Choose the experimental features you want to try

This document is an excerpt from the EUR-Lex website

Document 42010X0630(01)

    Pravilnik br. 61 Gospodarske komisije Ujedinjenih naroda za Europu (UN/ECE) – Jedinstvene odredbe o homologaciji gospodarskih vozila u odnosu na njihove vanjske izbočine ispred stražnje stijenke kabine

    SL L 164, 30.6.2010, p. 1–17 (BG, ES, CS, DA, DE, ET, EL, EN, FR, IT, LV, LT, HU, MT, NL, PL, PT, RO, SK, SL, FI, SV)

    Ovaj dokument objavljen je u određenim posebnim izdanjima (HR)

    Legal status of the document In force

    ELI: http://data.europa.eu/eli/reg/2010/61(2)/oj

    11/Sv. 85

    HR

    Službeni list Europske unije

    24


    42010X0630(01)


    L 164/1

    SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE


    Samo izvorni tekstovi UN/ECE-a imaju pravni učinak prema međunarodnom javnom pravu. Status i dan stupanja na snagu ovog Pravilnika treba provjeriti u posljednjem izdanju UN/ECE dokumenta TRANS/WP.29/343, koji je dostupan na internetskoj stranici:

    http://www.unece.org/trans/main/wp29/wp29wgs/wp29gen/wp29fdocstts.html

    Pravilnik br. 61 Gospodarske komisije Ujedinjenih naroda za Europu (UN/ECE) – Jedinstvene odredbe o homologaciji gospodarskih vozila u odnosu na njihove vanjske izbočine ispred stražnje stijenke kabine

    Obuhvaća sav važeći tekst do:

    dopune 1. izvorne verzije Pravilnika – dan stupanja na snagu:10. listopada 2006.

    SADRŽAJ

    PRAVILNIK

    1.

    Područje i opseg primjene

    2.

    Definicije

    3.

    Zahtjev za homologaciju

    4.

    Homologacija

    5.

    Opći tehnički zahtjevi

    6.

    Posebni zahtjevi

    7.

    Preinake tipa vozila

    8.

    Sukladnost proizvodnje

    9.

    Kazne za nesukladnost proizvodnje

    10.

    Konačna obustava proizvodnje

    11.

    Nazivi i adrese tehničkih služba odgovornih za provođenje homologacijskih ispitivanja i nadležnih administrativnih tijela

    PRILOZI

    Prilog 1. —

    Izjava o homologaciji (ili proširenju, odbijanju ili povlačenju homologacije ili o konačnoj obustavi proizvodnje) tipa vozila u odnosu na njegove vanjske izbočine, prema Pravilniku br. 61

    Prilog 2. —

    Postavljanje homologacijskih oznaka

    Prilog 3. —

    Postupak za utvrđivanje točke „H” i stvarnih kutova naslona sjedala te za provjeru njihovog odnosa u odnosu točke „R” i konstrukcijskih kutova naslona sjedala

    Prilog 4. —

    Mjerenje projekcija i udaljenosti

    1.   PODRUČJE I OPSEG PRIMJENE

    1.1.   Ovaj se Pravilnik primjenjuje na vanjske izbočine vozila kategorija N1, N2 i N3  (1), ograničeno na „vanjske površine” kako je definirano dolje.

    Ne primjenjuje se na vanjske retrovizore, uključujući njihove nosače ni pribor kao što su antene i nosači za prtljagu.

    1.2.   Namjena ovog Pravilnika je smanjiti rizik od teškog ozljeđivanja osoba koje dođu u kontakt s vanjskom površinom vozila u slučaju udara.

    2.   DEFINICIJE

    Za potrebe ovog Pravilnika

    2.1.

    „vanjska površina” znači dio vozila ispred stražnje stijenke kabine, kako je utvrđeno u stavku 2.5. dolje, osim same stražnje stijenke i uključujući dijelove kao što su prednja krilca, prednji branici i prednji kotači;

    2.2.

    „homologacija vozila” znači homologacija tipa vozila s obzirom na njegove vanjske izbočine;

    2.3.

    „tip vozila” znači motorna vozila koja se međusobno ne razlikuju u bitnim obilježjima kao što je „vanjska površina”;

    2.4.

    „kabina” znači onaj dio nadogradnje, uključujući vrata, koji predstavlja prostor za vozača i putnike;

    2.5.

    „stražnja stijenka kabine” znači krajnji stražnji dio vanjske površine prostora za vozača i putnike. Kada položaj stražnje stijenke kabine nije moguće odrediti, za potrebe ovog Pravilnika smatrat će se da je to vertikalna poprečna ravnina postavljena 50 cm iza točke „R” vozačevog sjedala, kada je sjedalo pomaknuto, ako je namjestivo, u krajnji stražnji položaj za vožnju (vidjeti Prilog 3.). Međutim, proizvođač može, uz suglasnost tehničke službe, zahtijevati neku drugu udaljenost ako je moguće dokazati da udaljenost od 50 cm nije primjerena za konkretno vozilo (2);

    2.6.

    „referentna ravnina” znači vodoravna ravnina koja prolazi kroz središte prednjih kotača ili vodoravna ravnina postavljena na visini od 50 cm iznad tla, ovisno o tome što je niže;

    2.7.

    „linija poda” znači linija određena na sljedeći način:

     

    Linija poda je krivulja koja nastaje spajanjem točaka dodira između plašta zamišljenog uspravnog stošca neodređene visine čiji je kut plašta u odnosu na okomitu os 15° i vanjske površine opterećenog vozila pri čemu uspravni stožac stalno dodiruje vanjsku površinu nadogradnje na njezinim najnižim mjestima.

     

    Kod određivanja linije poda ne uzimaju se u obzir ispušne cijevi, kotači niti funkcionalni mehanički dijelovi pričvršćeni ispod nadogradnje, kao što su oslonci za dizalicu, oslonci ovjesa ili dijelovi za vuču ili slučaj kvara. Kad postoje otvori u području kotača, treba pretpostaviti da su ti otvori nadomješteni zamišljenom površinom koja se uklapa u susjednu vanjsku površinu. Kod određivanja linije poda treba uzeti u obzir prednje branike. Ovisno o tipu vozila, trag linije poda može se nalaziti na rubu profila branika ili na dijelu nadogradnje ispod branika. Kad se istodobno dodiruju dvije ili više točaka, najniža točka dodira upotrebljava se za određivanje linije poda;

    2.8.

    „polumjer zakrivljenosti” znači polumjer luka kružnice koji se najbliže uklapa u zaobljeni oblik sastavnog dijela koji se razmatra.

    3.   ZAHTJEV ZA HOMOLOGACIJU

    3.1.   Zahtjev za homologaciju tipa vozila s obzirom na vanjske izbočine podnosi njegov proizvođač ili njegov valjano ovlašteni predstavnik.

    3.2.   Uz zahtjev se prilažu u nastavku navedeni dokumenti i sljedeće pojedinosti u tri primjerka:

    3.2.1.

    fotografije prednje i bočnih strana vozila;

    3.2.2.

    crteži „vanjske površine” koji su prema mišljenju tehničke službe nadležne za provedbu ispitivanja potrebni za dokazivanje sukladnosti s odredbama iz stavaka 5. i 6. dolje.

    3.3.   Tehničkoj službi nadležnoj za provedbu homologacijskog ispitivanja treba dostaviti:

    3.3.1.

    „uzorak vozila” koje predstavlja tip vozila za koje je zatražena homologacija ili dio (dijelove) vozila za koji (koje) se smatra da je bitan (su bitni) za provedbu provjera i ispitivanja propisanih u ovom Pravilniku;

    3.3.2.

    određene dijelove i uzorke upotrijebljenih materijala, ako to zahtijeva tehnička služba.

    4.   HOMOLOGACIJA

    4.1.   Ako vozilo dostavljeno za homologaciju prema ovom Pravilniku ispunjava zahtjeve iz stavaka 5. i 6. dolje, homologacija tog tipa vozila mora se dodijeliti.

    4.2.   Svakom homologiranom tipu dodjeljuje se homologacijski broj. Prve dvije znamenke (trenutačno 00 za Pravilnik u njegovom izvornom obliku) označavaju niz izmjena koje uključuju posljednje glavne tehničke izmjene Pravilnika u vrijeme izdavanja homologacije. Ista ugovorna stranka ne može dodijeliti isti broj drugom tipu vozila s različitom vanjskom strukturom niti drugom tipu vozila.

    4.3.   Izjava o dodjeljivanju, proširenju ili odbijanju homologacije tipa vozila u skladu s ovim Pravilnikom dostavlja se strankama Sporazuma koje primjenjuju ovaj Pravilnik, putem obrasca koji je u skladu s uzorkom iz Priloga 1. ovom Pravilniku i crtežima i fotografijama navedenima u stavcima 3.2.1. i 3.2.2. koje dostavlja podnositelj zahtjeva za homologaciju, u formatu koji nije veći od A4 (210 × 297 mm) ili presavijenima na veličinu tog formata i u odgovarajućem mjerilu.

    4.4.   Na istaknutom i lako dostupnom mjestu navedenom u homologacijskom obrascu treba pričvrstiti međunarodnu homologacijsku oznaku za svako vozilo koje je u skladu s tipom vozila homologiranog na temelju ovog Pravilnika, koja se sastoji od:

    4.4.1.

    kružnice oko slova „E”, iza kojeg se nalazi razlikovni broj države koja je dodijelila homologaciju (3);

    4.4.2.

    broj ovog Pravilnika iza kojeg slijedi slovo „R”, crtica i homologacijski broj s desne strane kružnice propisane stavkom 4.4.1.

    4.5.   Ako je vozilo usklađeno s homologiranim tipom vozila, prema jednom ili više drugih pravilnika priloženih Sporazumu, u državi koja je dodijelila homologaciju prema ovom Pravilniku, znak propisan u stavku 4.4.l. se ne ponavlja, već se u tom slučaju brojevi pravilnika i homologacije te dodatni znakovi svih Pravilnika prema kojima je dodijeljena homologacija u državi koja je dodijelila homologaciju prema ovom Pravilniku smještaju u uspravnim stupcima desno od znaka propisanog u stavku 4.4.1.

    4.6.   Homologacijska oznaka treba biti jasno čitljiva i neizbrisiva.

    4.7.   Homologacijska oznaka se smješta u blizini ili na pločicu s podacima vozila koju je pričvrstio proizvođač.

    4.8.   Prilog 2. ovom Pravilniku sadrži primjere homologacijskih oznaka.

    5.   OPĆI TEHNIČKI ZAHTJEVI

    5.1.   Odredbe ovog Pravilnika ne primjenjuju se na one dijelove „vanjske površine” vozila koji se pri neopterećenom vozilu sa zatvorenim vratima, prozorima, poklopcima itd. nalaze:

    5.1.1.

    izvan područja čija je gornja granica vodoravna ravnina postavljena na visini od 2,00 m iznad tla, a donja granica je ili referentna ravnina, kako je utvrđeno u stavku 2.6., ili linija poda kako je utvrđeno u stavku 2.7., prema izboru proizvođača; ili

    5.1.2.

    unutar određenog područja tako da se u stanju mirovanja ne mogu dodirnuti kuglom promjera 100 mm.

    5.1.3.

    Ako referentna ravnina predstavlja donju granicu područja, uzimaju se u obzir i dijelovi vozila koji su ispod referentne ravnine između dviju vertikalnih ravnina, od kojih jedna dodiruje vanjsku površinu vozila, a druga joj je paralelna i udaljena 80 mm prema unutrašnjosti vozila od točke u kojoj referentna ravnina dodiruje nadogradnju vozila.

    5.2.   Na „vanjskoj površini” vozila ne smije biti dijelova koji strše prema van i koji bi mogli okrznuti pješake, bicikliste ili motocikliste.

    5.3.   Sastavni dijelovi navedeni u stavku 6. dolje ne smiju imati šiljaste niti oštre dijelove koji vire prema van niti izbočine koje bi u slučaju sudara svojim oblikom, mjerama, usmjerenjem ili tvrdoćom mogle povećati opasnost ili težinu tjelesne ozljede osobe udarene ili okrznute vanjskom površinom.

    5.4.   Izbočine vanjske površine čija je tvrdoća prema Shore-u A manja od 60 mogu imati polumjer zakrivljenosti manji od vrijednosti propisanih u dolje navedenom stavku 6.

    6.   POSEBNI ZAHTJEVI

    6.1.   Ukrasi, trgovački simboli, slova i brojke trgovačkih oznaka

    6.1.1.

    Polumjer zakrivljenosti ukrasa, trgovačkih simbola, slova i brojki trgovačkih oznaka ne smije biti manji od 2,5 mm. Taj se zahtjev ne primjenjuje na dijelove koji nisu izdignuti nad okolnom površinom za više od 5 mm; međutim, u tom slučaju njihovi rubovi usmjereni prema van moraju biti zaobljeni.

    6.1.2.

    Ukrasi, trgovački siboli, slova i brojke trgovačkih oznaka koji su izdignuti za više od 10 mm iznad okolne površine, moraju se uvući, odvojiti ili saviti kad sila od 10 daN djeluje na njihovu najistaknutiju točku u bilo kojemu smjeru, u ravnini koja je približno paralelna s površinom na koju su ugrađeni.

    Za primjenu sile od 10 daN treba upotrijebiti klip s ravnim čelom, promjera koji nije veći od 50 mm. Kad to nije moguće, treba upotrijebiti drugi istovrijedan postupak. Kad se ukrasi uvuku, odvoje ili saviju, preostale izbočine ne smiju viriti više od 10 mm i ne smiju imati istaknutih, oštrih rubova ili oštrica.

    6.2.   Rubovi i obruči glavnih svjetala

    6.2.1.

    Rubovi i obruči koji strše dopušteni su na glavnim svjetlima pod uvjetom da njihova udaljenost od vanjske prozirne površine glavnog svjetla ne bude veća od 30 mm te da im polumjer zakrivljenosti u svakoj točki ne bude manji od 2,5 mm.

    6.2.2.

    Pokretna glavna svjetla moraju ispunjavati zahtjeve iz stavka 6.2.1. gore u radnim i uvučenim položajima.

    6.2.3.

    Odredbe iz stavka 6.2.1. gore ne primjenjuju se na glavna svjetla koja su uvučena u nadogradnju ili su natkrivena nadogradnjom, pod uvjetom da je nadogradnja u skladu sa zahtjevima iz stavka 5.2. gore.

    6.3.   Rešetke

    Dijelovi rešetaka moraju imati polumjer zakrivljenosti od:

    najmanje 2,5 mm kad je razmak između dva susjedna elementa veći od 40 mm,

    najmanje 1,0 mm kad je taj razmak između 25 mm i 40 mm,

    najmanje 0,5 mm kad je razmak manji od 25 mm.

    6.4.   Naprave za čišćenje vjetrobranskog stakla i glavnih svjetala

    6.4.1.

    Ove naprave moraju biti takve da osovine brisača budu zaštićene poklopcima s polumjerom zakrivljenosti koji nije manji od 2,5 mm i čija površina nije manja od 150 mm2 kad se mjeri na projiciranoj površini presjeka na udaljenosti od najviše 6,5 mm od najisturenije točke.

    6.4.2.

    Mlaznice naprava za pranje vjetrobranskog stakla i čišćenje glavnih svjetala moraju imati polumjer zakrivljenosti koji nije manji od 2,5 mm. Ako su ti dijelovi izdignuti manje od 5 mm, njihovi rubovi usmjereni prema vani moraju biti zaobljeni.

    6.5.   Zaštitne naprave (branici)

    6.5.1.

    Krajevi prednjih zaštitnih naprava moraju biti okrenuti prema vanjskoj površini nadogradnje vozila.

    6.5.2.

    Sastavni dijelovi prednjih zaštitnih naprava moraju biti izrađeni tako da sve krute vanjske površine koje su okrenute prema vani imaju polumjer zakrivljenosti najmanje 5 mm.

    6.5.3.

    Dijelovi opreme kao što su vučne kuke i vitla ne smiju prelaziti preko krajnje površine branika. Međutim, vitla mogu biti ispred prednje krajnje površine branika pod uvjetom da su, kad se ne upotrebljavaju, pokrivena odgovarajućim zaštitnim pokrovom koji ima polumjer zakrivljenosti najmanje 2,5 mm.

    6.5.4.

    Zahtjevi iz 6.5.2. ne primjenjuju se na dijelove branika niti na dijelove ugrađene na branik ili stavljene u njega, s izbočinama manjim od 5 mm. Rubovi naprava koji vire manje od 5 mm moraju biti zaobljeni. Za dijelove koji su ugrađeni na branike i koji su navedeni u drugim točkama ovog Pravilnika i dalje se primjenjuju posebni zahtjevi iz ovog Pravilnika.

    6.6.   Kvake, šarke i tipke na vratima, prostori za prtljagu, poklopci motora, otvori za ventilaciju, pristupni poklopci i rukohvati za pridržavanje

    6.6.1.

    Ti dijelovi ne smiju biti izdignuti za više od: 30 mm u slučaju tipki na vratima, 70 mm u slučaju rukohvata za pridržavanje i zatvarače poklopca motora i 50 mm u svim drugim slučajevima. Njihov polumjer zakrivljenosti mora biti najmanje 2,5 mm.

    6.6.2.

    Ako se kvake na bočnim vratima zaokreću pri otvaranju ili zatvaranju, moraju ispunjavati jedan od ova dva zahtjeva:

    6.6.2.1.

    u slučaju kvaka koje se zaokreću paralelno s ravninom vrata otvoreni završetak kvake mora biti usmjeren prema natrag. Završetak takvih kvaka mora biti zaokrenut prema ravnini vrata i mora biti ugrađen u zaštitnu oblogu ili uvučen;

    6.6.2.2.

    Kvake koje se mogu pomicati u bilo kojem smjeru koji nije usporedan s ravninom vrata moraju, kad su u položaju zatvorenih vrata, biti zatvorene u zaštitnu oblogu ili uvučene. Završetak kvake treba biti okrenut prema unatrag ili dolje.

    Ipak, kvake koje ne ispunjavaju taj posljednji zahtjev mogu se prihvatiti ako:

    imaju nezavisan povratni mehanizam,

    ne strše više od 15 mm kad se pokvari povratni mehanizam,

    ako u otvorenom položaju imaju polumjer zakrivljenosti najmanje 2,5 mm (ovaj zahtjev se ne primjenjuje ako je u najviše otvorenu položaju izbočina manja od 5 mm, u kojem slučaju bridovi dijelova usmjerenih prema vani moraju biti zaobljeni),

    ako im površina slobodnog kraja nije manja od 150 mm2 kad se mjeri na razmaku ne većem od 6,5 mm od krajnje točke koja strši.

    6.7.   Pristupne površine

    Rubovi na pristupnim površinama i stepenicama moraju biti zaobljeni.

    6.8.   Bočni usmjerivači za zrak i kišu i usmjerivači zraka za sprečavanje prljanja prozora

    Rubovi koji mogu biti usmjereni prema vani moraju imati polumjer zakrivljenosti najmanje 1 mm.

    6.9.   Rubovi limova

    Rubovi limova dopušteni su pod uvjetom da su presavijeni prema nadogradnji tako da rub nije moguće dotaknuti kuglom promjera 100 mm ili pod uvjetom da su ti rubovi obloženi zaštitom koja ima polumjer zakrivljenosti najmanje 2,5 mm.

    6.10.   Matice kotača, poklopci glavine kotača i zaštitne naprave

    6.10.1.

    Matice kotača, poklopci glavine kotača i zaštitne naprave ne smiju imati oštre nazubljene izbočine.

    6.10.2.

    Kad se vozilo kreće pravocrtno, niti jedan dio kotača, osim samih guma, smješten iznad vodoravne ravnine koja prolazi kroz njihovu os vrtnje, ne smije viriti izvan vertikalne projekcije ruba poda nadogradnje iznad kotača na vodoravnu ravninu. Međutim, ako funkcionalni zahtjevi to opravdavaju, zaštitne naprave koje pokrivaju matice kotača i glavine kotača mogu viriti izvan vertikalne projekcije tog ruba pod uvjetom da polumjer zakrivljenosti površine dijela koji strši ne bude manji od 5 mm te da izbočina izvan vertikalne projekcije ruba poda nadogradnje ni u kojem slučaju ne prelazi 30 mm.

    6.10.3.

    Kad matice i vijci vire izvan projekcije vanjske površine guma (dio guma koji je iznad vodoravne ravnine koja prolazi kroz os vrtnje kotača), obvezna je ugradba zaštitnog dijela navedena (zaštitnih dijelova navedenih) u stavku 6.10.2. gore.

    6.11.   Oslonci za dizalicu i ispušne cijevi

    6.11.1.

    Oslonci za dizalicu (ako postoje) i ispušna (ispušne) cijev(i) ne smiju stršati više od 10 mm iznad vertikalne projekcije linije poda ili vertikalne projekcije presjeka referentne ravnine s vanjskom površinom vozila.

    6.11.2.

    Bez obzira na gornji zahtjev, ispušna cijev može viriti više od 10 mm pod uvjetom da završava zaobljenim rubom, s polumjerom zakrivljenosti od najmanje 2,5 mm.

    7.   PREINAKE TIPA VOZILA

    7.1.   O svim preinakama tipa vozila obavješćuje se nadležno administrativno tijelo koje je homologiralo tip vozila. Tijelo tada može:

    7.1.1.

    smatrati da nije vjerojatno da učinjene preinake imaju znatan negativan učinak te da u tom slučaju vozilo i nadalje ispunjava zahtjeve; ili

    7.1.2.

    zatražiti daljnje izvješće o ispitivanju od tehničkih službi odgovornih za provedbu ispitivanja.

    7.2.   O potvrdi ili odbijanju homologacije, uz navođenje izmjena, obavješćuju se postupkom iz stavka 4. ugovorne stranke koje primjenjuju ovaj Pravilnik.

    8.   SUKLADNOST PROIZVODNJE

    8.1.   Svako vozilo s homologacijskom oznakom u skladu s ovim Pravilnikom, s obzirom na vanjske izbočine, proizvodi se tako da ispunjava zahtjeve o usklađenosti s homologiranim tipom.

    8.2.   Da bi se provjerila sukladnost s odredbama iz stavka 8.1. gore, provodi se odgovarajući broj nasumičnih provjera serijski proizvedenih vozila koja imaju homologacijsku oznaku u skladu s ovim Pravilnikom.

    9.   KAZNE ZA NESUKLADNOST PROIZVODNJE

    9.1.   Dodijeljena homologacija tipa vozila u skladu s ovim Pravilnikom može se povući ako nisu ispunjeni gore utvrđeni zahtjevi iz stavka 6. ili ako vozilo nije ispunilo zahtjeve ispitivanja propisanog u Prilogu 3.

    9.2.   Ako ugovorna stranka koja primjenjuje ovaj Pravilnik povuče prethodno dodijeljenu homologaciju, bez odlaganja o tome obavješćuje druge ugovorne stranke koje primjenjuju ovaj Pravilnik preslikom homologacijskog obrasca s istaknutom potpisanom i datiranom oznakom „POVLAČENJE HOMOLOGACIJE” označenom velikim tiskanim slovima na stražnjoj strani.

    10.   KONAČNA OBUSTAVA PROIZVODNJE

    Ako nositelj homologacije u potpunosti prekine proizvodnju tipa vozila homologiranog u skladu s ovim Pravilnikom, o tome obavješćuje tijelo koje je dodijelilo homologaciju. Po primitku odgovarajuće obavijesti, to nadležno tijelo o tome obavješćuje druge stranke Sporazuma koje primjenjuju ovaj Pravilnik preslikom homologacijskog obrasca s istaknutom potpisanom i datiranom oznakom „OBUSTAVA PROIZVODNJE” velikim tiskanim slovima na dnu obrasca.

    11.   NAZIVI I ADRESE TEHNIČKIH SLUŽBA ODGOVORNIH ZA PROVEDBU HOMOLOGACIJSKIH ISPITIVANJA I NADLEŽNIH ADMINISTRATIVNIH TIJELA

    Stranke Sporazuma koje primjenjuju ovaj Pravilnik dostavljaju tajništvu Ujedinjenih naroda nazive i adrese tehničkih služba odgovornih za provedbu homologacijskih ispitivanja te nadležnih administrativnih tijela koja dodjeljuju homologaciju kojima se trebaju dostaviti obrasci za dodjeljivanje, proširenje, odbijanje ili povlačenje homologacije, izdani u drugim zemljama.


    (1)  Kako je definirano u Prilogu 7. Konsolidiranoj rezoluciji o konstrukciji vozila (R.E.3) (dokument TRANS/WP.29/78/Rev.1/Amend.2 kako je zadnje izmijenjen dokumentom Amend.4).

    (2)  Korištenje ove mogućnosti ne mijenja područje primjene ovog Pravilnika.

    (3)  1 za Njemačku, 2 za Francusku, 3 za Italiju, 4 za Nizozemsku, 5 za Švedsku, 6 za Belgiju, 7 za Mađarsku, 8 za Češku, 9 za Španjolsku, 10 za Srbiju i Crnu Goru, 11 za Ujedinjenu Kraljevinu, 12 za Austriju, 13 za Luxembourg, 14 za Švicarsku, 15 (prazno), 16 za Norvešku, 17 za Finsku, 18 za Dansku, 19 za Rumunjsku, 20 za Poljsku, 21 za Portugal, 22 za Rusku Federaciju, 23 za Grčku, 24 za Irsku, 25 za Hrvatsku, 26 za Sloveniju, 27 za Slovačku, 28 za Bjelarus, 29 za Estoniju, 30 (prazno), 31 za Bosnu i Hercegovinu, 32 za Latviju, 33 (prazno), 34 za Bugarsku, 35 (prazno), 36 za Litvu, 37 za Tursku, 38 (prazno), 39 za Azerbajdžan, 40 za bivšu jugoslavensku republiku Makedoniju, 41 (prazno), 42 za Europsku zajednicu (homologacije dodjeljuju države članice korištenjem svog ECE simbola), 43 za Japan, 44 (prazno), 45 za Australiju, 46 za Ukrajinu, 47 za Južnu Afriku i 48 za Novi Zeland, 49 za Cipar, 50 za Maltu, 51 za Republiku Koreju, 52 za Maleziju, 53 za Tajland. Naredni se brojevi dodjeljuju drugim državama kronološkim redom, prema kojem ratificiraju ili pristupaju Sporazumu o usvajanju jedinstvenih tehničkih propisa za vozila na kotačima, opremu i dijelove, koji se mogu ugraditi u vozila s kotačima i/ili se koriste na njima te uvjetima za uzajamno priznavanje homologacije, koja je dodijeljena na osnovi tih propisa te tako dodijeljene brojčane oznake glavni tajnik Ujedinjenih naroda dostavlja ugovornim strankama Sporazuma.


    PRILOG 1.

    IZJAVA

    (najveći format: A4 (210 × 297 mm))

    Image


    PRILOG 2.

    POSTAVLJANJE HOMOLOGACIJSKIH OZNAKA

    UZORAK A

    (vidjeti stavak 4.4. ovog Pravilnika)

    Image

    UZORAK B

    (vidjeti stavak 4.5. ovog Pravilnika)

    Image


    (*)  Potonji broj naveden je samo za primjer.


    PRILOG 3.

    Postupak za utvrđivanje točke „H” i stvarnih kutova naslona sjedala te za provjeru njihovog odnosa u odnosu točke „R” i konstrukcijskih kutova naslona sjedala

    1.   DEFINICIJE

    1.1.

    Točka „H” koja naznačuje položaj putnika u sjedećem položaju u prostoru za putnike je trag u uzdužnoj vertikalnoj ravnini teoretske rotacijske osi između nogu i trupa ljudskog tijela kojeg predstavlja ispitna lutka opisana u stavku 3. dolje.

    1.2.

    Točka „R” ili referentna točka sjedećeg mjesta je referentna točka koju navodi proizvođač koja:

    1.2.1.

    ima koordinate utvrđene u odnosu na konstrukciju vozila;

    1.2.2.

    odgovara teoretskom položaju točke rotacije za trup/noge (točka „H”) za najniži i krajnji stražnji uobičajeni položaj vožnje ili položaj korištenja koji proizvođač vozila navodi za svako sjedalo.

    1.3.

    „Kut naslona sjedala” znači zakretanje naslona sjedala u odnosu na vertikalu.

    1.4.

    „Stvarni kutovi naslona sjedala” znači kut oblikovan vertikalom kroz točku „H” s nazivnom linijom trupa ljudskog tijela kojeg predstavlja ispitna lutka opisana u stavku 3. dolje.

    1.5.

    „Konstrukcijski kut naslona sjedala” znači kut kojeg propisuje proizvođač koji:

    1.5.1.

    utvrđuje kut naslona sjedala za najniži i najstražnji uobičajeni položaj vožnje ili položaj korištenja koji proizvođač vozila navodi za svako sjedalo;

    1.5.2.

    stvara se u točki „R” vertikalnom nazivnom linijom i nazivnom linijom trupa;

    1.5.3.

    odgovara teoretskom i stvarnom kutu naslona sjedala.

    2.   UTVRĐIVANJE TOČKE „H” I STVARNIH KUTOVA NASLONA SJEDALA

    2.1.

    Za svako sjedalo proizvođač utvrđuje točku „H” i „stvarni kut naslona sjedala”. Ako se sjedala u istom redu mogu smatrati sličnima (klupa, istovjetna sjedala itd.) utvrđuje se samo jedna točka „H” i jedan „stvarni kut naslona sjedala” za svaki red sjedala, lutka opisana u stavku 3. dolje postavlja se na mjesto koje se smatra reprezentativnim za taj red. To se mjesto nalazi na:

    2.1.1.

    u slučaju prednjeg reda, vozačkom sjedalu;

    2.1.2.

    u slučaju stražnjeg reda ili redova, vanjskom sjedalu.

    2.2.

    Kod utvrđivanja točke „H” i „stvarnog kuta naslona sjedala” dotično sjedalo postavlja se u najniži i krajnji stražnji uobičajeni položaj vožnje ili položaj korištenja koji proizvođač vozila navodi za svako sjedalo. Naslon sjedala, ako se može namještati, mora biti učvršćen kako je utvrdio proizvođač ili u nedostatku specifikacija, mora odgovarati kutu naslona sjedala što je moguće bližeg kutu od 25° u odnosu na vertikalu.

    3.   OPIS LUTKE

    3.1.

    Koristi se trodimenzionalna ispitna lutka mase i kontura koje odgovaraju onima odraslog muškarca prosječne visine. Takva lutka opisana je na slikama 1. i 2. dolje.

    3.2.

    Ispitna lutka obuhvaća:

    3.2.1.

    dva dijela, jedan koji predstavlja leđa i drugi sjednu plohu tijela, okretna oko osi koja predstavlja os okretanja torza u odnosu na bedro; trag ove osi na bočnoj strani ispitne lutke je točka „H” te lutke;

    3.2.2.

    dva sastavna dijela koji predstavljaju noge i koji su zglobno spojeni sa sastavnim dijelom koji predstavlja sjednu plohu; i

    3.2.3.

    dva dijela koji predstavljaju stopala i koji su okretnim zglobovima koji predstavljaju gležnjeve spojeni s nogama.

    3.2.4.

    Dodatno, na dio koji predstavlja sjednu plohu tijela postavlja se libela kojom se omogućava provjera poprečne usmjerenosti sjedne plohe.

    3.3.

    Masa tijela povezuje na odgovarajućim točkama koje predstavljaju odgovarajuća središta gravitacije kako bi cijela težina ispitne lutke bila oko 75,6 kg. Pojedinosti vezane uz različite mase dane su u tablici na slici 2. u dodatku ovom Prilogu.

    3.4.

    Nazivna linija na trupu ispitne lutke označuje se ravnom crtom koja prolazi kroz zglob između noge i zdjelice i teoretskog zgloba između vrata i grudnog koša (vidjeti sliku 1. u dodatku ovom Prilogu).

    4.   POSTAVLJANJE ISPITNE LUTKE

    Trodimenzionalna ispitna lutka mora se postaviti na sljedeći način:

    4.1.

    vozilo se postavlja na vodoravnu ravninu, a sjedala se prilagođavaju kako je opisano u stavku 2.2. gore;

    4.2.

    sjedalo koje se ispituje prekriva se komadom tkanine da bi se olakšalo postavljanje ispitne lutke;

    4.3.

    lutku treba postaviti na odgovarajuće sjedalo, tako da joj je os okretanja okomita na središnju uzdužnu ravninu vozila.

    4.4.

    Stopala ispitne lutke postavljaju se kako slijedi:

    4.4.1.

    na prednjim sjedalima, na način da je libela za provjeru poprečnog usmjerenja sjedne plohe lutke dovedena u horizontalu;

    4.4.2.

    na stražnjim sjedalima što je više moguće tako da su u doticaju s prednjim sjedalima. Ako se nakon toga stopala oslanjaju na pod koji ima različite razine, stopalo koje prvo dotakne prednje sjedalo služi za referentnu točku, a drugo stopalo treba prilagoditi tako da libela koja omogućava provjeru poprečnog usmjerenja sjedne plohe lutke bude dovedena u horizontalu;

    4.4.3.

    kada se točka „H” utvrđuje na temelju srednjeg sjedišta, stopala se postavljaju po jedno sa svake strane tunela;

    4.5.

    Utezi se postavljaju na bedra, libela za provjeru poprečnog nagiba sjedala ispitne lutke postavlja se u vodoravni položaj, a utezi se postavljaju na sastavni dio koji predstavlja sjedište ispitne lutke;

    4.6.

    Lutku treba odmaknuti od naslona sjedala pomoću šipke koja spaja koljena te leđa lutke nagnuti prema naprijed. Ispitna lutka ponovno se postavlja na sjedalu vozila tako da se pomakne unazad na svojem sjedištu dok ne dođe do otpora, a leđa lutke zatim se ponovno postavljaju uz naslon sjedala;

    4.7.

    Na ispitnu lutku primjenjuje se vodoravno opterećenje od oko 10 ± 1 daN. Smjer i točka primjene opterećenja označeni su crnom strelicom na slici 2.;

    4.8.

    Utezi se postavljaju na desnoj i lijevoj strani te se zatim utezi za trup namještaju u odgovarajući položaj. Poprečnu libelu lutke treba držati u vodoravnom položaju;

    4.9.

    Držeći poprečnu libelu lutke u vodoravnom položaju, leđa lutke treba naginjati prema naprijed dok utezi torza ne budu u točki „H” kako bi se uklonilo trenje s naslonom sjedala;

    4.10.

    Leđna strana lutke polako se pomiče unazad kako bi se dovršio pripremni postupak. Poprečna libela lutke treba biti u vodoravnom položaju. Kada to nije slučaj, gore opisani postupak se ponavlja.

    5.   REZULTATI

    5.1.

    Kada je ispitna lutka postavljena kako je opisano u stavku 4. gore, točka „H” i stvarni kut naslona sjedala u odnosu na dotično sjedalu u vozilu sastoje se od točke „H” i nagibnog kuta nazivne linije trupa ispitne lutke.

    5.2.

    Koordinate točke „H” u odnosu na tri međusobno okomite ravnine i stvarni kut naslona sjedala moraju se mjeriti radi usporedbe s podacima dobivenim od proizvođača vozila.

    6.   PROVJERA RELATIVNIH POLOŽAJA TOČAKA „R” I „H” I ODNOSA IZMEĐU KONSTRUKCIJSKOG KUTA NASLONA SJEDALA I STVARNOG KUTA NASLONA SJEDALA

    6.1.

    Rezultati mjerenja izvršenih u skladu sa stavkom 5.2. za točku „H” i stvarni kut naslona sjedala uspoređuju se s koordinatama za točku „R” i konstrukcijskim kutom naslona sjedala kako ih je dostavio proizvođač vozila.

    6.2.

    Relativni odnos točke „R” u odnosu na točku „H” i odnos između konstrukcijskog kuta naslona sjedala i stvarnog kuta naslona sjedala smatra se zadovoljavajućim za dotična sjedala ako se točka „H”, kako je utvrđena koordinatama, nalazi u kvadratu sa stranicom od 50 mm, čije se dijagonale sijeku u točki „R” i ako stvarni kut naslona sjedala ne odstupa za više od 5° od konstrukcijskog kuta naslona sjedala.

    6.2.1.

    Ako su ti uvjeti zadovoljeni, točka „R” i konstrukcijski kut naslona sjedala koriste se za ispitivanja i, ako je potrebno, ispitna lutka postavlja se tako da se točka „H” poklapa s točkom „R” i stvarni kut naslona sjedala poklapa se s kutom naslona sjedala.

    6.3.

    Ako točka „H” ili stvarni kut naslona sjedala ne ispunjavaju zahtjeve iz stavka 6.2. gore, točka „H” ili stvarni kut naslona sjedala utvrđuje se još dva puta (ukupno tri puta). Ako rezultati dviju od te tri radnje zadovoljavaju zahtjeve, rezultat ispitivanja smatra se zadovoljavajućim.

    6.4.

    Ako dva od tri rezultata ispitivanja ne ispunjavaju zahtjeve iz stavka 6.2. rezultati ispitivanja neće se smatrati zadovoljavajućima.

    6.5.

    Ako dođe do stanja opisanog u stavku 6.4. gore ili ako se provjera ne može izvršiti jer proizvođač nije dostavio podatke o položaju točke „R” ili o konstrukcijskom kutu naslona sjedala, prosjek rezultata tri postupka utvrđivanja može se koristiti i smatrati primjenjivim u svim slučajevima kada se točka „R” ili konstrukcijski kut naslona sjedala navode u ovom Pravilniku.

    Dodatak

    SASTAVNI DIJELOVI TRODIMENZIONALNE ISPITNE LUTKE

    Image

    DIMENZIJE I MASA ISPITNE LUTKE

    Masa ispitne lutke

    kg

    Sastavni dijelovi koji prikazuju stražnju i sjedaću stranu tijela

    16,6

    Masa trupa

    31,2

    Masa sjedala

    7,8

    Masa bedra

    6,8

    Masa noge

    13,2

    Ukupno

    75,6

    Slika 2.

    Image


    PRILOG 4.

    MJERENJE PROJEKCIJA I UDALJENOSTI

    1.   METODA UTVRĐIVANJA DIMENZIJA PROJEKCIJE DIJELA POSTAVLJENOG NA VANJSKU POVRŠINU

    1.1.

    Dimenzije izbočenog dijela namještenog na konveksnoj površini utvrđuju se izravno ili pomoću nacrta odgovarajućeg presjeka pričvršćenog dijela.

    1.2.

    Kad se dimenzije izbočenog dijela namještenog na površini koja nije konveksna ne mogu utvrditi mjerenjem utvrđuju se poštivanjem najvećeg odstupanja udaljenosti između nazivne linije površine i središta kugle promjera 100 mm kada se kugla pomiče tako da je u stalnom dodiru s tim dijelom. Primjer korištenja tog postupka prikazan je na slici 1.

    1.3.

    Kod rukohvata za pridržavanje izbočina se procjenjuje u odnosu na površinu koja prolazi kroz točke pričvršćivanja. Primjer je prikazan na slici 2.

    2.   METODA UTVRĐIVANJA IZBOČINA GLAVNIH SVJETALA I NAPLATAKA

    2.1.

    Izbočina vanjske površine glavnog svjetla mjeri se vodoravno od dodirne točke kugle promjera 100 mm, kako je prikazano na slici 3.

    3.   METODA UTVRĐIVANJA RAZMAKA IZMEĐU DIJELOVA REŠETKE

    3.1.

    Razmak između dvije rešetke je udaljenost između dvije površine koje prolaze preko dodirnih točaka kugle i koje su okomite na liniju koja spaja dodirne točke. Primjeri korištenja te metode prikazani su na slici 1.

    Slika 1.

    Image

    Slika 2.

    Image

    Slika 3.

    Image

    Slike 4. i 5.

    Image


    Top