▌

(5)

kao rezultat postupnog proširenja nadležnosti od osnivanja Suda, broj predmeta pred Općim sudom stalno raste;

(6)

broj predmeta pred Općim sudom godinama postojano raste, što je s vremenom dovelo do povećanja broja predmeta o kojima taj sud rješava i do produženja trajanja postupaka;

(7)

produženje trajanja postupaka nije prihvatljivo s točke gledišta strana u sporu, posebno u svjetlu uvjeta iz članka 47. Povelje Europske unije o temeljnim pravima i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda;

(8)

stanje u kojem se Opći sud našao ima strukturne uzroke povezane s povećanjem broja i vrste zakonodavnih i regulatornih akata institucija, tijela, ureda i agencija Europske unije te s opsegom i složenošću predmeta pred Općim sudom, posebno onih koji se odnose na tržišno natjecanje i državne potpore;

(9)

zbog toga bi trebalo poduzeti odgovarajuće mjere za poboljšanje stanja, a mogućnost povećanja broja sudaca Općeg suda, što je predviđeno Ugovorima, jedna je od mjera da se količina predmeta o kojima se trenutačno rješava i pretjerano trajanje postupaka pred Općim sudom smanje u kratkom roku;

(9a)

tim mjerama bi također trebalo osigurati trajno rješenje pitanja država članica porijekla sudaca budući da se sadašnje rješenje, po kojem se iz svake države članice imenuje po jedan sudac, ne može primijeniti u slučaju kad je broj sudaca veći od broja država članica;

(9b)

na osnovi članka 19. stavka 2. Ugovora o Europskoj uniji, Opći sud uključuje najmanje jednog suca iz svake države članice. Kako to već osigurava odgovarajuću zemljopisnu ravnotežu i zastupljenost nacionalnih pravnih sustava, dodatne suce trebalo bi imenovati isključivo na temelju profesionalnih i osobnih razloga, vodeći računa o njihovom poznavanju pravnih sustava Europske unije i država članica. Unatoč tome, iz iste države članice smjela bi biti najviše dva suca,

▌

(6a.)

Prvi stavak članka 47. zamjenjuje se sljedećim:

(7.)

▌Članak 48. ▌zamjenjuje se sljedećim :

„Opći sud sastoji se od po jednog suca iz svake države članice i 12 dodatnih sudaca. Iz iste države članice mogu biti najviše dva suca.

Svi suci imaju isti status i ista prava i obveze.

Kada se svake tri godine provodi djelomična zamjena sudaca, naizmjence se izmjenjuje polovica sudaca ako je broj sudaca paran, a ako je broj sudaca neparan naizmjence se izmjenjuje paran i neparan broj sudaca, pri čemu ovaj posljednji odgovara parnom broju sudaca minus jedan.”

(7a)

. Umeće se sljedeći članak:

„Članak 48.a

Za suce koje imenuju države članice pravo imenovanja ima vlada dotične države članice.”

(7b).

Umeće se sljedeći članak:

„Članak 48.b

1.     Dodatni suci imenuju se bez obzira na državu članicu porijekla kandidata.

2.     U postupku imenovanja jednog ili više 12 dodatnih sudaca, prijave mogu podnositi sve države članice. Osim toga, sudac koji se povlači s dužnosti iz Općeg suda može sam sebe kandidirati pisanim podneskom upućenim predsjedniku odbora iz članka 255. Ugovora o funkcioniranju Europske unije.

3.     Tijekom postupka imenovanja jednog ili više 12 dodatnih sudaca, odbor iz članka 255. Ugovora o funkcioniranju Europske unije daje mišljenje o prikladnosti kandidata za obavljanje dužnosti suca Općeg suda. Odbor tom mišljenju prilaže popis kandidata s najprikladnijom visokom razinom iskustva sastavljen prema redoslijedu prikladnosti. Popis sadrži imena najmanje dvostrukog broja kandidata u odnosu na broj sudaca koji treba imenovati suglasnošću vlada država članica, pod uvjetom da postoji dovoljan broj prikladnih kandidata.”