24.11.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 436/6

—

uzimajući u obzir Ministarsku deklaraciju Svjetske trgovinske organizacije (WTO) iz Dohe od 14. studenog 2001.,

—

uzimajući u obzir Ministarsku deklaraciju WTO-a iz Hong Konga od 18. prosinca 2005.,

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 4. travnja 2006. o procjeni Kruga pregovora u Dohi nakon ministarske konferencije WTO-a u Hong Kongu (1),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 24. travnja 2008. pod nazivom „Prema reformi Svjetske trgovinske organizacije” (2),

—

uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o Razvojnom planu iz Dohe (DDA), a osobito one od 9. listopada 2008. (3), 16. prosinca 2009. (4) i od 14. rujna 2011. (5),

—

uzimajući u obzir Deklaraciju donesenu 29. svibnja 2013. na 28. sjednici Upravnog odbora Parlamentarne konferencije o WTO-u,

—

uzimajući u obzir izjave donesene na neslužbenim sastancima Odbora za trgovinske pregovore (TNC) od 11. travnja i 3. lipnja 2013. te na službenom sastanku tog odbora održanom 22. srpnja 2013.,

—

uzimajući u obzir Milenijske razvojne ciljeve Ujedinjenih naroda,

—

uzimajući u obzir Četvrtu globalnu reviziju pomoći za trgovinu koja je provedena od 8. do 10. srpnja 2013.,

—

uzimajući u obzir članak 110. stavak 2. Poslovnika,

A.

budući da je Krug pregovora u Dohi pokrenut 2001. u cilju stvaranja novih mogućnosti trgovanja, jačanja multilateralnih pravila trgovanja i rješavanja trenutačnih neravnoteža u trgovinskom sustavu stavljanjem potreba i interesa zemalja u razvoju, a osobito najslabije razvijenih zemalja, u središte pregovora; budući da ti ciljevi potječu iz uvjerenja da multilateralan sustav utemeljen na poštenijim i pravednijim pravilima može doprinijeti poštenoj i slobodnoj trgovini u službi gospodarskog razvoja svih kontinenata i ublažavanja siromaštva;

B.

budući da je EU dosljedno zagovarao snažan multilateralan pristup trgovini utemeljen na pravilima, istodobno priznajući da dopunski pristupi, kao što su bilateralni, regionalni i plurilateralni sporazumi, mogu također potaknuti otvaranje trgovine, osobito pokretanjem liberalizacije i unapređenjem pravila i disciplina u političkim područjima, kojima se u WTO-u bavilo manje detaljno, te mogu poduprijeti multilateralni sustav pod uvjetom da su takvi sporazumi u skladu s WTO-om;

C.

budući da su WTO i pravila sadržana u sporazumima WTO-a pomogli u izbjegavanju sveobuhvatnog i sveprisutnog protekcionizma kao odgovora na najozbiljniju financijsku i gospodarsku krizu od 1930-ih;

D.

budući da razne necarinske prepreke predstavljaju veća ograničenja za otvorenu i pravednu multilateralnu trgovinu nego što to čine trgovinske carine koje se s napretkom globalizacije u velikoj mjeri napuštaju;

E.

budući da je ministarski sastanak WTO-a radi zaključenja Kruga pregovora iz Dohe zastao krajem srpnja 2008.;

F.

budući da su postojali razni pokušaji i inicijative u posljednjih nekoliko godina kojima je cilj bio pružiti mnogo tražen poticaj stalom Razvojnom planu iz Dohe;

G.

budući da će se Deveta ministarska konferencija Svjetske trgovinske organizacije održati od 3. do 6. prosinca 2013. u Indoneziji;

1.

ponovno naglašava svoju potpunu predanost trajnoj vrijednosti multilateralizma, no smatra da je strukturna reforma WTO-a potrebna da bi se uspješnije jamčio otvoren, pošten i nediskriminirajući trgovinski sustav utemeljen na zajedničkim pravilima, koji u većoj mjeri uzima u obzir ulogu malih i srednjih poduzeća i njihove interese;

2.

naglašava sustavnu važnost postizanja ambicioznog i uravnoteženog ishoda na Devetoj ministarskoj konferenciji koji bi bio prihvatljiv svim članovima WTO-a i koji bi pomogao u pripremi daljnjih multilateralnih sporazuma;

3.

poziva na plan trgovine utemeljen na slobodnoj i poštenoj trgovini u korist svih, koji bi u središtu postupka bi trebao imati razvoj; naglašava važnost potpunog uzimanja u obzir posebnih potreba i interesa zemalja u razvoju s niskim prihodima i najslabije razvijenih zemalja u pregovorima; ponavlja da je hitno potrebno osigurati da načelo posebnog i drukčijeg tretmana bude sastavni dio svih razina pregovora odražavajući različite razine gospodarskog razvoja članova WTO-a kao što je utvrđeno u stavku 44. Ministarske deklaracije iz Dohe; smatra da bi značajne odredbe posebnog i drugačijeg tretmana trebalo učiniti preciznijima i ciljanima te ih podvrgnuti periodičkim provjerama;

4.

smatra da je liberalizacija trgovine važno oruđe za osiguravanje održivog gospodarskog rasta i razvoja, ali da ju je potrebno upotpuniti odgovarajućim popratnim politikama koje objedinjuju makro i mikro ekonomske intervencije, uključujući transparentnost proračuna, fiskalne politike i ujednačenost oporezivanja, pojednostavljenje uprave, obrazovanje i osposobljavanje, institucionalne reforme i socijalne politike radi maksimiziranja i bolje raspodjele koristi trgovinskih reformi i djelotvornog ublažavanja negativnih učinaka;

5.

naglašava da su članovi WTO-a priznali da, budući da još postoje zemlje koje nemaju ljudski, institucijski i infrastrukturni kapacitet za učinkovito sudjelovanje u međunarodnoj trgovini, multilateralan sustav trebaju pratiti poboljšanja trgovinskog kapaciteta, koji je ključna dopuna Razvojnom planu iz Dohe; međutim, također smatra da bi pomoć zemljama koje žele pristupiti WTO-u i dalje trebala biti prioritet;

6.

u ovom kontekstu naglašava uspješnu ulogu koju je imala inicijativa Pomoć za trgovinu; žali zbog činjenice da je, prvi put od njezinog pokretanja 2005., zbog financijske krize broj obveza smanjen u 2011., što je rezultiralo manjom potporom za velike projekte u gospodarskoj infrastrukturi i padu obveza u prometnom i energetskom sektoru; primjećuje da tehnička pomoć u području trgovine i multilateralnih inicijativa, kao što je povlašten carinski tretman odobren u okviru WTO-a, mogu pomoći kao protuteža tom smanjenju obveza; poziva članice WTO-a, posebno razvijene zemlje i gospodarstva u razvoju, da više iskoriste tu mogućnost;

7.

inzistira da je potrebno obnoviti sustava WTO.-a, uzimajući u obzir zahtjeve malih i srednjih poduzeća u međunarodnoj trgovini te potrebu za jednostavnija pravila, i u području pojednostavljenja trgovine i sustava međunarodnih arbitražnih sudova, kako bi se izbjegle poteškoće koje sa sobom donose sporovi s carinskim ili trgovinskim tijelima u nekim državama članicama WTO-a;

8.

usmjerava pozornost na Četvrtu konferenciju o reviziji pomoći za trgovinu održanu u srpnju 2013. u Ženevi na kojoj su prikazane koristi koje zemlje u razvoju dobivaju od globalnih lanaca vrijednosti; upućuje, međutim, na činjenicu da su sudionici utvrdili ograničenja u vezi s trgovinom koja sprečavaju poduzetnike zemalja u razvoju da se povežu s lancem vrijednosti ili u njemu napreduju, kako što su neodgovarajuća infrastruktura, visoki troškovi prijevoza i otpreme, neodgovarajući pristup financiranju trgovine, nesposobnost privlačenja izravnih stranih ulaganja, nedostatak komparativne prednosti i visoki troškovi ulaska na tržište;

9.

prepoznaje važnost poljoprivrednog sektora; smatra da bi EU trebao podupirati mjere koje se bave pitanjima stvarne sigurnosti hrane zemalja u razvoju; podsjeća da bi u s tim u vezi EU trebao osigurati usklađenost različitih politika EU-a u području vanjskog djelovanja kao što je navedeno posebno u člancima 205. do 208. Ugovora o funkcioniranju Europske unije i članku 21. Ugovora o Europskoj uniji, drugim riječima, usklađivanje razvojne te zajedničke trgovinske politike, uzimajući u obzir potrebe i bojazni i država članica i zemalja u razvoju;

10.

poziva razvijene zemlje i gospodarstva u usponu da slijede inicijativu „Sve osim oružja”, nudeći najslabije razvijenim zemljama pristup tržištu koji je u potpunosti bez carina i kvota te osiguravajući provedbu povlaštenog pristupa za usluge iz najslabije razvijenih zemalja;

11.

smatra da bi obvezujući sporazum o olakšavanju trgovine donio znatne koristi svim članicama WTO-a, a posebno zemljama u razvoju i relevantnim gospodarskim subjektima, jačanjem transparentnosti i pravne sigurnosti te smanjenjem administrativnih troškova i duljine carinskih postupaka, što bi im zauzvrat omogućilo da u potpunosti iskoriste mogućnosti koje im pruža sve veća dominacija regionalnih i svjetskih opskrbnih lanaca te bi malim i srednjim poduzetnicima omogućilo da u potpunosti iskoriste prednosti otvorenijih tržišta; ističe da se zemljama u razvoju treba i dalje nuditi izgradnja kapaciteta i tehnička pomoć kako bi im se omogućilo da povećaju proizvodne kapacitete tako da mogu imati koristi od većeg udjela dodane vrijednosti u globalnim lancima vrijednosti;

12.

podsjeća da je nedavna studija o učinku Razvojnog programa iz Dohe, koju je naručio EU, pokazala da bi olakšavanje trgovine u gospodarskom pogledu moglo imati jednaki značaj kao i koristi od liberalizacije roba i usluga zajedno; podsjeća bi da samo poboljšani carinski postupci mogli povećati svjetski BDP za 68 milijardi godišnje te da bi mnogim zemljama u razvoju olakšavanje trgovine bio glavni izvor koristi;

13.

smatra da bi se na razini WTO-a dužna prednost trebala dati preprekama trgovini i ulaganju koje utječu na sektor usluga, uključujući informacijske i komunikacijske tehnologije te telekomunikaciju, stručne i poslovne usluge, financijske usluge, e-trgovinu, graditeljstvo, maloprodaju i distribuciju; te bescarinske mjere, uključujući i nacionalne uredbe, ograničenja vlasništva i razne krizne mjere (kao i diskriminatorne odredbe u javnoj nabavi), od posebne su važnosti s obzirom na veću dodanu vrijednost trgovine uslugama i položaj EU-a kao najvećeg izvoznika usluga;

14.

stoga pozdravlja otvaranje pregovora o višestranom Sporazumu o trgovini uslugama (TiSA), što je u skladu s ciljem Osme ministarske konferencije o istraživanju novih načina članstva u WTO-u za daljnju liberalizaciju trgovine uslugama; naglašava predanost EU-a u promicanju rada na ovom području i nastojanju za „višestranost” Sporazuma o trgovini uslugama, osiguravajući da on preuzima definicije, pravila i načela koji čine srž Općeg sporazuma o trgovini uslugama (GATS); naglašava kako je važno osigurati da je svaki sporazum ambiciozan te da se njime proširuje područje primjene i produbljuju pravila o liberalizaciji trgovine uslugama, te istovremeno čuvaju nacionalni politički ciljevi članica WTO-a i njihovo pravo da uređuju usluge od općeg interesa, te da preuzmu bilateralne i plurilateralne obveze, te da je ishod čvrsto integriran u strukturu WTO-a;

15.

smatra da prijenos tehnologije može potaknuti gospodarski rast i pospješiti trgovinu; žali stoga zbog odluke o obustavi pregovora o proširivanju Sporazuma o informacijskoj tehnologiji, kojipovećava raspon obuhvaćenih proizvoda i broj zemalja na koje se odnosi; snažno potiče sve strane na pregovore kako bi se pokušale nadvladati uzajamne razlike i ponovno pokrenuli pregovori;

16.

pozdravlja reviziju plurilateralnog Sporazuma WTO-a o javnoj nabavi (GPA), dogovorenu u ožujku 2012., te prepoznaje važnost da EU odobri revidirani Sporazum od prije Devete ministarske konferencije, kako bi revidirani Sporazum mogao stupiti na snagu do 2014.; smatra da će jasnija i stroža pravila za postupke dodjele potaknuti transparentnost u javnoj nabavi i da će, zajedno s područjem ovlasti proširenim na dodatne proizvode, usluge i subjekte, pružiti veće mogućnosti svojim potpisnicima; poziva članice WTO-a, osobito zemlje u razvoju i sadašnje promatrače GPA-a, da razmotre pristupanje Sporazumu kako bi iskoristili nove odredbe za zemlje u razvoju kojima se povećava fleksibilnost i imali korist od sporazuma;

17.

zadovoljan je pozitivnom odlukom donesenom u lipnju 2013. o produženju izuzeća najslabije razvijenih zemalja iz sporazuma TRIPS za dodatnih osam godina do 1. srpnja 2021. za najslabije razvijene zemlje, što predstavlja dodatan način osiguravanja da svjetski trgovinski sustav ne usvaja jedan te isti pristup za sve, nego uzima u obzir posebnosti svake zemlje u razvoju;

18.

ohrabruje članice WTO-a da proaktivno podrže napore WTO-a za uspostavljanje učinkovitih i djelotvornih radnih veza te za produbljivanje suradnje s ostalim međunarodnim organizacijama čiji rad utječe na pregovore o svjetskoj trgovini, posebno s Međunarodnom organizacijom rada, Svjetskom zdravstvenom organizacijom, UN-om te njegovim agencijama i tijelima, kao što su Konferencija UN-a o trgovini i razvoju, Organizacija za hranu i poljoprivredu, Program Ujedinjenih naroda za okoliš, Razvojni programa UN-a i Okvirna konvencija Ujedinjenih naroda o promjeni klime, kao i MMF-om, Svjetskom bankom i OECD-om radi osiguravanja uzajamne potpore i sinergija između trgovinskih i netrgovinskih pitanja; podržava napore za donošenje međunarodnih standarda i regulatornu suradnju;

19.

poziva na detaljno razmatranje pitanja kako bolje rješavati netrgovinska pitanja u okviru pravila WTO-a, kako bi se njegovim članovima omogućilo da slijede legitimne ciljeve politike i istovremeno čuvaju pristup tržištu; s time u vezi ističe da je potrebno čvrsto podržati napore za usvajanje i učinkovitu provedbu međunarodnih društvenih i ekoloških standarda te onih povezanih s radom i ljudskim pravima, kao i dodijeliti nužnu pomoć zemljama u razvoju kako bi mogle zadovoljiti te standarde;

20.

uvjeren je da bi nedostatak dostatnog razlikovanja među zemljama u razvoju, unatoč velikoj razlici u njihovim razinama gospodarskog razvoja te njihovim specifičnim potrebama, mogao predstavljati prepreku donošenju učinkovitih mjera od kojih bi te zemlje imale koristi skladu s ciljem objavljenim u Krugu pregovora iz Dohe te može biti na štetu onih zemalja u razvoju kojima je pomoć najpotrebnija; potiče naprednije zemlje u razvoju da preuzmu svoj dio odgovornosti već tijekom trenutnog kruga pregovora te da njihov doprinos bude razmjeran njihovom stupnju razvoja i njihovoj sektorskoj konkurentnosti;

21.

smatra da je potrebno ozbiljno razmotriti pitanje kategorizacije ili potkategorizacije, ne samo zemalja u razvoju već i svih drugih članica WTO-a, na temelju objektivnih kriterija koji nisu isključivo povezani s bruto nacionalnim proizvodom, s ciljem moguće različite primjene postojećih sporazuma ili sporazuma koji su u postupku pregovora;

22.

smatra da je ključno zaključiti dugotrajni krug pregovora iz Dohe uz ispunjenje njegovog razvojnog mandata; stoga potiče sve članove WTO-a da istraže sve moguće opcije imajući na umu taj krajnji cilj radi ostvarivanja uravnoteženog rezultata;

23.

ustraje na tome da bi EU trebao i dalje imati vodeću ulogu u promicanju opipljivog napretka u aktualnim pregovorima WTO-a, s namjerom da se u doglednoj budućnosti potpuno zaključi Krug pregovora o Razvojnom programu iz Dohe, te da najslabije razvijenim zemljama olakša potpuno sudjelovanje u globalnoj trgovini djelujući kao poveznica između različitih stajališta članica WTO-a;

24.

naglašava ključnu važnost WTO-a u pogledu provedbe i jačanja obvezujućih obveza te rješavanja trgovinskih sporova;

25.

smatra da bi članice WTO-a ipak trebale pojačati svoje napore na ostalim područjima utvrđenima u Ministarskoj deklaraciji iz Dohe, kao što je trgovina ekološkim proizvodima i uslugama koja bi mogla značajno pridonijeti održivom razvoju i borbi protiv klimatskih promjena; poziva članice WTO-a da se upoznaju s popisom ekoloških proizvoda APEC-a; zahtijeva da EU nastavi poticati pokretanje Sporazuma o tehnologiji zaštite okoliša čiji je cilj smanjenje carina za proizvode tehnologije zaštite okoliša te da traži pojašnjenje o pravnom odnosu između pravila WTO-a i multilateralnih sporazuma o okolišu;

26.

poziva Komisiju i Vijeće da osiguraju daljnje blisko sudjelovanje Parlamenta u pripremama za Devetu ministarsku konferenciju koja se održava od 3. do 6. prosinca 2013. na Baliju, da se i odmah obavještava te da se, po potrebi, traži njegovo mišljenje tijekom Ministarske konferencije; poziva Komisiju da i dalje drugim članicama WTO-a dokazuje koliko je važno povećati značaj parlamentarne dimenzije WTO-a;

27.

poziva članice WTO-a da jačanjem parlamentarne dimenzije WTO-a osiguraju demokratski legitimitet; s time u vezi naglašava potrebu da se osigura bolji pristup trgovinskim pregovorima za parlamentarce, njihovo sudjelovanje u oblikovanju i provedbi odluka WTO-a te pravilno razmatranje trgovinskih politika u interesu njihovih građana; stoga poziva na osnivanje stalnog europskog parlamentarnog izaslanstva pri WTO-u;

28.

nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, vladama i parlamentima država članica te predsjedniku WTO-a.