KOMUNIKACIJA KOMISIJE EUROPSKOM PARLAMENTU, VIJEĆU I EUROPSKOM GOSPODARSKOM I SOCIJALNOM ODBORU

Godišnji Program rada Unije za europsku normizaciju

(Tekst značajan za EGP)

1.           Uvod

Cilj je Europe na pametan, održiv i uključiv način potaknuti razvoj i stvoriti radna mjesta strategijom Europa 2020.[1] i njezinim glavnim inicijativama. Važnost normizacije za poslove, razvoj i gospodarski oporavak nedavno je ponovno naglašena u izmjenama industrijske politike Komisije pod nazivom „Jača europska industrija za razvoj i gospodarski oporavak” donesenima u listopadu 2012. godine[2].

Od istraživanja do proizvodnje, od proizvođača do potrošača, od Europe do ostatka svijeta, europske norme uklanjaju granice, štite korisnike i okoliš, omogućuju interoperabilnost, smanjuju troškove i potiču konkurenciju. Istraživanja su pokazala da se normizacijom BDP povećava za 0,3 % do 1 %[3] čime se industriji pomaže da se primakne cilju od 20 % doprinosa BDP-u EU-a do 2020. godine[4].

Kako bi se osiguralo da europski sustav normizacije može odgovoriti na izazove današnjice koji uključuju brzu inovaciju, održivost, konvergenciju tehnologija i jaku globalnu konkurenciju, Komisija je 2011. godine predložila paket reformi,[5] uključujući novu Uredbu koja proizvodi pravne učinke od 1. siječnja 2013. godine[6]. Cilj te reforme jest povećanje uključivosti, odgovornosti, transparentnosti, fleksibilnosti i područja primjene sustava.

Jedna od inovacija reforme jest obveza Komisije da donese godišnji Program rada Unije za europsku normizaciju. Tim se programom rada prepoznaju strateški prioriteti za europsku normizaciju uzimajući u obzir dugoročne strategije Unije za razvoj i postavljaju ciljevi za međunarodnu dimenziju europske normizacije u prilog zakonodavstvu i politikama Unije.

Njime se upućuje na europske norme i druge normativne dokumente koje Komisija namjerava zatražiti od europskih organizacija za normizaciju (ESO) – CEN, CENELEC i ETSI – u nadolazećoj godini kao i specifične ciljeve i politike koje oni podržavaju. To se u prvom redu odnosi na norme koje pružaju pretpostavku sukladnosti sa zahtjevima usklađenog zakonodavstva Unije.

Komisija također podržava europske normizacijske aktivnosti koje omogućuju postizanje drugih ciljeva politike EU-a, a ovaj program rada poziva ESO-e da pokrenu aktivnosti u svim prioritetnim područjima, uključujući one bez zakonskih odredbi potrebnih kako bi poduprli formalni zahtjev Komisije za normizacijom (nalog).

Europske norme koje su razvili ESO-i na inicijativu društava, nacionalnih normizacijskih tijela i drugih interesnih skupina koje nisu povezane s politikama EU-a nisu pokrivene ovim programom rada.

Ovim se godišnjim programom rada predviđaju buduća usmjerenja i djelovanja što je točnije moguće. Ta usmjerenja nemaju veći utjecaj na proračun od onog koji je već predviđen, a potpora za radne stavke ovisi o dostupnosti financiranja, podnošenju kvalitetnih prijedloga i dogovoru s relevantnim ESO-ima, nacionalnim normizacijskim tijelima ili drugim tijelima predviđenima Uredbom. U slučajevima hitnosti, npr. nakon formalnih prigovora na usklađene norme, Komisija može izdati naloge koji nisu predviđeni ovim programom rada.

Očekuje se da će transparentnost ostvarena objavom ovog Programa rada Unije povećati učinkovitost i omogućiti bolje planiranje budućeg rada.

Istodobno, Komisija će:

– težiti unapređenju Okvirnih ugovora o partnerstvu s ESO-ima koji istječu ove godine kako bi se zadržao najviši mogući stupanj kvalitete, a istodobno i dalje smanjujući prosječno vrijeme potrebno da se razviju normativni dokumenti,

– organizirati pozive na dostavu projektnih prijedloga u odnosu na zastupljenost malih i srednjih poduzeća, potrošača i organizacija kao interesnih skupina za okoliš i društvo u poslu normizacije u Europi. Dok će ovo olakšati sudjelovanje malih i srednjih poduzeća omogućavanjem financiranja, Komisija će također nastaviti podržavati posebne projekte kojima se olakšava pristup i sudjelovanje malih i srednjih poduzeća u normizaciji,

– nastaviti svoj rad na normizaciji ICT-a putem platforme za više interesnih skupina[7] što je još jedna od inovacija u normizacijskom paketu za 2011. godinu. Trajni dijalog između tijela javne vlasti, interesnih skupina i organizacija za razvoj normi, uključujući globalne forume i konzorcije pokazao je, u vrlo kratkom vremenu otkad je postavljen da može odgovoriti na brzinu razvoja u ovome području. Detaljan progresivni plan za normizaciju ICT-a razvijen je i ažuriran kako bi omogućio Uniji da odgovori na digitalni svijet koji se brzo razvija.

Prije kraja 2013. godine Komisija će pokrenuti neovisnu reviziju upravljanja sustavom normizacije kako bi ocijenila jesu li ostvareni strateški ciljevi reforme. Njome će se procijeniti može li se, gledajući dugoročno, europski sustav normizacije prilagoditi okruženju koje se brzo mijenja i doprinijeti europskim strateškim unutarnjim i vanjskim ciljevima, posebice na području industrijske politike, inovacije i tehnološkog razvoja. Također će se ispitati je li europski sustav normizacije adekvatan kada se radi o potrebama tržišta, uključivosti i reprezentativnosti.

Komisija će procijeniti rezultate neovisne revizije kako bi utvrdila mogućnosti koje bi mogle dodatno poboljšati europski sustav normizacije i njegovu sposobnost da podrži ciljeve europske strateške politike.

2.           Strateški prioriteti za europsku normizaciju

2.1.        Snažnija europska industrija za razvoj i gospodarski oporavak

Nedavno ažuriranom Komunikacijom Komisije o industrijskoj politici naglašava se potreba za razvojem normi za nove tehnologije prije njihova prvog stavljanja na tržište. Njome je određeno šest područja koja se brzo razvijaju i koja imaju prioritet za djelovanje: napredne proizvodne tehnologije, ključne razvojne tehnologije, proizvodi temeljeni na bioproizvodnji, održiva industrijska i građevinska politika te sirovine, čista vozila i pametne mreže.

2.1.1.     Napredne proizvodne tehnologije

Radna skupina za napredne proizvodne tehnologije za čistu proizvodnju predvođena Komisijom utvrdit će u kojim bi područjima daljnja normizacija mogla pridonijeti prihvaćanju na tržištu. Kasnije Komisija očekuje pokretanje studije izvedivosti za europske i međunarodne normizacijske aktivnosti u ovome području.

2.1.2.     Ključne razvojne tehnologije (KET-ovi)

Tijekom nadolazeće godine Komisija će ispitati u kojim bi područjima daljnja normizacija iz područja KET-ova mogla pomoći u osiguravanju pravovremenog razvoja unutarnjeg tržišta za proizvode temeljene na KET-ovima, što je jedan od aspekata obuhvaćenih inicijativom Komisije za revizijom zakona o unutarnjem tržištu za industrijske proizvode[8].

Komisija će putem svojih istraživačkih ustanova i programa financiranja podržati razvoj europskih normi za metode karakterizacije nanomaterijala u proizvedenom obliku potrebnih za ispitivanje toksičnosti i ekotoksičnosti, uzorkovanje i metode mjerenja zračenja, kao i metode za simulaciju zračenja nanomaterijala. Potreban je pristup usklađen s aktivnostima OECD-a, a ESO-i bi trebali usko surađivati s međunarodnim normizacijskim tijelima.

2.1.3.     Proizvodi temeljeni na bioproizvodnji

Uspostavljanje unutarnjeg tržišta za proizvode temeljene na bioproizvodnji zahtijeva razvoj normi i ažuriranje uredbi. Komisija očekuje da će ESO-i nastaviti raditi na nalozima za biogoriva i proizvode temeljene na bioproizvodnji, uključujući biogoriva općenito, kao i posebne naloge za biopolimere, sredstva za podmazivanje, otapala i surfaktante. Prednormativno istraživanje za razvoj metoda ispitivanja primjenjivih na mjerenje sadržaja temeljenih na bioproizvodnji, funkcionalnosti i kriterija održivosti inovativnih proizvoda temeljnih na bioproizvodnji, npr. biopolimera, sredstava za podmazivanje, otapala i surfaktanata također treba uzeti u obzir. Ulja za pirolizu i alge također bi mogla postati područja normizacije povezana s proizvodima biogoriva.

2.1.4.     Održiva industrijska politika, izgradnja i sirovine

2.1.4.1.  Građevinski proizvodi

Europske norme trebale bi se prilagoditi novim zahtjevima uzimajući u obzir načela održivosti građevinskih proizvoda, postupaka i radova, kao i inovativne proizvode kako bi se ojačalo unutarnje tržište.

Komisija je pružila tehničku stručnost za pripremu nacrtne horizontalne norme za utvrđivanje emisija reguliranih opasnih tvari u građevinskim proizvodima.

Kako bi se povećala konkurentnost građevinskih usluga EU-a Komisija će promicati međunarodno prihvaćanje Eurokodova, tj, normi za projektiranje konstrukcija u sklopu Akcijskog plana o održivoj konkurentnosti građevinskog sektora[9].

U anketi Komisije TOP-10[10] provedenoj krajem 2012. godine, neki od ispitanika izjavili su da za njih najveća korist od pojednostavnjenja koje je rezultat posljednje revizije uredbe o građevinskim proizvodima ovisi o ažuriranju europske norme o izgradnji čeličnih i aluminijskih konstrukcija. Komisija će se savjetovati s interesnim skupinama i može zatražiti hitno ažuriranje norme.

2.1.4.2.  Čelik

Europske norme mogle bi promicati održivu proizvodnju građevinskih proizvoda od čelika. Industrija čelika već razvija oznaku građevinskih proizvoda od čelika – SustSteel. Komisija će ispitati potencijal SustSteela za jačanjem tržišnog udjela europskih održivih građevinskih proizvoda od čelika i može zatražiti posebne normizacijske aktivnosti.

2.1.4.3.  Ekološki dizajn/proizvodi vezani uz energiju

Različiti proizvodi obuhvaćeni su Direktivom o ekološkom dizajnu[11], uključujući motore, crpke, ventilatore, proizvode za rasvjetu i kućanske proizvode. Dosad je fokus bio na uporabi energije, međutim, Direktiva se bavi svim aspektima okoliša, uključujući materijal i učinkovitost resursa. U tom pogledu razvit će se norme povezane s učinkovitosti resursa kao što su indeksi za recikliranje i trajnost komponenata ili drugi ekološki parametri (npr. emisije onečišćujućih tvari u zrak) kako bi se olakšala karakterizacija potencijalnih zahtjeva za ekološki dizajn u dodatnim područjima.

Komisija će pripremiti tehničke izmjene i dopune postojećeg naloga povezane s usklađenim normama na području ekološkog dizajna[12] u prilog sljedećim uredbama o proizvodima ekološkog dizajna:

· mali, srednji i veliki strujni transformatori,

· profesionalni ormarići za pohranu, hladnjaci za brzo zamrzavanje (blast cabinets), procesni hladnjaci, jedinice za kondenzaciju i rashladne prostorije u koje se može ući,

· ventilacijski sustavi,

· proizvodi za rasvjetu,

· grijači prostora i vode.

Ovisno o razvoju daljnjih provedbenih mjera, dodatne tehničke izmjene mogu se pripremiti za proizvode obuhvaćene postojećim nalogom.

U okviru Radnog plana za ekološki dizajn 2012.-2014.[13], mogući zahtjevi za oznakama ekološkog dizajna i/ili energetskim oznakama razmatrat će se za nove skupine proizvoda. Popis prioriteta uključuje prozorske proizvode, pametne uređaje/mjerače, uređaje za skladištenje vina, parne kotlove, poslužitelje poduzeća, strujne kabele i proizvode povezane s vodom. Komisija će ažurirati nalog za ekološki dizajn tako da se tehničke izmjene i dopune za pojedine proizvode mogu izdavati prema potrebi.

2.1.4.4.  Recikliranje otpada

Nove europske norme za ocjenjivanje kvalitete recikliranih materijala (npr. metali, drvo i tekstil) potaknule bi razvoj tržišta. Komisija očekuje da će novi poslovi normizacije razviti i provjeriti (međulaboratorijskom usporedbom) metode za:

· karakterizaciju otpada u pogledu njegovih opasnih svojstava H 12 – otpuštanje akutnih toksičnih plinova kategorije 1, 2 ili 3;

· određivanje elemenata i tvari u otpadu povezanih sa zdravljem i opasnostima za okoliš (opasna svojstva H 4, 5, 6, 7, 8, 10, 11, 13, 14),

· standarde održivosti i toksičnosti za reciklirani biootpad ili poljoprivredne nusproizvode (osim gnojiva).

2.1.4.5.  neenergetske i nepoljoprivredne materijale i sirovine

Europsko inovacijsko partnerstvo za sirovine[14] okuplja interesne skupine kako bi ubrzalo širenje tržišta za tehnološka i druga rješenja. Komisija priprema Strateški plan provedbe uz doprinos interesnih skupina koje bi mogle predvidjeti posao normizacije.

2.1.5.     Čista vozila i plovila

Priopćenje CARS 2020.[15] predviđa koordinirane akcije politike koje podržavaju stavljanje čistih vozila na tržište, uključujući razvoj plug-in električnih i hibridnih vozila koja zahtijevaju pravovremene norme ili zahtjeve za infrastrukturu punjenja. Paket Čista energija za promet[16] zahtijevat će razvoj novih europskih normi koje će zatražiti Komisija.

Međunarodni sporazumi o zajedničkim normama i uredbama, posebice u okviru organizacije UNECE, uštedjet će na troškovima i ubrzati razvoj tržišta. Komisija je također pokrenula zajedničku inicijativu s SAD-om, Kinom i Japanom kako bi se dodatno istražili zajednički regulatorni pristupi za električna vozila vezani uz sigurnost i ekološka pitanja.

Komisija će provesti prednormativno istraživanje o sigurnosti baterija i skladištenju vodika za primjene u automobilskoj industriji. To će osigurati znanstvene i tehnološke temelje za pitanja vezana uz sigurnost električnih komponenti i punjivih sustava za pohranu energije.

Time će se također – u okviru međunarodne suradnje, posebice s SAD-om – provesti prednormativno istraživanje metodologija mjerenja i ispitivanja za karakterizaciju učinkovitosti tehnologija vodika i gorivih ćelija. To će također omogućiti tehnički doprinos razvoju standardiziranih/usklađenih ispitnih ciklusa i postupaka na svjetskoj razini za sva laka i elektrificirana vozila.

2.1.6.     Pametne mreže

Adekvatna infrastruktura koja uključuje rješenja za pohranu i balansiranje kapaciteta potrebna je kako bi se obnovljiva energija integrirala u sustav električne energije, kako bi se doprinijelo energetskoj učinkovitosti i odgovorilo na nove zahtjeve. Potrebne su norme koje osiguravaju interoperabilnost pametnih mreža diljem granica, kao i zajednički minimalni skup normi.

U prosincu 2012. upravljački odbor Radne skupine za pametne mreže, koju je uspostavila Komisija 2009. godine[17], odobrio je ponavljanje naloga[18] za podršku implementacije Europskih pametnih mreža za razdoblje 2013.-2014. kako bi se raspravilo o dvjema glavnim temama:

· metode ispitivanja interoperabilnosti sustava i mapa ispitivanja sukladnosti,

· provedba razvijenih metodologija i druga skupina normi.

Komisija će doprinijeti ovom poslu u svjetlu europskih politika i programa rada Transatlantskog ekonomskog vijeća o interoperabilnosti pametnih mreža/e-vozila.

2.2.        Jačanje unutarnjeg tržišta za proizvode i usluge

Unutarnje tržište vitalni je pokretač razvoja i zapošljavanja. Europske norme jačaju konkurenciju smanjenjem troškova proizvodnje, jamčenjem kvalitete i učinkovitosti i omogućavanjem inovativnim tehnologijama da uđu na tržište. Usklađene norme idu i korak dalje: usklađenost također jamči potrebnu razinu sigurnosti proizvoda.

2.2.1.     Sigurnost djece

Komisija će zatražiti razvoj europskih normi za nosiljke za bebe, mekane nosiljke i nosiljke s okvirima, stolice za ljuljanje, ljuljačke i slične proizvode u prilog Direktivi o općoj sigurnosti proizvoda[19] (GPSD). Norme o dječjim igralištima i opremi za igrališta također se mogu zatražiti.

2.2.2.     Sigurnost drugih potrošačkih proizvoda

Dok sustav brzog upozorenja o opasnim predmetima opće uporabe, RAPEX, osigurava lakšu identifikaciju i uklanjanje opasnih proizvoda s tržišta EU-a, ključni fokus i dalje je sigurnost na izvoru. U sklopu Direktive o općoj sigurnosti proizvoda (GSPD) Komisija očekuje izdavanje zahtjeva za europskim normama koje obuhvaćaju kamine na alkohol bez dimnjaka, svijeće, roštilje i vanjski namještaj. Važnost ovih pitanja ponovno je naglašena u paketu Komisije za nadzor tržišta i sigurnosti proizvoda iz veljače 2013.[20] koji donosi prijedlog za novu normu o sigurnosti potrošačkih proizvoda (GPSR).

2.2.3.     Kvaliteta i sigurnost krmiva i hrane

Nove ili poboljšane svjetski priznate norme za sigurnost i kvalitetu hrane potrebne su kako bi se odgovorilo na učinke globalizacije na proizvodnju hrane, trgovinu i potrošnju, uključujući organske prehrambene proizvode koji su sve više prisutni u međunarodnoj trgovinskoj razmjeni. To zahtijeva visoku razinu istraživanja na području normi za sigurnost hrane te nove metodologije i/ili referentne materijale koje će biti potrebno potvrditi i certificirati kako bi se koristili za službenu kontrolu hrane i krmiva.

Unaprjeđenje postojećih metoda, razvoj dodatno normiranih metoda analize i provjere postojećih normi u nove matrice hrane potrebni su kako bi se jamčila jednolika i učinkovita provedba zakona EU-a[21] u svim državama članicama te kako bi se osigurala visoka razina sigurnosti.

Komisija će pridonijeti pružanju tehničke stručnosti i podnošenju zajednički provjerenih metoda za utvrđivanje i određivanje neželjenih tvari u hrani i krmivu.

2.2.4.     Kozmetika

U okviru Uredbe o kozmetici[22], Komisija može zatražiti aktivnosti normizacije povezane s dobrom proizvođačkom praksom te uzorkovanjem i analizom kozmetičkih proizvoda.

2.2.5.     Sastav vlakana tekstilnih proizvoda

U okviru Uredbe o tekstilu[23] Komisija planira izdavanje naloga za normizaciju za kvantitativnu analizu mješavina tekstilnih vlakana budući da se trenutne metode kvantifikacije normi EN ISO razlikuju od onih upisanih u Uredbi.

2.2.6.     Gnojiva

Glavni cilj budućeg prijedloga za revizijom Uredbe o gnojivima[24] jest širenje njezina opsega sa samo anorganskih gnojiva na ostale kategorije proizvoda koje su trenutno pokrivene nacionalnim pravilima. Komisija će vjerojatno zahtijevati da nove norme pokriju terminologiju, popis tipova po specifičnoj kategoriji proizvoda, daljnja pojašnjenja zahtjeva označavanja, zahtjeve za kemijskim sastavom i poljoprivrednom učinkovitošću kao i metodama ispitivanja.

Od ESO-a će se tražiti da provjere jesu li horizontalne analitičke norme donesene za mulj, biorazgradivi otpad i tlo također primijenjive na organska gnojiva i poboljšivače tla. Potrebno je razviti specifične metode za biostimulanse biljaka i posebne aditive za gnojiva.

2.2.7.     Sigurnost pučinskih strojeva

Normizacija je potrebna kako bi se poboljšala sigurnost opreme za pučinsku industriju nafte i plina. Nakon odbijanja naloga[25] iz područja opreme koju ESO-i koriste u pučinskoj industriji nafte i plina, Komisija će zatražiti normizaciju određenih posebnih stavki opreme neophodne za sigurnost.

2.2.8.     Zračni prijevoz

Uredba o interoperabilnosti[26] bavi se modernizacijom mreže upravljanja europskim zračnim prometom. U ožujku 2013. godine izdan je nalog[27] kojim se od ESO-a traži da u suradnji s Europskom organizacijom za opremu u civilnom zrakoplovstvu (EUROCAE) te uz usklađivanje s Europskom agencijom za sigurnost zračnog prometa (EASA), razviju popis europskih normi utvrđenih u smjernicama Europskog glavnog plana upravljanja zračnim prometom i onih koje EUROCAE već razvija. Detaljan popis normi nalazi se u Prilogu Naloga, no, bit će izmijenjen i dopunjen u skladu s periodičkim ažuriranjem Glavnog plana upravljanja zračnim prometom.

Norme GNSS-a (povezane s programima EGNOS i GALILEO) za zrakoplovstvo u sklopu Glavnog plana upravljanja zračnim prometom za korake 2. i 3. Glavne operativne promjene pokrivene su u stavku 2.2.13.2., dok su određene specifične norme za sigurnost zračnog prometa obuhvaćene stavkom 2.2.14. ovog programa rada.

Navedene europske norme trebale bi se promovirati diljem svijeta, poglavito putem Međunarodne organizacije za civilno zrakoplovstvo (ICAO) kako bi se osigurala interoperabilnost na svjetskoj razini.

Svjetsko tržište za daljinski upravljane zrakoplovne sustave (RPAS) u nastajanju je, uz uz velik potencijal za razvoj i zapošljavanje. kako bi se omogućila materijalizacija tog potencijala potrebne su norme za progresivnu integraciju RPAS-a u sustav upravljanja europskim zračnim prometom. To će se razmatrati u sklopu revidiranih smjernica za normizaciju unutar Glavnog plana upravljanja zračnim prometom.

2.2.9.     Željeznički prijevoz

Kako bi se u potpunosti iskoristilo uspostavljanje područja bez unutarnjih granica potrebno je unaprijediti međusobno povezivanje i interoperabilnost nacionalnih željezničkih mreža te pristup istima. Nove europske norme potrebne su u prilog sljedećeg:

· preventivnih mjera za zaštitu od požara,

· europskih polazaka za željeznice s kartama i bez njih,

Komisija će pripremiti prijedlog za reviziju tehničkih specifikacija za interoperabilnost vezanih uz osobe smanjene pokretljivosti kako bi se pojednostavio njihov sadržaj i olakšala njihova primjena.

Komisija također trenutno priprema inicijativu za ubrzavanje prodiranja inovativnih rješenja kako bi se postigao potpuno integrirani i interoperabilni europski željeznički sustav. Ona će uključivati način na koji se europske istraživačke i inovacijske aktivnosti, koje pokrivaju čitav inovacijski ciklus, mogu bolje koordinirati i usredotočiti kako bi podržale i jedinstveno europsko željezničko područje (SERA) i konkurentnost u europskoj željezničkoj industriji.

2.2.10.   Alternativna goriva

Normizacija će biti potrebna kako bi se proveo paket Čista energija za prijevoz, uključujući Europsku strategiju za alternativna goriva i prijedlog za direktivu o razvoju infrastrukture za alternativna goriva[28].

Tehničke specifikacije za interoperabilnost mjesta za punjenje za struju, dušik, ukapljeni zemni plin i komprimirani prirodni plin kako je detaljno obrazloženo u predloženoj direktivi, trebala bi biti specificirana u europskim normama koje su potpuno kompatibilne s relevantnim međunarodnim normama.

Dok ESO-i već rade na nalogu za ubrizgavanje biometana u mrežu prirodnog plina te na većim udjelom metilnih estera masnih kiselina u dizelskom gorivu za teška vozila, za biogoriva bi se trebale razviti norme za većim udjelom etanola u benzinu.

Komisija će podupirati poslove normizacije koji se odnose na dodavanje biometana u plinovode s prirodnim plinom, uporabu biometana kao goriva za vozila i metoda za mjerenje sadržaja biometana u mreži s prirodnim plinovima. Ona će također podržati uvođenje naprednih koncepata na tržište usklađivanjem i razvojem normi za fotonaponsku tehnologiju.

2.2.11.   Sigurnost infrastrukture[29]

Komisija će voditi mrežu interesnih skupina iz ključnog područja zaštite infrastrukture u devet tematskih područja (zrakoplovna sigurnost, eksplozivi, otpornost građevina, kemijske i biološke opasnosti za vodu, radiološke i nuklearne opasnosti, potresi, videonadzor i biometrija). Rad na ispitivanju smjernica, zajedničkih ispitnih protokola, ispitivanju normi i preporuka za certifikaciju i zahtjeve politike također će podržati postojeće i buduće naloge.

Komisija se također može konzultirati s interesnim skupinama o Direktivi o sigurnosti upravljanja cestovne infrastrukture[30] što bi moglo dovesti do naloga za zajedničkim sustavom certificiranja sigurnosti na cestama. U drugom koraku zahtjevi se mogu uspostaviti kako bi se jamčila minimalna razina sigurnosti diljem cijele Transeuropske cestovne mreže, ne dovodeći u pitanje zahtjeve Uredbe o građevinskim proizvodima[31].

2.2.12.   Bežične komunikacije

Neophodni su razvoj i ažuriranje usklađenih normi u sklopu postojećih naloga. Komisija može pripremiti nove naloge za:

(1) razvoj i održavanje mobilnih komunikacijskih standarda (UMTS, LTE, LTE advanced…) u okviru organizacije Projekta partnerstva za treću generaciju (3GPP),

(2) Učinkovitu uporabu radijskog spektra za koegzistenciju usluga mobilnih komunikacija i rada radijske opreme te elektroničkih prijemnika na susjednim frekvencijama.

2.2.13.   Svemir u službi građana[32]

2.2.13.1.          Norme za izlaznu i silaznu svemirsku industriju

Normizacija svemira dotiče se prioriteta postavljenih u strategiji za svemir EU-a i u europskoj politici svemirske industrije. Potrebe su definirane u nalogu za razvojem normizacije vezane uz svemirsku industriju[33] koja pokriva razdoblje od 2011. do 2013., međutim, ako se pokaže potrebnim, Komisija može produljiti to razdoblje na 2014.-2015. godinu.

Prema tom nalogu, ESO-i bi trebali razmotriti širok raspon tema koje uključuju prijemnike za navigaciju i pozicioniranje, integraciju navigacije i pozicioniranja s telekomunikacijama, razmjenom informacija, formatima podataka, integracijom mobilnih, fiksnih i globalnih navigacijskih satelitskih sustava, planetarnom zaštitom, praćenjem situacijske svijesti o svemiru, sučeljima sa segmentom na zemlji dvostruke namjene i nosivim sučeljima.

2.2.13.2.          Norme za europske programe GNSS-a

Normizacija je potrebna kako bi se pružila potpora za razvoj i provedbu europskih satelitskih navigacijskih sustava (EGNOS i Galileo). Iako je teško točno predvidjeti njihov stupanj zrelosti za određenu godinu, potrebe normizacije koje će biti obuhvaćene uključuju prijemnike masovnog tržišta za zemaljske primjene, augmentacijski sustavi nove generacije temeljeni na satelitima, korisnička oprema za civilno zrakoplovstvo s EUROCAE-om, signali i usluge Galileo u kontekstu ICAO-a, uvođenje programa Galileo za pozicioniranje mobilnih uređaja i smjernice za oznaku „Omogućio EGNOS”.

2.2.14.   Sigurnost

Aktivnosti normizacije pokrenute su kako je navedeno u „Politici industrije sigurnosti – Akcijski plan za inovativnu i konkurentnu industriju sigurnosti”[34]. Na temelju ishoda trenutnog naloga, Komisija predviđa sljedeće:

· Minimalne norme za detekciju i uzorkovanje za kemijske, biološke, radioaktivne, nuklearne i eksplozivne tvari (CBRNE), uključujući na području zrakoplovne sigurnosti.

· Zajedničke tehničke i interoperabilne norme za sustave Automatizirane kontrole granica (ABC) te za biometrijske identifikatore.

· Norma za komunikaciju, naredbe i kontrolu kao i organizacijsku interoperabilnost u području upravljanja krizom / civilne zaštite, uključujući masovno obavještavanje stanovništva.

Nadalje, očekuje se da će druge akcije rezultirati dodatnom normizacijom, i to za:

· „hibridne” norme primjenjive na tehnologije civilne sigurnosti i obrane, npr. na CBRNE-u i tehnologijama „sense and avoid” za izbjegavanje sudara.

· privatnost prema planiranim/standardnim normama za provedbu pitanja upravljanja privatnosti tijekom razvoja i proizvodnje tehnologija i proizvoda za sigurnost.

2.2.15.   Nuklearna sigurnost i zaštita

Cilj EU-a jest osigurati miroljubivu uporabu nuklearne energije, uz najviše standarde nuklearne sigurnosti, zaštite i smanjenja korištenja nuklearnog oružja. Međunarodnu inicijativu temeljenu na konceptu potpune sigurnosti, zaštite i zaštitnih mjera („3S” - Safety, Security and Safeguards) za nuklearnu energiju pokrenula je na sastanku G8 2008. godine Grupa za nuklearnu sigurnost i zaštitu (NSSG), a ona teži ideji međunarodno obvezujućih normi za sigurnost i zaštitu.

Komisija sudjeluje u glavnim aktivnostima normizacije za nuklearnu sigurnost i zaštitu koje uključuju:

· interoperabilnost podataka o inženjerskim materijalima (ELSSI-EMD),

· program procjene zračenja od neovlaštenog prometa za procjenu i usporedbu učinka opreme za detekciju zračenja.

· normizaciju formata podataka, referentnih materijala za mjere nuklearne zaštite, forenziku,

· razmjenu radioloških/nuklearnih informacija u Europi,

· instrumentaciju i kontrolne sustave nuklearnih elektrana važne za sigurnost i zaštitu.

Komisija će također pridonijeti razvoju standardnih formata za podatke o inženjerskim materijalima i korištenju tih formata podataka za učinkovitu pohranu i prijenos informacija o nuklearnim materijalima.

2.2.16.   Kemikalije

Norme doprinose usklađenom pristupu provedbi Uredbe o registriranju, ocjenjivanju, odobravanju i ograničavanju kemikalija (REACH)[35] u državama članicama. Trenutno se ESO-i trebaju usredotočiti na razvoj (dodatnih) analitičkih metoda:

· s ciljem utvrđivanja prisutnosti/koncentracije olova (izraženo kao metal) u potrošnim predmetima u različitim matricama,

· za otpuštanje olovnih spojeva iz potrošnih predmeta uzimajući u obzir različite matrice,

· za utvrđivanje prisutnosti/koncentracije osam policikličkih aromatskih ugljikovodika (BaP, BeP, BaA, CHR, BbFA, BjFA, BkFA, DBAhA) u potrošnim predmetima,

· za utvrđivanje koncentracije spojeva kroma VI u kožnim predmetima,

· za otpuštanje prethodno navedenih tvari (osam policikličkih aromatskih ugljikovodika i spojeva kroma VI) iz potrošnih predmeta u razumno predvidivim uvjetima korištenja.

Stvaranje normiranih podataka o kemikalijama također će poboljšati njihovo prihvaćanje od strane svih interesnih skupina te omogućiti smanjenje troškova procjene kemikalija za industriju.

2.2.17.   Horizontalne norme za usluge[36]

Kako bi olakšala završetak unutarnjeg tržišta za usluge, Komisija je izdala nalog[37] za programiranje i razvoj horizontalnih normi za usluge u 2013. godini

2.2.18.   Sigurnost pojedinačnih usluga

Ova radna stavka ovisi o ishodu širokih konzultacija interesnih skupina koje su zakazane za drugu polovicu 2013. godine. Ako doprinos interesnih skupina dovede do zaključka da bi normizacija usluga sigurnosti, npr. kod zaštite hotela od požara, bila općeprihvaćena, ta bi mogućnost trebala ostati otvorenom.

2.2.19.   Usluge zdravstvene skrbi[38]

Važna uloga normi za usluge jest uspostavljanje zajedničkih mjerila za ključne usluge. To vrijedi i za rastući sektor usluga zdravstvene skrbi, posebice za kronične neprenosive bolesti. Što se tiče normizacije, mogu se predvidjeti posebna područja za naloge ESO-a za horizontalne aspekte kao što su sigurnost i registracija pacijenata, za akreditacijske sheme specifične za pojedine bolesti poput usluga njege za pacijentice oboljele od raka dojke, kao i za usluge specifične za pojedinu fazu poput usluga rehabilitacije.

Komisija će pokrenuti studiju provedivosti kako bi identificirala postojeće međunarodne i nacionalne norme te istražila u kojoj se mjeri one koriste i u kojoj mjeri zadovoljavaju potrebe zdravstvenog sustava. Njome će se također odrediti uvjeti u kojima se norme za usluge na području zdravstva mogu razvijati, uključujući u odnosu na kliničke norme i sudjelovanje relevantnih interesnih skupina u razvoju normi.

2.2.20.   Dostupnost

Komisija priprema Europski zakon o dostupnosti i razmatra zahtijevanje normizacije kako bi se pokrila određena roba i usluge tamo gdje nema normi o dostupnosti na razini EU-a. Komisija će također razmotriti potrebu za dodatnim radom u relevantnim područjima obuhvaćenima Konvencijom UN-a o pravima osoba s invaliditetom.

Nadalje, Komisija je nedavno usvojila prijedlog za Direktivu o dostupnosti internetskih stranica tijela javnog sektora. Komisija razmatra jesu li dodatni poslovi normizacije potrebni u prilog zakonskih akata u kontekstu trenutnog rada prema nalozima koji podržavaju europske zahtjeve za dostupnosti za javnu nabavu u domeni ICT-a[39] i u izgrađenom okruženju[40] i nalog za uključivanjem „Dizajna za sve” u relevantnim inicijativama za normiranje[41].

Usto, kao nastavak na Priopćenje Komisije „Europa, prva turistička destinacija na svijetu”[42] smatra se da će se korištenjem normativnih dokumenata identificirati zajednički dogovorene specifikacije za univerzalan dizajn turističkih usluga i odgovoriti na zahtjeve obuke kako bi se osigurala veća dostupnost usluga u turizmu.

2.3.        Inovacija

Kodificiranjem informacija o razini razvoja određene tehnologije norme omogućuju širenje znanja, inteoperabilnost među novim proizvodima, uslugama i digitalnim sadržajem te nude platformu za inovacije.

U područjima visokih tehnologija norme pomažu razvoju tako što pružaju međunarodno usklađenu terminologiju, mjerenja i metode karakteriziranja. Protokolima za procjenu zdravlja i sigurnosti mogu se ukloniti prepreke inovacijama u područjima poput nanotehnologije koja mogu biti predmet budućih naloga.

Znanstvene aktivnosti na ključan način doprinose postupku normizacije. Definiraju se metodologije, postupci i materijali koji dovode do normi, djelomično ili u cijelosti, prema dostupnim znanstvenim spoznajama. Na primjer, Komisija može pomoći u utvrđivanju budućeg razvoja tehnologije u kojima bi normizacija mogla pomoći europskoj industriji.

Komisija u kontekstu ekoloških inovacija također može dati prednost sustavu u kojemu bi sljedeći pokazatelj učinkovitosti resursa bio unaprijed poznat, što bi vodećim tvrtkama omogućilo da poboljšaju globalnu konkurentnost.

2.3.1.     Partnerstva u inovacijama

Europska partnerstva za inovaciju (EIP) djeluju u cjelokupnom lancu istraživanja i inovacija tako što okupljaju sve relevantne čimbenike na razini EU-a te nacionalnoj i regionalnoj razini kako bi olakšala predviđanje i brzo donošenje svih potrebnih propisa i normi.

EIP za aktivno i zdravo starenje[43] ima za cilj osigurati interoperabilnost i suočiti se s mogućim preprekama pristupu tržištu putem normi i referentnih specifikacija za novu opremu i usluge za integriranu skrb i samostalno življenje. Norme bi također trebale igrati važnu ulogu u drugim EIP-ima, npr. onima za održivost i produktivnost u poljoprivredi[44], pametne gradove i općine[45], te vode[46].

2.3.2.     Znanost u normama

Radna skupina odbora CEN / CENELEC koja se bavi normizacijom, inovacijama i istraživanjima (STAIR) primjer je načina na koji ESO-i održavaju redovitu komunikaciju sa znanstvenom zajednicom; međutim, takve se spone moraju razgranati. Komisija će stoga osnovati forum za poboljšanje komunikacije između znanosti i normi koji će zajednički sazivati Europsko udruženje istraživačko-tehnoloških organizacija (EARTO), ESO-i te Komisija.

2.3.3.     Sustav sustava

U budućnosti bi se sve veće prodiranje tehnologija jedne u drugu koje je nužno za hvatanje u koštac s društvenim izazovima trebalo odraziti u sustavnom pristupu određenim aktivnostima normizacije. Za slučajeve navedene na drugim mjestima (pametni gradovi,pametne mreže, električna vozila itd.) ESO-i su postavili namjenske koordinacijske skupine koje okupljaju i usmjeravaju aktivnosti uključenih tehničkih tijela.

U narednim se godinama očekuje još više takvih skupina, i to posebice kako bi poduprle horizontalne naloge. One bi mogle prethoditi uspostavi specifičnih sustavnih skupina, npr. procjenjivačkih skupina za postavljanje ograničenja, skupina koje rade na razini sustava ili resursnih skupina za isporuku specijaliziranih alata i softvera.

2.4.        Digitalni plan za Europu[47]

Norme su neophodne za interoperabilnost između proizvoda, usluga, aplikacija i digitalnog sadržaja iz područja ICT-a koja je od presudne važnosti za izgradnju učinkovitog digitalnog društva. S obzirom na globalnu prirodu tržišta iz područja ICT-a, potrebna je suradnja između ESO-a i relevantnih foruma i konzorcija kako bi se mogli nositi sa sve većom potražnjom za normama koje podržavaju interoperabilnost u ovom brzo razvijajućem području.

Kontinuirani plan normizacije ICT-a[48] podrobnije određuje područja u kojima bi norme mogle pomoći da se postignu ciljevi vezani uz politiku iz područja ICT-a , uključujući komplementarno ispitivanje interoperabilnosti i aktivnosti za osviještenost kojima bi se osiguralo učinkovito prihvaćanje normi.

2.4.1.     e-Zdravstvo

Interoperabilnost, a posebice ona prekogranična, od presudne je važnosti za raširenu primjenu ICT-a u zdravstvu, kako je i utvrđeno direktivom o pravima pacijenata u prekograničnom pružanju usluga zdravstvene skrbi[49]. No istodobno se moraju rješavati pitanja zaštite podataka ako se žele u potpunosti iskoristiti novi proizvodi i usluge. Cilj je da se bolje iskoriste dostupne norme i po potrebi razviju nove.

Studije pokazuju da europske i međunarodne norme često nisu dovoljno specifične kako bi se njima osigurala interoperabilnost rješenja iz područja ICT-a u e-Zdravstvu[50]. Savjeti iz mreže e-Zdravstva pomoći će da se odrede detaljnije specifikacije, npr. za javnu nabavu te tako pridonesu okviru interoperabilnosti u e-Zdravstvu. Komisija namjerava poboljšati interoperabilnost daljnjim razvojem i potvrđivanjem specifikacija i komponenti te po potrebi i normizacijom naloga.

2.4.2.     Identifikacija putem radijske frekvencije (RFID)

Aspekti zaštite podataka, privatnosti i sigurnosti informacija rješavaju se u sklopu odziva na nalog iz područja ICT-a primijenjenog na RFID[51]. Cilj prve faze bila je priprema cjelovitog okvira za razvoj budućih normi za RFID, a rad u drugoj fazi (koji je u tijeku) donijet će niz europskih normi, tehničkih specifikacija i izvješća do početka 2014.

2.4.3.     e-Vještine i e-Učenje

Kao što je navedeno u Priopćenju Komisije o „e-Vještinama za 21. stoljeće”[52], paneuropski okviri kompetencije, alati te učinkovita i interoperabilna rješenja za e-Učenje potiču razvoj vještina iz područja ICT-a i promiču cjeloživotno učenje. Nove normizacijske aktivnosti predviđene su za sljedeća područja:

· Okviri e-Kompetencija za korisnike iz područja ICT-a, stručnjake iz područja ICT-a te e-rukovoditelje,

· Preporuke i smjernice za razvoj novog nastavnog plana i programa u području ICT-a za stručnjake i e-rukovoditelje,

· Europske norme o kvaliteti e-Učenja kojima bi se osiguralo usklađivanje, korištenje i provedba,

· Tečajevi u kojima se primjenjuje e-Učenje, zbirke sadržaja i mehanizmi za razmjenu,

· Inteoperabilnost normi za interaktivne e-Knjige i ostale digitalne obrazovne materijale.

2.4.4.     e-Nabava/e-Katalozi

Komisija ima za cilj da e-Nabavu učini jednostavnom tako da olakša stvaranje interoperabilnog europskog okvira koji će što je to više moguće biti izgrađen na europskim normama. Rad na normizaciji koji je već u tijeku morat će se obavljati pojačano ili završiti. Norme bi trebali učiniti e-Nabavu učinkovitijom jer bi u obzir uzele rezultate projekata EU-a poput projekta Paneuropske javne nabave preko interneta (PEPPOL) i posao koji obavlja CEN.

Nedostatak zajedničke definicije e-Kataloga diljem Europske unije i brojne sheme klasifikacije proizvoda i usluga neke su od prepreka s kojima se suočavaju poduzeća – osobito mala i srednja poduzeća – kad pokušavaju provesti transakcije putem e-Nabave. Kako bi se osigurala dosljednost i cjelovitost rješenja, CEN bi se trebao podrobnije pozabaviti elementima faza prije i poslije dodjele, uključujući i njihova sučelja za e-Fakturiranje i platna rješenja.

2.4.5.     Elektroničko fakturiranje (e-Fakturiranje)

Komisija ima za cilj pojednostaviti elektroničke transakcije dovršetkom uspostave Područja jedinstvenoga platnog prometa u eurozoni (SEPA) i olakšavanjem stvaranja interoperabilnog Europskog okvira za e-Fakturiranje. Europski forum interesnih skupina o e-Fakturiranju daje savjete o određenim potrebama u pogledu normizacije.

Komisija i CEN ocijenit će ulazne podatke kako bi osigurali dostupnost odgovarajućih europskih normi. Norme u području e-Fakturiranja moraju biti povezane s relevantnim normama u području e-Nabave i SEPA-e. Isto tako, europska i međunarodna normizacijska tijela trebaju nastaviti s ubrzanim razvojem komplementarnih poruka iz e-Poslovanja kako bi se poboljšala mogućnost učinkovite razmjene proizvoda i usluga.

Komisija može izdati nalog koji će obuhvatiti definiciju modela semantičke interoperabilnosti i europskog podatkovnog modela za e-Fakturiranje.

2.4.6.     Rješavanje sporova elektroničkim putem (ODR) za e-Trgovinu

Uredbom o rješavanju sporova s potrošačima elektroničkim putem[53] uspostavljena je europska platforma za ODR. Postoji potreba za ispitivanjem i definiranjem uloge međunarodne i europske normizacije za interoperabilnost između platformi i shema za ODR koje se koriste na nacionalnoj razini. Konkretno, Komisija ima za cilj potaknuti razvoj interoperabilnog okvira u području ODR-a za razmjenu podataka koji će se nadograditi na međunarodne norme i prakse UN-ovog Centra za pojednostavljenje trgovine i e-poslovanja (UN/CEFACT).

2.4.7.     Internetsko povezivanje predmeta (IoT)

IoT se odnosi nevidljivu povezanost milijardi predmeta na internetu koja omogućava preuzimanje ili slanje podataka na udaljeni sustav, često bez izravnog posredovanja čovjeka. Ono nije ograničeno na određenu tehnologiju komunikacije te obuhvaća nekoliko tehničkih rješenja (RFID, TCP/IP, senzore, pokretače, sučelja itd.) koja se odnose na prepoznavanje predmeta i prikupljanje podataka, pohranu, obradu i prijenos u fizičkim okruženjima te između fizičkih i virtualnih konteksta.

Normizacijskim će se nalogom za IoT u prvoj fazi (od 1 do 2 godine) ispitati može li se normama zajamčiti udovoljavanje zahtjevima u pogledu (zakonske) zaštite podataka i sigurnosti, a u drugoj će se fazi razvijati te norme.

2.4.8.     Elektronička identifikacija i usluge koje pružaju povjerenje, uključujući i elektroničke potpise

Komisija je početkom 2010. u kontekstu Direktive o elektroničkim potpisima[54] izdala nalog[55] za racionalizaciju normi koji se odnose na e-Potpise i s njima povezane usluge koje pružaju povjerenje u jedinstveni ažurirani okvir. Racionalizirani okvir sastavljen je od šest elemenata: izrada i provjera e-Potpisa; uređaji povezani s njihovom izradom; kriptografski kompleti, potporne usluge koje pružaju povjerenje kao npr. izdavanje certifikata; usluge s dodanom vrijednošću kao npr. preporučena pošta ili očuvanje podataka te ustupanje popisa usluga koje imaju status usluga koje pružaju povjerenje. Većina se rezultata očekuje od 2014. pa nadalje.

Komisija je u lipnju 2012. predložila da Uredba o elektroničkoj identifikaciji i uslugama koje pružaju povjerenje za elektroničke transakcije na unutarnjem tržištu[56] zamijeni Direktivu o e-Potpisu i proširi svoje područje primjene kako bi se pozabavila elektroničkom identifikacijom, potpisima, pečatima, vremenskim oznakama, dostavom, dokumentima ili certifikatima o autentičnosti mrežnih stranica. Morat će se izdati i drugi normizacijski nalozi kojima će se podržati njezina provedba.

2.4.9.     Kartična, elektronička i mobilna plaćanja

Nedostatak normi i interoperabilnosti među različitim akterima i rješenjima uključenih u kartično, elektroničko i mobilno plaćanje razlog je rascjepkanosti tržišta i usporava rasprostranjeno usvajanje inovativnih paneuropskih načina plaćanja.

Komisija, u suradnji s Europskom središnjom bankom, namjerava olakšati konvergenciju tekućih aktivnosti normizacije u području kartičnih plaćanja i potaknuti nastanak paneuropskih normi za m-plaćanja i elektronička plaćanja. Prvi korak Komisije je sazivanje ESO-a i drugih mjerodavnih tijela kao što je Vijeće SEPA-e kako bi oni popisali poslovne i korisničke zahtjeve i izradili procjenu postojećih praznina u normizaciji.

2.4.10.   Inteligentni prometni sustavi (ITS)[57]

Zajedničke europske norme i tehničke specifikacije od presudne su važnosti kako bi se osigurala interoperabilnost usluga i aplikacija iz područja ITS-a, ubrzalo njihovo uvođenje i povećao njihov utjecaj. Nove normizacijske aktivnosti uključivat će:

· kooperativne sustave za inteligentan prijevoz,

· višemodalni planer putovanja,

· ustroj otvorene platforme u vozilu,

· digitalne mape,

· interoperabilnost javnog prijevoza i urbanog okruženja ITS-a,

· smjernice i tehničke specifikacije koje osiguravaju sigurnu interakciju između čovjeka i stroja u vozilu,

· elektroničku naplatu naknada,

· međunarodnu suradnju usmjerenu na globalno usklađivanje normi (ugovori sa SAD-om i Japanom o primjeni tehnologija iz područja ICT-a na cestovni promet).

2.5.        Klimatska promjena i Europa koja učinkovito gospodari resursima[58]

2.5.1.     Prilagođavanje klimatskim promjenama

Pri pripremi predstojeće strategije adaptacije EU-a norme su utvrđene kao potencijalno važne stavke kojima se jamči otpornost infrastrukture u pojedinim sektorima: prometna infrastruktura, energetska infrastruktura i građevine/zgrade. Moglo bi biti važno utvrditi koje norme treba promaknuti i/ili izmijeniti kako bi se bolje uzeli u obzir sadašnji i budući utjecaji klimatskih promjena na infrastrukturne investicijske odluke.

Jedan od načina na koji se može poduprijeti klimatska politika EU-a i postići ciljevi Okvirne konvencije Ujedinjenih naroda o promjeni klime je da se razviju europske norme za procjenu emisije stakleničkih plinova (GHG) u energetski intenzivnim industrijama.

Prema sadašnjem će se nalogu za razvoj tehničkih normi EU-a u području emisija stakleničkih plinova[59] za čelik, cement, aluminij, vapno i ferolegura izvješća izdati 2013., zajedno s rezultatima provjera. Komisija bi trebala osigurati da se njima jamče točnost i obnovljivost predloženih normiranih metoda mjerenja.

2.5.2.     Uredba o tvarima koje oštećuju ozonski omotač

Uredbom o tvarima koje oštećuju ozonski omotač[60] ograničena je uporaba brojnih opasnih tvari, uključujući ugljikov tetraklorid i triklorofluorometane, a morat će se provjeriti i usklađenost nekih postojećih normi s predloženim uporabnim zabranama.

2.5.3.     Kvaliteta zraka

Direktiva o kakvoći okolnog zraka i čišćem zraku za Europu[61] propisuje uvjete za praćenje prethodnika (prekursora) ozona. Komisija očekuje da će poslati novi nalog ESO-ima za razvoj usklađenih mjernih normi.

2.5.4.     Otpad

Od ESO-a se očekuje da u sklopu opsega Direktive o otpadnoj električnoj i elektroničkoj opremi[62] (WEEE) razviju jednu ili više europskih normi kojima će se prikazati razina razvijenosti postupka obrade otpadne opreme (uključujući i oporabu, recikliranje i pripremu za ponovnu uporabu).

Komisija će u prilog direktivi o otpadu[63] pripremiti nove naloge za razvoj metoda za određivanje proizvodnje toksičnog plina te elemenata i tvari u otpadu relevantne za opasnosti po zdravlje i opasnosti po okoliš.

2.5.5.     Održiva hrana

Kao dio smjernica i uputa za Europu koja učinkovito gospodari resursima, Komisija će 2013. usvojiti Priopćenje o održivoj hrani koje bi moglo dovesti do podnošenja zahtjeva za normizacijom.

3.           Međunarodna dimenzija europske normizacije

Opći cilj projekta je ojačati globalni doseg i konkurentnost europske industrije smanjenjem tehničkih prepreka u trgovini. Korištenjem zajedničkih ili tehnički usklađenih normi podupire se razmjena roba i usluga povećanjem interoperabilnosti na globalnoj razini. Cilj će provoditi na sljedeći način:

· Ciljat će se na usklađenost međunarodnih i europskih normi najšireg mogućeg opsega (prednost će se dati međunarodnoj normizaciji uz snažno europsko vodstvo u mnogim sektorima) i proširenje obuhvata/olakšanje korištenja ili tehničkog usklađivanja s europskim i/ili međunarodnim normama izvan EU-a,

· Promovirat će se i podizati svijest o prednostima europske normizacije kao usklađenog regionalnog sustava koji je uklopljen i u potpunosti podržava međunarodnu normizaciju i multilateralne propise,

· Doprinosit će se bilateralnim dijalozima o regulatornim pitanjima/politici između EU i trećih zemalja, kao i pojedinim poglavljima pregovora o sporazumima o slobodnoj trgovini. Trenutni prioriteti usredotočeni su na SAD (radi se na ugovoru o „izgradnji mostova” između sustava normi SAD-a i EU[64] te na narednim transatlanskim pregovorima o partnerstvu u trgovini i ulaganju), Kinu (dijalog o regulatornim pitanjima i industrijskoj politici, strateškim partnerstvima), Rusiju (partnerstvo za modernizaciju), Indiju, Japan, Koreju, ASEAN i Latinsku Ameriku,

· Proširivat će se jedinstveno tržište, osobito kroz proces proširenja Europske unije, Europske politike susjedstva i pregovaranje o sporazumima o ocjeni sukladnosti i prihvaćanju industrijskih proizvoda, s tim da je usvajanje europskih propisa o sigurnosti proizvoda od strane trećih zemalja podržano prema europskim normama.

· Strateške aktivnosti u prioritetnim zemljama koje uključuju:

· Detaširane europske stručnjake za normizaciju, trenutno u Kini i Indiji (a možda u budućnosti u Brazilu) koji osiguravaju lokalnu prisutnost europske normizacije i protok informacija o pristupu ključnim tržištima;

· Mrežne platforme s informacijama o normizaciji, (s Kinom[65], kod koje je naglasak na povećanju opsega pokrivenosti van sadašnjih sektora, a možda ubuduće sa SAD-om), planiranje odgovarajućih normizacijskih područja, uključujući aspekte pristupa tržištu koji su izravno povezani s normizacijom.

· Potporu jačanju afričkih kapaciteta u području norma, u skladu sa zajedničkim akcijskim planom EU-Afrika, posebice kroz tehnički i politički dijalog s mjerodavnim afričkim organizacijama za normizaciju i regionalnim organizacijama.

4.           Zaključak

Ovaj prvi godišnji radni program Unije za europsku normizaciju donesen je na temelju Uredbe o normizaciji i predstavlja ključni element u naporima Komisije da ubrza procese normizacije. On omogućuje učinkovitije predviđanje i planiranje aktivnosti normizacije, a tim će naporima dodatno pomoći kraći rokovi za prihvaćanje predloženih naloga. Njegovo tempiranje omogućuje sinkronizaciju s pripremnim radovima u ESO-ima te stoga Komisija poziva ESO-e da ovaj radni program uzmu u obzir prilikom izrade vlastitih godišnjih radnih programa kasnije ove godine.

Program je utvrđen u suradnji sa svim interesnim skupinama te pruža platformu za prikupljanje širokog raspona ulaznih podataka o budućim prioritetima u okviru aktivnosti normizacije. Informacije o aktivnostima normizacije inicirane na temelju ovog radnog programa uključit će se u sljedeći radni program Unije za europsku normizaciju kako bi se osigurale povratne informacije svim zainteresiranim stranama.

[1]               COM(2010) 2020 konačna verzija

[2]               COM(2012) 582 konačna verzija

[3]               Swann G.M.P., „The Economics of Standardisation: An Update”, Izvješće za Odjel za poslovanje, inovacije i vještine Ujedinjenog Kraljevstva, 2010.

[4]               Cilj postavljen u Komunikaciji o industrijskoj politici iz listopada 2012.

[5]               COM(2011) 311 konačna verzija

[6]               Uredba (EZ) br. 1025/2012

[7]               Odluka Komisije od 28.11.2011, SL C 349 od 30.11.2011. Prvi sastanak održan 26.3.2012.

[8]               http://ec.europa.eu/governance/impact/planned_ia/docs/2013_entr_003_industrial_products_en.pdf

[9]               COM(2012) 433 konačna verzija

[10]             COM(2013)122 konačna verzija i SWD(2013)60 konačna verzija

[11]             Direktiva 2009/125/EZ

[12]             M/495

[13]             SWD(2012) 434 konačna verzija

[14]             COM(2012) 082 konačna verzija

[15]             COM(2012) 636 konačna verzija

[16]             COM(2013) 17 konačna verzija

[17]             http://ec.europa.eu/energy/gas_electricity/smartgrids/taskforce_en.htm

[18]             M/490

[19]             Direktiva 2001/95/EZ

[20]             COM(2013) 78 konačna verzija

[21]             Uredba (EZ) br. 882/2004

[22]             Uredba (EZ) br. 1223/2009

[23]             Uredba (EZ) br. 1007/2011

[24]             Uredba (EZ) br. 2003/2003

[25]             M/501

[26]             Uredba (EZ) br. 552/2004

[27]             M/524

[28]             COM(2013)18

[29]             COM(2010)560

[30]             Direktiva 2008/96/EZ

[31]             Uredba (EZ) br. 305/2011

[32]             Uredba (EZ) br. 683/2008

[33]             M/496

[34]             COM(2012) 417

[35]             Uredba (EZ) br. 1907/2006

[36]             Direktiva 2006/123/EZ

[37]             M/517

[38]             Direktiva 2011/24/EU, Preporuka Vijeća 2009/C 151/01

[39]             M/376

[40]             M/420

[41]             M/473

[42]             COM(2010) 352 konačna verzija

[43]             COM(2012) 083 konačna verzija

[44]             COM(2012) 79 konačna verzija

[45]             COM(2012) 4701 konačna verzija

[46]             COM(2012) 216 konačna verzija

[47]             COM(2010) 245

[48]             http://ec.europa.eu/enterprise/sectors/ict/files/ict-policies/2010-2013_ict_standardisation_work_programme_2nd_update_en.pdf

[49]             Direktiva 2011/24/EZ

[50]             http://www.ehealth-strategies.eu/

[51]             M/436

[52]             COM(2007)496

[53]             Referenca će se dodati nakon donošenja uredbe u proljeće 2013.

[54]             Direktiva 1999/93/EZ

[55]             M/460r

[56]             COM(2012)238

[57]             Direktiva 2010/40/EZ, COM(2008) 886

[58]             COM(2011)21

[59]             M/478

[60]             Uredba (EZ) br. 1005/2009

[61]             Direktiva 2008/50/EZ

[62]             Direktiva 2012/19/EZ

[63]             Direktiva 2008/98/EZ

[64]             http://trade.ec.europa.eu/doclib/docs/2011/december/tradoc_148393.pdf

[65]             http://ec.europa.eu/enterprise/newsroom/cf/itemdetail.cfm?item_id=6271&lang=en