OBRAZLOŽENJE

1.           KONTEKST PRIJEDLOGA

1.1.        Opći kontekst prijedloga

Uredba 861/2007 o uvođenju europskog postupka za sporove male vrijednosti donesena je 11.srpnja 2007.[1] u cilju jačanja pristupa pravosuđu pojednostavljivanjem i ubrzavanjem prekograničnih sporova male vrijednosti i smanjenjem troškova takvih sporova. Nadalje, cilj je Uredbe bio olakšati izvršenje uklanjanjem potrebe za posrednim postupcima (egzekvatura) kako bi se omogućilo priznavanje i izvršenje presuda donesenih u jednoj državi članici u drugim državama članicama.

Uredbom je, uz postupke koji postoje u skladu sa zakonima država članica, uveden alternativni postupak za prekogranične predmete u slučajevima kada vrijednost zahtjeva ne prelazi 2 000 EUR.  Uredba se primjenjuje u EU-u (osim u Danskoj) od 1. siječnja 2009. Postupak je u načelu pisani postupak koji se temelji na standardnim obrascima i na njega se primjenjuju strogi rokovi. Zastupanje po odvjetniku nije obavezno i potiče se uporaba elektroničkih načina komunikacije. Nadalje, stranka koja nije uspjela u postupku mora snositi troškove postupka uspješne stranke samo u mjeri u kojoj su oni razmjerni tužbenom zahtjevu. Postupak mogu koristiti potrošači i poduzeća koji su uključeni i prekogranične transakcije u EU-u kao način lakšeg pristupa pravdi i ostvarivanju prava.

U članku 28.Uredbe zahtijeva se od Komisije da do 1. siječnja 2014. podnese Europskom parlamentu, Vijeću i Europskom gospodarskom i socijalnom odboru detaljno izvješće o primjeni Uredbe, između ostalog u odnosu na prag od 2 000 EUR. Uz ovo izvješće prilažu se, prema potrebi, prijedlozi izmjena.

1.2.        Potreba za revizijom europskog postupka za sporove male vrijednosti

U trenutku kada se Europska unija suočava s najvećom gospodarskom krizom u svojoj povijesti, poboljšanje učinkovitosti pravosuđa u Europskoj uniji postalo je važan čimbenik u poticanju gospodarskih aktivnosti[2]. Jedna je od mjera za promicanje učinkovitosti pravosuđa u EU-u revizija Uredbe o uvođenju europskog postupka za sporove male vrijednosti.

Uredba je donesena jer se uviđa da se problemi neučinkovitih sporova male vrijednosti povećavaju u slučaju tužbenih zahtjeva male vrijednosti koji se podnose preko granica država članica EU-a. U tim situacijama nastaju dodatni problemi jer stranke nisu upoznate sa stranim zakonima i postupcima na stranim sudovima, postoji veća potreba za usmenim i pismenim prevođenjem te je potrebno putovati u inozemstvo na usmene rasprave. Uslijed povećanja prekogranične trgovine u EU-u posljednjih godina i očekivanog daljnjeg porasta u nadolazećim godinama, javlja se još veća potreba osigurati učinkovite mehanizme pravnih lijekova kojima će se podržati gospodarske aktivnosti.

Zahvaljujući standardnim obrascima i besplatnoj pomoći strankama za ispunjavanje tih obrazaca, postupkom se sudovima omogućuje da zahtjeve rješavaju u potpunosti putem pisanog postupka, čime se uklanja potreba za putovanjem na usmene rasprave - osim u iznimnim okolnostima kada presudu nije moguće donijeti na temelju pisanih dokaza - te potrebe za zastupanjem po odvjetniku. Uredbom se potiče sudove da za prihvaćanje tužbenih zahtjeva i organizaciju usmenih rasprava koriste sredstva komunikacije na daljinu. I konačno, presuda slobodno kruži među državama članicama, bez potrebe za dodatnim posrednim postupcima za priznavanje i izvršavanje[3].

Međutim, unatoč koristima koje bi mogao donijeti u odnosu na smanjenje troškova i trajanje prekograničnih sporova, postupak još uvijek nije dovoljno poznat i nekoliko godina nakon početka primjene Uredbe još se uvijek ne koristi dovoljno. Europski parlament potvrdio je u Rezoluciji iz 2011[4] da je potrebno učiniti više u smislu pravne sigurnosti, jezičnih prepreka i transparentnosti postupaka. Pozvao je Komisiju da poduzme korake kojima će osigurati da potrošači i poduzeća budu svjesniji postojećih pravnih instrumenata, primjerice postupaka za sporove malih vrijednosti, te da ih više koriste. Potrošači i zainteresirane strane iz poslovnog sektora istaknuli su činjenicu da bi Uredbu trebalo dodatno unaprijediti kako bi koristila potrošačima i poduzećima, posebno MSP-ovima. Države članice utvrdile su i određene nedostatke u postojećoj Uredbi koje bi trebalo ukloniti.

Problemi nastaju uglavnom zbog manjkavosti postojećih pravila, kao što je ograničeno područje primjene u smislu niskih pragova i prekogranične pokrivenosti te zbog postupka koji je još uvijek prenaporan, skup i dugotrajan i ne odražava tehnološki napredak ostvaren u pravosudnim sustavima država članica od donošenja Uredbe. Čak i kada su problemi vezani uz nedovoljnu provedbu postojećih pravila–, kao što je to u određenoj mjeri slučaj s problemom manjka transparentnosti, treba priznati da pravila iz Uredbe nisu uvijek jasna. U cilju rješavanja problema manjka svijesti, Europska komisija već je pokrenula nekoliko mjera, na primjer, niz tematskih seminara u državama članicama kako bi MSP-ove upoznala s tim postupkom, objavu praktičnog vodiča i distribuciju modula podučavanja za osposobljavanje europskih poduzetnika u tom području.

Komisija je reviziju Uredbe navela u Izvješću o građanstvu za 2013.[5] kao jednu od aktivnosti usmjerenih na jačanje prava građana Unije u smislu lakšeg rješavanja sporova u slučaju kupnje u drugoj državi članici. Inicijativa je uključivala i Europsku agendu za potrošače[6] kao način lakšeg ostvarivanja prava potrošača. Osim toga, modernizacijom Uredbe podržavaju se postojeći politički prioriteti EU-a koji imaju za cilj promicanje gospodarskog oporavka i održivog rasta, pojednostavljivanje sudskih postupaka i lakši pristup za MSP-ove

1.3.        Potreba za revizijom članka 17. Uredbe (EZ) br. 1896/2006

U kontekstu postupka europskog platnog naloga, prigovor koji uloži tuženik vodi do automatskog nastavka postupka u okviru redovnog građanskog postupka. Međutim, otkada je uspostavljen europski postupak za sporove male vrijednosti, to ograničenje više nije opravdano u odnosu na tužbene zahtjeve u okviru područja primjene Uredbe 861/2007.

Prema tome, u Uredbi (EZ) br. 1896/2006 treba precizirati da bi, kada je spor u okviru područja primjene Europskog postupka za sporove male vrijednosti, postupak trebao biti dostupan i stranci u postupku europskog platnog naloga koja je uložila prigovor na europski platni nalog.

2.           REZULTATI SAVJETOVANJA SA ZAINTERESIRANIM STRANAMA I OCJENE UČINKA

Komisija je održala nekoliko savjetovanja u cilju prikupljanja podataka o trenutačnoj primjeni Uredbe te o mogućim elementima njezine revizije. Rezultati savjetovanja poslužili su kao korisni pokazatelji politike u vezi sa stajalištima zainteresiranih strana i država članica i uzeti su u obzir u postupku procjene učinka.

U studenome i prosincu 2012.[7] provedena je anketa Eurobarometra za procjenu svijesti, očekivanja i iskustava europskih građana u odnosu na primjenu Uredbe. Prema toj anketi 71 % tužbenih zahtjeva potrošača trenutačno je u okviru praga od 2 000 EUR koji je utvrđen u Uredbi. Prosječan minimalni iznos za koji su se potrošači voljni sporiti u drugoj državi članici iznosi 786 EUR. Ukupno 12 % ispitanika bilo je svjesno postojanja europskog postupka za sporove male vrijednosti, a 1 % svih ispitanika izjavilo je da su postupak već koristili. Ukupno 69 % onih koji su već koristili postupak izjavilo je da su zadovoljni. Od ispitanika koji su uspješno tužili poduzeća u posljednje 2 godine (kod kuće i u prekograničnim sporovima), 97 % uspješno je izvršilo presude. Najvažniji faktori koji bi građane potakli na suđenje jesu: mogućnost provedbe postupka pisanim putem bez odlaska na sud (33 %), provedba postupka bez potrebe za odvjetnikom (26 %), provedba postupka putem interneta (20 %) i provedba postupka na njihovu materinjem jeziku (24 %).

Javno savjetovanje na internetu održano je između 9. ožujka i 10. lipnja 2013. Na savjetovanju su se prikupila stajališta o mogućim poboljšanjima i daljnjim pojednostavljenjima kojima bi se mogle povećati koristi od europskog postupka za sporove male vrijednosti, posebno za potrošače i MSP-ove. Zaprimljeno je 80 odgovora od velikog broja zainteresiranih strana, primjerice udruženja potrošača i poduzeća, sudaca, odvjetnika i akademika. Rezultati[8]savjetovanja pokazuju da 66 % ispitanika podržava povećanje praga na do 10 000 EUR, 63 % zagovara korištenje elektroničkih sredstava u postupku i 71 % podržava ideju da bi sudove trebalo opremiti opremom za videokonferencije ili drugom elektroničkom komunikacijskom opremom. Samo 28 % ispitanika mislilo je da države članice pružaju besplatnu pomoć.

Iscrpan upitnik o funkcioniranju i praktičnoj primjeni Uredbe poslan je državama članicama početkom travnja 2013. i Europskoj pravosudnoj mreži. Pitanjima su se nastojali prikupiti podaci o broju predmeta u državama članicama u kojima se koristi europski postupak za sporove male vrijednosti, o elektroničkim komunikacijskim sredstvima koja se koriste u sudskim postupcima, o postojanju i načinima pomoći građanima za ispunjavanje obrazaca, o rokovima u postupku, raspravama i dokazima, o trošku postupka i potrebi za povećanjem pragova za prihvatljive sporove male vrijednosti. Rok za odgovore bio je 15. svibnja 2013. Ukupno 20 država članica poslalo je svoje odgovore[9].

U Europskoj pravosudnoj mreži u nekoliko se navrata raspravljalo o primjeni europskog postupka za sporove male vrijednosti, o mjerama koje će se poduzeti za podizanje svijesti o postojanju tog postupka te o njegovoj primjeni i mogućim elementima za reviziju. Na sastanku održanom 17. svibnja 2011. neke su države članice napomenule da se u praksi ne koristi potpuni potencijal europskog postupka za sporove male vrijednosti te da je potrebno poduzeti mjere za postupovna poboljšanja i podizanje svijesti. Osnovana je radna skupina sa zadaćom da izradi nacrt Praktičnog vodiča o europskom postupku za sporove male vrijednosti za pravosudne djelatnike. Na sastanku održanom 29. i 30. svibnja 2013. raspravljalo se o nekoliko aspekata podložnih reviziji kao što su povećanje praga, korištenje elektroničkih komunikacijskih sredstava, uspostava minimalnih standarda EU-a za provedbu postupka kao što je: dostupnost videokonferencija za provedbu usmenih rasprava i transparentnost izračuna sudskih pristojbi i njihova plaćanja te pomoć korisnicima postupka, uključujući pravno zastupanje.

3.           PRAVNI ELEMENTI PRIJEDLOGA

3.1.        Glavni elementi predloženog djelovanja

Glavni su elementi predložene revizije sljedeći:

· proširenje područja primjene Uredbe na prekogranične sporove do 10 000 EUR;

· proširenje definicije prekograničnih predmeta;

· bolje korištenje elektroničkih komunikacija, između ostalog za dostavu određenih pismena;

· nametanje obveze sudovima da koriste videokonferencije, telekonferencije i druga sredstva komunikacije na daljinu za provedbu usmenih rasprava i izvođenje dokaza;

· određivanje najvećeg dopuštenog iznosa sudskih pristojbi u postupku;

· propisivanje obveze državama članicama da uspostave načine plaćanja sudskih pristojbi na daljinu;

· ograničenje zahtjeva za prevođenje Obrasca D, koji sadržava Potvrdu o izvršenju, samo na sadržaj presude;

· nametanje državama članicama obveze informiranja o sudskim pristojbama, načinima plaćanja sudskih pristojbi i dostupnosti pomoći za ispunjavanje obrazaca.

3.1.1.     Proširenje područja primjene Uredbe na prekogranične sporove do10 000 EUR

Pragom od 2 000 EUR ograničava se područje primjene Uredbe. Dok je to ograničenje manje važno za potrošače, budući da većina njihovih tužbenih zahtjeva ne prelazi 2 000 EUR, njime se znatno ograničava dostupnost postupka za MSP-ove. Samo je 20 % poslovnih tužbenih zahtjeva ispod 2 000 EUR, a tužbeni zahtjevi između 2 000 EUR i 10 000 EUR iznose do oko 30 % svih prekograničnih tužbenih zahtjeva.

Ukupno 45 % poduzeća koja su ušla u prekogranični spor ne podnosi tužbu jer troškovi postupka nisu razmjerni vrijednosti spora, a 27 % ne podnosi tužbe jer bi postupak predugo trajao. Troškovi i trajanje sporova u prekograničnim predmetima znatno bi se smanjili kada bi vrijednost spora u prekograničnim predmetima iznosila između 2 000 EUR i 10 000 EUR.

Posljednjih godina niz država članica proširilo je područje primjene svojih nacionalnih pojednostavljenih postupaka povećanjem pragova. Taj trend pokazuje da je potrebno modernizirati pravosudne sustave i približiti ih građanima putem pojednostavljenih, troškovno učinkovitih i brzih postupaka za više sporova male vrijednosti. U tom kontekstu potrebno je povećati postojeći prag od 2 000 EUR u postupcima za sporove male vrijednosti.

Povećanjem postojećeg praga omogućit će se strankama suđenje u puno većem broju predmeta na temelju pojednostavljenog europskog postupka. Očekuje se da bi uslijed daljnjeg pojednostavljivanja, smanjenja troškova i skraćivanja trajanja postupka mogli biti ponovno pokrenuti tužbeni zahtjevi od kojih se odustalo. Glavna skupina koja će imati koristi od tog rješenja bit će MSP-ovi, ali koristi će imati i potrošači jer jedna petina potrošačkih zahtjeva prelazi 2 000 EUR. Poduzeća i potrošači imat će koristi od toga što će raširenija primjena postupka omogućiti sucima, sudskim službenicima i odvjetnicima da se bolje upoznaju s postupkom te da ga provode bolje i učinkovitije.

3.1.2.     Proširenje definicije prekograničnih predmeta

Uredba se trenutačno primjenjuje samo na sporove u kojima samo jedna od stranaka ima domicil ili uobičajeno boravište u državi članici koja nije država članica u kojoj se nalazi sud. Međutim, Uredba se ne primjenjuje na sporove koji uključuju stranke s domicilom u istoj državi članici a imaju važan prekogranični element te bi stoga mogli imati koristi od primjene europskog pojednostavljenog postupka. Primjeri uključuju predmete u sljedećim slučajevima:

· mjesto izvršenja ugovora u drugoj je državi članici, na primjer ugovor o najmu kuće za odmor smještene u drugoj državi članici;

· mjesto štetnog događaja u drugoj je državi članici, na primjer kada su stranke sudjelovale u prometnoj nesreći u graničnoj regiji koja se nalazi u drugoj državi članici;

· presuda će se izvršiti u drugoj državi članici, na primjer, kada se presuda mora izvršiti na plaći tuženika koju on prima u drugoj državi članici.

Osim toga, ako tužitelj, u skladu s odredbama Uredbe [(EZ) No 44/2001]/[(EU) br. 1215/2012] može birati između nadležnosti sudova u državi članici u kojoj on i tuženik imaju domicil i nadležnosti države članice u kojoj se izvršava ugovor ili gdje se dogodio štetni događaj, stvarni izbor tuženika u korist sudova države članice u kojoj se nalazi uobičajeni domicil ne bi trebao utjecati na njegovu mogućnost korištenja europskog postupka za sporove male vrijednosti, koji bi mu inače bio dostupan.

Nadalje, zbog trenutačnog ograničenja zabranjeni su zahtjevi u okviru europskog postupka za sporove male vrijednosti koje sudovima država članica EU-a podnose osobe s boravištem u trećim zemljama ili koji se pokreću protiv njih, a niti jedan nacionalni postupak u Europi nije rezerviran za državljane predmetne zemlje ili za građane EU-a.

Izmjenom bi europski postupak za sporove male vrijednosti bio dostupan u svim slučajevima s prekograničnim elementom, između ostalog one koji uključuju treće zemlje. Posljedica toga bilo bi pojednostavljenje i smanjenje troškova te skraćenje trajanja sporova onih građana koji mogu imati koristi od europskog postupka za sporove male vrijednosti, na primjer, kada vještaci moraju biti saslušani u državi članici u kojoj je izvršen ugovor ili u kojoj se dogodio štetni događaj. Slično tome, presudu koja je donesena u okviru europskog postupka za sporove male vrijednosti bilo bi lakše izvršiti u drugoj državi članici u kojoj je postupak koji je doveo do određene presude poznat i u njega se vjeruje.

Budući da sudovi u skladu s člankom 4. stavkom 3. Uredbe imaju ovlasti preispitati je li zadovoljena osnova za donošenje presude na temelju Uredbe, postoji minimalan rizik od zlouporabe od strane tužitelja.

3.1.3.     Unaprjeđenje korištenja elektroničkih komunikacija, uključujući za dostavu pismena

Više komunikacija između stranaka i sudova može se u načelu izvršavati elektroničkim putem, čime bi se uštedjelo vrijeme i troškovi postupka u prekograničnim predmetima, posebno u slučaju velikih udaljenosti. Početni se zahtjev već može predati elektroničkim putem ako države članice prihvaćaju tu metodu. Međutim, u onim slučajevima kada se pismena moraju uručiti strankama za vrijeme trajanja postupka[10], u Uredbi je propisano da se to mora činiti poštanskom službom s potvrdom o primitku. Druge se metode dostave mogu primjenjivati samo ako dostava poštanskom službom nije moguća.

Međutim, u nekoliko država članica već postoji elektronička dostava. Prijedlogom će se poštanska dostava i elektronička dostava izjednačiti kako bi se tim državama članicama omogućilo da strankama koje koriste europski postupak za sporove male vrijednosti omoguće korištenje elektroničkih sredstava. Pojednostavljenje i uštede na troškovima i vremenu bit će moguće samo za sporove u državama članicama koje odluče provoditi elektroničku dostavu dokumenata. Međutim, očekuje se da će broj država članica koje će koristiti tehnološki napredak i dalje rasti.

U slučaju drugih komunikacija između stanaka i sudova, koje nisu toliko važne, Uredbom će se propisati obavezno korištenje elektroničkih komunikacija, pod uvjetom da postoji dogovor između stranaka.

3.1.4.     Nametanje obveze sudovima da koriste videokonferencije, telekonferencije i druga sredstva komunikacije na daljinu za provedbu usmenih rasprava i izvođenje dokaza

Europski postupak za sporove male vrijednosti u biti je pisani postupak. Međutim, u iznimnim okolnostima, ako su za donošenje presude važne usmena rasprava ili saslušanje vještaka ili svjedoka, sud može organizirati usmenu raspravu. Usmene rasprave mogu se voditi putem videokonferencija ili drugih sredstava komunikacije na daljinu. Međutim, u praksi se usmene rasprave često organiziraju i često se zahtijeva fizička nazočnost stranaka, što dovodi do velikih troškova putovanja i kašnjenja.

Izmjenom bi se u prvom redu naglasila iznimna priroda usmenih rasprava u kontekstu tog pojednostavljenog postupka. Drugo, sudovima bi se nametnula obveza da uvijek za usmenu raspravu koriste sredstva komunikacije na daljinu, kao što su videokonferencija ili telekonferencija. Kako bi se zaštitila prava stranaka, može se učiniti iznimka za stranku koja izričito zatraži da bude nazočna na sudu.

Izmjenom se od država stranica može tražiti da opreme sudove odgovarajućom komunikacijskom tehnologijom ako ta tehnologija još ne postoji. Postoje razne tehnološke mogućnosti na raspolaganju državama članicama i uključuju troškovno učinkovita sredstva putem interneta.

3.1.5.     Određivanje najvećeg dopuštenog iznosa sudskih pristojbi u postupku

Sudske pristojbe naplaćuju se kod podnošenja tužbenog zahtjeva. Kada su te sudske pristojbe iznad 10 % vrijednosti zahtjeva, smatra se da su nerazmjerne. U tom slučaju tužitelji mogu odustati od podnošenja tužbe. U mnogim državama članicama određuju se i minimalne pristojbe kako bi se obeshrabrila nepotrebna suđenja i zlouporaba sudskih postupaka. Prosječna minimalna sudska pristojba iznosi 34 EUR.

Predloženom odredbom neće se uskladiti sudske pristojbe u državama članicama. Umjesto toga, njome će se odrediti maksimalna gornja granica sudskih pristojbi za zahtjeve u skladu s Uredbom izračunata kao postotak vrijednosti zahtjeva iznad kojeg se smatra da su sudske pristojbe nerazmjerne vrijednosti zahtjeva i da stoga onemogućuju tužiteljima sa zahtjevima manje vrijednosti pristup sudu. Određivanjem gornje granice sudskih pristojbi u slučaju europskog postupka za sporove male vrijednosti smanjili bi se troškovi u onim državama članicama u kojima su pristojbe nerazmjerne s vrijednošću takvih zahtjeva. Time bi se povećala privlačnost postupka za tužitelje.

Nadalje, mjerom se omogućuje državama članicama da nastave naplaćivati minimalni fiksni iznos sudske pristojbe kojom se ne bi sprječavao pristup sudu u slučaju zahtjeva manje vrijednosti. Mjera je razmjerna s obzirom na posebnu prirodu prekograničnih sporova koji– za razliku od domaćih sporova– redovito tužitelju donose dodatne troškove, primjerice troškove prijevoda i, u slučaju usmenih rasprava, troškove putovanja i usmenog prevođenja.

3.1.6.     Propisivanje obveze državama članicama da uspostave načine plaćanja sudskih pristojbi putem interneta

Načini plaćanja sudskih pristojbi razlikuju se među državama članicama. Posebno kada je plaćanje u gotovini ili biljezima jedini prihvatljivi način plaćanja, stranke trpe putne troškove ili plaćaju odvjetnika u državni članici u kojoj se nalazi sud, što ih može odvratiti od podnošenja tužbe. Slični problemi nastaju kada se prihvaća samo plaćanje čekom, koji se u mnogim državama članicama ne koriste u velikoj mjeri, ili samo putem odvjetnika.

Cilj je prijedloga obvezati države članice da uspostave načine plaćanja na daljinu kao što su minimalni bankovni prijenosi ili sustavi plaćanja putem interneta kreditnom ili debitnom karticom. Vjerojatno će se povećati općenita učinkovitost pravosudnog sustava zbog kraćeg vremena trajanja postupaka i uštede na troškovima.

3.1.7.     Ograničenje zahtjeva za prevođenje potvrde o izvršenju iz Obrasca D samo na sadržaj presude

U fazi izvršenja presude stranka koja traži izvršenje mora dati prevesti potvrdu o izvršenju iz Obrasca D ovlaštenom prevoditelju na jezik/jezike države članice u kojoj se izvršava presuda. Samo nekoliko država članica prihvaća Obrazac D na drugim jezicima pored onih na svom jeziku.

Obveza prevođenja Obrasca D nameće nepotrebne troškove jer bi se obveza prevođenja trebala odnositi samo na Odjeljak 4.3. obrasca (sadržaj presude), zato što su drugi dijelovi već dostupni na svim jezicima. Međutim, prevoditelji često naplaćuju prijevod cijelog obrasca. Stranku koja želi izvršiti presudu rezultirajući nepotrebni troškovi, uz druge troškove, mogu odvratiti od tužbe ili traženja izvršenja tužbe.

Izmjenom će se ograničiti zahtjev za prevođenje samo na obrazloženje presude iz točke 4.3. Obrasca D.

3.1.8.     Nametanje državama članicama obveze informiranja o sudskim pristojbama, načinima plaćanja sudskih pristojbi i dostupnosti pomoći za ispunjavanje obrazaca.

Iako države članice trenutačno imaju obvezu prijaviti Komisiji, u svrhe objave tih podataka, nadležne sudove, prihvaćene načine komunikacije, dostupnost žalbe, prihvaćene jezike za izvršenje i tijela za izvršenje (članak 25.), još uvijek nedostaju podaci o sudskim pristojbama i načinima plaćanja sudskih pristojbi. Obveza suradnje između država članica u odnosu na objavu podataka o troškovima (članak 24.) nije dovela do veće transparentnosti tih elemenata. Nadalje, u mnogim slučajevima ne provodi se obveza država članica da pružaju praktičnu pomoć u ispunjavanju obrazaca (članak 11.).

Obvezom država članica da obavijeste Komisiju o sudskim pristojbama i načinima plaćanja za europski postupak za sporove male vrijednosti i dostupnosti praktične pomoći strankama te obvezom Komisije da objavljuje takve podatke poboljšala bi se transparentnost, a time i pristup pravosuđu.

3.2.        Druge tehničke izmjene

Moguće je unaprijediti nekoliko odredbi Uredbe (EZ) br. 861/2007 kako bi se uzele u obzir najnovije promjene, kao što je stupanje na snagu Ugovora iz Lisabona i sudska praksa Suda Europske unije.

Prvo, članke 26. i 27. Uredbe treba uskladiti s novim postupkom delegiranja ovlasti koji je utvrđen u članku 290. Ugovora o funkcioniranju Europske unije.

Drugo, bit će potrebno pojasniti članak 18. Uredbe kako bi se izbjegli problemi u praksi slični onima iz nedavnog zahtjeva za donošenje odluke o prethodnom pitanju koji je podnesen Sudu Europske unije i u kojem je Sud pozvan protumačiti sličnu odredbu u kontekstu Uredbe (EZ) br. 1896/2006[11]. Isto pravo traženja preispitivanja odluke oblikovano je na malo drugačiji, ali jasniji način, u Uredbi (EZ) br. 4/2009 o nadležnosti, mjerodavnom pravu, priznavanju i izvršenju sudskih odluka te suradnji u stvarima koje se odnose na obvezu uzdržavanja. Ne postoji razlog zašto su te odredbe o preispitivanju, kojima se nastoji ostvariti isti cilj, različito oblikovane u različitim europskim propisima. Cilj je predložene revizije pojasniti pravo podnošenja zahtjeva za preispitivanjem na način koji je u skladu s Uredbom 4/2009.

3.3.        Pravna osnova

Uredba (EZ) No 861/2007 donesena je u skladu s člankom 61. točkom (c) UEZ-a, u kojem je propisano da Vijeće donosi mjere u području pravosudne suradnje u građanskim stvarima i člankom 67. stavkom 1. UEZ-a u kojem je definiran zakonodavni postupak koji treba slijediti. Nakon stupanja na snagu Ugovora iz Lisabona, revizija Uredbe (EZ) br. 861/2007 temeljit će se na članku 81. stavku 2. točkama (a), (c) i (f) UFEU-a.

3.4.        Supsidijarnost i proporcionalnost

Potreba za djelovanjem EU-a već je utvrđena u 2007. kada je donesena Uredba (EZ) br. 861/2007. Ovo pitanje ima transnacionalne aspekte koji se ne mogu riješiti na zadovoljavajući način pojedinačnim djelovanjem država članica. Cilj povećanja povjerenja potrošača i poduzeća, posebno MSP-ova, u prekograničnoj trgovini i pristupu pravosuđu u prekograničnim sporovima ne može se ostvariti bez izmjena postojeće Uredbe kako bi se bolje odražavale promjene od 2007. i prijavljeni nedostaci u primjeni Uredbe (EZ) br. 861/2007.

Nacionalni pojednostavljeni postupci, ako postoje, vrlo su različiti i u smislu praga i u smislu postignute jednostavnosti postupaka. Kada ne bi bilo ujednačenih postupovnih standarda koji se primjenjuju u cijelom EU-u, dodatna svojstvena složenost i trošak prekogranične tužbe, koji su rezultat neupoznatosti stranaka sa stranim postupovnim pravom, potrebe za pismenim i usmenim prevođenjem i potrebe putovanja na usmene rasprave, povećali bi nerazmjernost troškove i trajanje spora u odnosu na domaće sporove. Narušeno tržišno natjecanje na unutarnjem tržištu zbog neravnoteže između postupovnih sredstava koja su na raspolaganju tužiteljima/vjerovnicima u različitim državama članicama zahtijeva djelovanje u cijelom EU-u kojime se jamči ravnopravnost vjerovnika i dužnika u cijelom EU-u. Na primjer, bez revizije, trenutačni prag mnoge bi MSP-ove u prekograničnom sporu ostavio bez pristupa pojednostavljenom i ujednačenom sudskom postupku u svim državama članicama. Nadalje, kada ne bi postojala gornja granica za nerazmjerne sudske pristojbe u cijelom EU-u te mogućnost plaćanja sudskih pristojbi načinima plaćanja na daljinu, mnogi vjerovnici ne bi imali pristup sudu.

Osim toga, djelovanje na razini EU-a dovelo bi do jasnih prednosti u usporedbi s djelovanjem na razini država članica u odnosu na učinkovitost jer će se izmijenjenom Uredbom uspostaviti ujednačeni postupovni alati za sve prekogranične sporove u njezinu području primjene, bez obzira na to gdje se u EU-u održava rasprava. Revizijom će se poboljšati pristup pravosuđu, posebno za velik udio sporova male vrijednosti u koje su uključeni MSP-ovi, koji su sada izvan područja primjene Uredbe te za potrošače i MSP-ove koji sudjeluju u prekograničnim sporovima koji su izvan trenutačne definicije Uredbe. Nadalje, revizijom bi se povećala učinkovitost postupka u odnosu na sve zahtjeve u području primjene Uredbe jer će postati dostupna ujednačena postupovna pravila kojima se dodatno pojednostavljuju prekogranični sporovi i smanjuju se njihovi troškovi. Lakšim pristupom učinkovitim sudskim postupcima za veći broj vjerovnika koji sudjeluju u sporovima male vrijednosti oslobodit će se protok kapitala, što će dovesti do većeg povjerenja u prekograničnu trgovinu i do boljeg funkcioniranja unutarnjeg tržišta.

Revizijom će se dalje pojednostaviti izvršenje presuda, posebno u slučaju zahtjeva iznad postojećeg praga te će se izgraditi veće povjerenje između sudova i tijela za izvršavanje presuda koji će biti upoznati s europskim postupkom za sporove male vrijednosti.

3.5.        Temeljna prava

Kako je opisano u procjeni učinka koja je priložena uz ovaj prijedlog i u skladu sa strategijom Unije za učinkovitu provedbu Povelje o temeljnim pravima Europske unije, svi elementi reforme u skladu su sa pravima iz Europske povelje o temeljnim pravima.

Zajamčeno je pravo na pošteno suđenje (članak 47. stavak 2. Povelje) jer će izmjena dovesti do lakšeg pristupa pravosuđu u slučaju zahtjeva male vrijednosti u svim prekograničnim predmetima. Nadalje, uspostavljena su postupovna jamstva kako bi se osiguralo da daljnje pojednostavljenje postupka koje se uvodi predloženim izmjenama ne bi imao negativan učinak na prava stranaka. Prema tome, elektronička dostava s potvrdom primitka koristit će se samo kada se stranke tako dogovore; iznimka od obvezne rasprave putem videokonferencije ili  telekonferencije uvijek će postojati za stranku koja se želi pojaviti na sudu i, u slučaju zahtjeva većih od 2 000 EUR, sudovi neće smjeti odbiti usmenu raspravu koja se provodi komunikacijskim sredstvima na daljinu ako to zatraži barem jedna od stanaka.

3.6.        Posljedice za proračun

Jedini utjecaj predložene Uredbe na proračun Europske unije sastoji se od jednokratnih troškova pripreme izvješća 5 godina od datuma primjene Uredbe.

2013/0403 (COD)

Prijedlog

UREDBE EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

o izmjeni Uredbe (EZ) br. 861/2007 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. srpnja 2007. o uvođenju europskog postupka za sporove male vrijednosti i Uredbe (EZ) br. 1896/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2006. o uvođenju postupka za europski platni nalog

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 81.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora[12],

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom,

budući da:

(1)       Uredbom (EZ) br. 861/2007 Europskog parlamenta i Vijeća[13] uspostavljen je europski postupak za sporove male vrijednosti. Ona se primjenjuje na sporne  i nesporne prekogranične građanske i trgovačke tražbine u vrijednosti koja ne prelazi 2 000 EUR.  Njome je osigurano da se presude donesene u ovom postupku mogu izvršavati bez posrednog postupka, posebno bez potrebe za izjavom o izvršivosti u državi članici u kojoj se izvršavaju (ukidanje egzekvature).  Opći cilj Uredbe bio je poboljšati pristup pravosuđu smanjenjem troškova i ubrzavanjem građanskog postupka za potrošače i poduzeća u odnosu na postupke na koje se primjenjuje ta Uredba.

(2)       Uredbom (EZ) br. 861/2007 traži se od Komisije da do 1. siječnja 2014. podnese Europskom parlamentu, Vijeću i Europskom gospodarskom i socijalnom odboru detaljno izvješće u kojem se preispituje primjena europskog postupka za sporove male vrijednosti, uključujući ograničenje vrijednosti zahtjeva koji se mogu podnositi u okviru tog postupka.

(3)       U izvješću Komisije[14] o primjeni Uredbe (EZ) br. 861/2007 definirane su prepreke ostvarivanju punog potencijala europskog postupka za sporove male vrijednosti u korist potrošača i poduzeća, posebno malih i srednjih poduzeća. U izvješću je prikazano, između ostalog, da se niskim pragom iz postojeće Uredbe mnogi potencijalni tužitelji u prekograničnim sporovima lišavaju mogućnosti korištenja pojednostavljenog postupka. Nadalje, nekoliko elemenata postupka moguće je dodatno pojednostaviti u cilju smanjenja troškova i trajanja spora. U izvješću je zaključeno da bi se te prepreke mogle najučinkovitije ukloniti izmjenama Uredbe.

(4)       Potrošači bi trebali biti u mogućnosti u cijelosti iskoristiti koristiti mogućnosti koje nudi jedinstveno tržište i povjerenje im ne bi smjelo biti ograničeno zbog nedostatka učinkovitih pravnih lijekova za sporove s prekograničnim– elementom. Cilj je poboljšanja europskog postupka za sporove male vrijednosti koja su predložena u ovoj Uredbi potrošačima ponuditi učinkoviti pravni lijek i tako pridonijeti ostvarivanju njihovih prava u praksi.

(5)       Povećanje praga do 10 000 EUR bilo bi posebno korisno malim i srednjim poduzećima, koja su trenutačno obeshrabrena i ne žele pokretati sporove jer su prema nacionalnim redovnim ili pojednostavljenim postupcima troškovi sporova nerazmjerni vrijednosti spora i/ili su sudski postupci dugotrajni. Povećanjem praga olakšao bi se pristup djelotvornim i troškovno učinkovitim pravnim lijekovima u prekograničnim sporovima koji uključuju mala i srednja poduzeća. Lakšim pristupom pravosuđu povećalo bi se povjerenje u prekogranične transakcije i u potpunosti bi se iskoristile mogućnosti koje nudi unutarnje tržište.

(6)       Europski postupak za sporove male vrijednosti primjenjuje se na sve tražbine s prekograničnim elementom. To uključuje slučajeve kada stranke imaju domicil u istoj državi članici te se samo mjesto izvršavanja ugovora, mjesto gdje se dogodio štetni događaj ili mjesto izvršenja presude nalaze u drugoj državi članici. Konkretno, ako tužitelj, u skladu s Uredbom (EZ) No 44/2001[15][Uredbom (EU) br. 1215/2012 Europskog parlamenta i Vijeća [16]] može birati između nadležnosti sudova u državi članici u kojoj on i tuženik imaju domicil i nadležnosti države članice u kojoj se izvršava ugovor ili gdje se dogodio štetni događaj, stvarni izbor tuženika u korist sudova države članice u kojoj se nalazi uobičajeni domicil ne bi trebao utjecati na njegovu mogućnost korištenja europskog postupka za sporove male vrijednosti, koji bi mu inače bio dostupan. Nadalje, europski postupak za sporove male vrijednosti trebao bi biti dostupan i u predmetima pred sudovima u državama članicama EU-a koje pokreću ili osobe s boravištem u trećim zemljama ili koje se pokreću protiv tih osoba.

(7)       Uredba bi se trebala primjenjivati samo u prekograničnim sporovima, ali ništa ne smije spriječiti države članice da primijene jednake odredbe i na unutarnje postupke za sporove male vrijednosti.

(8)       Europski postupak za sporove male vrijednosti moguće je dalje unaprijediti na način da se iskoristi tehnološki razvoj u području pravosuđa kojime se uklanjaju geografske udaljenosti i njihove posljedice u smislu visokih troškova i trajanja postupka kao čimbenika koji obeshrabruju pristup pravosuđu.

(9)       Kako bi se još više skratilo trajanje postupka, potrebno je dalje poticati korištenje moderne komunikacijske tehnologije. Podnošenje zahtjeva u okviru europskog postupka za sporove male vrijednosti putem elektroničkih komunikacijskih sredstava trebalo bi biti moguće u onim državama članicama u kojima ta tehnologija već postoji. U odnosu na dokumente koje je potrebno dostaviti strankama, elektronička dostava mora biti ravnopravna poštanskoj dostavi u svim državama članicama u kojima postoji potrebna tehnologija. Za sve druge vrste pisane komunikacije između stranaka i sudova elektronička sredstva imaju prednost pred poštanskom službom. Stranke bi u svim slučajevima trebale imati izbor između elektroničkih i tradicionalnijih načina podnošenja zahtjeva, dostave ili komunikacije.

(10)     Sud koji donosi presudu trebao bi presudu dostaviti tužitelju i tuženiku u skladu s načinima predviđenima u ovoj Uredbi.

(11)     Europski postupak za sporove male vrijednosti u biti je pisani postupak. Međutim, iznimno se mogu održavati usmene rasprave ako presudu nije moguće donijeti na temelju pisanih dokaza stranaka. Nadalje, u cilju zaštite postupovnih prava stranaka, ako vrijednost spora prelazi 2 000 EUR, usmena rasprava mora se uvijek organizirati na zahtjev barem jedne od stranaka. I konačno, sudovi bi trebali nastojati postići nagodbu između stranaka te bi stoga, ako stranke pokažu da su se voljne nagoditi, sud trebao u tu svrhu organizirati usmenu raspravu.

(12)     Usmene rasprave i izvođenje dokaza saslušanjem svjedoka, vještaka ili stranaka moraju se provoditi sredstvima komunikacije na daljinu. To ne bi trebalo utjecati na pravo stranke u postupku da dođe na usmenu raspravu. U kontekstu usmenih rasprava i izvođenja dokaza, države članice moraju koristiti moderna sredstva komunikacije na daljinu koja omogućuju osobama da budu saslušane bez potrebe za putovanjem na sud. Ako osoba koja svjedoči ima domicil u državi članici koja nije država članica u kojoj se nalazi sud, usmene rasprave moraju se organizirati u skladu s pravilima iz Uredbe Vijeća (EZ) br. 1206/2001[17]. Ako osoba koja svjedoči ima domicil u državi članici u kojoj se nalazi nadležni sud ili u trećoj zemlji, usmena se rasprava može održati putem videokonferencije, telekonferencije ili drugim prikladnim tehnologijama za komunikaciju na daljinu u skladu s nacionalnim pravom. Stranka uvijek mora imati pravo prisustvovati usmenoj raspravi na sudu ako je tako zatražila. Sud bi trebao koristiti najjednostavniju i najjeftiniju metodu izvođenja dokaza.

(13)     Potencijalni troškovi spora mogu igrati ulogu u odluci tužitelja hoće li pokrenuti postupak. Sudske pristojbe mogu, uz ostale troškove, obeshrabriti tužitelje podizanja tužbe, posebno u onim državama članicama u kojima su sudske pristojbe nerazmjerne. Kako bi se osigurao pristup pravosuđu u prekograničnim sporovima male vrijednosti, sudske pristojbe trebale bi biti razmjerne vrijednosti spora. Uredbom se ne namjeravaju usklađivati sudske pristojbe; umjesto toga, njome se određuje najviša granica sudskih pristojbi koja bi postupak učinila dostupnim značajnom broju tužitelja te istovremeno omogućili državama članicama diskrecijsko pravo odabira načina izračuna sudskih pristojbi i njihova iznosa.

(14)     Zbog plaćanja sudskih pristojbi ne bi trebalo zahtijevati od tužitelja da putuje ili da u tu svrhu uzima odvjetnika. Svi sudovi nadležni u europskim postupcima za sporove male vrijednosti trebali bi prihvaćati barem plaćanja putem interneta bankovnim prijenosom i kreditnom ili debitnom karticom.

(15)     Podaci o sudskim pristojbama i načinima plaćanja, kao i o tijelima i organizacijama nadležnima za praktičnu pomoć u državama članicama, moraju biti transparentniji i dostupni na internetu. Države članice moraju te podatke pružati Komisiji, koja bi trebala osigurati njihovu objavu i distribuciju.

(16)     U Uredbi (EZ) br. 1896/2006 Europskog parlamenta i Vijeća[18] treba precizirati da bi, kada je spor u okviru područja primjene Europskog postupka za sporove male vrijednosti, postupak trebao biti dostupan i stranci u postupku europskog platnog naloga koja je uložila prigovor na europski platni nalog.

(17)     U cilju bolje zaštite tuženika, u standardnim obrascima sadržanima u Prilozima I,. II., III. i IV. Uredbi (EZ) br. 861/2007 trebale bi biti sadržane informacije o posljedicama za tuženika ako on ne podnese prigovor na zahtjev ili se ne odazove sudskom pozivu, posebno mogućnost donošenja ili izvršenja presude protiv tuženika i odgovornosti za troškove u vezi sa sudskim postupkom. Informacije iz Priloga trebale bi odražavati izmjene predviđene ovom Uredbom, primjerice one kojima je cilj olakšavanje uporabe sredstava komunikacije na daljinu između sudova i stranaka u sporu.

(18)     U odnosu na izmjene Priloga I., II., III. i IV. ovoj Uredbi, na Komisiju treba delegirati ovlast donošenja akata u skladu s člankom 290. Ugovora o funkcioniranju Europske unije. Posebno je važno da Komisija tijekom pripremnih aktivnosti izvrši odgovarajuće konzultacije, uključujući konzultacije na stručnoj razini. Prilikom izrade i sastavljanja delegiranih akata Komisija treba osigurati istovremenu, pravodobnu i odgovarajuću dostavu relevantnih dokumenata Europskom parlamentu i Vijeću.

(19)     U skladu s člancima 1. i 2. Protokola o stajalištu Ujedinjene Kraljevine i Irske u vezi s područjem slobode, sigurnosti i pravde, priloženog Ugovoru o Europskoj uniji i Ugovoru o funkcioniranju Europske unije, [Ujedinjena Kraljevina i Irska izvijestile su o svojoj želi da sudjeluju u donošenju i primjeni ove Uredbe]/[ne dovodeći u pitanje članak 4. Protokola, Ujedinjena Kraljevina i Irska ne sudjeluju u donošenju ove Uredbe koja za njih nije obvezujuća niti se na njih primjenjuje].

(20)     Danska, u skladu s člancima 1. i 2. Protokola o stajalištu Danske priloženog Ugovoru o Europskoj uniji i Ugovoru o funkcioniranju Europske unije, ne sudjeluje u donošenju ove Uredbe, koja je stoga ne obvezuje, niti se na nju primjenjuje.

(21)     Uredbe (EZ) br. 861/2007 i (EZ) br. 1896/2006 treba stoga na odgovarajući način izmijeniti,

DONIJELI SU OVU UREDBU:

Članak 1.

Uredba (EZ) br. 861/2007 mijenja se kako slijedi:

(1) Članak 2. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 2.

Područje primjene

1.           Ova se Uredba primjenjuje na građanske i trgovačke stvari, bez obzira na vrstu suda, kada vrijednost zahtjeva ne prelazi 10 000 EUR u vrijeme kada je obrazac tužbenog zahtjeva zaprimljen od strane nadležnog suda, isključujući sve kamate, troškove i izdatke. Ne primjenjuje se posebno na porezne, carinske ili upravne stvari ili na odgovornost države za radnje ili propuste u izvršavanju javnih ovlasti (acta jure imperii).

2.           Ova se Uredba ne primjenjuje ako se u vrijeme kada je obrazac tužbenog zahtjeva zaprimljen od strane nadležnog suda svi dolje navedeni elementi, ako je primjenjivo, nalaze u jednoj državi članici:

(a) domicil ili uobičajeno boravište stranaka;

(b) mjesto izvršavanja ugovora;

(c) mjesto gdje su nastale činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev;

(d) mjesto izvršavanja presude;

(e) nadležni sud.

Domicil se utvrđuje u skladu s [člancima 59. i 60. Uredbe (EZ) br. 44/2001]/[člancima 62.i 63. Uredbe (EU) br. 1215/2012].

3.           Ova se Uredba ne primjenjuje na pitanja u vezi s:

(a) statusom ili pravnom sposobnosti fizičkih osoba;

(b) pravom vlasništva na temelju bračnog odnosa, obveze uzdržavanja, oporuke i nasljeđivanja;

(c) stečajevima, postupcima u povodu likvidacije nesolventnih društava ili drugih pravnih osoba, sudskih nagodbi, postupaka prisilnog poravnanja i sličnih postupaka;

(d) socijalnim osiguranjem,

(e) arbitražom;

(f) radnim pravom;

(g) najmom nepokretne imovine, osim tužbi s novčanim zahtjevima;

(h) povredom privatnosti i prava osobnosti, uključujući klevetu.

4.           U ovoj Uredbi izraz „država članica” znači „države članice osim Danske.”

(2) Članak 3. briše se.

(3) Članak 4. mijenja se kako slijedi:

(a) U stavku 4. drugom podstavku dodaje se sljedeća rečenica:

„Sud o odbacivanju obavješćuje tužitelja”

(b) Članak 5. zamjenjuje se sljedećim:

„5. Država članica mora osigurati da podaci o tijelima ili organizacijama nadležnima za pružanje pomoći budu u skladu sa stavkom 1. dostupni u tiskanom obliku na svim sudovima na kojima se može pokrenuti europski postupak za sporove male vrijednosti, kao i u elektroničkom obliku na web-mjestima tih sudova ili nadležnog središnjeg tijela.”

(4) U članku 5. stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:

1. Europski postupak za sporove male vrijednosti pisani je postupak. Sud održava usmenu raspravu ako smatra da nije moguće donijeti presudu na temelju pisanih dokaza koje su dostavile stranke ili ako stranka tako zahtijeva. Sud može odbiti taj zahtjev ako smatra da, s obzirom na okolnosti predmeta, usmena rasprava nije nužna za pravično suđenje. Razlozi odbijanja dostavljaju se u pisanom obliku. Odbijanje se ne može osporiti odvojeno od osporavanja same presude.

Sud ne može odbiti zahtjev za održavanje usmene rasprave ako:

(a) vrijednost zahtjeva prelazi 2 000 EUR, ili

(b) su obje stranke pokazale svoju spremnost sklopiti sudsku nagodbu i u tu su svrhu zatražile održavanje rasprave. ”

(5) Članak 8. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 8.

Usmena rasprava

1.           Sud održava usmenu raspravu putem videokonferencije, telekonferencije ili drugom prikladnom tehnologijom za komunikaciju na daljinu u skladu s Uredbom Vijeća (EZ) br. 1206/2001, ako stranka koja treba biti saslušana ima domicil u državi članici koja nije država članica u kojoj se nalazi nadležni sud.

2.           Stranka uvijek ima pravo izaći pred sud i biti osobno saslušana, na svoj zahtjev.”

(6) Članak 9. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 9.

Izvođenje dokaza

1.           Sud odlučuje o načinu izvođenja dokaza i opsegu dokaza koji su potrebni za njegovu odluku u skladu s pravilima koja se primjenjuju na dopustivost dokaza. Sud može dopustiti izvođenje dokaza pisanim izjavama svjedoka, vještaka ili stranaka. Ako izvođenje dokaza podrazumijeva saslušanje osobe, rasprava se održava u skladu s uvjetima iz članka 8.

2.           Sud može izvoditi dokaze vještačenjem ili usmenim iskazom samo ako nije moguće donijeti presudu na temelju dokaza koje su dostavile stranke.

3.           Sud se koristi najjednostavnijom i najmanje tegotnom metodom izvođenja dokaza.”

(7) Članak 11. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 11.

Pomoć strankama

1.           Države članice dužne su strankama osigurati praktičnu pomoć u ispunjavanju obrazaca. Takva pomoć mora posebno biti dostupna kada se utvrđuje može li se postupak koristiti za rješavanje predmetnog spora i za utvrđivanje nadležnog suda, izračuna kamata i za određivanje dokumenata koji moraju biti priloženi.

2.           Država članica dužna je osigurati da podaci o tijelima ili organizacijama nadležnima za pružanje pomoći budu u skladu sa stavkom 1. dostupni u tiskanom obliku na svim sudovima na kojima se može pokrenuti europski postupak za sporove male vrijednosti, kao i u elektroničkom obliku na web-mjestima tih sudova ili nadležnog središnjeg tijela.”

(8) Članak 13. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 13.

Dostava pismena i druge komunikacije između stranaka i suda

1.           Pismena iz članka 5. stavka 2. i članka 7. stavka 2. dostavljaju se poštanskom službom ili elektroničkim putem s potvrdom primitka, na kojoj je naveden datum primitka. Pismena se dostavljaju elektronički samo stranci koja je izričito pristala unaprijed da se dokumenti mogu dostaviti elektronički. Dostava elektroničkim putem potvrđuje se automatskom potvrdom primitka.

2.           Sva pisana komunikacija između suda i stranaka koja nije navedena u stavku 1. odvija se elektroničkim putem s potvrdom primitka, ako je to dopušteno u skladu s nacionalnim pravom i samo ako stranka prihvaća takva sredstva komunikacije.

3.           Ako dostava u skladu sa stavkom 1. nije moguća, dostava se obavlja na bilo koji od načina predviđenih člancima 13. ili 14. Uredbe (EZ) br. 96/2006. Ako komunikacija u skladu sa stavkom 2. nije moguća, može se koristiti bilo koja druga metoda komunikacije prihvatljiva u skladu s nacionalnim pravom.”

(9) Umeće se sljedeći novi članak:

„Članak 15a.

Sudske pristojbe i načini plaćanja

1.           Sudske pristojbe koje se naplaćuju za europski postupak za sporove male vrijednosti ne prelaze 10 % vrijednosti zahtjeva, uključujući sve kamate, troškove i izdatke. Ako države članice naplaćuju minimalne sudske pristojbe za europski postupak za sporove male vrijednosti, one ne smiju prelaziti 35 EUR u trenutku kada nadležni sud zaprimi obrazac zahtjeva.

2.           Država članica osigurava da stranke mogu platiti sudske pristojbe načinima plaćanja na daljinu, uključujući bankovni prijenos i sustav plaćanja putem interneta kreditnom ili debitnom karticom

(10) U članku 17. stavak 2. zamjenjuje se sljedećim:

„2. Članci 15.a i 16. primjenjuju se na sve pravne lijekove.”

(11) Članak 18. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 18.

Minimalni standardi za preispitivanje odluke

1.           Tuženik koji nije došao na sud ima pravo zahtijevati preispitivanje odluke donesene u europskom postupku za sporove male vrijednosti pred nadležnim sudom države u kojoj je odluka donesena, ako:

(a) tuženiku tužbeni zahtjev nije dostavljen dovoljno unaprijed da može organizirati obranu

(b) tuženik je u osporavanju tužbe bio spriječen višom silom ili zbog izvanrednih okolnosti bez njegove krivnje,

osim ako tuženik nije osporio presudu kada je to mogao učiniti.

2.           Rok za traženje preispitivanja iznosi 30 dana. Rok započinje teći od dana kada je tuženik učinkovito upoznat sa sadržajem presude i kada je bio u mogućnosti poduzeti mjere, ali najkasnije od dana prve mjere izvršenja zbog koje se njegovom imovinom u cijelosti ili djelomično ne može raspolagati. Taj se rok ne može produljiti zbog udaljenosti.

3.           Ako sud odbije zahtjev za preispitivanje odluke iz stavka 1. jer se ne primjenjuje niti jedan razlog za preispitivanje iz tog stavka, presuda ostaje na snazi.

Ako sud odluči da je preispitivanje odluke opravdano iz jednog od razloga iz stavka 1., odluka donesena u europskom postupku za sporove male vrijednosti je ništava. Međutim, vjerovnik ne gubi prava koja proizlaze iz prekida preskripcije ili razdoblja zastare.“

(12) Članak 21. stavak 2. točka (b) zamjenjuje se sljedećim:

(b) preslika potvrde iz članka 20. stavka 2., i ako je potrebno, prijevod sadržaja odluke navedenog u točki 4.3. potvrde na službeni jezik države članice izvršenja ili, ako u njoj postoji više službenih jezika, na službeni jezik ili na jedan od službenih jezika sudskog postupka mjesta gdje se traži izvršenje, u skladu s pravom te države članice, ili na drugi jezik za koji je država članica izvršenja navela da ga može prihvatiti. Svaka država članica mora navesti barem jedan službeni jezik ili jezike institucija Europske unije koji nisu njezini vlastiti a koje može prihvatiti za europski postupak za sporove male vrijednosti. Sadržaj presude iz točke 4.3. prevodi osoba koja je osposobljena na prijevode u jednoj od država članica.”

(13) Članak 25. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 25.

Informacije u vezi s nadležnosti ,sredstvima komunikacije, pravnim lijekovima, sudskim pristojbama, načinima plaćanja i preispitivanjem

1.           Države članice, najkasnije [6 mjeseci nakon stupanja na snagu Uredbe], obavješćuju Komisiju o sljedećem:

(a) koji su sudovi nadležni donijeti odluku u europskom postupku za sporove male vrijednosti;

(b) koja su komunikacijska sredstva prihvaćena u svrhe europskog postupka za sporove male vrijednosti i dostupna sudovima u skladu s člankom 4. stavkom 1.;

(c) o iznosima sudskih pristojbi za europski postupak za sporove male vrijednosti ili o načinima njihova izračunavanja te o prihvaćenim načinima plaćanja sudskih pristojbi u skladu s člankom 15a;

(d) koja su tijela ili organizacije nadležni za pružanje praktične pomoći u skladu s člankom 11.;

(e) je li dopuštena žalba prema njihovu postupovnom pravu u skladu s člankom 17., rok za podnošenje žalbe i kojem se sudu može podnijeti žalba;

(f) postupcima za traženje preispitivanja kako je predviđeno u članku 18;

(g) koji su jezici prihvatljivi u skladu s člankom 21. stavkom 2. točkom (b); te

(h) koja su tijela nadležna za izvršenje te koja su tijela nadležna za primjenu članka 23.

Države članice Komisiju obavješćuju o svim naknadnim promjenama tih informacija.

2.           Komisija informacije dobivene u skladu sa stavkom 1. objavljuje na bilo koji prikladan način, primjerice objavom na internetu.”

(14) Članak 26. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 26. Izmjena Priloga

1.           Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 27.b u odnosu na izmjene Priloga I., II., III. i IV.”

(15) Članak 27. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 27.  Izvršenje delegiranja

1.           Ovlasti za donošenje delegiranih akata dodjeljuju se Komisiji u skladu s uvjetima utvrđenima u ovom članku.

2.           Komisiji se ovlast za donošenje delegiranih akata iz članka 26. dodjeljuje na neograničeno vremensko razdoblje od [datum stupanja na snagu].

3.           Europski parlament ili Vijeće mogu u bilo kojem trenutku opozvati delegiranje ovlasti iz članka 26. Odlukom o opozivu prekida se delegiranje ovlasti koje je u njoj navedeno. Odluka proizvodi učinke na dan nakon objave u Službenom listu Europske unije ili na kasniji datum naveden u odluci. Odluka ne utječe na valjanost delegiranih akata koji su već na snazi.

4.           Čim donese delegirani akt, Komisija ga istovremeno dostavlja Europskom parlamentu i Vijeću.

5.           Delegirani akt donesen u skladu s člankom 26. stupa na snagu samo ako Europski parlament ili Vijeće ne izraze nikakve primjedbe u roku dva mjeseca od obavješćivanja Europskog parlamenta i Vijeća o tom aktu ili ako prije isteka navedenog roka Europski parlament i Vijeće obavijeste Komisiju da nemaju primjedaba. Taj se rok produljuje za dva mjeseca na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća.”

(16) Članak 28. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 28. Preispitivanje

Najkasnije [5 godina od datuma primjene], Komisija Europskome parlamentu, Vijeću te Gospodarskom i socijalnom odboru podnosi izvješće o primjeni ove Uredbe. Prema potrebi izvješće je popraćeno zakonodavnim prijedlozima.

U tu svrhu i do istog datuma, država članica dostavlja Komisiji podatke o broju zahtjeva u skladu s europskim postupkom za sporove male vrijednosti i broju zahtjeva za izvršenje presuda donesenih u europskom postupku za sporove male vrijednosti. ”

Članak 2.

Članak 17. Uredbe (EZ) br. 1896/2006 zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 17.

Učinci ulaganja prigovora

1.           Ako se prigovor uloži u roku iz članka 16. stavka 2., postupak se nastavlja pred nadležnim sudovima države članice porijekla, osim ako tužitelj izričito nije zatražio da se u tom slučaju postupak okonča. Postupak se nastavlja u skladu s pravilima:

(a) bilo kojeg primjenjivog pojednostavljenog postupka, posebno postupka iz Uredbe (EZ) br. 861/2007; ili

(b) redovnog građanskog postupka.

U slučaju kada tužitelj utjeruje tražbinu s pomoću postupka europskog platnog naloga, ništa iz nacionalnog prava ne dovodi u pitanje njegov položaj u naknadnom građanskom postupku.

2.           Prijenos na građanski postupak u smislu stavka 1. točaka (a) i (b) vrši se u skladu s pravom države članice porijekla.

3.           Tužitelj se obavješćuje o tome je li tuženik uložio prigovor kao i o bilo kakvom prijenosu na građanski postupak u smislu stavka 1.”

Članak 3.

Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Primjenjuje se [6 mjeseci od dana stupanja na snagu ove Uredbe].

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u državama članicama u skladu s Ugovorima.

Sastavljeno u Bruxellesu

Za Europski Parlament                                  Za vijeće

Predsjednik                                                    Predsjednik

ZAKONODAVNI FINANCIJSKI IZVJEŠTAJ

1.           OKVIR PRIJEDLOGA/INICIJATIVE

              1.1.    Naslov prijedloga/inicijative

              1.2.    Odgovarajuće područje/područja politike u strukturi ABM/ABB

              1.3.    Vrsta prijedloga/inicijative

              1.4.    Cilj/ciljevi

              1.5.    Osnova prijedloga/inicijative

              1.6.    Trajanje i financijski utjecaj

              1.7.    Predviđena metoda/metode upravljanja

2.           MJERE UPRAVLJANJA

              2.1.    Pravila nadzora i izvješćivanja

              2.2.    Sustav upravljanja i kontrole

              2.3.    Mjere za sprečavanje prijevare i nepravilnosti

3.           PROCIJENJENI FINANCIJSKI UTJECAJ PRIJEDLOGA/INICIJATIVE

              3.1.    Naslov/naslovi višegodišnjeg financijskog okvira i proračunska linija/linije u okviru rashoda na koje se prijedlog/inicijativa odnosi

              3.2.    Procijenjeni utjecaj na rashode

              3.2.1. Sažetak procijenjenog utjecaj na rashode

              3.2.2. Procijenjeni utjecaj na odobrena sredstva za poslovanje

              3.2.3. Procijenjeni utjecaj na odobrena sredstva administrativne prirode

              3.2.4. Usklađenost s tekućim višegodišnjim financijskim okvirom

              3.2.5. Sudjelovanje trećih strana u financiranju

              3.3.    Procijenjeni utjecaj na prihode

ZAKONODAVNI FINANCIJSKI IZVJEŠTAJ

1.           OKVIR PRIJEDLOGA/INICIJATIVE

1.1.        Naslov prijedloga/inicijative

Prijedlog Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe (EZ) br. 861/2007 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. srpnja 2007. o uvođenju europskog postupka za sporove male vrijednosti i Uredbe (EZ) br. 1896/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2006. o uvođenju postupka za europski platni nalog

1.2.        Odgovarajuće područje/područja politike u strukturi ABM/ABB[19]

Glava 33 – pravosuđe

1.3.        Vrsta prijedloga/inicijative

¨Prijedlog/inicijativa odnosi se na novo djelovanje

¨Prijedlog/inicijativa odnosi se na novo djelovanje nakon pilot-projekta/pripremnog djelovanja[20]

Ø Prijedlog/inicijativa odnosi se na produženje postojećeg djelovanja

¨Prijedlog/inicijativa odnosi se na djelovanje koje je preusmjereno na novo djelovanje

1.4.        Ciljevi

1.4.1.     Višegodišnji strateški cilj/ciljevi Komisije na koje se odnosi prijedlog/inicijativa

 Razvoj područja pravosuđa, pravosuđe za rast

1.4.2.     Posebni cilj/ciljevi i odgovarajuća aktivnost/aktivnosti u okviru strukture ABM/ABB

Posebni cilj br.

Pravosudna suradnja u građanskim i trgovačkim stvarima

Odgovarajuća aktivnost/aktivnosti u okviru strukture ABM/ABB

33.03

1.4.3.     Očekivani rezultat/rezultati i utjecaj

Navesti učinke koje bi prijedlog/inicijativa trebali imati na ciljane korisnike/skupine.

Daljnje pojednostavljenje te smanjenje troškova i rokova Europskog postupka za sporove male vrijednosti, lakši pristup pravosuđu u slučaju zahtjeva male vrijednosti

1.4.4.     Pokazatelji rezultata i utjecaja

Navesti pokazatelje koji omogućuju praćenje provedbe prijedloga/inicijative.

[…]

Pokazatelji u svrhu praćenja učinkovitosti i djelotvornosti jesu sljedeći:

- povećan broj zahtjeva za Europski postupak za sporove male vrijednosti, kako za sporove u vrijednosti ispod 2 000 EUR tako i za one u vrijednosti između 2 000 i 10 000 EUR–informacije iz Europske pravosudne mreže (EJN), Eurobarometara i Mreže europskih centara za zaštitu potrošača (ECC-Net).

- smanjenje ukupnih troškova i rokova postupka po predmetu, uključujući troškove prevođenja Obrasca D–, Eurobarometri, ECC-Net

-veća transparentnost informacija o sudskim pristojbama i metodama plaćanja, kao i o praktičnoj pomoći– Eurobarometri i ECC-Net;

-. smanjenje radnog opterećenja sudova po predmetu primjenom ovog postupka umjesto primjene redovnog ili pojednostavljenog postupka– EJN, razgovori sa sucima u više država članica.

1.5.        Osnova prijedloga/inicijative

1.5.1.     Zahtjev/zahtjevi koje je potrebno kratkoročno ili dugoročno ispuniti

Revizija Uredbe 861/2007 o Europskom postupku za sporove male vrijednosti.

1.5.2.     Dodana vrijednost sudjelovanja EU-a

Potreba za djelovanjem EU-a već je utvrđena u 2007. kada je donesena Uredba (EZ) br. 861/2007. Glavni razlog trenutačnog djelovanja sastoji se u daljnjem smanjenju nerazmjernih sudskih troškova u vezi sa sporovima male vrijednosti u prekograničnim slučajevima unutar EU-a. Taj cilj ne mogu ostvariti države članice jer se odnosi na postupak utvrđen u uredbi EU-a. Djelovanje na razini EU-a neophodno je kako bi se dalje poboljšao i pojednostavnio europski postupak, koji bi bio na raspolaganju za veći broj predmeta, te tako proširilo područje njegove primjene, a isto tako povisio prag primjene na dobrobit potrošača i MSP-ova.

1.5.3.     1.5.3. Pouke iz prijašnjih sličnih iskustava

[…]

Unatoč koristima koje bi mogao donijeti u odnosu na smanjenje troškova i trajanje prekograničnih sporova, postupak još uvijek nije dovoljno poznat i nekoliko godina nakon početka primjene Uredbe još se uvijek ne koristi dovoljno. Europski parlament potvrdio je u Rezoluciji iz 2011[21] da je potrebno učiniti više u smislu pravne sigurnosti, jezičnih prepreka i transparentnosti postupaka. Pozvao je Komisiju da poduzme korake kojima će osigurati da su potrošači i poduzeća svjesniji postojećih pravnih instrumenata poput postupka za sporove malih vrijednosti, te da ih više koriste. Potrošači i zainteresirane strane iz poslovnog sektora istaknuli su činjenicu da bi Uredbu trebalo dodatno unaprijediti kako bi koristila potrošačima i poduzećima, posebno MSP-ovima. Države članice utvrdile su i određene nedostatke u postojećoj Uredbi koje bi trebalo ukloniti.

1.5.4.     Usklađenost i moguća sinergija s ostalim odgovarajućim instrumentima

Uredba (EU) br. 1215/2012 (Bruxelles I preinačena) ima za cilj uskladiti međunarodne zakonske propise o nadležnosti te priznavanju i izvršenju presuda u građanskim i trgovačkim stvarima. U njoj se, među ostalim, predviđa da se „sudska odluka donesena u državi članici priznaje u drugim državama članicama bez zahtijevanja posebnog postupka u tu svrhu”. Takvi posebni postupci, koji se za sve presude u građanskim i trgovačkim stvarima ukidaju 10. siječnja 2015., poznati su kao postupci „egzekvature”.

Uredba o Europskom postupku za sporove male vrijednosti u biti je instrument kojim se pojednostavljuju postupci za rješenje sporova male vrijednosti – podnošenje prijave u obliku standardnog obrasca, provođenje procesa u načelu pisanim putem, saslušanje stranaka u sporu i izvođenje dokaza, troškovi i rokovi.

Ta Uredba isto tako sadržava pravilo o ukidanju postupka egzekvature za priznavanje presuda izrečenih u tom pojednostavljenom postupku (članak 20.) te se u tom smislu preklapa područje primjene te Uredbe i preinake Uredbe Bruxelles I. Međutim, kada je riječ o potvrdi izvršenja, Uredba o postupku za sporove male vrijednosti u odnosu na preinaku Uredbe Bruxelles I. predstavlja pojednostavljenje–Obrazac D u Uredbi o postupku za sporove male vrijednosti pojednostavljena je verzija priloga preinaci Uredbe Bruxelles I.

Od 10. siječnja 2015. (datum stupanja na snagu preinake Uredbe Bruxelles I) velika većina odredaba Uredbe o postupku za sporove male vrijednosti koje se odnose na pojednostavljenje postupka, kao i one o izvršenju ako predstavljaju pojednostavljenje u odnosu na preinaku Uredbe Bruxelles I, i dalje će predstavljati dodanu vrijednost Uredbe o postupku za sporove male vrijednosti.

1.6.        Trajanje i financijski utjecaj

¨ Prijedlog/inicijativa ograničenog trajanja

– ¨prijedlog/inicijativa na snazi od [DD/MM]GGGG do [DD/MM]GGGG

– ¨financijski utjecaj od GGGG do GGGG

Ø Prijedlog/inicijativa neograničenog trajanja

– Provedba s razdobljem osnivanja od donošenja uredbe

– nakon čega slijedi sveobuhvatno djelovanje.

1.7.        Predviđena metoda/metode upravljanja[22]

ØCentralizirano izravno upravljanje od strane Komisije

¨ Centralizirano neizravno upravljanje delegiranjem zadaća provedbe na:

– ¨  izvršne agencije

– ¨  tijela koja su osnovale Zajednice[23]

– ¨  nacionalna tijela javnog sektora/tijela koja pružaju javne usluge

– ¨  osobe kojima je povjerena provedba određenih djelovanja na temelju glave V. Ugovora o Europskoj uniji i koje su određene u odgovarajućem temeljnom aktu u smislu članka 49. Financijske uredbe

¨ Podijeljeno upravljanje s državama članicama

¨ Decentralizirano upravljanje s trećim zemljama

¨ Zajedničko upravljanje s međunarodnim organizacijama (navesti)

Ako je označeno više načina upravljanja, pojedinosti navesti u odjeljku „Napomene”.

Napomene

2.           MJERE UPRAVLJANJA

2.1.        Pravila nadzora i izvješćivanja

Navesti učestalost i uvjete.

Nakon pet godina uslijedit će revizija/izvješće Uz izvješća bi prema potrebi trebali biti priloženi prijedlozi izmjena

2.2.        Sustav upravljanja i kontrole

2.2.1.     Utvrđeni rizik/rizici

Nisu utvrđeni rizici.

2.2.2.     Predviđena metoda/metode upravljanja

[…] Nije primjenjivo

2.3.        Mjere za sprečavanje prijevare i nepravilnosti

Navesti postojeće ili predviđene mjere za sprečavanje i zaštitu od prijevare.

[…] Nije primjenjivo

3.           PROCIJENJENI FINANCIJSKI UTJECAJ PRIJEDLOGA/INICIJATIVE

3.1.        Naslov/naslovi višegodišnjeg financijskog okvira i proračunska linija/linije u okviru rashoda na koje se prijedlog/inicijativa odnosi

· Postojeće proračunske linije u okviru rashoda

Prema redoslijedu naslova višegodišnjeg financijskog okvira i proračunskih linija.

Naslov višegodišnjeg financijskog okvira || Proračunska linija || Vrsta rashoda || Doprinos

Broj [Opis………………………...……….] || Dif./nedif. ([24]) || zemalja [25]EFTA-e || zemalja kandidatkinja[26] || trećih zemalja || u smislu članka 18. stavka 1. točke (aa) Financijske uredbe

[3] || [33.3.01 [Program pravosuđe] || Diff/ || NE || NE || NE || NE

· Zatražene nove proračunske linije

Prema redoslijedu naslova višegodišnjeg financijskog okvira i proračunskih linija.

Naslov višegodišnjeg financijskog okvira || Proračunska linija || Vrsta rashoda || Doprinos

Broj [Naslov……………………………………..] || Dif./nedif. || zemalja EFTA-e || zemalja kandidatkinja || trećih zemalja || u smislu članka 18. stavka 1. točke (aa) Financijske uredbe

[3] || [XX.YY.YY.YY] || || DA/NE || DA/NE || DA/NE || DA/NE

3.2.        Procijenjeni utjecaj na rashode

3.2.1.     Sažetak procijenjenog utjecaja na rashode

milijuna EUR (do 3 decimalna mjesta)

Naslov višegodišnjeg financijskog okvira || Broj || [Naslov …3………...……………………………………………………………….]

GU: JUST || || || Godina 2014.[27] || Godina 2015. || Godina 2016. || Godina 2017. || Godina 2018. || Godina 2019. || Godina 2020. || UKUPNO

Ÿ odobrena sredstva za poslovanje || || || || || || || ||

Broj proračunske linije 33.03 01 || Preuzete obveze || (1) || 0 || 0 || 0 || 0 || 0,150 || 0 || 0 || 150,000

Plaćanja || (2) || 0 || 0 || 0 || 0 || 0,150 || 0 || 0 || 150,000

Broj proračunske linije || Preuzete obveze || (1a) || || || || || || || ||

Plaćanja || (2a) || || || || || || || ||

Odobrena sredstva administrativne prirode koja se financiraju iz omotnice za posebne programe  iz omotnice za posebne programe[28] || || || || || || || ||

Broj proračunske linije || || (3) || || || || || || || ||

UKUPNA odobrena sredstva za GU JUST || Preuzete obveze || =1+1a +3 || 0 || 0 || 0 || 0 || 0,150 || 0 || 0 || 150,000

Plaćanja || =2+2a +3 || 0 || 0 || 0 || 0 || 0,150 || 0 || 0 || 150,000

Ÿ UKUPNA odobrena sredstva za poslovanje || Preuzete obveze || (4) || || || || || || || ||

Plaćanja || (5) || || || || || || || ||

Ÿ UKUPNA odobrena sredstva administrativne prirode koja se financiraju iz omotnice za posebne programe || (6) || || || || || || || ||

UKUPNA odobrena sredstva iz NASLOVA 3 višegodišnjeg financijskog okvira || Preuzete obveze || =4+ 6 || 0 || 0 || 0 || 0 || 0,150 || 0 || 0 || 150,000

Plaćanja || =5+ 6 || 0 || 0 || 0 || 0 || 0,150 || 0. || 0 || 150,000

Ako prijedlog/inicijativa utječe na više naslova:

Ÿ UKUPNA odobrena sredstva za poslovanje || Preuzete obveze || (4) || || || || || || || ||

Plaćanja || (5) || || || || || || || ||

Ÿ UKUPNA odobrena sredstva administrativne prirode koja se financiraju iz omotnice za posebne programe || (6) || || || || || || || ||

UKUPNA odobrena sredstva iz NASLOVA 1 – 4 višegodišnjeg financijskog okvira (referentni iznos) || Preuzete obveze || =4+ 6 || || || || || || || ||

Plaćanja || =5+ 6 || || || || || || || ||

Naslov višegodišnjeg financijskog okvira || 5 || „Administrativni rashodi”

milijuna EUR (do 3 decimalna mjesta)

|| || || Godina 2014. || Godina 2015. || Godina 2016. || Godina 2017. || Godina 2018. || Godina 2019. || Godina 2020. || UKUPNO

GU: JUST ||

Ÿ Ljudski potencijali || 0,026 || 0,026 || 0,026 || 0.026 || 0,026 || 0,026 || 0,026 || 0,182

Ÿ Ostali administrativni rashodi || 0,015 || 0,015 || 0,015 || 0,015 || 0,015 || 0,015 || 0,015 || 0,105

GLAVNA UPRAVA JUST UKUPNO || Odobrena sredstva || 0,041 || 0,041 || 0,041 || 0,041 || 0,041 || 0,041 || 0.041 || 0,287

UKUPNA odobrena sredstva iz NASLOVA 5 višegodišnjeg financijskog okvira || (ukupne preuzete obveze  = ukupna plaćanja) || 0,041 || 0,041 || 0,041 || 0,041 || 0,041 || 0,041 || 0,041 || 0,287

milijuna EUR (do 3 decimalna mjesta)

|| || || Godina 2014. || Godina 2015. || Godina 2016. || Godina 2017. || Godina 2018. || Godina 2019. || Godina 2020. || UKUPNO

UKUPNA odobrena sredstva iz NASLOVA 1 – 5 višegodišnjeg financijskog okvira || Preuzete obveze || 0,041 || 0,041 || 0.041 || 0,041 || 0,191 || 0,041 || 0,041 || 0,437

Plaćanja || 0,041 || 0,041 || 0,041 || 0,041 || 0,191 || 0,041 || 0,041 || 0,437

3.2.2.     Procijenjeni utjecaj na odobrena sredstva za poslovanje

– ¨  Za prijedlog/inicijativu nije potrebno korištenje odobrenih sredstava za poslovanje

– Ø  Za prijedlog/inicijativu potrebno je korištenje odobrenih sredstava za poslovanje, kako je objašnjeno u nastavku:

Odobrena sredstva za preuzete obveze u milijunima EUR (do 3 decimalna mjesta)

Navesti ciljeve i rezultate  ò || || || Godina 2014. || Godina 2015. || Godina 2016. || Godina 2017. ||  Godina 2018. || Godina 2019. || Godina 2020. || UKUPNO

REZULTATI

Vrsta rezultata[29] || Prosječni trošak  po rezultatu || Broj rezultata || Trošak || Broj rezultata || Trošak || Broj rezultata || Trošak || Broj rezultata || Trošak || Broj rezultata || Trošak || Broj rezultata || Trošak || Broj rezultata || Trošak || Ukupni broj rezultata || Ukupni trošak

POSEBNI CILJ br. 1. Praćenje provedbe[30]… || || || || || || || || || || || || || || || ||

- Rezultat || || || || 0 || || 0 || || 0 || || 0 || 1 || 0,150 || || 0 || || 0 || 1 || 0,150

- Rezultat || || || || || || || || || || || || || || || || || ||

- Rezultat || || || || || || || || || || || || || || || || || ||

Međuzbroj za posebni cilj br. 1. || || 0 || || 0 || || 0 || || 0 || 1 || 0,150 || || 0 || || 0 || 1 || 0,150

POSEBNI CILJ br. 2.... || || || || || || || || || || || || || || || ||

- Rezultat || || || || || || || || || || || || || || || || || ||

Međuzbroj za posebni cilj br. 2. || || || || || || || || || || || || || || || ||

UKUPNI TROŠAK || || 0 || || 0 || || 0 || || 0 || 1 || 0,150 || || 0 || || 0 || 1 || 0,150

3.2.3.     Procijenjeni utjecaj na odobrena sredstva administrativne prirode

3.2.3.1.  Sažetak

–      Za prijedlog/inicijativu nije potrebno korištenje administrativnih odobrenih sredstava

–      Za prijedlog/inicijativu potrebno je korištenje administrativnih odobrenih sredstava, kako je objašnjeno u nastavku:

milijuna EUR (do 3 decimalna mjesta)

|| Godina 2014.[31] || Godina 2015. || Godina 2016. || Godina 2017. || Godina 2018. || Godina 2019. || Godina 2020. || UKUPNO

NASLOV 5 višegodišnjeg financijskog okvira || || || || || || || ||

 Ljudski potencijali || 0,026 || 0,026 || 0,026 || 0,026 || 0,026 || 0,026 || 0,026 || 0,182

Ostali administrativni rashodi || 0,015 || 0,015 || 0.015 || 0,015 || 0,015 || 0,015 || 0,015 || 0,105

Međuzbroj za NASLOV 5 višegodišnjeg financijskog okvira || 0,041 || 0,041 || 0,041 || 0,041 || 0,041 || 0,041 || 0,041 || 0,287

Izvan NASLOVA 5[32] višegodišnjeg financijskog okvira || || || || || || || ||

Ljudski potencijali || || || || || || || ||

Ostali rashodi administrativne prirode || || || || || || || ||

Međuzbroj izvan NASLOVA 5 višegodišnjeg financijskog okvira || || || || || || || ||

UKUPNO || 0,041 || 0,041 || 0,041 || 0,041 || 0,041 || 0,041 || 0,041 || 0,287

3.2.3.2.  Procijenjene potrebe u pogledu ljudskih potencijala

– ØZa prijedlog/inicijativu nije potrebno korištenje ljudskih potencijala

– ¨Za prijedlog/inicijativu potrebno je korištenje ljudskih potencijala, kako je objašnjeno u nastavku:

Procjenu navesti u cijelom iznosu (ili najviše do jednog decimalnog mjesta)

|| Godina 2014. || Godina 2015. || Godina 2016. || Godina 2017. || Godina 2018. || Godina 2019. || Godina 2020.

Ÿ Plan radnih mjesta (dužnosnici i privremeno osoblje)

33 01 01 01 (sjedišta i predstavništva Komisije) || 0,026 || 0,026 || 0,026 || 0,026 || 0,026 || 0,026 || 0,026

Plan radnih mjesta (dužnosnici i privremeno osoblje) || || || || || || ||

XX 01 05 01 (neizravna istraživanja) || || || || || || ||

10 01 05 01 (izravna istraživanja) || || || || || || ||

Ÿ Vanjsko osoblje (u ekvivalentu punog radnog vremena: EPRV)[33]

XX 01 02 01 (UD, INT, UNS iz „opće omotnice”) || || || || || || ||

XX 01 02 02 (UD, INT, JED, LD i UNS u delegacijama) || || || || || || ||

XX 01 04 yy [34] || - u sjedištima[35] || || || || || || ||

- u delegacijama || || || || || || ||

XX 01 05 02 (UD, INT, UNS iz  – neizravna istraživanja) || || || || || || ||

10 01 05 02 (UD, INT, UNS iz  – izravna istraživanja) || || || || || || ||

Ostale proračunske linije (navesti) || || || || || || ||

UKUPNO || 0,026 || 0,026 || 0,026 || 0,026 || 0,026 || 0,026 || 0,026

XX se odnosi na odgovarajuće područje politike ili glavu proračuna.

Potrebe za ljudskim potencijalima ispunit će se angažiranjem osoblja glavne uprave kojemu je već povjereno upravljanje djelovanjem i/ili koje je preraspoređeno unutar glavne uprave te, po potrebi, iz bilo kojih dodatnih sredstava koja se mogu dodijeliti nadležnoj glavnoj upravi u okviru godišnjeg postupka dodjele sredstava uzimajući u obzir proračunska ograničenja.

Opis zadaća:

Dužnosnici i privremeni djelatnici || Dužnosnici će pratiti primjenu zakona u državama članicama i pripremiti provedbene mjere kako su opisane u članku 26., pripremiti rad Odbora (članak 27.) i provesti reviziju Uredbe u godini n+5 (članak 28.)

Vanjsko osoblje || Nije primjenjivo

3.2.4.     Usklađenost s postojećim višegodišnjim financijskim okvirom

– Ø  Prijedlog/inicijativa u skladu je s postojećim višegodišnjim financijskim okvirom.

– ¨  Prijedlog/inicijativa uključuje reprogramiranje odgovarajućeg naslova višegodišnjeg financijskog okvira.

Objasniti o kakvom je reprogramiranju riječ te navesti odgovarajuće proračunske linije i iznose.

– ¨  Za prijedlog/inicijativu potrebna je primjena instrumenta za financijsku fleksibilnost ili revizija višegodišnjeg financijskog okvira[36].

Objasniti što je potrebno te navesti odgovarajuće proračunske linije i iznose.

3.2.5.     Doprinos trećih strana

ØPrijedlogom/inicijativom ne predviđa se sufinanciranje od trećih strana

– Prijedlogom/inicijativom predviđa se sufinanciranje prema sljedećoj procjeni:

Odobrena sredstva u milijunima EUR (do 3 decimalna mjesta)

|| Godina N || Godina N+1 || Godina N+2 || Godina N+3 || Godina 2018. || Godina 2019. || Godina 2020. || Ukupno

Navesti tijelo koje sudjeluje u financiranju || || || || || || || ||

UKUPNA sredstva sufinanciranja || || || || || || || ||

3.3.        Procijenjeni utjecaj na prihode

– Ø  Prijedlog/inicijativa nema financijski utjecaj na prihode.

– ¨  Prijedlog/inicijativa ima sljedeći financijski utjecaj:

– ¨         na vlastita sredstva

– ¨         na razne prihode

milijuna EUR (do 3 decimalna mjesta)

Proračunska linija u okviru prihoda: || Odobrena sredstva dostupna za tekuću proračunsku godinu || Utjecaj prijedloga/inicijative[37]

Godina N || Godina N+1 || Godina N+2 || Godina N+3 || Godina 2018. || Godina 2019. || Godina 2020.

Članak …………. || || || || || || || ||

Za razne namjenske prihode navesti odgovarajuću proračunsku liniju/linije u okviru rashoda.

Navesti metodu izračunavanja utjecaja na prihode.

[1]               U Ugovoru o Europskoj uniji predviđeno je da Europska unija „nudi svojim građanima područje slobode, sigurnosti i pravde bez unutarnjih granica, na kojem je osigurano slobodno kretanje osoba.” Kako bi mogla uspostaviti takvo područje, Europska unija razvija pravosudnu suradnju u građanskim stvarima koje imaju prekograničnu dimenziju.

[2]               Semafor pravde EU-a, dostupan na http://ec.europa.eu/justice/effective-justice/scoreboard/index_en.htm.

[3]               Drugi elementi iz Uredbe kojima se pojednostavljuje postupak uključuju vremenske rokove za postupovne akte za stranke i za sud te činjenicu da je načelo „gubitnik plaća“ ograničeno da razumne troškove.

[4]               Rezolucija EP-a od 25. listopada 2011. o alternativnom rješavanju sporova u građanskim, trgovačkim i obiteljskim stvarima (2011/2117/(INI)).

[5]               Komunikacija Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Gospodarskom i socijalnom odboru te Odboru regija Komunikaciju o Izvješću o građanstvu EU-a, Građani EU-a: Vaša prava, vaša budućnost“ COM(2013) 269 završna verzija, str. 15-16.

[6]               COM(2012) 225 završna verzija

[7]               Posebni Eurobarometar 395 o europskom postupku za sporove male vrijednosti dostupan na http://ec.europa.eu/public_opinion/archives/ebs/ebs_395_sum_en.pdf.

[8]               Komisija je nekoliko odgovora zaprimila kao odvojene, zasebne dokumente. Ovdje prikazani rezultati u postocima održavaju samo one odgovore koji su zaprimljeni tijekom savjetovanja na internetu. Međutim, u procjeni učinka u obzir su se uzeli svi odgovori.

[9]               Austrija, Bugarska, Cipar, Češka Republika, Njemačka, Estonija, Grčka, Španjolska, Finska, Francuska, Italija, Litva, Malta, Nizozemska, Poljska, Portugal, Švedska, Slovenija, Slovačka i UK

[10]             Postoje tri koraka u postupku na koje utječe obveza korištenja poštanske službe: dostava zahtjeva tuženiku, dostava presude tužitelju i dostava presude tuženiku. Iz postojećeg teksta Uredbe nije jasno treba li dostavljati i poziv na usmenu raspravu. Bez obzira na to, u praksi se u mnogim državama članicama sva komunikacija između stranaka odvija poštom.

[11]             Vidi predmet C-119/13 Eco-cosmetics Gmbh & Co.KG protiv Virginie Laetitia Barbara Dupuy, predmet C-120/13 Raiffeisenbank St. Georgen reg. Gen. m.b.h. protiv Tetyane Bonchyk i C-121/13 Rechtsanwaltskanzlei CMS Hasche Sigle, Partnerschaftsgesellschaft protiv Xceed Holdinga Ltd.

[12]             SL C , , str...

[13]             Uredba (EZ) br. 861/2007 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. srpnja 2007. o uvođenju europskog postupka za sporove male vrijednosti (SL L 199, 31.7.2007., str. 1)

[14]             SL C , , str...

[15]             Uredba Vijeća (EZ) br. 44/2001 od 22. prosinca 2000. o sudskoj nadležnosti, priznavanju i izvršavanju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (SL L 12, 16.1.2001., str. 1.)

[16]             Uredba Vijeća (EU) br. 1215/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 22. prosinca 2012. o sudskoj nadležnosti, priznavanju i izvršavanju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (SL L 351, 20.12.2012., str. 1.)

[17]             Uredba Vijeća (EZ) br. 1206/2001 od 28. svibnja 2001. o suradnji između sudova država članica u izvođenju dokaza u građanskim ili trgovačkim stvarima (SL L 174, 27.6.2001., str. 1).

[18]             Uredba (EZ) br. 1896/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2006. o uvođenju postupka za europski platni nalog (SL L 399, 30.12.2006., str. 1)

[19]             ABM: Activity-Based Management (upravljanje po djelatnostima)–ABB: Activity-Based Budgeting (priprema proračuna na temelju djelatnosti).

[20]             Kako je navedeno u članku 49. stavku 6. točkama (a) ili (b) Financijske uredbe.

[21]             Rezolucija Europskog parlamenta od 25. listopada 2011. o alternativnom rješavanju sporova u građanskim, trgovačkim i obiteljskim stvarima (2011/2117/(INI)).

[22]             Podaci o metodama upravljanja i upućivanja na Financijsku uredbu dostupni su na web-mjestu BudgWeb: http://www.cc.cec/budg/man/budgmanag/budgmanag_en.html

[23]             Kako je navedeno u članku 185.Financijske uredbe.

[24]             Dif. = diferencirana odobrena sredstva / nedif. = nediferencirana odobrena sredstva

[25]             EFTA: Europsko udruženje slobodne trgovine.

[26]             Zemlje kandidatkinje i, ako je primjenjivo, potencijalne zemlje kandidatkinje sa zapadnog Balkana.

[27]             Godina N je godina početka provedbe prijedloga/inicijative.

[28]             Tehnička i/ili administrativna pomoć i rashodi za potporu provedbi programa i/ili djelovanja EU-a (prijašnje linije „BA”), neizravnih istraživanja, izravnih istraživanja.

[29]             Rezultati se odnose na proizvode i usluge koji se isporučuju (npr. broj financiranih studentskih razmjena, kilometri izgrađenih prometnica itd.).

[30]             Kako je opisano u odjeljku 1.4.2. "Posebni cilj/ciljevi…"

[31]             Godina N je godina početka provedbe prijedloga/inicijative.

[32]             Tehnička i/ili administrativna pomoć i rashodi za potporu provedbi programa i/ili djelovanja EU-a (prijašnje linije „BA”), neizravnih istraživanja, izravnih istraživanja.

[33]             UD = ugovorni djelatnik; INT = agencijsko osoblje (Intérimaire); JED = Jeune Expert en Délégation (mladi stručnjak u delegacijama); LD = lokalni djelatnik; UNS = upućeni nacionalni stručnjak.

[34]             U okviru gornje granice za vanjsko osoblje iz odobrenih sredstava za poslovanje (prijašnje linije „BA”).

[35]             U prvom redu za strukturne fondove, Europski poljoprivredni fond za ruralni razvoj (EPFRR) i Europski fond za ribarstvo (EFR).

[36]             Vidi točke 19. i 24. Međuinstitucijskog sporazuma.

[37]             Kada je riječ o tradicionalnim vlastitim sredstvima (carine, pristojbe na šećer), navedeni iznosi moraju biti neto iznosi, to jest bruto iznosi umanjeni za 25 % na ime troškova naplate.