15.4.2014   

HR

Službeni list Europske unije

C 114/18

1.

pozdravlja izvješće Komisije od 27. lipnja 2013. i njezine procjene temeljene na dvjema trenutnim makroregionalnim strategijama (za Dunavsku i Baltičku regiju). Odbor također pozdravlja prijedloge Komisije o razjašnjavanju pojma koji je temelj makroregionalnih strategija, kao i njezine preporuke za naknadnim mjerama, uzimajući u obzir kontinuirani rad na postojećim makroregionalnim strategijama i na akcijskom planu za Atlantik, strategiji koja se trenutačno razvija za Jadransko-jonsku regiju, makroregionalnoj strategiji za Alpe i svim ostalim strategijama koje bi se mogle razviti u budućnosti;

2.

pozdravlja zaključke Vijeća od 22. listopada 2013. o dodanoj vrijednosti makroregionalnih strategija, u kojima se naglašava ključna uloga koju su imale u postojećim makroregijama i preporuča da Komisija i države članice, po potrebi, prilagode uspješne prakse makroregionalnog pristupa na područja suradnje manjeg opsega i intenziteta;

3.

slaže se s Komisijom da pristupi makroregionalne strategije i strategije morskih bazena imaju slične težnje, budući se u biti zasnivaju na istom načinu razmišljanja, imaju iste ciljeve, provode isti niz mjera u relevantnim područjima i dio su istog europskog političkog okvira. Obje vrste strategija dozvoljavaju suradnju između više sektora i razina upravljanja. OR zahtjeva od Komisije da pojasni mogućnost zajedničkog učenja tijekom buduće provedbe ova dva pristupa;

4.

zadovoljan je odabirom trenutka izvješća Komisije, s obzirom na novo programsko razdoblje 2014. – 2020. te podsjeća da je OR u svojem mišljenju „Strategija za Sjeverno more – područje Engleskog kanala” (CdR 99/2010 fin) već pozvao na izradu zelene knjige u kojoj bi Komisija trebala preciznije istražiti i definirati ulogu i funkciju makroregija;

5.

ponavlja svoju podršku razvoju i provedbi makroregionalnih strategija te naglašava politički i strateški značaj dosadašnjeg rada na strategijama za Baltik i Dunav u promoviranju suradnje u tim makroregijama i unutar EU-a i sa zemljama izvan EU-a. Te strategije su pionirske i pokazuju put primjenjujući nove pristupe suradnji i potičući europsku integraciju;

6.

primjećuje da osnovna načela rada na makroregionalnim strategijama uključuju sinergije nastale suradnjom pri traženju rješenja za probleme koji utječu na jedno geografsko područje ili ideja za ostvarivanje potencijala određenog područja. Ključno je i unapređenje koordinacije dostupnih resursa i poboljšanje suradnje među postojećim ustanovama, posebno kad se radi o ulozi dodijeljenoj lokalnim i regionalnim vlastima, bez stvaranja dodatne administrativne razine;

7.

naglašava dodanu vrijednost EU-a prilikom razvoja i provedbe makroregionalnih strategija te napominje važnost toga da Europska komisija ostane ključni strateški koordinirajući čimbenik u suradnji među državama članicama kako bi razvile i provodile makroregionalne strategije;

8.

primjećuje važnost prijedloga Komisije da se o pitanjima koja se odnose na makroregionalne strategije redovito raspravlja u relevantnim sektorskim vijećima. Europska komisija i Europski parlament imaju ključnu ulogu u odobravanju i promicanju strategija;

9.

poziva Europsku komisiju i države članice da podrže razvoj inovativnih sustava upravljanja te da regije, općine i europske subjekte poput EGTS-a, kao i ostale teritorijalne instrumente suradnje poput radnih zajednica, uključe u stvarni postupak suodlučivanja, posebno u oblikovanju i provedbi makroregionalnih strategija. Odbor regija napominje da se dodana vrijednost EGTS-a i ostalih instrumenata teritorijalne suradnje može dodatno unaprijediti tako da ih se uključi u makroregionalne strategije;

10.

smatra da je važno poboljšati suradnju među lokalnim i regionalnim vlastima i proširiti je na način da obuhvaća različite politike Unije i da prelazi različite sektore. Makroregionalne strategije trebale bi služiti kao alati za suradnju među lokalnom i regionalnom razinom, državama članicama i EU-om kako bi se podržali navedeni ciljevi.

11.

primjećuje najvažnija zapažanja u izvješću Komisije o do sada izvršenom radu na strategiji u makroregijama; ovim je poboljšana usmjerenost raspoloživih resursa na postizanje zajedničkih ciljeva, promoviran međusektorski pristup prema, na primjer, pitanjima zaštite okoliša i stvaranju konkurentnijih regija, i unaprijeđena suradnja među zemljama sudionicama te među različitim nacionalnim sudionicima;

12.

opaža, na temelju ovog izvješća, da je pristup makroregionalne strategije osigurao nedvojbenu dodanu vrijednost kad je riječ o promicanju društvene, gospodarske i regionalne kohezije u Europi;

13.

ističe da trenutačne makroregionalne strategije naglašavaju – iscrpno i s različitih gledišta – prioritete koji zahtijevaju blisku suradnju. Revidirana Strategija za Baltik ima ukupno 17 prioritetnih područja i pet horizontalnih djelovanja, dok Strategija za Podunavlje ima 11 prioritetnih područja. Teme obuhvaćaju potrebu za suradnjom na području prijevoza, zaštite okoliša, poslovanja i gospodarstva, vještina i kulture te dobrobiti. Akcijski plan za Strategiju za Baltik navodi više od 100 vodećih inicijativa, dok Strategija za Podunavlje obuhvaća više od 400 projekata suradnje, od kojih se 150 već provodi;

14.

ističe važnost mogućnosti da se ponovno procijene prioriteti makroregionalnih strategija tijekom njihove provedbe, ukoliko postoji temeljna promjena okolnosti ili ukoliko je to opravdano poukama koje se mogu izvući. To će osigurati učinkovito usmjeravanje sredstava tijekom provedbe;

15.

primjećuje važnost usmjeravanja makroregionalnih strategija prema jasno definiranim ciljevima s makroregionalnim značajkama; oni bi trebali biti temelj stalnog praćenja i ocjenjivanja u kojima će sudjelovati svi dionici;

16.

ističe ključnu ulogu praktičnih projekata suradnje u stvaranju stvarne dodane vrijednosti makroregionalnih strategija. Tijekom praktične provedbe, potrebno je obratiti veću pozornost na načine stvaranja nove i inovativne projektne aktivnosti koja udovoljava makroregionalnim strateškim ciljevima na usredotočeni način. Trenutno je suradnja na projektu više usmjerena na pravila za financijske instrumente, što ostavlja vrlo malo prostora za inovacije. Ovaj pristup nije najbolji način za potporu provedbe makroregionalnih strategija. Ubuduće će biti potrebna fleksibilnost i unutar i između pojedinačnih financijskih instrumenata, kao i prostor za poboljšanje koordinacije različitih financijskih instrumenata. Više truda trebalo bi uložiti i u pojednostavljivanje pravila koja uređuju financijske instrumente; U ovom kontekstu, naglašava posebnu važnost programa INTERREG-B, koji za cilj ima provedbu projekata suradnje među makroregijama u razdoblju 2014. – 2020.

17.

naglašava da bi ubuduće trebalo birati strateški usmjereniji pristup radu na projektu koji se slaže sa Strategijom „Europa 2020”, općim okvirom programa EU za razdoblje 2014. – 2020., te nacionalnim i regionalnim strategijama i programima. U radu na projektima koji podupiru provedbu makroregionalnih strategija važno je omogućiti suradnju među sektorima i prioritetnim područjima te dovoljno fleksibilnosti i odgovornosti kako bi se iskoristile nove prilike i suočilo s novim izazovima;

18.

ističe potrebu promicanja novih oblika suradnje i novih projektnih inicijativa te kao primjer navodi važnost početnog kapitala u razvijanju novih suradnja u poslovnim pothvatima. U prvom krugu prijava za početni kapital Strategije za Baltik dodijeljena su financijska sredstva za ukupno 14 pripremnih projekata za razvoj projekata suradnje koji podupiru provedbu strategije. Potpora je također uspješno pružena sličnoj pripremi projekta u Strategiji za Podunavlje;

19.

potiče države članice koje su dijelom makroregionalne strategije da prilikom donošenja višegodišnjeg financijskog okvira EU-a za 2014. – 2020., zajedno s Europskom komisijom, razmotre kako najbolje podržati promicanje međunarodne projektne aktivnosti kao dijela nacionalnog i regionalnog programiranja. Države članice, pod vodstvom Europske komisije, trebale bi jasno pokazati poveznicu između različitih programa financiranja EU-a i provedbe makroregionalnih strategija te, gdje je to moguće, utvrditi nacionalne financijske instrumente koji bi se mogli koristiti u tu svrhu;

20.

ističe ključnu važnost suradnje među koordinatorima prioritetnih područja i horizontalnih djelovanja i u Strategiji za Baltik i u Strategiji za Podunavlje te suradnje na regionalnoj i lokalnoj razini u stvaranju novih portfelja projekata koji pomažu u ispunjavanju ciljeva makroregionalnih strategija. Tim sudionicima trebalo bi osigurati i prikladne radne uvjete. Od Europska komisije i relevantnih dionika traži se da istraže sve mogućnosti za pružanje jednostavne i pouzdane financijske potpore koordinatorima prioritetnih područja i voditeljima horizontalnih djelovanja;

21.

primjećuje da je provedena anketa pokazala da se upravljanje i dalje smatra problematičnim iako je Komisija pojasnila strukture upravljanja i za Strategiju za Baltik i za Strategiju za Podunavlje te navela zadatke i odgovornosti različitih sudionika (nacionalnih kontaktnih točaka, koordinatora prioritetnih područja, voditelja horizontalnih djelovanja i voditelja vodećih projekata). Odbor regija potiče Komisiju i države članice da razmotre načine za pojednostavljivanje sadašnjih upravljačkih struktura. Ulogu lokalne i regionalne razine potrebno je dodatno učvrstiti;

22.

naglašava važnost upoznavanja što većeg broja dionika s ciljevima makroregionalnih strategija i trenutačne suradnje zbog podizanja svijesti o europskoj suradnji i poticanja većeg sudjelovanja u provedbi tih strategija. Odbor vjeruje da, kako na makroregionalnoj tako i na nacionalnoj razini, treba izraditi smjernice koje bi podržale komunikaciju i aktivnosti dionika. Potrebno je bolje iskoristiti mogućnosti koje nude digitalne informacijske platforme u razmjeni iskustva i primjera najboljih praksi prepoznatih tijekom projekata;

23.

naglašava da politički dionici na visokoj razini moraju pokazati jasnu predanost i preuzeti vodeću ulogu kako bi došlo do napretka u provedbi strategije u svim zemljama sudionicama. Potrebno je osigurati predanost na razini država članica kako bi se pružila najbolja moguća potpora lokalnim i regionalnim naporima za provedbu strategije;

24.

pozdravlja zasebnu reviziju jačanja vodstva u trenutačnim strategijama koja će se provesti zajedno s godišnjim forumima za strategiju 2014. godine;

25.

upozorava na prijašnja mišljenja o revidiranoj Strategiji za Baltik (2012.), Strategiji za Podunavlje (2011.), teritorijalnoj suradnji u Sredozemnom bazenu putem Jadransko-jonske makroregije (2011.) i Strategiji za Sjeverno more – područje Engleskog kanala (2010.) u kojima je Odbor snažno naglasio važnost višerazinskog upravljanja u provedbi strategija. Ujednačeno i održivo sudjelovanje svih dionika ključno je za postizanje ciljeva strategije, kao i za njezin uspjeh;

26.

smatra korisnim prijedlog Komisije da se razmotri uključivanje javnih i ostalih institucionalnih foruma EU-a u upravljanje strategijama te preporuča da se razmotri kako na konkretan način iskoristiti organizacije. Različite organizacije i platforme suradnje mogu biti učinkovitije u uključivanju sudionika u provedbu makroregionalnih strategija. Sam Odbor spreman je na suradnju u različitim stručnim forumima;

27.

opaža da je trećina ispitanika u anketi koju je provela Komisija za svoju procjenu navela da se načelo višerazinskog upravljanja ne odražava u cijelosti u političkim smjernicama na razini države članice ili projekta kao ni u odlukama o provedbi projekata. Odbor smatra da je potrebno više naglasiti jačanje načela višerazinskog upravljanja, posebno u provedbi strategija. To će zahtijevati djelovanje, i to naročito država članica koje sudjeluju u strategiji, u suradnji s Komisijom;

28.

predlaže da se unaprijede mogućnosti uključivanja lokalnih i regionalnih sudionika, kao i sudionika iz civilnog društva, u provedbu makroregionalnih strategija u skladu s načelima partnerstva i transparentnosti. Potrebno je uvođenje redovitih savjetovanja lokalnih vlasti i predstavnika civilnog društva na svim razinama upravljanja o provedbi makroregionalne strategije;

29.

predlaže da se uzmu u obzir pozitivna iskustva s postojećim strategijama za Baltik i Podunavlje tijekom rada na strategiji za Jadransko-jonsku regiju i preporučuje, posebno u ovom kontekstu, bliskiju suradnju različitih makroregionalnih strategija;

30.

poziva se na svoje jednoglasno usvojeno mišljenje Strategija za Sjeverno more – područje Engleskog kanala (CdR 99/2010 fin), u kojem je, uzimajući u obzir ključne izazove u ovom području, hitno pozvano na stvaranje makroregionalne strategije za Sjeverno more – područje Engleskog kanala i žali što Komisija još uvijek nije objavila obećanu komunikaciju o provedbi integrirane pomorske politike za šire područje Sjevernog mora;

31.

prije izrade novih strategija, pozdravlja procjenu djelotvornosti postojećih „strategija morskih bazena” kao i usporedbu s iskustvom provedbe postojećih makroregionalnih strategija;

32.

ponavlja stavove koje zauzima u prethodnim mišljenjima OR-a o tome kako potaknuti različite sudionike da se uistinu angažiraju u provođenju makroregionalnih strategija: postoji potreba za transparentnim donošenjem odluka, sveobuhvatnom razmjenom informacija i razvijanjem zajedničkog načina rada na svim razinama,

33.

poziva Europsku komisiju i Vijeće da u bliskoj suradnji sa svim relevantnim dionicima podrže razvoj budućih makroregionalnih strategija i s njima povezanih akcijskih planova. To bi također trebalo omogućiti inovativan sustav upravljanja koji lokalnim i regionalnim tijelima daje stvarnu ulogu u suodlučivanju prilikom oblikovanja i provedbe strategija;

34.

naglašava da bi makroregionalne strategije i dalje trebale biti usko povezane s regionalnim izazovima koje pojedinačne države članice ne mogu zadovoljiti ili imaju ozbiljne poteškoće u tome u svojoj regiji ili koji su toliko specifični za tu makroregiju da zahtijevaju zasebno razmatranje unutar šireg okvira politika EU-a. Makroregionalne strategije ne bi se stoga trebale baviti samo zajedničkim regionalnim interesima već i biti odgovorne za izradu strategija koje će pružiti odgovarajuća rješenja za individualne regionalne izazove. Učinkovita prometna povezanost unutar određene makroregije jedan je od temeljnih uvjeta za suradnju i Odbor smatra da se ona mora uzeti u obzir prilikom izrade novih strategija; još jedno pitanje od presudne važnosti za budućnost mnogih europskih područja je demografski izazov, čiji se posebni problemi tiču makroregionalnih geografskih područja;

35.

slaže se s Komisijom o potrebi traženja prikladnih metoda poboljšanja suradnje i regionalne integracije te nastavka pružanja podrške postojećim oblicima suradnje koji su se pokazali korisnim i učinkovitim, pri čemu su makroregionalne strategije tek jedna od mogućnosti;

36.

poziva države članice da procijene potrebu izrade novih makroregionalnih strategija za određeno geografsko područje koje ima zajedničke izazove i potencijale i da pritom uzmu u obzir načela socijalne, gospodarske i teritorijalne kohezije i u skladu s tim posebno se usredotoče na ruralna područja, područja pod utjecajem industrijske tranzicije i regije pogođene ozbiljnim i trajnim demografskim ili prirodnim nepogodama poput najsjevernijih regija s niskom gustoćom naseljenosti, otoka, prekograničnih i brdskih regija. Lokalna i regionalna razina trebale bi biti uključene u raspravu u ranoj fazi, prilikom postavljanja ciljeva strategije, kao što je to primjerice učinjeno prilikom izrade Strategije o Baltiku. Isto tako, uključivanje civilnog društva u ovaj postupak ne smije se zanemariti. Razumijevanje potreba i potencijala određene regije od strane lokalnih i regionalnih vlasti te civilnog društva predstavlja čvrst temelj za oblikovanje i provedbu strategije;

37.

primjećuje da je Vijeće uzelo u obzir stavove koje je Odbor zauzeo u svojem mišljenju o revidiranoj strategiji EU-a za Baltik(OR 1272/2012 fin), kada je preporučio da se djelovanje nastavi kako bi se što bolje iskoristila Sjeverna dimenzija i njezina partnerstva u provedbi Strategije za Baltik. Strategija za Podunavlje od ključne je važnosti za poticanje suradnje između 14 država, među kojima su države članice EU-a i treće zemlje;

38.

naglašava da bi makroregionalne strategije trebale ojačati položaj EU-a i same makroregije kao i njihovu međusobnu interakciju te interakciju s regijama izvan EU-a. Iako ovo mogu biti strategije EU-a, mnoge njihove ciljeve neće biti moguće ispuniti bez suradnje ili određenog dogovora oko prioriteta s partnerima izvan granica EU-a. Suradnja s regijama izvan EU-a ključna je i za Strategiju za Baltik i za Strategiju za Podunavlje, ne samo radi povećanja gospodarske konkurentnosti i kohezije makroregija, već i za razvijanje vanjske politike EU-a. Na sličan način, uključivanje trećih zemalja i utjecaj koji ono ima na politiku susjedstva i politiku proširenja, može od samog početka biti ključan faktor uspjeha budućih makroregionalnih strategija;

39.

naglašava da dosadašnji rad na strategiji još uvijek ne dopušta donošenje dalekosežnih zaključaka o utjecaju ovog pristupa u pogledu ispunjenja horizontalnih i integriranih ciljeva EU-a;

40.

ističe da novo financijsko razdoblje EU-a, koje počinje od 2014. godine, nudi dobre izglede za učinkovitiji i produktivniji rad na strategijama. Odbor poziva na ciljanu suradnju između različitih država članica i tijela nadležnih za financiranje, kako na razini EU-a tako i u nacionalnim razvojnim nastojanjima;

41.

preporučuje da Komisija nastavi dosljedno nadzirati provedbu makroregionalnih strategija, ali i strategija morskih bazena i procjenjivati njihovu dodanu vrijednost za čitavu Europu, a ne samo iz perspektive pojedinačnih makroregionalnih strategija.