52013PC0576

OBRAZLOŽENJE

1.           Komisija je 1. travnja 1987. odlučila[1] dati uputu svojim službama da bi sve akte trebalo kodificirati nakon najviše deset izmjena naglašavajući da je to minimalni zahtjev i da bi odjeli trebali nastojati kodificirati tekstove za koje su odgovorni i u kraćim razmacima kako bi osigurali jasnoću i razumljivost njihovih odredaba.

2.           Komisija je pokrenula kodifikaciju[2] Uredbe Vijeća (Euratom) br. 3954/87 od 22. prosinca 1987. o utvrđivanju najvećih dopuštenih razina radioaktivne kontaminacije prehrambenih proizvoda i hrane za životinje nakon nuklearne nesreće ili bilo koje druge radiološke opasnosti, Uredbe Komisije (Euratom) br. 944/89 od 12. travnja 1989. o utvrđivanju najviše dopuštene razine radioaktivnog onečišćenja manje važnih prehrambenih proizvoda nakon nuklearne nesreće ili nekog drugog hitnog radiološkog slučaja i Uredbe Komisije (Euratom) br. 770/90 od 29. ožujka 1990. o utvrđivanju maksimalne dopuštene razine radioaktivne kontaminacije hrane za životinje nakon nuklearne nesreće ili bilo kojeg drugog radiološkog izvanrednog događaja, a odgovarajući je prijedlog dostavljen zakonodavnom tijelu[3]. Nova je Uredba trebala zamijeniti različite akte koji su u njoj sadržani[4].

3.           Savjetodavna radna skupina pravnih službi uspostavljena u okviru Međuinstitucionalnog sporazuma od 20. prosinca 1994. o ubrzanoj radnoj metodi za službenu kodifikaciju zakonodavnih tekstova[5] u svojem je mišljenju od 27.9.2007. navela da je prijedlog iz točke 2. sam ograničen na izravnu kodifikaciju, bez bitnih promjena akata koje obuhvaća.

4.           Tijekom zakonodavnog postupka koji se odnosio na početni prijedlog za kodifikaciju, potvrđeno je da je odredbom koja se nalazi u nacrtu kodificiranog teksta predviđena rezerva provedbenih ovlasti Vijeća koja nije opravdana u uvodnim izjavama Uredbe (Euratom) br. 3954/87. S obzirom na odluku Suda od 6. svibnja 2008. u predmetu C-133/06, smatralo se potrebnim umetnuti novu uvodnu izjavu u novi akt o zamjeni i stavljanju izvan snage navedene Uredbe kako bi se opravdala ta rezerva provedbenih ovlasti. Budući da bi umetanje takve uvodne izjave podrazumijevalo bitnu promjenu i da bi, stoga, nadilazilo izravnu kodifikaciju, smatralo se potrebnim primijeniti točku 8. [6] Međuinstitucionalnog sporazuma od 20. prosinca 1994. o ubrzanoj radnoj metodi za službenu kodifikaciju zakonodavnih tekstova s obzirom na Zajedničku izjavu o toj točki[7].

5.           S obzirom na to, kodifikacija Uredbe (Euratom) br. 3954/87, Uredbe (Euratom) br. 944/89 i Uredbe (Euratom) br. 770/90 promijenjena je u preinaku kako bi se uključila navedena izmjena, a odgovarajući je prijedlog dostavljen zakonodavnom tijelu[8].

6.           Postupajući u skladu s točkom 9. Međuinstitucionalnog sporazuma od 28. studenoga 2001. o sistematičnijem korištenju metode za preinačavanje pravnih akata[9], Savjetodavna radna skupina pravnih službi u svojem je mišljenju od 4.6.2010. navela da prijedlog iz točke 5. nije sadržavao bitne izmjene, osim onih koje su utvrđene kao takve, i da je u pogledu kodifikacije nepromijenjenih odredaba ranijih akata s navedenim bitnim izmjenama, prijedlog sadržavao izravnu kodifikaciju postojećih tekstova, bez promjene njihovog sadržaja.

7.           Tijekom zakonodavnog postupka koji se odnosio na taj prijedlog za preinačavanje, postalo je jasno da su određene važeće odredbe sadržane u Uredbi (Euratom) br. 3954/87 sada postale nespojive s novim sustavom „komitologije“ utvrđenim Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije. Stoga je donesena odluka o povlačenju prijedloga za preinačavanje i izradi nacrta revidiranog prijedloga Uredbe (Euratom) br. 3954/87 koji uključuju njezin pročišćeni tekst i provedbu novog sustava „komitologije“.

8.           Na temelju iskustva stečenog od nuklearne nesreće u Černobilu i, posebno, u Fukushimi, revidiranim se prijedlogom osigurava da Komisiji pomaže odjel Toksikološka sigurnost prehrambenog lanca za radioaktivne kontaminacije prehrambenih proizvoda i hrane za životinje Stalnog odbora za prehrambeni lanac i zdravlje životinja iz članka 58. stavka 1. Uredbe (EZ) br. 178/2002 Europskog parlamenta i Vijeća od 28. siječnja 2002. o utvrđivanju općih načela i uvjeta zakona o hrani, osnivanju Europske agencije za sigurnost hrane te utvrđivanju postupaka u područjima sigurnosti hrane[10].

9.           Uzimajući u obzir razvoj primarnog i sekundarnog prava u posljednjim desetljećima, a posebno u pogledu sigurnosti hrane u okviru UFEU-a, te s ciljem osiguranja pravne sigurnosti i usklađenosti svih zakonodavnih mjera EU-a u pogledu uvjeta kojima se uređuje uvoz prehrambenih proizvoda i hrane za životinje iz trećih zemalja pogođenih nuklearnom nesrećom ili radiološkom opasnosti, mjere utvrđene u kontekstu događanja nakon Černobila trebat će uskladiti sa sustavom provedbenih ovlasti i postupkom definiranim u ovoj uredbi. To bi, također, prema potrebi moglo podrazumijevati promjenu pravne osnove.

10.         Trebalo bi napomenuti da je Skupina stručnjaka iz članka 31. Ugovora o Euratomu u svojem Mišljenju od 21. studenoga 2012. potvrdila svoj zaključak iz 1998. (publikacija Radiation Protection 105.) da su najveće dopuštene razine unaprijed utvrđene za buduće nesreće u Uredbi 3954/87 još uvijek važeće. Međutim, čim Međunarodna komisija za radiološku zaštitu (ICRP) objavi nova znanstvena saznanja o dozama i rizicima, smatraju da bi trebalo provjeriti postoji li potreba za preispitivanjem tih razina. Stoga Komisija nije promijenila navedene najveće dopuštene razine u svojem revidiranom prijedlogu [11].

11.         U skladu s postupkom u dvije faze utvrđenom u članku 31. Ugovora o Euratomu, Komisija će najprije dobiti mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o ovom nacrtu prije podnošenja prijedloga Vijeću.

Nacrt prijedloga UREDBE VIJEĆA

o utvrđivanju najvećih dopuštenih razina radioaktivne kontaminacije prehrambenih proizvoda i hrane za životinje nakon nuklearne nesreće ili bilo koje druge radiološke opasnosti

Nacrt dostavljen na temelju članka 31. Ugovara o Euratomu radi dobivanja mišljenja Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora

VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice za atomsku energiju, a posebno njegove članke 31. i 32.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije, izrađen nakon dobivanja mišljenja skupine osoba koje je iz redova znanstvenih stručnjaka u državama članicama imenovao Znanstveni i tehnički odbor[12],

uzimajući u obzir mišljenje Europskog parlamenta[13],

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora[14],

budući da:

(1) Člankom 31. Ugovora o Euratomu uspostavljen je postupak u dvije faze pri čemu Komisija najprije dobiva mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora o ovom nacrtu prije podnošenja prijedloga Vijeću.

(2) Direktivom Vijeća 96/29/Euratom od 13. svibnja 1996. utvrđuju se osnovne sigurnosne norme za zaštitu zdravlja radnika i stanovništva od opasnosti od ionizirajućeg zračenja[15].

(3) Nakon nesreće u nuklearnoj elektrani u Černobilu 26. travnja 1986. u atmosferu su ispuštene značajne količine radioaktivnih tvari koje su kontaminirale prehrambene proizvode i hranu za životinje u nekoliko europskih zemalja do razina značajnih sa zdravstvenog stajališta. Usvojene su mjere[16] kojima se osigurava uvođenje određenih poljoprivrednih proizvoda u Uniju samo u skladu sa zajedničkim dogovorima koji štite zdravlje stanovništva uz zadržavanje jedinstvenog tržišta i izbjegavanje preusmjeravanja trgovinskih tokova.

(4) Uredbom Vijeća (Euratom) br. 3954/87 [17] utvrđene su najveće dopuštene razine radioaktivne kontaminacije koje se trebaju primjenjivati nakon nuklearne nesreće ili bilo koje druge radiološke opasnosti koja bi mogla dovesti ili je dovela do značajne radioaktivne kontaminacije prehrambenih proizvoda i hrane za životinje. Te su najveće dopuštene razine još uvijek u skladu s najnovijim znanstvenim mišljenjem trenutačno dostupnim na međunarodnoj razini.

(5) Nakon nesreće u nuklearnoj elektrani u Fukushimi 11. ožujka 2011., Komisija je obaviještena da razine radionuklida u određenim prehrambenim proizvodima podrijetlom iz Japana prelaze razine djelovanja u hrani koje se primjenjuju u Japanu. Takva kontaminacija može predstavljati prijetnju javnom zdravlju i zdravlju životinja u Uniji te su, stoga, usvojene mjere kojima se uvode posebni uvjeti za uređenje uvoza hrane za životinje i prehrambenih proizvoda podrijetlom ili poslanih iz Japana, u skladu s mišljenjem Stalnog odbora za prehrambeni lanac i zdravlje životinja.

(6) Postoji potreba za uspostavljanjem sustava koji Europskoj zajednici za atomsku energiju omogućuje da, nakon nuklearne nesreće ili bilo koje druge radiološke opasnosti koja bi mogla dovesti ili je dovela do značajne radioaktivne kontaminacije prehrambenih proizvoda i hrane za životinje, utvrdi najveće dopuštene razine radioaktivne kontaminacije radi zaštite stanovništva.

(7) Najveće dopuštene razine radioaktivne kontaminacije trebalo bi primjenjivati na prehrambene proizvode i hranu za životinje podrijetlom iz Unije ili uvezene iz trećih zemalja u skladu s mjestom i okolnostima nuklearne nesreće ili radiološke opasnosti.

(8) Komisiju treba obavijestiti o nuklearnoj nesreći ili neuobičajeno visokim razinama radioaktivnosti u skladu s Odlukom Vijeća 87/600/Euratom od 14. prosinca 1987. o aranžmanima Zajednice o ranoj razmjeni informacija u slučaju radiološke opasnosti[18], ili na temelju Konvencije o ranom obavještavanju o nuklearnoj nesreći Međunarodne agencije za atomsku energiju (IAEA) od 26. rujna 1986.

(9) Kako bi se osigurali jednaki uvjeti za provedbu ove Uredbe, provedbene ovlasti trebalo bi prenijeti na Komisiju. Te bi ovlasti trebalo izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije[19].

(10) Postupak ispitivanja trebalo bi koristiti za donošenje akata kojima će se odrediti primjena ranije utvrđenih najvećih dopuštenih razina radioaktivne kontaminacije prehrambenih proizvoda i hrane za životinje.

(11) Komisija bi trebala donijeti trenutno primjenjive provedbene akte kada, u valjano opravdanim slučajevima koji se odnose na radioaktivne opasnosti koje bi mogle dovesti ili su dovele do značajne radioaktivne kontaminacije prehrambenih proizvoda i hrane za životinje, to zahtijevaju nezaobilazni razlozi hitnosti.

(12) Kako bi se uzelo u obzir da se hrana za dojenčad tijekom prvih šest mjeseci života može značajno razlikovati i kako bi se dopustile razlike u metabolizmu dojenčadi tijekom drugih šest mjeseci života, postoji mogućnost produljenja primjene najvećih donjih dopuštenih razina za hranu za dojenčad na prvih 12 mjeseci života.

(13) Kako bi se omogućila prilagodba najvećih dopuštenih razina, posebno u pogledu znanstvenih saznanja, postupak utvrđivanja najvećih dopuštenih razina trebao bi uključivati savjetovanje sa Skupinom stručnjaka iz članka 31. Ugovora.

(14) Usklađenost s najvećim dopuštenim razinama trebala bi biti predmet odgovarajućih provjera,

DONIJELO JE OVU UREDBU:

Članak 1.

Ovom su Uredbom utvrđene najveće dopuštene razine radioaktivne kontaminacije prehrambenih proizvoda kako je određeno u Prilogu I., najveće dopuštene razine radioaktivne kontaminacije manje važnih prehrambenih proizvoda kako je određeno u Prilogu II. i najveće dopuštene razine radioaktivne kontaminacije hrane za životinje kako je određeno u Prilogu III. koji se mogu staviti na tržište nakon nuklearne nesreće ili bilo koje druge radiološke opasnosti koja bi mogla dovesti ili je dovela do značajne radioaktivne kontaminacije prehrambenih proizvoda i hrane za životinje te postupci za određivanje tih primjenjivih najvećih dopuštenih razina.

Članak 2.

Definicije

Za potrebe ove Uredbe primjenjuju se sljedeće definicije:

1.           „prehrambeni proizvod” znači svaka tvar ili proizvod, prerađen, djelomično prerađen ili neprerađen, a namijenjen je prehrani ljudi ili se može očekivati da će ga ljudi konzumirati, uključujući piće, žvakaću gumu i svaku drugu tvar, uključujući vodu koja se namjerno ugrađuje u hranu tijekom njezine proizvodnje, pripreme ili prerade,  „prehrambeni proizvod” ne uključuje:

(a) hranu za životinje;

(b) žive životinje, osim ako su pripremljene za stavljanje na tržište za prehranu ljudi;

(c) biljke prije ubiranja;

(d) lijekove u smislu članka 1. stavka 2. Direktive 2001/83/EZ Europskog parlamenta i Vijeća[20];

(e) kozmetičke proizvode u smislu članka 2. stavka 1. točke (a) Uredbe (EZ) br. 1223/2009 Europskog parlamenta i Vijeća[21];

(f) duhan i duhanske proizvode u smislu Direktive 2001/37/EZ Europskog parlamenta i Vijeća[22];

(g) narkotike ili psihotropne tvari u smislu Jedinstvene konvencije Ujedinjenih naroda o narkoticima iz 1961. i Konvencije Ujedinjenih naroda o psihotropnim tvarima iz 1971.

(h) ostatke i zagađivače.

2.           „manje važni prehrambeni proizvodi“ kako je navedeno u Prilogu II. znači prehrambeni proizvodi koji imaju manju prehrambenu važnost te je njihov doprinos potrošnji hrane kod stanovništva marginalan;

3.           „hrana za životinje“ znači svaka tvar ili proizvod, uključujući i dodatke hrani za životinje, prerađen, djelomično prerađen ili neprerađen, a namijenjen je hranjenju životinja;

4.           „stavljanje na tržište“ znači držanje prehrambenih proizvoda ili hrane za životinje s ciljem prodaje, uključujući ponudu za prodaju ili svaki drugi oblik prijenosa, bez obzira na to je li besplatan ili nije, te prodaju, distribuciju i druge oblike prijenosa kao takve.

Članak 3.

1.           Ako Komisija primi, posebno u skladu s aranžmanima Europske zajednice za atomsku energiju o ranoj razmjeni informacija u slučaju radiološke opasnosti ili u okviru Konvencije IAEA-a od 26. rujna 1986. o ranom obavještavanju o nuklearnoj nesreći, službene informacije o nesrećama ili bilo kojoj drugoj radiološkoj opasnosti kojima se dokazuje da će se najveće dopuštene razine za prehrambene proizvode, manje važne prehrambene proizvode i hranu za životinje vjerojatno postići ili su postignute, donijet će, ako okolnosti to zahtijevaju, provedbenu uredbu kojom će se odrediti primjena tih najvećih dopuštenih razina. Navedeni provedbeni akt donosi se u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 5. stavka 2.

2.           U slučaju valjano opravdanih nezaobilaznih razloga hitnosti koja se odnosi na okolnosti nuklearne nesreće ili radioaktivne opasnosti, Komisija donosi trenutno primjenjivu provedbenu uredbu u skladu s postupkom iz članka 5. stavka 3.

3.           Prilikom izrade nacrta provedbenog akta iz stavaka 1. i 2. te rasprave o njemu s odborom iz članka 5., Komisija uzima u obzir osnovne standarde utvrđene u skladu s člancima 30. i 31. Ugovora, uključujući načelo da se sve razine izloženosti drže na najnižoj razumno mogućoj razini, uzimajući u obzir zaštitu zdravlja stanovništva te gospodarske i socijalne čimbenike.

Članak 4.

1.           Čim Komisija donese provedbenu uredbu kojom se određuju primjenjive najveće dopuštene razine, prehrambeni proizvodi ili hrana za životinje koja nije u skladu s navedenim najvećim dopuštenim razinama ne stavlja se na tržište.

Za potrebe primjene ove Uredbe, za prehrambene proizvode ili hranu za životinje uvezenu iz trećih zemalja smatra se da je stavljena na tržište ako na carinskom području Zajednice prođe carinski postupak, osim postupka provoza.

2.           Svaka država članica dostavlja Komisiji sve informacije o primjeni ove Uredbe, a posebno o slučajevima nesukladnosti s najvećim dopuštenim razinama. Komisija dostavlja takve informacije drugim državama članicama.

Članak 5.

1.           Komisiji pomaže Stalni odbor za prehrambeni lanac i zdravlje životinja uspostavljen člankom 58. stavkom 1. Uredbe (EZ) br. 178/2002 Europskog parlamenta i Vijeća[23]. Taj se odbor smatra odborom u smislu Uredbe (EU) br. 182/2011.

2.           Kod upućivanja na ovaj stavak primjenjuje se članak 5. Uredbe (EU) br. 182/2011.

3.           Kod upućivanja na ovaj stavak primjenjuje se članak 8. Uredbe (EU) br. 182/2011, u vezi s njezinim člankom 5.

Članak 6.

Kako bi se osiguralo da najveće dopuštene razine utvrđene u Prilozima I., II. i III. uzimaju u obzir sve nove ili dodatne važne podatke koji postanu dostupni, posebno u pogledu znanstvenih saznanja, Komisija predlaže prilagodbe tih Priloga nakon savjetovanja sa Skupinom stručnjaka iz članka 31. Ugovora o osnivanju Europske zajednice za atomsku energiju.

Članak 7.

Uredba Vijeća (Euratom) br. 3954/87 i Uredbe Komisije (Euratom) br. 944/89 i br. 770/90 stavljaju se izvan snage.

Upućivanja na uredbe stavljene izvan snage smatraju se upućivanjima na ovu Uredbu i tumače se u skladu s korelacijskom tablicom u Prilogu V.

Članak 8.

Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu

                                                                       Za Vijeće

                                                                       Predsjednik

                                                                       […]

PRILOG I.

NAJVEĆE DOPUŠTENE RAZINE RADIOAKTIVNE KONTAMINACIJE PREHRAMBENIH PROIZVODA

Najveće su dopuštene razine koje treba primijeniti na prehrambene proizvode kako slijedi:

|| Prehrambeni proizvodi (Bq/kg)[24]

Hrana za dojenčad[25] || Mliječni proizvodi[26] || Ostali prehrambeni proizvodi osim manje važnih prehrambenih proizvoda[27] || Tekući prehrambeni proizvodi[28]

Izotopi stroncija, posebno Sr-90 || 75 || 125 || 750 || 125

Izotopi joda, posebno I-131 || 150 || 500 || 2 000 || 500

Alfa-emitirajući izotopi plutonija i transplutonijskih elemenata, posebno Pu-239, Am-241 || 1 || 20 || 80 || 20

Svi ostali nuklidi čije je vrijeme poluraspada duže od 10 dana, posebno Cs-134, Cs-137[29] || 400 || 1 000 || 1 250 || 1 000

_____________

PRILOG II.

NAJVEĆE DOPUŠTENE RAZINE RADIOAKTIVNE KONTAMINACIJE MANJE VAŽNIH PREHRAMBENIH PROIZVODA

1.       Popis manje važnih prehrambenih proizvoda

Oznaka KN || Opis

0703 20 00 || Češnjak (svjež ili rashlađen))

0709 59 50 || Tartufi (svježi ili rashlađeni)

0709 99 40 || Kapari (svježi ili rashlađeni)

0711 90 70 || Kapari (privremeno konzervirani, ali u tom stanju neprikladni za neposrednu potrošnju)

ex 0712 39 00 || Tartufi (suhi, cijeli, rezani, u kriškama, lomljeni ili u prahu, ali dalje nepripremljeni)

0714 || Manioka, indijska maranta, kaćun (salep), čičoka, slatki krumpir i slični korijeni i gomolji s visokim sadržajem škroba ili inulina, svježi, rashlađeni, smrznuti ili suhi, neovisno jesu li rezani ili u obliku peleta ili ne; srž od sago-drveta

0814 00 00 || Kore agruma ili dinja (uključujući lubenice), svježe, smrznute, suhe ili privremeno konzervirane u slanoj vodi, sumpornoj vodi ili u drugim otopinama za konzerviranje

0903 00 00 || Mate-čaj

0904 || Papar roda Piper; suha, drobljena ili mljevena paprika roda Capsicum ili roda Pimenta

0905 00 00 || Vanilija

0906 || Cimet i cvijet cimetova drveta

0907 00 00 || Klinčići (cijeli plodovi, pupoljci i peteljke)

0908 || Muškatni oraščić, macis i kardamomi

0909 || Sjeme anisa, badijana, komorača, korijandra, kumina ili kima; bobice kleke

0910 || Ingver (đumbir), šafran, kurkuma, majčina dušica, listovi lovora, kari (curry) i ostali začini

1106 20 || Brašno i krupica od sagoa, od korijena ili gomolja iz tarifnog broja 0714

1108 14 00 || Škrob od manioke

1210 || Hmelj, svjež ili osušen, neovisno je li mljeven, u obliku praha ili peleta ili ne; lupulin

1211 || Bilje i dijelovi bilja (uključujući sjeme i plodove), vrsta koje se rabi prvenstveno u parfumeriji, u farmaciji ili za insekticidne, fungicidne ili slične svrhe, svježi ili osušeni, neovisno jesu li rezani, drobljeni, u prahu ili ne

1301 || Šelak; prirodne gume, smole, gume-smole i oleo smole (na primjer, balzami)

1302 || Biljni sokovi i ekstrakti; pektinske tvari, pektinati i pektati; agar-agar i ostale sluzi i zgušnjivači, neovisno jesu li modificirani ili ne, dobiveni od biljnih proizvoda

1504 || Masti i ulja i njihove frakcije, od riba ili morskih sisavaca, rafinirani ili nerafinirani, ali kemijski nemodificirani

1604 31 00 1604 32 00 || Kavijar Nadomjesci kavijara

1801 00 00 || Kakao u zrnu, cijeli ili lomljeni, sirovi ili prženi

1802 00 00 || Kakao ljuske, kore, opne i ostali ostatci od kakaa

1803 || Kakao pasta, neovisno je li odmašćena ili ne

2003 90 10 || Tartufi (pripremljeni ili konzervirani na drugi način, osim u octu ili octenoj kiselini)

2006 00 || Povrće, voće, orašasti plodovi, kore od voća i ostali dijelovi biljaka, konzervirani šećerom (iscijeđeni, preliveni ili kandirani)

2102 || Kvasci (aktivni ili neaktivni); ostali jednostanični mikroorganizmi, mrtvi (osim cjepiva iz tarifnog broja 3002); pripremljeni praškovi za peciva

2936 || Provitamini i vitamini, prirodni ili proizvedeni sintezom (uključujući prirodne koncentrate), njihovi derivati koji se rabe prvenstveno kao vitamini te međusobne mješavine prethodno navedenih spojeva, neovisno jesu li u nekom otapalu ili ne

3301 || Eterična ulja (bez terpena ili ne), uključujući konkrete i absolute; rezinoidi; ekstrahirane oleosmole; koncentrati eteričnih ulja u mastima, nehlapivim (masnim) uljima, voskovima ili slično, dobiveni ekstrakcijom pomoću masti ili maceracijom; terpenski nusproizvodi deterpenacije eteričnih ulja; vodeni destilati i vodene otopine eteričnih ulja

_____________

2.       Najveće su dopuštene razine koje treba primijeniti na manje važne prehrambene proizvode navedene u stavku 1. kako slijedi:

|| (Bq/kg)

Izotopi stroncija, posebno Sr-90 || 7 500

Izotopi joda, posebno I-131 || 20 000

Alfa-emitirajući izotopi plutonija i transplutonijskih elemenata, posebno Pu-239, Am-241 || 800

Svi ostali nuklidi čije je vrijeme poluraspada duže od 10 dana, posebno Cs-134, Cs-137[30] || 12 500

PRILOG III.

Najveće dopuštene razine radioaktivne kontaminacije hrane za životinje

Najveće su dopuštene razine cezija-134 i cezija-137 kako slijedi:

Životinja || Bq/kg[31], [32]

Svinje || 1 250

Perad, janjad, telad || 2 500

Ostalo || 5 000

_____________

PRILOG IV.

Uredbe stavljene izvan snage

Uredba Vijeća (Euratom) br. 3954/87 || (SL L 371, 30.12.1987., str. 11.)

|| Uredba Vijeća (Euratom) br. 2218/89 || (SL L 211, 22.7.1989., str. 1.)

|| Uredba Komisije (Euratom) br. 944/89 || (SL L 101, 13.4.1989., str. 17.)

|| Uredba Komisije (Euratom) br. 770/90 || (SL L 83, 30.3.1990., str. 78.)

_____________

PRILOG V.

Korelacijska tablica

Uredba (Euratom) br. 3954/87 || Uredba (Euratom) br. 944/89 || Uredba (Euratom) br. 770/90 || Ova Uredba

Članak 1. stavak 1. || || || Članak 1.

|| Članak 1. || || Članak 1.

Članak 1. stavak 2. || || || Članak 2.

Članak 2. stavak 1. || || || Članak 3. stavak 1. i članak 3. stavak 2.

Članak 2. stavak 2. || || || -

Članak 3. stavak 1. || || || -

Članak 3. stavak 2. || || || Članak 3. stavak 3.

Članak 3. stavci 3. i 4. || || || -

Članak 4. || || || -

Članak 5. stavak 1. || || || Članak 6.

Članak 5. stavak 2. || || || -

Članak 6. stavak 1. || || || Članak 4. stavak 1.

Članak 6. stavak 2. || || || Članak 4. stavak 2.

|| Članak 2. || || Prilog II. članak 2.

--- || --- || Članak 1. --- || Prilog III. Članak 5.

Članak 7. || || || -

--- || --- || --- || Članak 7.

Članak 8. || || || Članak 8.

Prilog || || || Prilog I.

|| Prilog || || Prilog II. članak 1.

|| || Prilog || Prilog III.

--- || --- || --- || Prilog IV.

--- || --- || --- || Prilog V.

[1]               COM(87) 868 PV.

[2]               Provedeno prema Komunikaciji Komisije Europskom parlamentu i Vijeću – Kodifikacija pravne stečevine Zajednice, COM(2001) 645 završna verzija.

[3]               COM(2007) 302 završna verzija.

[4]               Vidi Prilog IV. ovom prijedlogu.

[5]               SL C 102, 4.4.1996., str. 2.

[6]               „Ako se za vrijeme zakonodavnog postupka pokaže neophodnim promijeniti jasno kodificiranje i unijeti temeljne izmjene, Komisija će, kada je to prikladno, imati zadaću podnijeti prijedloge.“

[7]               „Europski parlament, Vijeće i Komisija izjavljuju da ako bude neophodno ići i dalje od jasnog kodificiranja i provesti temeljne promjene, Komisija će od slučaja do slučaja moći izabrati između postupka ponovne izrade prijedloga ili podnošenja odvojenog prijedloga za izmjene, pri čem će zadržati prijedlog za kodificiranjem u koji će unijeti sadržajne promjene kada budu usvojene.“

[8]               COM(2010) 184 završna verzija.

[9]               SL C 77, 28.3.2002., str. 1.

[10]             SL L 31, 1.2.2002., str.1.

[11]             http://ec.europa.eu/energy/nuclear/radiation_protection/article_31_en.htm

[12]             SL C..str..

[13]             SL C , , str. .

[14]             SL C , , str. .

[15]             SL L 159, 29.6.1996., str. 1.

[16]             Uredbe Vijeća (EEZ) br. 1707/86 (SL L 146, 31.5.1986., str. 88.), (EEZ) br. 3020/86 (SL L 280, 1.10.1986., str. 79.), (EEZ) br. 624/87 (SL L 58, 28.2.1987., str. 101.) i (EEZ) br. 3955/87 (SL L 371, 30.12.1987., str. 14.).

[17]             SL L 371, 30.12.1987., str. 11.

[18]             SL L 371, 30.12.1987., str. 76.

[19]             SL L 55, 28.2.2011., str. 13.

[20]             SL L 311, 28.11.2001., str. 67.

[21]             SL L 342, 22.12.2009., str. 59.

[22]             SL L 194, 18.7.2001., str. 26.

[23]             SL L 31, 1.2.2002., str. 1.

[24]             Razina koja se primjenjuje na koncentrirane ili dehidrirane proizvode izračunava se na osnovi rekonstituiranog proizvoda spremnog za potrošnju. Države članice mogu dati preporuke o smanjenju uvjeta kako bi se osiguralo poštovanje najvećih dopuštenih razina utvrđenih u ovoj Uredbi.

[25]             Hrana za dojenčad definira se kao prehrambeni proizvodi koji su namijenjeni za prehranu dojenčadi tijekom prvih dvanaest mjeseci života i koji sami po sebi ispunjavaju prehrambene zahtjeve ove kategorije osoba te su stavljeni u maloprodaju u pakiranjima koja su jasno identificirana i označena kao „početna hrana za dojenčad”, „prijelazna hrana za dojenčad“, „mlijeko za dojenčad“ i „prijelazno mlijeko“, u skladu s člancima 11. i 12. Direktive Komisije 2006/141/EZ.

[26]             Mliječni se proizvodi definiraju kao proizvodi pod sljedećim oznakama KN, uključujući, prema potrebi, sve njihove moguće kasnije prilagodbe: 0401, 0402 (osim 0402 29 11).

[27]             Manje važni prehrambeni proizvodi i odgovarajuće razine koje treba primijeniti na te proizvode određeni su u Prilogu II.

[28]             Tekući prehrambeni proizvodi kako su definirani u tarifnom broju 2009. i poglavlju 22. kombinirane nomenklature. Vrijednosti se računaju uzimajući u obzir potrošnju vode iz vodovodne mreže i iste se vrijednosti moraju primijeniti na zalihe pitke vode.

[29]             Ugljik 14, tricij i kalij 40 nisu uključeni u ovu skupinu.

[30]             Ugljik 14, tricij i kalij 40 nisu uključeni u ovu skupinu.

[31]             Svrha je ovih razina doprinos poštovanju najvećih dopuštenih razina za prehrambene proizvode; one same ne jamče takvo poštovanje u svim okolnostima i ne umanjuju propisano praćenje razina kontaminacije u proizvodima životinjskog podrijetla namijenjenim za prehranu ljudi.

[32]             Navedene se razine primjenjuju na gotovu hranu za životinje.