28.6.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 234/2

—

uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o stanju u Azerbajdžanu, posebno one od 18. travnja 2012. s njegovim preporukama Vijeću, Komisiji i ESVD-u o pregovorima o sporazumu o pridruživanju između EU-a i Azerbajdžana (1) te od 13. lipnja 2013. o slučaju Ilgara Mamadova (2),

—

uzimajući u obzir zajedničku komunikaciju Komisije i Visoke predstavnice Europske unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru te Odboru regija od 15. svibnja 2012. o ostvarivanju nove europske politike susjedstva (JOIN(2012)0014),

—

uzimajući u obzir izvješće Komisije od 27. ožujka 2014. o napretku EPS-a u 2013. o Azerbajdžanu (SWD(2014)0070),

—

uzimajući u obzir akcijski plan EPS-a između EU-a i Azerbajdžana,

—

uzimajući u obzir izjavu glasnogovornikâ potpredsjednice Komisije/Visoke predstavnice i povjerenika za proširenje i europsku politiku susjedstva Stefana Fulea od 2. kolovoza 2014. o uhićenju Lejle Junus,

—

uzimajući u obzir izjavu glasnogovornice potpredsjednice Komisije/Visoke predstavnice od 6. kolovoza 2014. o uhićenju Rasula Džafarova,

—

uzimajući u obzir izjavu EU-a od 14. kolovoza 2014. o stanju ljudskih prava i civilnog društva u Azerbajdžanu,

—

uzimajući u obzir izjavu koju je povjerenik Fule dao 8. rujna 2014. u Bakuu o ključnoj ulozi civilnog društva u Istočnom partnerstvu i njegovu najavu novoga programa potpore EU-a za civilno društvo u Azerbajdžanu, kojim će se pružiti 3 milijuna EUR tijekom 2014. i 2015.,

—

uzimajući u obzir izjavu glavnog tajnika Vijeća Europe Thorbjørna Jaglanda od 1. kolovoza 2014. o uhićenju Lejle Junus, ravnateljice Instituta za mir i demokraciju u Azerbajdžanu,

—

uzimajući u obzir Deklaraciju iz Bakua koju je donijela Parlamentarna skupština OESS-a na svome godišnjem zasjedanju od 28. lipnja do 2. srpnja 2014., u kojoj se izražava zabrinutost zbog zloporabe administrativnih postupaka i zakonodavstva radi zadržavanja, zatvaranja, zastrašivanja i ušutkavanja na druge načine branitelja ljudskih prava i kritičara u brojnim zemljama koje sudjeluju u radu OESS-a,

—

uzimajući u obzir sporazum o partnerstvu i suradnji između EZ-a i Azerbajdžana, koji je stupio na snagu 1999., te aktualne pregovore između tih dviju strana o novome sporazumu koji će zamijeniti postojeći,

—

uzimajući u obzir članak 135. stavak 5. i članak 123. stavak 4. Poslovnika,

A.

budući da se u posljednjih nekoliko godina opća klima oko ljudskih prava u Azerbajdžanu pogoršava uz veliku eskalaciju vladine represije, pritiska i zastrašivanja usmjerenog prema nevladinim organizacijama, aktivistima civilnog društva, novinarima i braniteljima ljudskih prava posljednjih mjeseci;

B.

budući da su se od kraja srpnja vlasti usmjerile na neke od najistaknutijih branitelja ljudskih prava te zemlje, zatvarajući ih zbog po svemu sudeći politički motiviranih optužbi, pri čemu se posebno misli na slučajeve Lejle Junus, poznate ravnateljice Instituta za mir i demokraciju, i njezina muža Arifa Junusa te Rasula Džafarova, predsjednika azerbajdžanskoga Kluba za ljudska prava;

C.

budući da je predsjednik azerbajdžanskoga Društva za pravno obrazovanje Intigam Alijev, odvjetnik u domeni ljudskih prava koji je branio u više od 200 slučajeva pred Europskim sudom za ljudska prava u područjima kršenja slobode govora, prava na pošteno suđenje i izbornog prava u Azerbajdžanu, uhićen 8. kolovoza 2014. i podvrgnut tromjesečnom pritvoru uz optužbe za kazneno djelo, što je incident kojim se potvrđuje sve jača tendencija ušutkavanja i progona branitelja ljudskih prava u toj zemlji;

D.

budući da je dojavljeno da je Lejla Junus u zatvoru bila podvrgnuta nasilju koje je počinila zatvorenica s kojom dijeli ćeliju te da nisu poduzete nikakve mjere da se ta zatvorenica kazni ili da se zajamči zaštita gospođe Junus; budući da gospođi Junus nije pružena zdravstvena njega unatoč tome što joj se zdravlje u zatvoru pogoršalo;

E.

budući da su 26. svibnja 2014. Anar Mamadli, predsjednik Centra za praćenje izbora i demokratske studije, i Bašir Sulejmanli, ravnatelj tog istog Centra, osuđeni na zatvorske kazne od 5 godina i 6 mjeseci (Mamadli) i 3 godine i 6 mjeseci (Sulejmanli) uz optužbe koje sežu od izbjegavanja plaćanja poreza do protuzakonitog poduzetništva;

F.

budući da je istodobno sa spomenutim događanjima osam aktivista nevladina pokreta mladih NIDA osuđeno za huliganizam, posjedovanje droga i posjedovanje eksploziva te za namjeru izazivanja javnog nereda, a k tomu su aktivisti Omar Mamadov, Abdul Abilov i Elsever Murseli osuđeni na zatvorske kazne od pet do pet i pol godina za posjedovanje droga, pri čemu nitko od njih nije imao pravo na odvjetnika po svom izboru i svi su se žalili na loše postupanje s njima dok su bili zadržani u policiji;

G.

budući da se mnogi drugi novinari, branitelji ljudskih prava i aktivisti suočavaju s pravnim optužbama podignutima protiv njih u Azerbajdžanu, pa tako i Hasan Husejnli, voditelj Sindikata Centra za prosvjećivanje inteligentnih građana, koji je 14. srpnja 2014. osuđen na 6 godina zatvora i Rauf Mirkadirov, istražni novinar zaposlen u vodećim novinama na ruskom Zerkalo (Zrcalo), koji je zadržan u istražnom zatvoru zbog optužbi za izdaju; budući da je policija 8. kolovoza 2014. provela raciju u uredima Instituta za slobodu i sigurnost izvjestitelja, vodeće nevladine organizacije za prava medija u toj državi kojoj je na čelu poznati i međunarodno priznati branitelj ljudskih prava Emin Husejnov; budući da je još jedna nedavno uhićena ličnost istaknuti oporbeni novinar Sejmur Hazijev, koji je optužen za zločinački huliganizam i zadržan u istražnom zatvoru na dva mjeseca;

H.

budući da ti slučajevi slijede idu tragom desetaka drugih slučajeva koji su zahvaćali političke aktiviste, branitelje prava, novinare, blogere i aktiviste društvenih medija, koje su vlasti zatvarale u posljednje dvije godine zbog slično izmišljenih optužbi, uključujući huliganizam, posjedovanje droga, izbjegavanje plaćanja poreza, pa čak i izdaja; budući da je nedavni val uhićenja doveo do ozbiljnog učinka širenja, pa je niz poznatih aktivista natjeran na bježanje na selo ili skrivanje;

I.

budući da su nezavisne azerbajdžanske novine Azadliq primorane da obustave objavljivanje zbog navodnih financijskih teškoća, uz prethodno suočavanje sa službenim pritiskom, po svemu sudeći povezanim s njihovim izvještavanjem o korupciji;

J.

budući da je Europski sud za ljudska prava objavio brojne presude u predmetima kršenja ljudskih prava u Azerbajdžanu, a posljednja je bila 22. svibnja 2014. u predmetu Ilgara Mamadova, predsjednika Republikanskog alternativnog građanskog pokreta (REAL); budući da su ga vlasti odbile osloboditi unatoč presudi prema kojoj je njegovo zadržavanje politički motivirano;

K.

budući da od 2006. postoji efektivna zabrana na demonstracije mirnih prosvjednika u središtu Bakua te su nedavno uvedene nove oštre novčane kazne i veća razdoblja administrativnog zadržavanja za one koji organiziraju ili sudjeluju u neovlaštenim javnim okupljanjima;

L.

budući da azerbajdžanske vlasti nisu uzele u obzir mišljenja Europske komisije za demokraciju putem prava (Venecijanska komisija) Vijeća Europe o zakonima koji se odnose na slobodu udruživanja, političke stranke i zaštitu od klevete; budući da k tome nisu primjereno razmotrile nalaze povjerenika za ljudska prava Vijeća Europe pri njegovim posjetima toj državi;

M.

budući da je u veljači 2014. predsjednik Alijev potpisao dodatne izmjene Zakona o nevladinim organizacijama, prema kojem su sada vlastima dodijeljene dodatne ovlasti za privremenu obustavu ili trajnu zabranu rada nacionalnih ili stranih nevladinih organizacija u Azerbajdžanu te kojim se uvode novi prekršaji kažnjivi novčanim kaznama, koje su sada povećane na 2 500 — 3 000 AZN (oko 2 600 — 3 100 EUR) za nevladine organizacije i na 1 000 — 2 000 AZN (oko 1 000 — 2 000 EUR) za ravnatelje nacionalnih i stranih vladinih organizacija;

N.

budući da su Sindikatu Organizacije za zaštitu prava naftnih radnika, koji se nalazi u Bakuu, te njegovu čelniku Gahramanovi Mirvariju Uzejiru, blokirani bankovni računi slijedom odluke Okružnog suda Okruga Nasimi u gradu Bakuu od 8. srpnja 2014. godine;

O.

budući da je Azerbajdžan član Vijeća Europe i potpisnik Europske konvencije o ljudskim pravima;

P.

budući da je 14. svibnja 2014. Azerbajdžan preuzeo predsjedanje Odboru ministara Vijeća Europe;

1.

naglašava da je potpuno poštovanje ljudskih prava, demokratskih načela, temeljnih sloboda i vladavine prava u središtu okvira za suradnju u sklopu Istočnog partnerstva i u središtu obveza koje je Azerbajdžan prihvatio u Vijeću Europe i OESS-u;

2.

na najoštriji način osuđuje uhićenje i pritvaranje Lejle Junus, Arifa Junusa, Rasula Džafarova, Intigama Alijeva i Hasan Husejnija te zahtijeva njihovo trenutačno i bezuvjetno oslobađanje, kao i povlačenje svih optužbi protiv njih; zahtijeva trenutačnu i temeljitu istragu o napadu na Ilgara Nasibova te poziva na privođenje pred lice pravde svih odgovornih za taj napad;

3.

poziva vlasti u Azerbajdžanu da jamče fizičku i psihičku cjelovitost Lejle Junus, Arifa Junusa te svih branitelja ljudskih prava u Azerbajdžanu te da jamče hitno pružanje primjerene zdravstvene njege, što obuhvaća lijekove i hospitalizaciju;

4.

ponavlja svoj poziv azerbajdžanskoj Vladi da poduzme konkretne korake za poboljšanje stanja ljudskih prava u toj državi kao pitanje hitnog prioriteta, uključujući trenutačno i bezuvjetno oslobađanje svih političkih zatvorenika i obustavu politički motiviranih uhićenja;

5.

poziva azerbajdžanske vlasti da obustave uznemirivanje i zastrašivanje organizacija civilnoga društva, oporbenih političara i neovisnih novinara te da se suzdrže od upletanja u njihov vrijedan rad na razvoju demokracije u Azerbajdžanu i od potkopavanja tog rada; također ih poziva na to da zajamče da svi pritvorenici, uključujući novinare i aktiviste političkog i civilnog društva, ostvaruju u cijelosti svoja prava na pravičan postupak, posebno pravo na odvjetnika po vlastitom izboru, kontakt s obiteljima i druge norme poštenoga suđenja;

6.

žali zbog djelovanja azerbajdžanske Vlade na sprečavanju kontakata između aktivista civilnog društva i aktivista među mladima te intelektualaca iz Armenije i Azerbajdžana jer su ti kontakti iznimno važni za premošćivanje dugotrajnoga neprijateljstva između tih dviju država; u tom smislu podsjeća na važan rad Lejle Junus i njezina muža Arifa na tom području;

7.

snažno potiče azerbajdžansku Vladu da pozove Venecijansku komisiju Vijeća Europe i povjerenika te predstavnike Posebnih postupaka UN-a i u potpunosti surađuje s njima kad je riječ o braniteljima ljudskih prava, o pravima na slobodu udruživanja i mirnog okupljanja te na slobodu izražavanja te o proizvoljnom pritvaranju kako bi izmijenila svoje zakonodavstvo i prilagodila svoje prakse u skladu sa zaključcima stručnjaka;

8.

poziva azerbajdžanske vlasti da bez daljnje odgode poduzmu reforme ljudskih prava koje su već davno trebale provesti, uključujući mnoge neispunjene obveze iz razdoblja pristupanja koje je Azerbajdžan preuzeo kad se pridruživao Vijeću Europe te da poštuje presude protiv Azerbajdžana koje je donio Europski sud za ljudska prava;

9.

poziva azerbajdžanske vlasti da dokinu zabranu javnih okupljanja u središtu Bakua i da prestanu novčano kažnjavati mirne prosvjednike i podvrgavati ih administrativnom zadržavanju;

10.

ponovno potvrđuje svoje stajalište da potpora EU-a Republici Azerbajdžanu i suradnja s njome, uključujući aktualne pregovore o strateškom partnerstvu za modernizaciju, moraju biti uvjetovani odredbama, i sadržavati odredbe, koje se odnose na zaštitu i promicanje ljudskih prava, posebno s obzirom na slobodu medija, uključujući jamstva za slobodu interneta i za necenzuriran pristup informacijama i komunikacijama, slobodu izražavanja, slobodu udruživanja i slobodu okupljanja;

11.

naglašava da će njegova suglasnost s potpisivanjem sporazuma o partnerstvu s Azerbajdžanom biti uvjetovana zadovoljavajućom reakcijom na spomenute zahtjeve, oslobađanje branitelja ljudskih prava, povlačenje zakonodavstva kojim se ograničuje rad neovisnog civilnog društva i prekid represije i zastrašivanja nevladinih organizacija, neovisnih medija, oporbenih snaga, branitelja ljudskih prava, aktivista za prava manjina te aktivista među mladima i aktivista društvenih mreža;

12.

poziva Vijeće, Komisiju i ESVD da strogo primjenjuju načelo „više za više” uz usredotočivanje ponajprije na stanje branitelja ljudskih prava (u skladu sa smjernicama EU-a o braniteljima ljudskih prava), proizvoljna i politički motivirana pritvaranja, neovisnost pravosuđa, demokratske reforme i temeljna prava i slobode; posebno poziva na preispitivanje programiranja Europskog instrumenta za susjedstvo, čime će se stati na kraj svoj pomoći koja nije strogo usmjerena na ljudske resurse i civilno društvo;

13.

žali zbog toga što činjenica da dijalog EU-a i Azerbajdžana o ljudskim pravima nije ostvario nimalo osjetan napredak kad je riječ o stanju ljudskih prava u toj državi; poziva ESVD da pojača taj dijalog kako bi ga potaknuo da bude djelotvoran i usmjeren na rezultate te da redovito izvješćuje Parlament o tome;

14.

poziva azerbajdžansku Vladu da pojednostavni trenutačno presloženi dugotrajan postupak registracije nevladinih organizacija, da uvede znatne izmjene u zakonodavstvo kako bi se stavile izvan snage nedavne mjere koje ograničavaju slobodu nevladinih organizacija da primaju donacije bez službene registracije i da se pridržava Preporuke CM/Rec(2007)14 Odbora ministara Vijeća Europe državama članicama o pravnom statusu nevladinih organizacija u Europi;

15.

poziva Vijeće i države članice da potaknu Međunarodni olimpijski odbor da pozove azerbajdžanske vlasti da zaustave pritisak i da im jasno naznači da od njih, kao domaćina Europskih olimpijskih igara koje će se održati sljedeće godine, očekuje da postupaju prema zahtjevu Olimpijske povelje za poštovanje sloboda tiska;

16.

poziva ESVD da u potpunosti primjenjuje Smjernice EU-a o braniteljima ljudskih prava i da organizira redovite sastanke Delegacije EU-a u Bakuu s neovisnim organizacijama za ljudska prava, što uključuje i koordiniranje tih sastanaka s predstavništvima država članica EU-a, te da se tim sastancima koristi da izrazi javnu potporu radu branitelja ljudskih prava; snažno potiče ESVD da pomno prati sva suđenja i sudske postupke protiv branitelja ljudskih prava i da izvješćuje Parlament o tom pitanju;

17.

podsjeća na svoje stajalište od 24. svibnja 2012. (3) i poziva Vijeće da razmotri mogućnost ciljanih sankcija protiv odgovornih za kršenja ljudskih prava, bude li se u njima ustrajalo;

18.

nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi predsjedniku, Vladi i parlamentu Republike Azerbajdžana, ESVD-u, Vijeću, Komisiji i Vijeću Europe.