19.12.2014   

HR

Službeni list Europske unije

C 458/43

Izvjestitelj:

Stefano PALMIERI

Suizvjestiteljica:

Ana BONTEA

1.1

smatra da je neprijavljeni rad problem koji se tiče svih država članica – iako ne u istim razmjerima – te šteti europskim idealima zakonitosti, sigurnosti, solidarnosti, socijalne pravde i slobodnog tržišnog natjecanja kao i slobodnom kretanju radnika unutar EU-a;

1.2

vjeruje da borba protiv neprijavljenog rada, ili rada „na crno”, koja se vodi putem odgovarajućih mjera sprečavanja, nadzora i suzbijanja, predstavlja temeljni strateški izbor kako bi se omogućilo razotkrivanje nepropisnog rada i dao poticaj konkurentnosti gospodarskog i socijalnog sustava Europske unije (EU-a) uz poštivanje prioriteta i ciljeva postavljenih u strategiji Europa 2020.;

1.3

pozdravlja prijedlog o uspostavi europske platforme za poboljšanje suradnje u suzbijanju neprijavljenog rada; prijedlog je u skladu s brojnim izjavama u kojima su Europski parlament, Vijeće i sam EGSO tijekom proteklih godina naglasili potrebu da se izradi strategija – koordinirana na europskoj razini – za povećanje zaposlenosti, za inteligentan, održiv i uključiv rast, kao i za učinkovitiju suradnju u suzbijanju neprijavljenog rada, čime bi se ispravili propusti na razini EU-a s obzirom na to da se neprijavljenim radom dosad bavilo na nesimetričan i nedovoljno usklađen način;

1.4

pozdravlja prijedlog za uspostavljanje europske platforme na temelju obaveznog sudjelovanja svih država članica te smatra da je uz pomoć zajedničkog i usklađenog sudjelovanja svih država EU-a moguće suočiti se s prekograničnim aspektima i problemima povezanim s prisustvom neprijavljenih radnika iz trećih zemalja čiji je status nepropisan;

1.5

svjestan da su neprijavljeni rad i nepropisno prijavljen samostalan rad, odnosno lažno samozapošljavanje, dvije različite pojave, ipak vjeruje da je ispravno smatrati lažno samozapošljavanje oblikom neprijavljenog rada koji je putem platforme potrebno spriječiti, suzbijati i odvraćati od njega zbog njegovih negativnih posljedica na: 1) prava i jamstva radnika; 2) normalno funkcioniranje slobodnog tržišnog natjecanja; 3) slobodno kretanje radnika unutar EU-a;

1.5.1

nada se da će, poštujući nacionalne norme i prakse i uz pomoć vrednovanja iskustava stečenih u raznim državama članicama, aktivnosti platforme omogućiti stvaranje učinkovite strategije za suzbijanje ove pojave putem izrade definicije lažnog samozapošljavanja;

1.6

iako se u potpunosti slaže s ulogom i zadaćama platforme, smatra da se njezin mandat može proširiti na mogućnost izrade preporuka sa snagom normi, kako na razini EU-a tako i na razini pojedinačnih država članica, koje bi osigurale stvaranje učinkovitije strategije (primjerice predlažući odlučnije aktivnosti prekogranične suradnje na području inspekcije nadzora i suzbijanja);

1.7

smatra da u postupku imenovanja nacionalne kontaktne točke države članice moraju obavezno uključiti socijalne partnere te pozvati organizacije koje predstavljaju civilno društvo jer oni osiguravaju istinsku dodanu vrijednost u strategiji suzbijanja ove pojave s obzirom da su posebno dobro upoznati s problemom neprijavljenog rada;

1.7.1

smatra da je važno da se sastanci europske platforme pripreme na odgovarajući način putem pripremnih i informacijskih sastanaka koji će omogućiti širenje rezultata rada platforme (te na taj način osigurati potpunu transparentnost njezinih aktivnosti);

1.8

smatra da se mjere za sprečavanje neprijavljenog rada i odvraćanje od njega moraju koristiti raznim instrumentima, spajajući nadzor i sankcije s inteligentnim mjerama regulacije usmjerenim na osiguravanje stabilnog i predvidljivog pravnog okvira koji bi smanjio troškove primjene normi, izbjegao pretjerana porezna opterećenja na rad, koristio učinkovite načine poticanja poslodavaca na prijavljivanje obavljenog rada i poštivanje zakona, i putem poreznih poticaja i pojednostavljenih sustava plaćanja poreza i socijalnih davanja, te koji bi uveo mjere poreznih olakšica za poticanje prijavljivanja neprijavljenog rada;

1.9

U sklopu strategije EU-a za sprečavanje neprijavljenog rada, EGSO se tijekom godina neprestano trudio da pospješi i potakne razmjenu instrumenata, politika i dobrih praksi za suzbijanje neprijavljenog rada usmjeravajući svoje djelovanje kako na gospodarske čimbenike tako i na kulturno i društveno okružje. Zbog toga EGSO očekuje da će prilikom uvođenja platforme njegova uloga biti službeno uvažena te da će biti uključen među promatrače platforme;

1.10

smatra da se mogućnost sudjelovanja civilnog društva u procesu dizanja svijesti javnosti mora povećati, osobito putem zajedničkog djelovanja EGSO-a i nacionalnih gospodarskih i socijalnih vijeća u sklopu aktivnosti koje provode upravljački odbor strategije Europa 2020. i druga tijela unutar EGSO-a;

1.11

izražava nadu da će se unutar platforme prepoznati potencijalna uloga koju mogu imati:

1.12

smatra da je platformu potrebno opremiti mehanizmom za praćenje i procjene koji se temelji na sustavu ad hoc pokazatelja i radu ocjenjivača nezavisnih od Komisije.

2.1

U sklopu Europske unije neprijavljeni rad definira se kao „bilo koja plaćena djelatnost koja je po svojoj prirodi zakonita, no nije prijavljena javnim tijelima, uzimajući u obzir razlike među postojećim pravnim sustavima država članica” (1). On uključuje i pogrešno prijavljen rad ili lažno samozapošljavanje do kojeg dolazi kad se radnik službeno prijavi kao samozaposlena osoba na temelju ugovora o pružanju usluga premda rad koji obavlja ispunjava sve kriterije kojima se u nacionalnom pravu i praksi karakterizira radni odnos (2).

2.2

Neprijavljeni rad i nepropisno prijavljen samostalni rad različiti su aspekti istog fenomena koji ima negativne posljedice na prava i jamstva radnika, na normalno funkcioniranje slobodnog tržišnog natjecanja kao i na slobodno kretanje radnika u EU-u. Uključivanje lažnog samozapošljavanja među oblike neprijavljenog rada koji će se suzbijati putem platforme sasvim je logično jer se radi o vrstama nepropisnog djelovanja koje su u porastu zbog širenja neprijavljenog rada u sektoru usluga, a koje uzrokuju uskraćivanje prava i jamstava za radnike slično onome koje obilježava neprijavljeni rad (3).

2.2.1

Kao što je EGSO već napomenuo (4), trenutačno ne postoji jedinstvena definicija kategorije samozapošljavanja na europskoj razini te se stoga svako nadležno tijelo vlasti oslanja na nacionalni zakonodavni okvir što otežava provođenje strategije suzbijanja pojave nepropisno prijavljenog samostalnog rada na europskoj razini, osobito kad se radi o prekograničnom radu.

2.2.2

U ovom kontekstu EGSO se već založio za procjenu različitih iskustava stečenih u raznim državama članicama kako bi se na temelju njih izradio niz zaključaka i sastavile preporuke za učinkovitu strategiju suzbijanja lažnog ili nepropisno prijavljenog samozapošljavanja. U Mišljenju o iskorištavanju statusa samozaposlenih osoba (5), EGSO je naglasio potrebu da se uvede pouzdana regulativa putem definicije pojma lažno samozaposlenja kako bi se istinski samozaposlene osobe i mikropoduzeća zaštitili od nepoštene konkurencije na tržištu.

2.2.2.1

Taj je stav u skladu s odlukom Suda Europske unije koji je – u cilju osiguravanja normalnog funkcioniranja tržišta i slobodnog kretanja radnika, ali naglasivši da je definicija zaposlenika i samozaposlene osobe u nadležnosti država članica – ipak izdao preporuke za okvirnu definiciju tih kategorija putem standarda kako bi se zajamčila jednoobrazna primjena odredbi Ugovora (6).

2.2.2.2

EGSO smatra da bi uz pomoć takvog pristupa socio-gospodarska uloga samozapošljavanja postala dodatno uvažena jer bi na taj način u tu kategoriju bili svrstani samo istinski samozaposlene osobe. Time bi se zakonski status samozaposlene osobe poštivao za bilo koju osobu koja slobodno odluči nuditi svoj rad na samostalan način. U ovom kontekstu EGSO će se ograničiti na usmjeravanje država članica predlažući im modele dobrih praksi.

2.3

Heterogenost i kompleksnost pojave neprijavljenog ili nepropisno prijavljenog rada tiče se vrlo različitih vrsta radnika: zaposlenika kojima nije osigurana socijalna zaštita ili koji rade bez ugovora ili su djelomično plaćeni u gotovini; radnika u kućanstvima; radnika koji ne prijavljuju drugo zaposlenje; samozaposlenih osoba koje se ne žele prijaviti; lažno samozaposlenih osoba; nepropisnih imigranata koji rade neprijavljeno; radnika iz trećih zemalja koji obavljaju podugovorni rad za subjekte u državama članicama EU-a uz nepoštivanje najnižih normi dostojnog rada (7). Upravo zbog ovakve heterogenosti teško se je boriti protiv neprijavljenog rada te su potrebne posebne strategije.

2.4

Neprijavljeni rad je problem koji se tiče svih država članica i predstavlja pojavu koja je u suprotnosti s europskim idealima zakonitosti, sigurnosti, solidarnosti, socijalne pravde i slobodnog tržišnog natjecanja kao i slobodnog kretanja radnika unutar EU-a.

2.4.1

Nužnost ozbiljne borbe protiv neprijavljenog rada uvjetovana je velikim brojem posljedica koje on ima kako na poduzeća i radnike tako i na državni proračun:

2.4.2

Neprijavljeni rad trenutačno postoji unutar EU-a, u različitom obujmu od sektora do sektora: poljoprivreda, građevinski sektor, obrtnički sektor (proizvodnja tekstila, odjeće, obuće i drugo), maloprodajni sektor, hotelsko-ugostiteljski sektor, sektor usluga održavanja i popravaka kao i usluga osobne njege i kućanskih usluga (8).

2.5

Procjene neprijavljenog rada vrlo su različite te je statističko mjerenje te pojave na razini EU-a prilično komplicirano. Rezultati koji se pojavljuju, čak i u najnovijim istraživanjima (9), jasno ukazuju na taj problem. Nedovoljno poznavanje stanja očigledno ima izravan utjecaj na mogućnost uvođenja učinkovitih mjera koje zahtijevaju ciljane aktivnosti za različite sektore.

2.5.1

U jednom od posljednjih istraživanja Eurofounda, 18,6 % ispitanika u 27 država članica EU-a izjavilo je da su obavljali neprijavljeni rad u 2008. godini (10). Među ispitanicima: 31,3 % su bili zaposlenici koji su primali dio plaće u gotovini i taj dio plaće njihovi poslodavci nisu prijavljivali (obično oko jedne četvrtine plaće); 14,4 % su bili potpuno neprijavljeni zaposlenici; 14,4 % su bile neprijavljene samozaposlene osobe; 39,7 % su bile osobe koje su obavljale usluge za gotovinu za članove obitelji, prijatelje, poznanike i slično. Prema posljednjem istraživanju Eurobarometra  (11) za 2013.  (12), samo je 4 % ispitanika priznalo da je obavljalo neprijavljen rad. Međutim, 11 % ispitanika priznalo je da su u protekloj godini kupili robu ili usluge za koje su imali razloga pretpostaviti da su povezani s neprijavljenim radom. Postoje znatne razlike diljem EU-a  (13).

2.5.2

Ni danas nije potpuno jasno koje su tendencije neprijavljenog rada u razdoblju krize. Postoji opasnost da će se još više proširiti u sektorima i vrstama zanimanja u kojima već postoji te da će se razviti i u drugim sektorima (primjerice usporedno s razvojem informacijske i komunikacijske tehnologije) (14).

2.6

Globalizacija i socio-demografske promjene nude plodno tlo za sivu ekonomiju i neprijavljeni rad pa se stoga politike za suzbijanje te pojave moraju moći razvijati u skladu sa situacijom. U takvom okružju nema sumnje da je mogućnost djelovanja pojedinačnih zemalja ograničena. To posebno dolazi do izraza u pogledu prekonacionalnih aspekata neprijavljenog rada.

2.7

Uključivanje nepropisnih imigranata u neprijavljeni rad ozbiljan je problem kojim se treba baviti u sklopu globalne strategije za borbu protiv nepropisne imigracije. Za mnoge nepropisne imigrante neprijavljeni rad je neizbježna strategija za preživljavanje. Neprijavljeni rad može uz to imati ulogu čimbenika koji privlači nepropisnu imigraciju.

3.1

Odluka o uspostavljanju europske platforme rezultat je dugotrajnog procesa osvještavanja o ozbiljnosti problema i pažljive obrade koju su pokrenule glavne europske institucije (15).

3.2

Prijedlog za uspostavljanje europske platforme uz obvezno sudjelovanje svih država članica logična je inicijativa EU-a, budući da je neprijavljeni rad aktualni problem s kojim se suočavaju sve države članice, u različitim intenzitetima ali sa zajedničkim obilježjima.

3.2.1

Važnost uspostavljanja ovog oblika suradnje među državama članicama dodatno je naglašena potrebom za osiguravanjem poštovanja i zaštite europskih ideala solidarnosti i socijalne pravde, slobodnog tržišnog natjecanja, temeljnih načela slobodnog kretanja radnika u EU-u kao i pitanja koja se odnose na prekogranične aspekte neprijavljenog rada te izazove povezane s mobilnosti radne snage.

3.2.2

Uspostava platforme osigurat će veću usklađenost postojećih različitih odbora i radnih skupina u državama članicama, čime bi se ispravili propusti na razini EU-a s obzirom na to da se neprijavljenim radom dosad bavilo na nesimetričan i nedovoljno usklađen način.

3.2.3

Zajedničko i usklađeno sudjelovanje svih država članica EU-a neophodno je za jaču predanost suzbijanju različitih oblika nepropisnog zapošljavanja (uključujući lažno samozapošljavanje), kao i za suočavanje s prekograničnim aspektima i problemima povezanim s neprijavljenim radnicima iz trećih zemalja čiji je status nepropisan.

3.3

Pozitivno ocjenjuje to što prijedlog o uspostavljanju europske platforme poštuje i morat će nastaviti u potpunosti poštovati postojeća načela supsidijarnosti i proporcionalnosti u EU-u.

3.3.1

Mjere sprečavanja i odvraćanja od neprijavljenog rada i dalje su u nadležnosti država članica. Nekaznene (administrativne i neadministrativne) i kaznene sankcije određuju se temeljem načela zakonitosti, u skladu s postupkom i postojećim zakonskim propisima u svakoj državi članici.

3.4

Borba protiv neprijavljenog rada predstavlja temeljni strateški izbor za EU. Ova strategija može omogućiti razotkrivanje neprijavljenog rada – kao ključnog čimbenika za gospodarski rast – kako bi se dao poticaj konkurentnosti gospodarskog i socijalnog sustava EU-a, u skladu sa smjernicama utvrđenim strategijom Europa 2020.

3.5

Mjere sprečavanja i odvraćanja od neprijavljenog rada trebaju biti usmjerene na stvarne uzroke te pojave i na potrebu udruživanja mehanizama za borbu protiv neprijavljenog rada – u vidu nadzora i sankcija osmišljenih za borbu protiv nepravednih, nepoštenih i neprijavljenih trgovinskih ili poslovnih praksi – s pametnim mjerama regulacije za osiguravanje stabilnog i predvidivog pravnog okvira.

3.5.1

Poželjno je uspostavljanje pogodnog okruženja za poduzeća i radnike koje bi podrazumijevalo smanjenje troškova za provedbu propisa, reformu i pojednostavljenje administrativnih i fiskalnih postupaka, poboljšanje zakona o radu i sigurnosti na radnom mjestu, o sezonskim i povremenim poslovima te o novim oblicima rada.

3.5.2

Politike poreznih poticaja mogu igrati važnu ulogu za mjere sprečavanja i odvraćanja od neprijavljenog rada putem uvođenja poreznih olakšica kao nagrade za poštovanje pravila i doprinos razotkrivanju neprijavljenog rada, uključujući rad u kućanstvima i usluge osobne njege.

3.6

Prilikom uspostave europske platforme potrebno je izbjeći preklapanje s postojećim inicijativama i oblicima suradnje kao i obveze izvješćivanja koje su neučinkovite za rješavanje problema, te time suvišne.

4.1

S obzirom na naše često nedovoljno poznavanje razmjera i dinamike neprijavljenog rada, sasvim je jasno da bi mjerama nacionalnih vlasti za njegovo suzbijanje uveliko doprinijelo izravno iskustvo i znanje socijalnih partnera, kao i organizacija malih i srednjih poduzeća, slobodnih zanimanja, socijalnog gospodarstva i, u općenitijem smislu, predstavničkih tijela civilnog društva. Ova vrsta protoka informacija u stvari je najbolje jamstvo za osiguravanje učinkovitijeg upravljanja radom platforme.

4.2

Kada je riječ o postupku imenovanja nacionalne kontaktne točke, važno je da države članice obavezno uključe socijalne partnere i pozovu organizacije civilnog društva koje igraju odlučujuću ulogu u nacionalnim mjerama borbe protiv neprijavljenog rada.

4.2.1

Od ključne je važnosti da sastanci europske platforme budu adekvatno pripremljeni u svakoj državi članici – u vidu pripremnog sastanka – te da ih prati sastanak na nacionalnoj razini koji bi služio za širenje rezultata rada platforme.

4.3

EGSO je naglasio potrebu jačanja mjera za borbu protiv neprijavljenog rada putem „sustavne razmjena informacija, podataka i procjena na razini EU-a, kako bi se postiglo sudjelovanje i suradnja nadležnih tijela vlasti i pripadajućih socijalnih partnera” (16).

4.3.1

EGSO se neprestano zalaže za promicanje i poticanje razmjene mehanizama, politika i najboljih praksi radi djelovanja kako na gospodarske čimbenike tako i na kulturni i socijalni kontekst. Zbog toga EGSO traži da se prilikom uvođenja platforme njegova uloga službeno uvaži te da bude uključen među promatrače platforme.

4.4

Akcija podizanja javne svijesti, predviđena u okviru platforme, predstavlja važnu priliku za sve države članice da potaknu mjere sprečavanja, smanjenja i suzbijanja fenomena neprijavljenog rada. U tom kontekstu, ne treba podcjenjivati sposobnost sudjelovanja civilnog društva koje se aktivira zajedničkim djelovanjem EGSO-a i nacionalnih gospodarskih i socijalnih vijeća u sklopu upravljačkog odbora strategije Europa 2020. i drugih tijela unutar EGSO-a.

4.4.1

Nacionalne vlasti nisu igrale dovoljno snažnu ulogu u sprečavanju, obavješćivanju i savjetovanju (17), a važno je da se u okviru platforme raspravlja o takvim mjerama, uključujući i putem zajedničkih aktivnosti poput europskih kampanja, uostalom predviđenih člankom 4. točkom (i).

4.5

EGSO se u potpunosti slaže s definicijom funkcija i zadaća platforme. Razmjena informacija i najboljih praksi, kao i razvoj analize, istraživanja i vještina (putem zajedničkih obrazovnih tečajeva), svakako predstavljaju prvi korak u provedbi usklađenog prekograničnog operativnog djelovanja. U tom kontekstu, EGSO bi se zalagao za proširenje mandata platforme na način da ona također može izrađivati preporuke o propisima, na razini EU-a i pojedinih država članica, kako bi se osigurala učinkovitija provedba strategije za borbu protiv neprijavljenog rada (primjerice predlažući odlučnije aktivnosti prekogranične suradnje na području nadzora i suzbijanja).

4.6

Kao što je već navedeno u jednom od prethodnih mišljenja, ova platforma trebala bi promicati uvjete za omogućavanje kvantitativne i kvalitativne procjene: i) fenomena nepropisnog rada (koji znatno varira u različitim državama članicama); ii) negativnih gospodarskih i socijalnih učinaka koji imaju različite posljedice u državama članicama ovisno o različitim strukturnim i pozadinskim uvjetima; iii) učinkovitosti mjera suzbijanja koje se provode unutar država članica.

4.6.1

Uspostavljanje platforme važno je u tom kontekstu te je poželjno da se i Eurostatu i Eurofoundu omogući da odigraju važnu ulogu u sklopu platforme.

4.7

OECD je tijekom dugog niza godina stekao posebno iskustvo na području neprijavljenog rada (18) i stoga EGSO vjeruje da bi ga trebalo pozvati da sudjeluje kao promatrač u europskoj platformi.

4.8

Nadzor nad aktivnostima platforme, osim što treba biti neprekidan i ne biti ograničen na ispitivanje svake četiri godine, treba osigurati istinsko sudjelovanje vanjskih ocjenjivača pri odabiru pokazatelja rezultata i učinka te u fazi ocjenjivanja programa platforme.