52013JC0031

Elementi strateškog odgovora EU-a izazovima u Gvinejskom zaljevu

SAŽETAK

Države koje graniče s obalom Gvinejskog zaljeva suočavaju se s mnogim izazovima koji su poznati zemljama diljem Afrike. Nedavni porast prijetnji koje proizlaze iz nedostataka kontrole nad obalnim vodama i slabom kontrolom nad pristupom i sigurnosti uzduž same obale predstavljaju poseban izazov državama regije[1]. Posljedice uključuju porast kriminalnih i terorističkih aktivnosti koje predstavljaju sve veću prijetnju EU-u.  U zajedničkoj komunikaciji stoga se nudi pregled cjelokupnog broja prijetnji, rizika koje predstavljaju obalnim državama i EU-u te mogućih aktivnosti koje EU s međunarodnim zajednicama može poduzeti kako bi pomogli da te države riješe taj problem. 

Prijetnje

Prijetnje dolaze u raznim oblicima, često su međusobno povezane izvan granica te mogu, skupno, dovesti do širenja kriminalnih aktivnosti, izlažući riziku stabilnost i učinkovitost tih država, smanjujući njihove šanse uspješnog gospodarskog razvoja ili suzbijanja siromaštva, čemu je Europska unija predana.  Postoje tri različite vrste prijetnji:

(a) one koje se odvijaju samo na pučini, uključujući ilegalno ribarenje, nedozvoljeno odlaganje otpada, piratstvo i oružanu pljačku na pučini[2]

(b) one koje stignu na obalu s mora, ponajprije trgovina narkoticima, oružjem, krivotvorenom robom i, često u suprotnom smjeru, ljudima.  

(c) prijetnje gospodarskim aktivnostima na moru s obale, posebno naftnoj i plinskoj industriji, uključujući uzimanje taoca, krađu („pohranjivanje”) te kriminalne radnje u lukama.

Ako se ne provjere, ove će se prijetnje povećati toliko da će lokalni i međunarodni interesi biti ugroženi.

Zajednički afrički i europski interesi

EU i zemlje regije imaju velike zajedničke interese. Regija ima dugu obalnu liniju, a bogata je i u resursima koji su značajni, kako za lokalnu zaposlenost i potrošnju, tako i za trgovinu s Europom. Održivost svih pomorskih resursa, uključujući ribarenje, od ključnog je interesa za sve lokalne zajednice kao i za europske korisnike. Sigurni svjetski plovni putovi potrebni su za trgovinu i bezbrižno ribarenje. Značajan udio opskrbe energijom EU-a dolazi iz te regije, stoga bi se ulagači i radnici trebali zaštititi od fizičkih napada.  Narkotici i ostala ilegalna roba kojom se trguje uzduž obale i diljem kopnenih granica sve više oštećuju lokalne zajednice i potiču probleme u Europi.

Stoga je glavni cilj EU-a pomoći državama regije– od kojih su mnoge vrlo slabe, da ostvare mir, sigurnost i boljitak uspješnim i legitimnim razvojem svojih gospodarstava i institucija, u skladu s Afričkom strukturom za mir i sigurnost te cjelokupnom politikom EU-a, gradeći politički konsenzus, omogućujući i poštujući afričko vlasništvo te sinkronizirajući postojeće programe u sveobuhvatnom pristupu regionalnom razvoju i sigurnosti.  Iskustva drugdje u Africi, posebno na rogu Afrike, u Sahelu i Velikim jezerima, nalažu da je rano preventivno djelovanje u bliskoj suradnji sa zemljama regije i afričkim regionalnim tijelima, financijski učinkovitije nego kasnija rješenja.  Ovim iskustvom također se dokazala vrijednost uključivanja svih aspekata za veći kumulativni učinak (politički, dobro upravljanje/suzbijanje korupcije, sigurnost, institucionalni, ekonomski i razvitak). 

Odgovor

EU može ublažiti prethodno utvrđene rizike pomažući državama da ojačaju vladavinu prava i učinkovito upravljanje u cijeloj regiji, uključujući razvijanjem pomorske uprave i aktivnostima provođenja zakona koje izvršava policija, mornarica, obalna straža, carinska te imigracijska služba.

Budući da pomorske granice još nisu potpuno određene pa ih je stoga teško nadzirati i potpuno su propusne, jačanje suradnje među obalnim državama i novih mehanizama regionalne koordinacije ključna je početna točka. EU može također poduprijeti zemlje u regiji u ispunjavanju njihovih međunarodnih obveza kao država zastava i obalnih država.

Stoga se predlaže da EU, uključujući i njegove institucije, delegacije i države članice u suradnji s drugim međunarodnim organizacijama i lokalnim partnerima, prihvate sveobuhvatni pristup koji bi se fokusirao na četiri specifična cilja:

1. Gradnju zajedničkog razumijevanja raspona prijetnji u Gvinejskom zaljevu te potrebe da se taj problem riješi među zemljama u regiji i međunarodnoj zajednici. 

2. Pomaganje vladama regije u izgradnji čvrstih institucija, pomorske uprave i sposobnosti kako bi se osigurala pomorska svijest, sigurnost i vladavina prava uzduž obale.

3. Podupiranje razvijenih gospodarstava u toj regiji u skladu s strategijama nacionalnog i regionalnog razvoja kako bi se otvorila radna mjesta te pomoglo slabim zajednicama da se spremno suoče s problemima i odupru kriminalnim ili nasilnim aktivnostima. 

4. Jačanje struktura suradnje između zemalja regije i regionalnih organizacija kako bi se poduzele potrebne mjere za smanjenje prijetnja na moru i kopnu.

PRIRODA I RAZVITAK PRIJETNJI

Zemljopisni opseg primjene zajedničke komunikacije proteže se na 6 000 km uzduž obale od Senegala do Angole uključujući otoke Republike Kabo Verde i Svetog Tome i Prinsipa i pokriva dvije geografske, političke i gospodarske regije: Gospodarsku zajednicu zapadnoafričkih država (ECOWAS) i Gospodarsku zajednicu srednjoafričkih država (ECCAS), a obje su povezane s Komisijom Gvinejskog zaljeva (GGC) i Afričkom unijom (AU).

Tijekom zadnjeg desetljeća, zapadne i središnje afričke države iskusile su mješavinu dinamičnog gospodarskog razvitka zajedno s jačanjem uprave u nekim zemljama i slabljenjem upravljanja u drugim zemljama.  Neke od tih zemalja na sigurnom su putu do stanja srednjeg dohotka, dok ostale još uvijek imaju načina smanjiti siromaštvo u skladu s Milenijskim razvojnim ciljevima (MDG).  Ipak, oboje se može ugroziti rastućom nestabilnošću i kriminalnim aktivnostima u Gvinejskom zaljevu, a nestabilnost ili gospodarski poremećaji imat će izravan utjecaj na EU.

Organizirani zločin u obliku trgovanja drogom, ljudima, oružjem, neobrađenim dijamantima, krivotvorenim lijekovima, u obliku nezakonitog otpada[3] kibernetičkog kriminala i povezanog pranja novca često se događa u sjecištu porozne zemlje i morskih granica u Gvinejskom zaljevu.  Rute trgovanja često se preklapaju s nestabilnim i kriznim područjima, te s terorizmom u Sahelu i sjevernoj Nigeriji. Trgovanje drogom, posebno kokainom i oružjem[4] odigralo je važnu ulogu u slabljenju institucija upravljanja u nekoliko zemalja zapadne Afrike, ponajprije u Gvineji Bisau.  U nekim slučajevima, ova je aktivnost postala dodatni izvor prihoda za terorističke grupe u Sahelu. Ured Ujedinjenih naroda za drogu i kriminal (UNODC) procjenjuje da je vrijednost kokaina prevezenog iz zapadne Afrike do Europe samo 2011. godine bila 1,25 milijardi USD, a i najveći broj ilegalnih migranata, trgovalo se s njima ili ne, dospjet će u Europu.  Nezakonito se trguje i kakaom, pamukom, drvom, kasu orahom, zlatom i dijamantima[5].

Piratstvo i oružana pljačka na pučini druga je rastuća prijetnja.  Pomorsku trgovinu u Gvinejski zaljev i iz njega uvelike provodi EU. Regija je jedna od strateških pomorskih interesa EU-a. Postoji prosjek od 30 brodova koji nose zastavu Europske unije ili su u njezinu vlasništvu u bilo kojem trenutku u Gvinejskom zaljevu. Tijekom posljednjeg desetljeća, od 551 napada i planiranih napada koju su bili prijavljeni, većina ih se odvila pod nacionalnom jurisdikcijom, dok se manje od 20 % odvilo u međunarodnim vodama, najveći broj njih 2012. godine na obali Nigerije i Toga.   Ovi se napadi događaju ponajprije kada su brodovi usidreni, spremni za isplovljavanje ili isplovljavaju sa naftnih platformi ili spremnika.  Međutim, najnovije procjene pokazuju da bi se rizik napada mogao premjestiti dalje s obale kao u pristupu somalskih pirata koji koriste matične brodove kako bi započeli napade u međunarodnim vodama. Strahuje se da bi pirati mogli imitirati uzimanje taoca pomoraca na rogu Afrike za dividende više vrijednosti. Nepredvidljiva uporaba nasilja protiv posade, uključujući uporabu oružja, zabrinjavajući je trend.

Krađa nafte ili „petro-piratstvo” uključuje „pohranjivanje” te otimanje tankera za krađu goriva.  Nedavno je procijenjeno da Nigerija gubi otprilike 100 000 barela dnevno koji se onda preprodaju na crnom tržištu. Brodovi-tegljači koji prevoze radnike na naftne platforme također su na meti pirata i naoružanih razbojnika. Ove aktivnosti stavljaju vladu u trošak, povećaju troškove sigurnosti i obeshrabruju daljnja ulaganja.  Fokusiranje na sigurnost nafte i petrokemijske industrije važno je ne samo u Nigeriji (epicentru sve dosad), već i dalje, na obali Ekvatorske Gvineje, Gane, Kameruna, Republike Kongo, Gabona, Čada, Liberije i Angole[6]. Izlijevanje nafte povezano s krađom nafte često čini još veću štetu obalnom području te time i ribolovu i poljoprivrednom načinu života.   

Ilegalno ribarstvo: Ribarstvo ostaje važna industrija u mnogim zemljama u Gvinejskom zaljevu, što čini 25-30 % prihoda u Mauritaniji, od 25 do 30 % senegalskih izvoza, i 25-40 % vladinih prihoda u Gvineji Bisau prema Svjetskoj banci te Organizaciji za hranu i poljoprivredu Ujedinjenih naroda (FAO).  Nezakoniti, neprijavljeni i neregulirani ribolov (NNN) u Gvinejskom zaljevu košta obalne države oko 350 milijuna USD godišnje i predstavlja ozbiljnu ekološku prijetnju za riblji fond te mogući sveukupni pad ribarske industrije. Smatra se da su ukupni procijenjeni ulovi na obali Gvinejskog zaljeva do 40 % veći nego što je zabilježeno. Kao rezultat toga, izgubljeni su znatni resursi, prihodi, hrana i sredstva za život.

Procjenjuje se da je nezaposlenost u zemljama Gvinejskog zaljeva oko 40 %, a nezaposlenost mladih preko 60 %. Nema dovoljno gospodarskih prilika u formalnom i legalnom gospodarstvu za mlade ljude. Uz to, nesigurnost u opskrbi hranom na selu potaknula je migraciju iz ruralnih područja u gradove što je dovelo do brzog rasta gradske populacije, šireći već tešku socijalnu i gospodarsku infrastrukturu te stvarajući napetost među gradskim stanovništvom. Tako visoka razina nezaposlenosti potiče mlade ljude na kriminalne aktivnosti kako bi preživjeli pa postaju vojnici za pirate i kriminalne bande ili ih to tjera na ilegalnu migraciju u iznimno opasnim uvjetima.

INTERESI EU-a

EU ima značajne gospodarske, razvojne, trgovačke i sigurnosne interese u Gvinejskom zaljevu.  Predanost EU-a rješavanju problema siromaštva i podupiranju gospodarskog razvoja sadržana je u Sporazumu iz Cotonoua. Europska unija također je predana pružanju podrške održivom iskorištavanju prirodnih resursa u regiji, uključujući ugljikovodika i ribe. Europa uvozi polovinu od svojih energetskih potreba, od čega 10 % nafte i 4 % prirodnog plina dolazi iz Gvinejskog zaljeva.  Nigerija, Angola, Ekvatorska Gvineja i Gabon važni su dobavljači sirove nafte, a Nigerija i prirodnog plina.  Blizina regije Europi uz jednostavan pristup moru daje joj komparativnu prednost u odnosu na Bliski istok za naše potrebe nafte, dok Europa ostaje i dalje primarno izvozno tržište za druge regionalne proizvode, uključujući šumarstvo, poljoprivredu i mineralne resurse[7].

Regija je rastući magnet za europska ulaganja, ne samo u prirodnim resursima, već i u sektorima potrošačke robe i usluga, uključujući i mobilnu telefoniju.  To dolazi u kombinaciji s rastućom važnosti kao potencijalnim tržištem za izvoze jer se gospodarski rast u regiji ubrzava.  Zbog svega ovoga, sve veći zajednički interes u partnerstvu promiče rast i radna mjesta, osiguravajući sigurnost i stabilnost.

Jednako je toliko u interesima EU-a promicati stabilnost u Gvinejskom zaljevu kako bi se zaštitili građani EU-a od prijetnji droge, terorizma, piratstva i oružane pljačke te drugih oblika kriminala koji potječu iz regije.

ŠTO SE PODUZELO

Dosadašnji odgovori na ove prijetnje dovele su do niza inicijativa tijekom posljednjih 5 godina na međunarodnim, regionalnim i nacionalnim razinama.

- Dvije Rezolucije Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda o piratstvu i oružanoj pljački u Gvinejskom zaljevu[8] u okviru kojih je utvrđena  potreba za donošenje „sveobuhvatnog pristupa koji provode zemlje u regiji kako bi se suprotstavile opasnosti od piratstva i oružane pljačke na moru u Gvinejskom zaljevu i njihovih uzroka”, i potreba gradnje na „postojećim nacionalnim, regionalnim i izvanregionalnim inicijativama za poboljšanje pomorske sigurnosti i zaštite u Gvinejskom zaljevu”.  Obje se rezolucije fokusiraju na promicanje održavanja mira i stabilnosti općenito u regiji Gvinejskog zaljeva.

- Pod pokroviteljstvom G8, pokrenuta je inicijativa grupe Prijatelji Gvinejskog zaljeva za rješavanje pomorske sigurnosti u Gvinejskom zaljevu, čija je EU članica.  Fokusira se na važnost afričkog vlasništva,  poveznicu između gospodarskog razvoja i sigurnosti, važnost suradnje i razmjene informacija i potrebu za sveobuhvatnim odgovorom koje uključuje upravu i sudove.

- EU rješava nezakoniti, neprijavljeni i neregulirani ribolov (NNN) provođenjem Uredbe o nezakonitom, neprijavljenom i nereguliranom ribolovu (NNN) i Sporazumima o partnerstvu u ribarstvu EU-a pri čemu mnoge obalne zemlje zapadne i središnje Afrike pomažu regulirati ribolov, uključujući brodove EU-a, i doprinose razvoju uprave/boljoj upravi i kontroli sektora ribarstva.  

- Regionalne organizacije ECOWAS i ECCAS donijele su politike i pokrenule posebne mjere, uglavnom kao rezultat rastućeg međunarodnog pritiska i međunarodne potpore, uključujući za ECOWAS sveobuhvatni Okvir za sprječavanje kriza 2008. godine kojim se rješava, među ostalim, problem prekograničnih i pomorskih sigurnosnih problema, ključni Praia plan kako bi se riješio sve veći problem droge te Protuterorističku strategiju i Plan provedbe. ECCAS ima integriranu strategiju za pomorsku sigurnost od 2008. godine, a osnovao je i CRESMAC (Regionalni centar za pomorsku sigurnost u središnjoj Africi). Afrička unija donijela je 2012. godine Afričku integriranu strategiju pomorske sigurnosti (2050 AIM Strategy).

- Pojedine zemlje u Gvinejskom zaljevu počele su povećavati resurse i razvijati strategije u partnerstvu za rješavanje organiziranog kriminala i na moru i na kopnu, kao što su zajedničke ophodnje (Operacija Boljitak) Savezne Republike Nigerije i Republike Benin.

- Sve je veća podrška u okviru bilateralnih programa država članica EU-a  i ostalih međunarodnih partnera poput SAD-a, Brazila, Kine, Indije, Južne Afrike, i drugih, za oblikovanje politika, suradnju i jačanje institucionalnih kapaciteta. Potpora država članica EU-a već je vrlo bitna, pogotovo što se tiče izgradnje kapaciteta ključnih institucija i usluga.

- Sastanak na vrhu šefova država Gvinejskog zaljeva održan u Yaoundéu 24.-25. lipnja 2013. doveo je do:

(a) Donošenja „Kodeksa ponašanja u sprečavanju i suzbijanju piratstva, oružane pljačke protiv brodova i nezakonitih pomorskih aktivnosti u zapadnoj i srednjoj Africi” koji će biti pregledan za 3 godine[9].

(b) Donošenja Memoranduma o razumijevanju (MoU) koji su potpisali predsjednici pomorske sigurnosti i zaštite ECCAS-a, ECOWAS-a i GGC-a u zapadnoj i srednjoj Africi, a kojime se utvrđuje osnivanje skupine stručnjaka radi pripremanja skorog akcijskog plana za provedbu Kodeksa ponašanja.

(c) Odluku da se Centar za međuregionalnu koordinaciju smjesti (kao što je navedeno u MoU) u Yaoundéu. To će biti mehanizam nadzora provedbe, pod pokroviteljstvom AU-a.

U smislu definiranja strateških zahtjeva i potrebnih politika, napravljeno je mnogo posla. Provedba je, međutim, znatno ograničena manjkom resursa, a razmak u odnosu na razinu daljnjeg ulaganja koje je potrebno kako bi se preokrenuo sve češći trend organiziranog kriminala i dalje je širok.

PUT PREMA NAPRIJED

Sastanak na vrhu u Yaoundéu pokazao je čvrstu obvezu pojedinih država, regionalnih organizacija i GGC-a da surađuju i s međunarodnim partnerima kako bi se razvila regionalna pomorska sigurnost u najširem smislu.[10] Mjere poduzete nakon tog sastanaka na vrhu dobra je početna točka EU-ova pristupa.

 EU-ov pristup treba se zasnivati na tri načela:

- partnerstvu sa zemljama Gvinejskog zaljeva, njihovim regionalnim organizacijama i drugim međunarodnim organizacijama aktivnima u regiji (ECOWAS, ECCAS, GGC, Pomorska organizacija za zapadnu i središnju Afriku (MOWCA), kao i UN-ovim uredima za središnju i zapadnu Afriku, UNOCA i UNOWA i međunarodnim organizacijama uključujući AU, UN-ove agencije, kao što su Međunarodna pomorska organizacija (IMO), INTERPOL, Svjetska carinska organizacija (WCO) i dr.),

- sveobuhvatnom pristupu problemima gdje je omogućena integracija pitanja sigurnosti, razvoja i upravljanja u jedinstven strateški okvir.

- primjenjivanju lekcija naučenih iz naših strategija u drugim dijelovima Afrike.

EU predlaže integrirani pristup pitanjima upravljanja i svim sigurnosnim rizicima i izazovima na kopnu i moru koji obuhvaćaju sve aspekte transnacionalnog organiziranog kriminala na moru kao što je navedeno u Kodeksu ponašanja potpisanom u Yaoundéu, koji rješavaju uzroke te promiču regionalni mir, sigurnost, stabilnost, dobro upravljanje i razvoj. Potpora kontroliranju granica, vladavina prava, reforma zakonskih i sigurnosnih okvira, omogućavanje pristupa pravosuđu i ljudskim pravima, borba protiv korupcije i organiziranog kriminala, uključujući ilegalne migracije, osnovne su komponente dugotrajnog rada koji tek treba uslijediti. Ključno je i gospodarsko upravljanje kao što je bolje upravljanje i društveno sudjelovanje u iskorištavanju prirodnih resursa, uključujući naftu, ribarstvo i drugo. Ostali važni elementi trebaju obuhvaćati nadogradnju postojećih uspješnih akcija EU-a i učenje lekcija iz strategija EU-a za Sahel i rog Afrike, rad na nacionalnoj, regionalnoj i međunarodnoj razini, s pojedinačnim državama članicama ili grupama država članica koje imaju političku volju da djeluju (i ohrabrivanje drugih da se pridruže).

Imajući to na umu, EU-ov pristup fokusirat će se na sljedeća četiri cilja:

Cilj 1. – Gradnja zajedničkog razumijevanja raspona prijetnji u Gvinejskom zaljevu te potrebe da se taj problem riješi među zemljama u regiji i međunarodnoj zajednici.

Cilj je razviti čvrstu, činjeničnu osnovu za stvaranje politike i mjera, promicati osjećaj pripadnosti među afričkim zemljama, te poticati političku volju za rješavanje problema.  To će također omogućiti EU-u da bolje prosuđuje troškove i koristi predloženih akcija.

Suradnja s ključnim dionicima u zemljama i regionalnim organizacijama, uključujući organizacije civilnog društva, nevladine organizacije (NVO), organizacije za upravljanje regionalnim ribarstvom (RFMOs) i privatni sektor, omogućit će definiranje cjelovite slike prijetnji, identificiranje prilika i slaganje prioriteta. 

Moguće mjere:

- poboljšanje prikupljanje podataka (trenutačno samo 30-50 % pomorskih nezgoda se prijavi) i razmjene informacija,

- identificiranje zemljopisne i tematske prioritetne zone kako bi se fokusiralo na odgovor EU-a, uključujući u suradnji s drugim međunarodnim sudionicima;

- rješavanje ozbiljnijih uzroka nestabilnosti prema razini rizika korištenjem rješenja poput Sustava ranog upozoravanja na konflikt, Procjena rizika sukoba i Strategija ljudskih prava EU-a,

- osiguravanje usklađenosti tematskih (sigurnost, trgovina drogom i za borbu protiv terorizma) i zemljopisnih politika/strategija,

- održavanje bliskih veza s privatnim sektorom, posebno industrijskim sektorom, malim obalnim ribolovom i rudarskim sektorom, kao i brodarskim društvima kako bi se osiguralo da vlade uzimaju njihove stavove u obzir.

- podržavanje dijaloga s civilnim društvom, industrijskim sektorom i vladama.

Cilj 2. - Pomaganje vladama regije u izgradnji institucija i mogućnosti da osiguraju sigurnost i vladavinu prava.

Čvrste nacionalne (i regionalne) institucije sposobne da se suprotstave prijetnjama na održivoj osnovi neophodne su za učinkovitu borbu protiv mreža organiziranog kriminala.  Te institucije moraju imati volju za borbu protiv kriminala, mandat i resurse za to, kao i tehničke mogućnosti, uključujući u specijalističkim područjima. EU ima iskustvo i resurse koji pridonose izgradnji lokalnih kapaciteta i koji bi političkim dijalogom trebali poticati potrebnu političku podršku.

Te institucije uključuju:

- političke institucije (npr. parlamente, tijela koja upravljaju izborima, političke stranke) koje drugim institucije daju mandat za interveniranje i odgovarajući pravni okvir da se to postigne,

- sigurnosne ustanove (na primjer unutarnje snage sigurnosti, obalna straža, lučka uprava, carinske vlasti te vojne – kopnene, morske i zračne snage, a sve s povezanim funkcijama za prikupljanje obavještajnih podataka) koje mogu provoditi operacije nadzora i, tamo gdje je potrebno, intervenirati kako bi se zaštitili trgovački putovi, naftne platforme te prekinule nezakonite aktivnosti kao što su trgovanje drogom i ljudima.  Treba postojati primjeren pravni okvir i politička odgovornost kako bi se osigurale jasne odgovornosti u odnosu na teška kaznena djela na kopnu ili moru.  Jačanje kapaciteta potrebno je u određenim područjima gdje su najslabiji (npr. borba protiv piratstva na moru ili otkrivanje droge).

- institucije vladavina prava (na primjer policija, sudovi i zatvori, uključujući i specijalizirane sudove na primjer u carinskom ili ribolovnom području) koje mogu a) omogućiti da se osumnjičene istraži, da im se sudi te da ih se primjereno kazni u skladu sa zakonom i uz poštivanje standarda ljudskih prava, b) olakšati pristup pravdi i  zaštiti ljudskih prava (također za žrtve trgovanja ljudima), s ciljem promicanja reformi pravosuđa i unutarnjih poslova. Neke od ključnih dimenzija ovdje su neovisnost i zaštita sudaca i istražnih sudaca, forenzička sposobnost pružanja dokaza na sudu i smanjenja uporabe nezakonitih metoda ispitivanja.

- institucije gospodarskog i ekološkog upravljanja: državna tijela trebaju smanjiti korupciju tamo gdje ona postoji, spriječiti pranje novca preko nacionalnih financijskih institucija, izbjegavati korumpirano ili nesposobno upravljanje ugovorima prirodnih resursa te osigurati dobro upravljanje okolišem komercijalnim djelatnostima. 

- nadzorne institucije i civilno društvo (npr. glavni revizor, ombudsman, anti-korupcijske institucije, mediji, nevladine organizacije, trustovi mozgova , društvene skupine) koji mogu potaknuti dobro upravljanje i vladavinu prava kako bi se smanjio prostor u kojem djeluju mreže organiziranog kriminala.

Europska unija trebala bi surađivati s lokalnim zajednicama, civilnim društvom i medijima kako bi se građani mogli smatrati ove institucije odgovornima.

Moguće mjere:

a) unaprjeđenje vladavine prava jačanjem nacionalnih agencija za provedbu zakona i pravosuđa, poboljšanje sposobnosti nadzora mora i kopna, podržavanje poboljšane međuagencijske i regionalne suradnje u borbi protiv droge i organiziranog kriminala, uključujući sigurnost i pravnu suradnju, razmjenu podataka, i zajedničke mjere prekogranične borbe protiv trgovine ljudima, potpora razvoju Afričke integrirane strategije pomorske sigurnosti 2050. i poboljšanje praćenja i izvještavanja o narušavanju pomorske sigurnosti, uključujući i prikupljanje dokaza za kazneni progon

b) poboljšanje gospodarskog i ekološkog upravljanja razvojem ili provedbom zakonskih okvira za ribolov i eksploataciju minerala na moru, uključujući sustave licenciranja ribe, surađivanje s međunarodnim organizacijama, Organizacijama za upravljanjem regionalnim ribarstvom i drugim ključnim tijelima u osiguravanju poštovanja međunarodnog prava i regionalnih normi, rad s privatnim sektorom – uključujući naftnu i pomorsku industriju za promicanje mjera korporativne odgovornosti radnji i suradnje s civilnim društvom i lokalnim zajednicama.

Cilj 3. – Potpora razvoju prosperitetnih gospodarstava u obalnim zemljama, omogućujući im pružanje osnovnih usluga, mogućnosti zapošljavanja i smanjenje stope siromaštva za građane.

Mnoge su države Gvinejskog zaljeva slabe najnerazvijenije zemlje s pokazateljima lošeg razvoja, kao što su očekivano trajanje života, zdravlje i pismenost. Rasprostranjeno siromaštvo, loša državna uprava i nerazvijenost mogu olakšati nastanak kriminalnih aktivnosti. Stvaranje legitimnih i održivih radnih mjesta za mlade ljude moglo bi pomoći rješavanju nekih od temeljnih uzroka nesigurnosti  u mnogim zemljama Gvinejskog zaljeva.

Razvojna politika EU-a, uključujući i EU-ov Plan za promjenu, prilikom pružanja pomoći daje prednost najsiromašnijim zemljama, posebice slabim državama. Ključna pitanja u Planu za promjene uključuju dobru državnu upravu, uključivi i održivi razvoj, poljoprivredu, sigurnost hrane, čistu energije, te poboljšanje otpornosti na posljedice klimatskih promjena. Što se tiče prehrane, trgovine, gospodarskog razvoja i zapošljavanja, očita je važnost poboljšanja upravljanja sektorom ribarstva za regiju, posebno zanatskog obalnog ribolova.[11]

Moguće mjere:

- Nastavljanje i proširivanje aktualnih radova za poboljšanje regulacije i upravljanja ključnim industrijama u Gvinejskom zaljevu uključujući ribolov i ulov;

- Povećavanje sudjelovanja zajednice u lokalnom gospodarskom razvoju i podrška zajednicama širenjem dostupnosti energije i osnovnih usluga;

- Suradnja sa zemljama Gvinejskog zaljeva, Organizacijama za upravljanje regionalnim ribarstvom, međunarodnim organizacijama i drugim ključnim dionicima kako bi se poboljšala regulacija te upravljanje ribarstvom i industrijom ulova.

Cilj 4. – Uspostavljanje struktura suradnje između zemalja regije kako bi se poduzele učinkovite mjere diljem granica na moru i kopnu.

Zbog važnosti razmjene informacija i suradnje među širokim rasponom agencija i sudionika, javnih i privatnih, neophodno je izraditi snažan plan i suradnju među njima, posebno s ključnim regionalnim organizacijama: ECOWAS-om, ECCAS-om i GGC-om. Veća koordinacijska uloga Afričke unije dokazala je svoju vrijednost u Rogu Afrike zbog čega je regionalne organizacije u Gvinejskom zaljevu sve više cijene.  Suradnja u EU-u treba poduprijeti ovu integraciju i koordinaciju napora. 

Moguće mjere:

- poboljšanje planiranja, suradnje i komunikacije među regionalnim partnerima, pomoć regionalnim organizacijama da više rade surađivajući jedne s drugima nakon sastanaka na vrhu u Yaoundéu,

- identificiranje gdje aktivni partneri poput SAD-a, Kanade, Japana, Kine, kao i UN-a, Svjetske banke i drugih multilateralnih organizacija/institucija mogu imati pozitivan učinak, uključujući Gvinejski zaljev u našem političkom dijalogu s tim partnerima,

- Politički dijalozi EU-a s državama i regionalnim organizacijama te drugim regionalnim tijelima trebali bi redovito procijeniti sigurnost na moru i na kopnu, kao i situaciju razvoja, trendove i potrebe,

- potpora ECOWAS-u, ECCAS-u, GGC-u i Afričkoj uniji u njihovim nastojanjima da surađuju iznutra, sa svojim državama članicama i jedni s drugima, kao i sa vanjskim partnerima.

ZAKLJUČCI

Iako su poduzeti neki obećavajući koraci na nacionalnoj, regionalnoj i međunarodnoj razini, razmjer, raznolikost i mijenjanje kriminalnih aktivnosti i složenosti temeljnih problema zahtijevaju mnogo više pozornosti na nacionalnoj, regionalnoj i međunarodnoj razini. Taj je pristup u potpunosti sukladan i komplementaran s nacionalnom politikom smanjenja siromaštva i regionalnih inicijativa, a i u sinergiji je s mjerama koje su provedene Sporazumima o partnerstvu u ribarstvu i mjerama koje provode Uredbu o nezakonitom, neprijavljenom i nereguliranom ribolovu (NNN). Jasno je da se djelatnost preko različitih ciljeva utvrđenih u ovom okviru može međusobno podupirati i nadopunjavati.

To će biti važno radi usklađivanja svih tih različitih inicijativa, kako u regiji, tako i među institucijama EU-a u Bruxellesu, s vlastitim programima država članica EU-a , kao i s međunarodnom zajednicom. Naša razina ambicije, premda je široka i obuhvaća cijeli niz gospodarskih, društvenih, upravnih, sigurnosnih i razvojnih izazova, pravi je pristup u ovoj fazi.

Mudra će odluka biti koncentrirati se tamo gdje EU može imati najviše učinka. Poslije Yaoundéa postoji mogućnost da se smanji podrška regionalnim koordinacijskim platformama kojima upravlja Afrika i koje se razvijaju.

Naposljetku, taj strateški okvir omogućit će nam da bolje prosuđujemo i planiramo rad EU-a s njezinim partnerima u Gvinejskom zaljevu na koherentniji način. Povećanje fokusa EU-a danas o boljoj koordinaciji imat će značajan utjecaj na sigurnost, povjerenje ulagača, prosperitet, sredstva za život, okoliš i zalihe energije.

[1] To uključuje i mnoge susjedne neobalne zemlje čije zalihe ovise o obalnim gospodarskim aktivnostima.

[2] U okviru međunarodnog prava postoji razlika između incidenata „piratstva” – koji se odvijaju u međunarodnim vodama – i incidenata „oružane pljačke na pučini” – koji se odvijaju u teritorijalnim vodama.

[3] Primjeri nezakonitog otada uključuju herbicide i pesticide, izlijevanje nafte, neobrađeni industrijski otpad, kao i nuklearne te aerosolne zagađivače.

[4] UNODC procjenjuje da 5-7 milijuna malog i lakog oružja kruži u području Gvinejskog zaljeva.

[5] Dijamanti su pridonijeli jačanju sukoba u regiji, što je dovelo do uspostave postupka certificiranja Procesa Kimberley (KP) kako bi se spriječilo da konfliktni dijamanti dosegenu međunarodna tržišta.

[6] Izvješće Europskog parlamenta iz kolovoza 2011., PE 433.768: „Učinci aktivnosti naftnih kompanija na okoliš, zdravlje i razvoj u subsaharskoj Africi” temelji se na iskustvu iz Angole i Nigerije.

[7] Primjeri uključuju željezne rude (Nigerija, Gabon i Kamerun), dijamante (Gvineja, Liberija, Sijera Leone), mangan (Gabon), boksit (Gvineja), kobalt i drvo (Kamerun) i kakao (Gana, Côte d'Ivoire).

[8] UNSCR (2011) 2018 i (2012) 2039

[9] Kodeks je inspiriran Kodeksom ponašanja iz Džibutija Međunarodne pomorske organizacije (IMO) za zapadni Indijski ocean. Njegove su glavne značajke poseban naglasak na razmjenu informacija i upravljanje, olakšanu određenom nacionalnom kontaktnom točkom u svakoj državi, kao i broj regionalnih transnacionalnih i trans-regionalnih centara za upravljanje pomorskom sigurnošću, te jasan angažman država članica da proglase svoje ekskluzivne gospodarske zone i provode svoje zakone, uključujući zakone o ribolovu, piratstvu i oružanoj pljački na moru, zaštiti okoliša, odlaganju otpada i mineralnim resursima, uključujući naftu. Kodeks će se držati pod pokroviteljstvom Afričke unije, a ne Međunarodne pomorske organizacije, kako bi se ostvarilo veće afričko vlasništvo.  Kodeks zasad nije obvezujući.

[10] EU definira Uredbu 725/2004 o pomorskoj sigurnosti, čl. 2.5 kao kombinaciju preventivnih mjera koje trebaju štititi utovar i lučka postrojenja od prijetnji namjernih nezakonitih radnji.

[11] Za EU postoje znatni potencijalni dobici od jačanja lokalnih kapaciteta za očuvanje ribljeg fonda i upravljanje njime, u obliku poboljšanih perspektiva za ribarske flote EU-a i povećane sigurnosti pomorskih putova zbog boljeg lokalnog nadzora.