52014DC0906

Nacrt Zajedničkog izvješća o zapošljavanju, propisanog člankom 148. UFEU-a, dio je paketa Godišnjeg pregleda rasta (GPR) kojim započinje europski semestar 2015. Zajedničko izvješće o zapošljavanju u kojem su ključni podaci za osnažene gospodarske smjernice, tvori temelj ključnih poruka o zapošljavanju koje sadržava GPR. Analizom iz tog izvješća obuhvaćene su promjene u području zapošljavanja i socijalnih pitanja u Europi, provedba smjernica za zapošljavanje[1], preispitivanje nacionalnih programa reformi koje je rezultiralo preporukama za pojedinačne zemlje koje je Vijeće donijelo 8. srpnja 2014. te ocjena dosadašnje provedbe tih preporuka.

Zapošljavanje i socijalno stanje i dalje uzrokuju zabrinutost

U jesenskoj gospodarskoj prognozi Komisije predviđa se spor rast i visoka ali relativno stabilna nezaposlenost (24,6 milijuna ljudi). Razlike među zemljama, osobito u europodručju, i dalje su velike. Nezaposlenost čak i u relativno uspješnim gospodarstvima postaje strukturna, što potvrđuje i sve veći broj dugoročno nezaposlenih.

Mora se nastaviti provođenje reformi radi potpore dobru funkcioniranju tržišta rada

Nekoliko država članica nastavilo je provoditi reforme u skladu s preporukama za pojedinu zemlju. Pozitivni učinci toga vide se primjerice u rastu stopa aktivnosti. Međutim, potrebno je povećati ulaganja kako bi se potaknuo gospodarski rast i stvorilo povoljno okruženje za otvaranje dostojnih radnih mjesta. 

U okviru napora koji se ulažu u suzbijanje nezaposlenosti mladih, države članice ostvarile su napredak u provedbi jamstava za mlade. Potrebni su dodatni napori, pri čemu se posebna pozornost treba posvetiti uslugama zapošljavanja prilagođenim intervencijama na tržištu rada te strukovnom obrazovanju i osposobljavanju. Države članice trebale bi osigurati povoljno okruženje u kojem bi poduzeća mogla nuditi programe naukovanja kako bi se olakšao prelazak iz obrazovnog sustava na tržište rada.

Ulaganje u ljudski kapital putem obrazovanja i osposobljavanja povećat će produktivnost

Države članice radile su na pripremi mjera za poboljšanje ponude kvalificirane radne snage i promicanje obrazovanja odraslih. Određen broj zemalja poduzeo je mjere za poboljšanje svojih sustava osnovnoga, srednjega i fakultetskog obrazovanja, a druge za poboljšanje cjelokupne obrazovne strategije. Države članice moraju nastaviti provoditi reformu svojih sustava strukovnog obrazovanja i osposobljavanja radi povećanja produktivnosti radnika s obzirom na to da se potražnja za vještinama brzo mijenja.

Sustavima poreza i naknada trebalo bi podupirati otvaranje radnih mjesta

Sustavi naknada za nezaposlene trebali bi se više vezivati za njihovo aktiviranje i mjere potpore, a potrebno je daljnje djelovanje radi povećanja uključivanja dugoročno nezaposlenih u tržište rada. Države članice trebale bi nastaviti, a u nekim slučajevima i pojačati provedbu mjera usmjerenih na problem segmentiranih tržišta rada pojednostavnjenjem zakona o radu.

Pokrenute su reforme poreznih sustava kako bi se smanjilo destimuliranje prihvaćanja poslova i istodobno snizilo oporezivanje rada radi omogućivanja poduzećima da (ponovno) zapošljavaju mlade i dugoročno nezaposlene. Nekoliko država članica prilagodilo je mehanizme određivanja plaća u cilju promicanja usklađivanja kretanja plaća s produktivnošću i potpore raspoloživim primanjima kućanstava, s posebnim naglaskom na minimalne plaće. Nekoliko država članica tražilo je rješenja za otvaranje radnih mjesta putem (privremenog) zapošljavanja te subvencija za plaće ili socijalne naknade za novozaposlene.

Moderniziranje sustava socijalne zaštite

Započete su reforme politike sustava socijalne zaštite. Povišena je dob umirovljenja te je izjednačena za žene i muškarce. U mnogim se državama članicama otvaraju mogućnosti za produljenje radnog vijeka i poboljšanje mirovinskih prava kasnijim odlaskom u mirovinu. U okviru sustava socijalne aktiviraju se osobe koje mogu sudjelovati na tržištu rada, štite oni koji su isključeni iz tržišta rada te osiguravaju pojedinci od rizika koji im prijete tijekom života.

Države članice nastoje svoje mjere usmjeravati na skupine koje su izloženije siromaštvu, a osobito na djecu i žene.

Osim toga, preispituju se izdaci za zdravstvene sustave kako bi se povećala njihova učinkovitost za građane i poboljšao omjer vrijednosti usluga i uloženog novca.

1.         TRŽIŠTE RADA TE SOCIJALNA KRETANJA I IZAZOVI U EUROPSKOJ UNIJI

Unatoč tome što se polako smanjuje, nezaposlenost je i dalje na visokoj razini u 28 država članica EU-a (EU-28). Iako je između 2004. i 2008. stopa nezaposlenosti pala za više od dva postotna boda, financijska i gospodarska kriza uzrokovala je velik rast nezaposlenosti (grafikon 1.). Između 2008. i 2013. (sezonski usklađena) stopa nezaposlenosti u EU-28 porasla je sa 7,0 % na 10,8 %. Prema nedavnim podacima Eurostata, stopa nezaposlenosti ponovno je pala i u rujnu 2014. iznosila je 10,1 % (11,5 % u 18 država europodručja). To je najniža razina od veljače 2012,. te je stabilna u usporedbi s kolovozom 2014. Broj je nezaposlenih tako od prošlogodišnjih 26,4 milijuna pao na 24,6 milijuna. Iz usporedbe kretanja za različite skupine na tržištu rada može se zaključiti da je stopa strukturne nezaposlenosti mladih viša od prosječne stope nezaposlenosti te je u većoj mjeri ovisna o poslovnom ciklusu. Stope strukturne nezaposlenosti niskokvalificiranih radnika također su više od prosjeka.[2] Stope nezaposlenosti starijih radnika prilično su niske, ali toj je skupini obično teže pronaći novo zaposlenje nakon što izgube radno mjesto. Stope nezaposlenosti žena i muškaraca gotovo se ne razlikuju od 2009.

Grafikon 1.: Kretanja stopa nezaposlenosti u razdoblju između 2004. i 2013. u EU-28 (podaci na godišnjoj razini): ukupna stopa, mladi, stariji radnici, niskokvalificirani radnici i žene  Izvor: Eurostat

Iako se kretanje stopa nezaposlenosti i dalje uvelike razlikuje unutar EU-a, taj se raskorak prestao povećavati. Stope nezaposlenosti u rujnu 2014. kretale su se od 5,0 % u Njemačkoj i 5,1 % u Austriji, na jednom kraju ljestvice, do 24,0 % u Španjolskoj i 26,4 % (podaci iz srpnja) u Grčkoj, na drugom kraju ljestvice. Tijekom prošle godine nezaposlenost se smanjila u 21 državi članici, ostala nepromijenjena u jednoj, a povećala se u šest država članica. Najveće smanjenje nezaposlenosti zabilježeno je u Španjolskoj, Hrvatskoj, Mađarskoj i Portugalu. Nezaposlenost se dodatno povećala u šest država članica (Francuska, Italija, Litva, Luksemburg, Austrija i Finska).

Dugoročna nezaposlenost i dalje raste. Između 2010. i 2013. stopa dugoročne nezaposlenosti u EU-28 porasla je s 3,9 % na 5,1 %. Kretanja su izrazito negativna u Grčkoj i Španjolskoj te nešto manje na Cipru, a znatno poboljšanje zabilježeno je u tri baltičke države. Tijekom prošle godine dugoročna nezaposlenost izražena u postotku ukupne nezaposlenosti povećala se s 45,3 % na 48,7 % u EU-28 (odnosno s 47,5 % na 51,5 % u 18 država članica europodručja).

Muškarci, mladi i niskokvalificirani radnici češće su dugoročno nezaposleni od ostalih skupina na tržištu rada, što se osobito odnosi na zanimanja i sektore za kojima se smanjuje potreba. Opće gospodarsko stanje i dalje je važan čimbenik pri utvrđivanju promjena u razinama dugoročne nezaposlenosti i kretanjima povezanima s njom, ali uz znatne razlike među zemljama. Neke države članice (primjerice Finska, Nizozemska i Švedska) uspijevaju osigurati visoke stope ponovnog zapošljavanja za razliku od drugih, primjerice Bugarske, Grčke i Slovačke.  Općenito, svaka peta dugoročno nezaposlena osoba u EU-u nikad nije radila, a tri četvrtine njih mlađe su od 35 godina, što povećava rizik od marginalizacije.[3]

Grafikon 2.: Stope dugoročne nezaposlenosti u % aktivnog stanovništva, EU-28 i države članice, 2010. i 2013.               Izvor: Eurostat

Nezaposlenost mladih i dalje je vrlo visoka. Stopa nezaposlenosti mladih (od 15 do 24 godine) u EU-28 u rujnu 2014. bila je 21,6 %, što je pad od 1,9 postotnih bodova u usporedbi s prethodnom godinom. Razlika je u stopi među državama članicama znatna i kreće se u rasponu od 7,6 % u Njemačkoj i 9,1 % u Austriji do 50,7 % u Grčkoj (srpanj 2014.) i 53,7 % u Španjolskoj. Te su se razlike u međuvremenu prestale povećavati, ali su i dalje velike.

Udio mladih (od 15 do 24 godine) koji nisu zaposleni niti uključeni u programe obrazovanja ili osposobljavanja (NEET) i dalje je visok, iako je u prvom tromjesečju 2014. gotovo 70 % mladih u EU-u bilo uključeno u programe obrazovanja. U mnogim su državama članicama stope NEET-a znatno više od najnižih razina zabilježenih od 2008. te su blizu gornjih granica. To se osobito odnosi na države članice s najvišim stopama kao što su Bugarska, Cipar, Grčka, Španjolska, Hrvatska, Italija i Rumunjska. Austrija, Njemačka, Danska, Luksemburg, Nizozemska i Švedska imaju donekle niske stope koje nastavljaju padati. U velikoj su većini država članica te razine ostale više od 10 %. Stopa NEET-a nešto je viša za žene nego za muškarce: 2013. iznosila je 13,2 % za žene i 12,7 % za muškarce (ukupno 13,0 %). Fenomen mladih koji su nezaposleni i nisu uključeni u programe obrazovanja ili osposobljavanja uglavnom je posljedica povećanja nezaposlenosti mladih, ali i rasta broja onih koji ne sudjeluju u obrazovnim programima. U nekim državama članicama (Bugarska, Rumunjska i Italija) stopa neaktivnih osoba u NEET skupini viša je od 10 %.

Razine ranog napuštanja školovanja postupno se snizuju u skladu s ciljem smanjenja broja mladih koji su napustili školovanje na manje od 10 % do 2020. Stopa mladih koji rano napuštaju školovanje (ESL – Early School Leaving) 2013. se s 12,7 %, koliko je iznosila godinu prije, snizila na 12,0 %, od čega je više muškaraca (13,6 %) nego žena (10,2 %). Rano napuštanje školovanja i dalje je ozbiljan problem kojim je pogođeno pet milijuna ljudi među kojima je više od 40 % nezaposlenih. Ta je stopa 2013. u 18 država članica bila niža od ciljanih 10 % iz strategije Europa 2020. ESL je bio najviši u Španjolskoj i na Malti sa stopom većom od 20 %.

Europa je ostvarila zadovoljavajući napredak ka postizanju cilja da do 2020. udio stanovništva sa završenim tercijarnim obrazovanjem dosegne najmanje 40 %. Udio stanovništva sa završenim tercijarnim obrazovanjem 2013. bio je 36,9 %, što je porast od 1,2 postotna boda u odnosu na prethodnu godinu.  Više je žena (39,9 %) nego muškaraca (31,5 %) sa završenim tercijarnim obrazovanjem u EU-u.

Grafikon 3.: Stope NEET-a u EU-28 i državama članicama u drugom tromjesečju 2014. s najvišim i najnižim vrijednostima od 2008. 

Izvor: Eurostat (Istraživanje o radnoj snazi; podaci koji nisu sezonski usklađeni, u prosjeku četiri tromjesečja do drugog tromjesečja 2014., izračuni Glavne uprave za zapošljavanje)

U većini država članica stope radne aktivnosti ostale su nepromijenjene unatoč godinama krize, uglavnom zbog rasta stopa radne aktivnosti među starijim radnicima ( od 55 do 64 godine) i ženama. Između 2008. (1. tromjesečje) i 2014. (1. tromjesečje) stopa radne aktivnosti stanovništva u dobnoj skupini između 15 i 64 godine u EU-28 porasla je sa 70,3 % na 72,0 %, premda postoje znatna odstupanja među pojedinim državama. Stopa radne aktivnosti najviše je porasla u Češkoj Republici, Mađarskoj, Litvi, Luksemburgu, na Malti i u Poljskoj, a najveći pad zabilježen je u Danskoj (ali s vrlo visoke stope) i Irskoj. Premda su s vremenom porasle stope radne aktivnosti žena, još je velik raskorak u usporedbi sa stopama za muškarce: 11,7 postotnih bodova u prvom tromjesečju 2014. (uz stopu od 77,9 % za muškarce i 66,2 % za žene). Razlike između spolova u pogledu stopa radne aktivnosti osobito su velike u Grčkoj i Italiji. U nekim drugim zemljama, kao što su Austrija, Danska i Nizozemska, stope radne aktivnosti žena su visoke, ali uz raširenu zaposlenost s nepunim radnim vremenom.

I dalje je prisutan negativan trend stope zaposlenosti u EU-u te je potreban snažan zaokret da bi se dosegnuo cilj strategije Europa 2020. od 75 % za muškarce i žene u dobnoj skupini od 20 do 64 godine.  Od početka krize stopa zaposlenosti u EU-28 snizila se za gotovo 1,5 postotna boda, od najviše razine u 2008. na 68,4 % u prvom tromjesečju 2014. Velike su razlike u kretanjima među državama članicama (grafikon 4.). Između prvih tromjesečja 2008. i 2013. zaposlenost se osobito smanjivala u nekoliko zemalja južne Europe, baltičkim državama, Bugarskoj i Irskoj. Veliko povećanje zabilježeno je u Luksemburgu i na Malti te nešto manje u Njemačkoj.  Prošle su godine kretanja bila umjerenija, pri čemu se zaposlenost povećavala u nekoliko zemalja koje su prethodnih godina imale loše pokazatelje.

Kretanja zaposlenosti bila su neujednačena Od prvog tromjesečja 2008. do prvog tromjesečja 2014. stope zaposlenosti za muškarce (od 20 do 64 godine) pale su  za više od tri postotna boda (sa 77,4 % 74,0 %.), dok se istodobno zaposlenost žena tek neznatno smanjila, a prošle se godine čak malo i povećala (za 0,8 %). Zabilježen je znatan rast stope zaposlenosti starijih radnika (od prvog tromjesečja 2008. ta je stopa porasla za 6,2 postotna boda i dosegnula 50,9 % početkom 2014. sa zamjetnim rastom u Belgiji, Njemačkoj, Francuskoj, Mađarskoj, Italiji, Luksemburgu, Nizozemskoj i Poljskoj), osobito starijih žena (porast od 8,4 postotnih bodova). Gledajući stupanj obrazovanja, najviše se smanjila zaposlenost osoba s nižom stručnom spremom, a ostala je gotovo jednaka među osobama sa srednjom i visokom stručnom spremom. Stopa zaposlenosti državljana trećih zemalja (od 20 do 64 godine) u EU-28 pala je s 62,4 % u prvom tromjesečju 2008. na 55,4 % u prvom tromjesečju 2014. U odnosu na sektore, udio uslužnog sektora u ukupnoj zaposlenosti nastavlja rasti, uz istodoban pad udjela industrijskog i poljoprivrednog sektora. Ti su udjeli trenutačno otprilike 72,5 %, 22,5 % i 5 %. Iako su godine krize bile nepovoljne za stalno zapošljavanje, najveći teret prilagodbe pao je na zaposlene na određeno vrijeme (ugovor o radu nije im obnovljen). Naposljetku, broj radnih mjesta s punim radnim vremenom pao je za otprilike 8,1 milijuna u razdoblju od prvog tromjesečja 2008 do prvog tromjesečja 2014. S druge strane, proteklih godina stalno raste broj radnih mjesta s nepunim radnim vremenom te se povisio za četiri milijuna od prvog tromjesečja 2008.

Grafikon 4.: Rast zaposlenosti (broja zaposlenih od 20 do 64 godine) od prvog tromjesečja 2008. po državama članicama

  Izvor: Eurostat, izračuni Glavne uprave za zapošljavanje

Očekuje se lagano povećanje zaposlenosti, uglavnom kao rezultat predviđenog rasta BDP-a. Srednjoročno gledano, nekoliko će trendova prouzročiti daljnji rast broja radnih mjesta, osobito u nekim područjima[4]. Zbog tehnološkog napretka stvarat će se nova radna mjesta u sektoru IKT-a (očekuje se da će do 2015. biti 900 000 nepopunjenih radnih mjesta za stručnjake u području IKT-a). Istodobno će se zbog starenja stanovništva srednjoročno vjerojatno povećati potražnja za zdravstvenim djelatnicima i uslugama povezanima sa zdravstvom, bez obzira na postojeća i buduća ograničenja u proračunima za javno zdravstvo. Nadalje, prelazak na zeleno gospodarstvo mogao bi rezultirati rastom broja „zelenih” radnih mjesta[5]. U drugim sektorima koji uvelike ovise o naprednim tehnologijama, kao što je prometna industrija, također će biti potrebno zaposliti znatan broj djelatnika sa srednjom i visokom stručnom spremom zbog rasta sektora zrakoplovstva i putničkog prijevoza te velikog broja starijih radnika koji će napustiti prometni sektor do 2020.

Mala i srednja poduzeća obično se smatraju pokretačima zapošljavanja i rasta, a prema nekim su istraživanjima u razdoblju između 2002. i 2010. ta poduzeća otvorila 85 % novih radnih mjesta u EU-u. Međutim, zaposlenost u malim i srednjim poduzećima EU-a u razdoblju između 2010. i 2013. smanjila se za 0,5 %. Ako se isključi građevinski sektor, u kojemu je radio svaki sedmi zaposlenik MSP-ova u 2008., neznatno se povećala zaposlenost za 0,3 %, što je zasjenjeno povećanjem zaposlenosti od 2 % u velikim poduzećima.

Dostupnost kredita za nefinancijski sektor još je slaba u mnogim državama članicama zbog čimbenika ponude i potražnje te zbog restrukturiranja i razduživanja koji su uslijedili nakon financijske krize. Štoviše, kamatne stope za davanje bankovnih zajmova ostale su visoke u izloženim državama članicama unatoč nedavnim mjerama ESB-a, što najviše utječe na MSP-ove. Ograničen će pristup financijskim sredstvima vjerojatno smanjiti broj novih poduzeća što zabrinjava s obzirom na podatke prema kojima novoosnovana poduzeća imaju najviši udio u neto rastu zaposlenosti među MSP-ovima. Smanjena dinamika zapošljavanja u MSP-ovima nakon 2010. primjer je potencijalnog učinka odgovarajućih rješenja za probleme financijskog sektora na zaposlenost. Politike kojima se podupiru novoosnovana poduzeća također znatno utječu na zaposlenost.

I dalje postoji znatna segmentacija tržišta rada u nekoliko država članica. Za zaposlenost mladih karakterističan je visok udio radnih mjesta na određeno vrijeme i radnih mjesta s nepunim radnim vremenom, s udjelom od 42,4 % odnosno 31,9 % (ukupnog broja zaposlenih) u prvom tromjesečju 2014. Za usporedbu, udio radnih mjesta na određeno vrijeme i radnih mjesta s nepunim radnim vremenom u ukupnom radnom stanovništvu bio je znatno niži i iznosio je 13 % odnosno 19 %. Među zaposlenima u nepunom radnom vremenu puno je više žena. U prvom tromjesečju 2014. udio žena u poslovima s nepunim radnim vremenom bio je 32 %, a muškaraca 8,3% , pri čemu je 40 % žena bilo zaposleno na poslovima s nepunim radnim vremenom u Austriji, Belgiji, Njemačkoj, Nizozemskoj i Ujedinjenoj Kraljevini. U sadašnjemu makroekonomskom kontekstu zaposlenja na određeno vrijeme i s nepunim radnim vremenom, koja u određenoj mjeri nisu dobrovoljna[6], mogu pridonijeti otvaranju novih radnih mjesta, a srednjoročno i dugoročno mogu biti odskočna daska za ugovor o radu na neodređeno vrijeme i/ili ugovor o radu na puno radno vrijeme (primjerice za mlade). Segmentacija se vidi i u konstantnim razlikama u plaćama muškaraca i žena te u niskim stopama prijelaza s ugovora o radu s manjim stupnjem zaštite na ugovor o radu koji pruža veću zaštitu.

U nekoliko država članica pogoršao se problem neusklađenosti ponude i potražnje na tržištu rada. Iako je broj slobodnih radnih mjesta u prosjeku ostao relativno stabilan u proteklih nekoliko godina, nezaposlenost se povećala, što upozorava na pogoršanje problema neusklađenosti ponude i potražnje na tržištu rada. Beveridgeova krivulja (grafikon 5.) pokazuje da se strukturna nezaposlenost povećava od otprilike sredine 2011.[7] Usporedbom kretanja u državama članicama može se zaključiti da se problem neusklađenosti ponude i potražnje na tržištu rada pogoršao u većini država članica, uz hvalevrijedan izuzetak Njemačke. Na ukupna negativna kretanja ponajprije utječe sve veći nedostatak potrebe za radnom snagom kao i sve veća neusklađenost vještina[8], što pokazuje da nedostatak prilika na tržištu rada, koji je povezan s gospodarskom krizom, stvara učinke histereze koje treba suzbiti ulaganjima u ljudski kapital i učinkovitijim usklađivanjem s potrebama tržišta rada.

Grafikon 5.: Beveridgeova krivulja, EU-28, 1. tromjesečje 2008. – 1. tromjesečje 2014. Izvor: Eurostat Napomena: LSI (vertikalna os) kratica je za pokazatelj nedostatka radne snage (Labour Shortage Indicator), dobiven iz rezultata ankete EU-a provedene među poduzećima (% proizvodnih poduzeća koja su navela nedostatak radne snage kao ograničavajući čimbenik za proizvodnju); UR je kratica za „stopu nezaposlenosti” (unemployment rate).

Povećanje broja nezaposlenih tijekom krize, sve viši udio dugoročno nezaposlenih i posljedično smanjenje učinkovitosti usklađivanja ponude i potražnje ozbiljan su izazov za aktivne politike tržišta rada i javne službe za zapošljavanje.

Mobilnost radne snage unutar EU-a i dalje je ograničena, osobito u odnosu na ukupnu veličinu tržišta rada EU-a. Iako je svaki četvrti građanin EU-a izjavio da bi razmotrio mogućnost rada u drugoj državi članici EU-a u sljedećih deset godina, do 2013. samo je 3,3 % radno aktivnog stanovništva EU-a imalo boravište u nekoj drugoj državi članici. Razlike su među državama znatne (grafikon 6.). Zbog velikih razlika u stopama nezaposlenosti među državama članicama EU-a  sve se više osoba želi preseliti te je povećana mobilnost od 2011., ali samo u ograničenoj mjeri što nije dovoljno za korekcijski učinak na velike nejednakosti među tržištima rada EU-a.[9]

Grafikon 6.: Stopa mobilnosti u državama članicama prema godinama boravka, 2013. Izvor: „Key Features”, Glavna uprava za zapošljavanje; Napomene: Stopa mobilnosti je broj radno sposobnih građana koji su 2013. živjeli u nekoj drugoj državi članici izražen kao postotak radno sposobnog stanovništva njihove zemlje državljanstva. Brojke za Maltu i Sloveniju nisu dovoljno visoke da bi bile pouzdane. Brojke za Cipar, Dansku, Estoniju, Finsku, Luksemburg i Švedsku nisu pouzdane zbog premalog uzorka.

Ponudu kvalificirane radne snage treba dodatno poboljšati. Nekoliko je trendova utjecalo na postupne promjene u relativnoj potražnji za različitim razinama vještina, osobito globalizacija i tehnološke promjene, uključujući one koje podrazumijevaju visokospecijalizirana znanja.  Promijenila se i relativna važnost vrsta vještina koje se traže na tržištu rada, pri čemu su za velik broj zanimanja sve važnija informatička znanja i komunikacijske vještine (tzv. soft skills).

Iako se s vremenom povećala prosječna razina obrazovanja, vještine radnika nisu usklađene s potražnjom za vještinama. Kao posljedica tih promjena u relativnoj potražnji i ponudi vještina, osobe s visokom stručnom spremom imaju bolje mogućnosti zapošljavanja od osoba sa srednjom i nižom stručnom spremom. Prema prognozama za tržište rada taj bi se trend trebao nastaviti i idućih godina[10].

Strukturne slabosti na razini vještina ugrožavaju potencijal gospodarskog rasta Europe. Prema najnovijim podacima[11] oko 20 % radno sposobnog stanovništva ima vrlo nisku razinu kvalifikacija, a u nekim je državama (ES, IT) taj postotak još viši. Samo je u nekoliko država (Estonija, Finska, Nizozemska, Švedska) visok udio stanovništva s višom razinom kvalifikacija te većina europskih zemalja nije ni približno na razini visokouspješnih zemalja izvan Europe (na primjer Japana ili Australije). Podaci o javnoj potrošnji potvrda su sve većeg rizika pojave raskoraka u ulaganjima u ljudski kapital. Europa ne ulaže učinkovito u obrazovanje i vještine, čime se ugrožava njezina srednjoročna konkurentnost i mogućnosti zapošljavanja njezine radne snage. Devetnaest država članica realno je snizilo izdatke za obrazovanje, a 14 država članica snizilo je relativni udio BDP-a koji ulažu u obrazovanje.

Kretanja plaća počela su pratiti potrebe za usklađenjem. Prije krize u nekoliko su se država članica znatno povisili nominalni jedinični troškovi rada, osobito Latviji i Rumunjskoj, a u manjoj mjeri u Estoniji, Litvi, Bugarskoj i Irskoj (grafikon 7.).  Nakon 2009. nominalni jedinični troškovi rada u tim su se zemljama, s izuzetkom Bugarske, kao dio mjera za ublažavanje krize počeli snižavati (Irska, Litva i Latvija) ili su se tek neznatno povisili (Rumunjska). Nadalje, u Grčkoj i Španjolskoj nakon krize snizili su se nominalni jedinični troškovi rada koji su se nekoliko godina prije krize povisivali. U Njemačkoj je drugačiji obrazac jer je to jedina država članica u kojoj su se nominalni jedinični troškovi rada snizili (iako neznatno) prije krize, a zadnjih godina povisili. Umjerene promjene nominalnih jediničnih troškova rada (i nešto veće prije krize) zabilježene su i u Belgiji, Švedskoj, Nizizemskoj, Austriji te Finskoj. Promjene trendova u zemljama pogođenima krizom te u onima koje imaju suficit pogodovale su uklanjanju vanjskih neravnoteža koje je bilo osobito potrebno u europodručju. Važno je da trend plaća i dalje bude usklađen s potrebom uklanjanja vanjskih neravnoteža i smanjenja nezaposlenosti te da dugoročno prati povećanje produktivnosti. Ako se trend nastavi, najnovije povišenje plaća u državama koje imaju suficit moglo bi ojačati ukupnu potražnju.[12]

Grafikon 7.: Kretanja nominalne jedinične cijene rada u EU-28, prosjek godišnjih promjena 2003. – 2008. i 2009. – 2013.                  Izvor: Eurostat, izračuni Glavne uprave za zapošljavanje

Snižavanje jediničnih troškova rada i ograničenje plaća sporo su i nepotpuno utjecali na snižavanje cijena. Taj se nepotpuni prijenos dijelom može objasniti istodobnim povišenjem neizravnih poreza i reguliranih cijena zbog fiskalne konsolidacije.[13] Snižavanja nominalnih jediničnih troškova rada zbog neprilagođenih cijena prouzročila su snižavanje udjela dohotka od rada u nekoliko država članica, a osobito u Grčkoj, Španjolskoj, Irskoj i Portugalu.  Posljedično povišenje profitnih marži još nije u potpunosti popraćeno povećanjem ulaganja.

Porezni klin i dalje je visok u velikom broju država članica. U velikom broju država članica i dalje je prisutan problem visokog, a u nekim slučajevima i rastućega poreznoga klina, osobito za osobe s niskim primanjima i primatelje drugog dohotka u kućanstvu. Za ilustraciju, kad je riječ o osobama s niskim primanjima (67 % prosječne plaće), nakon sniženja poreznoga klina u većini država članica između 2008. i 2010., u iduće tri godine povisio se u gotovo svim državama članicama. Stope su se 2013. kretale od 20 % ili manje na Malti (2012.) i u Irskoj do više od 45 % u Belgiji, Njemačkoj, Francuskoj i Mađarskoj.

Na promjene je ukupnoga poreznoga klina uglavnom utjecao porez na osobni dohodak pri čemu je povišenje zabilježeno u 15 od 21 države članice (grafikon 8.). Porez na osobni dohodak (za tu vrstu kućanstva i za primanja od 67 % prosječne plaće) najviše se povisio u Portugalu i Mađarskoj, a znatno se snizio u Ujedinjenoj Kraljevini i Grčkoj.  Ako se zajedno promatra porez na osobni dohodak i doprinosi za socijalno osiguranje zaposlenika, u 10 država članica povećalo se opterećenje za zaposlenike i u manjoj mjeri za poslodavce (povećanje poreznog opterećenja u tri zemlje). Ukupno gledano, razina doprinosa za socijalno osiguranje koje plaća poslodavac ostala je više ili manje stabilna u većini država članica uz nekoliko iznimaka; prilično su se povisili u Poljskoj i Slovačkoj te znatno snizili u Francuskoj.

Grafikon 8.: Promjena ukupnoga poreznoga klina između 2011. i 2013. po komponentama (67 % prosječne plaće samca bez djece)

  Izvor: baza podataka o porezima i naknadama EK-a i OECD-a. Napomena: podaci za države koje nisu u OECD-u (Bugarska, Cipar, Hrvatska, Litva, Latvija, Malta i Rumunjska) nisu dostupni.

U nekim je država članicama izazov kako suzbiti problem neprijavljenog rada. Neprijavljeni rad prisutan je u različitim gospodarskim aktivnostima, od neprijavljenog rada u poduzećima do neprijavljenoga samostalnog rada, s izuzetkom aktivnosti koje uključuju ilegalnu robu i usluge.  Neprijavljeni rad ima nekoliko negativnih učinaka. S makroekonomskog stajališta, zbog njega se snizuju porezni prihodi (porez na dohodak i PDV) te ugrožava financiranje sustava socijalne sigurnosti. S mikroekonomskog stajališta, neprijavljeni rad i drugi atipični oblici zapošljavanja kao što je lažno samozapošljavanje narušavaju pošteno tržišno natjecanje među poduzećima, otvaraju put socijalnom dampingu te priječe propisno zapošljavanje s punom socijalnom zaštitom. Osim toga, uzrokuju neučinkovitost proizvodnje jer neformalna poduzeća u pravilu izbjegavaju pristup službenim uslugama i proizvodima (npr. kreditima) te ne rastu. Iako potpuno pouzdani podaci o razmjerima sive ekonomije i neprijavljenog rada nisu lako dostupni, grubi podaci pokazuju da je taj problem izazov u nekim državama članicama[14]. Nadalje, neprijavljeni rad mogao bi postajati sve rašireniji zbog nekoliko socioekonomskih trendova kao što su sektorska preraspodjela i internacionalizacija gospodarstva, smanjivanje učestalosti standardnih oblika rada te socijalni problemi u nekim državama članicama.

Iako se posljedice gospodarskih kretanja razlikuju za različite kategorije stanovništva, nejednakost se povećala u mnogim državama članicama. Dok je omjer S80/S20[15] u prosjeku ostao stabilan u razdoblju između 2008. i 2013. u EU-u, među državama članicama velika su odstupanja i sve veće razlike u nejednakosti (grafikon 9.). Nejednakost se povećala u većini južnih država članica (Španjolska, Grčka, Italija, Cipar) i u Hrvatskoj, Estoniji, Danskoj, Mađarskoj te nešto manje u Irskoj i Austriji. Unatoč nedavnim poboljšanjima stanja, nejednakost je i dalje velik problem u Bugarskoj, Grčkoj, Latviji, Rumunjskoj, Španjolskoj te Litvi (vidjeti i grafikon V. u 3. poglavlju).

Grafikon 9.: Nejednakost u raspodjeli dohotka (S80/S20; kvintilni omjer dohotka), 2008. – 2012.          Izvor: Eurostat, EU-SILC (Statistika EU-a o dohotku i životnim uvjetima) 2013.; za 2012. Napomena: * - podaci za 2011. (podaci za 2012. još uvijek nisu dostupni za BE, DE, IE, EL, FR, HR, LU, NL, PT, RO, SE i UK).

Stopa rizika od siromaštva ili socijalne isključenosti (AROPE) znatno se povisila, uz sve veće razlike među državama članicama. Od početka krize 2008. do 2012., broj Europljana izloženih riziku od siromaštva ili socijalne isključenosti povisio se za zabrinjavajućih 8,7 milijuna (ne uključujući Hrvatsku) na 25,1 % stanovništva EU-28 u 2012. (grafikon 10.).

Grafikon 10.: Kretanja stopa rizika od siromaštva ili socijalne isključenosti (AROPE) 2008. – 2012.          Izvor: Eurostat, EU-SILC 2013.; za 2012. Napomena: * - podaci za 2011. (podaci za 2011. (podaci za 2012. još  nisu dostupni za BE, DE, IE, EL, FR, HR, LU, NL, PT, RO, SE i UK).

Kretanja razina siromaštva znatno se razlikuju među dobnim skupinama. Općenito, radno sposobno stanovništvo najteže je pogođeno krizom (grafikon 11.; vidjeti i grafikon IV. u 3. poglavlju), uglavnom zbog sve veće nezaposlenosti ili kućanstava s niskim intenzitetom rada te siromaštva zaposlenih. Približno 50 milijuna radno sposobnog stanovništva 2012. živjelo je od dohotka nižeg od 60 % prosječnoga nacionalnog ekvaliziranog dohotka u EU-28, a 31,8 milijuna (31,5 milijuna u 2013.) ljudi bilo je pogođeno teškom materijalnom deprivacijom. U kućanstvima bez zaposlenih 2012. živjelo je 10,9 % stanovništva  od 18 do 59 godina.  

Grafikon 11.: Kretanja stopa rizika od siromaštva ili socijalne isključenosti (AROPE) nakon 2005. u EU-28, ukupno, djeca, radno sposobno stanovništvo i starije osobe   

Izvor: Eurostat, EU-SILC. Napomena. prosjek EU-27 za 2005. – 2009.; prosjek EU-28 za 2010. – 2009.; Podaci 2103 SILC još nisu dostupni.

Starije osobe (više od 65 godina) relativno su pošteđene jer je njihov rizik od siromaštva ili socijalnog isključivanja smanjen u većini država članica, pri čemu su žene u toj skupini i dalje izloženije siromaštvu nego muškarci. Međutim, ta poboljšanja ne odražavaju nužno stvarnu promjenu u primanjima starijih osoba, već su primarno rezultat činjenice da su mirovine uglavnom ostale nepromijenjene, dok su dohodci radno sposobnog stanovništva stagnirali ili se snižavali.

Od 2008. povećao se rizik od siromaštva ili socijalnog isključivanja djece zbog pogoršanja životnih uvjeta njihovih roditelja (uglavnom u kategoriji radno sposobnog stanovništva). To je slučaj u više od 20 država članica u usporedbi s 2008., pri čemu su kućanstva sa samohranim roditeljem izložena riziku od siromaštva ili socijalnog isključivanja (EU-28: 47,8 % u 2012.) koji je dvostruko veći od onoga kojemu su izložene obitelji s dvije odrasle osobe (24,4 %). Znatno veći rizik od siromaštva među kućanstvima s jednim roditeljem prisutan je u svim državama članicama, a kreće se od 35 % u Sloveniji, Finskoj i Danskoj do 78 % u Bugarskoj. Riziku od siromaštva i socijalne isključenosti izložene su i obitelji s troje ili više djece (EU-28: 30,9 %)znatno više od stanovništva u cjelini. Pogoršanjem uvjeta na tržištu rada u doba krize izravnije su pogođeni radno sposobni muškarci. Međutim, žene su i dalje izložene većem riziku od (kroničnog) siromaštva ili isključenosti nego muškarci zbog razdoblja neaktivnosti radi skrbi o djeci i (dobrovoljnog ili nedobrovoljnog) zaposlenja s nepunim radnim vremenom.

Puno većem riziku od siromaštva i socijalne isključenosti 2012. bili su izloženi državljani trećih zemalja (48,9 %) (dobne skupine 18 – 64) u usporedbi s državljanima država članica (24,3 %). rast od više od tri postotna boda u razdoblju između 2012. i 2013.

U prosjeku se u EU-u rast raspoloživog dohotka kućanstava (GDHI) realno oporavio u do kraja 2013., nakon gotovo četiri godine uzastopnog pada (vidjeti i 3. poglavlje za raspravu o kretanjima raspoloživog dohotka kućanstava). To se dogodilo zbog povišenja tržišnih dohodaka (plaće zaposlenika, dohodak samozaposlenih i dohodak od nekretnina), uz povišenje socijalnih transfera kućanstvima[16]. Tek će se vidjeti hoće li se poboljšanja iz 2013. održati s obzirom na to da se i dalje ne otvara mnogo radnih mjesta, učinak sustava poreznih olakšica i dalje je slab, a iz najnovijih podataka za  2014. vidi se daljnji pad (grafikon 12.) .

Grafikon 12.: Udio komponenata u povećanju raspoloživog bruto dohotka kućanstava (GHDI)

Izvor: Eurostat – sektorski računi

Distributivni učinak promjena u sustavima poreza i naknada znatno se razlikuje među zemljama[17] Promjene u sustavima poreza i naknada, ovisno o značajkama tih sustava,  različito su utjecale na kućanstva s visokim i niskim primanjima. U nekoliko su zemalja regresivni učinci dodatno nepovoljno utjecali na životni standard, osobito u kućanstvima s niskim primanjima. Druge su države članice, pazeći više na distributivni profil promjena u sustavima poreza i naknada, uspjele izbjeći nerazmjeran učinak na kućanstva s niskim primanjima. Te su se razlike u distributivnom učinku dogodile neovisno o razlikama u ukupnoj veličini usklađenja.

Ukupno gledano, dosegnuvši najvišu razinu 2009., nakon 2011. stope rasta socijalnih izdataka bile su negativne. U ranoj fazi krize (do 2009.) na porast su socijalnih izdataka najviše  utjecali izdaci za nezaposlene, ali nešto manje i druge funkcije (prvenstveno mirovine i naknade za zdravstvo). Rast socijalnih izdataka oslabio je 2010., na što su utjecali prestanak fiskalnih poticajnih mjera i standardni postupak postupnog ukidanja automatske stabilizacije u zemljama koje su se oporavljale. Nakon 2011. snizili su se socijalni izdaci, osobito naknade u naturi i usluge, unatoč daljnjem pogoršanju gospodarskoga i socijalnog stanja (grafikon 13.).[18].

Grafikon 13.: Utjecaj novčanih naknada i naknada u naturi na rast stvarnih javnih socijalnih izdataka u EU-u (2001. – 2012.)                                 Izvor: Nacionalni računi, izračuni Glavne uprave za zapošljavanje;

Struktura izdataka za socijalnu zaštitu također je izmijenjena zbog krize. Između 2007. i 2011. (stvarni) izdaci za socijalnu zaštitu po stanovniku povisili su se za osam posto u EU-27 (grafikon 14.). Najviše su se povisili izdaci za mirovine (povišenje potpora za starije i nadživjele članove obitelji čini 44 % ukupnog povišenja), zdravstvo i invalidnine (32 %). Razlike su među državama članicama stoga znatne: od 2007. do 2011. povišenje ukupnih izdataka za socijalnu zaštitu po stanovniku bilo je niže od 5 %, a u sedam država članica više od 15 %.

Grafikon 14.: Promjene u izdacima za socijalnu zaštitu po stanovniku  od 2007. do 2011.; prema namjeni socijalne zaštite                Napomena: udjeli po namjeni u ukupnom rastu socijalnih izdataka (po stanovniku po cijenama iz 2005.); Izvor: ESSPROS

U nekim se državama članicama ugrožene osobe s niskim primanjima i dalje suočavaju s otežanim pristupom zdravstvenim uslugama. Dok se udio stanovnika s najnižim primanjima koji su prijavili nezadovoljene potrebe za zdravstvenom skrbi u EU-27 tek malo povisio od 2008. do 2012., u zemljama kao što su Finska, Portugal i Grčka taj se udio znatno povisio (vidjeti grafikon 15.). Najviši je udio osoba s nezadovoljenim potrebama za zdravstvenom skrbi u 2012. bio  u Latviji, Bugarskoj i Rumunjskoj. U Bugarskoj se taj udio najviše snizio (za 11,4 postotna boda od 2008. do 2012.), ali udio osoba s nezadovoljenim potrebama za zdravstvenom skrbi 2012.ostao je visok (16,9 %). 

Grafikon 15.: Nezadovoljene potrebe za zdravstvenom skrbi, najniži kvintil dohotka, 2008. – 2011.    

Izvor: Eurostat, EU-SILC 2012. Napomena:  Nezadovoljene potrebe za zdravstvenom skrbi: preskupo, predaleko za putovanje ili lista čekanja. * - podaci za 2011. (podaci za 2012. nisu dostupni za BE, IE, LU i AT; podaci za  2008. nisu dostupni za HR i EU-28). 

2.            PROVEDBA SMJERNICA ZA ZAPOŠLJAVANJE: REFORMA POLITIKE ZAPOŠLJAVANJA I SOCIJALNE POLITIKE

U ovom se poglavlju[19] donosi pregled reformi i mjera koje su države članice uvele u proteklih 12 mjeseci. Smjernicama za zapošljavanje[20] državama članicama daju se strateški naputci o tome kako odgovoriti na socijalne izazove i izazove u području zapošljavanja u kontekstu postojećih trendova te radi ostvarenja ciljeva strategije Europa 2020. (navedenih u poglavlju 1.). U Godišnjem pregledu rasta za 2014. navedeni su prioriteti i strateške smjernice za države članice koje su dostavile programe nacionalnih reformi u okviru Europskog semestra 2014. Programi nacionalnih reformi analizirani su u skladu s tim smjernicama te je Vijeće, na temelju prijedloga Komisije, izdalo posebne preporuke po državama članicama. Odbor za zapošljavanje i Odbor za socijalnu zaštitu analiziraju rezultate država članica te njihov napredak u rješavanju odgovarajućih izazova koristeći se instrumentom za praćenje uspješnosti zapošljavanja (Employment Performance Monitor – EPM) i instrumentom za praćenje uspješnosti socijalne zaštite (Social Protection Performance Monitor – SPPM). Buduće reforme procjenjivat će se u kontekstu Europskog semestra 2015.

Europski socijalni fond podupire napore na postizanju ciljeva strategije Europa 2020. mjerama za borbu protiv nezaposlenosti, s posebnim naglaskom na mlade, nudeći vježbeničke programe i programe stručne prakse za prekvalifikaciju i stjecanje višeg stupnja kvalifikacije te podupirući obrazovne mjere u cilju suzbijanja siromaštva i socijalne isključenosti, kao i promicanje razvoja administrativnih kapaciteta. Za programsko razdoblje 2014. – 2020. usklađivanje Europskog socijalnog fonda (ESF) i drugih europskih strukturnih i investicijskih fondova s prioritetima politika strategije Europa 2020. te usredotočenost fondova na rezultate ojačat će njihovu ulogu financijskih stupova strategije.

Mjere su poduzete u svim područjima opisanima u sljedećim poglavljima. Međutim, stupanj napretka varira od područja do područja te od države do države. Stoga su potrebni dodatni napori, iako se u mnogim slučajevima još ne vide puni učinci reformi s obzirom na to da je u pravilu potrebno dulje vrijeme da se oni ostvare. Osim toga, „vrijednost” reformi u pravilu se ne može mjeriti izolirano jer se istodobno može provoditi više reformi. Države članice stoga moraju uzeti u obzir odgovarajuće kompromise pri izradi politika i reformi.

U okviru u nastavku prikazan je pregled najčešćih razlika između spolova na tržištu rada i reformi koje mogu pridonijeti napretku u postizanju ravnopravnosti spolova, a koje su dodatno objašnjene u okviru svake smjernice. 

Ravnopravnost spolova: Tržište rada i dalje je obilježeno znatnim nejednakostima[21]

Iako je postignut napredak, još uvijek prevladavaju velike razlike između spolova. Stopa zaposlenosti žena i dalje je puno niža od one muškaraca (62,8 % naspram 74 % početkom 2014.). Razlika je još veća kada je riječ o zaposlenosti u ekvivalentu punog radnog vremena (18,3 postotnih bodova u 2013.). Osim toga, žene su plaćene 16 % manje po satu rada. Razlike između spolova u zaposlenosti, broju radnih sati i plaći zajedno uzrokuju veliku razliku između spolova u ukupnom dohotku (37 % u EU-u). Budući da mirovine odražavaju dohodak tijekom cijelog života, razlika između spolova u mirovinama također je velika (u prosjeku 39 %). Opasnost od siromaštva ili socijalne isključenosti za osobe starije od 55 godina viša je u žena u svim državama članicama.

Dostupnost pristupačnih i kvalitetnih usluga skrbi za djecu, dugoročne skrbi te izvanškolske skrbi, fleksibilni radni uvjeti i odgovarajuće politike u području dopusta i dalje imaju ključnu ulogu u održavanju zaposlenosti žena te omogućivanju muškarcima i ženama da uspostave ravnotežu između poslovnog i obiteljskog života. Iako je od 2005. većina država članica ostvarila napredak u postizanju ciljeva iz Barcelone u pogledu pružanja skrbi za djecu, samo je devet država članica postiglo cilj koji se odnosi na stopu obuhvaćenosti od 33 % za djecu mlađu od tri godine u 2012.[22], dok ih je 11 postiglo cilj koji se odnosi na stopu obuhvaćenosti od 90 % za djecu u dobi između tri godine i obvezne školske dobi. Sustavima poreznih olakšica u nekim državama i dalje se obeshrabruje žene da se zaposle ili rade više, posebno mjerama kojima se primatelje drugog dohotka u kućanstvu odvraća od rada u punom radnom vremenu. 

Segregacija na tržištu rada i rodni stereotipi mogu spriječiti muškarce i žene da ostvare svoj puni potencijal te prouzročiti nezadovoljavajuće povezivanje vještina i poslova. Žene su danas brojnije od muškarca kada je riječ o obrazovanju i osposobljavanju, ali i dalje su prezastupljene u poljima povezanima s tradicionalnim ulogama, kao što su zdravstvo i socijalna skrb te humanističke znanosti i nastava, dok u područjima poput znanosti, tehnologije, inženjerstva i matematike (STEM) još uvijek dominiraju muškarci.

Poduzete su mjere za poticanje rasta stope zaposlenosti žena i uspostavu ravnoteže između poslovnog i obiteljskog života, no one se diljem EU-a razlikuju u području primjene i namjerama. Cilj je mjerama koje su poduzele države članice  npr. (dodatno) povećati dostupnost ustanova za skrb o djeci, i/ili izmijeniti propise o roditeljskom dopustu i fleksibilnom radnom vremenu. Zabilježen je manji broj inicijativa kojima se nastoje smanjiti razlike između spolova u plaći ili ograničiti mjere kojima se žene odvraća od ostanka na tržištu rada ili ulaska na njega. Neke su države članice poduzele mjere za suzbijanje siromaštva djece ili prilagodbu sustava doplataka u cilju podupiranja obitelji/roditelja s niskim primanjima. Iako se u mnogim zemljama predviđa (postupno) izjednačivanje dobi umirovljenja za muškarce i žene, u nekim su slučajevima poduzete i mjere za poticanje sudjelovanja starijih žena na tržištu rada ili prilagodbu načina stjecanja mirovinskih prava.

2.1. Smjernica za zapošljavanje 7.: Povećanje sudjelovanja na tržištu rada i smanjenje strukturne nezaposlenosti

Modernizacijom zakonodavstva u području zaštite radnih mjesta i dalje se na različite načine promiču dinamičnost zapošljavanja i suzbijanje segmentacije u državama članicama. Hrvatska je provela drugu fazu reforme radnog zakonodavstva donijevši novi Zakon o radu, kojim se omogućuje uporaba fleksibilnih vrsta ugovora o radu, uključujući rad u nepunom radnom vremenu, sezonski rad te rad preko agencija za privremeno zapošljavanje, ublažavaju zakonski propisi o radnom vremenu i pojednostavnjuju postupci otpuštanja. Nakon postizanja sveobuhvatnog sporazuma socijalnih partnera, Nizozemska uvodi pojednostavnjenje postupaka otpuštanja, ograničava iznos otpremnine u odnosu na staž, a ne na dob te pooštrava pravila za privremeno zapošljavanje kako bi se spriječila segmentacija tržišta rada i reformirao sustav naknada za nezaposlenost. Španjolska je pojednostavnila predloške ugovora za poduzeća, razložila postupke za kolektivno otpuštanje i podržala rad u nepunom radnom vremenu s pomoću poticaja u obliku doprinosa i veće fleksibilnosti pri uporabi dodatnih radnih sati za osobe s ugovorima na nepuno radno vrijeme. Italija je ublažila uvjete za poduzeća pri uporabi ugovora na određeno radno vrijeme i ugovora o naukovanju, a daljnje su sveobuhvatne reforme zakonodavstva u području zaštite radnih mjesta i aktivne politike tržišta rada u zakonodavnom stadiju u parlamentu. Slovačka je trajanje rada izvan glavnog radnog odnosa (tzv. sporazumi o radu) ograničila na jednu godinu.

Sposobnost država članica da znatno povećaju zaposlenost žena u velikoj mjeri ovisi o dostupnosti kvalitetnih i pristupačnih ustanova za skrb za djecu. Podaci OECD-a potvrđuju da je skrb za djecu ključni pokretač sudjelovanja žena na tržištu rada. U nekoliko su zemalja nastavljene mjere provedene prethodnih godina i/ili su stavljena na raspolaganje dodatna sredstva za skrb o djeci (Austrija, Njemačka, Irska, Malta, Poljska), dok su u drugima nedavno utvrđeni koraci za uvođenje novog zakonodavstva ili novih projekata (Češka, Slovačka). Malta je u travnju 2014. počela pružati besplatnu i sveobuhvatnu skrb za djecu iz obitelji u kojima su zaposlena oba roditelja. Skrb za djecu dostupna je tijekom radnog vremena roditelja, kao i tijekom dodatnih sat vremena dnevno predviđenih za putovanje. Nadalje, u proračunu za 2014. predviđene su besplatne usluge za djecu u dječjim vrtićima i državnim osnovnim školama koje će u dane kada se održava nastava biti dostupne zaposlenim roditeljima koji žele dovesti djecu u školu sat vremena prije početka nastave. U Češkoj je Parlament odobrio zakon o kategorijama djece, koji se odgađao nekoliko godina i kojim se nastoji olakšati otvaranje centara za skrb za djecu izvan javne mreže dječjih vrtića.

U nekim su zemljama poduzete mjere za fleksibilizaciju uvjeta rada i izmjenu propisa o roditeljskom dopustu (Ujedinjena Kraljevina, Španjolska, Poljska, Njemačka, Finska). U Ujedinjenoj Kraljevini je od 2014. pravo na traženje fleksibilnih uvjeta rada prošireno na sve zaposlenike. U sklopu izmjena zakona o promicanju zapošljavanja i institucijama tržišta rada, u Poljskoj je 2. svibnja 2014. uvedena dodjela bespovratnih sredstava za rad na daljinu u cilju zapošljavanja nezaposlenih roditelja koji se vraćaju na tržište rada (a koji odgajaju barem jedno dijete mlađe od 6 godina) ili osoba koje su prestale raditi kako bi skrbile za druge uzdržavane osobe. U Italiji se trenutačno raspravlja o „zakonu o radnim mjestima”, u okviru kojega su predložene mjere o izmjeni pravila o rodiljnom dopustu. U Njemačkoj se reformom roditeljskog doplatka, koja će stupiti na snagu u siječnju 2015., namjerava potaknuti oba roditelja da skrbe za djecu i rade.

U manjem su broju slučajeva inicijative usmjerene na smanjenje razlika u plaći između spolova. U Austriji su izvješća o jednakim plaćama za poduzeća s više od 250 zaposlenika obvezna od 2013., a za ona s više od 150 zaposlenika od 2014.

Mjere u području oporezivanja predložene su u okviru talijanskog zakona o radnim mjestima, a na Malti je povišen iznos poreznih olakšica (s 1 300 EUR na 2 000 EUR) za roditelje koji šalju djecu u privatne centre za skrb. U Ujedinjenoj Kraljevini će se 2015. uvesti sustav skrbi za djecu za zaposlene obitelji kojim će se zamijeniti postojeći sustav vrijednosnih kupona i izravnog ugovaranja skrbi za djecu. Obitelji koje ispune uvjete ostvarit će povrat godišnjih troškova skrbi za djecu u iznosu od 20 % za naknade do 10 000 GBP po djetetu.

Neke su države članice poduzele mjere u pogledu mehanizama za obračun plaća u cilju promicanja usklađivanja kretanja plaća s produktivnošću. Druge su države članice nastojale podržati raspoloživi dohodak kućanstava s posebnim naglaskom na minimalne plaće. U Njemačkoj će se od 1. siječnja 2015. uvesti opća minimalna plaća od 8,50 EUR po satu, uz prijelazno razdoblje do kraja 2016. u kojem će biti dopuštene neke iznimke. Estonija, Rumunjska i Slovačka povisile su prag nacionalnih minimalnih plaća u cilju suzbijanja siromaštva zaposlenih, dok je Ujedinjena Kraljevina uvela strože sankcije za poslodavce koji ne ispunjavaju zahtjeve za nacionalnu minimalnu plaću. U Austriji je obveza navođenja kolektivno dogovorene minimalne plaće u oglasima za slobodna radna mjesta proširena na sve poslodavce u industrijama u kojima takav dogovor još nije postignut. S druge strane, Portugal je u okviru opsežnih reformi snizio plaće zaposlenicima u javnim službama s visokim primanjima.

Poduzete su neke mjere za smanjenje poreznog opterećenja na rad, posebno za osobe u nepovoljnijem položaju, te za poticanje potražnje za radnom snagom i potrošnje. Belgija je poduzela mjere za sniženje doprinosa za socijalno osiguranje koje plaćaju radnici s niskim primanjima, oslobodila poslodavce plaćanja socijalnih doprinosa na plaće za prekovremene radne sate u određenim sektorima te proširila područje primjene oslobađanja od poreza po odbitku za zaposlenike. Italija je snizila porez na osobni dohodak za zaposlenike s niskim primanjima za 2014. i primijenila trajno sniženje regionalnog poreza od 10 % na gospodarske aktivnosti koji plaćaju poslodavci. Španjolska vlada odobrila je prijedlog porezne reforme koja obuhvaća sniženje poreznih stopa sa sedam na pet, neznatno sniženje graničnih stopa i povišenje iznosa oslobođenog poreza, koji će se postupno uvoditi u razdoblju između 2015. i 2016. Slovačka je povisila prag studentske zarade oslobođene plaćanja doprinosa za socijalno osiguranje, dok će Estonija od 1. siječnja 2015. povisiti olakšice na porez na dohodak. U okviru dalekosežnoga proračunskog paketa Latvija je smanjila porezno opterećenje, osobito za obitelji s uzdržavanim osobama, povisivši ciljane neoporezive pragove za porez na osobni dohodak i doprinose za socijalno osiguranje. U Francuskoj je protekla prva godina primjene porezne olakšice za poduzeća utemeljene na plaćama, što će se 2015. dopuniti nižim doprinosima poslodavaca za socijalno osiguranje, a donesene su i odluke o mjerama za sniženje poreza na dohodak za zaposlenike sa srednjim i niskim primanjima.

Neke su države članice pojačale napore u borbi protiv neprijavljenog rada. U Sloveniji je izmjenama zakona o sprječavanju neprijavljenog rada i zakona o zapošljavanju uveden sustav vrijednosnih kupona za osobne dodatne poslove te je u nadzor nezakonitih radnih praksi uključena carinska služba i postrožene su sankcije, posebno za sitne kućanske popravke. U kolovozu 2014. Hrvatska je osnovala Povjerenstvo za suzbijanje neprijavljenog rada sa zadatkom procjene postojećih mjera, praćenja njihove provedbe te predlaganja novih mjera ili potrebnih izmjena. 

Provedba Preporuke Vijeća o uspostavi Jamstva za mlade državama je članicama bila poticaj za uvođenje smjelih strukturnih reformi koje obuhvaćaju razne aspekte aktivnih politika tržišta rada. U 2014. sve su države članice predstavile svoje planove provedbe programa Jamstva za mlade i o njima raspravljale s Komisijom. Provedba će biti ključna, ali obećavajući prvi koraci već su poduzeti.

Neke države članice uložile su napor u modernizaciju potpore koju javne službe za zapošljavanje pružaju mladim osobama. U Belgiji je Actiris, javna služba za zapošljavanje u briselskoj regiji, osnovala posebnu službu za Jamstvo za mlade, čija je uloga pružati posebnu potporu pri traženju zaposlenja i pripravništava mladim osobama koje su se službeno prijavile kao tražitelji zaposlenja. Rumunjska je pokrenula dva pilot-programa u okviru Jamstva za mlade te je na temelju toga osnovano 27 centara jamstva za mlade (trenutačno ih podupire Europski socijalni fond), čiji je cilj identificirati mlade NEET-ove i ponuditi im integrirane pakete prilagođenih usluga. U Španjolskoj je strategija aktivacije i zapošljavanja 2014. – 2016. donesena kao glavni instrument za koordinaciju politika kojima će se omogućiti prelazak na aktivne politike tržišta rada utemeljen na rezultatima. U Italiji je uspostavom integriranih e-portala osobama omogućena izravna prijava na internetu i pristup nacionalnom registru radi olakšavanja automatske provjere ispunjavanja zahtjeva i dostave ponuda.

Ciljani poticaji za zapošljavanje i subvencije za osnivanje poduzeća u nekim su državama članicama mladim tražiteljima zaposlenja poslužili kao poticaj da se aktiviraju. Nizozemska je uvela porezne olakšice za poslodavce koji zaposle mlade osobe koje primaju naknadu za nezaposlenost ili socijalnu pomoć u razdoblju do dvije godine, a u Poljskoj je uvedeno oslobođenje od plaćanja doprinosa za socijalno osiguranje za osobe mlađe od 30 godina. Druge su države članice uvele nove poticaje za zapošljavanje kako bi potaknule stvaranje radnih mjesta za druge skupine među dugotrajno nezaposlenima. Opći poticaji za zapošljavanje uvedeni su ili pojačani u Portugalu, Grčkoj, Španjolskoj i Cipru te na Malti. Primjerice, Malta poslodavcima za nove zaposlenike nudi subvencije na plaće u iznosu do polovine osnovne plaće i doprinosa za socijalno osiguranje u razdoblju do jedne godine, a Španjolska je odobrila paušalnu stopu socijalnih doprinosa za poduzeća koja zapošljavaju nove radnike na neodređeno vrijeme, uključujući one s ugovorima na nepuno radno vrijeme, za razdoblje do dvije godine (tri za mala poduzeća), kao i posebna sredstva za korisnike Jamstva za mlade zaposlene na neodređeno vrijeme. S druge strane, Malta je posebnu subvenciju namijenila starijim radnicima, uključujući porezne olakšice za troškove osposobljavanja. 

S provedbom Jamstva za mlade povezan je i nastavak reforme javnih službi za zapošljavanje u nekim državama članicama u cilju poboljšanja standarda usluga i koordinacije na regionalnim razinama. U okviru sveobuhvatne aktivacijske strategije za razdoblje 2014. – 2016. Španjolska je sastavila zajednički katalog službi za zapošljavanje, koji sadržava homogen skup mjera koje treba provesti u svim španjolskim regijama u cilju osiguravanja jednakih prava pristupa tražiteljima zaposlenja, prilagođeni pristup, učinkovitost, transparentnost, usmjerenost na rezultate i integraciju među administrativnim slojevima.  Finska će postrožiti zahtjev za prihvaćanje ponuda za posao iz centara za zapošljavanje na lokalnoj razini za osobe koje putuju do tri sata dnevno te će poboljšati planove zapošljavanja za dugotrajno nezaposlene nudeći im aktivne mjere tijekom prva 3 mjeseca nezaposlenosti.

Programi poticaja za osnivanje poduzeća snažno su se razvili diljem Europe te je čak devet država članica (Malta, Hrvatska, Španjolska, Litva, Grčka, Poljska, Francuska, Portugal i Irska) uvelo poticaje za potporu nezaposlenima koji se počinju baviti poduzetništvom. Irska je u sveobuhvatnom Akcijskom planu za radna mjesta predvidjela osnivanje lokalnih ureda za poduzetništvo u suradnji s centrom izvrsnosti u poduzetništvu, novim fondom za poduzetništvo mladih, u cilju pružanja potpore poduzetničkim djelatnostima i njihovu širenju, kao i pojednostavnjenje poreznih potpora za poduzetnike. U Portugalu se u okviru novog programa Investe Jovem nudi financijska potpora mladim ljudima kako bi se samozaposlili ili otvorili vlastito mikropoduzeće.

2.2. Smjernica za zapošljavanje 8.: Stvaranje kvalificirane radne snage, odgovaranje na potrebe tržišta rada i promicanje cjeloživotnog učenja

Potreba za poboljšanjem ponude vještina i promicanjem obrazovanja odraslih rezultirala je političkim mjerama u nekoliko država članica[23]. Države članice uvele su mjere kojima je predviđeno poboljšanje ponude vještina i promicanje obrazovanja odraslih, često u vezi s reformom strukovnog osposobljavanja.

U Danskoj će se u okviru šireg političkog dogovora o „paketu rasta” inicijativama proizašlima iz trostranog sporazuma između vlade i socijalnih partnera podržati razvoj vještina nekvalificiranih osoba i omogućiti većem broju kvalificiranih radnika da nastave osposobljavanje na tercijarnoj razini. U razdoblju od 2014. do 2020. dodatnih 160 000 osoba obuhvatit će se sporazumom kojim se poboljšavaju mogućnosti nekvalificiranih i kvalificiranih radnika za sudjelovanje u strukovnom osposobljavanju. U Grčkoj se planom u području strukovnog obrazovanja i osposobljavanja, koji je dio memoranduma o razumijevanju u okviru programa ekonomske prilagodbe, namjerava povećati broj i kvalitetu programa naukovanja te dostupnost strukovnog osposobljavanja. U Litvi je izmijenjen zakon o neformalnom obrazovanju odraslih i trajnom osposobljavanju, a nova verzija (donesena 10. srpnja 2014.) stupa na snagu 1. siječnja 2015. Zakonom su, među ostalim, predviđeni poboljšanje koordinacije obrazovanja odraslih na nacionalnoj i lokalnoj razini, uvođenje novih modela financiranja obrazovanja odraslih i odobravanje dopusta zaposlenicima u neformalnom obrazovanju. Tijekom izvještajnog razdoblja vlada je potpisala i sporazume s organizacijama poslodavaca iz različitih sektora kako bi se poboljšala ravnoteža između ponude kvalificirane radne snage i potražnje za njom. U Cipru su javna sveučilišta postigla sporazum o proširenju raspona i opsega obrazovnih programa dostupnih na daljinu. Uveden je novi program modernog sustava naukovanja, koji uključuje dvije razine: pripremnu (za mlade koji nisu završili srednjoškolsko obrazovanje) i osnovnu (nakon koje se stječe kvalifikacija „stručnog radnika”). Na Malti je vlada pokrenula strategiju rješavanja problema nepismenosti za razdoblje 2014. – 2019.

U Poljskoj se novim zakonom koji je stupio na snagu 1. listopada 2014. omogućuju međufakultetski studiji, dvonamjenski studiji u suradnji s poslodavcima i tromjesečne stručne prakse u obrazovnim ustanovama strukovnih profila te se uređuje praćenje napretka polaznika koji su završili obrazovni program i podržava kvaliteta visokog obrazovanja. Sveučilišta će moći priznavati znanja i vještina stečene tijekom osposobljavanja i/ili profesionalnog rada i uzeti ih u obzir za stjecanje diplome. Novi zakonodavni okvir stoga omogućava studiranje zaposlenim osobama te osobama koje žele promijeniti zanimanje ili nadograditi svoje obrazovanje. U Francuskoj je donesen zakon o reformi sustava strukovnog osposobljavanja kojim se uvodi osobni račun za osposobljavanje i mijenja način financiranja sustava strukovnog osposobljavanja kako bi se poboljšali prikladnost te pristup zaposlenika i tražitelja zaposlenja strukovnom osposobljavanju.

U znatnom broju država članica uvedene su mjere kojima se olakšava prijelaz iz škole na posao;  njima će se isto tako pridonijeti sveobuhvatnom Jamstvu za mlade.

U Francuskoj je donesena odluka o programu za ponovno pokretanje sustava naukovanja. Sustav će se dodatno usredotočiti na nedostatak vještina, obuhvaćati poticaje za poslodavce koji zapošljavaju naučnike i omogućivati mladim osobama zapošljavanje na neodređeno vrijeme nakon razdoblja naukovanja. Donesena reforma stupit će na snagu 2015. U Irskoj se u okviru kampanje „Vještine za rad” tražiteljima zaposlenja na internetu pružaju informacije o mogućnostima obrazovanja, osposobljavanja ili stjecanja radnog iskustva dostupnima u područjima s novim mogućnostima zapošljavanja. U Latviji se u okviru novog programa za ljetno zapošljavanje učenika, koji obuhvaća mjesec dana plaćenog rada u poduzećima i tijelima lokalne vlasti, učenicima srednjih škola omogućuje stjecanje početnog radnog iskustva i niza vještina potrebnih za zaposlenje.

Žene su danas brojnije od muškaraca kada je riječ o obrazovanju i osposobljavanju, ali i dalje su prezastupljene u poljima povezanima s tradicionalnim ulogama, kao što su zdravstvo i socijalna skrb te humanističke znanosti i nastava, dok u područjima poput znanosti, tehnologije, inženjerstva i matematike (STEM) još uvijek dominiraju muškarci. U Njemačkoj se, primjerice, programom sufinanciranim iz ESF-a nastoji privući više ljudi, osobito muškaraca, u područje skrbi za djecu.

2.3. Smjernica za zapošljavanje 9.: Unaprjeđivanje kvalitete sustava obrazovanja i osposobljavanja na svim razinama i povećanje sudjelovanja u tercijarnom obrazovanju

Sve su države članice dostavile opsežne planove provedbe programa Jamstvo za mlade u skladu s rokovima koje je postavilo Europsko vijeće.

Većina je država članica poduzela mjere u cilju unaprjeđenja svojih sustava strukovnog obrazovanja i osposobljavanja (SOO) kako bi se bolje uzele u obzir potrebe tržišta rada (Belgija, Češka, Danska, Estonija, Španjolska, Francuska, Mađarska, Irska, Italija, Latvija, Litva, Nizozemska, Poljska, Portugal, Rumunjska, Slovačka, Švedska, Ujedinjena Kraljevina), a koje su općenito povezane s njihovim programom Jamstva za mlade i obvezama preuzetima u okviru Europskog saveza za naukovanje. Nekoliko zemalja preispitalo je zakonodavstvo u području sustava za SOO (Njemačka, Grčka, Španjolska, Francuska, Mađarska, Irska, Italija, Portugal, Slovačka, belgijske regije).

Belgijske regije pojačale su suradnju između obrazovanja i osposobljavanja te politika zapošljavanja i dionika u zapošljavanju kako bi se strukovno osposobljavanje uskladilo s potrebama tržišta. U Španjolskoj je pokrenuta reforma kojom se uvodi dvojni sustav strukovnog obrazovanja i osposobljavanja te ga se prilagođava potrebama tržišta rada. U Francuskoj se novim zakonom o cjeloživotnom učenju i SOO-u dodatno podupiru naukovanja za osobe s nižom razinom kvalifikacija. Rumunjska je uvela novi zakon kojim se diplomantima ustanova za visoko obrazovanje omogućuje subvencionirano stručno vježbeništvo. Švedska je donijela mjere za olakšavanje prijelaza iz škole na posao putem naukovanja i pomoć mladim osobama u stjecanju radnog iskustva. U Estoniji su dodijeljena dodatna sredstva programima strukovnog obrazovanja i osposobljavanja za odrasle. U Portugalu su prilagođeni kurikulumi za strukovno obrazovanje i osposobljavanje te je uspostavljena mreža strukovnih centara i uvedeni su novi strukovni smjerovi u okviru osnovnog (14 godina) i srednjeg (od 15 do 17 godina) obrazovanja. U Danskoj je reforma strukovnog obrazovanja i osposobljavanja donesena u lipnju 2014., a stupit će na snagu od školske godine 2015./16. Reformom se namjerava postići da više mladih osoba završi program strukovnog obrazovanja i osposobljavanja te zajamčiti obrazovanje svim mladim osobama u Danskoj koje žele završiti osnovno strukovno obrazovanje i osposobljavanje. 

Države članice posvećuju manje pozornosti provedbi kvalifikacijskih okvira. U Austriji je uvedena kontaktna točka za priznavanje stranih kvalifikacija, čime se poboljšavaju mogućnosti za doseljenike i izbjegava neusklađenost između vještina i zanimanja. Hrvatska je uspostavila Hrvatski kvalifikacijski okvir u cilju uređenja sustava kvalifikacija te poboljšanja obrazovnih programa njihovim usklađivanjem s potrebama tržišta rada.

Neke su države članice uvele reforme sustava tercijarnog obrazovanja. Reforme sustava višeg obrazovanja uvedene su u Austriji, Njemačkoj, Estoniji, Grčkoj, Litvi, Luksemburgu, Poljskoj i Ujedinjenoj Kraljevini. Neke reforme često uključuju višu financijsku potporu za skupine s posebnim potrebama (Austrija, Njemačka, Estonija, Luksemburg, Ujedinjena Kraljevina).

Austrija će povisiti financijsku pomoć studentima s vlastitom djecom, zaposlenim učenicima i studentima u braku. Njemačka će povisiti granične vrijednosti za pružanje dodatne financijske pomoći, posebno za mlade čiji roditelji imaju niska primanja (od 2016.). Luksemburg je izmijenio kriterije prihvatljivosti za financijsku potporu kako bi se uzeli u obzir socijalni aspekti. U Ujedinjenoj Kraljevini na raspolaganje se stavljaju posebna sredstva u cilju poboljšanja dostupnosti inženjera i poticanja žena na ulazak u taj sektor.

Nekoliko je država članica poduzelo mjere za poboljšanje osnovnog i srednjoškolskog sustava obrazovanja (Austrija, Estonija, Grčka, Španjolska, Mađarska, Irska, Malta, Slovačka, Ujedinjena Kraljevina), dok su se druge posvetile sveobuhvatnoj strategiji obrazovanja (Hrvatska, Latvija).

Nekoliko država članica (Austrija, Nizozemska, Estonija, Irska, Švedska) poboljšalo je uvjete rada i plaće nastavnika ili povisilo broj dostupnih nastavnika. Estonija je povisila minimalnu plaću nastavnika kako bi povećala privlačnost nastavničkog zanimanja te provodi reformu općeg višeg srednjoškolskog obrazovanja te strukovnog obrazovanja i osposobljavanja. Irska je proračunom predvidjela dodatnih 1400 nastavnika, kao i zadržavanje pomoćnoga nastavnog osoblja za djecu s posebnim potrebama na postojećim razinama. Španjolska je predvidjela izbor obrazovnih smjerova u trećem i četvrtom razredu srednje škole (učenici od 15 i 16 godina) te uvela novi sustav ocjenjivanja u trećem i šestom razredu osnovne škole (učenici od 9 i 12 godina). Danska je vlada postigla dogovor o reformi obveznoga državnog obrazovanja (osnovna i niža srednja škola), koja će stupiti na snagu u školskoj godini 2014./15. Portugalska vlada provodi program osposobljavanja za nastavnike, a školama s ugovorima o autonomiji sada je dopuštena veća prilagodljivost kurikuluma.

2.4. Smjernica za zapošljavanje 10.: Promicanje socijalne uključenosti i borba protiv siromaštva

Mnoge reforme politika u tom području usredotočene su na osiguravanje sposobnosti sustava socijalne zaštite za:

učinkovitu aktivaciju i osposobljavanje osoba koje mogu sudjelovati na tržištu rada, zaštitu osoba koje su (privremeno) isključene iz tržišta rada i/ili nisu u mogućnosti u njemu sudjelovati, pripremu pojedinaca na potencijalne opasnosti tipične za njihovo životno razdoblje ulaganjem u ljudski kapital.

A. Države članice povećavaju napore za jačanje aktivnih politika tržišta rada i reformiranje sustava socijalne pomoći i/ili nezaposlenosti, istovremeno uvodeći ciljane mjere za osobe izložene većem riziku od siromaštva. Neke države članice uvode ili jačaju aktivacijske mjere u okviru politike u cilju boljeg suzbijanja siromaštva odraslih (Austrija, Belgija, Bugarska, Cipar, Danska, Španjolska, Irska, Italija, Litva, Nizozemska, Slovačka). Reforma sustava socijalne pomoći i/ili sustava nezaposlenosti u tijeku je u mnogim državama članicama (Belgija, Cipar, Grčka, Irska, Hrvatska, Italija, Latvija, Luksemburg, Poljska, Portugal, Rumunjska i Ujedinjena Kraljevina). U Belgiji se reformom sustava naknada za nezaposlenost nastoji osigurati odgovarajuću ravnotežu između naknade i učinkovite pomoći pri traženju zaposlenja te mogućnosti osposobljavanja. U okviru reforme sustava socijalne skrbi Cipar je uveo program minimalnoga zajamčenog dohotka (kojim će se zamijeniti stari sustav javne pomoći). Neke su države članice (Belgija, Estonija, Malta, Španjolska, Ujedinjena Kraljevina) poduzele posebne mjere usmjerene na stanovništvo izloženo većem riziku od siromaštva, posebno mlade, obitelji s djecom i osobe s invaliditetom (Austrija, Belgija, Cipar, Finska, Irska, Litva, Švedska, Ujedinjena Kraljevina). Neke su države članice (Francuska, Švedska) izvijestile i o mjerama za osiguravanje jednakih mogućnosti za žene i muškarace.

B. Usporedo s time države članice uvele su reforme u cilju zaštite osoba koje privremeno ne sudjeluju ili ne mogu sudjelovati na tržištu rada. U tu su svrhu neke države članice unaprijedile  socijalne politike u području zaštite dobrobiti djece i starijih osoba te poboljšale naknade, dok su druge uvele posebne mjere za suzbijanje siromaštva djece. Kao odgovor na sve veću zabrinutost u pogledu posljedica porasta broja djece pogođene siromaštvom u nekim su državama članicama pojačane mjere namijenjene borbi protiv siromaštva djece (Bugarska, Estonija, Španjolska, Irska, Italija, Latvija, Litva, Rumunjska). U Bugarskoj najznačajnije mjere u okviru provedbe nacionalne strategije za smanjenje siromaštva i promicanje socijalne uključenosti do 2020. uključuju: višu mjesečnu naknadu za drugo dijete i blizanca te za djecu s trajnim invaliditetom, kao i financijske potpore za pokrivanje troškova grijanja za starije osobe i djecu. Irska je pokrenula novi, na dokazima utemeljen lokalni program za djecu namijenjen borbi protiv siromaštva djece putem poboljšane prevencije i službi za ranu intervenciju koje su procijenjene uspješnima u pilot-fazi. Italija je uvela program potpore za obitelji s djecom u okviru kojega su dostupne pasivne mjere, kao i aktivacijske mjere i usluge. U Latviji je ostvaren znatan napredak u borbi protiv siromaštva djece u vidu povišenja dječjih doplataka i potpore obiteljima s jednim roditeljem od 1. siječnja 2014. Osim toga, latvijska je vlada povisila i neoporezivi prag za porez na osobni dohodak za uzdržavane osobe. U Estoniji je vlada u lipnju 2014. odlučila od siječnja 2015. znatno povisiti univerzalni dječji doplatak, kao i dječji doplatak temeljen na potrebama te dječji egzistencijalni minimum.

Države članice primijenile su ulagački pristup socijalnim politikama poboljšavanjem pristupa predškolskom obrazovanju i skrbi. Neke države članice (Austrija, Bugarska, Češka, Njemačka, Estonija, Francuska, Mađarska, Litva, Latvija, Poljska, Ujedinjena Kraljevina) poduzele su inicijative namijenjene većoj uključenosti djece u predškolsko obrazovanje i skrb kao dio svojih strategija namijenjenih poboljšanju mogućnosti za djecu. Njemačka je postigla određeni napredak u daljnjem povećanju stalne dostupnosti objekata za skrb za djecu, ali je napredak u povećanju dostupnosti cjelodnevnih škola ograničen. Francuski višegodišnji plan za borbu protiv siromaštva i socijalne isključenosti sadržava i mjere namijenjene obiteljima s uzdržavanom djecom, primjerice olakšavanje pristupa školskim kantinama i osiguravanje dodatnih mjesta u sustavu skrbi za djecu (od kojih je 10 % rezervirano za djecu iz kućanstava s niskim primanjima). Irska je uvela subvencionirana mjesta za izvanškolsku skrb za djecu radi pružanja potpore osobama s niskim primanjima i nezaposlenim osobama pri povratku na tržište rada te je uspostavila mjesta za skrb za djecu nezaposlenih osoba koje sudjeluju u programima za zapošljavanje u zajednici u okviru kojih su dostupni osposobljavanje i stjecanje iskustva kako bi se podržalo uključivanje na tržište rada. Na Malti su u okviru novog programa kućanstvima s roditeljima koji rade ili se obrazuju besplatno dostupni predškolsko obrazovanje i skrb u javnim i privatnim ustanovama.

Postizanje ravnoteže između radnog vijeka i mirovine ključna je tema u mirovinskim inicijativama jer u gotovo svim zemljama dob umirovljenja raste te se izjednačava dob umirovljenja muškaraca i žena. U odgovoru na demografske izazove s kojima se suočava mirovinsko osiguranje, države članice sve više prepoznaju potrebu za osiguravanje duljeg radnog vijeka radi ublažavanja učinka produljenoga životnog vijeka i omogućivanja ljudima da nadoknade pad mirovina duljim razdobljem uplaćivanja doprinosa. Tijekom proteklih godina neke su države članice donijele (npr. Cipar, Španjolska, Francuska, Irska, Mađarska, Latvija), a neke već i primijenile (npr. Danska, Ujedinjena Kraljevina), povišenje dobi umirovljenja za žene i/ili muškarce. Ukupno je 25 od 28 država donijelo zakone o trenutačnom ili budućem povišenju dobi umirovljenja. To je povišenje u mnogim slučajevima popraćeno (postupnim) izjednačivanjem dobi umirovljenja za muškarce i žene (Češka, Estonija, Grčka, Hrvatska, Italija, Litva, Malta, Poljska, Rumunjska, Slovenija, Slovačka, Ujedinjena Kraljevina). Njemačka je proširila mirovinska prava („mutter rente” – „majčinska mirovina”) na roditelje djece rođene prije 1992. u cilju ublažavanja učinka prekida zaposlenja i rada u nepunom radnom vremenu. Međutim, u mnogim se državama članicama ulažu napori u borbu protiv drugih ključnih uzroka mirovinskog jaza između spolova.

Druge države povezuju dob umirovljenja s produljenjem životnog vijeka. Ujedinjena Kraljevina i Portugal sada su se pridružili sve većem broju zemalja (Cipar, Danska, Grčka, Italija, Nizozemska, Slovačka) koje su, nakon što su povisile dob umirovljenja kako bi nadoknadile produljenje životnog vijeka, odlučile uvesti izravnu vezu između dobi umirovljenja i budućeg produljenja očekivanoga životnog vijeka. No neke su države članice još uvijek vrlo suzdržane u tom pogledu.

Kako bi povisile stvarnu dob umirovljenja, više je država članica poduzelo mjere za ograničavanje dostupnosti prijevremene mirovine. Glavne mjere reformi uključuju strože uvjete prihvatljivosti za odlazak u prijevremenu mirovinu (viša minimalna dob, dulje razdoblje uplate doprinosa i niža razina naknada) i snažniji naglasak na aktivacijskim mjerama (Belgija, Cipar, Španjolska, Hrvatska, Portugal i Slovenija). Neke države ograničavaju i dostupnost uhodanih alternativnih mehanizama za prijevremenu mirovinu kao što su dugotrajno primanje naknade za nezaposlenost (npr. u Španjolskoj) ili invalidnine (npr. Austrija, Danska). Međutim, u nekoliko zemalja (npr. Austrija, Belgija, Bugarska, Hrvatska, Luksemburg, Malta i Rumunjska), uključujući neke od onih u kojima su nedavno provedene reforme, mogućnosti prijevremenog umirovljenja i dalje imaju tendenciju narušavanja prikladnosti i održivosti mirovina. Druge su države olakšale pristup mogućnostima prijevremenog umirovljenja za pojedince s dugotrajnim razdobljima uplate doprinosa i teškim poslovima. U Latviji i Portugalu to je uvedeno kao odgovor na sve veće probleme u zapošljavanju određenih skupina starijih radnika. U Danskoj se nastojalo ukloniti neravnotežu nastalu zbog prethodnih reformi kojima su smanjene mogućnosti prijevremenog umirovljenja. U Njemačkoj se nastojalo omogućiti pravednije postupanje prema osobama koje su počele raditi u ranoj dobi, dok su Bugarskoj pravila ublažena prvenstveno za osobe koje su obavljale teške poslove.

U sve više država članica otvaraju se mogućnosti za produljenje radnog vijeka i poboljšanje mirovinskih prava kasnijim odlaskom u mirovinu. U Francuskoj se dob u kojoj privatni poslodavci mogu radnike poslati u mirovinu bez njihova pristanka povisila sa 65 na 70 godina. Mnogi mirovinski sustavi uključuju poticaje za rad nakon dobi umirovljenja, kao što su više stope prirasta na mirovinu ili dodatak na mirovinu u slučaju kasnijeg odlaska u mirovinu (npr. Danska, Finska, Francuska). Sve je više zemalja u kojima se uvode manje stroga pravila kako bi se omogućilo kombiniranje mirovine s prihodima od rada (Belgija, Španjolska, Nizozemska i Slovenija). Važno je napomenuti da neke zemlje sve više podupiru mirovinske reforme mjerama namijenjenima aktivnom starenju koje se provode na radnim mjestima i tržištima rada (npr. u Belgiji, Francuskoj i Sloveniji). Međutim, napori u tom području u mnogim su državama članicama još uvijek previše ograničeni i nisu koordinirani.

U okviru napora za postizanje fiskalne konsolidacije u mnogim je državama članicama promijenjeno ili privremeno zamrznuto indeksiranje mirovina koje se isplaćuju. To je, primjerice, slučaj u Cipru, Francuskoj, Italiji i Portugalu. U drugim se zemljama indeksiranje ponovno uspostavlja, vjerojatno u izmijenjenom obliku, nakon razdoblja u kojem se nije primjenjivalo (npr. u Češkoj, Bugarskoj i Latviji).

Kao odgovor na fiskalne pritiske države razmatraju izdatke za zdravstvenu skrb i traže načine da se poboljša omjer vrijednosti usluga i uloženog novca te učinkovitosti, a uvode se i bolji instrumenti za ograničavanje troškova. Nekoliko je država članica poduzelo ili pokrenulo strukturne reforme sustava zdravstvene skrbi (Austrija, Bugarska, Cipar, Grčka, Španjolska, Finska, Hrvatska, Irska, Rumunjska, Slovačka, Ujedinjena Kraljevina). U Finskoj je dogovorena reforma socijalnih i zdravstvenih usluga pri čemu će se odgovornost za pružanje usluga podijeliti na pet regija za socijalnu i zdravstvenu skrb. Novim Zakonom o skrbi uvest će se velike promjene Nacionalne zdravstvene službe u Ujedinjenoj Kraljevini (Engleskoj) i stvoriti pravni okvir za Fond za bolju skrb, koji će biti važan financijski poticaj lokalnim vlastima za integraciju zdravstvene i socijalne skrbi. Više je država članica uvelo mjere za ograničavanje sve većih troškova za zdravstvenu skrb (Austrija, Bugarska, Belgija, Cipar, Njemačka, Španjolska, Francuska, Hrvatska, Irska, Nizozemska, Portugal, Slovenija, Ujedinjena Kraljevina). Austrija, Belgija i Francuska usredotočile su se na ograničavanje ukupne razine rasta rashoda za zdravstvenu skrb. Francuska je uvela nove mjere za ograničavanje rashoda za lijekove boljim oblikovanjem cijena i poticanjem uporabe generičkih lijekova. Poduzet je niz mjera za poboljšanje pružanja zdravstvenih usluga, a mnoge od njih namijenjene su razvoju sustava e-zdravstva (Austrija, Belgija, Bugarska, Cipar, Danska, Španjolska, Francuska, Latvija, Litva, Malta, Poljska, Portugal, Švedska, Slovenija, Slovačka, Ujedinjena Kraljevina). Cipar uvodi glavne reforme povezane s uspostavom nove nacionalne zdravstvene službe i informatičke infrastrukture, kao i reforme javnih bolnica i ostalih zdravstvenih ustanova te organizacije Ministarstva zdravstva i upravljanja njime. U Belgiji je izglasan akcijski plan za e-zdravstvo kako bi se do 2018. uvela opća elektronička razmjena podataka o pacijentima i njihovih dokumenata.

I dalje je nužno tražiti nove načine za rješavanje nedostatka osoblja, a potrebne su daljnje mjere za osiguravanje dostupnosti zdravstvene skrbi za sve. Neke države članice znatno ulažu u radnu snagu u području zdravstvene skrbi (Njemačka, Mađarska, Latvija, Malta i Slovačka). Latvija je odlučila povećati minimalnu naknadu za zdravstvene stručnjake za 10 – 12,5 %. Poboljšanje dostupnosti zdravstvenih usluga i dalje je prioritet u više država članica (Bugarska, Danska, Grčka, Finska, Francuska, Irska, Luksemburg Latvija, Portugal). U Grčkoj sve neosigurane osobe sada imaju službeno pravo pristupa lijekovima i bolničkoj skrbi, u skladu s medicinskim potrebama. 

Zbog starenja stanovništva mnoge države članice poduzimaju korake za zadovoljavanje rastuće potražnje za učinkovitom, prilagodljivom i kvalitetnom dugotrajnom skrbi. Bugarska je donijela nacionalnu strategiju utemeljenu na integriranom pristupu i poboljšanju kvalitete usluga socijalne skrbi, uključujući dugoročnu skrb. Nizozemska će u siječnju 2015. pokrenuti veliku strukturnu reformu sustava dugoročne skrbi koja uključuje prijenos nekih obveza iz postojećeg sustava na općine i društva za zdravstveno osiguranje. U nekoliko država članica nedostatak formalnih usluga dugoročne skrbi i dalje predstavlja veliku prepreku za pružanje odgovarajuće zaštite od financijskih rizika povezanih s potrebama za dugoročnom skrbi i zapošljavanjem žena. 

Države članice uvele su posebne programe za uključivanje osoba u posebno nepovoljnom položaju, beskućnika i osoba pogođenih socijalnom isključenošću u pogledu stanovanja. U Bugarskoj su vidljivi pozitivni primjeri ciljanih mjera potpore za olakšavanje pristupa zapošljavanju Romima. Međutim, na nacionalnoj razini još uvijek je uveden tek mali broj sustavnih mjera. U Bugarskoj je uveden obvezan dvogodišnji predškolski odgoj, a u Mađarskoj obvezna predškola za djecu od tri godine, što su obećavajuće naznake za osnovno obrazovanje romske djece. Nekoliko zemalja (Irska, Finska, Latvija) donijelo je mjere politike u području naknada za stanovanje i beskućništvo, dok se u Češkoj, Litvi, Nizozemskoj i Sloveniji uvode politike ili zakoni u području socijalnog stanovanja. Neke države članice (Španjolska, Latvija) usvojile su mjere povezane s tržištem nekretnina kako bi se smanjio pritisak na zaduženje kućanstava. U Belgiji je pet lokalnih tijela pokrenulo pilot-projekt „Najprije stan”, kojim se nastoji ljudima osigurati krov nad glavom.

3.            LJESTVICA KLJUČNIH POKAZATELJA ZAPOSLENOSTI I SOCIJALNIH POKAZATELJA

Institucionalni ustroj ljestvice ključnih pokazatelja zaposlenosti i socijalnih pokazatelja

Ljestvica ključnih pokazatelja zaposlenosti i socijalnih pokazatelja predložena je u Komunikaciji o jačanju socijalne dimenzije ekonomske i monetarne unije (EMU)[24] i predstavljena u nacrtu Zajedničkog izvješća o zapošljavanju za 2014.[25] te se njome željelo osigurati pouzdanije predviđanje tako što bi se u ranoj fazi utvrdili veliki problemi i glavna kretanja u području zapošljavanja i socijalnih pitanja. Ljestvica je analitički instrument u kojem je naglasak na trendovima u području zapošljavanja i socijalnim trendovima koji bi mogli ugroziti stabilnost i dobro funkcioniranje EU-a i EMU-a tako što bi podrivali zaposlenost, socijalnu koheziju i ljudski kapital, a time i konkurentnost i održivi rast te se njome želi omogućiti dublje razumijevanje socijalnih kretanja[26]. Vijeće za zapošljavanje, socijalnu politiku, zdravlje i pitanja potrošača (EPSCO) odobrilo je ljestvicu u prosincu 2013. te ju je donijelo u ožujku 2014. (u okviru Zajedničkog izvješća o zapošljavanju)[27]. Nakon što je Europsko vijeće dalo mandat[28], ljestvica je prvi put upotrijebljena u Europskom semestru za 2014. Komisija se nakon toga koristila rezultatima iz ljestvice pri izradi radnih dokumenata službi za 2014. i razmatranju nacrta preporuka za pojedinu zemlju kako bi se postavio čvršći temelj za nošenje s izazovima i političko savjetovanje. Pri iščitavanju ljestvice upotrijebljeni su dodatni podaci iz Instrumenta za praćenje uspješnosti zapošljavanja (EPM) i Instrumenta za praćenje uspješnosti socijalne zaštite (SPPM) te podaci dobiveni pri ocjeni mjera politike koje su poduzele države članice. Ljestvicom se uspjelo naglasiti ključne izazove u području zapošljavanja i socijalnih pitanja u okviru Europskog semestra i pridonijeti raspravama na institucijskoj razini.

U isto su vrijeme Odbor za zapošljavanje (EMCO) i Odbor za socijalnu zaštitu (SPC) započeli raspravu o operacionalizaciji ljestvice izvan Europskog semestra za 2014.[29] Odbori su posebno raspravljali o odabiru pokazatelja i iščitavanju ljestvice u vezi s EPM-om, SPPM-om i metodologijom određivanja najizazovnijih kretanja u području zapošljavanja i socijalnih pitanja. U najnovijem izdanju Zajedničkog izvješća o zapošljavanju izneseno je nekoliko prijedloga, među ostalim, o jačanju uloge rodne dimenzije i dimenzije godina života pri analizi podataka te o uzimanju u obzir promjena razina pokazatelja izvan posljednjeg razdoblja.

3.1. Nalazi iz sveobuhvatnog iščitavanja ljestvice na razini EU-a i europodručja

Slijedi pregled novijih divergentnih socioekonomskih trendova u kojem se identificiraju najznačajnija kretanja u EU-u i pojedinačnim zemljama na ljestvici općenito te za svih pet pokazatelja. Naposljetku, u Prilogu se nalaze tablice s pregledom situacije prema pokazateljima u svim državama članicama EU-a, kao i pregled ključnih izazova u području zapošljavanja utvrđenih instrumentom za praćenje uspješnosti zapošljavanja te socijalnih trendova koje treba pratiti s pomoću instrumenta za praćenje uspješnosti socijalne zaštite.

Potencijalno zabrinjavajuća ključna kretanja i razine u području zapošljavanja i socijalnih pitanja koji dovode do razlika unutar EU-a i kojima se opravdava daljnja analiza i mogući snažniji politički odgovor mogu se utvrditi unutar tri dimenzije[30]:

· za svaku državu članicu, promjena pokazatelja u određenoj godini u usporedbi s prijašnjim razdobljima (povijesni trend),

· za svaku državu članicu, odstupanje od prosječnih stopa EU-a i europodručja u istoj godini (prikaz postojećih razlika u području zapošljavanja i socijalnih razlika),

· promjena pokazatelja između dvije uzastopne godine u svakoj državi članici u odnosu na promjenu na razini EU-a i europodručja (ukazuje na dinamiku socioekonomskih približavanja/odstupanja).

Gledajući ljestvicu općenito, nalazi iz nje ukazuju na postojana socioekonomska odstupanja koja još nisu narasla na prošlogodišnju razinu. Odstupanja su i dalje vidljiva u stopama nezaposlenosti, nezaposlenosti mladih i mladih koji nisu zaposleni niti uključeni u programe obrazovanja ili osposobljavanja; pad dohotka kućanstava, veće nejednakosti i stope siromaštva vidljivi su u većini južnoeuropskih država članica europodručja. U ovoj fazi, posebno kad je riječ o pokazateljima povezanima s nezaposlenošću, odstupanja se ne povećavaju, ali još se ne zna hoće li i u kojoj mjeri doći do preokretanja prošlih trendova.

Pri analiziranju podataka dobivenih iz ljestvice u obzir se uzima i raščlamba po spolu (za sve pokazatelje za koje je to moguće).  U nekoliko država članica među radno sposobnim stanovništvom i mladima nezaposlenost je bila neproporcionalno viša kod žena, a u drugim su zemljama muškarci bili jače pogođeni krizom.

Kada se analiza provede na razini zemlje, vodeći se pritom povijesnim kretanjima i odstupanjima od prosjeka EU-a, podaci iz ljestvice ukazuju na to da se nekoliko država članica suočava s ozbiljnim izazovima u području zapošljavanja i socijalnih pitanja. Prema pokazateljima zaposlenosti i socijalnim pokazateljima najveći su problemi u Italiji i Rumunjskoj. U tim državama članicama zabilježena su opća negativna kretanja iz polazišnih pozicija koje su od početka bile problematične. Iz pokazatelja zaposlenosti u Grčkoj, Španjolskoj i Portugalu vidljiva su poboljšanja ili stabilna situacija, dok socijalni pokazatelji i dalje ukazuju na rastuće i visoke stope siromaštva i nejednakosti te na smanjenje stvarnih dohodaka kućanstava. Iz vrijednosti stopa nezaposlenosti (mladih) za Cipar i Hrvatsku vidljivi su određena poboljšanja ili izostanak daljnjeg pogoršanja, dok stopa NEET-a, koja je ionako bila visoka, i dalje raste. Negativna kretanja na tržištu rada u Cipru dovela su do daljnjeg pogoršanja socijalnih prilika. Iako se situacija na tržištu rada u Litvi nastavila popravljati (već u dvama uzastopnim izvještajnim razdobljima), socijalni pokazatelji ukazuju na sve veću zabrinutost zbog rasta siromaštva i nejednakosti, koji su već veći od prosjeka u EU-u. Konačno, dvije države članice uspjele su zaštititi svoja društva od posljedica krize, ali iz ljestvice su vidljivi određeni zabrinjavajući znakovi: u Nizozemskoj su porasli stopa nezaposlenosti (mladih), stopa NEET-a i pokazatelj siromaštva, a u Finskoj su zabilježena zabrinjavajuća kretanja u pogledu stope nezaposlenosti i stope NEET-a.  

Razine || Promjene || Pokazatelji zaposlenosti || Socijalni pokazatelji

Stopa nezaposlenosti || Stopa nezaposlenosti mladih || Mladi koji nisu zaposleni niti uključeni u programe obrazovanja ili osposobljavanja || Raspoloživi bruto dohodak kućanstava || Stopa rizika od siromaštva || Nejednakost

L   || L || Italija || Belgija, Italija, Rumunjska || Hrvatska, Italija, Cipar, Mađarska, Rumunjska || Najveći pad: Grčka, Španjolska, Italija, Cipar, Mađarska, Slovenija || Grčka, Litva, Portugal, Rumunjska || Grčka, Bugarska, Italija, Litva, Rumunjska, Portugal

– || Grčka, Hrvatska, Cipar || – || Bugarska, Grčka, Španjolska  || Italija ||

J || Španjolska, Portugal, Slovačka || Španjolska, Grčka, Hrvatska, Cipar, Portugal, Slovačka || – || Latvija || Latvija

J || L || Luksemburg, Nizozemska, Finska || Nizozemska, Austrija || Belgija, Nizozemska, Austrija, Finska  || Danska, Luksemburg, Cipar, Malta, Nizozemska, Slovenija, Švedska || Cipar, Njemačka, Mađarska, Malta, Slovenija

Tablica: sažetak iščitavanja ljestvice ključnih pokazatelja zaposlenosti i socijalnih pokazatelja[31]

U okviru Europskog semestra trebat će uzeti u obzir izazove koji su utvrđeni na temelju ljestvice ključnih pokazatelja zaposlenosti i socijalnih pokazatelja, posebno rad Komisije na radnim dokumentima službi u cilju podupiranja nacrta preporuka za pojedinu zemlju i višestranog nadzora EMCO-a i SPC-a. Skup pokazatelja uključenih u EPM i SPPM bit će u potpunosti integriran kako bi se njime dopunila analiza za pojedinu zemlju.

3.2. Nalazi iz iščitavanja ljestvice prema pokazatelju

3.2.1. Stopa nezaposlenosti – promjena i razina

U Europskoj uniji općenito su zaustavljena znatna povećanja stope nezaposlenosti objavljene u prošlom izdanju ljestvice. Stopa u EU28 smanjila se za 0,5 postotnih bodova, što ukazuje na blagi oporavak tržišta rada. Poboljšanje u europodručju bilo je manje (smanjenje za 0,3 postotna boda). Međutim, odstupanja među zemljama koja su se akumulirala tijekom kriznih godina i dalje su visoka i nisu vidljivi znakovi poboljšanja. Razlika između dvaju najboljih i dvaju najlošijih rezultata i dalje je veća od 20 postotnih bodova. Stopa nezaposlenosti žena i dalje je viša nego stopa nezaposlenosti muškaraca (za 0,2 postotna boda u EU28 i 0,4 postotna boda u europodručju u prvoj polovici 2014.). 

Grafikon I.: Stope nezaposlenosti – 1. semestar 2014. i promjene prvi semestri 2012. i 2013. i prvi semestri 2013. i 2014. po zemlji (dobna skupina 15 – 74)    Izvor: Eurostat (LFS), izračuni Glavne uprave za zapošljavanje; poredano prema razini u prvoj polovici 2014.

Iz podataka iz ljestvice vidljivo je da su stope nezaposlenosti još uvijek alarmantno visoke u sedam država članica (Grčkoj, Španjolskoj, Hrvatskoj, Cipru, Portugalu, Slovačkoj i Italiji) (u odnosu na prosjek u EU-u).  U tri se zemlje (Španjolskoj, Portugalu i Slovačkoj) stanje popravlja, a u Italiji je ono sve više zabrinjavajuće jer je stopa nezaposlenosti dodatno porasla (tj. za 0,5 postotnih bodova tijekom jedne godine). Uz južnoeuropske se zemlje javlja i nova skupina država koje se suočavaju s rastućom nezaposlenošću. Razine nezaposlenosti u Luksemburgu, Nizozemskoj i Finskoj i dalje su prilično niske, ali iz ljestvice su vidljiva određena problematična kretanja stope nezaposlenosti za zemlje koje su dosad relativno dobro uspjele zaštititi svoju radnu snagu za vrijeme krize. Iz usporedbe s prvim izdanjem ljestvice vidljivo je da ta pojava, koja naznačuje da bi se navedena kretanja mogla pretvoriti u dugotrajne trendove koje će trebati rješavati, nije od ranije nepoznata. Kad je riječ o rodnoj dimenziji u nezaposlenosti, u južnoeuropskim je državama (Španjolskoj, Grčkoj i Italiji) stopa nezaposlenosti žena i dalje viša nego stopa nezaposlenosti muškaraca; situacija je obratna u Švedskoj, Finskoj, Irskoj i baltičkim državama. 

3.2.2. Stopa nezaposlenosti mladih i stopa NEET-a

U trenutačnom izvještajnom razdoblju zabilježeni su pozitivni pomaci u pogledu stope nezaposlenosti mladih za koju su prosjeci pali i na razini EU-a (za 1,2 postotna boda) i europodručja (0,5 postotnih bodova). Situacija se popravila u zemljama s najlošijim rezultatima, ali su razlike među rezultatima država članica i dalje velike. Kad je riječ o stopi NEET-a, prosjeci u EU-u i europodručju samo su se neznatno smanjili te stoga u Europskoj uniji i dalje postoje velike razlike među stopama NEET-a (većinom u južnoeuropskim zemljama) koje su se povećavale za vrijeme trajanja krize.

Grafikon II.a: Stope nezaposlenosti mladih – 1. semestar 2014., prvi semestri 2012. i 2013. i prvi semestri 2013. i 2014. po zemlji (dobna skupina 15 – 24)  Izvor: Eurostat (LFS), izračuni Glavne uprave za zapošljavanje; poredano prema razini u prvoj polovici 2014.

Grafikon II.b: Stope NEET-a za 2013. i promjene 2011. – 2012. i 2012. – 2013. (dobna skupina 15 – 24) Izvor: Eurostat (LFS), izračuni Glavne uprave za zapošljavanje; poredano prema razini u prvoj polovici 2014.; napomena: vremenski niz nije potpun za Francusku u 2013. te stoga promjene nisu uvrštene

Položaj mladih na tržištu rada i dalje je težak u brojnim državama članicama; u najmanje sedam zemalja (Grčkoj, Španjolskoj, Hrvatskoj, Italiji, Portugalu, Cipru i Slovačkoj) stopa nezaposlenosti i dalje je 9 postotnih bodova viša od prosjeka u EU-u. Pozitivno je s druge strane to što je većina tih zemalja uspjela poboljšati položaj mladih, uz iznimku Italije u kojoj je stopa nastavila rasti (tj. 4,1 postotni bod). Osim toga, stopa nezaposlenosti mladih povećala se u Belgiji i Rumunjskoj u kojima je razina njihove nezaposlenosti već relativno visoka.  Slično analizi kretanja povezanih sa stopom nezaposlenosti, i u slučaju navedenog pokazatelja postoji skupina zemalja (Nizozemska, Austrija i Finska) u kojima su vidljivi znakovi pogoršanja iz razmjerno dobrih polazišnih pozicija.      

Iako stopa nezaposlenosti mladih općenito nije drastično porasla, udio mladih koji nisu zaposleni niti uključeni u programe obrazovanja ili osposobljavanja (NEET) znatno se povećao u gotovo polovini država članica. U Hrvatskoj, Italiji, Cipru, Mađarskoj i Rumunjskoj stopa NEET-a povećala se s već visokih vrijednosti za između 2,7 i 0,4 postotnih bodova. I u ovom je slučaju najteža situacija u Italiji jer je u njoj uz trenutačno najveću razinu NEET-ova zabilježeno i treće najveće povećanje stopa NEET-a. S druge je strane pozitivno to što su zaustavljeni negativni trendovi u Grčkoj (barem u posljednjem izvještajnom razdoblju): iako su razine stope NEET-a i dalje visoke, nisu dalje rasle. Prema drugim pokazateljima povezanima sa zaposlenošću, u nekoliko država članica europodručja (Belgiji, Nizozemskoj, Austriji i Finskoj) zabilježen je pad na tržištu rada s nedavnim povećanjima stopa NEET-a s razina koje su još uvijek ispod prosjeka u EU-u. Stope NEET-a među mladim ženama najdramatičnije su u Češkoj, Hrvatskoj, Cipru, Litvi i Mađarskoj, a među mladim muškarcima u Grčkoj, Hrvatskoj, Cipru i Finskoj. 

3.2.3. Stvarne promjene raspoloživog bruto dohotka kućanstava

Stvarni dohotci kućanstava i dalje su stagnirali ili znatno pali nakon 2011. u zemljama najteže pogođenima daljnjim pogoršanjem gospodarskih prilika. Na dohotke kućanstava prije svega su utjecali smanjenje tržišnih dohodaka i postupno slabljenje učinka socijalnih transfera. Osim toga, fiskalne restrikcije u nekim državama članicama utjecale su na zaposlenost, a promjene u sustavima poreza i naknada te smanjivanje plaća u javnom sektoru doveli su do znatno niže razine stvarnog dohotka kućanstava. Moguće je da je to pridonijelo povećanju odstupanja unutar europodručja.

Grafikon III.: Stvarna promjena raspoloživog bruto dohotka kućanstava (GDHI): rast u 2012. i 2011. Izvor: Eurostat, nacionalni računi, izračuni Glavne uprave za zapošljavanje; poredano prema ukupnom rastu u 2012.

Među državama članicama postoje velika raspršenost i sve veća odstupanja u kretanjima raspoloživog stvarnog bruto dohotka kućanstava. Podaci iz 2012. pokazuju da su u čak 16 država članica zabilježena znatna negativna kretanja raspoloživog bruto dohotka kućanstava: u Grčkoj se dohodak u objema uzastopnim godinama smanjio za gotovo 10 %, a u Cipru u jednoj godini za 9 %. Smanjenja u Grčkoj te u Španjolskoj i Italiji nadovezala su se na pogoršanje koje je bilo moguće nazrijeti već u prošlom izvještajnom razdoblju. S druge strane, javlja se skupina zemalja u kojima su plaće rasle do 2011., ali su u 2012. zabilježena određena negativna kretanja: Cipar, Mađarska, Slovenija, Estonija i Bugarska   

3.2.4. Stopa rizika od siromaštva radno sposobnog stanovništva – promjena i visina

Stope rizika od siromaštva radno sposobnog stanovništva rastu u mnogim državama članicama (vidi grafikon IV.). U mnogim se zemljama povećanje nadovezuje na već veliki rizik od siromaštva, često zajedno sa spuštanjima granice siromaštva.

Grafikon IV.: Stope rizika od siromaštva radno sposobnog stanovništva, razina u 2013. i promjene 2011. – 2012. i 2012. – 2013 (dobna skupina 18 – 64) Izvor: Eurostat, EU-SILC (izračuni Glavne uprave za zapošljavanje); u odnosu na dohodovnu godinu 2012. Napomena: vremenski niz nije potpun za Španjolsku u 2013., promjene nisu uvrštene; vremenski niz nije potpun za Austriju i Ujedinjenu Kraljevinu u 2012., promjena 2011. – 2012. nije uvrštena, 2012. (promjena 2011. – 2012. i 2010. – 2011.) za Irsku

Države članice s najvećim povećanjem stope rizika od siromaštva radno sposobnog stanovništva između 2012. i 2013. su Grčka, Cipar, Litva, Luksemburg, Malta, Portugal i Rumunjska, a najveća povećanja između 2011. i 2012. zabilježena su u Grčkoj, Portugalu, Hrvatskoj i Španjolskoj. U većini navedenih zemalja javili su se rizici od siromaštva uslijed duljeg razdoblja pada ili gotovo nultog rasta BDP-a, rastuće dugoročne nezaposlenosti i slabljenja učinka socijalnih transfera.

3.2.5. Nejednakosti (omjer S80/S20[32]) – promjena i razina

Nejednakost dohodaka raste u državama članicama i među njima, a posebno u državama članicama u kojima je zabilježen najveći porast nezaposlenosti (vidi grafikon V.). U mnogim se zemljama zbog krize pojačao dugotrajni trend polarizacije plaća i segmentiranja tržišta rada, što je u kombinaciji s manjom preraspodjelom unutar sustava poreza i naknada potaknulo sve veće nejednakosti. Moguće je uspostaviti poveznicu između znatnih povećanja nejednakosti i visoke nezaposlenosti (povećanja su najveća na najnižim pozicijama na tržištu rada). U nekim je slučajevima važnu ulogu imala i fiskalna konsolidacija[33].

Grafikon V.: Nejednakosti (prema omjeru S80/S20) u 2013. (*2012.) i promjene 2011. – 2012. i 2012. – 2013. Izvor: Eurostat, EU-SILC (izračuni Glavne uprave za zapošljavanje); napomena: vremenski niz nije potpun za Španjolsku u 2013., promjene nisu uvrštene; vremenski niz nije potpun za Austriju i Ujedinjenu Kraljevinu u 2012., promjena 2011. – 2012. nije uvrštena, 2012. (promjena 2011. – 2012. i 2010. – 2011.) za Irsku

Među državama članicama postoje velika raspršenost i sve veća odstupanja kad je riječ o nejednakosti (omjer S80/S20) Iz nedavnih podataka za dohodovnu godinu 2012. (koji su raspoloživi za više država članica) vidljiva su povećanja nejednakosti dohotka (mjereno pokazateljem S80/S20) za 0,5 ili više između 2012. i 2013. u Litvi i Bugarskoj te određena nezanemariva povećanja u Italiji, Rumunjskoj, Portugalu, Cipru, Njemačkoj, Mađarskoj, Malti i Sloveniji. Nejednakost dohotka bila je u 2013. i dalje posebno visoka u Bugarskoj, Grčkoj, Španjolskoj, Litvi, Latviji, Portugalu i Rumunjskoj, u kojima je dohodak 20 % stanovništva s najvišim dohotkom bio najmanje šest puta veći nego dohodak 20 % stanovništva s najnižim dohotkom.

[1]         Službeni list L308/46, 24.11.2010., „Odluka Vijeća od 21. listopada 2010. o smjernicama za politike zapošljavanja država članica (2010/707/EU)”

[2]        Jednako vrijedi za stope nezaposlenosti državljana trećih zemalja i osoba s invaliditetom. Stopa nezaposlenosti državljana trećih zemalja bila je 21,7 % 2013. (14,3 % 2008.), dok je stopa nezaposlenosti osoba s invaliditetom gotovo dvostruko viša od one osoba bez invaliditeta.

[3] Vidjeti „Key Features” Glavne uprave za zapošljavanje (u najavi).

[4] Vidjeti radni dokument službi Komisije: Iskorištavanje potencijala IKT-a za zapošljavanje, 18.4.2012., SWD(2012) 96; Radni dokument službi Komisije o akcijskom planu za zaposlene u zdravstvu EU-a, 18.4.2012., SWD(2012) 93 te radni dokument službi Komisije: Iskorištavanje potencijala zelenog rasta, 18.4.2012., SWD(2012) 92;

[5] Vidjeti i Komunikaciju Komisije „Inicijativa za zeleno zapošljavanje”: Iskorištavanje potencijala zelenoga gospodarstva za stvaranje radnih mjesta, 2.7.2014., COM(2014) 446.

[6] Primjerice, udio nedobrovoljnih zaposlenja s nepunim radnim vremenom u ukupnom broju zaposlenih u nepunom radnom vremenu u EU-28 povisio se s 25,3 % u 2008. na 29,6 % u 2013.

[7] Beveridgeova krivulja ili krivulja UV grafički je prikaz odnosa nezaposlenosti i slobodnih radnih mjesta (broj nepopunjenih radnih mjesta izražen kao udio radne snage). Krivulja pada jer se više stope nezaposlenosti obično pojavljuju uz niže stope slobodnih radnih mjesta. U slučaju rasta krivulje tijekom vremena razina slobodnih radnih mjesta povezuje se sa sve višim razinama nezaposlenosti, što znači da se smanjuje učinkovitost u usklađivanju s potrebama tržišta rada.

[8]         „Labour Market Developments in Europe, 2013”, Europska komisija.

[9]         Za daljnju analizu vidjeti „Key Features”, Glavna uprava za zapošljavanje.

[10]        Primjerice publikacija „Future Skills Supply and Demand in Europe”, Cedefop.

[11]        U listopadu 2013., OECD i Komisija objavili su rezultate novog istraživanja o osposobljenosti odraslih („Survey on Adult Skills” (PIAAC)), Europska komisija, OECD.

[12]        Vidjeti primjerice publikaciju „Is Aggregate Demand Wage-Led or Profit-Led? National and Global Effects”, International Labour Office, Conditions of Work and Employment Series No. 40, Ženeva, 2012.

[13]        Vidjeti „Quarterly Report on the Euro Area”, Europska komisija, svezak 12., br. 3., 2013.

[14]          Vidjeti primjerice Eurofound (2013.), „Tackling Undeclared Work in 27 European Union Member States and Norway: Approaches and Measures Since 2008”, Eurofound, Dublin; Hazans, M. (2011.), „Informal Workers Across Europe”, Research Paper 5912, Svjetska banka, Washington DC. 

[15]        Kvintilni omjer ili omjer S80/S20 pokazatelj je nejednakosti u raspodjeli dohotka. Izračunava se kao omjer ukupnog dohotka koji prima 20 % stanovništva s najvišim dohotkom (gornji kvintil) i dohotka koji prima 20 % stanovništva s najnižim dohotkom (donji kvintil). U tu su svrhu svi dohodci izračunani kao ekvivalentni raspoloživi dohodci.

[16] Vidjeti EU Employment and social situation, Quarterly Review, lipanj 2014.

[17]        Zapošljavanje i socijalno stanje u EU-u; Kvartalni pregled, ožujak 2014. – Dodatak o kretanjima socijalnih izdataka (2014.)

[18]       Vidjeti EU Employment and social situation, Quarterly Review, ožujak 2013. Analiza je pokazala da je snižavanje socijalnih izdataka, koje je primijećeno nakon 2011., bilo izraženije u usporedbi sa sličnim epizodama recesije u protekla tri desetljeća.

[19]        U ovom su poglavlju izneseni ažurirani podaci o situaciji prikazanoj u prijašnjem Zajedničkom izvješću o zapošljavanju, a zbog prostornih ograničenja izvješće nije sveobuhvatno te nije predviđeno  da se u njemu izvijesti o svim reformama i mjerama politika. U pravilu, mjere koje su najavljene, ali nisu podnesene Parlamentu na donošenje ili nisu u postupku kolektivnog pregovaranja sa socijalnim partnerima, nisu uključene u izvješće. 

[20]        Odluka Vijeća 2010/707/EU od 21. listopada 2012. o smjernicama za politike zapošljavanja država članica.

[21] Napominjemo da je detaljna analiza dostupna u godišnjem izvješću Komisije o napretku u području ravnopravnosti žena i muškaraca.

[22] Najnoviji dostupni podaci, objavljeni u proljeće 2014.

[23] Opsežniji pregled kretanja povezanih sa smjernicama 8. i 9. dostupan je u Izvješću o obrazovanju i osposobljavanju za 2014.

[24]  COM(2013) 690, 2.10.2013. Vidi posebno stranice 6. – 7.: „Komisija predlaže da se izradi prikaz ključnih pokazatelja za upotrebu u svojem nacrtu Zajedničkog izvješća o zapošljavanju kako bi se pratila kretanja u području zapošljavanja i socijalnih pitanja. On bi trebao služiti kao analitički alat kojim bi se omogućilo bolje i ranije prepoznavanje većih problema u području zapošljavanja i socijalnih problema, posebno onih koji bi mogli imati posljedice izvan nacionalnih granica. (…) On bi bio inkorporiran u nacrt Zajedničkog izvješća o zapošljavanju kako bi se pružila usredotočenija osnova za jači višestrani nadzor zapošljavanja i socijalnih politika, pomažući da se prepoznaju kretanja koja jamče jači odgovor politika zapošljavanja i socijalnih politika. (…) Pokazatelji za prikaz u području zapošljavanja i socijalne politike trebali bi obuhvaćati ključne fenomene za svaku državu i identificirati najozbiljnije probleme i kretanja u ranoj fazi i prije nego što se država previše udalji od svoje prijašnje učinkovitosti ili od ostatka EU-a.”

[25] COM(2013) 801 završna verzija, 13.11.2013.

[26]   Zaključci Europskog vijeća, 19./20. prosinca 2013., stavak 39.

[27] 7476/14, Bruxelles, 12. ožujka 2014.

[28] Zaključci Europskog vijeća, 19./20. prosinca 2013.: „38. Europsko vijeće naglašava važnost zapošljavanja i socijalnih kretanja u okviru Europskog semestra. Na temelju djelatnosti koje je poduzelo Vijeće, Europsko vijeće potvrđuje značaj korištenja prikaza ključnih pokazatelja zapošljavanja i socijalnih pokazatelja kako je opisano u Zajedničkom izvješću o zapošljavanju.”

[29] Zajedničko mišljenje EMCO-a i SPC-a o ljestvici ključnih pokazatelja zapošljavanja i socijalnih pokazatelja za sjednicu Vijeća za zapošljavanje, socijalnu politiku, zdravlje i pitanja potrošača u lipnju. Osim toga, SPC je dostavio dokument „Ljestvica ključnih pokazatelja zapošljavanja i socijalnih pokazatelja: operacionalizacija – izvješće podskupine za pokazatelje unutar Odbora za socijalnu zaštitu”.

[30] Ova trodimenzionalna analiza nadovezuje se na Zajedničko izvješće o zapošljavanju za 2014. o kojem su sporazum postigli Komisija i Vijeće.  Iz ključnih poruka Zajedničkog izvješća o zapošljavanju za 2014.: „Posljedice krize odražavaju se u sve većim razlikama između država članica u području zapošljavanja i socijalnih prilika, posebice u europodručju, što ilustrira ovo Zajedničko izvješće o zapošljavanju i njegova nova ljestvica ključnih pokazatelja zaposlenosti i socijalnih prilika. Ove su razlike vidljive u svih pet ključnih pokazatelja ove ljestvice.” 7476/14, Bruxelles, 12. ožujka 2014., str. 3. Osim toga, kako je dogovoreno u Zajedničkom izvješću o zapošljavanju za 2014., ljestvicom su obuhvaćene sve države članice EU-a te se usporedbe stoga provode uporabom prosjeka u EU-u. U nekim bi slučajevima važna mogla biti i statistička odstupanja od prosjeka europodručja. 7476/14, Bruxelles, 12. ožujka 2014., str. 49.

[31] Tablica sadržava pregled kretanja u području zapošljavanja i socijalnih kretanja u državama članicama u kojima se razine ili trendovi ključnih pokazatelja mogu smatrati problematičnima.

[32]          Omjer dohotka 20 % stanovništva s najvišim dohotkom i dohotka 20 % stanovništva s najnižim dohotkom.

[33]        Vidi Radni dokument EUROMOD-a 2/13.

Prilog 1. Ljestvica ključnih pokazatelja u području zapošljavanja i socijalnih pokazatelja s prosjekom EU-a i europodručja kao referentnim vrijednostima*

* Za svaki pokazatelj (osim za stvarni rast raspoloživog bruto dohotka kućanstava koji je prikazan kao novčana vrijednost) tri stupca odnose se na i. godišnju promjenu izraženu apsolutno; ii. odstupanje od prosječnih stopa EU-a (ili europodručja) u istoj godini; iii. godišnju promjenu za određenu zemlju u odnosu na godišnju promjenu na razini EU-a ili europodručja (pokazuje da li se situacija u toj zemlji pogoršava ili poboljšava brže nego u ostatku EU-a ili europodručja odražavajući pritom dinamiku socio-ekonomskih odstupanja/približavanja). S1. označava 1. semestar i temelji se na tromjesečnim podacima. Izvor: Eurostat, Istraživanje o radnoj snazi EU-a, nacionalni računi i EU-SILC (izračuni Glavne uprave za zapošljavanje). Skupina NEET: promjena 2011. – 2012. za Francusku (vremenski niz nije potpun u 2013.); stopa rizika od siromaštva i S80S20: 2012. umjesto 2013. (promjena 2011. – 2012.) za Irsku, promjena 2011. – 2012. za Španjolsku (vremenski niz nije potpun u 2013.).

Prilog 2. Sažetak ključnih izazova u području zapošljavanja i posebno dobrih ishoda na tržištu rada u skladu s instrumentom za praćenje uspješnosti zapošljavanja (C=izazov; G=dobar ishod na tržištu rada) – doneseno u lipnju 2014.[1]

Prilog 3. Sažetak „socijalnih trendova koje treba pratiti” i država članica sa statistički značajnim pogoršanjem i poboljšanjem za razdoblje od 2011. do 2012. utvrđenima na temelju instrumenta za praćenje uspješnosti socijalne zaštite – doneseno 19. veljače 2014.

Izvor: Socijalna Europa: Puno načina, jedan cilj. Godišnje izvješće Odbora za socijalnu zaštitu o socijalnom stanju u Europskoj uniji 2013.

Napomena: U socijalnim trendovima koje treba pratiti za razdoblje od 2011. do 2012., koje je 19. veljače 2014. donio Odbor za socijalnu zaštitu na temelju raspoloživih podataka u tom trenutku, utvrđeno je pogoršanje u više od trećine država članica, što je istaknuto crvenom bojom u gornjoj tablici (izvor: Socijalna Europa: Puno načina, jedan cilj. Godišnje izvješće Odbora za socijalnu zaštitu o socijalnom stanju u Europskoj uniji 2013.).

[1] http://register.consilium.europa.eu/doc/srv?l=EN&f=ST%2010763%202014%20INIT