23.12.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 482/152

—

uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima, Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima, Konvenciju o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena, Afričku povelju o ljudskim pravima i pravima naroda te Ustav Indije,

—

uzimajući u obzir Rezoluciju Vijeća UN-a za ljudska prava A/HRC/17/19 od 17. lipnja 2011. o ljudskim pravima, spolnoj orijentaciji i rodnom identitetu,

—

uzimajući u obzir drugu reviziju Sporazuma o partnerstvu između članica afričke, karipske i pacifičke skupine država s jedne strane i Europske zajednice i njezinih država članica s druge strane (Sporazum iz Cotonoua), kao i klauzule o ljudskim pravima koje sporazum sadržava, a posebno članak 8., stavak 4. i članak 9.,

—

uzimajući u obzir članak 2., članak 3., stavak 5., i članak 21. Ugovora o Europskoj uniji te članak 10. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, kojima se Europska unija i njezine države članice obvezuju podržavati i promicati opća ljudska prava i zaštitu pojedinaca u njihovim odnosima s ostatkom svijeta,

—

uzimajući u obzir paket mjera Vijeća za promicanje i zaštitu svih ljudskih prava lezbijki, homoseksualaca, biseksualnih, transrodnih i interseksualnih (LGBTI) osoba, koje je Vijeće donijelo 24. lipnja 2013.,

—

uzimajući u obzir izjavu Potpredsjednice Europske komisije/Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku od 20. prosinca 2013. o donošenju prijedloga zakona protiv homoseksualnosti u Ugandi,

—

uzimajći u obzir izjavu Catherine Ashton od 15. siječnja 2014. u kojoj izražava zabrinutost zbog davanja zakonske snage prijedlogu zakona o zabrani istospolnih brakova u Nigeriji, ,

—

uzimajući u obzir svoju prethodnu rezoluciju od 5. srpnja 2012. o nasilju nad lezbijkama i pravima lezbijka, homoseksualaca, biseksualaca, transrodnih i interseksualnih (LGBTI) osoba u Africi (1), svoje stajalište od 13. lipnja 2013. o prijedlogu odluke Vijeća o sklapanju sporazuma o drugoj izmjeni Sporazuma o partnerstvu između članova afričke, karipske i pacifičke grupe zemalja s jedne strane i Europske zajednice i država članica s druge strane koji je potpisan u Cotonou 23. lipnja 2000. kako je prvi put izmijenjen u Luxembourgu 25. lipnja 2005. (2), te svoju rezoluciju od 11. prosinca 2013. o Godišnjem izvješću EU-a o ljudskim pravima i demokraciji u svijetu za 2012. i politiku Europske unije po tom pitanju (3),

—

uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije od 17. prosinca 2009. o Ugandi: prijedlog zakona protiv homoseksualnosti (4), od 16. prosinca 2010. o Ugandi: prijedlog takozvanog Bahatijevog zakona i diskriminaciju pripadnika skupine LGBT (5), od 17. veljače 2011. o Ugandi: ubojstvo Davida Katoa (6),

—

uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije od 15. ožujka 2012. (7) i 4. srpnja 2013. (8) o stanju u Nigeriji,

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 11. svibnja 2011. o stanju pregovora o slobodnoj trgovini između EU-a i Indije (9),

—

uzimajući u obzir članak 122. stavak 5. i članak 110. stavak 4. Poslovnika,

A.

budući da su svi ljudi rođeni slobodni i jednaki, s dostojanstvom i pravima; budući da sve države imaju obvezu spriječiti nasilje, poticanje na mržnju i stigmatizaciju koja se temelji na individualnim karakteristikama, uključujući spolnu orijentaciju, rodni identitet i spolno izražavanje;

B.

budući da čak 78 zemalja još uvijek smatra da su spolni odnosi s obostranim pristankom između odraslih osoba istog spola zločin, te njih sedam za te „zločine” predviđa smrtnu kaznu (Iran, Mauritanija, neki dijelovi Nigerije, Saudijska Arabija, dijelovi Somalije, Sudan i Jemen); budući da su ta pravna ograničenja zastarjela u kontekstu opće integracije prava lezbijka, homoseksualaca, biseksualaca, transrodnih i interseksualnih (LGBTI) osoba tijekom proteklih desetljeća i budući da pozitivni napreci u mnogim zemljama trebaju poslužiti kao primjer općeg poboljšanja situacije pripadnika skupine LGBTI;

C.

budući da su se spolni odnosi s obostranim pristankom osoba istog spola već kažnjavali kaznom od sedam godina zatvora u Ugandi i sedam godina zatvora u Nigeriji (ili smrtnom kaznom u 12 država u kojima je na snazi šerijatski zakon) te su dekriminalizirani u Indiji presudom drugostupanjskog suda u Delhiju;

D.

budući da je 20. prosinca 2013. parlament Ugande usvojio zakon protiv homoseksualnosti kojim se kažnjava pružanje potpore pravima pripadnika skupine LGBTI kaznom zatvora do sedam godina, neprijavljivanje pripadnika skupine LGBTI kaznom zatvora do tri godine te „počinitelje u povratu” ili počinitelje koji su zaraženi HIV-om doživotnim zatvorom i budući da su spolni odnosi s obostranim pristankom istospolnih osoba već zakonski kažnjivi u okviru poglavlja 145. kaznenog zakona Ugande;

E.

budući da je 17. prosinca 2013. senat Nigerije donio zakon o zabrani istospolnih brakova kojim se kažnjavaju osobe u istospolnim vezama kaznom zatvora do 14 godina te osobe koje svjedoče istospolnim brakovima ili vode LGBTI barove, organizacije ili susrete, kaznom zatvora do deset godina; budući da je u siječnju 2014. prijedlog zakona potpisao predsjednik Goodluck Jonathan i time mu dao zakonsku snagu;

F.

budući da je 11. prosinca 2013. indijski Vrhovni sud odbacio odluku drugostupanjskog suda u Delhiju iz 2009. prema kojoj je poglavlje 377. kaznenog zakona Indije zakon iz kolonijalnog razdoblja kojim se zabranjuje homoseksualnost i time krši načelo ravnopravnosti iz indijskog Ustava, čime se ponovno kriminalizira homoseksualnost kaznom zatvora koja može biti i doživotna;

G.

budući da je u lipnju 2013. ruska Duma donijela zakon kojim se zabranjuje takozvana „homoseksualna propaganda”, kojim se ozbiljno ograničava sloboda organizacija pripadnika skupine LGBTI na izražavanje te pravo na okupljanje i budući da mu je predsjednik Vladimir Putin svojim potpisom dao zakonsku snagu;

H.

budući da mediji, javnosti i političke i vjerske vođe u tim državama pronalaze sve više načina kako zastrašiti pripadnike skupine LGBTI, ograničiti njihova prava i opravdati nasilje protiv njih;

I.

budući da su brojni šefovi država i vlada, vođe Ujedinjenih naroda, predstavnici vlada i parlamenata, EU (uključujući Vijeće, Parlament, Komisiju i Visokog predstavnika) i brojne svjetske ličnosti oštro osudile zakone kojima se kriminaliziraju pripadnici skupine LGBTI;

1.

strogo osuđuje te ozbiljne prijetnje univerzalnom pravu na život, slobodu od mučenja i okrutnog, neljudskog i ponižavajućeg tretmana, privatnost te slobodu izražavanja i okupljanja, zajedno s diskriminacijom i pravnim ograničenjima nad pripadnicima skupine LGBTI i svih koji brane njihova ljudska prava; naglašava činjenicu da je ravnopravnost pripadnika skupine LGBTI neupitan čimbenik temeljnih ljudskih prava;

2.

strogo osuđuje donošenje sve represivnijih zakona protiv pripadnika skupine LGBTI; ponavlja da su spolna orijentacija i spolni identitet pitanja koja pripadaju u područje prava pojedinca na privatnost, kao što je zajamčeno međunarodnim pravom i nacionalnim ustavima; poziva prethodno spomenutih 78 država da prestanu kriminalizirati spolni odnos s obostranim pristankom odraslih osoba istoga spola;

3.

poziva predsjednika Ugande da se suzdrži od potpisivanja zakona protiv homoseksualnosti te da ukine poglavlje 145. kaznenog zakona Ugande; podsjeća vladu Ugande na njezine obveze prema međunarodnom pravu i Sporazumu iz Cotonoua, u kojima se poziva na poštovanje univerzalnih ljudskih prava;

4.

odlučno osuđuje donošenje i davanje zakonske snage zakonu o zabrani istospolnih brakova u Nigeriji; poziva predsjednika Nigerije da taj zakon stavi izvan snage, kao i poglavlja 214. i 217. kaznenog zakona Nigerije;

5.

naglašava činjenicu da je spolni odnos s obostranim pristankom odraslih osoba zakonit u Burkini Faso, Beninu, Čadu, Srednjoafričkoj Republici, Kongu, Demokratskoj Republici Kongo, Ekvatorskoj Gvineji, Gabonu, Gvineji Bisau, Côte d’Ivoire, Madagaskaru, Maliju, Nigeru, Ruandi i Južnoj Africi, te da je diskriminacija na temelju spolne orijentacije zabranjena južnoafričkim ustavom, čime se dokazuje da se afrički pristupi tom pitanju međusobno razlikuju;

6.

poziva Komisiju, Europsku službu za vanjsko djelovanje (ESVD) i države članice da izraze čvrsto protivljenje trima zakonima u pitanju te da pošalju jasnu poruku da će oni imati ozbiljne posljedice na bilateralne odnose dotičnih država s EU-om i državama članicama;

7.

pozdravlja inicijativu vlade Indije kojom se od Vrhovnog suda traži da učini reviziju svoje presude jer se njome krši ustavno načelo jednakosti; poziva parlament Indije da ukine poglavlje 377. kaznenog zakona Indije ako Vrhovni sud ne učini reviziju svoje presude;

8.

duboko je zabrinut zbog negativnih posljedica zakona kojim se zabranjuje promicanje „netradicionalnih spolnih odnosa” u Rusiji, čime se povećava razina diskriminacije i nasilja nad pripadnicima skupine LGBTI; poziva ruske vlasti da ukinu taj zakon te potiče međunarodnu zajednicu da pomno prati razvoj događanja;

9.

podsjeća da zakoni kojima se kriminaliziraju spolni odnos s obostranim pristankom odraslih osoba istoga spola te obrana ljudskih prava pripadnika skupine LGBTI predstavljaju znatnu prepreku u borbi protiv HIV-a/AIDS-a jer se time postupno povećava prenošenje virusa HIV i spolno prenosivih bolesti, budući da se rizične skupine boje interakcije sa zdravstvenim osobljem, te doprinosi ozračju ekstremne homofobije i diskriminacije; primjećuje da će ti zakoni, između ostaloga, još više otežati sprečavanje HIV-a/AIDS-a u zemljama s visokom stopom prisutnosti;

10.

naglašava da će daljnja kriminalizacija spolnog odnosa s obostranim pristankom odraslih osoba istoga spola još više otežati postizanje milenijskih razvojnih ciljeva, osobito kad je riječ o ravnopravnosti spolova i borbi protiv bolesti, te bilo kakvog uspjeha u vezi s razvojnim okvirom poslije 2015.;

11.

poziva Komisiju, ESVD i države članice da upotrijebe sve postojeće kanale, uključujući bilateralne i multilateralne forume i trenutačne pregovore oko sporazuma o slobodnoj trgovini s Indijom, kako bi što odlučnije izrazile protivljenje kriminalizaciji pripadnika skupine LGBTI;

12.

poziva Komisiju, ESVD i države članice da pruže svu moguću pomoć nevladinim organizacijama i braniteljima ljudskih prava, koristeći se smjernicama Vijeća za skupinu LGBTI, Europskim instrumentom za demokraciju i ljudska prava i drugim programima;

13.

poziva Komisiju i Vijeće da uvrste izričito spominjanje nediskriminacije na temelju spolne orijentacije tijekom sljedeće revizije Sporazuma iz Cotonoua, kao što je Parlament u više navrata zahtijevao;

14.

nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Komisiji, Vijeću, Europskoj službi za vanjsko djelovanje, državama članicama, nacionalnim vladama i parlamentima Ugande, Nigerije, Indije i Rusije te predsjednicima Ugande, Nigerije i Rusije.