This document is an excerpt from the EUR-Lex website
Document 52013DC0785
REPORT FROM THE COMMISSION TO THE EUROPEAN PARLIAMENT, THE COUNCIL, THE EUROPEAN CENTRAL BANK, THE EUROPEAN ECONOMIC AND SOCIAL COMMITTEE, THE COMMITTEE OF REGIONS AND THE EUROPEAN INVESTMENT BANK A SINGLE MARKET FOR GROWTH AND JOBS: AN ANALYSIS OF PROGRESS MADE AND REMAINING OBSTACLES IN THE MEMBER STATES - Contribution to the Annual Growth Survey 2014 -
IZVJEŠĆE KOMISIJE EUROPSKOM PARLAMENTU, VIJEĆU, EUROPSKOJ SREDIŠNJOJ BANCI, EUROPSKOM GOSPODARSKOM I SOCIJALNOM ODBORU. ODBORU REGIJA O EUROPSKOJ INVESTICIJSKOJ BANCI JEDINSTVENO TRŽIŠTE ZA RAST I RADNA MJESTA: ANALIZA POSTIGNUTOG NAPRETKA I PREOSTALE PREPREKE U DRŽAVAMA ČLANICAMA - Doprinos Godišnjem pregledu rasta 2014.-
IZVJEŠĆE KOMISIJE EUROPSKOM PARLAMENTU, VIJEĆU, EUROPSKOJ SREDIŠNJOJ BANCI, EUROPSKOM GOSPODARSKOM I SOCIJALNOM ODBORU. ODBORU REGIJA O EUROPSKOJ INVESTICIJSKOJ BANCI JEDINSTVENO TRŽIŠTE ZA RAST I RADNA MJESTA: ANALIZA POSTIGNUTOG NAPRETKA I PREOSTALE PREPREKE U DRŽAVAMA ČLANICAMA - Doprinos Godišnjem pregledu rasta 2014.-
/* COM/2013/0785 final */
IZVJEŠĆE KOMISIJE EUROPSKOM PARLAMENTU, VIJEĆU, EUROPSKOJ SREDIŠNJOJ BANCI, EUROPSKOM GOSPODARSKOM I SOCIJALNOM ODBORU. ODBORU REGIJA O EUROPSKOJ INVESTICIJSKOJ BANCI JEDINSTVENO TRŽIŠTE ZA RAST I RADNA MJESTA: ANALIZA POSTIGNUTOG NAPRETKA I PREOSTALE PREPREKE U DRŽAVAMA ČLANICAMA - Doprinos Godišnjem pregledu rasta 2014.- /* COM/2013/0785 final */
Uvod Financijska i gospodarska kriza ukazala je na
potrebu za dubokim strukturnim reformama u Europi. Kao odgovor na to Komisija
je ponudila ambiciozan program za bolje funkcioniranje jedinstvenog tržišta.
Aktima o jedinstvenom tržištu I. i II. utvrđuje se skup zakonodavnih
prijedloga i ostalih mjera za poticanje rasta i zapošljavanja u Europi.
Komisija je isto tako objavila nedavne prijedloge za daljnji dovršetak
digitalnog jedinstvenog tržišta. Za djelotvorno oslobađanje punog potencijala
jedinstvenog tržišta i njegovo prilagođavanje 21. stoljeću potrebno je brzo
donošenje svih preostalih prijedloga. Međutim, za dobro funkcioniranje jedinstvenog
tržišta reforma zakonodavnog okvira EU-a nije dovoljna. Pravila moraju
funkcionirati u praksi kako bi građani, potrošači i poduzeća djelotvorno
uživali u prednostima jedinstvenog tržišta. Potrebni su znatni i stalni napori
kako bi se osiguralo dobro funkcioniranje tržišta i uklanjanje preostalih
prepreka. Pet godina od početka krize postoje naznake
oporavka. Mnoge su države članice poduzele korake kako bi provele reforme i
stvorile bolje tržišne uvjete unatoč kratkoročnim namjerama da zaštite
nacionalna tržišta. Cilj je ovog izvješća u kontekstu strategije Europa
2020. revidirati način na koji funkcionira jedinstveno tržište unutar
različitih država članica. Njime se procjenjuje napredak koji je ostvaren od
početka krize te se nastoje utvrditi preostala uska grla i utvrditi skup
prioriteta politike na toj osnovi. Ovim se izvješćem stoga doprinosi ukupnim
prioritetima utvrđenima Godišnjim pregledom rasta za 2014. Komisije te daljnjem
utvrđivanju posebnih preporuka po državama članicama u okviru europskog
semestra. Kao i prošlogodišnjim izdanjem, i ovim se izvješćem naglašuju
ključna područja s najvećim potencijalom rasta: usluge, mreže i digitalno
gospodarstvo. Sektori usluga rastu brzo i u njima se otvara većina radnih
mjesta. Iako je ostvaren napredak, potrebno je poduzeti daljnje korake kako bi
se oslobodio puni potencijal sektora usluga. Istovremeno, i s obzirom na to da
su usluge blisko povezane s ostalim sektorima gospodarstva, a osobito s
proizvodnjom, potrebno je raditi na daljnjem poboljšanju funkcioniranja
unutarnjeg tržišta industrijskih proizvoda. Zapravo,
iako je unutarnje tržište robe uspješno, EU mora osigurati da njegov
zakonodavni okvir i dalje odgovara svrsi u globaliziranom svijetu u kojem je inovativnost
ključna, a proizvodi se razvijaju brzo. Zato će Komisija do kraja godine
predstaviti reviziju o unutarnjem tržištu industrijskih proizvoda. Ovogodišnjim se izvješćem razmatra i funkcioniranje
financijskoga sektora s obzirom na to da su bolji pristup financijama i bolja
integracija financijskih tržišta ključni za vraćanje povjerenja i financiranje
realnoga gospodarstva. Mreže su i dalje kralješnica gospodarstva.
Aktivnosti u područjima elektroničkih komunikacija, energetike i prometa
zajedno čine 8,9 % dodane vrijednosti i 6,1 % radnih mjesta u EU27 te
im važnost i dalje raste.[1]
One predstavljaju i bitne poticaje ostalim sektorima gospodarstva. Digitalni je
sektor isto tako glavni pokretač produktivnosti, kreativnosti i inovacije. U
nekim je vodećim gospodarstvima (zemlje skupine G8, Južna Koreja i Švedska)
internetsko gospodarstvo[2] dovelo
do rasta BDP-a od 21 % u razdoblju od 2006. do 2011.[3] U dijelu I.
ovog izvješća navedena je analiza prethodno navedenih ključnih sektora te se utvrđuje
niz političkih prioriteta. U dijelu II. navedeni su više vodoravni nalazi
o funkcioniranju jedinstvenog tržišta na temelju analize vrijednosnih lanaca
unutar i izvan EU-a. Dio I. – stanje
jedinstvenog tržišta u ključnim područjima s najvećim potencijalom rasta
2.1.
Provedba i izvršenje – opći pregled
·
Komunikacijom
o boljem upravljanju iz lipnja 2012.[4]
najavljen je skup mjera za obilježavanje brzog napretka u ključnim područjima
za rast. Kao prvo, zatražen je pristup „nulte tolerancije”: Države bi
članice trebale prenijeti i provesti zakonodavstvo EU-a navedeno u prilogu
Komunikaciji brzo i pravilno kako bi se nedostaci prijenosa i sukladnosti
smanjili na 0 %. ·
Godinu
i pol dana kasnije ima dobrih rezultata (vidi prilog). Kod dijelova
zakonodavstva navedenog u prilogu Komunikaciji koji se odnose na područja
financijskih usluga, digitalnog jedinstvenog tržišta i prijevoz poštuje se ciljni
deficit prijenosa od 0 %. Međutim, na drugom kraju spektra nalazi se
energetski sektor. Iako su mnoge države članice popravile svoje rezultate,
velik broj njih i dalje ne uspijeva poštovati rokove za prijenos, a četiri
države članice čak nisu uspjele ni prenijeti tri od četiri predmetne direktive. ·
Komunikacijom
su se zahtijevali i revniji pristup i izvršavanje u ključnim područjima. Kod
naznaka kršenja ključnih dijelova zakonodavstva postupci radi utvrđivanja
povrede ne bi trebali u prosjeku trajati dulje od 18 mjeseci, a postupanje
u potpunoj sukladnosti s presudama Suda ne bi trebalo u prosjeku trajati dulje
od 12 mjeseci. U nekoliko su područja poduzeti ozbiljni koraci radi
utvrđivanja mogućih kršenja zakonodavstva EU-a, a rezultati takvog pristupa
jasno su vidljivi, primjerice u sektoru usluga (vidi u nastavku). Osim toga,
prosječno trajanje postupaka radi utvrđivanja povrede i dalje je
29,4 mjeseca, a neki postupci radi utvrđivanja povrede traju i dulje od
50 mjeseci ili čak 84 mjeseca. Stanje je mnogo bolje u područjima energetike
(15 mjeseci) i prometa (15,4 mjeseca).
2.2. Tržišta usluga
Tržišni učinak i prepreke za integraciju EU-a
Mnoge države članice provode reforme u
sektorima usluga radi njihova boljeg funkcioniranja. Tijekom
posljednje je godine to bio slučaj osobito u Portugalu, Španjolskoj, Italiji,
Grčkoj i Poljskoj te, u manjoj mjeri, u Sloveniji i Češkoj. Te se reforme
potiču u posebnim preporukama po državama članicama ili programima usuglašenima
s odgovarajućim vladama. Međutim, u nekoliko država članica postoji potreba za
reformama, uključujući Austriju, Belgiju, Njemačku i Francusku, koje su isto
tako dobile posebne preporuke povezane s uslugama. Drugi je poticaj za reforme posljedica nulte
tolerancije Komisije kako bi se osigurala potpuna sukladnost s Direktivom o
uslugama. Tijekom prošle je godine 13 država članica pokrenulo daljnje
reforme kao odgovor na pokusne postupke ili postupke radi utvrđivanja povrede
EU-a koje je pokrenula Komisija. Oni se uglavnom odnose na ograničenja
komercijalne komunikacije, zahtjev u pogledu boravka ili teritorijalno
ograničenje ovlaštenja. U mnogim su se državama članicama dalje
razvijale jedinstvene kontaktne točke kao dio njihovih napora da
ponude sveobuhvatne usluge e-uprave za poduzeća (pitanja u pogledu e-uprave
detaljnije se razmatraju u odjeljku o „digitalnim tržištima” u nastavku). Kako
bi napredovala, poduzeća trebaju pouzdane i lako dostupne informacije o
regulatornim zahtjevima te trebaju moći dovršiti odgovarajuće administrativne
postupke online. To je cilj jedinstvenih kontaktnih točaka i nedavno
odobrene Povelje o jedinstvenim kontaktnim točkama. Neke su jedinstvene
kontaktne točke već dio integriranih struktura e-uprave (u Estoniji,
Španjolskoj, Danskoj, Nizozemskoj, Ujedinjenoj Kraljevini, Švedskoj i
Luksemburgu). Ostale su zemlje tijekom posljednje godine ostvarile napredak
(Bugarska, Grčka, Francuska). Međutim, na jedinstvene kontaktne točke u
Belgiji, Njemačkoj, Latviji i Rumunjskoj treba obratiti posebnu pažnju, osobito
u pogledu dovršetka postupaka online. Osim toga, potencijal jedinstvenog tržišta za
poticanje razvoja sektora usluga i dalje je velik. Kretanja predstavljena u
prošlogodišnjem izvješću koja ukazuju na to da je integracija u uslugama bila
znatno manja od integracije na tržištu roba, i dalje stoje. Doista, trgovinska
integracija na jedinstvenom tržištu roba predstavlja približno 22 %, a
usluga približno 5 %.[5]
Istodobno, potrošači ocjenjuju učinak jedinstvenog tržišta za usluge
negativnije nego za robe.[6] Ambiciozniji pristup provedbi Direktive
o uslugama mogao bi donijeti koristi u pogledu rasta i radnih mjesta u EU-u. Mjerama
koje su države članice poduzele radi provedbe Direktive o uslugama povećat će
se BDP za približno 0,8 % tijekom 5 do 10 godina. Samo ambicioznijom
provedbom Direktive o uslugama moglo bi se ostvariti dodatnih 0,6 % do
2,6 % BDP-a.[7] Istovremeno, stručnom procjenom provedbe Direktive o
uslugama potvrđena je ranija procjena[8] da mnoge države članice nisu provele
važna testiranja razmjernosti preostalih zahtjeva u sektoru usluga.[9]
Provođenje takvih testiranja nužno je za procjenu jesu li ograničenja opravdana
i ne mogu li se isti ciljevi u javnom interesu ostvariti s pomoću manje
ograničavajućih mjera. Posljedično, i dalje postoji previše ograničenja prava
poslovnog nastana, poput obveze da društva imaju određeni pravni oblik i
članove društva te zahtjeva u pogledu kapitala. Takvim se preprekama može
ograničiti osnivanje društava koja pružaju usluge diljem jedinstvenog tržišta,
omesti razvoj nekih poslovnih modela ili ograničiti ulaganje u sektor koje
utječe na rast i inovaciju. Rascjepkanost nacionalnih pravila u pogledu rada,
oporezivanja, zdravlja i sigurnosti, zaštite potrošača i ugovornog prava i
dalje je problem. U prekograničnom kontekstu ovo uzrokuje troškove u pogledu
sukladnosti koji utječu osobito na mikro i mala poduzeća. Kad je riječ o pristupu profesionalnim
aktivnostima, nekoliko je država članica pokrenulo reforme, ali u mnogim
profesionalnim aktivnostima i dalje su prisutne ulazne prepreke. Ulazne se
prepreke često pojavljuju u obliku zahtjeva za stručne kvalifikacije ili
ograničenja broja pružatelja usluga na tržištu. One se mogu opravdati potrebom
za zaštitom kvalitete usluga, osiguranjem odgovarajućeg tehničkog znanja
stručnjaka i zaštitom potrošača od zloporabe. Istovremeno, njima se nameću
znatna ograničenja pristupa i obavljanja profesionalnih aktivnosti. Nekoliko je
država članica pokrenulo revizije kako bi procijenile ne mogu li se interesi
javne politike postići bez ograničavanja pristupa tržištu i konkurencije.
Portugal provodi sveobuhvatan pregled i reformu reguliranih struka. Italija je
revidirala vodoravni regulatorni okvir. Španjolska je predstavila nacrt zakona
kojim se ukidaju ograničenja ovlasti profesionalnih komora u sektorima. Sektorske
reforme pokrenule su i Poljska, Češka i Slovenija, a najavila ih je i Danska.
Komisija će i dalje olakšavati takve revizije s pomoću uzajamne ocjene
pokrenute na temelju revidirane Direktive o stručnim kvalifikacijama[10],
uključujući zemlje u kojima su moguće daljnje reforme, poput Austrije, Njemačke
ili Francuske. Kad je riječ o zdravstvenim uslugama, mnoge države
članice tek trebaju uspostaviti nacionalne kontaktne točke s odgovarajućim
resursima kako bi pomogle pacijentima da ostvare svoje pravo na prekograničnu zdravstvenu
zaštitu. Osim pacijenata, slobodno kretanje profesionalaca i pružatelja usluga
u sektoru zdravstvenih usluga ima znatan potencijal. U sektoru maloprodajnih usluga pokrenute
su neke reforme kojima se i dalje trebaju rješavati preostale prepreke koje
utječu na konkurentnost, uključujući prepreke u području komercijalnih nastana. Finska
je pokrenula reforme radi povećanja konkurentnosti u sektoru maloprodaje.
Španjolska je provela reforme u pogledu malih maloprodajnih trgovina, dok
ograničenja za veće trgovine i dalje postoje. I dok se neka ograničenja mogu
opravdati ciljevima u javnom interesu (poput učinka na okoliš), druge je teže
opravdati s obzirom na to da se njima, naime, ublažava konkurentnost uz
negativne učinke na industriju (modernizacija, djelotvornost) i potrošače
(manji izvor, više cijene). Direktivom o uslugama zabranjena su ispitivanja
gospodarskih potreba, ali ona se i dalje primjenjuju u Mađarskoj, Nizozemskoj i
određenim regijama Njemačke i Španjolske. Komisija je Belgiji, Danskoj,
Finskoj, Francuskoj, Njemačkoj, Mađarskoj i Španjolskoj izdala posebne
preporuke kako bi ih potaknula na daljnje reforme. Kako je najavljeno Europskim
akcijskim planom za maloprodaju[11],
Komisija pokreće širu raspravu i razmjenu najboljih praksi među državama
članicama u području komercijalnog nastana. Ograničenja prekogranične opskrbe robom
može utjecati i na konkurenciju na maloprodajnim tržištima. Trgovci
na malo ne mogu uvijek slobodno nabavljati svoju robu po najboljim cijenama u
cijeloj Europi. Postoje valjani razlozi za određene razlike u cijeni između
nacionalnih tržišta, ali postoje i naznake teritorijalnih ograničenja opskrbe
kojima se onemogućuju niže cijene na nekim nacionalnim tržištima (Luksemburg i
Belgija), osobito u slučaju brandiranih proizvoda. Komisija
se namjerava baviti ovim pitanjem u 2014. u okviru savjetovanja s dionicima o
navodnim teritorijalnim ograničenjima opskrbe kako bi odlučila o mogućim
sljedećim koracima. Potrošači se i dalje ponekad susreću sa situacijama
u kojima je njihovo državljanstvo ili mjesto boravka prepreka njihovoj
mogućnosti kupnje proizvoda i usluga na cijelom jedinstvenom tržištu ili
razlog viših cijena koje plaćaju, osobito u online svijetu. Ovo stanje
precipirane diskriminacije ne mora uvijek biti posljedica objektivnih tržišnih
uvjeta te utječe na povjerenje potrošača u jedinstveno tržište. Javna tijela glavni su korisnici usluga u Europi.
Pravilnom, djelotvornom i transparentnom primjenom pravila o nabavi ostvaruju
se znatni dobici. Nekoliko država članica, uključujući Italiju, Grčku, Portugal
i Španjolsku, pokrenulo je reforme javne nabave[12]. U mnogim
bi državama članicama pružatelji usluga i javni proračuni mogli imati dodatnu
korist od skraćivanja postupaka, jačanja konkurencije i transparentnosti na javnim
natječajima i sprečavanja nepravilnosti (primjerice, ulaganjem u
profesionalizaciju službenika odgovornih za javnu nabavu ili povećanjem razine
objave obavijesti) te, općenitije, boljeg upravljanja u ovom području
(primjerice boljim nadzorom, boljim informacijama i širenjem najboljih praksi).
Reforme su osobito potrebne u Bugarskoj, Njemačkoj, Mađarskoj, Italiji, Malti i
Rumunjskoj, ali ne samo u njima, kako je istaknuto u posebnim preporukama
upućenima državama članicama u 2013. Osim toga, s obzirom na gospodarski značaj[13], bolja
sukladnost s pravilima o nabavi u sektorima upravljanja otpadom i ICT-a mogla
bi biti izvor osobitih ušteda zbog poboljšane konkurencije na tim tržištima. Prioriteti politike Uzimajući
u obzir prethodno navedeno, države bi se članice trebale usredotočiti na
sljedeće ključne prioritete: ·
donijeti
ambiciozniji pristup u provedbi Direktive o uslugama sustavnim pregledom
regulatornih okvira radi procjene nužnosti i razmjernosti preostalih prepreka.
Posebnu bi pažnju trebalo posvetiti ograničenjima koja su utvrđena u kontekstu
nedavne stručne procjene pravnih oblika i članova društva. ·
uzeti
u obzir načela jedinstvenog tržišta pri donošenju nacionalnih pravila kojima se
utječe na pružanje usluga i poslovni nastan, poput nacionalnog poreznog
sustava, radnog prava i pravila o zaštiti potrošača. Samo će se sveobuhvatnim
pristupom uslugama dopustiti znatan napredak u integraciji jedinstvenog tržišta
za usluge. ·
pojednostavniti
zakonodavstvo u sektoru usluga tako da dođe do administrativnog
pojednostavnjenja za poduzeća, osobito mala i srednja. E-uprava moćan je alat
za postizanje toga. Države bi članice stoga trebale poboljšati
funkcioniranje jedinstvenih kontaktnih točaka tako da ih uključe u usluge
e-uprave (vidi i odjeljak „digitalna tržišta” u nastavku). ·
iskoristiti
priliku koja se pruža putem transparentnosti i uzajamne ocjene s pomoću dubinskog
pregleda postojećih ograničenja na nacionalnoj razini koji utječu na pristup
reguliranim strukama, ispitujući opravdanja za njihovo zadržavanje s
obzirom na njihove sekundarne učinke na druga tržišta. razmotriti mogućnost
manje restriktivnih mehanizama za osiguranje interesa potrošača i javnog
interesa. ·
jačati
konkurenciju u cijelom sektoru usluga, uključujući maloprodajne usluge,
uklanjanjem prepreka. Točnije, potrebno je ukloniti
ograničenja u pogledu komercijalnog nastana koja nisu potrebna i razmjerna i
sustavno ukinuti preostala ispitivanja gospodarskih potreba. ·
jačati
transparentnost i svijest o razlikama u cijeni i pravima potrošača na
cijelom jedinstvenom tržištu, osobito putem europskih potrošačkih centara i
ostalih odgovornih tijela. raditi na smanjenju neopravdane diskriminacije
potrošača. ·
uspostaviti
nacionalne kontaktne točke za pomoć pacijentima koji žele zdravstvenu
zaštitu u inozemstvu. ·
raditi
na pojednostavnjenju i skraćivanju postupaka, jačanju konkurencije u javnim
nadmetanjima, između ostalog, putem veće transparentnosti i objave cijena te
ulagati u profesionalizaciju službenika odgovornih za javnu nabavu. One bi
trebale i aktivno sprečavati nepravilnosti i poboljšati upravljanje javnom
nabavom. Dodatna bi se pažnja trebala posvetiti pravilnoj primjeni pravila o
javnoj nabavi u sektorima upravljanja otpadom i ICT-a. 2.3. Financijske
usluge Tržišni učinak i
prepreke za integraciju EU-a Općenito, rascjepkanost financijskog
tržišta –
čime se podrazumijevaju razlike u funkcioniranju i učinku nacionalnih tržišta
zbog prepreka slobodnom kretanju kapitala i financijskih usluga – povećala
se za vrijeme krize. Iako sada postoje naznake stabilizacije, ovo bi
kretanje trebalo preokrenuti. Rascjepkanost je vidljiva iz odgovora društava
SAFE-u[14] u
kojima se navode znatne razlike među zemljama. Rascjepkanost je vidljiva i pri
usporedbi različitih kamata na bankovne zajmove (od tipične važnosti za
kućanstva i mala i srednja poduzeća) u različitim državama članicama iz
dijagrama 1. Dijagram 1. Kamate, zajmovi nefinancijskim društvima (dospijeće do 1 godine; nepodmireni iznos, prosječne stope od siječnja do kolovoza 2013.) Izvor: Europska središnja banka. Podaci za Dansku i Hrvatsku nisu dostupni. Važne su
razlike jednako vidljive u pogledu količine zajmova (vidi dijagram 2.).
Osim toga, iako podaci nisu u potpunosti usporedivi zbog razlika u cikličkim kretanjima
i posebnih mjera koje su poduzele neke države članice (primjerice, u
Španjolskoj su određeni zajmovi preneseni u „lošu banku” koja nije monetarna
financijska institucija), i dalje je jasno da je ograničeno ili skupo
davanje kredita doprinijelo znatnom smanjenju ukupne količine kredita koja se
posreduje putem banaka u realno gospodarstvo u EU-u. Dijagram 2.
Zajmovi nefinancijskim društvima, nepodmirena bilanca monetarnih financijskih
institucija (godišnje stope
rasta, kolovoz 2013.) Izvor:
Europska središnja banka. Podaci za Dansku, Ujedinjenu Kraljevinu i Hrvatsku
nisu dostupni. Konačno, rascjepkanost se odražava i u procjenama
potrošača. Potrošači financijske usluge[15]
ocjenjuju kao osobito neučinkovitu skupinu tržišta te se kod njih bilježe
najveće razlike u ocjeni između različitih država članica. Osobito niske ocjene
zabilježene su u državama članicama iz južne i istočne Europe[16]. Rascjepkanost je ponekad pogoršavala praksa nekih
nacionalnih nadzornih tijela u europodručju i izvan njega država članica. Kako
bi odgovorile na potencijalnu zabrinutost u pogledu zabrinutosti potaknutu
suverenom dužničkom krizom, neke su poduzele mjere opreza koje imaju učinke
„izdvajanja” poput mjera za zadržavanje likvidnosti, dividendi i ostale
bankovne imovine unutar nacionalnih granica[17]. Iako
ograničavajuće mjere opreza mogu biti opravdane radi stabilnosti financijskih
tržišta, nacionalna nadzorna tijela trebaju osigurati da su sve mjere kojima se
može ograničiti slobodan protok kapitala nediskriminirajuće i razmjerne svojem
cilju. Za tu je svrhu bliska i lojalna suradnja nacionalnih nadzornih tijela
pod pokroviteljstvom Europskog nadzornog tijela za bankarstvo (EBA) preduvjet
za ublažavanje rizika rascjepkanosti na unutarnjem tržištu. Nedavnim donošenjem paketa o zahtjevima u pogledu
kapitala za banke[18]
učvrstit će se banke u EU-u i ojačati njihov kapacitet za pravilno upravljanje
rizicima povezanih s njihovim aktivnostima te apsorbiranje svih gubitaka koji
mogu nastati u poslovanju. 28 država članica treba osigurati provedbu tih
pravila do 1. siječnja 2014. Cilj je razvoja jedinstvenog pravilnika, kojim
će se osigurati jednaka pravila, nadzor i postupak rješavanja u cijelom EU-u te
stvaranje bankarske unije, vratiti povjerenje i tako olakšati financiranje i
jačati unutarnje tržište za financijske usluge. Usuglasivanje njegovih elemenata[19] te brza
i učinkovita provedba stoga su vrlo važni. Istodobno, od presudne je važnosti
osigurati pravilnu, brzu i jednaku provedbu ostalih bitnih elemenata plana
financijske reforme s obzirom na to da oni stupaju na snagu radi očuvanja
financijske stabilnosti i vraćanja povjerenja potrošača. U ovom se kontekstu Uredbom o jedinstvenom nadzornom
mehanizmu zahtijeva da se prije izravnog nadzora novog jedinstvenog nadzornog
tijela, ECB-a, treba provesti revizija kvalitete imovine. Ta je revizija
dio većeg postupka koji uključuje Europsko nadzorno tijelo za bankarstvo i
obuhvaća ocjenu bankovnih bilanci i testiranje otpornosti na stresove.[20] Time bi
se trebalo poboljšati tržišno povjerenje i doprinijeti daljnjem ublažavanju
financijske rascjepkanosti. Zbog toga je važno da se države članice temeljito
pripreme za te postupke ulažući sve potrebne napore, uključujući uspostavu
odgovarajućih zaštitnih mehanizama prije dovršetka postupka i pripremu provedbe
revidiranih pravila za državne potpore bankama. Prije stupanja na snagu Direktive o upraviteljima
alternativnih investicijskih fondova (AIFMD)[21] aktivnosti
AIFM-a u Europi nisu bile dovoljno transparentne niti su povezani rizici bili
dovoljno zastupljeni u regulatornim mjerama i mjerama nadzora. Iako je rok
za prijenos bio srpanj 2013., nisu sve države članice prenijele Direktivu. Integrirano tržište platnog prometa u
europodručju dovest će do jeftinijeg, lakšeg i sigurnijeg platnog prometa. Više od
10 godina od puštanja u promet eura kao zajedničke valute i zajedničkog
platežnog sredstva i dalje postoji 28 različitih sustava gotovinskog plaćanja.
Uredbom o SEPA-i[22]
1. veljače 2014. utvrđuje se kao krajnji rok za migraciju domaćih i
unutareuropskih kreditnih transfera i izravnih terećenja u eurima na kreditne
transfere jedinstvenog područja plaćanja u eurima (SEPA) (SCT), odnosno izravna
terećenja jedinstvenog područja plaćanja u eurima (SDD). To će utjecati na više
od 35 milijardi kreditnih transfera i izravnih terećenja koji se godišnje
obrade u europodručju. Prema ECB-ovu pokazatelju jedinstvenog područja plaćanja
u eurima, ukupna je stopa migracije u europodručju u srpnju bila 50 % za
SCT (u usporedbi s 38,2 % u veljači), odnosno 4,8 % za SDD (u
usporedbi s 2,3 % u veljači). To znači da sve uključene strane bez
odgađanja trebaju znatno pojačati pripremljenost za SEPA-u, napore u području
komunikacije i mjere provedbe kako bi se poštovao rok za migraciju na SEPA-u. Poduzeto je nekoliko koraka na razini
EU-a radi poboljšanja pristupa financiranju za mala i srednja poduzeća[23]. Na
nacionalnoj razini države članice trebaju pojačati svoju potporu pristupu
financiranju malih i srednjih poduzeća koristeći i mnogo rada na razini EU-a
koji uključuje regulatorne, financijske instrumente EU-a, pravila o potporama
nove države za rizično financiranje i ostale mjere za poboljšanje okruženja za
mala i srednja poduzeća. Pristup informacijama o društvu na
cijelom unutarnjem tržištu isto je tako ključan element za mala i srednja
poduzeća za
olakšavanje njihovih prekograničnih aktivnosti i njihova financiranja. U tom je
kontekstu prvi korak, pravovremeni prijenos Direktive o povezivanju
središnjih registara, trgovačkih registara i registara trgovačkih društava[24] za koji
rok istječe 7. srpnja 2014., kojom se od svih država članica zahtijeva
elektroničko povezivanje njihovih poslovnih registara, vrlo važan. Daljnji će
koraci biti povezivanje registara društava u stečaju putem europskog portala
e-pravosuđe[25] i
modernizacija stečajnog prava u EU-u[26]. Prioriteti politike Na temelju prethodno navedenog, države bi se članice
trebale usredotočiti na sljedeće ključne prioritete: ·
osigurati
provedbu novih pravila o zahtjevima u pogledu kapitala za banke do
1. siječnja 2014. ·
poduzeti
sve potrebne mjere, uključujući uspostavu odgovarajućih zaštitnih mehanizama i
pripremu provedbe revidiranih pravila za državne potpore bankama prije revizije
kvalitete imovine, ocjene bilanci i testiranja otpornosti na stresove. ·
osigurati
potpunu sukladnost nacionalnih nadzornih tijela sa zahtjevima za suradnju
utvrđenima zakonodavstvom u području bankarstva kako bi se spriječile
nekoordinirane i nerazmjerne akcije u kontekstu ograničavajućih mjera opreza
koje poduzimaju nacionalna nadzorna tijela. Ovo je osobito
važno prije nego što jedinstveni nadzorni mehanizam postane u potpunosti
funkcionalan. ·
dovršiti
provedbu Direktive o upraviteljima alternativnih investicijskih fondova (AIFMD). ·
osigurati
da svi sudionici na tržištu dovrše svoju migraciju na SEPA-u do 1. veljače
2014.
Treba pojačati komunikacijske napore i akcije podizanja svijesti, osobito kad
je riječ o malim i srednjim poduzećima, malim javnim upravama i lokalnim
tijelima. ·
poticati
i podržavati pristup malih i srednjih poduzeća financiranju, osobito: o razvojem
alternativa bankovnom financiranju i inovativnih izvora financiranja,
uključujući mogućnosti za razvoj obveznica malih i srednjih poduzeća i
alternativnih burzi, promicanje nastanka burzi specijaliziranih za uvrštenje
malih i srednjih poduzeća brzorastućih društava, crowd-funding i
poduzetnički kapital. Potonje je sada moguće u cijeloj Europi zahvaljujući
uredbama o europskim fondovima poduzetničkog kapitala[27] i o
europskim fondovima za socijalno poduzetništvo[28].
Nadolazećim pravilima o državnim potporama isto će se tako stvoriti ujednačeniji
uvjeti među državama članicama i olakšati pristup malih i srednjih poduzeća
poduzetničkom kapitalu; o poboljšanjem
kvalitete načina utvrđivanja kreditnih ocjena za mala i srednja poduzeća i
olakšavanjem prekograničnog pristupa informacijama o društvu radi dobivanja
informacija o društvu na razini cijelog EU-a. Prvi je korak u
tom pogledu pravovremeni prijenos Direktive o povezivanju središnjih registara,
trgovačkih registara i registara trgovačkih društava; o poboljšanjem
tokova financiranja unutar opskrbnog lanca, uključujući financiranje trgovine
te suzbijanjem zakašnjelih plaćanja, čime bi se doprinijelo ublažavanju
ograničenja u pogledu likvidnosti malih i srednjih poduzeća i povećao njihov
obrtni kapital. 2.4.
Tržišta energije Tržišni učinak i
prepreke za integraciju EU-a Cilj je Trećeg energetskog
paketa zaokruživanje unutarnjeg tržišta plina i električne energije. Međutim, više od dvije godine nakon roka i dalje postoje zastoji
u njegovu prijenosu, provedbi i djelotvornoj primjeni na terenu. Na dan
25. listopada 2013. i dalje je u tijeku 12 predmeta zbog izostanka
prijenosa direktiva, od kojih je Komisija Sudu Europske unije podnijela 9, dok
su 3 predmeta protiv 7 država članica (Poljska, Slovenija, Finska, Estonija,
Rumunjska, Irska i Litva) u fazi obrazloženog mišljenja. Osim toga, Komisija je
i dalje u postupku procjene sukladnosti nacionalnog zakonodavstva s obzirom na
to da su mnoge obavijesti primljene tek nedavno. I dalje je potrebno znatno
ulaganje u energetsku infrastrukturu poput cjevovoda za
prijenos i elektroenergetske mreže, skladišta i projekata u području LNG-a,
kako bi energija slobodno tekla i kako bi se njome trgovalo preko granica radi
jačanja i osiguranja sigurnosti opskrbe. U 2013. posebne preporuke u pogledu
potrebe za povećanjem interkonekcija za električnu energiju i/ili plin upućene su
u 13 država članica (Bugarska, Estonija, Francuska, Njemačka, Italija, Latvija,
Litva, Malta, Portugal, Rumunjska, Slovačka, Španjolska, Ujedinjena
Kraljevina). Od tada su se poboljšale interkonekcije za plin i električnu
energiju (npr., plinske interkonekcije na koridoru Afrika – Španjolska –
Francuska, interkonekcije za električnu energiju između Portugala i Španjolske,
Ujedinjene Kraljevine, Irske i Baltičke regije te razvoj projekata za protok
plina u suprotnom smjeru, osobito u središnjoj i istočnoj Europi). Ti su
projekti doprinijeli boljem funkcioniranju tržišta. U listopadu 2013. Europska je komisija
donijela popis 248 ključnih infrastrukturnih projekata u zajedničkom interesu
koji će imati koristi od bržih i djelotvornijih postupaka dodjele dozvola i
boljeg regulatornog tretmana, a moći će uživati i financijsku podršku
Instrumenta za povezivanje Europe. Tržište proizvodnje i dalje je u velikoj
mjeri koncentrirano. U osam država članica više od 70 %
proizvodnje električne energije i dalje kontrolira pozicionirani operator[29].
Koncentracija, s tržišnim udjelom iznad 75 %, osobito je velika u
Estoniji, Latviji, Francuskoj, Luksemburgu i Slovačkoj. Najmanji se tržišni
udio najvećeg društva za proizvodnju na nacionalnoj razini uočava u Portugalu i
Španjolskoj. Kad je riječ o maloprodaji plina, osim Latvije u kojoj samo jedan
subjekt prevladava na nacionalnom prodajnom tržištu, najveće maloprodajno
društvo zauzima više od 90 % u Litvi, Poljskoj i Estoniji. Razmjerno mala
tržišna penetracija najvećeg maloprodajnog društva na nacionalnoj razini (manje
od 30 %) uočava se u Njemačkoj, Mađarskoj i Italiji. Potrošači smještaju tržišta električne
energije i plina među slabo funkcionirajuća tržišta[30]. Oba su
tržišta ocijenjena ispodprosječno u pogledu izbora, usporedivosti, mijenjanja
dobavljača i tarifa, što ukazuje na to da potrošači ne sudjeluju aktivno na
tržištu. Ukupno gledajući, tržišta električne energije i plina najviše su
napredovala u Belgiji, dok je tržište električne energije najviše nazadovalo u
Estoniji i Bugarskoj. Pametnim sustavima mjerenja potrošačima
će se omogućiti precizniji i učestaliji podaci o njihovoj potrošnji energije,
smanjit će se greške, olakšati izdavanje računa ili promjena te smanjiti
infrastruktura. 16 je država članica već odlučilo ponuditi pametne sustave
mjerenja potrošnje električne energije najkasnije do 2020., što predstavlja oko
84 % potrošača u EU-u i ulaganje od približno 35 milijardi EUR. Kad
je riječ o plinu, 7 je država članica već odlučilo to ponuditi, što predstavlja
oko 30 % korisnika i ulaganje od približno 15 milijardi EUR. Za
uspješnu je provedbu povjerenje potrošača važan element, kao što je slučaj s
ponudom u Slovačkoj i Finskoj. Potrebno je posvetiti pažnju postojećim dvojbama
u pogledu zaštite podataka i sigurnosti. Države
bi članice trebale postupno ukinuti regulaciju maloprodajne cijene. Ovom se
regulacijom nastoji omesti ulazak konkurencije na tržište i ulaganje novih i
postojećih operatora. U nedostatku regulacije maloprodajne cijene, intenzivnije
bi tržišno natjecanje, mjere država članica u cilju povećanja transparentnosti
na maloprodajnom tržištu energije i bolji instrumenti za obavješćivanje
potrošača držali cijene pod kontrolom te potrošačima omogućili slobodu izbora i
iskorištavanje prednosti tržišnog natjecanja. Kvaliteta usluge i inovacija
obično su niže kao posljedica regulacije maloprodajne cijene. S obzirom na postupno ukidanje reguliranih cijena potrebno
je pojačati potporu ranjivim potrošačima putem provedbe mjera u pogledu
energetske učinkovitosti u kombinaciji s posebnim mjerama potpore (uključujući,
primjerice, bolju informiranost, transparentnost cijena ili financijsku pomoć
kako bi se ranjivim potrošačima pomoglo da plate račune). Koraci u pravom
smjeru poduzeti su u Austriji, Njemačkoj, Nizozemskoj, Švedskoj, u kojima je
potpora povezana s tržišnom cijenom energije. Bugarska, Francuska, Mađarska, Poljska,
Rumunjska primile su posebne preporuke o reguliranim cijenama u 2013. Kako bi države članice ostvarile
obvezujuće ciljeve u pogledu obnovljivih izvora energije za 2020. –
ukupno 20 % krajnje bruto potrošnje energije treba dolaziti iz obnovljivih
izvora energije – znatna su ulaganja potrebna i u kapacitete za proizvodnju
energije. Iako je u 2011. većina država članica već ostvarila svoje prijelazne
ciljeve za 2011./2012. (osim Belgije, Francuske, Latvije, Malte, Nizozemske i
Ujedinjene Kraljevine), nema mjesta za zadovoljstvo. U kratkoročnom je do
srednjoročnom razdoblju i dalje potrebna potpora mnogim tehnologijama za
tehnologiju za energiju iz obnovljivih izvora. Ona se treba primjenjivati u
skladu sa smjernicama o dobroj praksi koje objavljuje Komisija[31]. Mehanizmi za nadoknadu
kapaciteta ponekad su potrebni kako bi se osigurala stalna mogućnost
proizvodnje električne energije s obzirom na povećani udjel obnovljive energije
(vjetar, sunce). Međutim, takvim se mehanizmima može znatno poremetiti tržište
i oni bi zato trebali biti posljednja mogućnost nakon što su u potpunosti iskorištene
mjere u pogledu odgovora na potražnju, energetske učinkovitosti i prekogranične
suradnje. Prioriteti
politike Na temelju prethodno navedenog, države
članice trebale bi se usredotočiti na sljedeće ključne prioritete: ·
pravovremen i sveobuhvatan prijenos Direktive o Trećem energetskom
paketu i pravilna primjena propisa u području Trećeg energetskog paketa. ·
donošenje
i primjena kodova elektroenergetske i plinske mreže kojima se
upravlja svakodnevnim funkcioniranjem tržišta u smislu olakšavanja trgovine i
prekograničnog funkcioniranja mreža. ·
povećanje
kapaciteta interkonekcije sa susjednim zemljama, odnosno putem potpune primjene
uredbe koja sadržava smjernice za transeuropsku infrastrukturu.
Istovremeno, države bi članice trebale donijeti širu prekograničnu perspektivu
za suočavanje s izazovima u pogledu sigurnosti opskrbe. ·
osnaživanje
potrošača tako
da im se osiguraju bolji pristup transparentnim i jednostavnim informacijama,
bolje vještine za sudjelovanje na otvorenim tržištima, korištenje čestih
mjernih podataka koji će biti dostupni putem pametnih sustava mjerenja. ·
postupno ukidanje reguliranih cijena i pružanje zaštite ranjivim
potrošačima. Potporom bi se trebalo ciljati na posebne potrebe ranjivih
potrošača istovremeno ne utječući nerazmjerno na konkurenciju na tržištima
energije. ·
ponovno razmatranje državne intervencije u skladu s najboljom
praksom koju utvrdi Komisija[32] kako bi se izbjegle subvencije, programi
potpora, porezi ili pristojbe u energetskom sektoru koji imaju štetne učinke na
funkcioniranje tržišta ili imaju nepotreban i nerazmjeran učinak na
financijsku dostupnost energije za kućanstva i poduzeća.
2.5.
Tržišta prijevoza
Tržišni učinak i prepreke za integraciju EU-a S obzirom na ograničeni napredak u
integraciji usluga prijevoza, Komisija je u 2013. predložila glavne inicijative
za željeznički sektor i sektor zračnog prometa[33]. Ipak, kako bi se postiglo stvarno unutarnje tržište za usluge
prijevoza, potrebno je učiniti mnogo na razini država članica s
obzirom na to da različiti nacionalni prioriteti i rascjepkanost tržišta
prijevoza i dalje negativno utječu na kvalitetu usluga prijevoza u Europi. Tržište usluga u
željezničkom prijevozu potrošači smatraju jednim od najneučinkovitijih sektora
usluga.
U 2013. to je tržište zauzelo 25. mjesto od 31 tržišta usluga. S pozitivnije
strane, tržišni se učinak neznatno poboljšao od 2012. kada je tržište zauzelo
27. mjesto.[34] Iako je
tržište usluga u zračnom prijevozu ukupno ocijenjeno razmjerno dobrim, jedna
petina svih prekograničnih pritužbi odnosila se na zračni prijevoz putnika ili
prtljage[35]. Kad je riječ o mjerilima za provedbu (vidi
detalje u prilogu), u sektoru prijevoza rezultat je dobar s obzirom na to da
su sve države članice konačno prenijele svih sedam povezanih direktiva. Ipak, i
dalje postoje poteškoće pri odgovarajućem prijenosu i provedbi ključnog
zakonodavstva u ovom području. Posljedično, u
tijeku je 20 postupaka protiv 14 država članica radi utvrđivanja povrede u
pogledu nesukladnosti s zakonodavstvom u području prijevoza. Promatrajući posebne načine prijevoza,
uska grla kod integracije najotpornija su u sektoru usluga u željezničkom
prijevozu. Tržišni je uspjeh i dalje najveći problem unatoč
otvaranju usluga željezničkog prijevoza tereta konkurenciji u 2007. i
međunarodnih putničkih usluga u 2010. Nekoliko je država članica zadržalo
pravni monopol na domaćem putničkom tržištu (Finska, Francuska, Španjolska,
Belgija, Nizozemska[36]). Mnoge
druge države članice izravno dodjeljuju ugovore za javnu uslugu bez otvaranja
natječaja (Belgija, Češka, Grčka, Španjolska, Francuska, Hrvatska, Irska,
Luksemburg, Rumunjska, Slovenija)[37]. Štoviše, u nekim državama pravnim otvaranjem tržišta nije došlo
do promjene stanja zato što otvorenim natječajima za javne usluge nisu
pronađeni novi sudionici na tržištu (Bugarska, Litva, Latvija, Slovačka). Druga su prepreka ulasku novih operatora
i učinkovitom pružanju usluga željezničkog prijevoza nedostatna neovisnost i
manjak financijske transparentnosti između upravitelja infrastrukturom i
operatera koji pružaju usluge, što može dovesti do diskriminirajućeg
ponašanja i poremećaja na tržištu. U 2013. u tijeku su bila 42 postupka radi
utvrđivanja povrede (stanje u lipnju 2013.) pokrenuta protiv gotovo svih država
članica u pogledu usluga u željezničkom prijevozu, dok su neke pritužbe
podnesene i na temelju pravila o konkurenciji. Nedostatak napretka u uspostavi
otvorenih i konkurentnih tržišta usluga u željezničkom prijevozu može biti
osobito štetan za cjelokupno europsko gospodarstvo kad je riječ o tranzitnim
zemljama i/ili velikim tržištima s većim potencijalom za ulazak. Ta se
zabrinutost odražava u posebnim preporukama za 2013. kojima se savjetuje
Austriji, Njemačkoj, Španjolskoj i Francuskoj jačanje konkurencije na tržištu
usluga u željezničkom prijevozu, dok su Belgija, Bugarska, Italija, Poljska i
Rumunjska dobile preporuku da ojačaju ulogu regulatora. Približno 40 % robe na jedinstvenom
tržištu prevozi se kratkim morskim prijevozom između luka u EU-u. Međutim,
usluge prijevoza između država članica uređene su sporim i krutim postupcima,
što je posljedica činjenice da se za pomorski prijevoz smatra da prelazi
vanjske granice. Svojom inicijativom za „Plavi pojas”[38] Europska komisija želi uspostaviti stvarno jedinstveno tržište
za pomorski prijevoz tako da roba iz EU-a koja se prevozi između luka u
EU-u više ne podliježe administrativnim formalnostima koje se primjenjuju na
robu koja stiže iz prekomorskih luka. Ovime se povećava privlačnost ovog načina
prijevoza. Kretanja u sektoru zračnog prijevoza
ukazuju na moguće koristi od liberalizacije tržišta. Broj putnika prevezenih
unutar EU-a stalno raste od 90-ih, dok su cijene karata znatno snižene. Između
1995. i 2011. broj putničkih kilometara u zračnom prijevozu u EU-u povećao se
za više od 66 % pa zračni prijevoz sada čini gotovo 9 % putničkog
tržišta u EU-u. Ipak, zračni prostor EU-a i dalje je rascjepkan što uzrokuje
više troškove i stavlja operatore iz EU-a u nepovoljan položaj u odnosu na
strane konkurente. U ovom kontekstu, operativne koristi od provedbe
Funkcionalnih blokova zračnog prostora i jakog upravitelja mrežom EU-a nužni su
elementi za daljnju tržišnu integraciju. Nadalje, pružanje usluga navigacije u
zračnoj plovidbi (ANSP) i dalje je zatvoreno za konkurenciju te zahtijeva
poboljšanja u smislu kvalitete i ekonomičnosti. U lipnju 2013.
Europska komisija iznijela je prijedloge za ubrzanje reforme europskog sustava
kontrole zračnog prometa[39]. Kad je riječ o izvršenju, pravilna
provedba Direktive o naknadama zračnih luka i dalje predstavlja problem u
nekoliko država članica, što se osobito ilustrira slučajevima
diskriminacijskih naknada zračnih luka. Formalni istražni postupci u pogledu državnih
potpora pokrenuti su u 2012./2013. osobito u Njemačkoj, Francuskoj, Italiji,
ali i u Rumunjskoj, Poljskoj, Danskoj, Švedskoj kako bi se osiguralo da se
javnim financiranjem odobrenim zračnim lukama i prijevoznicima ne ometa pošteno
tržišno natjecanje unutar sektora zračnog prijevoza. Otvaranje tržišta pokazalo se uspješnim
i u međunarodnom cestovnom prijevozu. Međunarodni cestovni prijevoz tereta
povećao se za 32 % u razdoblju od 2000. do 2011. te čini gotovo 33 %
ukupnog prijevoza tereta. Ipak, optimalno povezivanje ponude i potražnje
prijevoza narušeno je zbog stalnih ograničenja privremenog pružanja usluga
cestovnog prijevoza tereta i ograničenja stalnog pristupa domaćim tržištima
cestovnog prijevoza[40]. Domaća tržišta cestovnog
prijevoza tereta i dalje su zaštićena od međunarodne konkurencije[41]. Operativnim i
vremenskim ograničenjima kabotaže ograničava se sloboda pružanja usluga
operatera u cestovnom prijevozu tereta. Posljedično, kabotaža ostaje mali
segment tržišta cestovnog prijevoza tereta EU-a (oko 2 % ukupne količine
prijevoza). Osim toga, neke su države članice (Finska, Danska) donijele dodatne
mjere za zaštitu svojih tržišta od konkurencije nerezidentnih prijevoznika.
Druge su države članice, poput Španjolske, nastavile nametati ograničenja
stalnog poslovnog nastana malih poduzeća. Komisija se u tom smislu želi
usredotočiti na jasnoću tumačenja i ujednačeniju provedbu postojećih propisa u
području pristupa tržištu i socijalnih standarda. Ukidanje ograničenja
aktivnosti prijevoznika iz EU-12 s druge je strane dovelo do znatnog porasta
njihova sudjelovanja na međunarodnom tržištu cestovnog prijevoza tereta (dvije
trećine njihovih količina prijevoza odvija se u međunarodnom okruženju). Države članice trebaju
pojačati napore za dovršetak i modernizaciju prekograničnih veza i
infrastrukture za europski prijevoz roba i putnika. To
se osobito može ostvariti provedbom novih koridora osnovne transeuropske
prometne mreže, primjenom inteligentnih prometnih sustava (ITS) i boljim
upravljanjem zagušenjima u prekograničnom prometu[42]. Osim toga, infrastrukturnim bi se naknadama trebala izbjeći
moguća diskriminacija povremenih korisnika provedbom naknada za infrastrukturu
na temelju udaljenosti. Ovaj se sustav dosad koristio samo u Austriji, Češkoj,
Njemačkoj, Poljskoj, Sloveniji, Slovačkoj za naknade za prijevoz teških tereta
te u Grčkoj, Španjolskoj, Francuskoj, Irskoj, Italiji, Poljskoj, Portugalu za
naknade za sve korisnike cesata na posebnim dijelovima cestovne mreže[43]. Prioriteti politike Na temelju prethodno navedenog, države
članice trebale bi se usredotočiti na sljedeće ključne prioritete: ·
osigurati pravovremen i kvalitetan prijenos pravne stečevine u
području prijevoza, osobito u sektoru željezničkog
prijevoza. ·
otvoriti domaće usluge željezničkog prijevoza putnika konkurenciji i osigurati da su ugovori za javne usluge dobro definirani i
dodijeljeni nakon poštenog, otvorenog i transparentnog natječajnog postupka.
Institucionalnim ustrojem trebala bi se jamčiti neovisnost upravitelja
infrastrukturom kako bi se omogućila učinkovita konkurencija na tržištima
usluga željezničkog prijevoza i jamčio jednak pristup infrastrukturi. ·
ukinuti birokraciju iz luka i pojednostavniti carinske formalnosti
za prijevoz unutar EU-a i za brodove koji pristaju u
lukama treće zemlje. ·
ubrzati provedbu Jedinstvenog europskog neba (SES) (primjerice, napretkom u defragmentaciji mreže za upravljanje
zračnim prometom provedbom funkcionalnih zračnih blokova i ispunjavanjem
ciljeva u pogledu učinka za razdoblje od 2012. do 2014.) radi poboljšanja
sigurnosti, kapaciteta, učinkovitosti i utjecaja na okoliš zračnog prometa. ·
revidirati eventualna preostala nacionalna ograničenja pristupa
domaćim tržištima cestovnog prijevoza tereta i putnika u
cilju osiguravanja njihove potpune usklađenosti s postojećim propisima EU-a
povezanima sa slobodom stranih cestovnih prijevoznika tereta i putnika da
obavljaju određene poslove kabotaže i imaju poslovni nastan u bilo kojoj državi
članici. ·
ukloniti uska grla i modernizirati prometnu infrastrukturu dovršetkom koridora transeuropske prometne mreže, poboljšanjem
prekograničnih veza, usklađenom primjenom ITS-a te provedbom
nediskriminacijskih naknada na temelju udaljenosti uz istovremeno izbjegavanje
ulaganja u prometnu infrastrukturu koja nije dio usklađenog dizajna mreže,
nedovoljne iskorištenosti rizika i skupog održavanja.
2.6. Digitalna tržišta
Tržišni
učinak i prepreke za integraciju EU-a
Nekoliko međusobno povezanih čimbenika
doprinosi dobrom učinku digitalnih tržišta. Napredne zemlje
u području e-trgovine obično pokazuju visok intenzitet e-gospodarstva. Uspješne
zemlje poput Švedske, Danske i Ujedinjene Kraljevine[44]
sve imaju visoke razine penetracije širokopojasnog interneta, veliki postotak
korištenja interneta i napredne vještine stanovništva u pogledu korištenja
interneta. Povjerenje u internet kao prodajni kanal[45] i
svijest o pravima i obvezama online[46] također su
vrlo razvijeni u tim državama članicama. Snažna povezanost online
prodaje i BDP-a po stanovniku može se uočiti u Švedskoj i Danskoj. Dostupnost fiksne širokopojasne
infrastrukture, koja je ključna za digitalna tržišta, rasla je blago, ali
stabilno.
Međutim, fiksna ruralna pokrivenost i dalje je ispod 80 % u deset država
članica te ostaje izazov u državama članicama poput Poljske, Slovačke, Slovenije,
Latvije i Rumunjske, dok je određeni napredak zabilježen u Litvi i Češkoj. Iako
je više od polovine kućanstava u EU-u pokriveno brzim širokopojasnim
internetom, Italija, Hrvatska, Grčka, Francuska, Irska i Poljska trebaju
modernizirati svoje mreže kako bi održale korak[47]. Sektor mobilnih komunikacija općenito je
imao koristi od konkurencije i stalnog rasta mobilnog širokopojasnog interneta[48],
ali mu prepreke predstavljaju kašnjenja u oslobađanju spektra.
Pokrivenost mrežama 4. generacije za mobilni širokopojasni pristup utrostručila
se na 26 % samo u jednoj godini, ali za stalni rast bežičnog širokopojasnog interneta bit će
potrebna daljnja velika ulaganja u mreže koje to omogućuju. To je moguće samo
ako je dostupan dovoljan spektar. Ipak, više od polovine država članica još
uvijek nije učinilo dostupnim pojas 800MHz za bežični širokopojasni internet,
što je trebalo učiniti do 1. siječnja 2013.[49] Dijeljenjem mobilne
mreže u skladu s pravilima o konkurenciji već dodijeljeni spektar može se bolje
iskoristiti. Postoji i potreba za uklanjanjem neopravdanih ograničenja za
izgradnju bežičnih širokopojasnih mreža. Razlike u cijenama između
država članica i dalje su općenito velike[50]
i postojane tijekom vremena[51].
Ovime se, u kombinaciji s postojanim preprekama za promjenu operatora[52], naglašuje
potreba za produbljavanjem jedinstvenog tržišta za elektroničke komunikacije,
pri čemu su ključni neovisnost, dobar odabir nacionalnih regulatora te pravilna
provedba regulatornog okvira. Nedavno predloženim zakonodavnim paketom
za jedinstveno tržište elektroničkih komunikacija srušit će se preostale
prepreke te pružiti regulatorna sigurnost potrebna za ulaganja u
infrastrukturu. Međutim, u slučaju tržišnih neuspjeha postojat će i potreba za
stalnom ciljanom javnom potporom, uključujući strukturne fondove koji su, u
nekim državama članicama, premalo iskorišteni i/ili suočeni s ozbiljnim
problemima pri apsorpciji. U prosjeku EU-a online trgovina
nastavlja rasti nacionalno i prekogranično. Međutim, ona je i dalje pretežno
domaća trgovina. Broj pojedinaca koji naručuju ili kupuju preko
interneta u posljednjih je 12 mjeseci narastao na 45 % u 2012. s 43 %
u 2011., odnosno 40 % u 2010.[53],
pri čemu države članice koje su krenule s osobito niske razine („zemlje koje
nadoknađuju”) osobito brzo rastu. Međutim, mnoge države članice i dalje imaju
ispodprosječne razine domaće e-trgovine (stope od 25 % ili niže u
Mađarskoj, Estoniji, Hrvatskoj, Poljskoj, Cipru, Grčkoj, Litvi, Italiji,
Bugarskoj, Rumunjskoj). Prekogranična e-trgovina i dalje
je ograničena, pri čemu se udjel pojedinaca u EU-u koji kupuju u drugim
državama članicama EU-a neznatno povećao (s 10 % na 11 %)[54]. I
dok se Direktiva o e-trgovini općenito dobro provodi, u nekim državama
članicama i dalje postoje problemi u smislu zahtjeva za prethodno odobrenje i
izvršavanja obveza trgovaca u pogledu informacija. Nadalje, područja kojima se
jamči obnovljena pažnja jesu dostupnost i sigurnost plaćanja, zaštita osobnih
podataka, isporuka naručene robe, informacije o online ugovorima i jednostavan
pristup mehanizmima za naknadu štete, kao i opće ugovorno pravo te pravo u
području zaštite potrošača. Troškovi koje poduzeća i potrošači imaju radi
bavljenja online gospodarstvom mogli bi se daljnje smanjiti učinkovitim
strategijama kibernetičke sigurnosti, koje, međutim, postoje samo u polovici
država članica EU-a (Austrija, Češka, Estonija, Finska, Francuska, Njemačka,
Mađarska, Litva, Luksemburg, Nizozemska, Poljska, Rumunjska, Slovačka,
Ujedinjena Kraljevina)[55],
pri čemu Austrija, Njemačka, Danska, Finska, Francuska, Nizozemska, Švedska i
Ujedinjena Kraljevina[56]
imaju osobito dobre nacionalne kapacitete. ICT za
učinkovitost javnog sektora podcijenjena je poluga za fiskalnu konsolidaciju i
strukturne reforme koje potiču rast, osobito preko e-uprave, usluga u oblaku[57],
e-zdravstva te pametnih i interoperabilnih energetskih i prometnih mreža, kao i
putem otvaranja informacija o javnom sektoru. Od prošle se godine stabilan
napredak ostvaruje u modernizaciji javnog sektora: 87 % poduzeća koristi
usluge e-uprave, a nekoliko država članica uvodi obvezne online usluge.
Udjel građana koji se koriste e-upravom isto se tako povećao tijekom prošle
godine na 44 % (kod oba iznosa radi se o porastu od 3 postotna boda).
Italija, Hrvatska, Bugarska, Cipar, Češka, Rumunjska, Poljska i Grčka imali bi
koristi od snažnijeg uzleta. Iako je primjena elektroničkih alata u javnoj
nabavi i dalje ograničena, neke su države članice iskoristile svoju priliku,
osobito Portugal (e-ponuda obvezna u većini postupaka), Litva, Irska, Švedska i
Ujedinjena Kraljevina. Upotreba e-fakturiranja već je obvezna za većinu javnih
tijela u Danskoj i Švedskoj te bi trebala postati pravilo u cijelom EU-u. „Infrastruktura
u području intelektualnog vlasništva” EU-a[58]
mora se ojačati. Sektor ICT-a i oni
koji sve otvorenije zagovaraju internet kao distribucijski kanal vrlo se često
oslanjaju na prava intelektualnog vlasništva, s pomoću kojih raste njihova
privlačnost za financiranje i osiguravaju se nužni povrati ulaganja. Sustavi
registracije nacionalnih prava moraju biti dostupni i pristupačni[59].
Osim toga, specijalizirani odjeli nacionalnih sudova koji se bave
intelektualnim vlasništvom mogu znatno ubrzati i poboljšati kvalitetu odluka. Čak se i puni potencijal za rast i zapošljavanje
najsuvremenijih mreža i tehnologija ne može iskoristiti ako ih društva i
građani ne koriste u potpunosti[60].
Ovaj potencijal za rast i zapošljavanje trenutačno je blokiran osobito zbog manjka računalnih vještina radne snage. Približno 50 % građana EU-a nema nikakve ili
ima slabe računalne vještine[61];
a predviđa se da će se do 2015. za 90 % svih
poslova zahtijevati neko računalno znanje[62]. Računalne vještine trebaju postati dio
sustava općeg obrazovanja na svim razinama. Osim toga, postoji potreba za
snažnijom interakcijom između obrazovanja i poslovnih zajednica s obzirom na
akutan nedostatak računalnih stručnjaka[63].
Prioriteti politike Na temelju prethodno navedenog, države članice trebale bi se usredotočiti na sljedeće ključne prioritete: osigurati pravilno funkcioniranje tržišta elektroničkih komunikacija osnaživanjem njihovih nacionalnih regulatornih tijela i provedbom uredbe kojom se podržava upotreba brzog širokopojasnog interneta i uz ciljanu javnu potporu prema potrebi, osobito putem učinkovitog korištenja europskih strukturnih i investicijskih fondova. dovršiti dodjelu frekvencijskih pojaseva 800 MHz u najkraćem mogućem roku i dovesti radijski spektar dostupan za bežični širokopojasni internet do ukupnog iznosa od najmanje 1200 MHz te ukloniti prepreke za učinkovitu upotrebu bežičnih širokopojasnih mreža. osigurati povoljne uvjete u različitim područjima koji utječu na online usluge, uključujući putem pravilne i pravovremene provedbe mjerodavnog zakonodavstva, od e-trgovine – kao zakonodavnog polazišta za pružanje online usluga – do oporezivanja, od isporuke paketa do plaćanja, od zakonodavstva u području zaštite potrošača poput Direktive o pravima potrošača[64] do mehanizama za rješavanje sporova poput zakonodavstva u području alternativnog, odnosno online rješavanja sporova[65]. podupirati upotrebu ICT-a, a osobito širokopojasnog interneta poboljšanjem pristupa financiranju povezivanja i upotrebe malih i srednjih poduzeća. Države bi članice trebale i uložiti u računalne vještine, osobito putem Europskog socijalnog fonda, njihovom boljom i većom integracijom u svoje obrazovne sustave, promicanjem partnerstava s poduzećima, privlačenjem prekogranične mobilnosti i donošenjem okvira e-kompetencija. donijeti sveobuhvatnu i suvremenu strategiju kibernetičke sigurnosti te odrediti subjekt za njezinu provedbu i suradnju s ostalim državama članicama. povećati dostupnost online javnih usluga jednostavnih za korištenje, uključujući putem prekogranične interkonekcije i infrastruktura, učiniti e-nabavu interoperabilnom i više je nuditi kroz različite razine administracije te promicati češće korištenje e-fakturiranja. Države bi članice trebale promicati otvorene usluge u oblaku kako bi se razvile infrastrukture za digitalne usluge i poticala potražnja. Države bi članice trebale koristiti i interoperabilna rješenja u području e-zdravstva, uključujući elektroničke zdravstvene kartone i e-recepte za učinkovitije javno zdravstvo i klinička istraživanja te dodatno promicati korištenje ICT-a za interoperabilne pametne energetske i prometne mreže. Ne dovodeći u pitanje kvalitetu odobrenih patenata i žigova, države bi članice trebale razmotriti moguća smanjenja troškova i prosječnih kašnjenja pri registraciji nacionalnih patenata i žigova. Štoviše, trebale bi osigurati postojanje specijaliziranih komora za intelektualno vlasništvo te raspolagati potrebnim resursima. Dio II. – Integracija
jedinstvenog tržišta pod lupom integracije vrijednosnog lanca U ovom se dijelu navode neki vodoravni
nalazi o stanju integracije jedinstvenog tržišta na temelju analize
vrijednosnih lanaca, odnosno ponude i nabave proizvodnih faktora. Potpuno
izvješće analize može se naći na sljedećoj poveznici. Jačanje prekograničnih proizvodnih
lanaca važno je sredstvo za jačanje konkurencije i rast,[66] a i
ukupni dugotrajni učinci u pogledu zapošljavanja vjerojatno će biti pozitivni.
Osim toga, jačanjem integracije vrijednosnog lanca unutar EU-a može se
doprinijeti vraćanju vanjskih ravnoteža s obzirom na to da se na taj način
otvaraju tržišta u državama članicama s pomoću vanjskih viškova. Iz
analize je vidljivo da se, ukupno gledajući, u proizvodnji u EU-u povećala
prekogranična primjena proizvodnih faktora, i unutar EU-a i izvan njega. Iz
toga je jasno da se tempo integracije unutarnjeg tržišta nastavio. Neovisno o
tim pozitivnim ukupnim kretanjima, uočene su razlike među državama članicama.[67] Dijagram 1.: Važnost međusektorskih proizvodnih faktora u EU-u Oznake sektora objašnjavaju se u tablici u prilogu potpunog izvješća koje se može naći na sljedećoj poveznici. Brojevi predstavljaju udjele proizvodnih faktora unutar EU-a (prekogranični i domaći) u odnosu na izlazni proizvod odredišnog sektora (u postotku). Analizom
se isto tako ukazuje na to da je trgovina unutar i izvan EU-a proizvodnim
faktorima komplementarna.[68]
Iz ovoga je vidljivo da se napori za daljnje produbljivanje jedinstvenog
tržišta i jačanje sporazuma o slobodnoj trgovini EU-a i partnerskih
gospodarstava izvan EU-a međusobno jačaju. Osim
toga, iz sektora usluga dolazi najviše proizvodnih faktora za aktivnosti
ostalih sektora, osobito za sektor proizvodnje. Stoga, funkcionalna tržišta
usluga imaju pozitivne učinke na proizvodnju EU-a i obratno, prema
ilustraciji iz dijagrama 1. Analizom
se isto tako ukazuje na to da bi države članice, radi maksimiziranja koristi od
jedinstvenog tržišta, trebale usredotočiti svoje reformske napore na smanjenje
trgovinskih prepreka u sektorima koji su razmjerno veliki, ali i dalje slabije
integrirani. Ovo se osobito odnosi na sektore u kojima je integracija izvan
EU-a velika u usporedbi s integracijom unutar EU-a jer to može ukazivati na to
da je kapacitet za suradnju unutar EU-a premalo iskorišten te na to da zato i
dalje postoje velike prepreke. Dijagram 2.: Najjače proizvodne veze unutar EU-a (domaće i prekogranične) između sektora Debljina strelice odgovara veličini koeficijenta; proizvodni faktor iz jednog sektora u drugi kao % prosječnog izlaznog proizvoda oba sektora. Odgovarajući koeficijenti navedeni su uz sredinu svake strelice. Oznake sektora objašnjavaju se u poveznici. Iz
ove perspektive (odnosno fokusa na trgovinske tokove unutar proizvodnih
vrijednosnih lanaca) čini se da ima prostora za daljnje smanjenje prepreka u
netržišnim uslugama,[69]
aktivnostima u području nekretnina i maloprodaji.[70] Osim
toga, veći gospodarski rast mogao bi se ostvariti da države članice provedu politike
za poboljšanje produktivnosti u već visoko integriranim sektorima. Takve bi
reforme vjerojatno dovele do prelijevanja produktivnosti u partnerske sektore,
osobito u sektorima u kojima su međusobne veze jake, kao što je navedeno u
dijagramu 2., pri čemu se sektori usluga, najma strojeva i opreme i
ostalih poslovnih aktivnosti odlikuju najjačim vezama i velikim brojem
partnera. Proizvodnja je imala najjače veze s najmom i ostalim poslovnim
aktivnostima, kao i s veleprodajom i maloprodajom na strani ulaznih proizvodnih
faktora te građevinskim sektorom na strani izlaznog proizvoda. Prometni sektor
najsnažnije je povezan s veleprodajnim tržištima. Prilog [1] Povremena publikacija Europske komisije 129 „Funkcioniranje tržišta u
mrežnim industrijama – elektroničke komunikacije, energetika i promet”, veljača
2013. [2] Sve
aktivnosti povezane sa stvaranjem i korištenjem mreža za pristup internetu kao
i sve usluge koje se nude na internetu ( telekomunikacije
putem internetskog protokola, proizvodnja i održavanje materijala IT
namijenjenog mreži, aktivnosti intenetskih usluga i sve aktivnosti kod kojih se
internet koristi kao medij, od elektroničke trgovine do online
oglašavanja). [3] „Internet
je važan, veliki utjecaj interneta na rast, radna mjesta i prosperitet”,
McKinsey Global Institute, svibanj 2011., kojim se razmatraju navedene
zemlje i Brazil, Kina i Indija. [4] Komisija Europske komisije „Bolje upravljanje za jedinstveno tržište”,
COM(2012)259 završna verzija, lipanj 2012. [5] Trgovinska integracija navodi se kao prosjek uvoza i izvoza roba i
usluga podijeljen s BDP-om. [6]
Vidi Istraživanje nadzora potrošačkog tržišta za 2013. koju je naručila Glavna
uprava za zaštitu zdravlja i potrošača i koje bi se trebalo koristiti za
nadolazeći 10. pokazatelj rezultata potrošačkih tržišta, http://ec.europa.eu/consumers/consumer_research/consumer_market_monitoring_survey_en.htm [7] Ekonomska publikacija Europske komisije 456: „Ekonomski učinak
Direktive o uslugama: prva procjena nakon provedbe”, lipanj 2012. [8] Komunikacija
Europske komisije o provedbi Direktive o uslugama „Partnerstvo za novi rast u
uslugama od 2012. do 2015.”, COM(2012) [9] Komunikacija Komisije o ocjeni nacionalnih propisa u pogledu pristupa
profesijama, COM(2013) 676 završna verzija, listopad 2013. i Radni dokument
osoblja o ishodu stručne procjene pravnog oblika, [10] Komunikacija Komisije o ocjeni nacionalnih propisa u pogledu pristupa
profesijama, COM(2013) 676 završna verzija, listopad 2013. [11] Komunikacija Komisije „Uspostava Europskog akcijskog plana za
maloprodaju”, COM(2013)36 završna verzija, siječanj 2013. [12] Aspekti
e-nabave razmatraju se u odjeljku „digitalna tržišta” [13] Vrijednost dodijeljenih ugovora za prikupljanje i obradu otpada u
2010. iznosila je 12 674 milijuna EUR, odnosno 10 % ukupnog
prometa industrije u istoj godini ili oko jedne trećine rashoda opće države za
robu, radove i usluge u području upravljanja otpadom. Vrijednost obavijesti o
dodjeli ugovora za hardver, softver ili usluge u sektoru ICT-a u EU27 u 2010.
iznosila je 22 483 milijunaEUR. Za više informacija vidi: „Sektorska
analiza javne nabave, kriteriji za odabir sektora i početna analiza dva
sektora: ugovori u područjima prikupljanja i obrade otpada i ICT-a”,
25. lipnja 2013. [14] http://www.ecb.europa.eu/stats/money/surveys/sme/html/index.en.html [15] Tržišta zajmova, kredita i kreditnih kartica, bankovnih računa,
hipoteka, ulagačkih proizvoda, privatnih mirovina i vrijednosnih papira i
pojedinačnih mirovinskih fondova. [16] Istraživanje
nadzora potrošačkog tržišta za 2013. koju je naručila Glavna uprava za zaštitu
zdravlja i potrošača koje bi se trebalo koristiti za nadolazeći 10. pokazatelj
rezultata potrošačkih tržišta, http://ec.europa.eu/consumers/consumer_research/consumer_market_monitoring_survey_en.htm Ocjena se odnosi na indeks tržišnog učinka (MPI)
koji se sastoji od ocjena usporedivosti potrošača, povjerenja, problema i
pritužbi i zadovoljstva posebnih tržišta. [17] Službe su Komisije od nacionalnih nadzornih tijela dobile povjerljive
informacije o mjerama opreza poduzetima u različitim državama članicama radi
zabrinutosti u pogledu financijske stabilnosti, koje bi mogle imati učinke
izdvajanja. [18] Direktiva 2013/36/EU o pristupanju djelatnosti kreditnih institucija i
bonitetnom nadzoru nad kreditnim institucijama i investicijskim društvima,
izmjeni Direktive 2002/87/EZ te stavljanju izvan snage direktiva 2006/48/EZ i
2006/49/EZ i Uredba (EU) br. 575/2013 o bonitetnim zahtjevima za kreditne institucije i investicijska društva i
o izmjeni Uredbe (EU) br. 648/2012. [19] Uključujući osobito jedinstveni mehanizam s jedinstvenim fondom za
rješavanje i Direktivu o rješavanju i oporavku banaka. [20] http://www.ecb.europa.eu/press/pr/date/2013/html/pr131023.en.html
[21] Direktiva 2011/61/EU od 8. lipnja 2011. o upraviteljima alternativnih
investicijskih fondova i o izmjeni direktiva 2003/41/EZ i 2009/65/EZ te uredbi
(EZ) br. 1060/2009 i (EU) br. 1095/2010 [22] Uredba (EU) br. 260/2012 o utvrđivanju tehničkih i poslovnih
zahtjeva za kreditne transfere i izravna terećenja u eurima i o izmjeni Uredbe
(EZ) br. 924/2009 [23] Na
razini EU-a Komisija je u 2011. pokrenula akcijski plan za pristup financiranju
za mala i srednja poduzeća, a u ožujku 2013. pokrenuto je i javno savjetovanje
o dugoročnom financiranju, uključujući pristup financiranju za mala i srednja
poduzeća. Već su donesene dvije uredbe kojima se uspostavlja europska putovnica
za investicijske fondove koji ciljaju na mala i srednja poduzeća i socijalno
poduzetništvo koje su na snazi od 22. srpnja 2013. Europska komisija i EIB
blisko surađuju na razvoju inicijative za proširenje instrumenata podjele
rizika između Europske komisije te EIB-a i EIF-a uz podršku europskih
strukturnih i investicijskih fondova radi utjecaja na ulaganja tržišta kapitala
privatnog sektora u mala i srednja poduzeća. Ovu inicijativu u pogledu malih i
srednjih poduzetnika do listopada podržalo je Europsko vijeće, a trenutačno je
razmatra Europski parlament. Podrška malim i srednjim poduzećima, uključujući i
financijske instrumente, trenutačno iznosi gotovo 70 milijardi EFRR-a
i ESF-a putem kohezijske politike te će i dalje biti ključan prioritet za
europske strukturne i investicijske fondove u razdoblju od 2014. do 2020. [24] Direktiva Komisije 2012/17/EU o izmjeni Direktive Vijeća 89/666/EEZ te
direktiva 2005/56/EZ i 2009/101/EZ Europskog parlamenta i Vijeća u vezi s
povezivanjem središnjih registara, trgovačkih registara i registara trgovačkih
društava. [25] Ovo prati pokusni projekt sa skupinom država članica i prijedlog
Komisije o izmjeni Uredbe o stečajnim postupcima – za više detalja vidi
Prijedlog uredbe o izmjeni Uredbe Vijeća (EZ) br. 1346/2000 o stečajnom
postupku, COM (2012) 744 završna verzija, prosinac 2012. [26] Komunikacija o novom europskom pristupu poslovnom neuspjehu i stečaju
COM (2012) 742, prosinac 2012. [27] Uredba (EU) br. 345/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od
17. travnja 2013. o europskim fondovima poduzetničkog kapitala (tekst
značajan za EGP) [28] Uredba (EU) br. 346/2013 od 17. travnja 2013. o europskim
fondovima za socijalno poduzetništvo (tekst značajan za EGP) [29] http://epp.eurostat.ec.europa.eu/statistics_explained/index.php/Electricity_market_indicators http://epp.eurostat.ec.europa.eu/statistics_explained/index.php/Natural_gas_market_indicators [30] Istraživanje
nadzora potrošačkog tržišta za 2013. koju je naručila Glavna uprava za zaštitu
zdravlja i potrošača koje bi se trebalo koristiti za nadolazeći 10. pokazatelj
rezultata potrošačkih tržišta, http://ec.europa.eu/consumers/consumer_research/consumer_market_monitoring_survey_en.htm [31] Radni dokument službi Komisije „Smjernice Europske komisije za izradu
programa potpore za obnovljive izvore energije”, http://ec.europa.eu/energy/gas_electricity/doc/com_2013_public_intervention_swd04_en.pdf [32] Komunikacija Europske komisije o uspostavi
unutarnjeg tržišta energije i optimalnom iskorištavanju državnih intervencija, http://ec.europa.eu/energy/gas_electricity/doc/com_2013_public_intervention_en.pdf [33] 4. željeznički paket (siječanj 2013.), Jedinstveno europsko nebo 2+
(lipanj 2013.), savjetovanje o nacrtu Smjernica o državnim potporama zračnim
lukama i prijevoznicima (srpanj 2013.). [34] Istraživanje
nadzora potrošačkog tržišta za 2013. koju je naručila Glavna uprava za zaštitu
zdravlja i potrošača koje bi se trebalo koristiti za nadolazeći 10. pokazatelj
rezultata potrošačkih tržišta, http://ec.europa.eu/consumers/consumer_research/consumer_market_monitoring_survey_en.htm [35] Zabilježila Mreža europskih potrošačkih centara u 2012.
(http://ec.europa.eu/consumers/ecc/ecc_key_statistics_en.htm) [36] Ugovori na temelju natječaja ili otvoren pristup komercijalnim
uslugama čine manje od 5 % ukupnog tržišta [37] Ugovori na temelju natječaja ili otvoren pristup komercijalnim
uslugama čine manje od 5 % ukupnog tržišta [38]
Komunikacija Komisije „Plavi pojas, jedinstveno transportno područje za
prijevoz, COM(2013), 8. srpnja 2013. [39]
http://ec.europa.eu/transport/modes/air/single_european_sky/ses2plus_en.htm [40] Iako su uvjeti za poslovni nastan utvrđeni
Uredbom (EZ) br. 1071/2009, ovom se Uredbom isto tako omogućava državama članicama nametanje dodatnih
zahtjeva u pogledu poslovnog nastana poduzeća za cestovni prijevoz tereta. [41] Poslovi domaćeg cestovnog prijevoza koje obavljaju prijevoznici iz
drugih država članica, poznati i kao kabotaža, ograničeni su na tri posla u sedam dana nakon međunarodnog prijevoza na
temelju Uredbe (EZ) br. 1072/2009. [42] U tom je smislu Komisija predložila i suzakonodavci su prihvatili dva
važna propisa, Uredbu o TEN-T-u i Uredbu o instrumentu za povezivanje Europe,
kojima se želi uspostaviti potpuno funkcionalna paneuropska prometna mreža kao
kralješnica jedinstvenog tržišta. [43] Vidi Delft et al. (2012.) „An inventory of measures for internalising
external costs in transport”. [44] U tim državama članicama 74 %, 73 %, odnosno 73 % građana
barem je jednom kupovalo online u 2012. (izvor: Eurostat). [45] U Danskoj, Ujedinjenoj Kraljevini i Švedskoj 80 %, 75 %,
odnosno 71 % ispitanika u nedavnim studijama izjavilo da imaju povjerenja
u internetsku prodaju domaćig trgovala na malo, u usporedbi s prosjekom EU-a od
59 %. [46] http://ec.europa.eu/public_opinion/flash/fl_358_en.pdf [47] Za podatke o tržištu u ovom odjeljku vidi osobito pokazatelj rezultata
Digitalne agende na: https://ec.europa.eu/digital-agenda/sites/digital-agenda/files/DAE%20SCOREBOARD%202013%20-%20SWD%202013%20217%20FINAL.pdf [48] Udjel mobilnog širokopojasnog interneta povećao se da daljnjih
11 postotnih bodova od siječnja 2012. do siječnja 2013. [49] Između srpnja i listopada 2013. Komisija je odobrila odstupanja
(novi rokovi) za jedanaest država članica (Austrija, Cipar, Finska, Grčka,
Mađarska, Latvija, Litva, Malta, Poljska, Rumunjska i Španjolska). U zemljama
poput Belgije, Estonije, Slovenije i Slovačke dostupnost narušuju
administrativna kašnjenja. [50] Primjerice, postoji sedmerostruka razlika u prosječnoj cijeni po
minuti poziva u nacionalnoj mobilnoj mreži između najskuplje (Nizozemska) i
najjeftinije države članice (Litva). [51] Za detaljan pregled razvoja navedenih cjenovnih i necjenovnih razlika
na tržištu fiksnih i mobilnih komunikacija vidi Povremenu publikaciju o
europskom gospodarstvu 129: „Funkcioniranje tržišta u mrežnim industrijama –
elektroničke komunikacije, energetika i promet” (veljača 2013.) [52] „Istraživanje potrošačkog tržišta u pogledu funkcioniranja tržišta za
pristup internetu i pružanja usluga iz perspektive potrošača” (2012.) – koje je
proveo Civic Consulting u ime Europske komisije. http://ec.europa.eu/consumers/consumer_research/market_studies/internet_services_provision_study_en.htm [53] Eurostat – istraživanje Zajednice o
korištenju ICT-a u kućanstvima i od strane pojedinaca – ključni pokazatelj
učinka Digitalne agende za Europu. [54] Eurostat – istraživanje Zajednice o
korištenju ICT-a u kućanstvima i od strane pojedinaca – ključni pokazatelj
učinka Digitalne agende za Europu. [55] Mapiranje nacionalnih strategija kibernetičke sigurnosti koje je provela
ENISA, travanj 2013. [56] Izvješće o procjeni utjecaja uz prijedlog Direktive o mjerama za
osiguranje visoke razine sigurnosti mreže i informacija u Uniji, SWD(2013) 32
završna verzija, veljača 2013. [57] Vidi Strategiju računalstva u oblaku Komisije, COM(2012) 529 završna
verzija, rujan 2012. [58] Obuhvaćeni su i nacionalni sustavi EU-a priznavanja, registracije,
eksploatacije i provedbe intelektualnog vlasništva. [59] Primjerice, trošak podnošenja zahtjeva i
registracije žiga u tri razreda razlikuje se unutar EU-a i iznosi od
78 eura u Cipru do 419 eura u Švedskoj. [60] U tom pogledu, jedan od pet Europljana nikada nije koristio internet,
a u nekim su državama članicama stope nekorištenja iznad 40 %. [61] Eurostat
na temelju reprezentativnog uzroka odraslog stanovništva (16 – 74) u EU-u
Razlike među zemljama su znatne; kreću se od 26 % do 79 % pojedinaca
koji nemaju nikakve ili imaju slabe vještine. [62] Bijela knjiga IDC-a „Poslije krize: e-vještine potrebne su za
pokretanje europskog društva inovacija” (studeni 2009.). [63] Od 2011. do 2012. otvoreno je više od 100 000 radnih mjesta u
softverskom inženjerstvu. U kombinaciji sa stagnirajućim brojem diplomanata u
ICT-u, posljedica je rastući manjak na tržištu radne snage. [64] Direktiva
2011/83/EU od 25. listopada 2011. o pravima potrošača, izmjeni Direktive
Vijeća 93/13/EEZ i Direktive 1999/44/EZ Europskog parlamenta i Vijeća te o
stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 85/577/EEZ i Direktive 97/7/EZ [65] Direktiva 2013/11/EU od 21. svibnja
2013. o alternativnom rješavanju potrošačkih sporova i izmjeni Uredbe (EZ)
br. 2006/2004 i Direktive 2009/22/EZ i Uredba (EU) br. 524/2013 od
21. svibnja 2013. o online rješavanju potrošačkih sporova i izmjeni
Uredbe (EZ) br. 2006/2004 i Direktive 2009/22/EZ [66] Vidi poglavlje 2. na http://ec.europa.eu/enterprise/policies/industrial-competitiveness/competitiveness-analysis/european-competitiveness-report/comprep2012_en.htm. [67] Za analizu promjena intenziteta integracije za pojedinačnu zemlju vidi
potpuno izvješće na sljedećoj poveznici. [68] Prosječni udjel u razdoblju od 2006. do 2009. stranih proizvodnih faktora
unutar EU-a u izlaznom proizvodu pozitivno se podudarao s prosječnim
udjelom proizvodnih faktora izvan EU-a u državama članicama. [69] Javna uprava, obrana, obrazovanje i zdravstvena skrb. [70] Ovom je analizom uzeta u obzir integracija izvan EU-a u tim uslugama
kao mjerilo. Međutim, kod procjene ukupne integracije tržišta usluga u
EU-u trebalo bi uzeti u obzir ostale kanale integracije izvan područja primjene
ovog poglavlja (osobito pružanje usluga uspostavom poslovnog nastana) radi upotpunjivanja
tih nalaza.