9.3.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 93/125

—

uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o Siriji,

—

uzimajući u obzir zaključke Vijeća za vanjske poslove o Siriji od 23. siječnja, 18. veljače, 11. ožujka, 22. travnja, 27. svibnja, 24. lipnja, 9. Srpnja i 22. srpnja 2013.; uzimajući u obzir zaključke Europskog vijeća od 8. veljače 2013.,

—

uzimajući u obzir izjave potpredsjednice Komisije/Visoke predstavnice Unije za vanjsku i sigurnosnu politiku Catherine Ashton od 21. kolovoza 2013. o najnovijim izvješćima o uporabi kemijskog oružja u Damasku, od 23. kolovoza 2013. o potrebi vrlo hitnog političkog rješenja sirijskog sukoba (koje odražava usuglašeno stajalište EU-a o Siriji od 7. rujna 2013.) te od 10. rujna 2013. o prijedlogu za stavljanje sirijskog kemijskog oružja pod međunarodnu kontrolu;

—

uzimajući u obzir Ženevske konvencije iz 1949. i njihove dopunske protokole, Ženevski protokol (Haškoj konvenciji) o zabrani uporabe u ratu zagušljivih, otrovnih i sličnih plinova i bakterioloških metoda, koji je potpisan u Ženevi, 17. lipnja 1925., te standarde utvrđene Konvencijom o kemijskom oružju,

—

uzimajući u obzir članak 110. stavke 2. i 4. Poslovnika,

A.

budući da je, prema podacima Ujedinjenih naroda, od početka nasilnog suzbijanja mirnih prosvjeda u Siriji u ožujku 2011., smrtno stradalo više od 100 000 osoba, većinom civila; budući da je, prema podacima Ureda UN-a za koordinaciju humanitarnih pitanja, 4 250 000 osoba raseljeno unutar zemlje, dok ih je više od 2 milijuna izbjeglo iz Sirije, uglavnom u Tursku, Jordan, Libanon, Egipat i Irak;

B.

budući da je 21. kolovoza 2013. u predgrađu Damaska počinjen kemijski napad velikih razmjera u kojem su smrtno stradale stotine ljudi, među kojima mnogo žena i djece; budući da taj napad predstavlja grubu povredu međunarodnog prava, ratni zločin i zločin protiv čovječnosti; budući da informacije iz različitih izvora potvrđuju da je napad počinjen, a čini se da predstavljaju snažan dokaz da je sirijski režim odgovoran za te napade;

C.

budući da je sirijska vlada 25. kolovoza 2013., četiri dana nakon napada kemijskim oružjem, pristala da inspektori UN-a dođu na poprište; budući da je glavni tajnik UN-a Ban Ki-moon zatražio od tima za ispitivanje da objavi svoje nalaze što je prije moguće; budući da je mandat UN-ova tima za ispitivanje ograničen na utvrđivanje toga je li upotrijebljeno kemijsko oružje ili nije, bez pokušaja određivanja tko je odgovoran za taj čin;

D.

budući da su glavni tajnik UN-a Ban Ki-moon 9. rujna 2013., a potpredsjednica Komisije/Visoka predstavnica Unije za vanjsku i sigurnosnu politiku Catherine Ashton 10. rujna 2013., pozdravili prijedlog za predaju kemijskog oružja sirijskog režima međunarodnoj zajednici radi njegova uništenja, a prijedlog su spremno prihvatili Rusija, Iran i sirijski režim; budući da je g. Ban Ki-moon izjavio da razmišlja o tome da pozove Vijeće sigurnosti da zatraži trenutačno premještanje tog oružja i zaliha kemijskih prekursora na mjesta unutar Sirije gdje se mogu sigurno pohraniti i uništiti;

1.

snažno osuđuje masovno ubojstvo civila kemijskim oružjem 21. kolovoza 2013. u kojem je, prema podacima obavještajnih službi zapadnih zemalja, smrtno stradalo najmanje 1 400 ljudi, među kojima i 400 djece te napominje da različiti izvori ukazuju na to da je za taj napad odgovoran sirijski režim;

2.

naglašava da međunarodna zajednica ne može ostati ravnodušna prema toj užasnoj uporabi kemijskog oružja; ističe da je dokazana upotreba kemijskog oružja, osobito na civilima, očito kršenje međunarodnog prava, ratni zločin i zločin protiv čovječnosti, te iziskuje jasan, snažan, ciljan i jedinstven odgovor, ne isključujući ni eventualne odvraćajuće mjere, kako bi se dalo do znanja da su takvi zločini neprihvatljivi i kako bi se izbjeglo daljnje korištenje kemijskim oružjem u Siriji ili bilo gdje drugdje;

3.

pozdravlja stajalište EU-a o Siriji koje je usuglašeno na neformalnom sastanku ministara vanjskih poslova država članica EU-a održanom 7. rujna 2013.; naglašava da stanje u Siriji zahtijeva dosljedan zajednički pristup država članica; poziva EU i države članice da nastave raspravu o situaciji u Siriji u okviru Vijeća za vanjske poslove i da razmotre koje bi mjere EU mogao poduzeti kako bi pružio podršku demokratskim snagama unutar sirijske oporbe, potaknuo dijalog i zajednički pristup s ostalim članicama međunarodne zajednice te osigurao dodatnu humanitarnu pomoć stanovništvu Sirije i susjednih zemalja; naglašava da EU treba posvetiti posebnu pozornost uspostavljanju kontakta sa svim relevantnim stranama i poticanju procesa ublažavanja sukoba na području cijele regije;

4.

poziva UN da brzo dovrši svoju temeljitu istragu o uporabi kemijskog oružja u Siriji; zahtijeva da se izvješće inspekcijskog tima što prije dostavi Vijeću sigurnosti kako bi ono moglo otvoriti raspravu o masovnom ubojstvu u Siriji na temelju zaključaka do kojih je došao inspekcijski tim UN-a i razmotriti mjere koje treba primijeniti kao odgovor na uporabu kemijskog oružja u Siriji i kako bi se odgovorni izveli pred lice pravde;

5.

nakon što je međunarodna zajednica, popraćena obvezujućom rezolucijom Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda, postavila ultimatum prema kojem bi u slučaju nepoštovanja ta rezolucija mogla biti nametnuta na temelju svih instrumenata predviđenih Poveljom Ujedinjenih naroda, pozdravlja prijedlog o stavljanju zalihe sirijskog kemijskog oružja na raspolaganje međunarodnoj zajednici s ciljem njegovog uništenja u najkraćem mogućem roku;

6.

vjeruje da bi međunarodna zajednica trebala pronaći političko rješenje za Siriju kojim se omogućuju prestanak nasilja, sprečava daljnja uporaba kemijskog oružja i promiče demokratska promjena vlasti; posebno poziva Rusiju i Kinu, kao stalne članice Vijeća sigurnosti UN-a, da ispune svoje odgovornosti i olakšaju postizanje zajedničkog stajališta i diplomatskog rješenja sirijske krize, ne isključujući pritom ulogu Opće skupštine UN-a koja bi mogla preuzeti rješavanje tog pitanja u slučaju dugotrajne blokade u Vijeću sigurnosti; uvjeren je da se trajno rješenje trenutne krize u Siriji može postići samo političkom procesom pod vodstvom Sirije i uz potporu međunarodne zajednice; nastavlja podupirati, u tom smislu, trud Europske unije i njezinih država članica te zajedničkog posebnog predstavnika UN-a i Arapske lige Lakhdara Brahimija u postizanju napretka u postupku Ženeva II. i u Vijeću sigurnosti UN-a; ponavlja svoj zahtjev da Vijeće sigurnosti UN-a uputi pitanje stanja u Siriji Međunarodnom kaznenom sudu radi otvaranja formalne istrage; ponovo poziva predsjednika Asada i njegov režim da odstupe s vlasti i oslobode put demokratskoj promjeni vlasti;

7.

izražava ozbiljnu zabrinutost zbog nastavka humanitarne krize u Siriji i njezinih posljedica za susjedne zemlje; zahtijeva od Europske unije i njezinih država članica da poštuju svoje humanitarne odgovornosti i da povećaju svoju pomoć sirijskim izbjeglicama; ponovno poziva sve zemlje da ispune svoja obećanja s donatorske konferencije u Kuvajtu 30. siječnja 2013.; poziva sve strane koje sudjeluju u sukobu da olakšaju pružanje humanitarne pomoći i potpore svim mogućim putevima, uključujući preko granica i linija sukoba, te da se pobrinu za sigurnost svih članova liječničkog osoblja i humanitarnih radnika;

8.

nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, potpredsjednici Komisije/Visokoj predstavnici Unije za vanjsku i sigurnosnu politiku, parlamentima i vladama država članica, glavnom tajniku Ujedinjenih naroda te svim stranama uključenima u sukob u Siriji.