PRILOG 1.

DIO 1.

DIO 2.

PRILOG 2.

IZGLED HOMOLOGACIJSKIH OZNAKA

Predložak A

(vidjeti stavak 4.4. ovog Pravilnika)

Slika 1.

Homologacijska oznaka na slici 1. pričvršćena na vozilo pokazuje da je navedeni tip cestovnog vozila homologiran u Nizozemskoj (E 4) u skladu s Pravilnikom br. 100 pod homologacijskim brojem 022492. Prve dvije znamenke homologacijskog broja označavaju da je homologacija izdana u skladu sa zahtjevima Pravilnika br. 100, kako je izmijenjen nizom izmjena 02.

Slika 2.

Homologacijska oznaka na slici 2. pričvršćena na REESS pokazuje da je navedeni tip REESS-a („ES”) homologiran u Nizozemskoj (E 4) u skladu s Pravilnikom br. 100 pod homologacijskim brojem 022492. Prve dvije znamenke homologacijskog broja označavaju da je homologacija izdana u skladu sa zahtjevima Pravilnika br. 100, kako je izmijenjen nizom izmjena 02.

Predložak B

(vidjeti stavak 4.5. ovog Pravilnika)

Prethodna homologacijska oznaka pričvršćena na vozilo pokazuje da je navedeno cestovno vozilo homologirano u Nizozemskoj (E 4) u skladu s pravilnicima br. 100 i 42 (1). Homologacijski broj označava da je, u vrijeme kada su predmetne homologacije izdane, Pravilnik br. 100 bio izmijenjen nizom izmjena 02, a Pravilnik br. 42 bio je u izvornom obliku.

(1)  Ovaj drugi broj naveden je samo kao primjer.

PRILOG 3.

ZAŠTITA OD IZRAVNOG DODIRA DIJELOVA POD NAPONOM

1.   PRISTUPNE SONDE

Pristupne sonde za potvrdu zaštite osoba od pristupa dijelovima pod naponom navedene su u tablici.

2.   UVJETI ISPITIVANJA

Pristupna sonda gura se u bilo koji otvor kućišta silom određenom u tablici. Ako sonda djelomično ili potpuno prodre, postavlja se u svaki mogući položaj, ali ni u kojem slučaju zaustavna površina ne smije potpuno prodrijeti kroz otvor.

Unutarnje pregrade smatraju se dijelom kućišta

Ako je potrebno, između sonde i dijelova pod naponom unutar pregrade ili kućišta može se spojiti niskonaponsko napajanje (ne manje od 40 V i ne više od 50 V) u seriji s odgovarajućom žaruljicom.

Metodu svjetlosnog indikatora u strujnom krugu potrebno je primijeniti i na pomične dijelove visokonaponske opreme koji su pod naponom.

Unutarnjim pomičnim dijelovima može se upravljati sporo, gdje je to moguće.

3.   UVJETI PRIHVAĆANJA

Pristupna sonda ne smije dodirivati dijelove pod naponom.

Ako se ovaj zahtjev provjerava signalnim krugom između sonde i dijelova pod naponom, žaruljica se ne smije upaliti.

U slučaju ispitivanja za IPXXB zglobni ispitni prst može prodrijeti do 80 mm svoje duljine, ali zaustavna površina (promjera 50 mm × 20 mm) ne smije proći kroz otvor. Počinjući iz ravnog položaja oba zgloba ispitnog prsta moraju se uzastopno saviti pod kutem do 90 stupnjeva u odnosu na os susjednog dijela prsta i moraju se postaviti u svaki mogući položaj.

U slučaju ispitivanja za IPXXD pristupna sonda može prodrijeti do cijele svoje duljine, ali zaustavna površina ne smije potpuno prodrijeti kroz otvor.

Pristupne sonde za ispitivanja zaštite osoba od pristupa opasnim dijelovima

Zglobni ispitni prst

Materijal: metal, osim ako je drukčije navedeno

Linearne dimenzije u milimetrima

Dopuštena odstupanja za dimenzije bez navođenja određenog dopuštenog odstupanja:

Oba zgloba moraju omogućiti pomicanje u istoj ravnini i istom smjeru pod kutom od 90° s dopuštenim odstupanjem od 0 do +10°.

PRILOG 4.A

POSTUPAK MJERENJA OTPORA IZOLACIJE ZA ISPITIVANJA NA VOZILU

1.   OPĆENITO

Otpor izolacije za svaki visokonaponski vod na vozilu mjeri se ili izračunava s pomoću izmjerenih vrijednosti za svaki dio ili sastavnu jedinicu visokonaponskog voda (dalje u tekstu: „odvojeno mjerenje”).

2.   POSTUPAK MJERENJA

Otpor izolacije mjeri se tako da se među postupcima za mjerenje iz stavaka od 2.1. do 2.2. odabere odgovarajući postupak mjerenja s obzirom na električni naboj dijelova pod naponom ili otpor izolacije itd.

Raspon strujnog kruga koji se mjeri potrebno je unaprijed pojasniti s pomoću dijagrama strujnog kruga itd.

Nadalje, za mjerenje otpora izolacije mogu se napraviti preinake poput uklanjanja poklopca radi pristupa dijelovima pod naponom, crtanja mjernih linija, promjena programske opreme itd.

Kada izmjerene vrijednosti zbog rada ugrađenog sustava za nadzor otpora izolacije itd. nisu postojane, mogu se napraviti preinake potrebne za provođenje mjerenja poput zaustavljanja rada predmetnog uređaja ili njegova uklanjanja. Nadalje, kada se uređaj ukloni, mora se s pomoću crteža itd. dokazati da to neće promijeniti otpor izolacije između dijelova pod naponom i električnog podvozja.

Treba biti krajnje oprezan da se izbjegnu kratki spojevi, strujni udari itd. s obzirom na to da ova potvrda može zahtijevati neposredan rad visokonaponskog strujnog kruga.

2.1.   Postupak mjerenja s pomoću napona iz izvora izvan vozila

2.1.1.   Mjerni uređaj

Upotrebljava se uređaj za ispitivanje otpora izolacije koji može upotrebljavati istosmjerni napon koji je veći od radnog napona visokonaponskog voda.

2.1.2.   Postupak mjerenja

Uređaj za ispitivanje otpora izolacije spaja se između dijelova pod naponom i električnog podvozja. Zatim se otpor izolacije mjeri uz primjenu istosmjernog napona koji je jednak najmanje polovici radnog napona na visokonaponskom vodu.

Ako sustav ima više raspona napona (npr. zbog uzlaznog pretvarača) u galvanski spojenom strujnom krugu, a neki sastavni dijelovi ne mogu izdržati radni napon cijelog strujnog kruga, otpor izolacije između tih sastavnih dijelova i električnog podvozja može se mjeriti odvojeno uz primjenu najmanje polovice vrijednosti vlastitog radnog napona, pri čemu su ti sastavni dijelovi isključeni.

2.2.   Postupak mjerenja s pomoću REESS-a vozila kao izvora istosmjernog napona

2.2.1.   Uvjeti za ispitivanje vozila

Visokonaponski vod napaja se energijom iz REESS-a vozila i/ili iz sustava za pretvorbu energije, a napon REESS-a i/ili sustava za pretvorbu energije mora tijekom ispitivanja biti jednak najmanje nazivnom radnom naponu prema specifikaciji proizvođača vozila.

2.2.2.   Mjerni uređaj

U ovom se ispitivanju upotrebljava voltmetar kojim se mjere vrijednosti istosmjerne struje i koji ima unutarnji otpor od najmanje 10 ΜΩ.

2.2.3.   Postupak mjerenja

2.2.3.1.   Prvi korak

Napon se mjeri kako je prikazano na slici 1. i bilježi se napon visokonaponskog voda (Vb). Vrijednost Vb mora biti jednaka ili veća od nazivnog radnog napona REESS-a i/ili sustava za pretvorbu energije prema specifikaciji proizvođača vozila.

Slika 1.

Mjerenje Vb, V1, V2

2.2.3.2.   Drugi korak

Mjeri se i bilježi napon (V1) između negativne strane visokonaponskog voda i električnog podvozja (vidjeti sliku 1.).

2.2.3.3.   Treći korak

Mjeri se i bilježi napon (V2) između pozitivne strane visokonaponskog voda i električnog podvozja (vidjeti sliku 1.).

2.2.3.4.   Četvrti korak

Ako je vrijednost V1 veća od ili jednaka vrijednosti V2, između negativne strane visokonaponskog voda i električnog podvozja postavlja se standardni poznati otpor (Ro). Kada se Ro namjesti, mjeri se napon (V1′) između negativne strane visokonaponskog voda i električnog podvozja (vidjeti sliku 2.).

Električna izolacija (Ri) izračunava se prema sljedećoj formuli:

Ri = Ro*(Vb/V1′ – Vb/V1) ili Ri = Ro*Vb*(1/V1′ – 1/V1)

Slika 2.

Mjerenje V1′

Ako je vrijednost V2 veća od vrijednosti V1, između pozitivne strane visokonaponskog voda i električnog podvozja postavlja se standardni poznati otpor (Ro). Kada se Ro namjesti, mjeri se napon (V2′) između pozitivne strane visokonaponskog voda i električnog podvozja (vidjeti sliku 3.). Električna izolacija (Ri) izračunava se prema prikazanoj formuli. Vrijednost električne izolacije (u Ω) dijeli se s vrijednošću nazivnog radnog napona visokonaponskog voda (u voltima).

Električna izolacija (Ri) izračunava se prema sljedećoj formuli:

Ri = Ro*(Vb/V2′ – Vb/V2) ili Ri = Ro*Vb*(1/V2′ – 1/V2)

Slika 3.

Mjerenje V2′

2.2.3.5.   Peti korak

Vrijednost električne izolacije Ri (u Ω) podijeljena s vrijednošću radnog napona visokonaponskog voda (u voltima) daje otpor izolacije (u Ω/V).

Napomena: Standardni poznati otpor Ro (u Ω) trebao bi biti vrijednost najmanjeg propisanog otpora izolacije (u Ω/V) pomnožena s vrijednošću radnog napona vozila plus/minus 20 posto (u voltima). Nije nužno da Ro bude točno ta vrijednost jer jednadžbe vrijede za bilo koju vrijednost Ro; međutim, vrijednost Ro koja se nalazi u tom rasponu trebala bi osigurati dobru rezoluciju za mjerenje napona.

PRILOG 4.B

POSTUPAK MJERENJA OTPORA IZOLACIJE ZA ISPITIVANJA SASTAVNIH DIJELOVA REESS-A

1.   POSTUPAK MJERENJA

Otpor izolacije mjeri se tako da se među postupcima za mjerenje iz stavaka od 1.1. do 1.2. ovog Priloga odabere odgovarajući postupak mjerenja s obzirom na električni naboj dijelova pod naponom ili otpor izolacije itd.

Ako nije moguće izmjeriti radni napon ispitivanog uređaja (Vb, slika 1.) (npr. zbog isključenja strujnog kruga izazvanog glavnim sklopnicima ili osiguračem), ispitivanje se može provesti na preinačenom ispitnom uređaju kako bi se omogućilo mjerenje unutarnjeg napona (ispred glavnih sklopnika).

Te preinake ne smiju utjecati na rezultate ispitivanja.

Raspon strujnog kruga koji se mjeri potrebno je unaprijed pojasniti s pomoću dijagrama strujnog kruga itd. Ako su visokonaponski vodovi galvanski izolirani jedni od drugih, otpor izolacije mjeri se za svaki strujni krug.

Nadalje, za mjerenje otpora izolacije mogu se napraviti preinake poput uklanjanja poklopca radi pristupa dijelovima pod naponom, crtanja mjernih linija, promjene softvera itd.

Kada izmjerene vrijednosti zbog rada sustava za nadzor otpora izolacije itd. nisu postojane, mogu se napraviti preinake potrebne za provođenje mjerenja poput zaustavljanja rada predmetnog uređaja ili njegova uklanjanja. Nadalje, kada se uređaj ukloni, mora se s pomoću crteža itd. dokazati da to neće promijeniti otpor izolacije između dijelova pod naponom i uzemljenja koje je proizvođač naveo kao točku koju treba spojiti na električno podvozje pri ugradnji na vozilo.

Treba biti krajnje oprezan da se izbjegnu kratki spojevi, strujni udari itd. s obzirom na to da ova potvrda može zahtijevati neposredan rad visokonaponskog strujnog kruga.

1.1.   Postupak mjerenja s pomoću napona iz vanjskih izvora

1.1.1.   Mjerni uređaj

Upotrebljava se uređaj za ispitivanje otpora izolacije koji može upotrebljavati istosmjerni napon koji je veći od nazivnog napona ispitivanog uređaja.

1.1.2.   Postupak mjerenja

Uređaj za ispitivanje otpora izolacije spaja se između dijelova pod naponom i uzemljenja. Nakon toga mjeri se otpor izolacije.

Ako sustav ima više raspona napona (npr. zbog uzlaznog pretvarača) u galvanski spojenom strujnom krugu, a neki sastavni dijelovi ne mogu izdržati radni napon cijelog strujnog kruga, otpor izolacije između tih sastavnih dijelova i uzemljenja može se mjeriti odvojeno uz primjenu najmanje polovice vrijednosti vlastitog radnog napona, pri čemu su ti sastavni dijelovi isključeni.

1.2.   Postupak mjerenja s pomoću ispitivanog uređaja kao izvora istosmjernog napona

1.2.1.   Uvjeti ispitivanja

Napon ispitivanog uređaja mora tijekom ispitivanja biti jednak najmanje nazivnom radnom naponu ispitivanog uređaja.

1.2.2.   Mjerni uređaj

U ovom se ispitivanju upotrebljava voltmetar kojim se mjere vrijednosti istosmjerne struje i koji ima unutarnji otpor od najmanje 10 ΜΩ.

1.2.3.   Postupak mjerenja

1.2.3.1.   Prvi korak

Napon se mjeri kako je prikazano na slici 1. i bilježi se radni napon ispitivanog uređaja (Vb, slika 1.). Vrijednost Vb mora biti jednaka ili veća od nazivnog radnog napona ispitivanog uređaja.

Slika 1.

1.2.3.2.   Drugi korak

Mjeri se i bilježi napon (V1) između negativnog pola ispitivanog uređaja i uzemljenja (slika 1.).

1.2.3.3.   Treći korak

Mjeri se i bilježi napon (V2) između pozitivnog pola ispitivanog uređaja i uzemljenja (slika 1.).

1.2.3.4.   Četvrti korak

Ako je vrijednost V1 veća od ili jednaka vrijednosti V2, između negativnog pola ispitivanog uređaja i uzemljenja postavlja se standardni poznati otpor (Ro). Kada se Ro namjesti, mjeri se napon (V1′) između negativnog pola ispitivanog uređaja i uzemljenja (vidjeti sliku 2.).

Električna izolacija (Ri) izračunava se prema sljedećoj formuli:

Ri = Ro*(Vb/V1′ – Vb/V1) ili Ri = Ro*Vb*(1/V1′ – 1/V1)

Slika 2.

Ako je vrijednost V2 veća od vrijednosti V1, između pozitivnog pola ispitivanog uređaja i uzemljenja postavlja se standardni poznati otpor (Ro). Kada se Ro namjesti, mjeri se napon (V2′) između pozitivnog pola ispitivanog uređaja i uzemljenja (vidjeti sliku 3.).

Električna izolacija (Ri) izračunava se prema sljedećoj formuli:

Ri = Ro*(Vb/V2′ – Vb/V2) ili Ri = Ro*Vb*(1/V2′ – 1/V2)

Slika 3.

1.2.3.5.   Peti korak

Vrijednost električne izolacije Ri (u Ω) podijeljena s nazivnom vrijednošću napona ispitivanog uređaja (u voltima) daje otpor izolacije (u Ω/V).

Napomena: Standardni poznati otpor Ro (u Ω) trebao bi biti vrijednost najmanjeg propisanog otpora izolacije (u Ω/V) pomnožena s nazivnom vrijednošću napona testnog vozila plus/minus 20 posto (u voltima). Nije nužno da Ro bude točno ta vrijednost jer jednadžbe vrijede za bilo koju vrijednost Ro; međutim, vrijednost Ro koja se nalazi u tom rasponu trebala bi osigurati dobru rezoluciju za mjerenje napona.

PRILOG 5.

POSTUPAK POTVRDE FUNKCIJE UGRAĐENOG SUSTAVA ZA NADZOR OTPORA IZOLACIJE

Funkcija ugrađenog sustava za nadzor otpora izolacije potvrđuje se sljedećim postupkom:

postavlja se otpornik koji ne izaziva pad otpora izolacije između provjeravanog priključka i električnog podvozja ispod najmanje propisane vrijednosti otpora izolacije. Uključuje se upozorenje.

PRILOG 6.

DIO 1.

Osnovne značajke cestovnih vozila ili sustava

1.   Općenito

2.   Električni motor (pogonski motor)

3.   REESS

4.   Goriva ćelija (ako postoji)

5.   Osigurač i/ili prekidač

6.   Kablovi

7.   Zaštita od strujnog udara

8.   Dodatni podaci

DIO 2.

Osnovne značajke REESS-a

1.   REESS

DIO 3.

Osnovne značajke cestovnih vozila ili sustava s podvozjem spojenim na strujne krugove

1.   Općenito

2.   REESS

3.   Dodatni podaci

PRILOG 7.

UTVRĐIVANJE EMISIJE VODIKA TIJEKOM POSTUPKA PUNJENJA REESS-A

1.   UVOD

U ovom se Prilogu opisuje postupak za utvrđivanje emisije vodika tijekom punjenja REESS-a svih cestovnih vozila u skladu sa stavkom 5.4. ovog Pravilnika.

2.   OPIS ISPITIVANJA

Postupak ispitivanja emisije vodika (slika u ovom Prilogu) provodi se radi utvrđivanja emisije vodika tijekom punjenja REESS-a s punjačem. Postupak ispitivanja sastoji se od sljedećih koraka:

3.   ISPITIVANJA

3.1.   Ispitivanje na vozilu

3.1.1.   Vozilo mora biti u dobrom mehaničkom stanju s prijeđenih najmanje 300 km u razdoblju od sedam dana prije ispitivanja. Vozilo tijekom tog razdoblja mora biti opremljeno REESS-om koji se podvrgava ispitivanju emisije vodika.

3.1.2.   Ako se REESS upotrebljava pri temperaturi većoj od sobne temperature, vozač mora postupiti u skladu s postupkom koji je propisao proizvođač kako bi temperatura REESS-a ostala u uobičajenom radnom rasponu.

Zastupnik proizvođača mora moći potvrditi da sustav za regulaciju temperature REESS-a nije oštećen i da njegov kapacitet nije umanjen.

3.2.   Ispitivanje sastavnog dijela

3.2.1.   REESS mora biti u dobrom mehaničkom stanju i izložen postupku od najmanje pet standardnih ciklusa (kako je navedeno u Prilogu 8. u Dodatku).

3.2.2.   Ako se REESS upotrebljava pri temperaturi većoj od sobne temperature, vozač mora postupiti u skladu s postupkom koji je propisao proizvođač kako bi temperatura REESS-a ostala u uobičajenom radnom rasponu.

Zastupnik proizvođača mora moći potvrditi da sustav za regulaciju temperature REESS-a nije oštećen i da njegov kapacitet nije umanjen.

Određivanje emisije vodika tijekom postupka punjenja REESS-a

4.   OPREMA ZA ISPITIVANJE EMISIJE VODIKA

4.1.   Dinamometar s valjcima

Dinamometar s valjcima mora ispunjavati zahtjeve iz niza izmjena 06 Pravilnika br. 83.

4.2.   Komora za mjerenje emisije vodika

Komora za mjerenje emisije vodika mora biti plinonepropusna mjerna komora u koju može stati vozilo/REESS koji se ispituje. Pristup vozilu/REESS-u mora biti omogućen sa svih strana, a kada je zatvorena, komora mora biti plinonepropusna u skladu s Dodatkom 1. ovom Prilogu. Unutarnje površine komore moraju biti nepropusne i ne smiju reagirati s vodikom. Sustav regulacije temperature mora biti u stanju regulirati temperaturu zraka unutar komore tako da tijekom cijelog ispitivanja može slijediti propisanu temperaturu s prosječnim odstupanjem od ± 2 K tijekom trajanja ispitivanja.

Radi prilagođavanja promjenama volumena koje nastaju zbog emisija vodika, može se upotrijebiti ili komora promjenjivog volumena ili druga ispitna oprema. Komora promjenjivog volumena širi se i sužava s promjenama u emisijama vodika u komori. Dva moguća načina prilagođavanja promjenama unutarnjeg volumena jesu pokretne stijenke ili konstrukcija mijeha, pri čemu se nepropusne vreće u komori šire i skupljaju zbog promjena unutarnjeg tlaka i izmjenjuju zrak sa zrakom izvan komore. Kod svakog tipa konstrukcije za prilagođavanje volumenu mora se zadržati integritet komore u skladu s Dodatkom 1. ovom Prilogu.

Kod svih postupaka prilagođavanja volumenu razlika između unutarnjeg tlaka u komori i tlaka zraka mora biti ograničena na najviše ± 5 hPa.

Komora se mora moći ograničiti na fiksni volumen. Kod komore promjenjivog volumena mora biti moguća promjena u odnosu na njezin „nazivni volumen” (vidjeti stavak 2.1.1. Dodatka 1. Prilogu 7.), uzimajući u obzir emisije vodika tijekom ispitivanja.

4.3.   Analitički sustavi

4.3.1.   Analizator vodika

4.3.1.1.   Zrak se u komori nadzire s pomoću analizatora vodika (elektrokemijski detektor) ili kromatografa za detekciju toplinske vodljivosti. Uzorak plina uzima se iz mjesta na sredini jednog bočnog zida ili stropa komore i bilo koji zaobilazni tok mora se vraćati u komoru, preporučljivo u točku neposredno niz struju zraka od ventilatora za miješanje.

4.3.1.2.   Analizator vodika mora imati vrijeme odziva kraće od deset sekundi za 90 % konačnog očitanja. Njegova stabilnost mora biti bolja od 2 % pune skale na nuli i na 80 % ± 20 % pune skale tijekom 15 minuta za sva radna područja.

4.3.1.3.   Ponovljivost rezultata dobivenih analizatorom izražena kao jedna standardna devijacija mora biti bolja od 1 % pune skale na nuli, i na 80 % ± 20 % pune skale na cijelom upotrijebljenom području.

4.3.1.4.   Radni rasponi analizatora moraju biti odabrani tako da tijekom mjerenja, umjeravanja i provjere propuštanja daju najbolju rezoluciju.

4.3.2.   Sustav za zapisivanje podataka analizatora vodika

Analizator vodika mora biti opremljen uređajem koji zapisuje električni izlazni signal učestalošću od najmanje jednom u minuti. Sustav za zapisivanje mora imati radne značajke koje su barem jednake signalu koji se zapisuje i mora omogućavati trajni zapis rezultata. U zapisu mora biti jasno vidljiv početak i kraj ispitivanja tijekom uobičajenog punjenja i tijekom punjenja s punjačem u kvaru.

4.4.   Zapisivanje temperature

4.4.1.   Temperatura u komori zapisuje se u dvije točke putem senzora temperature spojenih tako da pokazuju srednju vrijednost. Mjerne točke pružaju se približno 0,1 m u komoru od vertikalne simetrale svakog bočnog zida, na visini od 0,9 ± 0,2 m.

4.4.2.   Temperature u blizini ćelija zapisuju se putem senzora.

4.4.3.   Temperature se tijekom mjerenja emisije vodika zapisuju učestalošću od najmanje jednom u minuti.

4.4.4.   Točnost sustava za zapisivanje temperature mora biti unutar ± 1,0 K a rezolucija temperature mora biti ± 0,1 K.

4.4.5.   Sustav za zapisivanje ili obradu podataka mora osigurati vremensku rezoluciju od ± 15 sekundi.

4.5.   Zapisivanje tlaka

4.5.1.   Razlika Δp između tlaka zraka u ispitnom području i unutarnjeg tlaka u komori tijekom mjerenja emisije vodika zapisuje se učestalošću od najmanje jednom u minuti.

4.5.2.   Točnost sustava za zapisivanje tlaka mora biti unutar ± 2 hPa, a rezolucija tlaka mora biti ± 0,2 hPa.

4.5.3.   Sustav za zapisivanje ili obradu podataka mora osigurati vremensku rezoluciju od ± 15 sekundi.

4.6.   Zapisivanje napona i jakosti struje

4.6.1.   Napon i jakost struje punjača (akumulatora) tijekom mjerenja emisije vodika zapisuju se učestalošću od najmanje jednom u minuti.

4.6.2.   Točnost sustava za zapisivanje napona mora biti unutar ± 1 V, a rezolucija napona mora biti ± 0,1 V.

4.6.3.   Točnost sustava za zapisivanje jakosti struje mora biti unutar ± 0,5 A, a rezolucija jakosti struje mora biti ± 0,05 A.

4.6.4.   Sustav za zapisivanje ili obradu podataka mora osigurati vremensku rezoluciju od ± 15 sekundi.

4.7.   Ventilatori

Komora mora imati jedan ili više ventilatora ili puhala mogućeg kapaciteta od 0,1 do 0,5 m3/s koji služe za temeljito miješanje zraka u komori. U komori tijekom mjerenja mora biti moguće postići ujednačenu temperaturu i koncentraciju vodika. Vozilo u komori ne smije se izlagati izravnom strujanju zraka iz ventilatora ili puhala.

4.8.   Plinovi

4.8.1.   Za umjeravanje i rad moraju biti na raspolaganju sljedeći čisti plinovi:

4.8.2.   Plinovi za umjeravanje i namještanje područja mjerenja moraju sadržavati mješavinu vodika (H2) i pročišćenog sintetičkog zraka. Stvarna koncentracija plina za umjeravanje mora biti unutar ± 2 % nazivne vrijednosti. Točnost koncentracije razrijeđenih plinova dobivenih s pomoću razdjelnika plina mora biti unutar ± 2 % nazivne vrijednosti. Koncentracije navedene u Dodatku 1. mogu se postići i upotrebom razdjelnika plina koji upotrebljava sintetički zrak kao plin za razrjeđivanje.

5.   POSTUPAK ISPITIVANJA

Ispitivanje se sastoji od sljedećih pet koraka:

Ako se vozilo/REESS pomiče između dva koraka, potrebno ga je odgurati u sljedeće ispitno područje.

5.1.   Ispitivanje na vozilu

5.1.1.   Priprema vozila

Provjerava se starenje REESS-a kojim se dokazuje da je vozilo u razdoblju od sedam dana prije ispitivanja prešlo najmanje 300 km. Tijekom tog razdoblja vozilo mora biti opremljeno REESS-om koji je predmet ispitivanja emisije vodika. Ako se to ne može dokazati, primjenjuje se postupak naveden u nastavku.

5.1.1.1.   Pražnjenje i početno punjenje REESS-a

Postupak počinje pražnjenjem REESS-a vozila tijekom vožnje na ispitnoj stazi ili na dinamometru s valjcima pri ustaljenoj brzini od 70 % ± 5 % najveće tridesetominutne brzine vozila.

Pražnjenje se zaustavlja:

5.1.1.2.   Početno punjenje REESS-a

Punjenje se odvija:

Postupak isključuje sve tipove vanjskih punjača.

Kriterij za završetak punjenja REESS-a odgovara automatskom zaustavljanju punjača.

Taj postupak obuhvaća sve vrste posebnih punjenja koje se može pokrenuti automatski ili ručno, primjerice punjenje za izjednačavanje ili punjenje u okviru održavanja.

5.1.1.3.   Postupak iz stavaka 5.1.1.1. i 5.1.1.2. ponavlja se dva puta.

5.1.2.   Pražnjenje REESS-a

REESS se prazni u vožnji na ispitnoj stazi ili na dinamometru s valjcima pri ustaljenoj brzini od 70 % ± 5 % najveće tridesetominutne brzine vozila.

Pražnjenje se zaustavlja:

5.1.3.   Mirovanje

U roku od 15 minuta od završetka pražnjenja akumulatora iz stavka 5.2. vozilo se parkira u prostoru za mirovanje. Vozilo se tu ostavlja najmanje 12 sati i najviše 36 sati od završetka pražnjenja REESS-a do početka ispitivanja emisije vodika tijekom uobičajenog punjenja. Tijekom ovog razdoblja vozilo miruje pri temperaturi od 293 K ± 2 K.

5.1.4.   Ispitivanje emisije vodika tijekom uobičajenog punjenja

5.1.4.1.   Prije isteka razdoblja mirovanja mjerna se komora prozračuje nekoliko minuta dok se ne postigne ustaljena pozadinska koncentracija vodika. Pritom je uključen ventilator (ventilatori) za miješanje zraka u komori.

5.1.4.2.   Neposredno prije ispitivanja analizator vodika postavlja se na nulu i namješta se raspon mjerenja.

5.1.4.3.   Na kraju razdoblja mirovanja ispitno se vozilo s isključenim motorom, otvorenim prozorima i otvorenim prtljažnikom pomiče u mjernu komoru.

5.1.4.4.   Vozilo se priključuje na električnu mrežu. REESS se puni u skladu s uobičajenim postupkom punjenja kako je navedeno u stavku 5.1.4.7.

5.1.4.5.   Vrata mjerne komore zatvaraju se i plinonepropusno brtve u roku od dvije minute od trenutka električne blokade koraka uobičajenog punjenja.

5.1.4.6.   Razdoblje uobičajenog punjenja za ispitivanje emisije vodika počinje kada se komora hermetički zatvori. Mjeri se koncentracija vodika, temperatura i tlak zraka da se dobiju početne vrijednosti CH2i, Ti i Pi za ispitivanje tijekom uobičajenog punjenja.

Te se vrijednosti upotrebljavaju za izračun emisije vodika (stavak 6. ovog Priloga). Okolna temperatura T u komori tijekom uobičajenog napajanja ne smije biti niža od 291 K niti viša od 295 K.

5.1.4.7.   Postupak uobičajenog punjenja

Uobičajeno punjenje izvodi se s pomoću punjača i obuhvaća sljedeće korake:

Kriterij za završetak punjenja REESS-a odgovara automatskom zaustavljanju punjača nakon vremena punjenja t1 + t2. To vrijeme punjenja ograničeno je na t1 + 5 h čak i kad standardni uređaji vozača jasno upozoravaju da akumulator još nije potpuno pun.

5.1.4.8.   Neposredno prije kraja ispitivanja analizator vodika postavlja se na nulu i namješta se raspon mjerenja.

5.1.4.9.   Razdoblje uzorkovanja emisije završava t1 + t2 ili t1 + 5 sati nakon početka početnog uzorkovanja kako je navedeno u stavku 5.1.4.6. ovog Priloga. Bilježi se vrijeme koje je proteklo. Mjeri se koncentracija vodika, temperatura i tlak zraka da se dobiju konačne vrijednosti CH2f, Tf i Pf za ispitivanje tijekom uobičajenog punjenja koje se upotrebljavaju za izračun iz stavka 6. ovog Priloga.

5.1.5.   Ispitivanje emisije vodika s punjačem u kvaru

5.1.5.1.   U roku od najviše sedam dana nakon završetka prethodnog ispitivanja postupak počinje pražnjenjem REESS-a vozila u skladu sa stavkom 5.1.2. ovog Priloga.

5.1.5.2.   Ponavljaju se koraci postupka iz stavka 5.1.3. ovog Priloga.

5.1.5.3.   Prije isteka razdoblja mirovanja mjerna se komora prozračuje nekoliko minuta dok se ne postigne ustaljena pozadinska koncentracija vodika. Pritom je uključen ventilator (ventilatori) za miješanje zraka u komori.

5.1.5.4.   Neposredno prije ispitivanja analizator vodika postavlja se na nulu i namješta se raspon mjerenja.

5.1.5.5.   Na kraju razdoblja mirovanja ispitno se vozilo s isključenim motorom, otvorenim prozorima i otvorenim prtljažnikom pomiče u mjernu komoru.

5.1.5.6.   Vozilo se priključuje na električnu mrežu. REESS se puni u skladu s postupkom punjenja s punjačem u kvaru kako je navedeno u stavku 5.1.5.9.

5.1.5.7.   Vrata mjerne komore zatvaraju se i plinonepropusno brtve u roku od dvije minute od trenutka električne blokade koraka punjenja s punjačem u kvaru.

5.1.5.8.   Razdoblje punjenja s punjačem u kvaru za ispitivanje emisije vodika počinje kada se komora hermetički zatvori. Mjeri se koncentracija vodika, temperatura i tlak zraka da se dobiju početne vrijednosti CH2i, Ti i Pi za ispitivanje tijekom punjenja s punjačem u kvaru.

Te se vrijednosti upotrebljavaju za izračun emisije vodika (stavak 6. ovog Priloga). Okolna temperatura T u komori tijekom punjenja s punjačem u kvaru ne smije biti niža od 291 K ni viša od 295 K.

5.1.5.9.   Postupak punjenja s punjačem u kvaru

Punjenje s punjačem u kvaru izvodi se s pomoću odgovarajućeg punjača i obuhvaća sljedeće korake:

5.1.5.10.   Neposredno prije kraja ispitivanja analizator vodika postavlja se na nulu i namješta se raspon mjerenja.

5.1.5.11.   Ispitivanje završava t′1 + 30 minuta nakon početka početnog uzorkovanja kako je određeno u stavku 5.1.5.8. Bilježi se proteklo vrijeme. Mjeri se koncentracija vodika, temperatura i tlak zraka da se dobiju konačne vrijednosti CH2f, Tf i Pf za ispitivanje tijekom punjenja s punjačem u kvaru koje se upotrebljavaju za izračun iz stavka 6. ovog Priloga.

5.2.   Ispitivanje sastavnog dijela

5.2.1.   Priprema REESS-a

Provjerava se starenje REESS-a da bi se potvrdilo da je REESS prošao najmanje pet standardnih ciklusa (kako je navedeno u Dodatku Prilogu 8.).

5.2.2.   Pražnjenje REESS-a

REESS se prazni pri 70 % ± 5 % nazivne snage sustava.

Pražnjenje se zaustavlja kad je postignuto najmanje stanje napunjenosti (SOC) prema specifikaciji proizvođača.

5.2.3.   Mirovanje

U roku od 15 minuta od završetka pražnjenja REESS-a iz stavka 5.2.2. i prije početka ispitivanja emisije vodika REESS miruje pri temperaturi od 293 K ± 2 K tijekom najmanje 12 sati i najviše 36 sati.

5.2.4.   Ispitivanje emisije vodika tijekom uobičajenog punjenja

5.2.4.1.   Prije isteka razdoblja mirovanja REESS-a mjerna se komora prozračuje nekoliko minuta dok se ne postigne ustaljena pozadinska koncentracija vodika. Pritom je uključen ventilator (ventilatori) za miješanje zraka u komori.

5.2.4.2.   Neposredno prije ispitivanja analizator vodika postavlja se na nulu i namješta se raspon mjerenja.

5.2.4.3.   Na kraju razdoblja mirovanja REESS se pomiče u mjernu komoru.

5.2.4.4.   REESS se puni u skladu s uobičajenim postupkom punjenja kako je navedeno u stavku 5.2.4.7.

5.2.4.5.   Vrata mjerne komore zatvaraju se i plinonepropusno brtve u roku od dvije minute od trenutka električne blokade koraka uobičajenog punjenja.

5.2.4.6.   Razdoblje uobičajenog punjenja za ispitivanje emisije vodika počinje kada se komora hermetički zatvori. Mjeri se koncentracija vodika, temperatura i tlak zraka da se dobiju početne vrijednosti CH2i, Ti i Pi za ispitivanje tijekom uobičajenog punjenja.

Te se vrijednosti upotrebljavaju za izračun emisije vodika (stavak 6. ovog Priloga). Okolna temperatura T u komori tijekom uobičajenog napajanja ne smije biti niža od 291 K niti viša od 295 K.

5.2.4.7.   Postupak uobičajenog punjenja

Uobičajeno punjenje izvodi se s pomoću odgovarajućeg punjača i obuhvaća sljedeće korake:

Kriterij za završetak punjenja REESS-a odgovara automatskom zaustavljanju punjača nakon vremena punjenja t1 + t2. To vrijeme punjenja ograničeno je na t1 + 5 h čak i kad odgovarajući uređaji vozača jasno upozoravaju da REESS još nije potpuno pun.

5.2.4.8.   Neposredno prije kraja ispitivanja analizator vodika postavlja se na nulu i namješta se raspon mjerenja.

5.2.4.9.   Razdoblje uzorkovanja emisije završava t1 + t2 ili t1 + 5 sati nakon početka početnog uzorkovanja kako je navedeno u stavku 5.2.4.6. ovog Priloga. Bilježi se proteklo vrijeme. Mjeri se koncentracija vodika, temperatura i tlak zraka da se dobiju konačne vrijednosti CH2f, Tf i Pf za ispitivanje tijekom uobičajenog punjenja koje se upotrebljavaju za izračun iz stavka 6. ovog Priloga.

5.2.5.   Ispitivanje emisije vodika s punjačem u kvaru

5.2.5.1.   U roku od najviše sedam dana nakon završetka ispitivanja iz stavka 5.2.4. postupak ispitivanja počinje pražnjenjem REESS-a vozila u skladu sa stavkom 5.2.2. ovog Priloga.

5.2.5.2.   Ponavljaju se koraci postupka iz prethodnog stavka 5.2.3.

5.2.5.3.   Prije isteka razdoblja mirovanja mjerna se komora prozračuje nekoliko minuta dok se ne postigne ustaljena pozadinska koncentracija vodika. Pritom je uključen ventilator (ventilatori) za miješanje zraka u komori.

5.2.5.4.   Neposredno prije ispitivanja analizator vodika postavlja se na nulu i namješta se raspon mjerenja.

5.2.5.5.   Na kraju mirovanja REESS se pomiče u mjernu komoru.

5.2.5.6.   REESS se puni u skladu s postupkom punjenja s punjačem u kvaru kako je navedeno u stavku 5.2.5.9.

5.2.5.7.   Vrata mjerne komore zatvaraju se i plinonepropusno brtve u roku od dvije minute od trenutka električne blokade koraka punjenja s punjačem u kvaru.

5.2.5.8.   Razdoblje punjenja s punjačem u kvaru za ispitivanje emisije vodika počinje kada se komora hermetički zatvori. Mjeri se koncentracija vodika, temperatura i tlak zraka da se dobiju početne vrijednosti CH2i, Ti i Pi za ispitivanje tijekom punjenja s punjačem u kvaru.

Te se vrijednosti upotrebljavaju za izračun emisije vodika (stavak 6. ovog Priloga). Okolna temperatura T u komori tijekom punjenja s punjačem u kvaru ne smije biti niža od 291 K ni viša od 295 K.

5.2.5.9.   Postupak punjenja s punjačem u kvaru

Punjenje s punjačem u kvaru izvodi se s pomoću odgovarajućeg punjača i obuhvaća sljedeće korake:

5.2.5.10.   Neposredno prije kraja ispitivanja analizator vodika postavlja se na nulu i namješta se raspon mjerenja.

5.2.5.11.   Ispitivanje završava t′1 + 30 minuta nakon početka početnog uzorkovanja kako je određeno u stavku 5.2.5.8. Bilježi se proteklo vrijeme. Mjeri se koncentracija vodika, temperatura i tlak zraka da se dobiju konačne vrijednosti CH2f, Tf i Pf za ispitivanje tijekom punjenja s punjačem u kvaru koje se upotrebljavaju za izračun iz stavka 6.

6.   IZRAČUN

Ispitivanja emisija vodika opisana u stavku 5. omogućuju izračun emisije vodika tijekom faze uobičajenog punjenja i faze punjenja s punjačem u kvaru. Emisije vodika iz svake od tih faza izračunavaju se s pomoću početnih i konačnih koncentracija vodika, temperatura i tlaka u komori te neto volumena komore.

Upotrebljava se sljedeća formula:

pri čemu je:

6.1.   Rezultati ispitivanja

Mase emisije vodika za REESS jesu:

PRILOG 8.

POSTUPCI ISPITIVANJA REESS-A

PRILOG 8.A

ISPITIVANJE NA VIBRACIJE

1.   SVRHA

Svrha ovog ispitivanja jest provjeriti razinu sigurnosti REESS-a kad je izložen vibracijama kojima će REESS vjerojatno biti izložen tijekom uobičajenog rada vozila.

2.   POSTAVKE ISPITIVANJA

2.1.   Ovo ispitivanje provodi se na potpunom REESS-u ili na pripadajućem podsustavu (podsustavima) REESS-a, uključujući ćelije i njihove električne veze. Ako proizvođač odabere ispitivanje pripadajućeg podsustava (ili više njih), proizvođač mora dokazati da rezultat ispitivanja može razumno predstavljati radne značajke potpunog REESS-a s obzirom na njegovu razinu sigurnosti pod istim uvjetima. Ako elektronska upravljačka jedinica REESS-a nije ugrađena u kućište koje okružuje ćelije, tada se na zahtjev proizvođača može izostaviti ugradnja elektronske upravljačke jedinice na ispitivani uređaj.

2.2.   Ispitivani uređaj mora biti čvrsto učvršćen na platformu vibracijskog stroja tako da osigurava neposredno prenošenje vibracija na ispitivani uređaj.

3.   POSTUPCI

3.1.   Opći uvjeti ispitivanja

Na ispitivani se uređaj primjenjuju sljedeći uvjeti:

3.2.   Postupci ispitivanja

Ispitivani uređaji izlažu se vibraciji sinusnog valnog oblika s logaritamskom krivuljom frekvencija između 7 Hz i 50 Hz i natrag na 7 Hz tijekom 15 minuta. Ovaj se ciklus ponavlja 12 puta tijekom ukupno tri sata u vertikalnom smjeru na ugradnju REESS-a prema specifikaciji proizvođača.

Korelacija između frekvencije i ubrzanja prikazana je u tablici.

Frekvencija i ubrzanje

Na zahtjev proizvođača može se upotrijebiti veća stopa ubrzanja kao i viša najveća frekvencija.

Na zahtjev proizvođača može se umjesto korelacije frekvencije i ubrzanja iz tablice upotrijebiti profil ispitivanja na vibracije koji je odredio proizvođač vozila, a provjerila za upotrebu na vozilu i odobrila tehnička služba. Homologacija REESS-a ispitanog u skladu s ovim uvjetom ograničena je na homologaciju za određeni tip vozila.

Nakon vibriranja provodi se standardni ciklus opisan u Dodatku Prilogu 8. ako to ispitivani uređaj omogućava.

Ispitivanje završava jednosatnim razdobljem promatranja pri sobnoj temperaturi ispitnog prostora.

PRILOG 8.B

ISPITIVANJE OTPORNOSTI NA TEMPERATURNE PROMJENE

1.   SVRHA

Svrha ovog ispitivanja jest provjeriti otpornost REESS-a na nagle temperaturne promjene. REESS se izlaže određenom broju temperaturnih ciklusa koji počinju pri sobnoj temperaturi nakon čega slijede ciklusi visokih i niskih temperatura. Time se simulira nagla promjena temperature okoliša kakvoj će REESS vjerojatno biti izložen tijekom svojeg trajanja.

2.   POSTAVKE ISPITIVANJA

Ovo ispitivanje provodi se na potpunom REESS-u ili na pripadajućem podsustavu (podsustavima) REESS-a, uključujući ćelije i njihove električne veze. Ako proizvođač odabere ispitivanje pripadajućeg podsustava (ili više njih), proizvođač mora dokazati da rezultat ispitivanja može razumno predstavljati radne značajke potpunog REESS-a s obzirom na njegovu razinu sigurnosti pod istim uvjetima. Ako elektronička upravljačka jedinica REESS-a nije ugrađena u kućište koje okružuje ćelije, tada se na zahtjev proizvođača može izostaviti ugradnja elektroničke upravljačke jedinice na ispitivani uređaj.

3.   POSTUPCI

3.1.   Opći uvjeti ispitivanja

Na početku ispitivanja na ispitivani se uređaj primjenjuju sljedeći uvjeti:

3.2.   Postupak ispitivanja

Ispitivani uređaj ostavlja se najmanje šest sati na ispitnoj temperaturi od 60 ± 2 °C ili višoj na zahtjev proizvođača, nakon čega se ostavlja najmanje šest sati na ispitnoj temperaturi od – 40 ± 2 °C ili nižoj na zahtjev proizvođača. Između dvaju krajnjih ispitnih temperatura smije proći najviše 30 minuta. Ovaj se postupak ponavlja do završetka najmanje pet punih ciklusa nakon čega se ispitivani uređaj 24 sata ostavlja na okolnoj temperaturi od 20 ± 10 °C.

Nakon 24-satnog mirovanja provodi se standardni ciklus opisan u Dodatku Prilogu 8. ako to ispitivani uređaj omogućava.

Ispitivanje završava jednosatnim razdobljem promatranja pri sobnoj temperaturi ispitnog prostora.

PRILOG 8.C

MEHANIČKI UDAR

1.   SVRHA

Svrha ovog ispitivanja jest provjeriti razinu sigurnosti REESS-a kad je izložen inercijskim opterećenjima do kojih može doći tijekom sudara vozila.

2.   POSTAVKE ISPITIVANJA

2.1.   Ovo ispitivanje provodi se na potpunom REESS-u ili na pripadajućem podsustavu (podsustavima) REESS-a, uključujući ćelije i njihove električne veze. Ako proizvođač odabere ispitivanje pripadajućeg podsustava (ili više njih), proizvođač mora dokazati da rezultat ispitivanja može razumno predstavljati radne značajke potpunog REESS-a s obzirom na njegovu razinu sigurnosti pod istim uvjetima. Ako elektronička upravljačka jedinica REESS-a nije ugrađena u kućište koje okružuje ćelije, tada se na zahtjev proizvođača može izostaviti ugradnja elektroničke upravljačke jedinice na ispitivani uređaj.

2.2.   Ispitivani uređaj priključuje se na ispitnu napravu na način predviđen za ugradnju REESS-a ili podsustava REESS-a na vozilo.

3.   POSTUPCI

3.1.   Opći uvjeti i zahtjevi ispitivanja

Na ispitivanje se primjenjuju sljedeći uvjeti:

3.2.   Postupak ispitivanja

Ispitivani uređaj usporava ili, prema izboru podnositelja zahtjeva, ubrzava u skladu s koridorima ubrzanja navedenima u tablicama od 1. do 3. Tehnička služba u dogovoru s proizvođačem odlučuje hoće li se ispitivanja provesti u pozitivnom ili negativnom smjeru ili oboje.

Za svaki od navedenih ispitnih ciklusa može se upotrijebiti zasebni ispitivani uređaj.

Ispitni ciklus mora biti između najmanje i najveće vrijednosti kako su navedene u tablicama od 1. do 3. Prema preporuci proizvođača na ispitivani uređaj može se primijeniti veća razina udara i/ili dulje trajanje kako je opisano u najvećoj vrijednosti u tablicama od 1. do 3.

Opći opis ispitnih ciklusa

Tablica 1. za vozila kategorija M1 i N1:

Tablica 2. za vozila kategorija M2 i N2:

Tablica 3. za vozila kategorija M3 i N3:

Ispitivanje završava jednosatnim razdobljem promatranja pri sobnoj temperaturi ispitnog prostora.

PRILOG 8.D

MEHANIČKI INTEGRITET

1.   SVRHA

Svrha ovog ispitivanja jest provjeriti razinu sigurnosti REESS-a kad je izložen kontaktnim opterećenjima do kojih može doći tijekom sudara vozila.

2.   POSTAVKE ISPITIVANJA

2.1.   Ovo ispitivanje provodi se na potpunom REESS-u ili na pripadajućem podsustavu (podsustavima) REESS-a, uključujući ćelije i njihove električne veze. Ako proizvođač odabere ispitivanje pripadajućeg podsustava (ili više njih), proizvođač mora dokazati da rezultat ispitivanja može razumno predstavljati radne značajke potpunog REESS-a s obzirom na njegovu razinu sigurnosti pod istim uvjetima. Ako elektronička upravljačka jedinica REESS-a nije ugrađena u kućište koje okružuje ćelije, tada se na zahtjev proizvođača može izostaviti ugradnja elektroničke upravljačke jedinice na ispitivani uređaj.

2.2.   Ispitivani uređaj priključuje se na ispitnu napravu prema preporuci proizvođača.

3.   POSTUPCI

3.1.   Opći uvjeti ispitivanja

Na ispitivanje se primjenjuju sljedeći uvjeti i zahtjevi:

3.2.   Ispitivanje gnječenjem

3.2.1.   Sila gnječenja

Ispitivani uređaj gnječi se između površine koja pruža otpor i ploče za gnječenje kako je prikazana na slici silom od najmanje 100 kN i najviše 105 kN, osim ako je drukčije navedeno u stavku 6.4.2. ovog Pravilnika, s vremenom nastupanja kraćim od tri minute i vremenom zadržavanja od najmanje 100 ms i najviše 10 s.

Na zahtjev proizvođača može se upotrijebiti veća sila gnječenja, duže vrijeme nastupanja, duže vrijeme zadržavanja ili njihova kombinacija.

O djelovanju sile odlučuju proizvođač i tehnička služba s obzirom na smjer gibanja REESS-a u odnosu na njegovu ugradnju u vozilo. Sila se primjenjuje vodoravno i okomito na smjer gibanja REESS-a.

Ispitivanje završava jednosatnim razdobljem promatranja pri sobnoj temperaturi ispitnog prostora.

PRILOG 8.E

VATROOTPORNOST

1.   SVRHA

Svrha ovog ispitivanja jest provjeriti otpornost REESS-a na vatru s vanjske strane vozila prouzročenu npr. izlijevanjem goriva iz vozila (bilo iz samog vozila ili vozila u blizini). U toj situaciji mora ostati dovoljno vremena da vozač i putnici napuste vozilo.

2.   POSTAVKE ISPITIVANJA

2.1.   Ovo ispitivanje provodi se na potpunom REESS-u ili na pripadajućem podsustavu (podsustavima) REESS-a, uključujući ćelije i njihove električne veze. Ako proizvođač odabere ispitivanje pripadajućeg podsustava (ili više njih), proizvođač mora dokazati da rezultat ispitivanja može razumno predstavljati radne značajke potpunog REESS-a s obzirom na njegovu razinu sigurnosti pod istim uvjetima. Ako elektronička upravljačka jedinica REESS-a nije ugrađena u kućište koje okružuje ćelije, tada se na zahtjev proizvođača može izostaviti ugradnja elektronske upravljačke jedinice na ispitivani uređaj. Ako su bitni podsustavi REESS-a raspoređeni u cijelom vozilu, ispitivanje se može provesti na svakom bitnom podsustavu REESS-a.

3.   POSTUPCI

3.1.   Opći uvjeti ispitivanja

Na ispitivanje se primjenjuju sljedeći zahtjevi i uvjeti:

3.2.   Postupak ispitivanja

Prema izboru proizvođača provodi se ispitivanje na vozilu ili ispitivanje sastavnog dijela.

3.2.1.   Ispitivanje na vozilu

Ispitivani uređaj ugrađuje se na ispitnu napravu koja što je više moguće simulira uvjete stvarne ugradnje; za to se ne smije upotrijebiti gorivi materijal, osim materijala koji je dio REESS-a. Metoda kojom se ispitivani uređaj ugrađuje u napravu mora biti u skladu s odgovarajućim specifikacijama za njegovu ugradnju u vozilo. U slučaju REESS-a namijenjenog za upotrebu u posebnom vozilu moraju se u obzir uzeti dijelovi vozila koji na bilo koji način utječu na vatru.

3.2.2.   Ispitivanje sastavnog dijela

Ispitivani uređaj postavlja se na rešetkasti stol smješten iznad tave u smjeru prema konstrukcijskoj namjeri proizvođača.

Rešetkasti stol izrađuje se od čeličnih šipki promjera 6–10 mm s razmakom 4–6 cm. Ako je potrebno, čelične šipke mogu se poduprti ravnim čeličnim dijelovima.

3.3.   Plamen kojem je izložen ispitivani uređaj mora se dobiti izgaranjem komercijalnog goriva za motor s vanjskim izvorom paljenja (u daljnjem tekstu „gorivo”) u tavi. Količina goriva mora biti dostatna za osiguravanje da plamen pod uvjetima slobodnog gorenja gori tijekom cijelog postupka ispitivanja.

Vatra mora obuhvaćati cijelu površinu tave tijekom cijelog izlaganja vatri. Dimenzije tave treba odabrati tako da i bočne strane ispitivanog uređaja sa sigurnošću budu izložene plamenu. Zato tava mora biti veća od horizontalne projekcije ispitivanog uređaja za najmanje 20 cm i najviše 50 cm. Bočne stranice tave ne smiju biti više od 8 cm iznad razine goriva na početku ispitivanja.

3.4.   Tava napunjena gorivom postavlja se ispod ispitivanog uređaja tako da udaljenost između razine goriva u tavi i dna ispitivanog uređaja odgovara konstrukcijskoj visini ispitivanog uređaja iznad površine ceste kad je vozilo neopterećeno ako se primjenjuje stavak 3.2.1. ili približno 50 cm ako se primjenjuje stavak 3.2.2. Ili tava ili ispitna naprava ili oboje moraju biti slobodno pokretljivi.

3.5.   Tijekom ispitne faze C tava mora biti pokrivena zaslonom. Zaslon se postavlja 3 cm +/– 1 cm iznad razine goriva izmjerene prije zapaljenja goriva. Zaslon mora biti izrađen od materijala otpornog na vatru kako je propisano u Dodatku Prilogu 8.E. Između opeka ne smije biti razmaka, a opeke moraju biti postavljene iznad tave tako da su otvori u opekama slobodni. Duljina i širina okvira moraju biti za 2 cm do 4 cm manje od unutarnjih dimenzija tave tako da između okvira i bočne stranice tave postoji prorez od 1 cm do 2 cm za prozračivanje. Prije ispitivanja zaslon mora biti najmanje na sobnoj temperaturi. Opeke se mogu namočiti kako bi se osigurali ponovljivi uvjeti ispitivanja.

3.6.   Ako se ispitivanja provode na otvorenome, potrebno je osigurati zadovoljavajuću zaštitu od vjetra; brzina vjetra u visini tave ne smije premašiti 2,5 km/h.

3.7.   Ispitivanje se sastoji od tri faze B–D ako temperatura goriva iznosi najmanje 20 °C. U suprotnome ispitivanje se sastoji od četiri faze A–D.

3.7.1.   Faza A: Predgrijavanje (slika 1.)

Gorivo u tavi mora se upaliti na udaljenosti od najmanje 3 m od ispitivanog uređaja. Nakon 60 sekundi predgrijavanja tava se postavlja ispod ispitivanog uređaja. Ako je veličina tave prevelika za pomicanje bez opasnosti od prolijevanja tekućine itd., tada je dopušteno pomaknuti ispitivani uređaj i ispitnu napravu do iznad tave.

Slika 1.

Faza A: Predgrijavanje

3.7.2.   Faza B: Izravno izlaganje plamenu (slika 2.)

Ispitivani uređaj izlaže se plamenu goriva koje slobodno gori tijekom 70 sekundi.

Slika 2.

Faza B: Izravno izlaganje plamenu

3.7.3.   Faza C: Neizravno izlaganje plamenu (slika 3.)

Odmah po završetku faze B između tave s upaljenim gorivom i ispitivanog uređaja mora se postaviti zaslon. Ispitivani uređaj izlaže se tom smanjenom plamenu daljnjih 60 sekundi.

Umjesto provođenja ispitne faze C, prema izboru proizvođača može se nastaviti ispitna faza B daljnjih 60 sekundi.

Međutim, to je dopušteno samo ako se tehničkoj službi može dokazati da to neće rezultirati smanjenjem težine ispitivanja.

Slika 3.

Faza C: Neizravno izlaganje plamenu

3.7.4.   Faza D: Kraj ispitivanja (slika 4.)

Tava s upaljenim gorivom prekrivena zaslonom pomiče se nazad u položaj opisan u fazi A. Nije dopušteno gašenje ispitivanog uređaja. Nakon uklanjanja tave ispitivani se uređaj promatra dok se temperatura površine ispitivanog uređaja ne smanji na sobnu temperaturu ili se smanjuje već najmanje tri sata.

Slika 4.

Faza D: Kraj ispitivanja

PRILOG 8.F

VANJSKA ZAŠTITA OD KRATKOG SPOJA

1.   SVRHA

Svrha ovog ispitivanja jest provjeriti učinkovitost zaštite od kratkog spoja. Ako se primjenjuje, ova funkcija mora prekinuti ili ograničiti struju kratkog spoja radi zaštite REESS-a od svih povezanih daljnjih oštećenja uzrokovanih strujom kratkog spoja.

2.   POSTAVKE ISPITIVANJA

Ovo ispitivanje provodi se na potpunom REESS-u ili na pripadajućem podsustavu (podsustavima) REESS-a, uključujući ćelije i njihove električne veze. Ako proizvođač odabere ispitivanje pripadajućeg podsustava (ili više njih), proizvođač mora dokazati da rezultat ispitivanja može razumno predstavljati radne značajke potpunog REESS-a s obzirom na njegovu razinu sigurnosti pod istim uvjetima. Ako elektronička upravljačka jedinica REESS-a nije ugrađena u kućište koje okružuje ćelije, tada se na zahtjev proizvođača može izostaviti ugradnja elektroničke upravljačke jedinice na ispitivani uređaj.

3.   POSTUPCI

3.1.   Opći uvjeti ispitivanja

Na ispitivanje se primjenjuju sljedeći uvjeti:

3.2.   Kratki spoj

Na početku ispitivanja svi odgovarajući glavni sklopnici za punjenje i pražnjenje moraju biti zatvoreni kako bi predstavljali vozilo u stanju „vožnja omogućena” kao i stanje kojim se omogućava vanjsko punjenje. Ako se to ne može izvršiti u jednom ispitivanju, potrebno je provesti dva ili više ispitivanja.

Pozitivni i negativni polovi ispitivanog uređaja moraju biti međusobno spojeni za stvaranje kratkog spoja. Otpor veze koja se upotrebljava u tu svrhu ne smije biti veći od 5 mΩ.

Stanje kratkog spoja nastavlja se do potvrde aktiviranja zaštitne funkcije REESS-a za prekidanje ili ograničenje struje kratkog spoja ili najmanje jedan sat nakon što se temperatura izmjerena na kućištu ispitivanog uređaja stabilizirala tako da je temperaturna razlika manja od 4 °C tijekom jednog sata.

3.3.   Standardni ciklus i razdoblje promatranja

Neposredno nakon završetka kratkog spoja provodi se standardni ciklus opisan u Dodatku Prilogu 8. ako to ispitivani uređaj omogućava.

Ispitivanje završava jednosatnim razdobljem promatranja pri sobnoj temperaturi ispitnog prostora.

PRILOG 8.G

ZAŠTITA OD PREOPTEREĆENJA

1.   SVRHA

Svrha ovog ispitivanja jest provjeriti učinkovitost zaštite od preopterećenja.

2.   POSTAVKE ISPITIVANJA

Ovo ispitivanje provodi se u uobičajenim radnim uvjetima na potpunom REESS-u (to može biti potpuno vozilo) ili na pripadajućem podsustavu (podsustavima) REESS-a, uključujući ćelije i njihove električne veze. Ako proizvođač odabere ispitivanje pripadajućeg podsustava (ili više njih), proizvođač mora dokazati da rezultat ispitivanja može razumno predstavljati radne značajke potpunog REESS-a s obzirom na njegovu razinu sigurnosti pod istim uvjetima.

Za ispitivanje se može upotrijebiti ispitivani uređaj koji je preinačen prema dogovoru proizvođača i tehničke službe. Te preinake ne smiju utjecati na rezultate ispitivanja.

3.   POSTUPCI

3.1.   Opći uvjeti ispitivanja

Na ispitivanje se primjenjuju sljedeći zahtjevi i uvjeti:

3.2.   Punjenje

Na početku ispitivanja svi odgovarajući glavni sklopnici za punjenje moraju biti zatvoreni.

Ograničenja punjenja na ispitnoj opremi se isključuju.

Ispitivani uređaj puni se strujom punjenja od najmanje 1/3C, ali ne višom od najveće struje u uobičajenom radnom rasponu prema specifikaciji proizvođača.

Punjenje se nastavlja sve dok ispitivani uređaj (automatski) ne prekine ili ograniči punjenje. Ako se funkcija automatskog prekida nije aktivirala ili ako nema takve funkcije, punjenje se nastavlja sve dok se ispitivani uređaj ne napuni do svojeg dvostrukog nazivnog kapaciteta.

3.3.   Standardni ciklus i razdoblje promatranja

Neposredno nakon završetka punjenja provodi se standardni ciklus opisan u Dodatku Prilogu 8. ako to ispitivani uređaj omogućava.

Ispitivanje završava jednosatnim razdobljem promatranja pri sobnoj temperaturi ispitnog prostora.

PRILOG 8.H

ZAŠTITA OD PREKOMJERNOG PRAŽNJENJA

1.   SVRHA

Svrha ovog ispitivanja jest provjeriti učinkovitost zaštite od prekomjernog pražnjenja. Ako se primjenjuje, ova funkcija mora prekinuti ili ograničiti struju pražnjenja radi zaštite REESS-a od svih oštećenja prouzročenih preniskim stanjem napunjenosti (SOC) prema specifikaciji proizvođača.

2.   POSTAVKE ISPITIVANJA

Ovo ispitivanje provodi se u uobičajenim radnim uvjetima na potpunom REESS-u (to može biti potpuno vozilo) ili na pripadajućem podsustavu (podsustavima) REESS-a, uključujući ćelije i njihove električne veze. Ako proizvođač odabere ispitivanje pripadajućeg podsustava (ili više njih), proizvođač mora dokazati da rezultat ispitivanja može razumno predstavljati radne značajke potpunog REESS-a s obzirom na njegovu razinu sigurnosti pod istim uvjetima.

Za ispitivanje se može upotrijebiti ispitivani uređaj koji je preinačen prema dogovoru proizvođača i tehničke službe. Te preinake ne smiju utjecati na rezultate ispitivanja.

3.   POSTUPCI

3.1.   Opći uvjeti ispitivanja

Na ispitivanje se primjenjuju sljedeći zahtjevi i uvjeti:

3.2.   Pražnjenje

Na početku ispitivanja svi odgovarajući glavni sklopnici moraju biti zatvoreni.

Pražnjenje se provodi strujom od najmanje 1/3 stope C, ali ne višom od najveće struje u uobičajenom radnom rasponu prema specifikaciji proizvođača.

Pražnjenje se nastavlja sve dok ispitivani uređaj (automatski) ne prekine ili ograniči pražnjenje. Ako se funkcija automatskog prekida nije aktivirala ili ako nema takve funkcije, pražnjenje se nastavlja sve dok se ispitivani uređaj ne isprazni na 25 posto svojeg nazivnog napona.

3.3.   Standardno punjenje i razdoblje promatranja

Neposredno nakon završetka pražnjenja ispitivani uređaj puni se postupkom standardnog punjenja opisanim u Dodatku Prilogu 8. ako to ispitivani uređaj omogućava.

Ispitivanje završava jednosatnim razdobljem promatranja pri sobnoj temperaturi ispitnog prostora.

PRILOG 8.I

ZAŠTITA OD PREGRIJAVANJA

1.   SVRHA

Svrha ovog ispitivanja jest provjeriti učinkovitost mjera zaštite REESS-a od prekomjernog unutarnjeg zagrijavanja tijekom rada, čak i u slučaju kvara funkcije hlađenja, ako je primjenjivo. Ako nisu potrebne posebne mjere zaštite REESS-a od postizanja nesigurnog stanja zbog unutarnjeg pregrijavanja, to se sigurno djelovanje mora dokazati.

2.   POSTAVKE ISPITIVANJA

2.1.   Ovo ispitivanje provodi se na potpunom REESS-u (to može biti potpuno vozilo) ili na pripadajućem podsustavu (podsustavima) REESS-a, uključujući ćelije i njihove električne veze. Ako proizvođač odabere ispitivanje pripadajućeg podsustava (ili više njih), proizvođač mora dokazati da rezultat ispitivanja može razumno predstavljati radne značajke potpunog REESS-a s obzirom na njegovu razinu sigurnosti pod istim uvjetima. Za ispitivanje se može upotrijebiti ispitivani uređaj koji je preinačen prema dogovoru proizvođača i tehničke službe. Te preinake ne smiju utjecati na rezultate ispitivanja.

2.2.   Ako je REESS opremljen funkcijom hlađenja i ako REESS ostaje uključen i bez djelovanja sustava funkcije hlađenja, taj sustav hlađenja mora biti isključen tijekom ispitivanja.

2.3.   U svrhu praćenja temperaturnih promjena tijekom ispitivanja kontinuirano se mjeri temperatura ispitivanog uređaja u kućištu blizu ćelija. Za to se može upotrijebiti ugrađeni senzor, ako postoji. Proizvođač i tehnička služba moraju se dogovoriti o položaju senzora (ili više njih) temperature koji se upotrebljava.

3.   POSTUPCI

3.1.   Na početku ispitivanja moraju biti uključene sve zaštitne naprave koje utječu na funkciju ispitivanog uređaja a bitne su za ishod ispitivanja, osim svih isključenja sustava provedenih u skladu sa stavkom 2.2.

3.2.   Tijekom ispitivanja ispitivani uređaj kontinuirano se puni i prazni stalnom strujom koja će što je brže moguće povećati temperaturu ćelija unutar uobičajenog radnog raspona prema specifikaciji proizvođača.

3.3.   Ispitivani uređaj smješta se u konvekcijsku peć ili klimatsku komoru. Temperatura u komori ili peći postupno se povećava do vrijednosti temperature utvrđene u skladu sa stavkom 3.3.1. ili 3.3.2., kako je primjenjivo, a nakon toga do završetka ispitivanja održava se na temperaturi jednakoj ili većoj od te utvrđene vrijednosti.

3.3.1.   Ako je REESS opremljen mjerama zaštite od unutarnjeg pregrijavanja, temperatura se povećava do vrijednosti temperature koju je proizvođač naveo kao graničnu vrijednost radne temperature za te zaštitne mjere radi osiguranja da će se temperatura ispitivanog uređaja povećati kako je određeno u stavku 3.2.

3.3.2.   Ako REESS nije opremljen posebnim mjerama zaštite od unutarnjeg pregrijavanja, temperatura se povećava do najveće radne temperature prema specifikaciji proizvođača.

3.4.   Kraj ispitivanja: ispitivanje završava kada nastupi jedno od sljedećega: