15.4.2014   

HR

Službeni list Europske unije

C 114/27

1.

skreće pažnju na činjenicu da je procijenjeni broj osoba s invaliditetom u EU-u oko 80 milijuna, tj. oko 15% stanovništva. Procjenjuje se da osobe smanjene pokretljivosti predstavljaju više od 40% stanovništva.

2.

ističe da bi zbog više razine rizika u starijoj dobi i općeg porasta kroničnih bolesti broj osoba s invaliditetom mogao porasti. Europske regije će stoga biti suočene s daljnjim izazovima u budućnosti.

3.

naglašava da je svjestan činjenice da unutar EU-a ne postoji zajednička definicija invaliditeta te da se o pravnim definicijama često vode mnoge rasprave i da se tumače na razne načine. Invaliditet je složeno stanje i višedimenzionalno iskustvo koje je posljedica interakcije psihofizičkih karakteristika osobe i karakteristika društva u kojem ta osoba živi. Stoga je važno uvesti pojmove poput „osoba s invaliditetom”.

4.

potvrđuje da postoji manjak znanja i krivo shvaćanje pravih učinaka invaliditeta i naglašava da se treba usmjeriti na sposobnosti koje se posebice mogu vidjeti u sportskim dostignućima.

5.

prepoznaje vrijednost i važnost fizičke aktivnosti i sporta za osobe s invaliditetom te činjenicu da mogu značajno pridonijeti postizanju strateških ciljeva EU-a, uključujući ciljeve strategije Europa 2020. U posljednjih nekoliko godina postignut je značajan napredak na području prilagođenih sportskih aktivnosti i specifičnih sportova za osobe s invaliditetom. Najnoviji primjer su Paraolimpijske igre održane u Londonu 2012. godine, o kojima su mediji intenzivno izvještavali i promicali paraolimpijski pokret;

6.

ukazuje na neospornu činjenicu da sport pridonosi općoj dobrobiti pojedinca i ima pozitivan učinak na moguću rehabilitaciju i osposobljavanje osoba s invaliditetom, a mogućnost sudjelovanja u sportskim aktivnostima za osobe s invaliditetom je prije svega osnovno ljudsko pravo;

7.

ističe da pojam „sport za osobe s invaliditetom” pokriva široko područje aktivnosti, od elitnog sporta do rekreacijskih sportskih aktivnosti te od prilagođenog tjelesnog odgoja do rehabilitacije putem sporta. Raznolikost tih aktivnosti odražava, pa čak i premašuje, složenost pojma „sport”. To je jedan od razloga za razne definicije sporta koje postoje u različitim regijama EU-a. Na području „fizičke aktivnosti” i „sporta” postoje različiti aspekti radi kojih fizička aktivnost može biti sportska, rekreativne prirode, nešto što je dobro za zdravlje itd. U svakom slučaju, to je razlog zbog kojeg se osobe bave njome, međutim, opće pravilo sportske aktivnosti je poboljšanje zdravstvenog stanja, kako fizičkog tako mentalnog, za sve;

8.

primjećuje da su različiti pojmovi i ideje koji se odnose na ovo područje i koji se u njemu koriste, predmet opsežne rasprave. U tom okviru upotrebljava se pojam „sport(ovi) za osobe s invaliditetom” koji se odnosi na pristup usmjeren na pojedinca, ali ima široko područje uporabe.

9.

ponovno naglašava da je u potpunosti potrebno poštivati načelo supsidijarnosti i neovisnost sportskih upravnih organa, uključujući neovisne sportske organizacije. Preporuke iz ovog mišljenja trebale bi djelovati kao katalizator u cilju povećanja utjecaja mjera koje poduzimaju države članice i lokalne i regionalne vlasti te kako bi se u osoba s invaliditetom u široj zajednici potaknula promjena percepcije u odnosu na njihove sposobnosti.

10.

pozdravlja i podupire preporuke politika EU-a u pogledu priznavanja sporta za osobe s invaliditetom, uključujući i Europsku strategiju za osobe s invaliditetom 2010.-2020. (1), Komunikaciju Komisije o Razvijanju europske dimenzije u sportu (2) i Bijelu knjigu Europske komisije o sportu (3);

11.

međutim, izražava žaljenje što se u početnom prijedlogu Europske komisije za novi program EU-a za obrazovanje, osposobljavanje, mlade i sport za razdoblje 2014.-2020. pod nazivom ERASMUS+, ne spominju osobe s invaliditetom; Odbor u tu svrhu poziva da se u novom programu koji je još u fazi pregovora, jasno navede da je potrebno podržati održivi i uključivi rast tako što će se osobama s invaliditetom olakšati pristup sportskim aktivnostima.

12.

slaže se da nacionalne, regionalne i lokalne vlasti u okviru vlastitih nadležnosti i financijskih mogućnosti igraju važnu ulogu u razvoju sporta za osobe s invaliditetom, uključujući promicanje sportske infrastrukture i održivih sportskih aktivnosti te ulaganje u njih, i naglašava potrebu osiguravanja sredstava za projekte u regijama gdje je infrastruktura u školama i drugim obrazovnim institucijama slabo razvijena i gdje djeca s teškoćama u razvoju nemaju mogućnosti za bavljenje sportom ili je ta mogućnost ograničena.

13.

smatra da pri upotrebi javnih ustanova javne vlasti u obzir moraju uzeti pitanje sporta za osobe s invaliditetom kako bi se ispunio zahtjev za uspostavljanje jednakih životnih uvjeta za osobe s invaliditetom. Pritom je pristupačnost osnovno pitanje;

14.

potvrđuje da dionici na području sporta za osobe s invaliditetom imaju posebnu ulogu u iskorištavanju potencijala sporta za promicanje socijalne uključenosti, integracije i jednakih mogućnosti;

15.

ističe kako se sport za osobe s invaliditetom često izričito spominje samo u kontekstu socijalne uključenosti. Odbor poziva na jasno razlikovanje između različitih područja sportova za osobe s invaliditetom koja se mogu odnositi na elitne sportove, rekreacijske sportove, tjelesni odgoj, mogućnosti izobrazbe i osposobljavanja kroz sport, prilagođene tjelesne aktivnosti, rehabilitacijske sportove ili sportske aktivnost s posebnom terapeutskom namjenom.

16.

zalaže se da se u svim djelatnostima u vezi s razvojem i izvještavanjem o masovnom sportu koji podržavaju institucije EU-a, važnim predstavnicima sektora oda veće priznanje. Potrebno je razmisliti o dodjeljivanju posebnih sredstava koja bi omogućila takvo sudjelovanje kao i posebno osposobljavanje stručnjaka na području sporta;

17.

poziva da se na temelju već postojećih politika izradi sveobuhvatan politički dokument koji će biti posebno namijenjen sportu za osobe s invaliditetom, kako bi se ključnim pitanjima koja se odnose na ovaj sektor, dala prednost;

18.

ukazuje na to da je, unatoč rastućem političkom interesu za promicanje sudjelovanja osoba s invaliditetom u sportskim aktivnostima, stopa njihovog sportskog sudjelovanja još uvijek niska. Razlog tome je, između ostalog, ograničeni pristup sportskoj infrastrukturi prilagođenoj potrebama osoba s invaliditetom;

19.

napominje da uz tjelesne, socioekonomske i komunikacijske zapreke, na sudjelovanje u sportskim aktivnostima utječu i kulturne zapreke te psihološki faktori uključujući i stav organizatora masovnih sportskih događaja i dionika prema invalidnosti. Ti stavovi su posljedica neznanja i pomanjkanja sredstava za suočavanje s drugačijim situacijama. Potrebno je organizirati informativne kampanje i programe osposobljavanja koji bi olakšali prihvaćanje osoba s invaliditetom u sportskim aktivnostima. Preporučljivo je da se sve mjere za poboljšanje pristupa sportskim aktivnostima oblikuju uz prikladno savjetovanje s dionicima na ovom području, s obzirom na to da različite skupine trebaju različite oblike potpore;

20.

poboljšanje pristupačnosti, u smislu odgovarajućeg fizičkog pristupa sportskim objektima kao i bolje komunikacije, ključan je uvjet koji se mora ispuniti ako želimo podići stopu sudjelovanja u sportu;

21.

poziva na usklađene kampanje za podizanje razine osviještenosti o već postojećim mogućnostima na području sporta. Takve kampanje trebale bi se organizirati na europskoj razini ali moraju se prenijeti i na lokalne i regionalne razine na kojima su dostupne konkretne mogućnosti. Potrebno je obavijestiti i informirati same osobe s invaliditetom. Najbolje bi bilo da se takve kampanje organiziraju uz potporu tijela vlasti odgovornih za masovne i nacionalne sportove te sportove za osobe s invaliditetom i organizacija za osobe s invaliditetom (posebice udruga); uz to je važno organizirati kampanje u cilju informiranja, i to ne samo za osobe s invaliditetom već i za opću javnost, kako bi bolje razumjela svoje vršnjake s invaliditetom, prihvatila ih, uključila u društvo i naučila kako im pomoći; Osobama s invaliditetom treba omogućiti da predlažu, promiču i organiziraju takve događaje te im to olakšati i pritom pružiti podršku.

22.

naglašava da se za ciljane skupine potrebno pobrinuti na individualnoj razini, u skladu s njihovim sposobnostima, dobi ili socijalnom položaju; posebice je potrebno pobrinuti se za mlade i podržati ih. Isto tako, u obzir treba uzeti i način na koji je sportski sektor u državama članicama organiziran, kao i lokalne i regionalne posebnosti. Trebalo bi podržati pružanje kvalitetnih, pristupačnih i redovito ažuriranih informacija, tako da ciljane skupine mogu biti stalno u toku s novostima o njima dostupnim sportskim ponudama. Olakšavanje i podržavanje razvoja organiziranih sportskih inicijativa na lokalnoj razini može olakšati širenje takvih informacija i omogućiti bolju dostupnost njima;

23.

na lokalnoj i regionalnoj razini potrebno je omogućiti posebno prilagođenu prometnu mrežu kako bi se osobama s invaliditetom omogućio dolazak do sportskih ustanova i bavljenje sportom kako na amaterskoj tako i na profesionalnoj razini.

24.

ističe da roditelji igraju važnu ulogu u poticanju mladih da sudjeluju u sportskim aktivnostima te da su volonteri glavni oslonac tog sektora. Stoga je potrebno podići razinu osviještenosti o važnosti volonterskog rada te razmisliti o postavljanju platformi za uključivanje volontera i njihovu izobrazbu. Također je potrebno razmotriti mjere za prepoznavanje i nagrađivanje njihovog doprinosa;

25.

predlaže stvaranje informacijske platforme o sportskim ustanovama EU-a kao i lako pristupačne internetske stranice za informiranje osoba s invaliditetom o sportskoj infrastrukturi, tehničkim mogućnostima itd. u mjestima gdje žive;

26.

skreće pažnju na činjenicu da se neke skupine ljudi susreću sa dvostrukom ili trostrukom diskriminacijom ako imaju ne jedan, već više oblika invaliditeta ili ako su pripadnici migrantskih ili manjinskih zajednica, te ako su žrtve socijalne isključenosti uslijed homofobije ili na temelju spola. Potrebno je svima osigurati posebnu potporu i jednake mogućnosti pristupa sportskim aktivnostima;

27.

primjećuje da sport za osobe s invaliditetom ne smije biti odvojen od masovnog sporta i da je njegovo opće širenje tj. podjela odgovornosti za njegovu organizaciju zajedno s velikim sportskim organizacijama, u stvari već jedan od prioritetnih ciljeva ove politike. Stoga je potrebno osigurati da sport za osobe s invaliditetom ne ostane odvojen od masovnog sporta te da se usporedno upotrijebe različiti načini organizacije, formule i strukture u skladu s konkretnim sposobnostima osoba s invaliditetom, u cilju njihovog uključivanja;

28.

smatra da sudjelovanje osoba s invaliditetom u sportu treba biti odgovornost sportskih saveza za određenu vrstu sporta ili specijalizaciju. Pritom treba poštovati ulogu sportskih saveza čija je djelatnost prvenstveno usmjerena na osobe s invaliditetom i čiji rad treba podržati zbog vitalne uloge na ovom području.

29.

smatra da bi sportski savezi sportskim društvima koja nisu njihov član ali potiču sportske aktivnosti za osobe s invaliditetom trebali omogućiti da sudjeluju na skupštinama sportskih saveza bez prava glasa.

30.

na temelju utvrđenih slučajeva zaključuje da je pristup koji povezuje turizam i sveobuhvatne sportske mogućnosti za slobodno vrijeme, koristan alat kojim osobe s invaliditetom mogu uspostaviti prvi kontakt sa sportom, u cilju povećanja stope sudjelovanja u sportskim aktivnostima i osvješćivanja šire javnosti o njihovim sposobnostima;

31.

smatra da je u oglašavanje sportskog turizma potrebno uključiti kvalitetne i ažurne informacije o sportskim aktivnostima za osobe s invaliditetom, kao i informacije o prijevozu i pristupu prilagođenim sportskim objektima;

32.

priznaje da su za odgovarajući razvoj sportskog sektora za osobe s invaliditetom potrebni visoko obrazovani i osposobljeni profesionalci;

33.

smatra da se osobe s invaliditetom suočavaju s isključenjem čak i kada nisu stigmatizirane jer mnogi ljudi ne znaju kako im se prilagoditi i uključiti ih u sportske aktivnosti i strukture. Odbor poziva na pružanje usklađenih informacija putem inicijativa za obrazovanje i osposobljavanje koje su usmjerene na osobe izravno uključeni u organizaciju sportskih aktivnosti kao i na širu javnost, npr. korištenjem lako dostupnih alata za obuku putem interneta. U tom pogledu, istovremeno bi trebalo podići opću razinu osviještenosti u području prava, potreba i sposobnosti osoba s invaliditetom.

34.

naglašava da bi tjelesno i sportsko obrazovanje trebalo biti dostupno svim učenicima te da nikakva vrsta invaliditeta ne bi smjela biti zapreka za uključivanje u školske sportske programe. Tjelesni odgoj u školama često je djeci prvi susret sa sportskim aktivnostima pri čemu razvijaju strast za sportom, što vrijedi i za mlade osobe s invaliditetom. Pored toga, školsko sportsko okružje pruža mogućnosti obrazovanja i osvješćivanja djece bez invaliditeta o sposobnosti njihovih prijatelja iz razreda. U tom pogledu će se posebice podržati uvođenje „sportskih programa za uključivanje”. Ideja obrnute integracije tj. uključivanja sportaša bez invaliditeta u sportske aktivnosti sportaša s invaliditetom dobar je primjer kako promijeniti stav prema sposobnostima drugih sportaša. Sukladno tome treba podržavati i razvijati inicijative kao što je „skupni sport” osoba s invaliditetom i onih bez invaliditeta. Kako bi se ispunio taj cilj, od iznimne je važnosti osobito obrazovanje i izobrazba za nastavnike obrazovnih ustanova, posebice za nastavnike tjelesnog odgoja, kao i pružanje informacija o dostupnim sportskim aktivnostima roditeljima djece s invaliditetom;

35.

primjećuje da znanje i vještine trenera često nisu iskorišteni zbog manjka interakcije i koordinacije između dionika na području sporta za osobe s invaliditetom i na području masovnog sporta. Odbor predlaže, da te organizacije uz potporu pružatelja usluga osposobljavanja i javnih vlasti oblikuju zajedničke inicijative na području osposobljavanja:

36.

predlaže pobliže sudjelovanje predstavnika visokog obrazovanja u postupcima prilagođavanja kojima je cilj spriječiti isključivanje osoba s invaliditetom. Svrha takvog sudjelovanja bila bi uvođenje promjena u osposobljavanju budućih nastavnika tjelesnog odgoja, omogućujući im bolje razumijevanje raznih zdravstvenih problema s kojima se njihovi učenici susreću;

37.

smatra da je potrebno poboljšati imidž sporta za osobe s invaliditetom na način da se elitni sport za vrhunske sportaše i sportašice s invaliditetom promiče i dobije isti status kao kod elitnih sportaša bez invaliditeta. Opće je priznato da je moguće promijeniti takva stajališta podizanjem razine osviještenosti o postignućima sportaša s invaliditetom u području elitnih sportova. U tu svrhu, vrlo je važna komunikacijska strategija u vezi s Paraolimpijskim igrama i velikim sportskim događajima za osobe s invaliditetom;

38.

priznaje da sport za osobe s invaliditetom uvelike ovisi o volontiranju. Odbor uviđa da je potrebno i dalje podržavati kvalitetno osposobljavanje volontera. U nekim pogledima treba se prilagoditi potrebama svojih zainteresiranih strana. Pored toga, upravljanje volonterskim radom postaje sve važnije. Organizacije uključene u sport za osobe s invaliditetom trebaju poboljšati svoje djelovanje korištenjem alata za upravljanje ljudskim resursima i razvoj kvalitete. Potrebno je osposobiti profesionalce ako želimo poboljšati kvalitetu. Njihovo je značenje još i važnije ako se u obzir uzme priroda osoba o kojima je riječ. Glavni cilj treba biti da ovo bude profesionalan rad;

39.

izražava žaljenje zbog toga što je potencijal osoba s invaliditetom često potcijenjen. Odbor naglašava da sportske aktivnosti osobama s invaliditetom mogu pomoći da ojačaju svoj osobni razvoj te samim time značajno doprinijeti njihovoj uspješnoj integraciji u posao;

40.

pozdravlja Smjernice EU-a za dvojne karijere sportaša (4), u kojima je naglašeno da „bi došlo do značajnog napretka općenito za sport i za sport za osobe s invaliditetom kada bi se mjere za dvojne karijere sportaša primjenjivale jednako za sve sportaše”. Pored toga, Odbor se u potpunosti slaže sa stajalištem izraženim u Smjernicama da je „u odnosu na uključivanje brojnih sportskih disciplina za osobe s invaliditetom u masovne sportske organizacije, ovoj skupini potrebna posebna pozornost kako bi se osiguralo pravedno postupanje i omogućio razvoj specifičnih programa, ako se ne mogu koristiti programi koji postoje za sportaše koji su u fizičkoj snazi”;

41.

ističe da bi ovaj sektor već trebao nastojati ojačati svoje mlade sportaše i sportašice te ih podržati u njihovom osobnom razvoju. U tom pogledu treba podržati posebne obrazovne inicijative koje mladim sportašima i sportašicama stoje na raspolaganju za vrijeme sportskih događaja;

42.

prepoznaje vrijednost sporta u promicanju zdravlja i osvješćivanju o zdravom načinu života, te naglašava posebnu vezu između prilagođenih tjelesnih aktivnosti i rehabilitacije za osobe s invaliditetom u smislu njihovog tjelesnog i duševnog zdravlja;

43.

podržava rad stručne skupine EU-a za sport, zdravlje i sudjelovanje koju je Vijeće ovlastilo da predloži mjere za promicanje tjelesnih aktivnosti korisnih za zdravlje i sudjelovanje u sportovima na lokalnoj razini te da odredi odgovarajuće mjere do sredine 2013. godine. Odbor naglašava da bi prilagođena tjelesna aktivnost i sport trebali biti izričito prepoznati i podržani kao terapeutski alat za osobe s invaliditetom;

44.

upoznat je s rezultatima stručne skupine EU-a za antidoping koju je Vijeće ovlastilo da izradi zapažanja EU-a o reviziji Svjetskog kodeksa protiv dopinga Svjetske antidoping agencije (WDA) i važnosti „dobrog upravljanja” u sportu. Odbor preporučuje daljnje uključivanje dionika iz Paraolimpijskog pokreta;

45.

smatra da je pitanje pristupa osoba s invaliditetom potrebno uključiti u sve instrumente unutar Višegodišnjeg financijskog okvira;

46.

uzima u obzir proračunske stavke u vezi sa sportom koje su predložene u programu Erasmus+ koji je još u fazi pregovora. Međutim, poziva Europsku komisiju da u priručniku za korisnike programa Erasmus + izričito obrati pažnju na sport za osobe s invaliditetom te da prepozna sport za osobe s invaliditetom kao prioritet unutar sportskih aktivnosti predloženih u tom programu;

47.

predlaže da Komisija podrži posebne mjere za projekte koji podupiru promicanje sporta za osobe s invaliditetom na lokalnoj i regionalnoj razini;

48.

smatra da je za to područje karakteristična rascjepkanost između različitih instrumenata EU-a kojima se provode slični ciljevi. Bolja usklađenost s dugoročnim financijskim obvezama, barem za ključne predstavnike sektora na europskoj razini, bilo bi vrlo korisno za sektor;

49.

potiče na uporabu strukturnih fondova EU-a za razvoj sportske infrastrukture na lokalnoj i regionalnoj razini koja bi bila uvijek dostupna i koja bi uključivala sve. Financiranje istraživanja na području tehnologija u vezi sa sportom za osobe s invaliditetom, u okviru programa Obzor 2020. također je bitno. Bitno je ulagati u istraživanje i inovacije, prvenstveno putem sveučilišta i poduzeća u tom sektoru. Brojni profesionalci zapravo već pišu doktorske radove na ovom području. Na području terapija temeljenih na sportu, poput terapijskog jahanja, potrebno je uložiti dodatne napore.

50.

poziva institucije EU-a da nastave dugoročno podržavati sportske događaje u kojima svi mogu sudjelovati, a posebice mladi s invaliditetom;

51.

vjeruje da lokalne i regionalne vlasti u okviru svojih institucijskih nadležnosti igraju ključnu ulogu u razvoju europske dimenzije u sportu za osobe s invaliditetom.

52.

naglašava potrebu za jačanjem uključenosti lokalnih i regionalnih vlasti na temelju programa koji je izradila Europska komisija u suradnji s Vijećem i nacionalnim vlastima, za područje sporta, invaliditeta i sporta za osobe s invaliditetom, tako da ih se uključi u masovni sport. Lokalne i regionalne vlasti mogle bi pomoći Europskoj uniji da se približi lokalnoj razini i da se tako poveže s inicijativama koje organiziraju društva, škole ili roditelji;

53.

priznaje da su iskusna i organizirana partnerstva dostupna posebice na lokalnoj i regionalnoj razini kako bi promicala razvoj sportskih aktivnosti za osobe s invaliditetom i potakla ih da u njima sudjeluju. Odbor poziva na razmjenu dobrih praksi te naglašava vlastitu sposobnosti da ih proširi, uz odgovarajuću potporu europskih institucija i dionika tog sektora. Prevođenje postojećeg materijala velik je izazov koji bi trebalo podržati. Trebalo bi razmisliti i o uvođenju sustava za nagrađivanje „najboljih praksi”;

54.

podržava sustav regionalnih predstavnika, odgovornih za razvoj sporta za osobe s invaliditetom. Oni bi mogli služiti kao izvor za razmjenu i provođenje dobrih praksi primjerice putem informatičkih alata te bi mogli biti veza između europskih politika i regionalne stvarnosti. Promicanje i provođenje europskih projekata za razmjenu dobrih praksi pomoći će nam da nađemo održiva rješenja za zajedničke probleme i saznamo više o potrebama drugih regija i država.

55.

uzima u obzir prve inicijative koje promiču „Europski tjedan sporta” i naglašava potrebu za uključivanjem posebnih sportova za osobe s invaliditetom i njihovom integracijom u aktivnosti na području masovnog sporta. naglašava da bi uz to trebalo razmisliti i o uspostavljanju godišnjeg „Europskog dana sporta za osobe s invaliditetom”;

56.

primjećuje da nema dovoljno usporedivih informacija na regionalnoj razini iz tog područja i poziva na uspostavljanje pouzdanog postupka skupljanja podataka. U sklopu toga trebalo bi provesti posebno ispitivanje Eurobarometra o sportu za osobe s invaliditetom, ili barem uključiti više posebnih pitanja o ovoj temi u buduće istraživanje Eurobarometra o sportu i/ili invaliditetu;

57.

snažno potiče uspostavljanje Europske stručne skupine za sport za osobe s invaliditetom koja bi poznavala područja nadzora sektora i omogućila slanje i primanje povratnih informacija od različitih dionika tog područja. Bilo bi korisno da ta Europska stručna skupina poduzme sljedeće mjere: