This document is an excerpt from the EUR-Lex website
Document 52014DC0337
REPORT FROM THE COMMISSION TO THE EUROPEAN PARLIAMENT AND THE COUNCIL on the application of the derogation provided in Article 8(6a) of Regulation (EC) N° 561/2006 of the European Parliament and of the Council (12-day rule)
IZVJEŠĆE KOMISIJE EUROPSKOM PARLAMENTU I VIJEĆU o primjeni odstupanja navedenog u članku 8. stavku 6.a Uredbe (EZ) br. 561/2006 Europskog parlamenta i Vijeća (pravilo 12 dana)
IZVJEŠĆE KOMISIJE EUROPSKOM PARLAMENTU I VIJEĆU o primjeni odstupanja navedenog u članku 8. stavku 6.a Uredbe (EZ) br. 561/2006 Europskog parlamenta i Vijeća (pravilo 12 dana)
/* COM/2014/0337 final */
IZVJEŠĆE KOMISIJE EUROPSKOM PARLAMENTU I VIJEĆU o primjeni odstupanja navedenog u članku 8. stavku 6.a Uredbe (EZ) br. 561/2006 Europskog parlamenta i Vijeća (pravilo 12 dana) /* COM/2014/0337 final */
IZVJEŠĆE KOMISIJE EUROPSKOM
PARLAMENTU I VIJEĆU o primjeni odstupanja navedenog u
članku 8. stavku 6.a Uredbe (EZ) br. 561/2006 Europskog
parlamenta i Vijeća (pravilo 12 dana)
1.
Uvod
Europska unija
(EU) uspostavila je okvir socijalnih pravila za cestovni promet robe i putnika
kako bi se izbjeglo narušavanje tržišnog natjecanja, poboljšala sigurnost na
cestama i osigurali adekvatni zdravstveni i sigurnosni uvjeti za rad mobilnih
radnika u cestovnom prometu. Uredbom (EZ) br. 561/2006 Europskog parlamenta
i Vijeća od 15. ožujka 2006. o usklađivanju određenog socijalnog
zakonodavstva koje se odnosi na cestovni promet i o izmjeni uredbi Vijeća
(EEZ) br. 3821/85 i (EZ) br. 2135/98 te o stavljanju izvan snage
Uredbe Vijeća (EEZ) br. 3820/85 („Uredba (EZ) br. 561/2006”)[1]
propisuje se zajednički skup minimalnih uvjeta na razini EU-a za,
između ostalog, vremena upravljanja vozilom, stanke i odmora. Ta se
pravila primjenjuju na sve profesionalne vozače, bez obzira na to bili oni
zaposleni ili samozaposleni, koji se bave prijevozom putnika ili robe, koji su
predmet specifičnih iznimki i nacionalnih odstupanja. U
članku 8. Uredbe (EZ) br. 561/2006 propisuje se kao opće
pravilo da vozač počinje svoje tjedno razdoblje odmora najkasnije
nakon završetka šest dvadesetičetverosatnih razdoblja od kraja prethodnog
tjednog razdoblja odmora. Međutim, Uredbom (EZ) br. 1073/2009
Europskog parlamenta i Vijeća od 21. listopada 2009. o
zajedničkim pravilima za pristup međunarodnom tržištu usluga prijevoza
običnim i turističkim autobusima i o izmjeni Uredbe (EZ)
br. 561/2006 (preinaka)[2]
uvedeno je odstupanje od odredbe o tjednom razdoblju odmora. Novim se
člankom 8. stavkom 6.a vozačima koji pružaju jednokratnu
uslugu međunarodnog povremenog prijevoza putnika dopušta da odgode tjedna
razdoblja odmora za do 12 uzastopnih dvadesetičetverosatnih razdoblja (u
daljnjem tekstu „pravilo 12 dana”) nakon prethodnog redovitog tjednog
razdoblja odmora ako se zadovolje određeni uvjeti. Kako bi se
probalo riješiti određene dvojbe iskazane u doba donošenja Uredbe,
člankom 8. stavkom 6.a Uredbe (EZ) br. 561/2006 navodi se
da Komisija treba pažljivo pratiti korištenje navedenog odstupanja te sastaviti
izvješće kojim se procjenjuju posljedice odstupanja u odnosu na sigurnost
na cestama i na socijalne aspekte i kojim se, ako se bude smatralo prikladnim,
predlažu izmjene Uredbe u pogledu toga. Ovim se izvješćem promatra obveza
praćenja i daje sažetak korištenja pravila 12 dana u državama
članicama i njegovi opaženi učinci u kontekstu glavnih ciljeva
Uredbe.
2.
Kontekst
Pravilo
12 dana prvi je put uvedeno Uredbom Vijeća (EEZ)
br. 3820/85 o usklađivanju određenog socijalnog zakonodavstva o
cestovnom prijevozu[3].
Člankom 6. stavkom 1. te Uredbe propisuje se da: (...) Vozač
uzima, nakon ne više od šest dnevnih razdoblja vožnje, tjedno razdoblje odmora
u skladu s odredbama članka 8. stavka 3. Tjedno
razdoblje odmora može se odgoditi do kraja šestog dana ako ukupno vrijeme
vožnje tijekom šest dana nije duže od najvećeg dopuštenog koje odgovara
šest dnevnih razdoblja vožnje. Kad
se radi o međunarodnom prijevozu putnika koje nije redovna usluga,
riječi „šest” i „šestog” u drugom i trećem podstavku zamjenjuju se
riječima „dvanaest” i „dvanaesti”. Države
članice mogu proširiti primjenu prethodnog podstavka na nacionalne putničke
usluge na svom području koje nisu redovne usluge. Ta je Uredba
stavljena izvan snage Uredbom (EZ) br. 561/2006 u kojoj se takva odredba
ne nalazi. Stoga pravilo 12 dana nije više bilo primjenjivo od 11. travnja
2007. kad je Uredba (EZ) br. 561/2006 stupila na snagu. Tom su se izmjenom
potaknule opsežne rasprave između različitih dionika. Europska
industrija autobusnog turizma smatrala ju je negativnim razvojem i sustavno se
trudila postići dogovor sa socijalnim partnerima kako bi se ponovno uvelo
pravilo 12 dana. Izazov je ležao u tome da se zadovolje problemi
industrije u pogledu općenito i troškovno učinkovitog organiziranja
turističkih putovanja autobusom, a da se istovremeno ne ugroze sigurnost
na cestama i dobrobit vozača. Detaljan prikaz
predmetnog problema i relevantnih argumenata vidi se u dvije studije koje su
napravljene u to doba. Studijom „Nova uredba o razdobljima vožnje i odmora:
utjecaj ukidanja „pravila 12 dana” za autobuse”(„The New Regulation on
Driving and Rest Times: The Impact of the Abolition of the “12 Days Exception”
for Buses”)[4],
koju je naručio Europski parlament, dobiva se procjena utjecaja ukidanja
pravila 12 dana u međunarodnom cestovnom putničkom prometu,
posebno u pogledu ekonomskih, socijalnih i sigurnosnih posljedica. Ukratko,
studijom se argumentiralo da će ukidanje pravila 12 dana imati snažne
negativne gospodarske utjecaje, a da pri tome neće imati znatnih
pozitivnih sigurnosnih ili socijalnih prednosti. U jednoj se od razmatranih
potencijalnih politika preporučivalo ponovno uvođenje odstupanja
zajedno s popratnim mjerama povezanim sa sigurnosti tura i radnim uvjetima
vozača. U predloženim se popratnim mjerama između ostalog bavi
stvarnom primjenom korištenja digitalnog tahografa, primjenom smjenjivanja vozača
u trgovačkim društvima koji voze na međunarodnim putovanjima kako bi
se ograničilo pretjerano radno opterećenje, provedbom
Direktive 2003/59/EZ o početnim kvalifikacijama i periodičnom
osposobljavanju vozača određenih cestovnih vozila za prijevoz robe
ili putnika[5]
i djelomičnim ponovnim uvođenjem pravila 12 dana za prijevoznike
koji udovoljavaju određenim parametrima kvalitete i samo za vozila
opremljena digitalnim tahografom. Nakon ove studije Europski parlament izglasao
je „izvješće na vlastitu inicijativu” o ponovnom uvođenju odstupanja
za pravilo 12 dana. Kritički
pregled gore navedene studije nalazi se u „Studiji autobusnog putničkog
prometa (Study of passenger transport by coach)”[6], koju
je poslije naručila Europska komisija. Zaključak pregleda je da je
prvobitna studija Europskog parlamenta možda znatno precijenila ekonomski
utjecaj ukidanja pravila 12 dana i također podcijenila njegov
socijalni utjecaj. Zaključak pregleda je da su socijalni i okolišni
utjecaji ukidanja pravila 12 dana mali, pri čemu postoji izvjesna
sumnja u to bi li konačni rezultat tih utjecaja bio pozitivan ili
negativan. Obje se studije slažu da je utjecaj na sigurnost na cestama
prilično malen, iako ga je teško kvantificirati, jer su autobusi već
relativno siguran način prijevoza. Cjelokupna
rasprava dovela je do ponovnog uvođenja pravila 12 dana uz
određene dodatne uvjete. U članku 29. Uredbe (EZ)
br. 1073/2009 propisuje se sljedeće: „U
članku 8. Uredbe (EZ) br. 561/2006 umeće se sljedeći
stavak: „6.a.
Iznimno od odredaba stavka 6., vozač koji pruža jednokratnu uslugu
međunarodnog povremenog prijevoza putnika, kako je definirano u Uredbi
(EZ) br. 1073/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 21. listopada
2009. o zajedničkim pravilima za pristup međunarodnom tržištu prijevoza
običnim i turističkim autobusima, može odgoditi tjedna razdoblja
odmora za do 12 uzastopnih dvadesetičetverosatnih razdoblja nakon
prethodnog redovitog tjednog razdoblja odmora ako: (a)
usluga traje najmanje 24 uzastopnih sati u državi članici ili trećoj
zemlji na koju se ova Uredba primjenjuje i koja nije država u kojoj se usluga
prijevoza počela pružati; (b)
ako, nakon korištenja izuzeća, vozač uzme: i.
dva tjedna redovita razdoblja odmora; ili ii.
jedno redovito tjedno razdoblje odmora i jedno skraćeno tjedno razdoblje
odmora u trajanju od barem dvadeset i četiri sata. Međutim, to
kraćenje mora biti nadomješteno podjednako dugim neprekinutim razdobljem
odmora prije kraja trećega tjedna po okončanju razdoblja
izuzeća; (c)
je nakon 1. siječnja 2014. vozilo opremljeno tahografom u skladu sa
zahtjevima Priloga I. B Uredbi (EEZ) br. 3821/85; i (d)
se nakon 1. siječnja 2014., u slučaju vožnje između 22.00 i 6.00
sati, u vozilu nalazi više vozača ili je vrijeme vožnje iz članka 7.
skraćeno na tri sata. Komisija
je pozorno prati korištenje ovog izuzeća kako bi osigurala ispunjavanje
vrlo strogih uvjeta u pogledu sigurnosti u cestovnome prometu, posebno
provjerom da ukupno vrijeme vožnje u razdoblju koje je obuhvaćeno
izuzećem nije prekomjerno. Do 4. prosinca 2012. Komisija je dužna izraditi
izvješće u kojemu će ocijeniti posljedice izuzeća u pogledu
sigurnosti u cestovnom prometu te u pogledu društvenih aspekata. Ako to bude
smatrala primjerenim, Komisija će s tim u vezi predložiti izmjene ove
Uredbe. Pravilo
12 dana postalo je u svom trenutačnom obliku primjenjivo od
4. lipnja 2010. Od tada je bilo rasprava o uvjetima pod kojima se ta
odredba može primjenjivati, a posebno o uvjetu da vozač sudjeluje u
aktivnosti međunarodnog prijevoza. Prilikom nedavne revizije Uredbe (EEZ)
br. 3821/85[7]
Europski parlament predložio je primjenu tog pravila i na domaća putovanja
uz argument da utjecaj na sigurnost na cestama nije povezan s međunarodnom
prirodom aktivnosti prijevoza. Za vrijeme zakonodavnog postupka države
članice nisu smatrale prikladnim uvesti tu promjenu pa je odredba
članka 8. stavka 6.a ostala nepromijenjena. U istom je
kontekstu Island tijekom svojih pristupnih pregovora zatražio odstupanje od te
odredbe kako bi omogućio primjenu pravila i na domaći promet.
Argumenti u prilog zahtjevu povezani su s geografskim okolnostima države koja
se nalazi daleko od europskog kopna, iznimno rijetkom naseljenošću i
važnosti turističke industrije za islandsko gospodarstvo. Komisija je za
vrijeme pregovora odbacila taj zahtjev uz obrazloženje da takvo odstupanje nije
primjenjivo na druge države članice i da se usprkos geografskih
specifičnosti domaći promet na Islandu može organizirati tako da bude
u skladu s općom odredbom da se odmor uzme nakon šest
dvadesetičetverosatnih razdoblja vožnje. Pored toga, predmetna odredba ne
utječe na islandski turizam jer je on tek marginalno izložen
međunarodnoj konkurenciji.
3.
Prikupljanje podataka
Radi
prikupljanja informacija neophodnih za ovo izvješće, Komisija je u srpnju
2012. državama članicama uputila niz pitanja. Isti je upitnik poslan
socijalnim partnerima u EU-u u cestovnom prometu, Međunarodnoj uniji
cestovnog prijevoza (IRU) kao predstavniku poslodavaca i Europskom savezu
transportnih radnika (ETF) koji predstavlja radnike u sektoru. Upitnik
obuhvaća više tema kako bi se njime procijenili mogući utjecaji
odstupanja u navedenim područjima u Uredbi (EZ) br. 561/2006. Svako
je pitanje sastavljeno tako da se na njega može odgovoriti i kvantificiranim i
opisnim odgovorima pa su države članice/socijalni partneri mogli
odgovoriti prema vlastitom izboru. Pomoću prva
dva pitanja pokušalo se procijeniti prate li države članice korištenje
odstupanja vođenjem statističkih podataka ili drugim izvorima.
Treće se pitanje bavilo sigurnosti na cestama i time kako odstupanje utječe
na nju. Četvrto pitanje bilo je usmjereno na problem poticanja turizma i
korištenja ekološki prihvatljivih prijevoznih sredstava, a peto je pitanje
usredotočeno na posljedicu odstupanja na pošteno tržišno natjecanje u
sektoru cestovnog prometa. Šestim se pitanjem tražila procjena dobrobiti
vozača. U posljednja dva pitanja države članice/socijalni partneri
pitani su da daju opći dojam o predmetnoj odredbi, kao i bilo kakve
dodatne komentare i prijedloge. Do kraja 2013.
Komisija je primila odgovore od 23 države članice i od prethodno
spomenutih organizacija radnika i poslodavaca. Nakon tog datuma nisu primljene
nikakve dodatne informacije, usprkos podsjećanju. Tablica u kojoj su
skupljeni primljeni odgovori nalazi se u Prilogu II. ovom izvješću.
Napominje se da je Rumunjska poslala odgovore Rumunjske uprave za ceste (ARR) i
Državnog inspektorata za kontrolu cestovnog prometa (ISCTR). Obje su
institucije imale kontrolne odgovornosti u razdoblju koje počinje datumom
primjene pravila (ARR do 4. prosinca 2011., ISCTR nakon tog datuma).
4.
Analiza podataka
Od 23 države
članice koje su odgovorile na upitnik, osam ih nije dostavilo
kvantificirane odgovore na pitanja od 2. do 7. jer su im nedostajale
informacije za kvantificirani odgovor. Ograničen broj primljenih
kvantificiranih podataka (15 slučajeva) ne omogućuje temeljitu
statističku analizu. Međutim, na temelju odgovora i u kombinaciji s
opisnim dijelovima upitnika mogu se donijeti različiti zaključci.
Analiza u nastavku prati strukturu upitnika i elemente koji se proučavaju
svakim pitanjem.
4.1.
Dostupnost podataka – učestalost korištenja
odstupanja
Nijedna država članica
koja je odgovorila na upitnik ne čuva statističke podatke o primjeni
pravila 12 dana ili o poštovanju ograničenja razdoblja vožnje za
vrijeme razdoblja odstupanja. Zakonske odredbe na snazi ne nameću takvu
obvezu državama članicama kojima je stoga uskraćen sveobuhvatan
pregled trenutačne situacije u predmetnom području zbog toga što
nacionalna nadležna tijela ne prate prethodno navedene podatke. Usprkos
odsustvu obveze sistematičnog praćenja korištenja odstupanja, neke
države članice dostavile su odgovarajuće brojeve iz kojih je vidljivo
da se u većini slučajeva odstupanje ne koristi intenzivno. U pet
država članica (EE, LT, LV, LU, SE) učestalost korištenja
kvantificirala se na sredini ljestvice (3 na ljestvici od 0 do 5), a u ostalim
slučajevima dostavljeni brojevi ukazuju na manje intenzivno korištenje
odredbe. Objašnjenja dana za ograničeno korištenje pravila uključuju
ograničenu prirodu odredbe (jednokratno međunarodno putovanje i
produženo razdoblje odmora nakon njega) te to što operateri/vozači nisu s
njom upoznati.
4.2.
Utjecaj na sigurnost na cestama
Većina
država članica koja je dostavila kvantificirane odgovore na ovo pitanje
navela je da odredba nema negativnog utjecaja na sigurnost na cestama. S druge
strane, dvije su države članice (BE, LT) navele snažan negativan utjecaj
(4 na ljestvici od 0 do 5), ali on nije utemeljen na statistikama o
nesrećama, nego na pretpostavci da vožnja u razdoblju od 12 dana bez
prekida može imati izravan utjecaj na vozačev umor i time ugroziti sigurnost
na cestama. Isti je pristup primijenjen u ETF-ovu odgovoru u kojem se navodi
još jači negativan utjecaj na temelju navodnog umora vozača. U
ostalim se primljenim odgovorima navodi minimalan negativni utjecaj, i dalje
utemeljen na sličnoj pretpostavci, a ne na stvarnim podacima o
nesrećama. IRU je naveo da nema utjecaja na sigurnost na cestama i
naglasio da je za vrijeme takvih putovanja stvarno dnevno vrijeme vožnje
prilično kratko.
4.3.
Utjecaj na poticanje turizma i korištenje ekološki
prihvatljivih prijevoznih sredstava
Dok neke države
članice (AT, BE, DK, NL, PL, ES) i ETF ne opažaju utjecaj na turizam i
okoliš, druge države članice koje su dale kvantificirane odgovore na ovo
pitanje navele su pozitivan utjecaj. Tri države članice (LU, RO, SE)
navele su vrlo jak pozitivan utjecaj (4 ili 5 na ljestvici od 0 do 5) uz
obrazloženje da pravilo omogućuje davanje nižih cijena putnicima, bolju
organizaciju putovanja i veću kvalitetu autobusa koji se koriste u takvim
aktivnostima prijevoza. Iz sličnih su razloga još četiri države
članice (BG, EE, LV, SI) navele važan pozitivan utjecaj (3 na ljestvici od
0 do 5). IRU je naveo blag pozitivan utjecaj zbog ograničene prirode
odstupanja koja ograničava njegovu privlačnost prijevoznicima.
4.4.
Utjecaji na tržišno natjecanje
Većina
država članica i IRU su neutralni u pogledu tog aspekta. Međutim,
jedna država članica (BG) odgovorila je da postoji prilično negativan
utjecaj po pitanju narušavanja tržišnog natjecanja na temelju činjenice da
je odstupanje primjenjivo samo na povremene međunarodne aktivnosti a ne na
redovne, čime se diskriminira između te dvije vrste aktivnosti.
Drugih pet država članica (HU, LT, LV, LU, SE) puno je pozitivnije i tvrdi
da fleksibilnost koju pruža odstupanje prijevoznicima nudi povećan broj
prilika za poslovanje bez kršenja pravila te čak omogućuje jednaku
korist malim trgovačkim društvima.
4.5.
Utjecaj na dobrobit vozača
U ovom je
pitanju radnička strana zauzela vrlo jaku negativnu poziciju i tvrdi da
odstupanje omogućuje vrlo duga putovanja koja utječu na zdravlje
vozača, prvenstveno zbog nakupljenog umora. Na sličan su način,
iako ograničenije, tri države članice (AT, BE, RO[8])
također prijavile negativan utjecaj. Suprotno tome, neke države
članice (EE, LU, RO[9],
SE) promatraju pitanje iz druge perspektive pa kažu da odredba omogućuje
vozačima da uzmu duža neprekinuta razdoblja odmora, obično kod
kuće s obitelji. Poslodavci ovome pristupaju na drugi način pa
promatraju kompenzacijska duža razdoblja odmora koja se uzimaju nakon
korištenja odstupanja kao gubitak prihoda za vozače, posebno za vrijeme
kratkih turističkih sezona, i draže im je odstupanje u prijašnjem obliku.
4.6.
Opći dojam o odredbi
U skladu s
odgovorima pruženim u pojedinačnim aspektima upitnika, većina država
članica koje su dostavile kvantificirane odgovore na ovo pitanje imala je
u cjelini pozitivan dojam o odredbi, a u nekim slučajevima i jako
pozitivan (HU, LU, SE, LV, EE). IRU joj nije pristupio toliko pozitivno jer je
trenutačna verzija odstupanja manje privlačna od prethodne zbog svog
previše ograničenog karaktera. Države članice s negativnim dojmom o
pravilu uglavnom su one koje su zabrinute zbog problema sigurnosti na cestama
(AT, BE, LT). ETF ne vidi da se ovim odstupanjem dodaje bilo kakva vrijednost
pa predlaže ograničenu primjenu kako bi se njezini negativni utjecaji
držali pod kontrolom te da se ne dopusti bilo kakva daljnja fleksibilnost.
4.7.
Dodatni komentari/prijedlozi
U ovom dijelu
upitnika države članice mogle su slobodno dati svoje komentare i
prijedloge u pogledu predmetnog odstupanja. Usprkos pruženoj slobodi, primljeni
su odgovori bili prilično ograničeni. Čini se da je skupina
država članica (BG, DE, LU, UK), koja ne dijeli nužno iste ciljeve,
spremna razmotriti fleksibilnije kriterije i u određenoj mjeri
proširivanje odstupanja ili na domaće aktivnosti prijevoza ili na
međunarodne redovne usluge prijevoza. Jedna je država članica (ES)
tvrdila da bi odstupanje trebalo biti primjenjivo na prijevoz robe, što bi
poboljšalo učinkovitost trgovačkog društva jer bi omogućilo puno
raniji povratak vozila na matično polazište te bi poboljšalo radne uvjete
tako što bi vozačima omogućilo da provedu tjedno razdoblje odmora kod
kuće. Ostale su države članice ili protiv takve perspektive (AT) ili
smatraju da bi se odredba trebala promijeniti u skladu s prijevozom robe (LT).
Preostala otvorena pitanja su praktični problemi u pogledu sigurnosti na
cestama (BE) i kompatibilnosti sa socijalnim pravilima u EU-u i onima iz
Europskog sporazuma koja se odnose na rad posada vozila koje sudjeluju u
međunarodnom cestovnom prometu (AETR) (FI). ETF se snažno suprotstavlja izradi
bilo kakvih dodatnih socijalnih odredbi za putnički prijevoz i ističe
da bi takav razvoj mogao dovesti do kompleksnijih režima i krupnih problema u
primjeni te da bi mogao ugroziti cjelokupne ciljeve pravila o razdobljima
vožnje i odmora. S druge strane, IRU tvrdi da su industriji hitno potrebni
praktičniji aranžmani i veća fleksibilnost za sve vrste nacionalnih i
međunarodnih usluga te snažno podržava proširivanje opsega odstupanja tako
da se njime obuhvate i domaće aktivnosti prijevoza.
5.
Zaključci
Usprkos
nepostojanju činjeničnih podataka, na temelju gore prikazane analize
može se doći do određenih zaključaka u pogledu utjecaja primjene
odstupanja na sigurnost na cestama i na radne uvjete u području međunarodnih
usluga prijevoza putnika. Prema
mišljenjima većine država članica i poslodavaca, nema konkretnih
pokazatelja za stvarne negativne utjecaje na sigurnost na cestama. Radnici su
izrazili mišljenje da 12 uzastopnih dnevnih razdoblja vožnje vozačima stvara
nakupljen i nerazmjeran umor. Usprkos tome, nisu dostavljeni nikakvi
činjenični dokazi kojima se dokazuje pogoršavanje sigurnosti na
cestama zbog korištenja odstupanja. S druge strane, poslodavci smatraju da je u
ovim vrstama aktivnosti dnevno vrijeme vožnje obično kraće od
maksimalne zakonom propisane granice. Specifičnost međunarodnih
autobusnih tura glavni je koncept zbog kojega se uvelo odstupanje. U
pogledu ostalih razmatranih područja, konkretno, turizma, okoliša,
nenarušenog tržišnog natjecanja i dobrobiti vozača, primljeni odgovori
sadržavaju i pozitivne i negativne procjene pri čemu navedeni pozitivni
aspekti prevladavaju, osim u pogledu pitanja kvalitete života vozača. U
odgovoru na to pitanje obje su strane industrije navele negativne posljedice,
ali iz različitih razloga i s utjecajem na različite aspekte
dobrobiti vozača. Dok su radnici isticali negativne posljedice većeg
umora vozača zbog odgađanja tjednog razdoblja odmora, poslodavci su
naglašavali ograničenu mogućnost vozača za ostvarivanje
većeg prihoda zbog obveznog dužeg tjednog razdoblja odmora nakon
korištenja odstupanja. Među pozitivnim aspektima odstupanja nalazi se
sljedeće: smanjivanje cijene za turiste, korištenje boljih vozila za
predmetna duga međunarodna putovanja, povećan broj poslovnih prilika
za prijevoznike, uključujući i manje prijevoznike, i bolja
organizacija razdoblja odmora vozača, uz mogućnost provođenja
više vremena kod kuće. Puno se kritika bavilo ograničavajućom
prirodom pravila 12 dana, dok se priznalo da je koncept odstupanja
koristan. Treba
istaknuti proturječnu prirodu odgovora na većinu pitanja koja ukazuje
na razlike u načinu na koji se mjera doživljava. Vrlo su zoran primjer
gledišta koja su iskazale obje strane industrije koje su sudjelovale u
istraživanju upitnikom. Dok predstavnici poslodavaca smatraju da su dodatni
uvjeti za odstupanje glavna prepreka njezinoj valjanoj provedbi, predstavnici
vozača smatraju neprihvatljivim svaki pokušaj da se te odredbe oslabe ili
da se proširi opseg odstupanja. Nakon
što je analizirala stajališta država članica i socijalnih partnera,
Komisija, imajući u vidu određene tržišne potrebe poput
pojednostavljivanja pravila i njihove troškovno učinkovite primjene, ne
smatra da je potrebno predlagati bilo kakve izmjene u relevantnom
zakonodavstvu. Trenutni je režim uspostavljen nakon dugih rasprava, čini
se da funkcionira bez suštinskih problema te su dionici dobro upoznati s njim.
Komisija će, u suradnji s državama članicama, nastaviti svoj rad na
daljnjem poboljšavanju primjene postojećih pravila, a posebno u pogledu
valjane primjene odstupanja. Komisija poziva
države članice i socijalne partnere da nastave pratiti provedbu i utjecaje
na sigurnost na cestama i na socijalne aspekte pravila 12 dana te se može
vratiti ovom pitanju ako to bude potrebno. [1] SL L 102, 11.4.2006., str. 1. [2] SL L 300, 14.11.2009., str. 88. [3] SL L 370, 31.12.1985., str. 1. [4] http://www.europarl.europa.eu/RegData/etudes/etudes/join/2008/405378/IPOL-TRAN_ET(2008)405378_EN.pdf [5] SL L 226, 10.9.2003., str. 4. [6] http://ec.europa.eu/transport/modes/road/studies/doc/2009_06_passenger_transport_by_coach.pdf [7] stavljena izvan snage Uredbom (EU) br. 165/2014
Europskog parlamenta i Vijeća od 4. veljače 2014., SL L 60
od 28.2.2014., str. 1. [8] Državni inspektorat za kontrolu cestovnog prometa
(ISCTR) [9] Rumunjska uprava za ceste (ARR)