Choose the experimental features you want to try

This document is an excerpt from the EUR-Lex website

Document 42012X0920(01)

    Pravilnik br. 10 Gospodarske komisije Ujedinjenih naroda za Europu (UN/ECE) - Jedinstvene odredbe o homologaciji vozila u odnosu na elektromagnetsku kompatibilnost

    SL L 254, 20.9.2012, p. 1–76 (BG, ES, CS, DA, DE, ET, EL, EN, FR, IT, LV, LT, HU, MT, NL, PL, PT, RO, SK, SL, FI, SV)

    Ovaj dokument objavljen je u određenim posebnim izdanjima (HR)

    Legal status of the document In force

    ELI: http://data.europa.eu/eli/reg/2012/10/oj

    11/Sv. 077

    HR

    Službeni list Europske unije

    173


    42012X0920(01)


    L 254/1

    SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

    20.09.2012.


    Samo izvorni tekstovi UN/ECE-a imaju pravni učinak prema međunarodnom javnom pravu. Status i dan stupanja na snagu ovog Pravilnika treba provjeriti u zadnjem izdanju dokumenta UN/ECE TRANS/WP.29/343/, koji je dostupan na:

    http://www.unece.org/trans/main/wp29/wp29wgs/wp29gen/wp29fdocstts.html

    Pravilnik br. 10 Gospodarske komisije Ujedinjenih naroda za Europu (UN/ECE) - Jedinstvene odredbe o homologaciji vozila u odnosu na elektromagnetsku kompatibilnost

    Obuhvaća sav važeći tekst do:

    niza izmjena 04 — dan stupanja na snagu: 28. listopada 2011.

    ispravka 1. revizije 4. — dan stupanja na snagu: 28.listopada 2011.

    dopune 1. niza izmjena 04 — dan stupanja na snagu: 26. srpnja 2012.

    SADRŽAJ

    1.

    Područje primjene

    2.

    Definicije

    3.

    Zahtjev za homologaciju

    4.

    Homologacija

    5.

    Označivanje

    6.

    Zahtjevi u konfiguracijama osim „sustava za pohranu energije s mogućnošću ponovnog punjenja (RESS) za vrijeme punjenja spojenog na električnu mrežu”

    7.

    Dodatni zahtjevi u konfiguraciji „sustava za pohranu energije s mogućnošću ponovnog punjenja (RESS) za vrijeme punjenja spojenog na električnu mrežu”

    8.

    Izmjena ili proširenje homologacije tipa vozila nakon dodatka ili zamjene električnog/elektroničkog podsklopa (ESA)

    9.

    Sukladnost proizvodnje

    10.

    Kazne za nesukladnost proizvodnje

    11.

    Potpuno obustavljena proizvodnja

    12.

    Preinaka i proširenje homologacije tipa vozila ili ESA

    13.

    Prijelazne odredbe

    14.

    Imena i adrese tehničkih službi odgovornih za provedbu homologacijskih ispitivanja, kao i nadležnih administrativnih tijela

    DODACI

    1.

    Popis normi koje se navode u ovom Pravilniku

    2.

    Referentne granične vrijednosti za širokopojasne elektromagnetske smetnje koje uzrokuju vozila

    3.

    Referentne granične vrijednosti za širokopojasne elektromagnetske smetnje koje uzrokuju vozila

    4.

    Referentne granične vrijednosti za uskopojasne elektromagnetske smetnje koje uzrokuju vozila

    5.

    Referentne granične vrijednosti za uskopojasne elektromagnetske smetnje koje uzrokuju vozila

    6.

    Električni/elektronski podsklop

    7.

    Električni/elektronski podsklop

    PRILOZI

    1.

    Primjeri homologacijskih oznaka

    2.A

    Primjer opisnog dokumenta za homologaciju tipa vozila s obzirom na elektromagnetsku kompatibilnost

    2.B

    Primjer opisnog dokumenta za homologaciju tipa električnog/elektroničkog podsklopa, s obzirom na elektromagnetsku kompatibilnost

    3.A

    Izjava o dodijeljenoj, proširenoj, odbijenoj ili povučenoj homologaciji ili potpunom prekidu proizvodnje tipa vozila/sastavnog dijela/zasebne tehničke jedinice u odnosu na Pravilnik br. 10

    3.B

    Izjava o dodijeljenoj, proširenoj, odbijenoj ili povučenoj homologaciji ili potpunom prekidu proizvodnje tipa električnog/elektroničkog podsklopa tehničke jedinice u odnosu na Pravilnik br. 10

    4.

    Metoda mjerenja zračenih širokopojasnih elektromagnetskih emisija iz vozila

    5.

    Metoda mjerenja zračenih uskopojasnih elektromagnetskih emisija iz vozila

    6.

    Metoda ispitivanja otpornosti vozila na elektromagnetsko zračenje

    7.

    Metoda mjerenja zračenih širokopojasnih elektromagnetskih emisija iz električnih/elektroničkih podsklopova

    8.

    Metoda mjerenja zračenih uskopojasnih elektromagnetskih emisija iz električnih/elektroničkih podsklopova

    9.

    Metoda (metode) ispitivanja otpornosti električnih/elektroničkih podsklopova na elektromagnetsko zračenje

    10.

    Metoda (metode) ispitivanja prolaznih elektromagnetskih zračenja električnih/elektroničkih podsklopova i otpornosti na njih

    11.

    Metode ispitivanja emisije harmonika koje nastaju na električnim vodovima za izmjeničnu struju u vozilu

    12.

    Metode ispitivanja emisije naponskih promjena, naponskih kolebanja i treperenja na električnim vodovima za izmjeničnu struju u vozilu

    13.

    Metode ispitivanja emisije radiofrekvencijskih smetnji na električnim vodovima za istosmjernu ili izmjeničnu struju u vozilu

    14.

    Metode ispitivanja emisije radiofrekvencijskih smetnji na mrežnom i telekomunikacijskom priključku u vozilu

    15.

    Metode ispitivanja otpornosti vozila prema brzim tranzijentima i rafalima na električnim vodovima za istosmjernu ili izmjeničnu struju

    16.

    Metode ispitivanja otpornosti vozila na prenapon na električnim vodovima za istosmjernu ili izmjeničnu struju

    1.   PODRUČJE PRIMJENE

    Ovaj se Pravilnik primjenjuje na:

    1.1.

    vozila kategorija L, M, N i O (1) s obzirom na elektromagnetsku kompatibilnost;

    1.2.

    sastavne dijelove i zasebne tehničke jedinice namijenjene za ugradbu u ta vozila uz ograničenje navedeno u stavku 3.2.1. s obzirom na elektromagnetsku kompatibilnost.

    1.3.

    On obuhvaća:

    (a)

    zahtjeve koji se odnose na otpornost na zračene smetnje i smetnje koje se šire vođenjem za funkcije koje su povezane s izravnim upravljanjem vozila, sa zaštitom vozača, putnika ili drugih sudionika u prometu, te sa smetnjama koje bi mogle dovesti u zabunu vozača ili druge sudionike u prometu, vezane uz funkcionalnost sabirnice podataka, vezane uz smetnje, koje bi mogle utjecati na propisane podatke vozila;

    (b)

    zahtjeve koji se odnose na nadzor neželjenih zračenih emisija i emisija koje se šire vođenjem radi zaštite predviđene uporabe električne ili elektroničke opreme u samom ili susjednim ili bliskim vozilima te na smetnje od opreme koja se može naknadno ugraditi u vozilo;

    (c)

    dodatne zahtjeve za vozila koja imaju sustave spajanja za napajanje opreme sustava za pohranu energije s mogućnošću ponovnog punjenja (RESS) vezano uz nadzor emisija i otpornost od te veze između vozila i električne mreže.

    2.   DEFINICIJE

    Za potrebe ovog Pravilnika:

    2.1.

    „Elektromagnetska kompatibilnost” znači mogućnost nekog vozila, sastavnog dijela (sastavnih dijelova) ili zasebne tehničke jedinice (zasebnih tehničkih jedinica) da rade zadovoljavajuće u svojem elektromagnetskome okružju bez unošenja nedopuštenih elektromagnetskih smetnji na bilo što u tome okružju.

    2.2.

    „Elektromagnetska smetnja” znači svaka elektromagnetska pojava koja može umanjiti radne značajke vozila, sastavnog dijela (sastavnih dijelova), zasebne tehničke jedinice (zasebnih tehničkih jedinica) ili bilo kojeg drugog uređaja, jedinice opreme ili sustava koji radi u blizini vozila. Elektromagnetska smetnja može biti elektromagnetski šum, neželjeni signal ili promjena u samome mediju širenja vala.

    2.3.

    „Elektromagnetska otpornost” znači mogućnost vozila, sastavnog dijela (sastavnih dijelova) ili zasebne tehničke jedinice (zasebnih tehničkih jedinica) da rade bez umanjenja radnih značajki i u području gdje postoje elektromagnetski poremećaji koji uključuju željene radiofrekvencijske signale od radioodašiljača ili zračenih emisija u pojasu industrijske, znanstvene ili medicinske (ISM) opreme, u vozilu ili izvan vozila.

    2.4.

    „Elektromagnetsko okružje” znači ukupnost elektromagnetskih pojava koje postoje na danoj lokaciji.

    2.5.

    „Širokopojasna emisija” znači emisija koja ima širinu pojasa veću od propusne širine pojasa danog mjernog uređaja ili prijamnika (Posebni međunarodni odbor za radijske smetnje (CISPR) 25, drugo izdanje 2002. i Ispravak 2004.).

    2.6.

    „Uskopojasna emisija” znači emisija koja ima širinu pojasa manju od propusne širine pojasa danog mjernog uređaja ili prijamnika (CISPR 25, drugo izdanje 2002. i Ispravak 2004.).

    2.7.

    „Električni/elektronički sustav” znači električni i/ili elektronički uređaj(i) ili skupina(-e) uređaja zajedno s pridruženim električnim spojevima koji su dio nekog vozila, ali nisu namijenjeni za homologaciju tipa odvojeno od vozila. I RESS sustav i sustav spajanja za punjenje RESS-a smatraju se električnim/elektroničkim sustavima.

    2.8.

    „Električni/elektronički podsklop” (ESA) znači električni i/ili elektronički uređaj ili skupina (skupine) uređaja koji su zajedno s pridruženim električnim spojevima i ožičenjem namijenjeni da budu dio nekog vozila i da obavljaju jednu ili više specijaliziranih funkcija. ESA se može homologirati na zahtjev proizvođača kao „sastavni dio” ili „zasebna tehnička jedinica (STU)”.

    2.9.

    „Tip vozila” u odnosu na elektromagnetsku kompatibilnost obuhvaća vozila koja se bitno ne razlikuju s obzirom na sljedeće:

    2.9.1.

    ukupnu veličinu i oblik motornog prostora;

    2.9.2.

    opći razmještaj električnih i/ili elektroničkih sastavnih dijelova i ožičenja;

    2.9.3.

    osnovni materijal od kojeg je napravljena nadogradnja ili oplata, ako je primjenjivo (primjerice oplata karoserije od čelika, aluminija ili od staklenih vlakana). Postojanje ploha od različitih materijala ne mijenja tip vozila pod uvjetom da je nepromijenjen osnovni materijal nadogradnje. Takve se različitosti međutim ipak moraju prijaviti.

    2.10.

    „Tip ESA” s obzirom na elektromagnetsku kompatibilnost obuhvaća ESA podsklopove koji se ne razlikuju u bitnim značajkama kao što su:

    2.10.1.

    funkcija koju ESA podsklopovi obavljaju;

    2.10.2.

    opći razmještaj električnih i/ili elektroničkih sastavnih dijelova, ako je primjenjivo.

    2.11.

    „Ožičenje vozila” znači kabeli za napajanje, kabeli sustava sabirnica (npr. CAN), za prijenos signala ili aktivne antenske kabele, koje je proizvođač ugradio u vozilo.

    2.12.

    „Funkcije koje su povezane s otpornošću” su:

    (a)

    funkcije koje su povezane s izravnim upravljanjem vozila:

    i.

    poremećaj ili promjena u, na primjer, motoru, mjenjaču, kočnici, ovjesu, aktivnom upravljanju, uređajima za ograničenja brzine;

    ii.

    one koje utječu na položaj vozača, npr. položaj sjedala ili kola upravljača;

    iii.

    one koje utječu na vozačevu vidljivost: npr. kratki svjetlosni snop, brisač vjetrobranskog stakla;

    (b)

    funkcije koje su povezane sa zaštitom vozača, putnika ili drugih sudionika u prometu:

    npr. zračni jastuci i sigurnosni sustavi za držanje;

    (c)

    funkcije koje, kada su poremećene, mogu dovesti u zabunu vozača ili druge sudionike u prometu:

    i.

    optičke smetnje: neispravan rad, npr. pokazivača smjera, kočnih svjetala, gabaritnih svjetala, stražnjeg pozicijskog svjetla, upozornih svjetiljki za sigurnosne sustave, pogrešni podaci od upozornih indikatora, svjetiljki ili zaslona koji su povezani s funkcijama u stavkama (a) ili (b) koje su izravno u vozačevom vidnom polju;

    ii.

    zvučne smetnje: npr. neispravan rad alarma za neovlaštenu uporabu ili sirene;

    (d)

    funkcije u vezi sa sabirnicom podataka:

    blokiranjem prijenosa podataka na sabirnice podataka u vozilu koje se upotrebljavaju za prijenos podataka potrebnih za ispravan rad drugih funkcija povezanih s otpornošću;

    (e)

    funkcije koje, kad su poremećene, utječu na propisane podatke vozila: npr. tahograf, brojač kilometara;

    (f)

    funkcije vezane uz RESS dok je za vrijeme punjenja spojen na električnu mrežu:

    dovodeći do neočekivanog pomicanja vozila.

    2.13.

    „RESS” znači sustav za pohranu energije koji se može puniti i koji osigurava električnu energiju za električni pogon vozila.

    2.14.

    „Sustav spajanja za punjenje RESS-a” znači električni krug instaliran u vozilo koji se koristi za punjenje RESS-a.

    3.   ZAHTJEV ZA HOMOLOGACIJU

    3.1.   Homologacija tipa vozila

    3.1.1.

    Zahtjev za homologaciju tipa vozila s obzirom na njegovu elektromagnetsku kompatibilnost podnosi proizvođač vozila.

    3.1.2.

    Obrazac opisnog dokumenta dan je u Prilogu 2.A.

    3.1.3.

    Proizvođač vozila sastavlja program opisujući sve relevantne električne/elektroničke sustave ili ESA podsklopove, oblike nadogradnje, vrste materijala nadogradnje, opći raspored ožičenja, varijante motora, verzije s upravljačem na lijevoj/desnoj strani i verzije razmaka osovina. Bitni su električni/elektronički sustavi ili ESA podsklopovi oni koji mogu emitirati snažno širokopojasno ili uskopojasno zračenje i/ili oni koji su uključeni u funkcije povezane s otpornošću vozila (vidjeti stavak 2.12.) te oni koji osiguravaju sustave spajanja za punjenje RESS-a.

    3.1.4.

    Iz tog se programa odabire vozilo predstavnik u svrhu ispitivanja uz uzajamnu suglasnost proizvođača i nadležnog tijela. Izbor vozila temelji se na električnim/elektroničkim sustavima koje je ponudio proizvođač. Može se odabrati jedno ili više vozila iz tog programa u svrhu ispitivanja kada se smatra, uz uzajamnu suglasnost proizvođača i nadležnog tijela, da su uključeni različiti električni/elektronički sustavi koji bi mogli znatno utjecati na elektromagnetsku kompatibilnost vozila u usporedbi s prvim vozilom predstavnikom.

    3.1.5.

    Izbor vozila u skladu sa stavkom 3.1.4. treba ograničiti na kombinacije vozila i električnih/elektroničkih sustava vozila namijenjenih stvarnoj proizvodnji.

    3.1.6.

    Proizvođač može dopuniti zahtjev izvještajem o provedenim ispitivanjima. Tijelo za homologaciju može upotrijebiti svaki tako dobiven podatak radi sastavljanja certifikata o homologaciji tipa.

    3.1.7.

    Kad tehnička služba odgovorna za homologacijska ispitivanja sama izvodi ispitivanje, tada treba osigurati vozilo koje predstavlja tip koji će se homologirati u skladu sa stavkom 3.1.4.

    3.1.8.

    Za vozila kategorija M, N i O proizvođač vozila mora priložiti izjavu o frekvencijskim pojasevima, razinama snage, položajima antene i uvjetima i načinu ugradbe RF odašiljača, čak i kad vozilo nije opremljeno RF odašiljačem u vrijeme homologacije. To mora obuhvatiti sve pokretne radijske službe koje se uobičajeno upotrebljavaju u vozilu. Ti podaci moraju biti javno dostupni nakon homologacije tipa.

    Proizvođači vozila moraju osigurati dokaz da takvi odašiljači ne utječu negativno na radne značajke vozila.

    3.1.9.

    Homologacija tipa vozila primjenjuje se i na RESS sustav i na sustav spajanja za punjenje RESS-a jer se oni smatraju električnim/elektroničkim sustavima.

    3.2.   Homologacija tipa električnog/elektroničkog podsklopa (ESA podsklopa)

    3.2.1.

    Primjenjivost ovog Pravilnika na ESA podsklop:

    Image

    3.2.2.

    Zahtjev za homologaciju tipa ESA podsklopa s obzirom na njegovu elektromagnetsku kompatibilnost podnosi proizvođač vozila ili proizvođač ESA podsklopa.

    3.2.3.

    Obrazac opisnog dokumenta prikazan je u Prilogu 2.B.

    3.2.4.

    Proizvođač može dopuniti zahtjev izvještajem o provedenim ispitivanjima. Tijelo za homologaciju može upotrijebiti svaki tako dobiven podatak u svrhu sastavljanja izjavnog obrasca za homologaciju tipa.

    3.2.5.

    Kad tehnička služba odgovorna za homologacijska ispitivanja sama provodi ispitivanje, tada treba osigurati uzorak ESA podsklopa koji predstavlja tip koji će se homologirati, ako je potrebno, nakon što raspravi s proizvođačem npr. moguće promjene rasporeda, broja sastavnih dijelova, broja osjetnika. Kada to tehnička služba smatra potrebnim, može odabrati dodatni uzorak.

    3.2.6.

    Uzorak (uzorci) mora (moraju) biti jasno i neizbrisivo označen(i) trgovačkim nazivom proizvođača ili oznakom marke i tipa.

    3.2.7.

    Gdje je primjenjivo, moraju se naznačiti sva ograničenja uporabe. Svako takvo ograničenje treba biti uneseno u priloge 2.B i/ili 3.B.

    3.2.8.

    Za električne/elektroničke podsklopove (ESA) koji se na tržištu pojave kao zamjenski dijelovi nije potrebna homologacija tipa ako su vidljivo označeni identifikacijskim brojem kao zamjenski dijelovi i ako su istovjetni i izrađeni kod istog proizvođača kao odgovarajući dio izvorne opreme proizvođača za već homologirano vozilo.

    3.2.9.

    Sastavni dijelovi koji se prodaju kao oprema za naknadnu ugradbu i namijenjeni su ugradbi u motorna vozila ne moraju se tipno homologirati ako ne utječu na funkcije koje su povezane s otpornošću (vidjeti stavak 2.12.). U tom slučaju proizvođač treba izdati izjavu da ESA podsklop ispunjava zahtjeve ovog Pravilnika i posebno da se nalazi unutar graničnih vrijednosti određenih u stavcima 6.5., 6.6., 6.8. i 6.9.

    4.   HOMOLOGACIJA TIPA

    4.1.   Postupci homologacije tipa

    4.1.1.   Homologacija tipa vozila

    Proizvođač vozila može slobodno odabrati jednu od sljedećih mogućnosti za homologaciju tipa vozila.

    4.1.1.1.   Homologacija instalacije vozila

    Instalacija vozila može dobiti homologaciju tipa izravno slijedom odredaba danih u stavku 6. ovog Pravilnika. Ako proizvođač vozila odabere taj postupak, ne zahtijeva se nikakvo zasebno ispitivanje električnih/elektroničkih sustava ili ESA podsklopova.

    4.1.1.2.   Homologacija tipa vozila ispitivanjem pojedinih ESA podsklopova

    Proizvođač vozila može dobiti homologaciju za vozilo kad tijelu za homologaciju dokaže da su svi bitni (vidjeti stavak 3.1.3. ovog Pravilnika) električni/elektronički sustavi ili ESA podsklopovi pojedinačno homologirani u skladu s ovim Pravilnikom te da su ugrađeni prema svim uvjetima koji su u njemu propisani.

    4.1.1.3.   Proizvođač, ako to želi, može dobiti homologaciju prema ovom Pravilniku ako vozilo nema opremu takvog tipa koja podliježe ispitivanjima otpornosti na smetnje ili emisije. Takve homologacije ne zahtijevaju ispitivanje.

    4.1.2.   Homologacija tipa za ESA podsklop

    Homologacija tipa može se dodijeliti za neki ESA podsklop koji se ugrađuje u bilo koji tip vozila ili u određeni tip vozila ili tipove prema zahtjevu proizvođača ESA podsklopa (homologacija zasebne tehničke jedinice).

    4.1.3.   ESA podsklopovi koji su RF odašiljači, a koji nisu dobili homologaciju tipa u suradnji s proizvođačem vozila, moraju se isporučivati s odgovarajućim uputama za ugradbu.

    4.2.   Dodjeljivanje homologacije tipa

    4.2.1.   Vozilo

    4.2.1.1.   Kada vozilo predstavnik tipa ispunjava zahtjeve stavka 6. ovog Pravilnika, dodjeljuje se homologacija tipa.

    4.2.1.2.   Obrazac certifikata o homologaciji tipa dan je u Prilogu 3.A.

    4.2.2.   ESA podsklop

    4.2.2.1.   Kada predstavnik jednog ili više ESA sustava ispunjava zahtjeve ovog Pravilnika, dodjeljuje se homologacija tipa.

    4.2.2.2.   Obrazac certifikata o homologaciji tipa naveden je u Prilogu 3.B.

    4.2.3.   Za sastavljanje certifikata iz stavka 4.2.1.2. ili 4.2.2.2., nadležno tijelo ugovorne stranke koje dodjeljuje homologaciju može upotrijebiti izvještaj koji je pripremio ili odobrio ovlašteni i priznati ispitni laboratorij ili u skladu s odredbama ovog Pravilnika.

    4.3.   O dodjeljivanju ili odbijanju homologacije za tip vozila ili ESA podsklopa u skladu s ovim Pravilnikom obavješćuju se stranke Sporazuma koje primjenjuju ovaj Pravilnik, na obrascu koji je sukladan primjerku u Prilogu 3.A ili 3.B ovom Pravilniku, i prilažu mu se fotografije i/ili dijagrami ili crteži u odgovarajućem mjerilu koje je podnio podnositelj zahtjeva, na formatu A4 (210 × 297 mm) ili presavijeno na taj format.

    5.   OZNAČIVANJE

    5.1.   Homologacijski broj dodjeljuje se svakom homologiranom vozilu ili ESA podsklopu. Njegove prve dvije znamenke označuju niz izmjena koje sadrže najnovije glavne tehničke izmjene Pravilnika na dan izdavanja homologacije. Ista ugovorna stranka ne može dodijeliti isti homologacijski broj drugom tipu vozila ili ESA podsklopa.

    5.2.   Prisutnost oznaka

    5.2.1.   Vozilo

    Homologacijska oznaka opisana u stavku 5.3. pričvršćuje se na svako vozilo koje je sukladno tipu homologiranom prema ovom Pravilniku.

    5.2.2.   Podsklop

    Homologacijska oznaka opisana u stavku 5.3. pričvršćuje se na svaki ESA podsklop koji je sukladan tipu homologiranom prema ovom Pravilniku.

    Oznaku ne trebaju nositi električni/elektronički sustavi ugrađeni u vozila koji su homologirani kao jedinice.

    5.3.   Međunarodna oznaka homologacije postavlja se na vidljivo i lako dostupno mjesto određeno u homologacijskom obrascu s izjavom, na svako vozilo koje je sukladno tipu homologiranom prema ovom Pravilniku. Ta oznaka obuhvaća:

    5.3.1.   krug u koji je upisano slovo „E” te razlikovni broj države koja je izdala homologaciju (2);

    5.3.2.   broj ovog Pravilnika nakon kojeg slijede slovo „R”, povlaka i homologacijski broj desno od kruga određenog u stavku 5.3.1.

    5.4.   Primjer oznake homologacije tipa prikazan je u Prilogu 1. ovom Pravilniku.

    5.5.   Oznake na ESA podsklopovima prema stavku 5.3. ne moraju biti vidljive kad je ESA podsklop ugrađen u vozilo.

    6.   SPECIFIKACIJE U KONFIGURACIJAMA OSIM „PUNJENJA RESS-a SPOJENOG NA ELEKTRIČNU MREŽU”

    6.1.   Opći zahtjevi

    6.1.1.   Vozilo i njegovi električni/elektronički sustavi ili ESA podsklopovi moraju biti tako konstruirani, proizvedeni i ugrađeni tako da omogućavaju da vozilo u uobičajenim uvjetima uporabe zadovoljava zahtjeve ovog Pravilnika.

    6.1.1.1.

    Vozilo mora biti ispitano na zračene emisije i na otpornost na zračene smetnje. Ispitivanja za emisije koje se šire vođenjem ili otpornosti na smetnje koje se šire vođenjem nisu potrebna za homologaciju tipa vozila.

    6.1.1.2.

    ESA podsklopovi moraju biti ispitani na zračene i emisije koje se šire vođenjem i na otpornost na zračene smetnje i smetnje koje se šire vođenjem.

    6.1.2.   Prije ispitivanja, tehnička služba treba pripremiti plan ispitivanja u dogovoru s proizvođačem, koji sadrži barem postupak rada, funkcije simulacije, funkcije praćenja, kriterije zadovoljava/ne zadovoljava i predviđene emisije.

    6.2.   Zahtjevi za širokopojasno elektromagnetsko zračenje vozila

    6.2.1.   Metoda mjerenja

    Elektromagnetsko zračenje koje proizvodi vozilo predstavnik određenog tipa mjeri se metodom opisanom u Prilogu 4. Metodu mjerenja određuje proizvođač vozila u suglasnosti s tehničkom službom.

    6.2.2.   Širokopojasne granice za homologaciju vozila

    6.2.2.1.

    Kad su mjerenja izvedena uporabom metode opisane u Prilogu 4. s razmakom između vozila i antene od 10,0 ± 0,2 m, granice su zračenja 32 dB mikrovolta/m u frekvencijskom pojasu od 30 do 75 MHz i od 32 do 43 dB mikrovolta/m u frekvencijskom pojasu od 75 do 400 MHz, a ta se granica povećava logaritamski s frekvencijama iznad 75 MHz, kako je navedeno u Dodatku 2. U frekvencijskom pojasu od 400 do 1 000 MHz granica je stalna na 43 dB mikrovolta/m.

    6.2.2.2.

    Kad su mjerenja izvedena uporabom metode opisane u Prilogu 4. s razmakom između vozila i antene od 3,0 ± 0,05 m, granice su zračenja 42 dB mikrovolta/m u frekvencijskom pojasu od 30 do 75 MHz i od 42 do 53 dB mikrovolta/m u frekvencijskom pojasu od 75 do 400 MHz, a ta se granica povećava logaritamski s frekvencijama iznad 75 MHz kako je navedeno u Dodatku 3. U frekvencijskom pojasu od 400 do 1 000 MHz granica je stalna na 53 dB mikrovolta/m.

    6.2.2.3.

    Na vozilu predstavniku određenog tipa izmjerene vrijednosti izražene u dB mikrovolta/m moraju biti ispod granice za homologaciju tipa.

    6.3.   Zahtjevi za uskopojasno elektromagnetsko zračenje vozila

    6.3.1.   Metoda mjerenja

    Elektromagnetsko zračenje koje proizvodi vozilo predstavnik određenog tipa mjeri se uporabom metode opisane u Prilogu 5. Metodu određuje proizvođač vozila u suglasnosti s tehničkom službom.

    6.3.2.   Uskopojasne granice za homologaciju tipa vozila

    6.3.2.1.

    Kad su mjerenja izvedena uporabom metode opisane u Prilogu 5. s razmakom između vozila i antene od 10,0 ± 0,2 m, granice su 22 dB mikrovolta/m u frekvencijskom pojasu od 30 do 75 MHz i od 22 do 33 dB mikrovolta/m u frekvencijskom pojasu od 75 do 400 MHz, a ta se granica povećava logaritamski s frekvencijama iznad 75 MHz kako je navedeno u Dodatku 4. U frekvencijskom pojasu od 400 do 1 000 MHz granica je stalna na 33 dB mikrovolta/m.

    6.3.2.2.

    Kad su mjerenja izvedena uporabom metode opisane u Prilogu 5. s razmakom između vozila i antene od 3,0 ± 0,05 m, granice su 32 dB mikrovolta/m u frekvencijskom pojasu od 30 do 75 MHz i od 32 do 43 dB mikrovolta/m u frekvencijskom pojasu od 75 do 400 MHz, a ta se granica povećava logaritamski s frekvencijama iznad 75 MHz kako je navedeno u Dodatku 5. U frekvencijskom pojasu 400 do 1 000 MHz granica je stalna na 43 dB mikrovolta/m.

    6.3.2.3.

    Na vozilu predstavniku određenog tipa izmjerene vrijednosti izražene u dB mikrovolta/m moraju biti ispod granice za homologaciju tipa.

    6.3.2.4.

    Usprkos granicama određenim u stavcima 6.3.2.1., 6.3.2.2. i 6.3.2.3. ovog Pravilnika, kad je tijekom početnog koraka opisanog u točki 1.3. Priloga 5. jakost signala izmjerena na radijskoj anteni vozila manja od 20 dB mikrovolta/m u frekvencijskom području od 76 do 108 MHz mjereno prosječnim detektorom, tada se za to vozilo treba smatrati da zadovoljava ograničenja za uskopojasne emisije i ne zahtijeva se nikakvo daljnje ispitivanje.

    6.4.   Zahtjevi za otpornost vozila na elektromagnetsko zračenje

    6.4.1.   Metoda ispitivanja

    Otpornost na elektromagnetsko zračenje vozila koje predstavlja određeni tip vozila ispituje se metodom koja je opisana Prilogu 6.

    6.4.2.   Homologacijske granice za otpornost vozila

    6.4.2.1.

    Kad se ispitivanja izvode uporabom metode opisane u Prilogu 6., jakost polja mora biti 30 volta/m efektivne vrijednosti u preko 90 % frekvencijskog pojasa od 20 do 2 000 MHz, a najmanje 25 volta/m efektivne vrijednosti preko čitavog frekvencijskog pojasa od 20 do 2 000 MHz.

    6.4.2.2.

    Za vozilo predstavnika određenog tipa smatra se da zadovoljava zahtjeve otpornosti ako tijekom ispitivanja koja su provedena u skladu s Prilogom 6. nema pogoršanja radnih značajki „funkcija povezanih s otpornošću”, u skladu sa stavkom 2.1. Priloga 6.

    6.5.   Zahtjevi za širokopojasne elektromagnetske smetnje koje proizvode ESA podsklopovi.

    6.5.1.   Metoda mjerenja

    Elektromagnetsko zračenje koje proizvodi ESA podsklop predstavnik određenog tipa mjeri se metodom koja je opisana u Prilogu 7.

    6.5.2.   Širokopojasne granice za homologaciju tipa ESA posklopa

    6.5.2.1.

    Ako se mjerenja izvode uporabom metode opisane u Prilogu 7., granice su od 62 do 52 dB mikrovolta/m u frekvencijskom pojasu od 30 do 75 MHz, ta se granica snižava logaritamski s frekvencijama iznad 30 MHz, i od 52 do 63 dB mikrovolta/m u frekvencijskom pojasu od 75 do 400 MHz, ta se granica povisuje logaritamski s frekvencijama iznad 75 MHz kako je prikazano u Dodatku 6. U frekvencijskom pojasu od 400 do 1 000 MHz granica je stalna na 63 dB mikrovolta/m.

    6.5.2.2.

    Na ESA podsklopu predstavniku određenog tipa, izmjerene vrijednosti izražene u dB mikrovoltima/m moraju biti ispod granica za homologaciju tipa.

    6.6.   Zahtjevi za uskopojasne elektromagnetske smetnje koje proizvode ESA podsklopovi.

    6.6.1.   Metoda mjerenja

    Elektromagnetsko zračenje koje proizvodi tipični ESA podsklop određenog tipa mjeri se metodom koja je opisana u Prilogu 8.

    6.6.2.   Uskopojasne granice za homologaciju tipa ESA podsklopa

    6.6.2.1.

    Ako su mjerenja izvedena uporabom metode opisane u Prilogu 8., granice su od 52 do 42 dB mikrovolta/m u frekvencijskom pojasu od 30 do 75 MHz, ta se granica snižava logaritamski s frekvencijama iznad 30 MHz i od 42 do 53 dB mikrovolta/m u frekvencijskom pojasu od 75 do 400 MHz, a ta se granica povisuje logaritamski s frekvencijama iznad 75 MHz, kako je prikazano u Dodatku 7. U frekvencijskom pojasu od 400 do 1 000 MHz granica je stalna na 53 dB mikrovolta/m.

    6.6.2.2.

    Na ESA podsklopu predstavniku određenog tipa izmjerene vrijednosti izražene u dB mikrovolta/m moraju biti ispod granica za homologaciju tipa.

    6.7.   Zahtjevi za otpornost ESA podsklopova na elektromagnetsko zračenje

    6.7.1.   Metoda(-e) ispitivanja

    Otpornost na elektromagnetsko zračenje ESA podsklopa predstavnika određenog tipa ispituje se metodom (metodama) odabranom(-im) među onima opisanim u Prilogu 9.

    6.7.2.   Homologacijske granice za otpornost ESA podsklopa

    6.7.2.1.

    Kad se ispitivanja izvode uporabom metoda opisanih u Prilogu 9., ispitne razine otpornosti moraju biti 60 volta/m za ispitnu metodu s trakom od 150 mm, 15 volta/m za ispitnu metodu s trakom od 800 mm, 75 volta/m za ispitnu metodu s TEM kavezom, 60 mA za metodu ispitivanja s uvođenjem struje (BCI) i 30 volta/m za metodu ispitivanja slobodnim poljem u više od 90 % frekvencijskog pojasa od 20 do 2 000 MHz, i najmanje 50 volta/m za ispitnu metodu s trakom od 150 mm, 12,5 volta/m za ispitnu metodu s trakom od 800 mm, 62,5 volta/m za ispitnu metodu s TEM kavezom, 50 mA za metodu ispitivanja s uvođenjem struje (BCI) i 25 volta/m za metodu ispitivanja slobodnim poljem u čitavom frekvencijskom pojasu od 20 do 2 000 MHz.

    6.7.2.2.

    Smatra se da ESA podsklop predstavnik odgovarajućega tipa ispunjava zahtjeve otpornosti ako tijekom ispitivanja provedenih u skladu s Prilogom 9. nema pogoršanja značajki povezanih s otpornošću.

    6.8.   Zahtjevi za otpornost na prijelazne smetnje vođenjem duž vodova napajanja

    6.8.1.   Metoda ispitivanja

    Otpornost ESA podsklopa predstavnika odgovarajućega tipa ispituje se metodama prema ISO 7637-2 (drugo izdanje 2004.) kako je opisano u Prilogu 10. primjenom razina ispitivanja koje su dane u tablici 1.

    Tablica 1.

    Otpornost ESA podsklopova

    Broj ispitnih impulsa

    Razina ispitivanja otpornosti

    Radno stanje sustava

    Ako se odnosi na funkcije povezane s otpornošću

    Ako se ne odnosi na funkcije povezane s otpornošću

    1

    III

    C

    D

    2a

    III

    B

    D

    2b

    III

    C

    D

    3a/3b

    III

    A

    D

    4

    III

    B

    (za ESA podsklopove koji moraju raditi za vrijeme uključivanja stroja)

    C

    (za ostale ESA podsklopove)

    D

    6.9.   Zahtjevi za emisiju smetnji koje se šire vođenjem i koje stvaraju ESA na opskrbnim vodovima.

    6.9.1.   Metoda ispitivanja

    Emisija ESA podsklopa predstavnika određenog tipa ispituje se metodama prema ISO 7637-2 (drugo izdanje 2004.) kako je opisano u Prilogu 10. primjenom razina ispitivanja koje su dane u tablici 2.

    Tablica 2.

    Najveća dopuštena amplituda impulsa

    Polaritet impulsne amplitude

    Najveća dopuštena impulsna amplituda za

    vozila sa sustavima od 12 V

    vozila sa sustavima od 24 V

    pozitivan

    +75

    + 150

    negativan

    – 100

    – 450

    6.10.   Iznimke

    6.10.1.   Kad neko vozilo ili električni/elektronički sustav ili ESA podsklop ne sadrži elektronički oscilator s radnom frekvencijom većom od 9 kHz, smatra se da je u skladu sa stavcima 6.3.2. ili 6.6.2. i s prilozima 5. i 8.

    6.10.2.   Vozila koja u izravnome upravljanju vozilom nemaju uključene električke/elektroničke sustave s „funkcijama vezanim uz otpornost” nije potrebno ispitivati na otpornost na zračene smetnje te se smatra da su u skladu sa stavkom 6.4. i s Prilogom 6. ovom Pravilniku.

    6.10.3.   ESA podsklopove koji nemaju funkcije vezane uz otpornost nije potrebno ispitivati na otpornost na zračene smetnje pa treba smatrati da su u skladu sa stavkom 6.7. i u skladu s Prilogom 9. ovom Pravilniku.

    6.10.4.   Elektrostatičko pražnjenje

    Kod vozila opremljenih gumama nadogradnju/podvozje vozila valja uzeti kao električni izdvojenu strukturu. Jake elektrostatičke sile u odnosu na vanjsko okruženje vozila opažaju se samo u trenutku ulaska i izlaska iz vozila. Kako vozilo u tim trenucima miruje, ispitivanje na elektrostatičko pražnjenje u svrhu homologacije tipa nije potrebno.

    6.10.5.   Emisije koje se šire vođenjem koje stvaraju ESA na vodovima za napajanje

    ESA podsklopovi koji nisu u vezi sa sklopkama, ne sadrže prekidače ili ne uključuju induktivna opterećenja nije potrebno ispitivati na emisije koje se šire vođenjem i smatra se da su u skladu sa stavkom 6.9.

    6.10.6.   Gubitak funkcije prijamnika za vrijeme ispitivanja otpornosti, kada je ispitivani signal unutar pojasne širine prijamnika (pojas RF isključenja), kako je određeno za posebne radijske usluge i proizvode u usklađenoj normi EMC, ne znači nužno i pad na ispitivanju.

    6.10.7.   RF odašiljači moraju se ispitati u vrijeme odašiljanja. Željene emisije (npr. od RF odašiljačkih sustava) unutar potrebne širine frekvencijskog pojasa i emisije izvan pojasa ne uzimaju se u obzir u svrhu ovog Pravilnika. Sporedne emisije su predmet ovog Pravilnika.

    6.10.7.1.

    „Potrebna širina pojasa”: širina frekvencijskog pojasa za određeni razred emisije, koja je upravo potrebna da se osigura prijenos podataka zahtijevanom brzinom i kvalitetom, uz utvrđene uvjete širina frekvencijskog pojasa za određeni razred emisije, koja je upravo potrebna da se osigura prijenos podataka zahtijevanom brzinom i kvalitetom, uz utvrđene uvjete (članak 1., br. 1.152. Radijskih propisa Međunarodne telekomunikacijske unije (ITU)).

    6.10.7.2.

    „Izvanpojasne emisije”: emisija na jednoj ili više frekvencija izravno izvan potrebne širine frekvencijskog pojasa, kao posljedica modulacijskog postupka, ali bez sporednih emisija (članak 1., br. 1.144. Radijskih propisa ITU-a).

    6.10.7.3.

    „Sporedna emisija”: u svakom postupku modulacije postoje dodatni neželjeni signali. Oni su obuhvaćeni izrazom „sporedne emisije”. Sporedne emisije su emisije na jednoj ili više radijskih frekvencija koje su izvan potrebne širine frekvencijskog pojasa i čija se razina može smanjiti bez utjecanja na odgovarajući prijenos podataka. Sporedne emisije uključuju harmonijske emisije, parazitske emisije, međumodulacijske proizvode i proizvode frekvencijske pretvorbe, ali ne obuhvaćaju izvanpojasne emisije (članak 1., br. 1.145. Radijskih propisa ITU-a).

    7.   DODATNE SPECIFIKACIJE U KONFIGURACIJAMA OSIM „PUNJENJA RESS-a SPOJENOG NA ELEKTRIČNU MREŽU”

    7.1.   Opći zahtjevi

    7.1.1.   Vozilo i njegovi električni/elektronički sustavi moraju biti konstruirani, proizvedeni i ugrađeni tako da omogućavaju da vozilo u konfiguraciji „punjenja RESS-a spojenog na električnu mrežu” zadovoljava zahtjeve ovog Pravilnika.

    7.1.2.   Vozilo u konfiguraciji „RESS-a za vrijeme punjenja spojenog na električnu mrežu” mora biti ispitano na zračene emisije i na otpornost na zračene smetnje, otpornost na smetnje koje se šire vođenjem i otpornost na vođene smetnje.

    7.1.3.   Prije ispitivanja, tehnička služba treba pripremiti plan ispitivanja u dogovoru s proizvođačem za konfiguraciju „RESS-a za vrijeme punjenja spojenog na električnu mrežu”, koji sadrži barem postupak rada, simuliranje funkcije, praćene funkcije, kriterije zadovoljava/ne zadovoljava i predviđene emisije.

    7.2.   Zahtjevi za širokopojasno elektromagnetsko zračenje vozila

    7.2.1.   Metoda mjerenja

    Elektromagnetsko zračenje koje proizvodi vozilo predstavnik određenog tipa mjeri se metodom opisanom u Prilogu 4. Metodu mjerenja određuje proizvođač vozila u suglasnosti s tehničkom službom.

    7.2.2.   Širokopojasne granice za homologaciju vozila

    7.2.2.1.

    Kad su mjerenja izvedena uporabom metode opisane u Prilogu 4. s razmakom između vozila i antene od 10,0 ± 0,2 m, granice su zračenja 32 dB mikrovolta/m u frekvencijskom pojasu od 30 do 75 MHz i od 32 do 43 dB mikrovolta/m u frekvencijskom pojasu od 75 do 400 MHz, a ta se granica povećava logaritamski s frekvencijama iznad 75 MHz, kako je navedeno u Dodatku 2. U frekvencijskom pojasu od 400 do 1 000 MHz granica je stalna na 43 dB mikrovolta/m.

    7.2.2.2.

    Kad su mjerenja izvedena uporabom metode opisane u Prilogu 4. s razmakom između vozila i antene od 3,0 ± 0,05 m, granice su zračenja 42 dB mikrovolta/m u frekvencijskom pojasu od 30 do 75 MHz i od 42 do 53 dB mikrovolta/m u frekvencijskom pojasu od 75 do 400 MHz, a ta se granica povećava logaritamski s frekvencijama iznad 75 MHz kako je navedeno u Dodatku 3. U frekvencijskom pojasu od 400 do 1 000 MHz granica je stalna na 53 dB mikrovolta/m.

    Na vozilu predstavniku određenog tipa izmjerene vrijednosti izražene u dB mikrovolta/m moraju biti ispod granice za homologaciju tipa.

    7.3.   Zahtjevi za emisiju naponskih harmonika na vodovima izmjenične struje iz vozila

    7.3.1.   Metoda mjerenja

    Emisija harmonika na strujnim vodovima koju stvara vozilo predstavnik tipa mjeri se metodom opisanom u Prilogu 11. Metodu mjerenja određuje proizvođač vozila u suglasnosti s tehničkom službom.

    7.3.2.   Ograničenja homologacije tipa vozila

    7.3.2.1.

    Ako se mjerenja vrše pomoću metode iz Priloga 11., ograničenja za ulaznu struju ≤ 16 A po fazi definirana su u IEC 61000-3-2 (izdanje 3.2 – 2005. + Amd1: 2008. + Amd2: 2009.) i navedena u tablici 3.

    Tablica 3.

    Najveća dopuštena harmonika (ulazna struja ≤ 16 A po fazi)

    Broj harmonike

    N

    Najveća odobrena harmonična struja

    A

    Neparna harmonika

    3

    2,3

    5

    1,14

    7

    0,77

    9

    0,40

    11

    0,33

    13

    0,21

    15 ≤ n ≤ 39

    0,15 × 15/n

    Parna harmonika

    2

    1,08

    4

    0,43

    6

    0,30

    8 ≤ n ≤ 40

    0,23 × 8/n

    7.3.2.2.

    Ako se mjerenja vrše pomoću metode iz Priloga 11., ograničenja za ulaznu struju > 16 A i ≤ 75 A po fazi su definirana u IEC 61000-3-12(izdanje 1.0 – 2004.) i navedena u tablicama 4., 5. i 6.

    Tablica 4.

    Najveća dopuštena harmonika (ulazna struja > 16 A i ≤ 75 A po fazi) za opremu osim uravnotežene trofazne opreme

    Najmanji Rsce

    Prihvatljiva pojedinačna harmonična struja In/Il %

    Omjer najveće dopuštene harmonične struje %

     

    I3

    I5

    I7

    I9

    I11

    I13

    THD

    PWHD

    33

    21,6

    10,7

    7,2

    3,8

    3,1

    2

    23

    23

    66

    24

    13

    8

    5

    4

    3

    26

    26

    120

    27

    15

    10

    6

    5

    4

    30

    30

    250

    35

    20

    13

    9

    8

    6

    40

    40

    ≥ 350

    41

    24

    15

    12

    10

    8

    47

    47

    Relativne vrijednosti parne harmonike manje od ili jednake 12 niže su od 16/n %. Čak i harmonike veće od 12 uzimaju se u obzir u THD i PWHD na isti način kao neparne harmonike.

    Odobrena je interpolacija između sukcesivnih vrijednosti Rsce.

    Tablica 5.

    Najveća dopuštena harmonika (ulazna struja > 16 A i ≤ 75 A po fazi) za uravnoteženu trofaznu opremu

    Najmanji Rsce

    Prihvatljiva pojedinačna harmonična struja In/Il %

    Omjer najveće dopuštene harmonične struje %

     

    I5

    I7

    I11

    I13

    THD

    PWHD

    33

    10,7

    7,2

    3,1

    2

    13

    22

    66

    14

    9

    5

    3

    16

    25

    120

    19

    12

    7

    4

    22

    28

    250

    31

    20

    12

    7

    37

    38

    ≥ 350

    40

    25

    15

    10

    48

    46

    Relativne vrijednosti parne harmonike manje od ili jednake 12 niže su od 16/n %. Čak i harmonike veće od 12 uzimaju se u obzir u THD i PWHD na isti način kao neparne harmonike.

    Odobrena je interpolacija između sukcesivnih vrijednosti Rsce.

    Tablica 6.

    Najveća dopuštena harmonika (ulazna struja > 16 A i ≤ 75 A po fazi) za uravnoteženu trofaznu opremu pod određenim uvjetima

    Najmanji Rsce

    Prihvatljiva pojedinačna harmonična struja In/Il %

    Omjer najveće dopuštene harmonične struje %

     

    I5

    I7

    I11

    I13

    THD

    PWHD

    33

    10,7

    7,2

    3,1

    2

    13

    22

    ≥ 120

    40

    25

    15

    10

    48

    46

    Relativne vrijednosti parne harmonike manje od ili jednake 12 niže su od 16/n %. Čak i harmonike veće od 12 uzimaju se u obzir u THD i PWHD na isti način kao neparne harmonike.

    7.4.   Zahtjevi za emisiju naponskih promjena, naponskih kolebanja i treperenja na strujnim vodovima iz vozila.

    7.4.1.   Metoda mjerenja

    Emisija naponskih promjena, naponskih kolebanja i treperenja na strujnim vodovima koje stvara predstavnik tipa vozila mjere se metodom iz Priloga 12. Metodu mjerenja određuje proizvođač vozila u suglasnosti s tehničkom službom.

    7.4.2.   Ograničenja homologacije tipa vozila

    7.4.2.1.

    Ako se mjerenja vrše pomoću metode iz Priloga 12., ograničenja za ulaznu struju ≤ 16 A i koja je podliježu uvjetnim spojevima definirana su u IEC 61000-3-3 (izdanje 2.0 – 2008.) i navedena u tablici 7.

    Tablica 7.

    Najveće dopuštene naponske promjene, naponska kolebanja i treperenja (struja ≤ 16 A po fazi i ne podliježe uvjetnim spojevima)

    Ograničenja

    Vrijednosti navedene u 61000-3-3 odredba 5

    7.4.2.2.

    Ako se mjerenja vrše pomoću metode iz Priloga 12., ograničenja za ulaznu struju > 16 A i ≤ 75A po fazi i koja je podliježu uvjetnim spojevima definirana su u IEC 61000-3-11 (izdanje 1.0 – 2000.) i navedena u tablici 8.

    Tablica 8.

    Najveće dopuštene naponske promjene, naponska kolebanja i treperenja (struja > 16 A i ≤ 75A po fazi i ne podliježe uvjetnim spojevima)

    Ograničenja

    Vrijednosti navedene u 61000-3-11 (izdanje 1.0 – 2000.), odredba 5

    7.5.   Zahtjevi za emisiju radiofrekvencijskih vođenih smetnji na električnim vodovima za istosmjernu i izmjeničnu struju iz vozila

    7.5.1.   Metoda mjerenja

    Emisija radiofrekvencijskih vođenih smetnji na električnim vodovima za istosmjernu i izmjeničnu struju koje stvara vozilo predstavnik tipa mjeri se metodom iz Priloga 13. Metodu mjerenja određuje proizvođač vozila u suglasnosti s tehničkom službom.

    7.5.2.   Ograničenja homologacije tipa vozila

    7.5.2.1.

    Ako se mjerenja vrše pomoću metode iz Priloga 13., ograničenja za električne vodove za izmjeničnu struju definirana su u IEC 61000-6-3 (izdanje 2.0 – 2006.) i navedena u tablici 9.

    Tablica 9.

    Najveće dopuštene radiofrekvencijske vođene smetnje na električnim vodovima za izmjeničnu struju

    Frekvencija (MHz)

    Ograničenja i detektori

    0,15 do 0,5

    66 do 56 dBμV (kvazivršni)

    56 do 46 dBμV (prosječni)

    (linearno se povećava s logaritmom učestalosti)

    0,5 do 5

    56 dBμV (kvazivršni)

    46 dBμV (prosječni)

    5 do 30

    60 dBμV (kvazivršni)

    50 dBμV (prosječni)

    7.5.2.2.

    Ako se mjerenja vrše pomoću metode iz Priloga 13., ograničenja za električne vodove za istosmjernu struju definirana su u IEC 61000-6-3 (izdanje 2.0 – 2006.) i navedena u tablici 10.

    Tablica 10.

    Najveće dopuštene radiofrekvencijske vođene smetnje na električnim vodovima za istosmjernu struju

    Frekvencija (MHz)

    Ograničenja i detektori

    0,15 do 0,5

    79 dBμV (kvazivršni)

    66 dBμV (prosječni)

    0,5 do 30

    73 dBμV (kvazivršni)

    60 dBμV (prosječni)

    7.6.   Zahtjevi za emisiju radiofrekvencijskih vođenih smetnji na mrežnom i telekomunikacijskom priključku vozila

    7.6.1.   Metoda mjerenja

    Emisija radiofrekvencijskih vođenih smetnji na električnim vodovima na mrežnom i telekomunikacijskom priključku koje stvara vozilo predstavnik tipa mjeri se metodom iz Priloga 14. Metodu mjerenja određuje proizvođač vozila u suglasnosti s tehničkom službom.

    7.6.2.   Ograničenja homologacije tipa vozila

    7.6.2.1.

    Ako se mjerenja izvode pomoću metode iz Priloga 14., ograničenja na mrežnom i telekomunikacijskom priključku definirana su u IEC 61000-6-3 (izdanje 2.0 – 2006.) i navedena u tablici 11.

    Tablica 11.

    Najveće dopuštene radiofrekvencijske vođene smetnje na mrežnom i telekomunikacijskom priključku

    Frekvencija (MHz)

    Ograničenja i detektor

    0,15 do 0,5

    84 do 74 dBμV (kvazivršni)

    74 do 64 dBμV (prosječni)

    (linearno se smanjuje s logaritmom učestalosti)

    40 do 30 dBμA (kvazivršni)

    30 do 20 dBμA (prosječni)

    (linearno se smanjuje s logaritmom učestalosti)

    0,5 do 30

    74 dBμV (kvazivršni)

    64 dBμV (prosječni)

    30 dBμA (kvazivršni)

    20 dBμA (prosječni)

    7.7.   Zahtjevi vezano uz otpornost vozila na elektromagnetsko zračenje

    7.7.1.   Metoda mjerenja

    Otpornost na elektromagnetsko zračenje vozila predstavnika tipa mjeri se metodom iz Priloga 6.

    7.7.2.   Ograničenja otpornosti vezano uz homologaciju tipa vozila

    7.7.2.1.

    Ako se mjerenja vrše pomoću metode iz Priloga 6., jakost polja bit će 30 volti/m rms (prosječni kvadratni korijen) u više od 90 posto frekvencijskog pojasa 20 do 2 000 MHz i najmanje 25 volti/M rms u cijelom frekvencijskom pojasu 20 do 2 000 MHz.

    7.7.2.2.

    Smatrat će se da vozilo predstavnik tipa zadovoljava zahtjeve za otpornošću ako, za vrijeme mjerenja provedenih u skladu s Prilogom 6., ne pokazuje pogoršanje radnih značajki „funkcija povezanih s otpornošću” u skladu sa stavkom 2.2. Priloga 6.

    7.8.   Zahtjevi za otpornost vozila prema brzim tranzijentima i rafalima na električnim vodovima za izmjeničnu i istosmjernu struju.

    7.8.1.   Metoda mjerenja

    7.8.1.1.

    Otpornost prema brzim tranzijentima i rafalima na električnim vodovima za izmjeničnu i istosmjernu struju vozila koje je predstavnik tipa mjeri se pomoću metode iz Priloga 15.

    7.8.2.   Ograničenja otpornosti vezano uz homologaciju tipa vozila

    7.8.2.1.

    Ako se mjerenja izvode pomoću metode iz Priloga 15., razine mjerenja otpornosti za električne vodove za istosmjernu ili izmjeničnu struju su: ± 2 kV testna voltaža u otvorenom krugu s vremenom rasta (Tr) od 5 ns i vremenom trajanja (Th) od 50 ns te stopom ponavljanja od 5 kHz barem 1 minutu.

    7.8.2.2.

    Smatrat će se da vozilo predstavnik tipa zadovoljava zahtjeve za otpornošću ako, za vrijeme mjerenja provedenih u skladu s Prilogom 15., ne pokazuje pogoršanje radnih značajki „funkcija povezanih s otpornošću” u skladu sa stavkom 2.2. Priloga 6.

    7.9.   Zahtjevi za otpornost vozila na strujne udare na električnim vodovima za izmjeničnu i istosmjernu struju.

    7.9.1.   Metoda mjerenja

    7.9.1.1.

    Otpornost na strujne udare na električnim vodovima za izmjeničnu i istrosmjernu struju vozila koje je predstavnik tipa mjeri se pomoću metode iz Priloga 16.

    7.9.2.   Ograničenja otpornosti vezano uz homologaciju tipa vozila

    7.9.2.1.

    Ako se mjerenja vrše pomoću metode iz Priloga 16., razine mjerenja otpornosti su sljedeće:

    (a)

    za električne vodove za izmjeničnu struju: ± 2 kV testna voltaža u otvorenom krugu između voda i tla s vremenom rasta (Tr) od 1,2 μs i vremenom trajanja (Th) od 50 μs. Svaki će se udar primjenjivati pet puta u razmacima od 1 minute za svaku od sljedećih faza: 0, 90, 180 i 270°;

    (b)

    za električne vodove za istosmjernu struju: ± 0,5 kV testna voltaža u otvorenom krugu između voda i tla i ± 0,5 kV između vodova s vremenom rasta (Tr) od 1,2 μs i vremenom trajanja (Th) od 50 μs. Svaki će se udar primjenjivati pet puta u razmacima od 1 minute.

    7.9.2.2.

    Smatrat se da vozilo predstavnik tipa zadovoljava zahtjeve za otpornošću ako, za vrijeme mjerenja provedenih u skladu s Prilogom 16., ne pokazuje pogoršanje radnih značajki „funkcija povezanih s otpornošću” u skladu sa stavkom 2.2. Priloga 6.

    7.10.   Iznimke

    7.10.1.   Ako se za mrežni i telekomunikacijski priključak na električnim vodovima za istosmjernu i izmjeničnu struju u vozilu koristi vod napajanja, Prilog 14. se ne primjenjuje.

    8.   IZMJENA ILI PROŠIRENJE HOMOLOGACIJE TIPA VOZILA NASTAVNO NA DODATAK ILI ZAMJENU ESA PODSKLOPA

    8.1.

    Ako je proizvođač vozila dobio homologaciju tipa za ugradbu vozila i želi ugraditi dodatni ili zamjenski električni/elektronički sustav ili ESA podsklop koji je već dobio homologaciju prema ovom Pravilniku i koji će biti ugrađen u skladu s svim uputama koje su mu priložene, homologacija vozila može se proširiti bez daljnjeg ispitivanja. Dodatni ili zamjenski električni/elektronički sustav ili ESA podsklop smatraju se dijelom vozila za potrebe sukladnosti proizvodnje.

    8.2.

    Ako dodatni ili zamjenski dio (dijelovi) nije (nisu) dobio (dobili) homologaciju prema ovom Pravilniku i ako je potrebno provesti ispitivanje, smatra se da cijelo vozilo ispunjava zahtjeve ako se dokaže da novi ili revidirani dio (dijelovi) ispunjava (ispunjavaju) odgovarajuće zahtjeve stavka 6. ili ako se u usporednom ispitivanju dokaže da novi dio nema nikakav štetan učinak koji bi utjecao na sukladnost tipa vozila.

    8.3.

    Ako proizvođač vozila dopunjava homologirano vozilo standardnom domaćom ili poslovnom opremom osim opreme za mobilnu komunikaciju koja ispunjava odredbe drugih pravilnika, a čija ugradba zamjena ili uklanjanje se obavljaju prema preporukama proizvođača te opreme i vozila, to ne osporava homologaciju vozila. To ne sprečava proizvođače vozila da ugrađuju komunikacijsku opremu u skladu s odgovarajućim uputama za ugradbu koje su sastavili proizvođač vozila i/ili proizvođač (proizvođači) te komunikacijske opreme. Proizvođač vozila mora osigurati dokaz (ako to zatraži tijelo koje provodi ispitivanje) da rad vozila neće proizvesti nepoželjne učinke zbog takvih odašiljača. To može biti izjava da su razina snage i ugradba takvi da razine otpornosti na smetnje prema ovom Pravilniku imaju dostatnu zaštitu prilikom odašiljanja tj. ne obuhvaćajući odašiljanje u sklopu ispitivanja utvrđenih u stavku 6. Ovim se Pravilnikom ne dopušta uporaba komunikacijskih odašiljača kad se na takvu opremu ili njezinu uporabu primjenjuju drugi zahtjevi.

    9.   SUKLADNOST PROIZVODNJE

    Postupci za sukladnost proizvodnje sukladni su s postupcima određenim u Dodatku 2. Sporazumu (E/ECE/324-E/ECE/TRANS/505/Rev.2) i ispunjavaju sljedeće zahtjeve:

    9.1.

    Sva vozila ili sastavni dijelovi ili ESA podsklopovi, homologirani u skladu s ovim Pravilnikom, proizvedeni su tako da su sukladni homologiranom tipu i ispunjavaju zahtjeve navedene u gornjem stavku 6.

    9.2.

    Sukladnost proizvodnje s obzirom na elektromagnetsku kompatibilnost vozila ili sastavnog dijela zasebne tehničke jedinice provjerava se na temelju podataka koje sadrži(-e) certifikat(i) o homologaciji tipa utvrđen u Prilogu 3.A i/ili 3.B ovom Pravilniku.

    9.3.

    Ako nadležno tijelo nije zadovoljno postupkom ocjene proizvođača, primjenjuju se stavci 8.3.1. i 8.3.2.

    9.3.1.

    Pri provjeri sukladnosti vozila, sastavnog dijela ili ESA podsklopova uzetih iz serijske proizvodnje smatra se da proizvodnja zadovoljava zahtjeve ovog Pravilnika s obzirom na emisije širokopojasnih i uskopojasnih zračenja ako izmjerene razine nisu više od 2 dB (25 %) od granica za homologaciju tipa propisanih u stavcima 6.2.2.1., 6.2.2.2., 6.3.2.1., 6.3.2.2., 7.2.2.1. i 7.2.2.2. (prema potrebi).

    9.3.2.

    Pri provjeri sukladnosti vozila, sastavnog dijela ili ESA podsklopova uzetih iz serijske proizvodnje smatra se da proizvodnja zadovoljava zahtjeve ove Direktive s obzirom na otpornost na elektromagnetsko zračenje ako vozilo, sastavni dio ili zasebna tehnička jedinica ne pokazuju bilo kakvo pogoršanje radnih značajki vezano uz izravno upravljanje vozilom koje primjećuje vozač ili drugi korisnik ceste kada je vozilo u stanju određenom u stavku 4. Priloga 6. i izloženo polju snage ili struji, izraženima u voltima/m ili mA, do 80 % graničnih vrijednosti za homologaciju tipa propisanih u stavku 6.4.2.1. i 7.7.2.1. gore.

    9.3.3.

    Pri provjeri sukladnosti vozila, sastavnog dijela ili zasebne tehničke jedinice uzetih iz serijske proizvodnje smatra se da proizvodnja zadovoljava zahtjeve ovog Pravilnika s obzirom na otpornost na smetnje i emisije koje se šire vođenjem, ako vozilo, sastavni dio ili zasebna tehnička jedinica ne pokazuju pogoršanje radnih značajki „funkcija povezanih s otpornošću” do razina navedenih u stavku 6.8.1. i ne prelazi razine navedene u stavku 6.9.1.

    10.   KAZNE ZA NESUKLADNOST PROIZVODNJE

    10.1.

    Homologacija koja je dodijeljena za tip vozila, sastavni dio ili zasebnu tehničku jedinicu sukladno ovom Pravilniku može se povući ako nisu ispunjeni zahtjevi navedeni u gornjem stavku 6.

    10.2.

    Ako stranka Sporazuma koja primjenjuje ovaj Pravilnik povuče homologaciju koju je prethodno dodijelila, o tome odmah izvješćuje druge ugovorne stranke koje primjenjuju ovaj Pravilnik pomoću obrasca s izjavom koji je u skladu s primjerom u prilozima 3.A i 3.B ovom Pravilniku.

    11.   POTPUNO OBUSTAVLJENA PROIZVODNJA

    Ako nositelj homologacije u potpunosti prekine s proizvodnjom tipa vozila ili ESA homologiranog u skladu s ovim Pravilnikom, o tome obavješćuje tijelo koje je homologaciju dodijelilo. Po primitku odgovarajuće obavijesti to tijelo o tome izvješćuje druge stranke Sporazuma iz 1958. koje primjenjuju ovaj Pravilnik, putem obrasca s izjavom koji je u skladu s primjerom u prilozima 3.A i 3.B ovom Pravilniku.

    12.   PREINAKE TIPA VOZILA ILI ESA PODSKLOPA I PROŠIRENJE HOMOLOGACIJE

    12.1.

    O svakoj preinaci tipa vozila ili ESA podsklopa izvješćuje se administrativno tijelo koje je provelo homologaciju tipa vozila. To tijelo tada može:

    12.1.1.

    smatrati da učinjene preinake vrlo vjerojatno neće imati znatniji štetni učinak, i da je u svakom slučaju vozilo ili ESA podsklop ipak u skladu sa zahtjevima; ili

    12.1.2.

    zahtijevati izvješće o daljnjem ispitivanju od tehničke službe odgovorne za provedbu ispitivanja.

    12.2.

    Obavijest o dodjeljivanju ili odbijanju homologacije, uz navođenje preinaka, dostavlja se putem postupka navedenog u gornjem stavku 4. strankama Sporazuma koje primjenjuju ovaj Pravilnik.

    12.3.

    Nadležno tijelo koje izdaje proširenje homologacije dodjeljuje serijski broj za proširenje i o tome izvješćuje druge stranke Sporazuma iz 1958. koje primjenjuju ovaj Pravilnik, putem obrasca s izjavom koji je u skladu s primjerom u prilozima 3.A i 3.B ovom Pravilniku.

    13.   PRIJELAZNE ODREDBE

    13.1.

    Od službenog dana stupanja na snagu niza izmjena 03, nijedna ugovorna stranka koja primjenjuje ovaj Pravilnik neće odbiti dodijeliti ECE homologaciju prema ovom Pravilniku kako je izmijenjen nizom izmjena 03.

    13.2.

    Počevši 12 mjeseci nakon dana stupanja na snagu ovog Pravilnika, kako je izmijenjen nizom izmjena 03, ugovorne stranke koje primjenjuju ovaj Pravilnik dodjeljuju homologacije samo ako tip vozila, sastavnog dijela ili zasebne tehničke jedinice koji treba homologirati ispunjava zahtjeve ovog Pravilnika kako je izmijenjen nizom izmjena 03.

    13.3.

    Ugovorne stranke koje primjenjuju ovaj Pravilnik neće odbiti dodijeliti proširenja homologacije prema prethodnim nizovima izmjena ovog Pravilnika.

    13.4.

    Počevši 48 mjeseci nakon stupanja na snagu niza izmjena 03 ovog Pravilnika, ugovorne stranke koje primjenjuju ovaj Pravilnik mogu odbiti prvu nacionalnu registraciju (prvo puštanje u uporabu) vozila, sastavnog dijela ili zasebne tehničke jedinice koji ne ispunjavaju zahtjeve niza izmjena 03 ovog Pravilnika.

    13.5.

    Do 36 mjeseci od službenog dana stupanja na snagu ovog Pravilnika izmijenjenog nizom izmjena 04 ugovorne stranke koje primjenjuju ovaj Pravilnik dodjeljuju homologaciju samo ako tip vozila kojem se dodjeljuje homologacija zadovoljava zahtjeve ovog Pravilnika izmijenjenog nizom izmjena 04.

    13.6.

    Do 36 mjeseci od dana stupanja na snagu niza izmjena 04, ugovorne stranke odbacuju nacionalnu ili regionalnu homologaciju vozila koje je homologirano u skladu s prethodnim nizom izmjena ovog Pravilnika.

    13.7.

    Nakon 60 mjeseci od stupanja na snagu niza izmjena 04, ugovorne stranke mogu odbiti prvu registraciju novog vozila koje ne zadovoljava zahtjeve niza izmjena 04 ovog Pravilnika.

    13.8.

    Bez obzira na stavke 13.6. i 13.7., homologacija vozila koja je dodijeljena u skladu s prethodnim nizom izmjena Uredbe, na koje ne utječe niz izmjena 04, ostaju valjane i ugovorne stranke koje primjenjuju ovu Uredbu nastavljaju ih prihvaćati.

    14.   NAZIVI I ADRESE TEHNIČKIH SLUŽBI ODGOVORNIH ZA PROVEDBU HOMOLOGACIJSKIH ISPITIVANJA I NADLEŽNIH ADMINISTRATIVNIH TIJELA

    Stranke Sporazuma iz 1958. koje primjenjuju ovaj Pravilnik dostavljaju Tajništvu Ujedinjenih naroda nazive i adrese tehničkih službi odgovornih za homologacijska ispitivanja i nadležnih administrativnih tijela koja dodjeljuju homologaciju i kojima se šalju obrasci za potvrđivanje dodjeljivanja, proširenja, odbijanja ili povlačenja homologacije, koji su izdani u drugim zemljama.


    (1)  Kako je definirano u Konsolidiranoj rezoluciji o izradi vozila (R.E.3), dokument ECE/TRANS/WP.29/78/rev.2, stavak 2..

    (2)  Razlikovni brojevi ugovornih stranaka Sporazuma iz 1958. godine navedeni su u Prilogu D pročišćenom tekstu Odluke o izgradnji vozila (R.E.3), dokument ECE/TRANS/WP.29/78/Rev.2/Amend.1.


    Dodatak 1.

    Popis normi navedenih u ovom Pravilniku

    1.

    CISPR 12 „Vozila, motorni čamci i uređaji pogonjeni motorom s unutarnjim izgaranjem — — značajke radijskih smetnji — Granice i mjerne metode”, 5. izdanje, 2001. i izmjena 1: 2005.

    2.

    CISPR 16-1-4 „Specifikacija uređaja i metoda za mjerenje radijskih smetnji i otpornosti na radijske smetnje — 1. dio: Uređaji za mjerenje radijskih smetnji i otpornosti na radijske smetnje – Antene i lokacije za mjerenje radijskih smetnji”, 3. izdanje, 2010.

    3.

    CISPR 25 „Ograničenja i metode za mjerenje značajki radijskih smetnji koje se odnose na zaštitu prijamnika u vozilima”, 2. izdanje, 2002. i Ispravak 2004.

    4.

    ISO 7637-1 „Cestovna vozila — Električne smetnje koje se šire vođenjem i sprezanjem — 1. dio: Definicije i opća razmatranja”, 2. izdanje, 2002.

    5.

    ISO 7637-2 „Cestovna vozila — Električne smetnje koje se šire vođenjem i sprezanjem — 1. dio: Vođenje električnih tranzijenata samo duž vodova napajanja samo na vozilima s nazivnim naponom napajanja od 12 V ili 24 V”, 2. izdanje, 2004.

    6.

    ISO-EN 17025 „Opći zahtjevi za osposobljenost ispitnih i mjernih laboratorija”, 2. izdanje, 2005. i Ispravak: 2006.

    7.

    ISO 11451 „Cestovna vozila — Električne smetnje od uskopojasnog zračenja elektromagnetske energije — Metode ispitivanja vozila”:

     

    Dio 1.: Općenito i definicije (ISO DIS 11451-1, 3. izdanje, 2005. i Izmjena 1: 2008);

     

    Dio 2.: Izvori zračenja izvan vozila (FDIS 11451-2, 3. izdanje, 2005.);

     

    Dio 4.: Metoda uvođenja struje (BCI) (ISO 11451-4: 1. izdanje, 1995.).

    8.

    ISO 11452 „Cestovna vozila — Električne smetnje od uskopojasnog zračenja elektromagnetske energije — Metode ispitivanja sastavnica”:

     

    Dio 1.: Općenito i definicije (ISO DIS 11452-1, 3. izdanje, 2005. i Izmjena 1: 2008.);

     

    Dio 2.: Apsorbirajuća komora (ISO DIS 11452-2, 2. izdanje, 2004.);

     

    Dio 3.: TEM kavez (kavez s poprečnim elektromagnetskim poljem) (ISO 11452-3: 3. izdanje, 2001.);

     

    Dio 4.: Ispitivanje s uvođenjem struje (BCI) (ISO DIS 11452-4, 3. izdanje, 2005. i Ispravak 1: 2009.);

     

    Dio 5.: Trakasti vod (ISO 11452-5, 2. izdanje, 2002.).

    9.

    Radijski propisi ITU-a, izdanje 2008.

    10.

    IEC 61000-3-2 „Elektromagnetska kompatibilnost (EMC) — Dio 3-2 — Granice za harmonične struje (za ulazne struje uređaja ≤ 16 A po fazi)”, izdanje 3.2 – 2005. + A1: 2008. + A2: 2009.

    11.

    IEC 61000-3-3 „Elektromagnetska kompatibilnost (EMC) — Dio 3-3 — Granice — Ograničenje naponskih promjena, naponskih kolebanja i treperenja u niskonaponskim sustavima napajanja za uređaje s nazivnom strujom ≤ 16 A po fazi i bez posebnih uvjeta”, izdanje 2.0 - 2008.

    12.

    IEC 61000-3-11 „Elektromagnetska kompatibilnost (EMC) — Dio 3-11 — Granice — Ograničenje naponskih promjena, naponskih kolebanja i treperenja u niskonaponskim sustavima napajanja za uređaje s nazivnom strujom ≤ 16 A po fazi i bez posebnih uvjeta”, izdanje 1.0 - 2000.

    13.

    IEC 61000-3-12 „Elektromagnetska kompatibilnost (EMC) — Dio 3-12 — Granice — Ograničenje naponskih promjena, naponskih kolebanja i treperenja u niskonaponskim sustavima napajanja za uređaje s nazivnom strujom ≤ 16 A i ≤ 75 A po fazi”, izdanje 1.0 - 2004.

    14.

    IEC 61000-4-4 „Elektromagnetska kompatibilnost (EMC) — Dio 4-4 — Ispitna i mjerna tehnika — Ispitivanje otpornosti prema brzim tranzijentima i rafalima”, izdanje 2.0 - 2004.

    15.

    IEC 61000-4-5 „Elektromagnetska kompatibilnost (EMC) — Dio 4-5 — Ispitna i mjerna tehnika — otpornosti na prenapone”, izdanje 2.0 - 2005.

    16.

    IEC 61000-6-2 „Elektromagnetska kompatibilnost (EMC) — Dio 6-2 — Norme srodnih područja - Otpornost za industrijska područja”, izdanje 2.0 - 2005.

    17.

    IEC 61000-6-3 „Elektromagnetska kompatibilnost (EMC) — Dio 6-3 — Norme srodnih područja — Otpornost za stambena, poslovna i laka industrijska područja”, izdanje 2.0 - 2006.

    18.

    CISPR 16-2-1 „Specifikacije za uređaje i metode za mjerenje radijskih smetnji i otpornosti— Dio 2-1 — Metode za mjerenje smetnji i otpornosti— Mjerenje vođenih smetnji”, izdanje 2.0 - 2008.

    19.

    CISPR 22 „Informatička oprema — Značajke radijskih smetnji – Ograničenja i metode mjerenja”, izdanje 6.0 - 2008.

    20.

    CISPR 16-1-2 „Specifikacija uređaja i metode za mjerenje radijskih smetnji i otpornosti — Dio 1-2: Uređaji za mjerenje radijskih smetnji i otpornosti— Pomoćna oprema — vođene smetnje, izdanje 1.2: 2006.


    Dodatak 2.

    Širokopojasne referentne granične vrijednosti za vozila

    Udaljenost između antene i vozila: 10 m

    Granica E (dBμV/m) na frekvenciji F (MHz)

    30 do 75 MHz

    75 do 400 MHz

    400 do 1 000 MHz

    E = 32

    E = 32 + 15,13 log (F/75)

    E = 43

    Image


    Dodatak 3.

    Širokopojasne referentne granične vrijednosti za vozila

    Udaljenost između antene i vozila: 3 m

    Granica E (dBμV/m) na frekvenciji F (MHz)

    30 do 75 MHz

    75 do 400 MHz

    400 do 1 000 MHz

    E = 42

    E = 42 + 15,13 log (F/75)

    E = 53

    Image


    Dodatak 4.

    Uskopojasne referentne granične vrijednosti za vozila

    Udaljenost između antene i vozila: 10 m

    Granica E (dBμV/m) na frekvenciji F (MHz)

    30 do 75 MHz

    75 do 400 MHz

    400 do 1 000 MHz

    E = 22

    E = 22 + 15,13 log (F/75)

    E = 33

    Image


    Dodatak 5.

    Uskopojasne referentne granične vrijednosti za vozila

    Udaljenost između antene i vozila: 3 m

    Granica E (dBμV/m) na frekvenciji F (MHz)

    30 do 75 MHz

    75 do 400 MHz

    400 do 1 000 MHz

    E = 32

    E = 32 + 15,13 log (F/75)

    E = 43

    Image


    Dodatak 6.

    Električni/elektronički podsklop

    Širokopojasne referentne granične vrijednosti

    Granica E (dBμV/m) na frekvenciji F (MHz)

    30 do 75 MHz

    75 do 400 MHz

    400 do 1 000 MHz

    E = 62 - 25,13 log (F/30)

    E = 52 + 15,13 log (F/75)

    E = 63

    Image


    Dodatak 7.

    Električni/elektronički podsklop

    Uskopojasne referentne granične vrijednosti

    Granica E (dBμV/m) na frekvenciji F (MHz)

    30 do 75 MHz

    75 do 400 MHz

    400 do 1 000 MHz

    E = 52 - 25,13 log (F/30)

    E = 42 + 15,13 log (F/75)

    E = 53

    Image


    PRILOG 1.

    PRIMJERI HOMOLOGACIJSKI OZNAKA

    Primjer A

    (Vidjeti stavak 5.2. ovog Pravilnika)

    Image

    Gore prikazana homologacijska oznaka pričvršćena na vozilo ili ESA podsklop prikazuje da je dotičan tip vozila, s obzirom na elektromagnetsku kompatibilnost, homologiran u Nizozemskoj (E4) sukladno Pravilniku br. 10 pod homologacijskim brojem 042439. Homologacijski broj pokazuje da je homologacija dodijeljena u skladu sa zahtjevima Pravilnika br. 10 kako je izmijenjen nizom izmjena 04.

    Primjer B

    (Vidjeti stavak 5.2. ovog Pravilnika)

    Image

    Gore prikazana homologacijska oznaka pričvršćena na vozilo ili ESA podsklop prikazuje da je dotičan tip vozila, s obzirom na elektromagnetsku kompatibilnost, homologiran u Nizozemskoj (E4) sukladno Pravilniku br. 10 i Pravilniku br. 33 (1).

    Homologacijski broj pokazuje da je na dan kad su dodijeljene dotične homologacije Pravilnik br. 10 uključivao niz izmjena 04, a Pravilnik br. 33 je još uvijek bio u svojoj izvornoj verziji.


    (1)  Drugi broj naveden je samo kao primjer.


    PRILOG 2.A

    Opisni dokument za homologaciju vozila u odnosu na elektromagnetsku kompatibilnost

    Sljedeći podaci, ako su potrebni, moraju biti priloženi u tri primjerka zajedno sa sadržajem.

    Svi crteži moraju biti dostavljeni u prikladnom mjerilu i dovoljno detaljni na formatu A4 ili presavijeni na taj format.

    Ako su priložene fotografije, moraju prikazivati potrebne pojedinosti.

    Ako su sustavi, sastavni dijelovi ili zasebne tehničke jedinice s elektroničkim upravljanjem, moraju se dodati podaci o njihovim značajkama.

    OPĆI PODACI

    1.

    Marka (trgovački naziv proizvođača): …

    2.

    Tip: …

    3.

    Kategorija vozila: …

    4.

    Naziv i adresa proizvođača: …

    Naziv i adresa ovlaštenog predstavnika, ako postoji: …

    5.

    Adresa(-e) pogona za sklapanje: …

    OPĆE KONSTRUKCIJSKE ZNAČAJKE VOZILA

    6.

    Fotografije i/ili crteži vozila predstavnika: …

    7.

    Mjesto i način ugradbe motora: …

    POGONSKI MOTOR

    8.

    Proizvođač: …

    9.

    Proizvođačeva oznaka motora postavljena na motor: …

    10.

    Motor s unutarnjim izgaranjem: …

    11.

    Radni postupak: vanjski izvor paljenja/kompresijsko paljenje, četverotaktni/dvotaktni (1)

    12.

    Broj i raspored cilindara: …

    13.

    Napajanje gorivom: …

    14.

    S ubrizgavanjem goriva (samo za motore s kompresijskim paljenjem): da/ne (1)

    15.

    Elektronička upravljačka jedinica: …

    16.

    Marka(-e): …

    17.

    Opis sustava: …

    18.

    S ubrizgavanjem goriva (samo za motore s vanjskim izvorom paljenja): da/ne (1)

    19.

    Električni sustav: …

    20.

    Nazivni napon: … V, pozitivno/negativno uzemljenje (1)

    21.

    Generator: …

    22.

    Tip: …

    23.

    Sustav paljenja: …

    24.

    Marka(-e): …

    25.

    Tip(ovi): …

    26.

    Radni postupak: …

    27.

    Sustav napajanja motora ukapljenim naftnim plinom (UNP): da/ne (1)

    28.

    Elektronička jedinica za upravljanje radom motora koji kao gorivo upotrebljava UNP: …

    29.

    Marka(-e): …

    30.

    Tip(ovi): …

    31.

    Sustav napajanja motora prirodnim plinom (PP): da/ne (1)

    32.

    Elektronička jedinica za upravljanje radom motora koji kao gorivo upotrebljava PP: …

    33.

    Marka(-e): …

    34.

    Tip(ovi): …

    35.

    Elektromotor: …

    36.

    Tip (način motanja, uzbuda): …

    37.

    Radni napon: …

    MOTORI KOJI KAO GORIVO UPOTREBLJAVAJU PLIN (U SLUČAJU DRUKČIJIH SUSTAVA, NAVESTI ISTOVRIJEDNE PODATKE)

    38.

    Elektronička upravljačka jedinica (ECU):

    39.

    Marka(-e): …

    40.

    Tip(-ovi): …

    PRIJENOSNIK SNAGE

    41.

    Vrsta (mehanički, hidraulički, električni itd.): …

    42.

    Kratak opis električnih/elektroničkih sastavnih dijelova (ako postoje): …

    OVJES

    43.

    Kratak opis električnih/elektroničkih sastavnih dijelova (ako postoje): …

    UREĐAJ ZA UPRAVLJANJE

    44.

    Kratak opis električnih/elektroničkih sastavnih dijelova (ako postoje): …

    SUSTAVI KOČENJA

    45.

    Protublokirajući kočni sustav: da/ne/po izboru (1)

    46.

    Za vozila opremljena sustavom protiv blokiranja kotača, opis rada sustava (uključujući elektroničke dijelove), električna blok shema, nacrt hidrauličnog i zračnog razvoda: …

    NADOGRADNJA

    47.

    Tip nadogradnje: …

    48.

    Materijali i konstrukcija: …

    49.

    Vjetrobransko staklo i druga stakla:

    50.

    Kratak opis električnih/elektroničkih sastavnih dijelova (ako postoje) mehanizma za podizanje stakala: …

    51.

    Retrovizori (podaci za svaki retrovizor): …

    52.

    Kratak opis elektroničkih sastavnih dijelova (ako postoje) sustava za namještanje: …

    53.

    Sigurnosni pojasevi i/ili drugi sustavi za držanje: …

    54.

    Kratak opis električnih/elektroničkih sastavnih dijelova (ako postoje): …

    55.

    Sprečavanje radijskih smetnji:

    56.

    Opis i crteži/fotografije oblika i materijali od kojih je izrađen dio nadogradnja koji čini motorni prostor i dio prostora za putnike u njegovoj blizini: …

    57.

    Crteži ili fotografije položaja kovinskih sastavnih dijelova smještenih u motornom prostoru (npr. uređaji za grijanje, zamjenski kotač, filtar zraka, upravljački mehanizam itd.): …

    58.

    Tablica i crteži opreme za nadzor radijskih smetnji: …

    59.

    Pojedinosti o nazivnoj vrijednosti djelatnog otpora za istosmjernu struju i, kod visokootpornih kabela za paljenje, njihov nazivni otpor po metru: …

    UREĐAJI ZA OSVJETLJAVANJE I SVJETLOSNU SIGNALIZACIJU

    60.

    Kratak opis električnih/elektroničkih sastavnih dijelova, osim svjetala (ako postoje): …

    RAZNO

    61.

    Naprave za zaštitu od neovlaštene uporabe vozila: …

    62.

    Kratak opis električnih/elektroničkih sastavnih dijelova (ako postoje): …

    63.

    Tablica ugradbe i uporabe RF predajnika u vozilu (vozilima), ako postoje (vidjeti stavak 3.1.8. ovog Pravilnika): …

    frekvencijski pojasevi (Hz)

    najveća izlazna snaga (W)

    smještaj antene na vozilu, specifični uvjeti za ugradbu i/ili uporabu

    64.

    Vozilo opremljeno kratkopojasnom radarskom opremom od 24 GHz: da/ne/izborno (1).

    Podnositelj prijave homologacije mora također dostaviti, kada je potrebno:

     

    Dodatak 1.: Popis (s navedenim markama i tipovima) svih električnih i/ili elektroničkih sastavnih dijelova na koje se primjenjuje ovaj Pravilnik (vidjeti stavke 2.9. i 2.10. ovog Pravilnika), a nisu prethodno navedeni.

     

    Dodatak 2.: Shema ili nacrt općeg rasporeda električnih i/ili elektroničkih sastavnih dijelova (na koje se primjenjuje ovaj Pravilnik) i opći prikaz rasporeda kabela/ožičenja.

     

    Dodatak 3.: Opis vozila koje je izabrano da predstavlja određeni tip:

     

    Oblik nadogradnje: …

     

    Upravljač na lijevoj ili desnoj strani: …

     

    Razmak kotača: …

     

    Dodatak 4.: Odgovarajući ispitni izvještaj(i) koji dostavlja proizvođač, a izdao ga je ispitni laboratorij s akreditacijom ISO 17025 i koji priznaje homologacijsko tijelo u svrhu sastavljanja certifikata o homologaciji.

    65.

    Punjač: unutarnji/vanjski/bez (1): …

    66.

    Struja za napajanje: istosmjerna struja/izmjenična struja (broj faza/frekvencija) (1): …

    67.

    Najveća dopuštena nominalna struja (u svakom modu ako je potrebno):

    68.

    Nominalni napon: …

    69.

    Osnovne funkcije sučelja vozila: npr. L1/L2/L3/N/E/autopilot: …


    (1)  Prekrižiti nepotrebno.


    PRILOG 2.B

    Opisni dokument za homologaciju tipa električnog/elektroničkog podsklopa u odnosu na elektromagnetsku kompatibilnost

    Sljedeći podaci, ako su potrebni, moraju biti priloženi u tri primjerka zajedno sa sadržajem. Svi nacrti moraju biti dostavljeni u prikladnom mjerilu i dovoljno detaljni na formatu A4 ili presavijeni na taj format. Ako su priložene, fotografije moraju prikazivati potrebne pojedinosti.

    Ako su sustavi, sastavni dijelovi ili zasebne tehničke jedinice s elektroničkim upravljanjem, moraju se dodati podaci o njihovim značajkama.

    1.

    Marka (trgovački naziv proizvođača): …

    2.

    Tip: …

    3.

    Identifikacijska oznaka tipa, ako je postavljena na sastavnom dijelu/zasebnoj tehničkoj jedinici (1): …

    3.1.

    Mjesto te oznake:

    4.

    Naziv i adresa proizvođača: …

    Naziv i adresa ovlaštenog zastupnika ako postoji: …

    5.

    Za sastavne dijelove i zasebne tehničke jedinice, mjesto i način postavljanja homologacijske oznake:

    6.

    Adresa (adrese) pogona za sklapanje: …

    7.

    Ovaj se ESA podsklop homologira kao sastavni dio/STU (1)

    8.

    Svako ograničenje uporabe i uvjeti za ugradbu: …

    9.

    Nazivni napon: … V, pozitivno/negativno (2) uzemljenje

    Dodatak 1.: Opis ESA podsklopa koji je izabran da predstavlja određeni tip (elektronički blok dijagram i popis glavnih sastavih dijelova koji sačinjavaju ESA (npr. marka i tip mikroprocesora, kristala itd.)).

    Dodatak 2.: Odgovarajući ispitni izvještaj(i) koji (koje) dostavlja proizvođač iz ispitnog laboratorija s akreditacijom ISO 17025 i koji (koje) priznaje nadležno homologacijsko tijelo u svrhu sastavljanja certifikata o homologaciji tipa.


    (1)  Kad identifikacijska oznaka tipa sadrži znakove koji nisu bitni za opis sastavnog dijela ili zasebne tehničke jedinice, sadržane u ovom opisnom dokumentu, takve znakove treba u dokumentaciji prikazati simbolom „?” (npr. ABC??123??).

    (2)  Prekrižiti nepotrebno.


    PRILOG 3.A

    IZJAVA

    (Najveći format: A4 (210 × 297 mm))

    Image

    Image


    PRILOG 3.B

    IZJAVA

    (Najveći format: A4 (210 × 297 mm))

    Image

    Image


    PRILOG 4.

    Metoda mjerenja zračenih širokopojasnih elektromagnetskih emisija iz vozila

    1.   OPĆENITO

    1.1.   Ispitna metoda koja je opisana u ovom Prilogu primjenjuje se samo na vozila.

    Ova se metoda odnosi na obje konfiguracije vozila:

    (a)

    osim „RESS-a za vrijeme punjenja spojenog na električnu mrežu”;

    (b)

    „RESS za vrijeme punjenja spojen na električnu mrežu”.

    1.2.   Ispitna metoda

    Ovo je ispitivanje namijenjeno za mjerenje širokopojasnih emisija koje proizvode električni ili elektronički sustavi ugrađeni u vozila (npr. sustavi za paljenje ili električni motori).

    Ako drukčije nije određeno u ovome Prilogu, ispitivanje se provodi prema CISPR 12 (izmjena 1., 5. izdanje, 2005.).

    2.   STANJE VOZILA TIJEKOM ISPITIVANJA

    2.1.   Vozilo u konfiguraciji osim „RESS-a za vrijeme punjenja spojenog na električnu mrežu”.

    2.1.1.   Motor

    Motor mora raditi prema CISPR 12 (5. izdanje i 1. izmjena: 2005.)

    2.1.2.   Ostali sustavi vozila

    Sva oprema koja bi mogla proizvoditi širokopojasne emisije i koju vozač ili putnik može uključiti da stalno radi mora djelovati s najvećim opterećenjem, npr. motori brisača ili ventilatora. Sirena i elektromotori podizača stakala itd. izuzimaju se jer se ne upotrebljavaju stalno.

    2.2.   Vozilo u konfiguraciji „RESS za vrijeme punjenja spojen na električnu mrežu”.

    Ovo će vozilo biti u fazi punjenja baterije na nazivnom naponu dok istosmjerna ili izmjenična struja ne dostigne barem 80 posto svoje početne vrijednosti. Ispitivanje pripremljeno za spajanje vozila u konfiguraciji „RESS za vrijeme punjenja spojen na električnu mrežu” prikazano je na slici 3. u Dodatku ovom Prilogu.

    3.   MJESTO MJERENJA

    3.1.   Kao alternativa zahtjevima CISPR 12 (peto izdanje 2001. i izmjena 1: 2005.) za vozila kategorije L mjerna površina može biti bilo koji prostor koji ispunjava uvjete prikazane na slici 1. u Dodatku ovom Prilogu. U tom slučaju mjerna oprema mora se nalaziti izvan područja prikazanog na slici 1. Dodatka ovom Prilogu.

    3.2.   Može se upotrijebiti i zatvoreni prostor za ispitivanje ako se može pokazati veza između tog zatvorenog ispitnog prostora i vanjskog mjernog mjesta. Zatvoreni ispitni prostor ne treba zadovoljavati dimenzijske zahtjeve vanjskog mjernog mjesta osim razmaka između mjerne antene i vozila i visine antene.

    4.   ZAHTJEVI ZA ISPITIVANJE

    4.1.   Granice vrijede u cijelom frekvencijskom području od 30 do 1 000 MHz za mjerenja koja se provode u polugluhoj komori ili na otvorenom ispitnom prostoru.

    4.2.   Mjerenja se mogu izvoditi s detektorima prividne vršne vrijednosti ili vršne vrijednosti. Granice dane u stavcima 6.2. i 6.5. ovog Pravilnika vrijede za prividne vršne vrijednosti. Ako se upotrebljava detektor vršne vrijednosti, tada se primjenjuje korekcijski faktor od 20 dB kako je određeno u CISPR 12 (5. izdanje 2001. i izmjena 1: 2005.).

    4.3.   Mjerenja

    Tehnička služba provodi ispitivanje u intervalima određenima u normi CISPR 12 (5. izdanje 2001. i izmjena 1.: 2005.), u frekvencijskom području od 30 do 1 000 MHz.

    Alternativno, ako proizvođač dostavi podatke o mjerenjima za cijelo frekvencijsko područje koje je proveo ispitni laboratorij s akreditacijom za primjenjive dijelove ISO 17025 (drugo izdanje 2005. i Ispravak: 2006.) i koji je priznat od nadležnog homologacijskog tijela, tehnička služba može podijeliti frekvencijsko područje u 14 frekvencijskih pojaseva: 30-34, 34-45, 45-60, 60-80, 80-100, 100-130, 130-170, 170-225, 225-300, 300-400, 400-525, 525-700, 700-850, 850-1 000 MHz i provesti ispitivanja na 14 frekvencija s najvišim razinama emisije u svakom području radi potvrde da vozilo zadovoljava zahtjeve ovog Priloga.

    Kad se tijekom ispitivanja prijeđe granična vrijednost, potrebno je istraživanjem osigurati da je tomu uzrok vozilo, a ne ometajuće zračenje.

    4.4.   Očitavanja

    Najviše vrijednosti očitavanja u odnosu na granične vrijednosti (s antenom i u vodoravnoj i u vertikalnoj polarizaciji i s antenom lijevo i desno od vozila) u svakom od 14 frekvencijskih pojaseva smatraju se karakterističnim očitavanjima na frekvenciji na kojoj su mjerenja obavljena.

    Dodatak

    Slika 1.

    Ravno područje bez površina koje reflektiraju elektromagnetsko zračenje na površini definiranoj elipsom

    Image

    Slika 2.

    Položaj antene u odnosu na vozilo

    Dipol antena u položaju za mjerenje vertikalnih sastavnica zračenja

    Image

    Dipol antena u položaju za mjerenje horizontalnih sastavnica zračenja

    Image

    Slika 3.

    Vozilo u konfiguraciji „RESS za vrijeme punjenja” spojen na električnu mrežu

    Podignutost

    Image

    Image


    PRILOG 5.

    Metoda mjerenja zračenih uskopojasnih elektromagnetskih emisija iz vozila

    1.   OPĆENITO

    1.1.   Ispitna metoda koja je opisana u ovom Prilogu primjenjuje se samo na vozila.

    Ova se metoda odnosi samo na konfiguraciju vozila osim „RESS za vrijeme punjenja spojen na električnu mrežu”.

    1.2.   Ispitna metoda

    Ovo je ispitivanje namijenjeno za mjerenje uskopojasnih elektromagnetskih emisija koje potječu od sustava s mikroprocesorom ili drugih uskopojasnih izvora.

    Ako nije drukčije određeno u ovome Prilogu, ispitivanje se provodi prema CISPR 12 (peto izdanje 2001. i izmjena 1: 2005.) ili prema CISPR 25 (i Ispravak: 2004.).

    1.3.   Kao početni korak, razine emisije u FM frekvencijskom pojasu (od 76 do 108 MHz) mjere se na radijskoj anteni vozila prosječnim detektorom. Ako razina iz stavka 6.3.2.4. ovog Pravilnika nije prekoračena, smatra se da vozilo ispunjava zahtjeve ovog Priloga u pogledu frekvencijskog pojasa te se ne provodi potpuno ispitivanje.

    1.4.   Kao alternativa za vozila kategorije L mjerno mjesto može se odabrati u skladu s Prilogom 4., stavcima 3.1. i 3.2.

    2.   STANJE VOZILA TIJEKOM ISPITIVANJA

    2.1.   Paljenje mora biti uključeno. Motor ne smije raditi.

    2.2.   Elektronički sustavi vozila moraju biti u uobičajenu radnome stanju dok vozilo miruje.

    2.3.   Sva oprema koju vozač ili putnici mogu trajno uključiti s internim oscilatorima > 9 kHz ili ponavljajućim signalima treba normalno raditi.

    3.   ZAHTJEVI ZA ISPITIVANJE

    3.1.   Granice vrijede u cijelom frekvencijskom području od 30 do 1 000 MHz za mjerenja koja se provode u polugluhoj komori ili na otvorenom ispitnom prostoru.

    3.2.   Mjerenja se provode detektorima prosječne vrijednosti.

    3.3.   Mjerenja

    Tehnička služba provodi ispitivanje u intervalima određenima u normi CISPR 12 (5. izdanje 2001. i izmjena 1: 2005.), u frekvencijskom području od 30 do 1 000 MHz.

    Alternativno, ako proizvođač dostavi podatke o mjerenjima za cijelo frekvencijsko područje koje je proveo ispitni laboratorij s akreditacijom za primjenjive dijelove norme ISO 17025 (drugo izdanje 2005. i Ispravak: 2006.) i koji je priznat od nadležnog homologacijskog tijela, tehnička služba može podijeliti frekvencijsko područje u 14 frekvencijskih pojaseva 30-34, 34-45, 45-60, 60-80, 80-100, 100-130, 130-170, 170-225, 225-300, 300-400, 400-525, 525-700, 700-850, 850-1 000 MHz i provesti ispitivanja na 14 frekvencija s najvišim razinama emisije u svakom području radi potvrde da vozilo zadovoljava zahtjeve ovog Priloga.

    Kad se tijekom ispitivanja prijeđe granična vrijednost, potrebno je istraživanjem osigurati da je tomu uzrok vozilo, a ne ometajuće zračenje, uključujući širokopojasno zračenje iz ESA podsklopa.

    3.4.   Očitavanja

    Najviše vrijednosti očitavanja u odnosu na granične vrijednosti (s antenom i u vodoravnoj i u vertikalnoj polarizaciji i s antenom lijevo i desno od vozila) u svakom od 14 frekvencijskih pojaseva smatraju se karakterističnim očitavanjima na frekvenciji na kojoj su mjerenja obavljena.


    PRILOG 6.

    Metoda ispitivanja otpornosti vozila na elektromagnetsko zračenje

    1.   OPĆENITO

    1.1.   Metoda opisana u ovom Prilogu primjenjuje se samo na vozila. Ta se metoda odnosi na obje konfiguracije vozila:

    (a)

    osim „RESS-a za vrijeme punjenja spojenog na električnu mrežu”;

    (b)

    „RESS za vrijeme punjenja spojen na električnu mrežu”.

    1.2.   Metoda ispitivanja

    Ovo je ispitivanje namijenjeno za dokazivanje otpornosti elektroničkih sustava vozila. Vozilo se izlaže djelovanju elektromagnetskih polja kako je opisano u ovom Prilogu. Vozilo se nadzire tijekom tih ispitivanja.

    Ako u ovome Prilogu nije drukčije navedeno, ispitivanje se provodi prema ISO DIS 11451-2, treće izdanje 2005.

    1.3.   Druge metode ispitivanja

    Alternativno, ispitivanje se može provesti za sva vozila na otvorenom ispitnom prostoru. Ispitna oprema mora zadovoljavati zahtjeve (nacionalnog) zakonodavstva o emisiji elektromagnetskih polja.

    Ako je vozilo dulje od 12 m i/ili šire od 2,60 m i/ili više od 4,00 m, može se upotrijebiti metoda BCI prema ISO 11451-4 (1. izdanje, 1995.) u frekvencijskom području od 20 do 2 000 MHz s razinama određenima u stavku 6.7.2.1. ovog Pravilnika.

    2.   STANJE VOZILA TIJEKOM ISPITIVANJA

    2.1.   Vozilo u konfiguraciji osim „RESS za vrijeme punjenja spojen na električnu mrežu”.

    2.1.1.   Vozilo treba biti neopterećeno, osim potrebne ispitne opreme.

    2.1.1.1.   Motor uobičajeno vrti pogonske kotače pri stalnoj brzini od 50 km/h ako proizvođač nema neki tehnički razlog da izabere neku drugu brzinu. Vozilo treba biti na odgovarajuće opterećenom dinamometru ili, alternativno, kada nema dinamometra, oslonjeno na izolirane oslonce osovina tako da razmak od tla bude najmanji. Kad je to prikladno, osovine prijenosnika mogu biti isključene (npr. kamioni, vozila na dva ili tri kotača).

    2.1.1.2.   Osnovni uvjeti za vozilo

    Ova točka određuje najmanje ispitne uvjete i kriterije neispravnosti za ispitivanje vozila na otpornost. Drugi sustavi vozila, koji mogu utjecati na funkcije povezane s otpornošću, trebaju se ispitati na način koji sporazumno odrede proizvođač i tehnička služba.

    Uvjeti ispitivanja vozila u „ciklusu 50 km/h”

    Kriteriji neispravnosti

    Brzina vozila 50 km/h (25 km/h za vozila L1, L2) ± 20 % (vozilo je na valjcima). Ako vozilo posjeduje sustav za regulaciju brzine, sustav treba biti u radu.

    Promjena brzine veća od ± 10 % od nazivne brzine. Kod automatskog mjenjača: promjena prijenosnog omjera dovodi do promjene brzina veće od ± 10 % od nazivne brzine.

    Glavna kratka svjetla uključena (ručni način rada)

    Ugašena svjetla

    Prednji brisač uključen (ručni način rada) i u najvećoj brzini

    Prednji brisač prestao raditi

    Pokazivač smjera na vozačevoj strani uključen

    Promjena učestalosti (niža od 0,75 Hz ili viša od 2,25 Hz). Promjena voznog ciklusa (niža od 25 % ili viša od 75 %).

    Namjestivi ovjes u uobičajenom položaju

    Neočekivana značajna promjena

    Vozačevo sjedalo i kolo upravljača u srednjem položaju

    Neočekivana promjena, veća od 10 % ukupnog područja namještanja

    Alarm isključen

    Neočekivano aktiviranje alarma

    Sirena isključena

    Neočekivano aktiviranje sirene

    Zračni jastuk i sigurnosni sustav za držanje ispravan s isključenim zračnim jastukom suvozača ako ta funkcija postoji

    Neočekivano aktiviranje

    Automatska vrata zatvorena

    Neočekivano otvaranje

    Namjestiva ručica trajne kočnice u uobičajenom položaju

    Neočekivano aktiviranje


    Uvjeti ispitivanja vozila u „ciklusu kočenja”

    Kriteriji neispravnosti

    Treba biti određeno u nacrtu ispitnog ciklusa kočenja. To mora uključivati način djelovanja pedale kočnice (osim ako ne postoj tehnički razlog da se to ne napravi), ali to nije obvezno i za djelovanje protublokirajućeg kočnog sustava).

    Kočno se svjetlo gasi tijekom ciklusa.

    Kočno svjetlo upaljeno uz gubitak funkcije.

    Neočekivano aktiviranje.

    2.1.1.3.   Sva oprema koju vozač ili putnici mogu uključiti da stalno radi mora biti u stanju uobičajenog djelovanja.

    2.1.1.4.   Svi drugi sustavi koji imaju utjecaja na vozačevo upravljanje vozilom trebaju biti (uključeni) kao pri uobičajenu radu vozila.

    2.1.2.   Kada u vozilu postoje električni/elektronički sustavi koji čine sastavni dio sustava upravljanja vozilom, a neće biti (uključeni) u radnom stanju pod uvjetima koji su opisani u stavku 2.1., proizvođaču se dopušta da dostavi ovlaštenomu ispitnom tijelu izvještaj ili dodatni dokaz da taj električni/elektronički sustav vozila zadovoljava zahtjeve ovog Pravilnika. Takav dokaz treba zadržati u dokumentaciji o homologaciji tipa.

    2.1.3.   Tijekom nadzora vozila upotrebljava se samo oprema koja ne stvara smetnje. Nadzire se vanjski izgled vozila i prostor za putnike kako bi se ustanovilo ispunjavaju li zahtjeve ovog Priloga (npr. uporabom videokamere, mikrofona itd.).

    2.2.   Vozilo u konfiguraciji „RESS za vrijeme punjenja spojen na električnu mrežu”.

    2.2.1.   Vozilo treba biti neopterećeno, osim potrebne ispitne opreme.

    2.2.1.1.   Vozilo je nepokretno, motor je ugašen i puni se.

    2.2.1.2.   Osnovni uvjeti za vozilo

    Ova točka određuje najmanje ispitne uvjete i kriterije neispravnosti za ispitivanje vozila na otpornost. Drugi sustavi vozila, koji mogu utjecati na funkcije povezane s otpornošću, trebaju se ispitati na način koji sporazumno odrede proizvođač i tehnička služba.

    Uvjeti za ispitivanje vozila „RESS za vrijeme punjenja”

    Kriteriji neispravnosti

    RESS se puni. Status punjenja RESS-a dogovara se između proizvođača i tehničke službe.

    Vozilo se pokrene.

    2.2.1.3.   Sva druga oprema koju vozač može trajno isključiti trebala bi biti ISKLJUČENA.

    2.2.2.   Tijekom nadzora vozila upotrebljava se samo oprema koja ne stvara smetnje. Nadzire se vanjski izgled vozila i prostor za putnike kako bi se ustanovilo ispunjavaju li zahtjeve ovog Priloga (npr. uporabom videokamere, mikrofona itd.).

    3.   REFERENTNA TOČKA

    3.1.   Za potrebe ovog Priloga referentna točka je točka u kojoj se uspostavlja polje određene jakosti i određuje se kako slijedi:

    3.2.   Za kategorije vozila M, N, O u skladu s ISO 11451-2, treće izdanje, 2005.

    3.3.   Za kategoriju vozila L:

    3.3.1.

    najmanje 2 m vodoravno od središta faze antene ili najmanje 1 m okomito od elemenata koji zrače iz sustava prijenosne linije (TLS);

    3.3.2.

    na središnjoj crti vozila (ravnina uzdužne simetrije);

    3.3.3.

    na visini od 1,0 ± 0,05 m iznad ravnine na kojoj vozilo stoji ili 2,0 ± 0,05 m kad je najmanja visina krova vozila viša od 3,0 m;

    3.3.4.

    ili na 1,0 ± 0,2 m iza okomite središnje linije prednjeg kotača vozila (točka C na slici 1. Dodatka 1. ovom Prilogua) u slučaju vozila na tri kotača;

    ili na 0,2 ± 0,2 m iza okomite središnje linije prednjeg kotača vozila (točka D na slici 2. Dodatka 1. ovom Prilogu), u slučaju vozila na dva kotača.

    3.3.5.

    Ako se odluči zračiti stražnji dio vozila, referentna točka se određuje kao u točki 5.4. Tada se vozilo postavi nasuprot anteni kao da se okrenulo vodoravno za 1 800 oko svoje središnje točke, tj. tako da razmak od antene do najbližega dijela vanjske površine tijela vozila ostaje jednak. To je prikazano na slici 3. u Dodatku ovom Prilogu.

    4.   ISPITNI ZAHTJEVI

    4.1.   Frekvencijsko područje, vremena zadržavanja, polarizacija

    Vozilo se izlaže elektromagnetskomu zračenju u frekvencijskom području od 20 do 2 000 MHz s vertikalnom polarizacijom.

    Modulacija ispitnog signala mora biti:

    (a)

    AM, s 1 kHz modulacijom i 80 % modulacijske dubine u frekvencijskom području od 20 do 800 MHz; i

    (b)

    PM, t na 577 μs, period 4 600 μs u frekvencijskom području od 800 do 2 000 MHz,

    ako se tehnička služba i proizvođač vozila nisu dogovorili drukčije.

    Veličinu frekvencijskog koraka i vrijeme zadržavanja treba odabrati prema ISO 11451-1, treće izdanje 2005 i izmjena 1: 2008.

    4.1.1.   Tehnička služba provodi ispitivanje u intervalima određenima u ISO 11451-1, treće izdanje, 2005. i izmjena 1: 2008 u frekvencijskom području od 20 do 2 000 MHz.

    Alternativno, ako proizvođač dostavi podatke o mjerenjima za cijelo frekvencijsko područje koje je proveo ispitni laboratorij s akreditacijom za primjenjive dijelove ISO 17025 (drugo izdanje 2005. i Ispravak: 2006.) i koji je priznat od nadležnog homologacijskog tijela, tehnička služba može odabrati umanjeni broj ispitnih frekvencija u području, npr. 27, 45, 65, 90, 120, 150, 190, 230, 280, 380, 450, 600, 750, 900, 1 300, i 1 800 MHz radi potvrde da vozilo zadovoljava zahtjeve ovog Priloga.

    Ako vozilo ne zadovolji na ispitivanju opisanom u ovom Prilogu, mora se potvrditi da vozilo nije zadovoljilo pod propisanim ispitnim uvjetima, a ne kao rezultat stvaranja nenadziranih polja.

    5.   STVARANJE ZAHTIJEVANE JAKOSTI POLJA

    5.1.   Ispitna metodologija

    5.1.1.   Radi uspostavljanja uvjeta za ispitno polje, potrebno je upotrijebiti supstitucijsku metodu prema ISO 11451-1, treće izdanje 2005. i izmjena 1: 2008.

    5.1.2.   Umjeravanje

    Za sustave prijenosne linije (TLS) treba upotrijebiti jednu ispitnu sondu na referentnoj točki ispitne opreme.

    Za antene treba upotrijebiti četiri mjerne sonde u referentnoj točki ispitne opreme.

    5.1.3.   Faza ispitivanja

    Vozilo se mora postaviti tako da njegova središnja crta bude na referentnoj crti ili točki ispitne opreme. Vozilo je uobičajeno okrenuto prednjom stranom prema nepomičnoj anteni. Međutim, kad su elektroničke upravljačke jedinice s pridruženim ožičenjem smještene većim dijelom u stražnjem dijelu vozila, ispitivanje se uobičajeno provodi s vozilom okrenutim od antene. Kod dugih vozila (odnosno isključujući vozila kategorija L, M1 i N1), koja imaju elektroničke upravljačke jedinice i pridruženo im ožičenje pretežito u središnjem dijelu vozila, referentna točka može se odrediti u odnosu na lijevu ili desnu bočnu površinu vozila. Ta referentna točka mora biti na sredini duljine vozila ili u jednoj točki na bočnoj strani vozila koju odaberu zajedno proizvođač i nadležno tijelo nakon što ustanove na koji su način razmješteni elektronički sustavi i pripadajuće kabelsko ožičenje.

    Takvo se ispitivanje može provoditi samo kada to fizička konstrukcija komore dopušta. Mjesto antene mora biti navedeno u ispitnom izvještaju.

    Dodatak

    Slika 1.

    Image

    Slika 2.

    Image

    Slika 3.

    Image

    Slika 4.

    Vozilo u konfiguraciji „RESS za vrijeme punjenja spojen na električnu mrežu”

    Image


    PRILOG 7.

    Metoda mjerenja zračenih širokopojasnih elektromagnetskih emisija električnih/elektroničkih podsklopova

    1.   OPĆENITO

    1.1.   Ispitna metoda opisana u ovom Prilogu može se primijeniti na ESA podsklopove koji se naknadno mogu ugraditi u vozila koja su u skladu s Prilogom 4.

    1.2.   Ispitna metoda

    Ovo je ispitivanje namijenjeno mjerenju elektromagnetskih širokopojasnih emisija koje proizvode ESA podsklopovi (npr. sustavi za paljenje, elektromotor itd.).

    Ako u ovom Prilogu nije drukčije navedeno, ispitivanje se provodi prema CISPR 25 (2. izdanje, 2002. i Ispravak 2004.).

    2.   STANJE ESA PODSKLOPA TIJEKOM ISPITIVANJA

    2.1.   ESA podsklop koji se ispituje treba biti u uobičajenom radnom stanju, po mogućnosti pri najvećem opterećenju.

    3.   POSTAVKE ISPITIVANJA

    3.1.   Ispitivanje treba provoditi prema CISPR 25 (2. izdanje, 2002. i Ispravak 2004.) odredbi 6.4. — ALSE metodi.

    3.2.   Alternativne mjerne lokacije

    Kao zamjena za zaslonjeni prostor obložen apsorpcijskim materijalom (ALSE) može se upotrijebiti otvoreni ispitni prostor (OATS) koji ispunjava zahtjeve CISPR 16-1-4 (treće izdanje, 2010.) (vidjeti Dodatak ovom Prilogu).

    3.3.   Okružje

    Kako bi se osiguralo da ne bude nikakvog vanjskog šuma ni signala takve veličine da bitno utječe na mjerenje, potrebno je obaviti mjerenje prije i nakon glavnog ispitivanja. Pri tom mjerenju, razina vanjskog šuma ili signala mora biti za najmanje 6 dB ispod granica smetnji danih u stavku 6.5.2.1. ovog Pravilnika., osim namjernih uskopojasnih odašiljanja iz okružja.

    4.   ISPITNI ZAHTJEVI

    4.1.   Granice se primjenjuju preko cijelog područja od 30 do 1 000 MHz za mjerenja koja se provode u polugluhoj komori ili na otvorenom ispitnom prostoru.

    4.2.   Mjerenja se mogu obavljati s detektorima prividne vršne vrijednosti ili vršne vrijednosti. Granice dane u stavcima 6.2. i 6.5. ovog Pravilnika vrijede za prividne vršne vrijednosti. Ako se upotrebljava detektor vršne vrijednosti, tada se primjenjuje korekcijski faktor od 20 dB kako je određeno u CISPR 12 (5. izdanje, 2001. i izmjena 1: 2005.).

    4.3.   Mjerenja

    Tehnička služba provodi ispitivanje u intervalima određenima u normi CISPR 25 (5. izdanje, 2001. i izmjena 1: 2005.), u frekvencijskom području od 30 do 1 000 MHz.

    Alternativno, ako proizvođač dostavi podatke o mjerenjima za cijelo frekvencijsko područje koje je proveo ispitni laboratorij s akreditacijom za primjenjive dijelove ISO 17025 (drugo izdanje, 2005. i Ispravak: 2006.) i koji je priznat od nadležnog homologacijskog tijela, tehnička služba može podijeliti frekvencijsko područje u 14 frekvencijskih pojaseva: 30-34, 34-45, 45-60, 60-80, 80-100, 100-130, 130-170, 170-225, 225-300, 300-400, 400-525, 525-700, 700-850, 850-1 000 MHz, i provesti ispitivanja na 14 frekvencija s najvišim razinama emisije u svakom području radi potvrde da vozilo zadovoljava zahtjeve ovog Priloga.

    Kad se tijekom ispitivanja prijeđe granična vrijednost, potrebno je provesti istraživanje kako bi se osiguralo da je tomu uzrok ESA, a ne ometajuće zračenje.

    4.4.   Očitavanje

    Najviše vrijednosti očitavanja u odnosu na granične vrijednosti (horizontalna/vertikalna polarizacija) u svakom od 14 frekvencijskih pojaseva smatraju se karakterističnim očitavanjima na frekvenciji na kojoj su mjerenja obavljena.

    Dodatak

    Ispitno mjesto na otvorenom: granica ispitnog područja za električni/elektronički podsklop

    Ravno čisto područje bez površina koje reflektiraju elektromagnetsko zračenje

    Image


    PRILOG 8.

    Metoda mjerenja zračenih uskopojasnih elektromagnetskih emisija iz električnih/elektroničkih podsklopova

    1.   OPĆENITO

    1.1.   Ispitna metoda opisana u ovom Prilogu može se primijeniti na ESA podsklopove koji se naknadno mogu ugraditi u vozila koja su u skladu s Prilogom 4.

    1.2.   Ispitna metoda

    Ovo je ispitivanje namijenjeno za mjerenje uskopojasnih elektromagnetskih emisija poput onih koje potječu od sustava s mikroprocesorom.

    Ako u ovom Prilogu nije drukčije navedeno, ispitivanje se provodi prema CISPR 25 (2. izdanje, 2002. i Ispravak: 2004.).

    2.   STANJE ESA PODSKLOPA TIJEKOM ISPITIVANJA

    ESA podsklop koji se ispituje treba biti u uobičajenom radnom stanju.

    3.   POSTAVKE ISPITIVANJA

    3.1.   Ispitivanje treba provoditi prema CISPR 25 (2. izdanje, 2002. i Ispravak: 2004.) odredbi 6.4. — ALSE metodi.

    3.2.   Alternativne mjerne lokacije

    Kao zamjena za zaslonjeni prostor obložen apsorpcijskim materijalom (ALSE) može se upotrijebiti otvoreni ispitni prostor (OATS) koji ispunjava zahtjeve CISPR 16-1 (3. izdanje, 2010.) (vidjeti Dodatak Prilogu 7.).

    3.3.   Okružje

    Kako bi se osiguralo da ne bude nikakvog vanjskog šuma ni signala takve veličine da bitno utječe na mjerenje, potrebno je obaviti mjerenje prije i nakon glavnog ispitivanja. Pri tom mjerenju, razina vanjskog šuma ili signala mora biti za najmanje 6 dB ispod graničnih vrijednosti za smetnje danih u stavku 6.5.2.1. ovog Pravilnika, osim namjernih uskopojasnih odašiljanja iz okružja.

    4.   ISPITNI ZAHTJEVI

    4.1.   Granice se primjenjuju preko cijelog područja od 30 do 1 000 MHz za mjerenja koja se provode u polugluhoj komori ili na otvorenom ispitnom mjestu.

    4.2.   Mjerenja se obavljaju detektorima prosječne vrijednosti.

    4.3.   Mjerenja

    Tehnička služba provodi ispitivanje u intervalima određenima u normi CISPR 12 (5. izdanje, 2001. i izmjena 1:2005.), u frekvencijskom području od 30 do 1 000 MHz.

    Alternativno, ako proizvođač dostavi podatke o mjerenjima za cijelo frekvencijsko područje koje je proveo ispitni laboratorij s akreditacijom za primjenjive dijelove ISO 17025 (drugo izdanje, 2005 i Ispravak: 2006.) i koji je priznat od nadležnog homologacijskog tijela, tehnička služba može podijeliti frekvencijsko područje u 14 frekvencijskih pojaseva: 30-34, 34-45, 45-60, 60-80, 80-100, 100-130, 130-170, 170-225, 225-300, 300-400, 400-525, 525-700, 700-850, 850-1 000 MHz, i provesti ispitivanja na 14 frekvencija s najvišim razinama emisije unutar svakog pojasa radi potvrde da ESA podsklop zadovoljava zahtjeve ovog Priloga. Kad se tijekom ispitivanja prijeđe granična vrijednost, potrebno je provesti istraživanje kako bi se osiguralo da je tomu uzrok ESA podsklop, a ne ometajuće zračenje.

    4.4.   Očitavanja

    Najviše vrijednosti očitavanja u odnosu na granične vrijednosti (horizontalna/vertikalna polarizacija) u svakom od 14 frekvencijskih pojaseva smatraju se karakterističnim očitavanjima na frekvenciji na kojoj su mjerenja obavljena.


    PRILOG 9.

    Metoda (metode) ispitivanja otpornosti električnih/elektroničkih podsklopova na elektromagnetsko zračenje

    1.   OPĆENITO

    1.1.   Ispitna(-e) metoda(-e) opisana(-e) u ovom Prilogu može (mogu) se primijeniti na ESA podsklopove.

    1.2.   Ispitne metode

    1.2.1.   ESA podsklopovi mogu zadovoljavati zahtjeve bilo koje kombinacije dalje navedenih ispitnih metoda, po slobodnom izboru proizvođača, pod uvjetom da su ti rezultati obuhvaćeni u cjelokupnom frekvencijskom području danom u stavku 3.1. ovog Priloga:

    (a)

    ispitivanje s apsorbirajućom komorom prema ISO 11452-2, drugo izdanje, 2004.;

    (b)

    ispitivanje TEM kavezom prema ISO 11452-3, treće izdanje, 2001.;

    (c)

    ispitivanje uvođenjem velike struje prema ISO 11452-4, treće izdanje, 2005. i Ispravak 1: 2009;

    (d)

    ispitivanje trakastim vodom ISO 11452-5, drugo izdanje, 2002.;

    (e)

    trakasti vod od 800 mm: prema stavku 5. ovog Priloga.

    (Frekvencijsko područje i opći ispitni uvjeti temelje se na ISO 11452-1, treće izdanje, 2005. i Izmjena 1: 2008).

    2.   STANJE ESA PODSKLOPA TIJEKOM ISPITIVANJA

    2.1.   Ispitni uvjeti trebaju biti prema ISO 11452-1, treće izdanje, 2005. i izmjena 1: 2008.

    2.2.   ESA podsklop koji se ispituje treba biti u uobičajenom radnom stanju. Treba biti namješten kako je određeno u ovom Prilogu, osim kada pojedine ispitne metode zahtijevaju drukčije.

    2.3.   Kada se za rad ESA podsklopa koji se ispituje zahtijeva neka vanjska oprema, ona se ne smije postaviti tijekom faze umjeravanja. Tijekom umjeravanja nikakva vanjska oprema ne smije biti bliže od 1 m referentnoj točki.

    2.4.   Kako bi se osiguralo dobivanje mjernih rezultata koji se mogu reproducirati, kada se ispitivanja i mjerenja ponavljaju, oprema koja stvara ispitni signal i njezin razmještaj treba biti prema istoj specifikaciji kao što je bila tijekom svake odgovarajuće faze umjeravanja.

    2.5.   Kad se ispitivani ESA podsklop sastoji od više od jedne jedinice, međuspojni kabeli morali bi idealno biti istovjetni ožičenju namijenjenu za stvarnu uporabu u vozilu. Ako to nije dostupno, duljina između elektroničke upravljačke jedinice i AN mreže treba biti kako je određuje norma. Svi kabeli u tome ožičenju trebaju biti završeni što je moguće vjernije i po mogućnosti sa stvarnim teretima i aktuatorima.

    3.   OPĆI ISPITNI ZAHTJEVI

    3.1.   Frekvencijsko područje, vremena zadržavanja

    Mjerenja se obavljaju u frekvencijskom području od 20 do 2 000 MHz s frekvencijskim koracima prema ISO 11452-1, treće izdanje, 2005. i izmjena 1: 2008.

    Modulacija ispitnog signala treba biti:

    (a)

    AM (amplitudna modulacija), s 1 kHz modulacijom i 80 % modulacijske dubine u frekvencijskom području od 20 do 800 MHz;

    (b)

    PM (pulsna modulacija), t na 577 μs, period 4 600 μs u frekvencijskom području od 800 do 2 000 MHz;

    ako se tehnička služba i proizvođač ESA nisu dogovorili drukčije.

    Veličinu frekvencijskog koraka i vrijeme zadržavanja treba odabrati prema ISO 11452-1, treće izdanje, 2005. i izmjena 1: 2008.

    3.2.   Tehnička služba provodi ispitivanje u intervalima određenima u ISO 11452-1, treće izdanje, 2005. i izmjena 1: 2008., u frekvencijskom području od 20 do 2 000 MHz.

    Alternativno, ako proizvođač dostavi podatke o mjerenjima za cijelo frekvencijsko područje koje je proveo ispitni laboratorij s akreditacijom za primjenjive dijelove ISO 17025 (drugo izdanje, 2005. i Ispravak: 2006.) i koji je priznat od nadležnog homologacijskog tijela, tehnička služba može odabrati umanjeni broj ispitnih frekvencija u području, npr. 27, 45, 65, 90, 120, 150, 190, 230, 280, 380, 450, 600, 750, 900, 1 300, i 1 800 MHz rado potvrde da vozilo zadovoljava zahtjeve ovog Priloga.

    3.3.   Ako ESA podsklop ne zadovolji ispitivanja određena u ovome Prilogu, mora se potvrditi da nije zadovoljio pod propisanim ispitnim uvjetima, a ne kao rezultat stvaranja nenadziranih polja.

    4.   POSEBNI ISPITNI ZAHTJEVI

    4.1.   Ispitivanje u komori s apsorberima

    4.1.1.   Ispitna metoda

    Ova metoda dopušta ispitivanje električnih/elektroničkih sustava vozila izlaganjem ESA podsklopa elektromagnetskom zračenju koje je stvorila antena.

    4.1.2.   Ispitna metodologija

    Radi uspostavljanja uvjeta za ispitno polje, potrebno je upotrijebiti „supstitucijsku metodu” prema ISO 11452-2, drugo izdanje 2004.

    Ispitivanje se provodi s vertikalnom polarizacijom.

    4.2.   Ispitivanje TEM kavezom (vidjeti Dodatak 2. ovom Prilogu)

    4.2.1.   Ispitna metoda

    TEM (poprečni elektromagnetski način) kavez stvara homogena polja između unutarnjeg vodiča (septum) i kućišta (temeljna ploča).

    4.2.2.   Ispitna metodologija

    Test se provodi prema ISO 11452-3, treće izdanje, 2001.

    Ovisno o ESA podsklopu koji se ispituje, tehnička služba treba odabrati metodu izlaganja ESA podsklopa ili kabelskog ožičenja unutar TEM kaveza najvećem polju.

    4.3.   Ispitivanje uvođenjem velike struje

    4.3.1.   Ispitna metoda

    To je metoda ispitivanja otpornosti na smetnje izravnim induciranjem električnih struja u ožičenje uporabom sonde za uvođenje struje.

    4.3.2.   Ispitna metodologija

    Test se provodi prema ISO 11452-4, treće izdanje, 2005. i Ispravak 1: 2009., na ispitnom stolu. Alternativno, ESA se može ispitati i kad je ugrađen u vozilo prema ISO 11451-4 (1. izdanje, 1995.) sa sljedećim karakteristikama:

    (a)

    sonda za uvođenje struje treba se nalaziti na udaljenosti od 150 mm od ESA koji se ispituje;

    (b)

    referentna metoda treba biti upotrijebljena za izračun uvedene struje iz ulazne snage;

    (c)

    frekvencijsko područje metode ograničeno je zahtjevima sonde za uvođenje struje.

    4.4.   Ispitivanje trakastim vodom

    4.4.1.   Ispitna metoda

    Ova se ispitna metoda sastoji od izlaganja kabelskog ožičenja koje povezuje sastavne dijelove u električnom/elektroničkom podsklopu polju propisanih jakosti.

    4.4.2.   Ispitna metodologija

    Ispitivanje se provodi prema ISO 11452-5, 2. izdanje, 2002.

    4.5.   Ispitivanje trakastim vodom od 800 mm

    4.5.1.   Ispitna metoda

    Trakasti vod sastoji se od dvije usporedne metalne ploče razmaknute 800 mm. Ispitivana oprema postavlja se u središte između ploča i izlaže se elektromagnetskom polju (vidjeti Dodatak 1. ovom Prilogu).

    Tom se metodom mogu ispitivati cijeli elektronički sustavi zajedno s osjetilima i aktuatorima, te upravljačkim jedinicama i ožičenjem. Metoda je pogodna za uređaj čija je najveća dimenzija manja od jedne trećine razmaka ploča.

    4.5.2.   Ispitna metodologija

    4.5.2.1.   Položaj trakastog voda

    Ispitni trakasti vod stavlja se u ekraniziranu komoru (da se spriječe emisije izvana) 2 m od zidova i bilo koje metalne ograde kako bi se spriječile elektromagnetske refleksije. Za prigušivanje tih refleksija može se upotrijebiti RF upijajući materijal. Ispitni trakasti vod postavlja se na nevodljive oslonce najmanje 0,4 m iznad poda.

    4.5.2.2.   Umjeravanje ispitnog trakastog voda

    Mjerna sonda polja postavlja se u središte na trećini uzdužne, okomite i poprečne dimenzije prostora između ploča bez sustava koji se ispituje.

    Pridružena mjerna oprema postavlja se izvan zaslona komore. Ispitni trakasti vod napaja se na svakoj željenoj frekvenciji signalom određene razine snage kako bi se proizvela tražena jakost polja na anteni. Ta će se razina ulazne snage, ili neki drugi parametar u izravnome odnosu s tom snagom potrebnom da se odredi polje, upotrijebiti za homologacijska ispitivanja tipa, osim ako se ne pojave promjene u uvjetima ili opremi zbog kojih se taj postupak treba ponoviti.

    4.5.2.3.   Postava ispitivanog ESA podsklopa

    Glavna upravljačka jedinica postavlja se u središte na trećinu uzdužne, okomite i poprečne izmjere prostora između usporednih ploča. Treba je postaviti na stalak od nevodljivog materijala.

    4.5.2.4.   Glavni snopovi ožičenja i kabeli za osjetila i aktuatore

    Glavni snop ožičenja i svi kabeli za osjetila/aktuatore penju se vertikalno iz upravljačke jedinice prema vrhu temeljne ploče (time se pojačava spoj s elektromagnetskim poljem). Zatim slijede donju stranu ploče prema jednom od njezinih slobodnih rubova gdje se presavijaju i slijede vrh temeljne ploče sve do spojeva za napajanje ispitne trake. Kabeli se tada usmjeravaju k odgovarajućoj opremi koja se treba nalaziti u području izvan utjecaja elektromagnetskog polja, tj. na podu ekranizirane komore koja je udaljena 1 m uzdužno od ispitnog trakastog voda.

    Dodatak 1.

    Slika 1.

    Ispitivanje trakastim vodom od 800 mm

    Image

    Slika 2.

    Dimenzije trakastog voda od 800 mm

    Image

    Image

    Dodatak 2.

    Tipične dimenzije TEM kaveza

    Sljedeća tablica prikazuje dimenzije za izradu TEM kaveza s određenim gornjim granicama frekvencije:

    Gornja frekvencija

    (MHz)

    Faktor oblika kaveza

    W:b

    Faktor oblika kaveza

    L/W

    Razmak ploča

    b (cm)

    Septum

    S (cm)

    200

    1,69

    0,66

    56

    70

    200

    1,00

    1

    60

    50


    PRILOG 10.

    Metoda (metode) ispitivanja prolaznih elektromagnetskih zračenja električnih/elektroničkih podsklopova i otpornosti na njih

    1.   Općenito

    Ovom se ispitnom metodom utvrđuje otpornost ESA podsklopova na prijelazne pojave koje se šire vođenjem pri električnom napajanju vozila i ograničavaju prijelazne pojave koje se šire vođenjem iz ESA podsklopova prema električnom napajanju vozila.

    2.   Otpornost na smetnje uzduž vodova napajanja

    Primjenjuju se ispitni ciklusi 1, 2a, 2b, 3a, 3b i 4 u skladu s međunarodnom normom ISO 7637-2 (2. izdanje, 2004. i izmjena 1: 2008) prema vodovima napajanja te prema drugim priključcima ESA podsklopova koji mogu biti radno povezani s vodovima električnog napajanja.

    3.   Emisije smetnji koje se šire vođenjem uzduž vodova napajanja

    Mjerenja prema međunarodnoj normi ISO 7637-2 (2. izdanje 2004., i izmjena 1: 2008.) na vodovima napajanja kao i na drugim priključcima ESA podsklopova koji mogu biti radno povezani s vodovima napajanja.


    PRILOG 11.

    Metoda (metode) ispitivanja emisije harmonika koje nastaju na električnim vodovima za izmjeničnu struju u vozilu

    1.   OPĆENITO

    1.1.   Metoda ispitivanja opisana u ovom prilogu primjenjuje se na vozila u konfiguraciji „RESS za vrijeme punjenja spojen na električnu mrežu”.

    1.2.   Ispitna metoda

    Cilj je ovog ispitivanja mjeriti razinu harmonika koje stvara vozilo u konfiguraciji „RESS za vrijeme punjena spojen na električnu mrežu” kroz vodove za izmjeničnu struju kako bi se osigurala njegova usklađenost sa stambenim, komercijalnim i laganim industrijskim okružjem.

    Ako u ovom Prilogu nije navedeno drukčije, ispitivanje se izvodi u skladu s:

    (a)

    IEC 61000-3-2 (izdanje 3.2 – 2005. + izmjena 1: 2008. + izmjena 2: 2009.) za ulaznu struju za vrijeme punjenja ≤ 16 A po fazi za opremu klase A;

    (b)

    IEC 61000-3-12 (izdanje 1.0 – 2004.) za ulazne struje za vrijeme punjenja > 16A i ≤ 75 A po fazi.

    2.   STANJE VOZILA ZA VRIJEME ISPITIVANJA

    2.1.   Vozilo će biti u konfiguraciji „RESS za vrijeme punjenja spojen na električnu mrežu” na nazivnu struju dok izmjenična struja ne dostigne barem 80 % početne vrijednosti.

    3.   OPĆI ISPITNI ZAHTJEVI

    3.1.   Vrijeme promatranja koje će se primjenjivati na ispitivanje bit će isto kao za kvazistacionarnu opremu definiranu u IEC 61000-3-2 (izdanje 3.2 – 2005. + izmjena 1: 2008. + izmjena 2: 2009.) tablica 4.

    3.2.   Ovo ispitivanje namijenjeno za jednofazna vozila u konfiguraciji „RESS za vrijeme punjenja spojen na električnu mrežu” prikazano je na slici 1. Dodatka ovom Prilogu.

    3.3.   Ovo ispitivanje namijenjeno za trofazna vozila u konfiguraciji „RESS za vrijeme punjenja spojen na električnu mrežu” prikazano je na slici 2. Dodatka ovom Prilogu.

    4.   ISPITNI ZAHTJEVI

    4.1.   Mjerenja za parne i neparne harmonične struje obavljaju se do 40. harmonike.

    4.2.   Ograničenja za jednofazna ili trofazna vozila u konfiguraciji „RESS za vrijeme punjenja spojen na električnu mrežu” s ulaznom strujom ≤ 16 A po fazi navedena su u stavku 7.3.2.1., tablici 3.

    4.3.   Ograničenja za jednofazna vozila u konfiguraciji „RESS za vrijeme punjenja spojen na električnu mrežu” s ulaznom strujom > 16A i ≤ 75 A po fazi navedena su u stavku 7.3.2.2., tablica 4.

    4.4.   Ograničenja za trofazna vozila u konfiguraciji „RESS za vrijeme punjenja spojen na električnu mrežu” s ulaznom strujom > 16A i ≤ 75 A po fazi navedena su u stavku 7.3.2.2., tablica 5.

    4.5.   U slučaju trofaznih vozila u konfiguraciji „RESS za vrijeme punjenja spojen na električnu mrežu” s ulaznom strujom > 16A i ≤ 75 Apo fazi, kada je zadovoljen barem jedan od tri uvjeta (a), (b) ili (c) iz IEC 61000-3-12 (izdanje 1.0 – 2004.), odredba 5.2., mogu se primjenjivati ograničenja iz stavka 7.3.2.2., tablice 6.

    Dodatak

    Slika 1.

    Vozilo u konfiguraciji „RESS za vrijeme punjenja spojen na električnu mrežu” - postavljanje ispitivanja za jednofazni punjač

    Image

    Slika 2.

    Vozilo u konfiguraciji „RESS za vrijeme punjenja spojen na električnu mrežu” - postavljanje ispitivanja za trofazni punjač

    Image


    PRILOG 12.

    Metoda (metode) ispitivanja emisije naponskih promjena, naponskih kolebanja i treperenja na vodovima za izmjeničnu struju iz vozila

    1.   Općenito

    1.1.   Metoda ispitivanja koja je opisana u ovom prilogu primjenjuje se na vozila u konfiguraciji „RESS za vrijeme punjenja spojen na električnu mrežu”.

    1.2.   Metoda ispitivanja

    Cilj je ispitivanja izmjeriti razinu naponskih promjena, naponskih kolebanja i treperenja koje stvara vozilo u konfiguraciji „RESS za vrijeme punjenja spojen na električnu mrežu” kroz vodove za izmjeničnu struju kako bi se osigurala njegova usklađenost sa stambenim, poslovnim i lakoindustrijskim područjima.

    Ako u ovom Prilogu nije navedeno drukčije, ispitivanje se izvodi u skladu s:

    (a)

    IEC 61000-3-3 (izdanje 2.0 – 2008.) za nazivnu struju u „stanju punjenja RESS-a” ≤ 16 A po fazi i bez posebnih uvjeta;

    (b)

    IEC 61000-3-11 (izdanje 1.0 – 2000.) za nazivnu struju u „stanju punjenja RESS-a” > 16A i ≤ 75 A po fazi i u posebnim uvjetima.

    2.   Stanje vozila za vrijeme ispitivanja

    2.1.   Vozilo će biti u konfiguraciji „RESS za vrijeme punjenja spojen na električnu mrežu” na nazivnu struju dok izmjenična struja ne dostigne barem 80 % početne vrijednosti.

    3.   Opći ispitni zahtjevi

    3.1.   Ispitivanja za vozila u konfiguraciji „RESS za vrijeme punjenja spojen na električnu mrežu” s nazivnom strujom ≤ 16 A po fazi i bez posebnih uvjeta izvode se u skladu s IEC 61000-3-3 (izdanje 2.0 – 2008.) stavak 4.

    3.2.   Ispitivanja za vozila u konfiguraciji „RESS za vrijeme punjenja spojen na električnu mrežu” s nazivnom strujom > 16A i ≤ 75 A po fazi i u posebnim uvjetima izvode se u skladu s IEC 61000-3-11 (izdanje 1.0 – 2000.) stavak 6.

    3.3.   Ispitivanje za vozila u konfiguraciji „RESS za vrijeme punjenja spojen na električnu mrežu” prikazano je na slici u Dodatku ovom Prilogu.

    4.   Ispitni zahtjevi

    4.1.   Parametri koji će se odrediti u vremenskoj domeni su „kratko treperenje”, „dugo treperenje” i „relativna promjena napona”.

    4.2.   Ograničenja za vozila u konfiguraciji „RESS za vrijeme punjenja spojen na električnu mrežu” s nazivnom strujom ≤ 16 A po fazi i bez posebnih uvjeta navedena su u stavku 7.4.2.1., tablici 7.

    4.3.   Ograničenja za vozila u konfiguraciji „RESS za vrijeme punjenja spojen na električnu mrežu” s nazivnom strujom > 16A i ≤ 75 A po fazi i u posebnim uvjetima navedena su u stavku 7.4.2.2., tablici 8.

    Dodatak

    Vozilo u konfiguraciji „RESS za vrijeme punjenja spojen na električnu mrežu”

    Image


    PRILOG 13.

    Metoda (metode) ispitivanja emisije radiofrekvencijskih vođenih smetnji na vodovima za izmjeničnu ili istosmjernu struju iz vozila

    1.   OPĆENITO

    1.1.   Metoda ispitivanja koja je opisana u ovom Prilogu primjenjuje se na vozila u konfiguraciji „RESS za vrijeme punjenja spojen na električnu mrežu”

    1.2.   Metoda ispitivanja

    Cilj je ispitivanja izmjeriti razinu radiofrekvencijskih vođenih smetnji koje stvara vozilo u konfiguraciji „RESS za vrijeme punjenja spojen na električnu mrežu” kroz vodove za istosmjernu ili izmjeničnu struju kako bi se osigurala njegova usklađenost sa stambenim, poslovnim i područjima lake industrije.

    Ako u ovom Prilogu nije navedeno drukčije, ispitivanje se izvodi u skladu s CISPR 16-2-1 (izdanje 2.0 – 2008.).

    2.   STANJE VOZILA ZA VRIJEME ISPITIVANJA

    2.1.   Ispitivanja za vozila u konfiguraciji „RESS za vrijeme punjenja spojen na električnu mrežu” s nazivnom strujom dok izmjenična ili istosmjerna struja ne dostigne barem 80 posto početne vrijednosti.

    3.   ISPITNI UVJETI

    3.1.   Ispitivanje se izvodi u skladu s CISPR 16-2-1 (izdanje 2.0 – 2008.) odredba 7.4.1. kao oprema koja stoji na podu.

    3.2.   Umjetna mreža koja će se koristiti za mjerenja na vozilu definirana je u CISPR 16-1-2 (izdanje 1.2 – 2008.) odredba 4.3.

    3.3.   Ispitivanje za vozila u konfiguraciji „RESS za vrijeme punjenja spojen na električnu mrežu” prikazano je na slici u Dodatku ovom Prilogu.

    3.4.   Mjerenja se vrše analizatorom spektra ili skenirajućeg prijemnika. Parametri koji se koriste definirani su u CISPR 25 (drugo izdanje, 2002. i Ispravak: 2004.) odredba 4.5.1. (tablica 1.) i 4.5.2. (tablica 2.).

    4.   ISPITNI ZAHTJEVI

    4.1.   Ograničenja se primjenjuju u frekvencijskom pojasu 0,15 do 30 MHz za mjerenja koja se provode u polugluhoj komori ili na otvorenom ispitnom prostoru.

    4.2.   Mjerenja se mogu izvoditi s detektorima prividne vršne vrijednosti ili vršne vrijednosti. Granice su navedene u stavku 7.5. tablici 9. za vodove za izmjeničnu i tablici 10. za istosmjernu struju. Ako se upotrebljava detektor vršne vrijednosti, tada se primjenjuje korekcijski faktor od 20 dB kako je određeno u CISPR 12 (5. izdanje, 2001. i izmjena 1: 2005.).

    Dodatak

    Vozilo u konfiguraciji „RESS za vrijeme punjenja spojen na električnu mrežu”

    Image


    PRILOG 14.

    Metoda (metode) za ispitivanje emisije radiofrekvencijskih vođenih smetnji na mrežnim i telekomunikacijskim priključcima vozila

    1.   OPĆENITO

    1.1.   Metoda ispitivanja koja je opisana u ovom prilogu primjenjuje se na vozila u konfiguraciji „RESS za vrijeme punjenja spojen na električnu mrežu”

    1.2.   Metoda ispitivanja

    Cilj je ispitivanja izmjeriti razinu radiofrekvencijskih vođenih smetnji koje stvara vozilo u konfiguraciji „RESS za vrijeme punjenja spojen na električnu mrežu” kroz mrežne i telekomunikacijske priključke kako bi se osigurala njegova usklađenost sa stambenim, poslovnim i lakoindustrijskim područjima.

    Ako u ovom Prilogu nije navedeno drukčije, ispitivanje se izvodi u skladu s CISPR 22 (izdanje 6.0 – 2008.).

    2.   STANJE VOZILA/ESA ZA VRIJEME ISPITIVANJA

    2.1.   Ispitivanja za vozila u konfiguraciji „RESS za vrijeme punjenja spojen na električnu mrežu” s nazivnom strujom dok izmjenična ili istosmjerna struja ne dostigne barem 80 posto početne vrijednosti.

    3.   ISPITNI UVJETI

    3.1.   Ispitivanje se izvodi u skladu s CISPR 22 (izdanje 6.0 – 2008.) stavak 5. za vođene emisije.

    3.2.   Stabilizacija otpora koja će se koristiti za mjerenja na vozilu definirana je u CISPR 22 (izdanje 6.0 – 2008.) stavak 9.6.2.

    3.3.   Ispitivanje za vozila u konfiguraciji „RESS za vrijeme punjenja spojen na električnu mrežu” prikazano je na slici u Dodatku ovom Prilogu.

    3.4.   Mjerenja se vrše analizatorom spektra ili skenirajućeg prijemnika. Parametri koji se koriste definirani su u CISPR 25 (drugo izdanje, 2002. i Ispravak 2004.) odredba 4.5.1. (tablica 1.) i 4.5.2. (tablica 2.).

    4.   ISPITNI ZAHTJEVI

    4.1.   Ograničenja se primjenjuju u frekvencijskom pojasu 0,15 do 30 MHz za mjerenja koja se provode u polugluhoj komori ili na otvorenom ispitnom prostoru.

    4.2.   Mjerenja se mogu izvoditi s detektorima prividne vršne vrijednosti ili vršne vrijednosti. Granice su navedene u stavku 7.6. tablici 11. Ako se upotrebljava detektor vršne vrijednosti, tada se primjenjuje korekcijski faktor od 20 dB kako je određeno u CISPR 12 (5. izdanje, 2001. i izmjena 1: 2005.).

    Dodatak

    Vozilo u konfiguraciji „RESS za vrijeme punjenja spojen na električnu mrežu”

    Image


    PRILOG 15.

    Metoda (metode) za ispitivanje otpornosti vozila prema brzim tranzijentima i rafalima na električnim vodovima za izmjeničnu i istosmjernu struju

    1.   OPĆENITO

    1.1.   Metoda ispitivanja koja je opisana u ovom prilogu primjenjuje se samo na vozila. Ova se metoda odnosi samo na konfiguraciju vozila „RESS za vrijeme punjenja spojen na električnu mrežu”.

    1.2.   Metoda ispitivanja

    Cilj je ispitivanja pokazati otpornost elektroničkih sustava u vozilu. Vozilo će biti podvrgnuto brzim tranzijentima i rafalima na električnim vodovima za izmjeničnu i istosmjernu struju u skladu s opisanim u ovom Prilogu. Vozilo će se nadzirati za vrijeme ispitivanja.

    Ako u ovom Prilogu nije navedeno drukčije, ispitivanje se izvodi u skladu s IEC 61000-4-4: 2. izdanje, 2004.

    2.   STANJE VOZILA/ESA ZA VRIJEME ISPITIVANJA

    2.1.   Vozilo treba biti neopterećeno, osim potrebne ispitne opreme.

    2.1.1.   Vozilo je nepokretno, motor je UGAŠEN i puni se.

    2.1.2.   Osnovni uvjeti za vozilo

    Ova točka određuje najmanje ispitne uvjete (u mjeri u kojoj je to primjenjivo) i kriterije neispravnosti za ispitivanje vozila na otpornost. Drugi sustavi vozila, koji mogu utjecati na funkcije povezane s otpornošću, trebaju se ispitati na način koji sporazumno odrede proizvođač i tehnička služba.

    Uvjeti za ispitivanje vozila „RESS za vrijeme punjenja”

    Kriteriji neispravnosti

    RESS će biti u statusu punjenja. Status punjenja RESS-a dogovara se između proizvođača i tehničke službe.

    Vozilo se pokrene.

    2.1.3.   Sva druga oprema koju vozač može trajno isključiti trebala bi biti ISKLJUČENA.

    2.2.   Tijekom nadzora vozila upotrebljava se samo oprema koja ne stvara smetnje. Nadzire se vanjski izgled vozila i prostor za putnike kako bi se ustanovilo ispunjavaju li zahtjeve ovog Priloga (npr. uporabom videokamere, mikrofona itd.).

    3.   OPREMA ZA ISPITIVANJE

    3.1.   Oprema za ispitivanje sastoji se od referentne ravnine (zaštićena prostorija nije potrebna) generatora za brze tranzijente i rafale, mreže za spajanje/odvajanje (CDN) i kleme za spajanje.

    3.2.   Generator za brze tranzijente i rafale zadovoljava uvjete iz stavka 6.1. IEC 61000-4-4: 2. izdanje, 2004.

    3.3.   Mreža za spajanje/odvajanje zadovoljava uvjete iz stavka 6.2 IEC 61000-4-4: 2. izdanje, 2004. Kada se mreža za spajanje/odvajanje ne može koristiti na vodovima za izmjeničnu ili istosmjernu struju, može se upotrijebiti klema za spajanje iz stavka 6.3. IEC 61000-4-4: 2. izdanje, 2004.

    4.   ISPITNI UVJETI

    4.1.   Ispitivanje se temelji na laboratorijskom ispitivanju opisanom u stavku 7.2. IEC 61000-4-4: 2. izdanje, 2004.

    4.2   Vozilo se postavlja izravno na ravninu.

    4.3.   Tehnička služba izvodi test naveden u stavku 7.7.2.1.

    Alternativno, ako proizvođač predvidi mjerenje od strane ispitnog laboratorija s akreditacijom ISO 17025 (2. izdanje, 2005. i Ispravak: 2006.) i koji priznaje homologacijsko tijelo, tehnička služba može odlučiti ne izvoditi ispitivanje u svrhu provjere da vozilo zadovoljava zahtjeve iz ovog Priloga.

    Dodatak

    Vozilo u konfiguraciji „RESS za vrijeme punjenja” spojen na električnu mrežu spojenu na vodove za izmjeničnu/istosmjernu struju

    Image


    PRILOG 16.

    Metoda (metode) za ispitivanje otpornosti vozila na prenapon na električnim vodovima za izmjeničnu i istosmjernu struju

    1.   OPĆENITO

    1.1.   Metoda ispitivanja koja je opisana u ovom prilogu primjenjuje se samo na vozila. Ova se metoda odnosi samo na konfiguraciju vozila „RESS za vrijeme punjenja spojen na električnu mrežu”.

    1.2.   Metoda ispitivanja

    Cilj je ispitivanja pokazati otpornost elektroničkih sustava u vozilu. Vozilo će biti podvrgnuto prenaponu na električnim vodovima za izmjeničnu i istosmjernu struju u skladu s opisanim u ovom Prilogu. Vozilo će se nadzirati za vrijeme ispitivanja.

    Ako u ovom Prilogu nije navedeno drukčije, ispitivanje se izvodi u skladu s IEC 61000-4-5: 2. izdanje, 2005.

    2.   STANJE VOZILA ZA VRIJEME ISPITIVANJA U KONFIGURACIJI „RESS ZA VRIJEME PUNJENJA SPOJEN NA ELEKTRIČNU MREŽU”

    2.1.   Vozilo treba biti neopterećeno, osim potrebne ispitne opreme.

    2.1.1.   Vozilo je nepokretno, motor je UGAŠEN i puni se.

    2.1.2.   Osnovni uvjeti za vozilo

    Ova točka određuje najmanje ispitne uvjete (u mjeri u kojoj je to primjenjivo) i kriterije neispravnosti za ispitivanje vozila na otpornost. Drugi sustavi vozila, koji mogu utjecati na funkcije povezane s otpornošću, trebaju se ispitati na način koji sporazumno odrede proizvođač i tehnička služba.

    Uvjeti za ispitivanje vozila „RESS za vrijeme punjenja”

    Kriteriji neispravnosti

    RESS će biti u statusu punjenja. Status punjenja RESS-a dogovara se između proizvođača i tehničke službe.

    Vozilo se pokrene.

    2.1.3.   Sva druga oprema koju vozač može trajno isključiti trebala bi biti ISKLJUČENA.

    2.2.   Tijekom nadzora vozila upotrebljava se samo oprema koja ne stvara smetnje. Nadzire se vanjski izgled vozila i prostor za putnike kako bi se ustanovilo ispunjavaju li zahtjeve ovog Priloga (npr. uporabom videokamere, mikrofona itd.).

    3.   OPREMA ZA ISPITIVANJE

    3.1.   Oprema za ispitivanje sastoji se od referentne ravnine (zaštićena prostorija nije potrebna) generatora za prenapon, mreže za spajanje/odvajanje (CDN).

    3.2.   Generator za prenapon zadovoljava uvjete iz stavka 6.1. IEC 61000-4-5: 2. izdanje, 2005.

    3.3.   Mreža za spajanje/odvajanje zadovoljava uvjete iz stavka 6.3 IEC 61000-4-5: 2. izdanje, 2005.

    4.   ISPITNI UVJETI

    4.1.   Ispitivanje se temelji na laboratorijskom ispitivanju opisanom u stavku 7.2. IEC 61000-4-5: 2. izdanje, 2005.

    4.2.   Vozilo se postavlja izravno na ravninu.

    4.3.   Tehnička služba izvodi test naveden u stavku 7.8.2.1.

    Alternativno, ako proizvođač predvidi mjerenje od strane ispitnog laboratorija s akreditacijom ISO 17025 (2. izdanje, 2005. i Ispravak: 2006.) i koji priznaje homologacijsko tijelo, tehnička služba može odlučiti ne izvoditi ispitivanje u svrhu provjere da vozilo zadovoljava zahtjeve iz ovog Priloga.

    5.   GENERIRANJE POTREBNE RAZINE ISPITIVANJA

    5.1.   Metodologija ispitivanja

    5.1.1.   Metoda ispitivanja u skladu s IEC 61000-4-5: 2. izdanje, 2005. koristi se za utvrđivanje zahtjeva za razinu ispitivanja.

    5.1.2.   Faza ispitivanja

    Vozilo se postavlja na ravninu. Na vozilo se primjenjuje prenapon na vodovima za istosmjernu/izmjeničnu struju između svakog voda i tla i između vodova pomoću CDN-a kako je opisano u Dodatku ovom Prilogu.

    Dodatak

    Slika 1.

    Vozilo u konfiguraciji „RESS za vrijeme punjenja spojen na električnu mrežu” – spoj između voda i za električne vodove za istosmjernu ili izmjeničnu (jednofaznu) struju

    Image

    Slika 2.

    Vozilo u konfiguraciji „RESS za vrijeme punjenja spojen na električnu mrežu” – spoj između svakog voda i tla za električne vodove za istosmjernu ili izmjeničnu (jednofaznu) struju

    Image

    Slika 3.

    Vozilo u konfiguraciji „RESS za vrijeme punjenja spojen na električnu mrežu” – spoj između vodova za izmjeničnu (trofaznu) struju

    Image

    Slika 4.

    Vozilo u konfiguraciji ”RESS za vrijeme punjenja spojen na električnu mrežu” – spoj između svakog voda i tla za električne vodove za izmjeničnu (trofaznu) struju

    Image


    Top