Choose the experimental features you want to try

This document is an excerpt from the EUR-Lex website

Document 32024R1072

    Delegirana uredba Komisije (EU) 2024/1072 оd 25. siječnja 2024. o izmjeni Delegirane uredbe (EU) 2015/2446 u pogledu odluka koje se odnose na obvezujuće informacije u području određivanja carinske vrijednosti i odluka koje se odnose na obvezujuće informacije o podrijetlu

    C/2024/255

    SL L, 2024/1072, 15.4.2024, ELI: http://data.europa.eu/eli/reg_del/2024/1072/oj (BG, ES, CS, DA, DE, ET, EL, EN, FR, GA, HR, IT, LV, LT, HU, MT, NL, PL, PT, RO, SK, SL, FI, SV)

    Legal status of the document In force

    ELI: http://data.europa.eu/eli/reg_del/2024/1072/oj

    European flag

    Službeni list
    Europske unije

    HR

    Serija L


    2024/1072

    15.4.2024

    DELEGIRANA UREDBA KOMISIJE (EU) 2024/1072

    оd 25. siječnja 2024.

    o izmjeni Delegirane uredbe (EU) 2015/2446 u pogledu odluka koje se odnose na obvezujuće informacije u području određivanja carinske vrijednosti i odluka koje se odnose na obvezujuće informacije o podrijetlu

    EUROPSKA KOMISIJA,

    uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije,

    uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 952/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 9. listopada 2013. o Carinskom zakoniku Unije (1), a posebno njezin članak 24. točke (c) i (g) i članak 36. točku (b),

    budući da:

    (1)

    Člankom 33. stavkom 1. Uredbe (EU) br. 952/2013 zahtijeva se od carinskih tijela da pod određenim uvjetima donose odluke koje se odnose na obvezujuće tarifne informacije („odluke o OTI-ju”) i odluke koje se odnose na obvezujuće informacije o podrijetlu („odluke o OIP-u”).

    (2)

    Člankom 35. Uredbe (EU) br. 952/2013 od carinskih tijela zahtijeva se da u posebnim slučajevima donose odluke o obvezujućim informacijama u pogledu drugih čimbenika iz glave II. te uredbe. Carinska vrijednost robe iz glave II. poglavlja 3. Uredbe (EU) br. 952/2013 jedan je od tih drugih čimbenika na koji se još ne primjenjuju odluke koje se odnose na obvezujuće informacije.

    (3)

    Odluke o obvezujućim informacijama o vrijednosti („odluke o OIV-u”) trebalo bi uvesti u carinsko zakonodavstvo radi povećanja transparentnosti, pravne sigurnosti, usklađenosti i ujednačenosti u određivanju carinske vrijednosti u korist gospodarskih subjekata, carinskih tijela i financijskih interesa Unije.

    (4)

    Kako bi se osigurala dosljednost među različitim vrstama obvezujućih informacija, u mjeri u kojoj je to moguće, odredbe koje se odnose na odluke o OIV-u trebalo bi uskladiti s odredbama Uredbe (EU) br. 952/2013 i Delegirane uredbe Komisije (EU) 2015/2446 (2) koje se odnose na odluke o OTI-ju i OIP-u.

    (5)

    Članak 10. Delegirane uredbe (EU) 2015/2446 trebalo bi izmijeniti kako bi se na odluke o OIV-u primjenjivala ista iznimka od prava na saslušanje koja se primjenjuje na odluke o OTI-ju i OIP-u na temelju članka 22. stavka 6. Uredbe (EU) br. 952/2013.

    (6)

    U Delegiranu uredbu (EU) 2015/2446 trebalo bi uvesti novi članak 18.a kako bi se određivanje carinske vrijednosti uvođenjem odredaba sličnih onima koje se primjenjuju na odluke o OTI-ju i OIP-u u skladu s člankom 33. Uredbe (EU) br. 952/2013 utvrdilo kao razlog za odluke koje se odnose na obvezujuće informacije, kako bi se definiralo materijalno područje primjene takvih odluka, navele situacije u kojima zahtjev za odluku o OIV-u ne bi trebalo prihvatiti i utvrdila njihova obvezujuća narav u odnosu na carinska tijela i korisnika odluke, kao i njihovo razdoblje valjanosti.

    (7)

    U skladu s člankom 6. stavkom 1. Uredbe (EU) br. 952/2013 sve se razmjene informacija, kao što su deklaracije, zahtjevi i odluke, među carinskim tijelima država članica te između gospodarskih subjekata i carinskih tijela država članica te pohrana takvih informacija, kako se zahtijeva na temelju carinskog zakonodavstva, moraju obavljati upotrebom tehnika elektroničke obrade podataka. Članak 19. stavak 3. i članak 21. Delegirane uredbe (EU) 2015/2446 trebalo bi stoga izbrisati zbog predviđenog uključivanja zahtjeva za OIP i odluka o OIP-u u elektronički sustav iz članka 21. Provedbene uredbe Komisije (EU) 2015/2447 (3) kako je izmijenjena.

    (8)

    Primjenu članka 20. Delegirane uredbe (EU) 2015/2446, kojim se predviđaju produljeni rokovi za donošenje odluka o OTI-ju i OIP-u ako je donošenje tih odluka suspendirano jer nije osigurano ispravno i ujednačeno razvrstavanje u carinsku tarifu ili utvrđivanje podrijetla, trebalo bi proširiti na donošenje odluka o OIV-u ako je donošenje tih odluka suspendirano jer nije osigurano ispravno i ujednačeno određivanje carinske vrijednosti.

    (9)

    U Delegiranu uredbu (EU) 2015/2446 trebalo bi uvesti novi članak 20.a kako bi se na odluke o OIV-u primjenjivale odredbe o upravljanju takvim odlukama slične onima iz članka 34. Uredbe (EU) br. 952/2013 za odluke o OTI-ju i OIP-u.

    (10)

    Kako bi se osigurala dosljedna primjena odluka o OIV-u, među ostalim u pogledu upravljanja njima korištenjem elektroničkog sustava, ova bi se Uredba trebala primjenjivati od datuma kad je uveden elektronički sustav iz članka 21. Provedbene uredbe (EU) 2015/2447.

    (11)

    Odredbe ove Uredbe koje se odnose na ukidanje izuzeća od upotrebe tehnika elektroničke obrade podataka za razmjenu i pohranu informacija o zahtjevima za odluke o OIP-u odnosno odluke o OIV-u trebale bi se primjenjivati od datuma uvođenja, za potrebe tih odluka, elektroničkog sustava iz članka 21. Provedbene uredbe (EU) 2015/2447.

    (12)

    Delegiranu uredbu Komisije (EU) 2015/2446 trebalo bi stoga na odgovarajući način izmijeniti,

    DONIJELA JE OVU UREDBU:

    Članak 1.

    Delegirana uredba (EU) 2015/2446 mijenja se kako slijedi:

    1.

    u članku 10. dodaje se sljedeća točka (e):

    „(e)

    ako se odnosi na odluku iz članka 18.a stavka 1.”;

    2.

    u glavi I. poglavlju 2. odjeljku 2. pododjeljku 3. umeće se sljedeći članak 18.a:

    „Članak 18.a

    Odluke o obvezujućim informacijama o određivanju vrijednosti

    (članak 35. Zakonika)

    1.   Carinska tijela na zahtjev donose odluke koje se odnose na obvezujuće informacije o određivanju vrijednosti („odluke o OIV-u”), navodeći odgovarajuću metodu ili kriterije koji će se koristiti za određivanje carinske vrijednosti u skladu s određenim skupom činjenica te njihovu primjenu;

    Takav zahtjev ne prihvaća se ni u jednoj od sljedećih okolnosti:

    (a)

    zahtjev se predaje ili je već bio predan u istom ili nekom drugom carinskom uredu, a predaje ga korisnik odluke ili se predaje za njegov račun u vezi s istom robom pod istim okolnostima koje određuju carinsku vrijednost;

    (b)

    zahtjev se ne odnosi ni na kakvu predviđenu uporabu odluke o OIV-u ili predviđenu uporabu carinskog postupka.

    2.   Odluke o OIV-u obvezujuće su za određivanje carinske vrijednosti robe samo:

    (a)

    za carinska tijela u odnosu na korisnika odluke i samo u odnosu na robu za koju su obavljene carinske formalnosti nakon datuma od kojeg takva odluka proizvodi učinke.

    (b)

    za korisnika odluke u odnosu na carinska tijela, od datuma na koji on primi ili se smatra da je primio obavijest o odluci.

    3.   Odluke o OIV-u valjane su u razdoblju od tri godine od datuma od kojeg odluka proizvodi učinke.

    4.   Za primjenu odluke o OIV-u u kontekstu određenog carinskog postupka korisnik odluke mora biti u stanju dokazati da predmetna roba i okolnosti koje određuju carinsku vrijednost u svakom pogledu odgovaraju okolnostima opisanima u odluci.”

    3.

    briše se članak 19. stavak 3.

    4.

    u članku 20. stavku 1. prvi podstavak zamjenjuje se sljedećim:

    „Ako Komisija obavijesti carinska tijela da je donošenje odluke o obvezujućim informacijama suspendirano u skladu s člankom 34. stavkom 10. točkom (a) Zakonika, za odluke o OTI-ju i OIP-u ili u skladu s člankom 20.a stavkom 7. točkom (a) za odluku o OIV-u, rok za donošenje odluke iz članka 22. stavka 3. prvog podstavka Zakonika dodatno se produljuje do trenutka kada Komisija obavijesti carinska tijela da je osigurano ispravno i ujednačeno razvrstavanje u carinsku tarifu, utvrđivanje podrijetla ili određivanje carinske vrijednosti.”;

    5.

    umeće se sljedeći članak 20.a:

    „Članak 20.a

    Upravljanje odlukama koje se odnose na obvezujuće informacije o određivanju vrijednosti

    (članak 35. Zakonika)

    1.   Valjanost odluke o OIV-u prestaje prije kraja razdoblja iz članka 18.a stavka 3. u svakom od sljedećih slučajeva:

    (a)

    ako donošenje pravno obvezujućeg akta Unije čini odluku o OIV-u neusklađenom s tim aktom od datuma početka primjene tog akta;

    (b)

    ako odluka o OIV-u više nije u skladu s člankom VII. Općeg sporazuma o carinama i trgovini, Sporazumom iz 1994. o provedbi članka VII. Općeg sporazuma o carinama i trgovini (Sporazum WTO-a o određivanju carinske vrijednosti) ili s odlukama koje je Odbor za određivanje carinske vrijednosti donio radi tumačenja tog Sporazuma, s učinkom od dana objave u Službenom listu Europske unije.

    2.   Prestanak valjanosti odluka o OIV-u u nema retroaktivni učinak.

    3.   Odstupajući od članka 23. stavka 3 i članka 27., odluke o OIV-u poništavaju se ako se temelje na netočnim ili nepotpunim podacima koje su dostavili podnositelji zahtjeva.

    4.   Odluke o OIV-u opozivaju se u skladu s člankom 23. stavkom 3. i člankom 28.

    5.   Carinska tijela opozivaju odluke o OIV-u ako više nisu sukladne s presudom Suda Europske unije, s učinkom od datuma objave izreke presude u Službenom listu Europske unije.

    6.   Ako odluka o OIV-u prestane biti valjana u skladu sa stavkom 1. ili ako bude opozvana u skladu sa stavkom 4. ili 5., odluka o OIV-u može se i dalje koristiti za obvezujuće ugovore koji su se temeljili na toj odluci, a sklopljeni su prije nego što je prestala biti valjana ili opozvana.

    Produljena primjena iz prvog podstavka ne traje dulje od šest mjeseci od datuma na koji je odluka o OIV-u prestala biti valjana ili je opozvana.

    Kako bi mogao koristiti produljenu primjenu odluke o OIV-u, korisnik te odluke podnosi zahtjev carinskom tijelu koje je donijelo odluku u roku od 30 dana od datuma na koji ona prestaje biti valjana ili bude opozvana, navodeći količine za koje je razdoblje produljene primjene zatraženo i državu članicu ili države članice u kojima će roba biti carinjena u razdoblju produljene primjene. To carinsko tijelo donosi odluku o produljenoj primjeni i o tome odmah obavješćuje korisnika, a najkasnije 30 dana od datuma na koji primi sve informacije potrebne za donošenje te odluke.

    7.   Komisija obavješćuje carinska tijela u slučaju:

    (a)

    suspenzije donošenja odluka o OIV-u za robu za koju nije osigurano točno i ujednačeno određivanje carinske vrijednosti;

    (b)

    povlačenja suspenzije iz točke (a).”

    .

    6.

    Članak 21. briše se.

    Članak 2.

    Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

    Primjenjuje se od 1. prosinca 2027.

    Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

    Sastavljeno u Bruxellesu 25. siječnja 2024.

    Za Komisiju

    Predsjednica

    Ursula VON DER LEYEN


    (1)   SL L 269, 10.10.2013., str. 1.

    (2)  Delegirana uredba Komisije (EU) 2015/2446 od 28. srpnja 2015. o dopuni Uredbe (EU) br. 952/2013 Europskog parlamenta i Vijeća o detaljnim pravilima koja se odnose na pojedine odredbe Carinskog zakonika Unije (SL L 343, 29.12.2015., str. 1.)

    (3)  Provedbena uredba Komisije (EU) 2015/2447 оd 24. studenoga 2015. o utvrđivanju detaljnih pravila za provedbu određenih odredbi Uredbe (EU) br. 952/2013 Europskog parlamenta i Vijeća o Carinskom zakoniku Unije (SL L 343, 29.12.2015., str. 558.).


    ELI: http://data.europa.eu/eli/reg_del/2024/1072/oj

    ISSN 1977-0847 (electronic edition)


    Top