(1)

U skladu s člankom 3. stavkom 5. Ugovora o Europskoj uniji (UEU) Unija u svojim odnosima s ostatkom svijeta podržava i promiče svoje vrijednosti i interese i doprinosi zaštiti svojih građana i, među ostalim, solidarnosti i uzajamnom poštovanju među narodima te strogom poštovanju i razvoju međunarodnog prava, uključujući poštovanje načelâ Povelje Ujedinjenih naroda („Povelja UN-a”).

(2)

U skladu s člankom 21. stavkom 1. prvim podstavkom UEU-a djelovanje Unije na međunarodnoj sceni vodi se načelima kao što su vladavina prava, jednakost i solidarnost te poštovanje načelâ Povelje UN-a i međunarodnog prava. U skladu s člankom 21. stavkom 1. drugim podstavkom UEU-a Unija također promiče multilateralna rješenja zajedničkih problema.

(3)

U skladu s člancima 1. i 2. Povelje UN-a jedna od svrha Ujedinjenih naroda jest razvijanje prijateljskih odnosa među narodima u skladu s, između ostalih, načelom suverene jednakosti.

(4)

Člankom 21. stavkom 2. UEU-a od Unije se zahtijeva da utvrdi i provodi zajedničke politike i djelovanja i da nastoji ostvariti visok stupanj suradnje u svim područjima međunarodnih odnosa kako bi se, među ostalim, zaštitile njezine vrijednosti, temeljni interesi, neovisnost i cjelovitost te učvrstili i podržali vladavina prava i načela međunarodnog prava.

(5)

U Deklaraciji o načelima međunarodnog prava o prijateljskim odnosima i suradnji između država u skladu s Poveljom Ujedinjenih naroda koju je 24. listopada 1970. donijela Opća skupština Ujedinjenih naroda navodi se da se međunarodni odnosi vode u skladu s načelima suverene jednakosti i nemiješanja. U toj se deklaraciji također navodi, u vezi s načelom povezanim s obvezom nemiješanja u pitanja koja su u unutrašnjoj nadležnosti bilo koje države, da nijedna država ne smije koristiti niti poticati upotrebu ekonomskih, političkih ili drugih mjera kako bi prisila drugu državu na to da joj podredi ostvarivanje svojih suverenih prava i osigurala ostvarivanje bilo kakve koristi od te druge države, čime se odražava međunarodno običajno pravo te je stoga obvezujuće u odnosima između trećih zemalja, s jedne strane, te Unije i njezinih država članica, s druge. Štoviše, pravila međunarodnog običajnog prava o odgovornosti države za međunarodno protupravne čine odražena su u člancima Komisije Ujedinjenih naroda za međunarodno pravo o odgovornosti država za međunarodno protupravne čine koje je Komisija Ujedinjenih naroda za međunarodno pravo usvojila 2001. na svojoj pedeset trećoj sjednici i koje je Opća skupština Ujedinjenih naroda primila na znanje u Rezoluciji 56/83. Ta su pravila obvezujuća u odnosima između trećih zemalja, s jedne strane, te Unije i njezinih država članica, s druge.

(6)

Današnje međusobno povezano svjetsko gospodarstvo povećava rizik gospodarske prisile jer pruža zemljama poboljšana sredstva za primjenu takve prisile, uključujući hibridna sredstva. Poželjno je da Unija doprinese stvaranju, razvoju i pojašnjavanju međunarodnih okvira za sprečavanje i uklanjanje situacija gospodarske prisile.

(7)

Iako uvijek djeluje u okviru međunarodnog prava, od ključne je važnosti da Unija ima odgovarajući instrument za odvraćanje od gospodarske prisile koju primjenjuju treće zemlje i suzbijanje takve prisile kako bi zaštitila svoja prava i interese te prava i interese svojih država članica. To posebno vrijedi ako se treće zemlje upliću u legitimne suverene odluke Unije ili države članice tako što primjenjuju ili prijete primjenom mjera koje utječu na trgovinu ili ulaganja kako bi spriječile ili postigle prestanak primjene, izmjenu ili donošenje određenog akta Unije ili države članice, uključujući izražavanje stajališta institucije, tijela, ureda ili agencije Unije ili države članice. Takve mjere koje utječu na trgovinu ili ulaganja uključuju ne samo djelovanja koja se poduzimaju na državnom području predmetne treće zemlje i imaju učinke unutar tog državnog područja, nego i djelovanja koja poduzima treća zemlja, među ostalim preko subjekata pod kontrolom ili usmjeravanjem treće zemlje i koji su prisutni u Uniji, a kojima se nanosi šteta gospodarskim aktivnostima u Uniji. Pojam „treća zemlja” trebalo bi tumačiti tako da obuhvaća ne samo treću državu nego i zasebno carinsko područje ili drugi subjekt međunarodnog prava jer su i ti entiteti sposobni za primjenu gospodarske prisile. Upotreba tog pojma i primjena ove Uredbe nemaju nikakav utjecaj na suverenitet. Štoviše, ovu bi Uredbu trebalo primjenjivati u skladu sa stajalištem Unije u pogledu predmetne treće zemlje.

(8)

Ovom se Uredbom nastoji osigurati djelotvoran, učinkovit i brz odgovor Unije na gospodarsku prisilu. Posebno joj je svrha odvratiti gospodarsku prisilu od Unije ili države članice i omogućiti Uniji, kao krajnju mjeru, da uzvrati gospodarsku prisilu primjenom protumjera Unije. Ovom se Uredbom ne dovode u pitanje, u području zajedničke trgovinske politike, postojeći instrumenti Unije ni međunarodni sporazumi koje je Unija sklopila kao ni djelovanja koja se poduzimaju na temelju tih instrumenata i međunarodnih sporazuma i koja su u skladu s međunarodnim pravom, a ni ostale politike Unije.

(9)

Gospodarska prisila koju primjenjuju treće zemlje može biti usmjerena na vanjskopolitička djelovanja Unije ili države članice, a utvrđivanje postojanja gospodarske prisile i odgovori na nju mogu imati znatne posljedice na odnose s trećim zemljama. Potrebno je osigurati dosljedne odgovore u različitim, ali povezanim područjima politike. Ovom se Uredbom ne dovodi u pitanje moguće djelovanje Unije na temelju posebnih odredaba glave V. poglavlja 2. UEU-a, koje bi trebalo na odgovarajući način uzeti u obzir pri razmatranju odgovora na gospodarsku prisilu koju primjenjuje treća zemlja.

(10)

Gospodarska prisila koju prema državi članici primjenjuje treća zemlja utječe na unutarnje tržište Unije i na Uniju u cjelini. Države članice ne mogu samostalno uzvratiti gospodarsku prisilu koju primjenjuju treće zemlje mjerama iz područja zajedničke trgovinske politike. S obzirom na isključivu nadležnost dodijeljenu Uniji člankom 207. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) samo Unija smije djelovati. Štoviše, moguće je da države članice, kao zasebni akteri na temelju međunarodnog prava, nemaju pravo uzvratiti gospodarsku prisilu koju prema Uniji primjenjuju treće zemlje. Stoga je potrebno na razini Unije uspostaviti sredstva za djelotvorno postizanje tih ciljeva. Ovom se Uredbom ne dovodi u pitanje podjela nadležnosti između Unije i njezinih država članica.

(11)

U skladu s načelom proporcionalnosti, za stvaranje djelotvornog i sveobuhvatnog okvira za djelovanje Unije protiv gospodarske prisile potrebno je i primjereno utvrditi pravila o ispitivanju i utvrđivanju gospodarske prisile koju primjenjuju treće zemlje te uzvraćanju te gospodarske prisile. Mjerama odgovora Unije trebali bi prethoditi ispitivanje činjenica, utvrđivanje postojanja gospodarske prisile te, kad god je to moguće i pod uvjetom da i treća zemlja sudjeluje u dobroj vjeri, napori za pronalaženje rješenja u suradnji s predmetnom trećom zemljom. Sve mjere koje Unija uvede trebale bi biti proporcionalne i ne bi trebale premašiti štetu nanesenu Uniji. Kriterijima za odabir i oblikovanje mjera odgovora Unije trebalo bi osobito uzeti u obzir djelotvornost mjera odgovora Unije u izazivanju prestanka primjene gospodarske prisile i, ako je ona zatražena, reparaciju zbog štete nanesene Uniji te potrebu za izbjegavanjem ili svođenjem popratnih učinaka na najmanju moguću mjeru, nerazmjerne administrativne složenosti i opterećenja te troškova nametnutih osobito gospodarskim subjektima Unije, kao i interes Unije. Stoga ova Uredba ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje ciljeva u skladu s člankom 5. stavkom 4. UEU-a.

(12)

Svako djelovanje koje Unija poduzme na temelju ove Uredbe trebalo bi biti u skladu s međunarodnim pravom, uključujući međunarodno običajno pravo. Među međunarodnim sporazumima koje su sklopile Unija i države članice Sporazum o osnivanju Svjetske trgovinske organizacije (WTO) temelj je multilateralnog trgovinskog sustava utemeljenog na pravilima. Stoga je važno da Unija nastavi podupirati taj sustav, u čijem je središtu WTO, te da se, prema potrebi, koristi njegovim sustavom za rješavanje sporova.

(13)

Međunarodnim običajnim pravom, kako je odraženo u članku 22. i člancima od 49. do 53. o odgovornosti država za međunarodno protupravne čine, dopušteno je da se pod određenim uvjetima, kao što su proporcionalnost i davanje prethodne obavijesti, uvedu protumjere, odnosno mjere koje bi inače bile u suprotnosti s međunarodnim obvezama oštećene strane u odnosu na zemlju odgovornu za povredu međunarodnog prava i čiji je cilj postizanje prestanka povrede ili reparacije za povredu. U skladu s tim mjere odgovora Unije mogle bi se, prema potrebi, sastojati ne samo od mjera koje su u skladu s međunarodnim obvezama Unije već i od neizvršenja međunarodnih obveza prema predmetnoj trećoj zemlji u mjeri u kojoj gospodarska prisila koju primjenjuje treća zemlja tvori međunarodno protupravni čin. Na temelju međunarodnog prava, u skladu s načelom proporcionalnosti, protumjere trebaju biti razmjerne pretrpljenoj šteti, uzimajući u obzir težinu međunarodno protupravnog čina i predmetna prava. U tom se pogledu na temelju međunarodnog prava podrazumijeva da šteta nanesena Uniji ili državi članici uključuje štetu nanesenu gospodarskim subjektima Unije.

(14)

Ako gospodarska prisila tvori međunarodno protupravni čin, Unija bi prema potrebi trebala, osim prestanka primjene gospodarske prisile, od predmetne treće zemlje tražiti reparaciju zbog štete nanesene Uniji, u skladu s člankom 31. i člancima od 34. do 39. o odgovornosti država za međunarodno protupravne čine. Ako Unija dobije naknadu za štetu nanesenu subjektima Unije, ona može, prema potrebi i u mjeri u kojoj je to moguće, razmotriti prijenos te naknade subjektima Unije koji su pretrpjeli gubitak zbog gospodarske prisile.

(15)

Prisila je zabranjena i stoga je protupravan čin na temelju međunarodnog prava kad zemlja uvede mjere kao što su ograničenja na trgovinu ili ulaganja kako bi postigla određeno djelovanje ili nedjelovanje druge zemlje na koje ta zemlja nije obvezna na temelju međunarodnog prava a koje je obuhvaćeno njezinim suverenitetom te kad prisila dosegne određeni kvalitativni ili kvantitativni prag, ovisno i o ciljevima koji se nastoje postići i o upotrijebljenim sredstvima. Komisija i Vijeće trebali bi uzeti u obzir kvalitativne i kvantitativne kriterije koji pomažu da se utvrdi upliće li se treća zemlja u legitimne suverene odluke Unije ili države članice i čini li njezino djelovanje gospodarsku prisilu koja zahtijeva odgovor Unije. Među tim kriterijima trebali bi biti elementi koji i kvalitativno i kvantitativno karakteriziraju, posebno oblik, učinke i cilj mjera koje treća zemlja uvodi. Primjenom tih kriterija osiguralo bi se da ova Uredba obuhvaća samo gospodarsku prisilu s dovoljno teškim učinkom ili, ako se gospodarska prisila sastoji od prijetnje, da obuhvaća samo vjerodostojnu prijetnju. Osim toga, Komisija i Vijeće trebali bi pomno ispitati ima li treća zemlja legitiman razlog jer je cilj treće zemlje založiti se za pitanje koje je priznato na međunarodnoj razini, kao što su, među ostalim, očuvanje međunarodnog mira i sigurnosti, zaštita ljudskih prava, zaštita okoliša ili borba protiv klimatskih promjena.

(16)

Na temelju međunarodnog običajnog prava smatra se da čini trećih zemalja uključuju sve oblike djelovanja ili propusta, uključujući prijetnje, koji se na temelju međunarodnog običajnog prava mogu pripisati državi. Člankom 2. točkom (a) i člancima od 4. do 11. o odgovornosti država za međunarodno protupravne čine potvrđuje se da se međunarodnim običajnim pravom kao čin države posebno kvalificira: postupanje svakog organa države, osobe ili subjekta koji nisu organ države, ali su pravom te države ovlašteni izvršavati javne ovlasti; postupanje organa koji je na raspolaganje državi stavila druga država; postupanje osobe ili skupine osoba koje djeluju na temelju uputa te države ili pod njezinim usmjeravanjem ili kontrolom u provođenju postupanja; postupanje osobe ili skupine osoba koje izvršavaju elemente javne ovlasti u slučaju nepostojanja ili nedjelovanja javnih tijela i u okolnostima koje zahtijevaju izvršavanje tih elemenata ovlasti; i postupanje koje država priznaje i usvaja kao vlastito.

(17)

Komisija bi trebala ispitati tvori li mjera treće zemlje gospodarsku prisilu. Komisija bi trebala provesti takvo ispitivanje na temelju informacija dobivenih iz bilo kojeg pouzdanog izvora, uključujući fizičke i pravne osobe, Europski parlament, državu članicu ili sindikate. Kako bi utvrdila primjenjuje li treća zemlja mjere koje utječu na trgovinu ili ulaganje a koje tvore gospodarsku prisilu odnosno prijeti li da će takve mjere primijeniti, procjena Komisije i Vijeća trebala bi se temeljiti na činjenicama.

(18)

Radi osiguravanja jedinstvenih uvjeta za provedbu ove Uredbe te s obzirom na jedinstvenu prirodu gospodarske prisile koja utječe na trgovinu i ulaganja, Vijeću bi trebalo dodijeliti provedbene ovlasti za utvrđivanje gospodarske prisile te toga je li primjereno zatražiti reparaciju zbog štete nanesene Uniji. Dodjela provedbenih ovlasti Vijeću ograničena je na okolnosti koje proizlaze iz gospodarske prisile i odnosi se na te okolnosti te se ne treba smatrati presedanom.

(19)

Nakon ispitivanja koje je provela Komisija, ako Komisija zaključi da mjera treće zemlje tvori gospodarsku prisilu, Komisija bi trebala podnijeti prijedlog Vijeću za provedbeni akt kojim se utvrđuje da mjera treće zemlje ispunjava uvjete za postojanje gospodarske prisile. Komisija bi u taj prijedlog trebala uključiti okvirno razdoblje u kojem će procijeniti jesu li ispunjeni uvjeti za donošenje mjera odgovora Unije. Komisija bi, prema potrebi, također trebala podnijeti prijedlog Vijeću za provedbeni akt kojim se utvrđuje da Unija od treće zemlje zatraži da popravi štetu nanesenu Uniji. Nadalje, gospodarska prisila može utjecati na Uniju ili bilo koju državu članicu i tako stvoriti potrebu za brzim djelovanjem na temelju ove Uredbe i u skladu s Unijinim načelima solidarnosti među državama članicama i iskrene suradnje. Slijedom toga, Vijeće bi trebalo djelovati brzo i uložiti sve potrebne napore kako bi donijelo odluku u roku od osam tjedana od podnošenja prijedloga Komisije. U izvršavanju svojih provedbenih ovlasti Vijeće bi trebalo djelovati u skladu s uvjetima za postojanje gospodarske prisile i kriterijima za utvrđivanje je li primjereno zatražiti od treće zemlje da popravi štetu nanesenu Uniji.

(20)

Kako bi se osigurao prestanak primjene gospodarske prisile i kako bi se osigurala, ako je zatražena, reparacija zbog štete nanesene Uniji, Unija bi trebala nastojati brzo i pravedno riješiti pitanje. U skladu s tim Komisija bi trebala pružiti odgovarajuću priliku za savjetovanja s predmetnom trećom zemljom i, ako je ta treća zemlja spremna započeti savjetovanja u dobroj vjeri, žurno započeti surađivati s njom. Tijekom takvih savjetovanja Komisija bi trebala nastojati razmotriti sredstva kao što su izravni pregovori, podnošenje spora na rješavanje međunarodnom tijelu, posredovanje, mirenje ili pomoć treće strane, ne dovodeći u pitanje podjelu nadležnosti između Unije i država članica. Osobito, ako treća zemlja suspendira gospodarsku prisilu i pristane podnijeti spor na rješavanje međunarodnom tijelu, trebalo bi prema potrebi sklopiti međunarodni sporazum s tom trećom zemljom. Takav međunarodni sporazum mogla bi sklopiti Unija, u skladu s člankom 218. UFEU-a, ili zainteresirana država članica.

(21)

Unija bi trebala pružiti podršku trećim zemljama pogođenima istom ili sličnom gospodarskom prisilom ili drugim zainteresiranim trećim zemljama te s njima surađivati. Unija bi trebala sudjelovati u međunarodnoj koordinaciji u svim bilateralnim, plurilateralnim ili multilateralnim forumima koji su prikladni za sprečavanje ili uklanjanje gospodarske prisile. Komisija bi trebala izraziti stajalište Unije nakon savjetovanja s Vijećem u skladu s Ugovorima kako je primjenjivo i, prema potrebi, uz sudjelovanje država članica.

(22)

Poželjno je da se Unija proaktivno koristi svim raspoloživim sredstvima za suradnju s predmetnom trećom zemljom, kao što su pregovori, rješavanje spora pred međunarodnim tijelom ili posredovanje, a da mjere odgovora uvede samo ako takva sredstva ne dovedu do brzog i djelotvornog prestanka primjene gospodarske prisile i, ako je Unija prema potrebi od predmetne države članice zatražila reparaciju zbog štete nanesene Uniji te ako je takvo djelovanje potrebno kako bi se zaštitili interesi i prava Unije i njezinih država članica u skladu s međunarodnim pravom i ako je poduzimanje takvog djelovanja u interesu Unije. Primjereno je ovom Uredbom utvrditi primjenjiva pravila i postupke za uvođenje i primjenu mjera odgovora Unije i dopustiti hitno djelovanje kad je to potrebno za očuvanje djelotvornosti tih mjera odgovora Unije.

(23)

Mjere odgovora Unije donesene u skladu s ovom Uredbom trebalo bi odabrati i oblikovati na temelju objektivnih kriterija, uključujući: djelotvornost mjera u postizanju prestanka primjene gospodarske prisile i, prema potrebi, reparacije zbog štete prouzročene Uniji; potencijal za olakšavanje situacije gospodarskih subjekata Unije koji su pogođeni gospodarskom prisilom; cilj izbjegavanja ili svođenja na najmanju moguću mjeru negativnih gospodarskih i drugih učinaka na Uniju; i izbjegavanje nerazmjernog administrativnog opterećenja i troškova u primjeni mjera odgovora Unije. Trebalo bi zaštititi investicijsko okružje Unije i njezino gospodarstvo utemeljeno na znanju. Od presudne je važnosti pri odabiru i oblikovanju mjera odgovora Unije uzeti u obzir interes Unije, koji, među ostalim, obuhvaća i interese industrija Unije koje se nalaze na početku i na kraju proizvodnog lanca i interese krajnjih potrošača Unije. Kad Komisija razmatra mjere odgovora Unije, trebala bi dati prednost mjerama koje ne bi imale nerazmjeran učinak na pravnu sigurnost i predvidljivost mjera za gospodarske subjekte te na upravljanje relevantnim nacionalnim propisima. Kad Komisija razmatra mjere odgovora Unije koje utječu na odobrenja, registracije, licencije ili ostala prava za potrebe komercijalnih djelatnosti, trebala bi dati prednost mjerama koje imaju učinak na postupke koji se primjenjuju u cijeloj Uniji i koje se temelje na sekundarnom zakonodavstvu ili, ako takve mjere nisu primjerene, mjerama u područjima u kojima postoji opsežno pravo Unije. Mjerama odgovora Unije ne bi se trebalo uplitati u administrativne odluke koje se temelje na evaluaciji znanstvenih dokaza. Mjere odgovora Unije trebalo bi odabrati među širokim rasponom opcija kako bi se omogućilo da se u svakom pojedinom slučaju donesu najprikladnije mjere.

(24)

Unija bi trebala moći donijeti mjere odgovora Unije opće primjene oblikovane tako da utječu na određene sektore, regije ili subjekte predmetne treće zemlje. Unija bi također trebala moći donijeti mjere odgovora Unije koje se primjenjuju na određene fizičke ili pravne osobe povezane s vladom treće zemlje i koje sudjeluju ili mogu sudjelovati u aktivnostima obuhvaćenima člankom 207. UFEU-a. Takve ciljane mjere odgovora Unije mogu dovesti do hitnog prestanka primjene gospodarske prisile, uz istodobno djelotvorno izbjegavanje ili svođenje, na najmanju moguću mjeru, negativnih učinaka takve prisile na gospodarstva država članica, gospodarske subjekte Unije i krajnje potrošače Unije.

(25)

Kao dio odgovora Unije u cilju poticanja trećih zemalja na prestanak primjene gospodarske prisile Komisija također može donijeti mjere u skladu s pravnim instrumentima koji nisu ova Uredba i kojima se Komisiji dodjeljuju posebne ovlasti, na primjer u pogledu dodjele financijskih sredstava Unije ili mogućnosti ograničavanja sudjelovanja u okvirnim programima Unije za istraživanje i inovacije, u skladu s primjenjivim postupcima utvrđenima u tim pravnim instrumentima. Ovom se Uredbom ne dovode u pitanje pravila i postupci na temelju takvih drugih pravnih instrumenata. Komisija bi trebala osigurati koordinaciju donošenja mjera utvrđenih u Prilogu I. s mjerama koje donosi u skladu s pravnim aktima Unije koji nisu ova Uredba. Posebno bi opći odgovor Unije trebao biti proporcionalan i ne bi trebao premašiti razinu štete nanesene Uniji. Ne dovodeći u pitanje obveze izvješćivanja Europskog parlamenta ili Vijeća predviđene u okviru takvih drugih pravnih instrumenata, Komisija bi trebala informirati Europski parlament i Vijeće o djelovanjima u okviru takvih instrumenata koja su usklađena s mjerama odgovora Unije.

(26)

Primjereno je u svrhu utvrđivanja mjera odgovora Unije utvrditi pravila o podrijetlu robe ili usluga i o državljanstvu odnosno državnoj pripadnosti pružateljâ usluga, ulaganja i nositeljâ prava intelektualnog vlasništva. Pravila o podrijetlu i državljanstvu odnosno državnoj pripadnosti trebalo bi utvrditi s obzirom na prevladavajuća pravila za nepovlaštenu trgovinu i ulaganja koja se primjenjuju na temelju prava Unije i međunarodnih sporazuma koje je Unija sklopila.

(27)

U svrhu postizanja prestanka primjene gospodarske prisile u konkretnom slučaju i, prema potrebi, reparacije zbog prouzročene štete, mjere odgovora Unije koje se sastoje od ograničenja izravnog stranog ulaganja ili trgovine uslugama trebale bi se jedino primjenjivati na usluge koje unutar Unije pruža ili izravna ulaganja koja unutar Unije izvršava jedna ili više pravnih osoba s poslovnim nastanom u Uniji i koje su u vlasništvu ili pod kontrolom osoba iz predmetne treće zemlje ako je to potrebno kako bi se osigurala djelotvornost mjera odgovora Unije i, osobito, spriječilo njihovo izbjegavanje i zaobilaženje. Odluka o uvođenju takvih ograničenja trebala bi biti valjano obrazložena u provedbenim aktima donesenima u skladu s ovom Uredbom, s obzirom na kriterije utvrđene u ovoj Uredbi.

(28)

Nakon donošenja mjera odgovora Unije Komisija bi trebala kontinuirano ocjenjivati situaciju gospodarske prisile, djelotvornost mjera odgovora Unije i njihove učinke na interes Unije kako bi u skladu s time izmijenila, suspendirala ili ukinula mjere odgovora Unije. Stoga je potrebno utvrditi pravila i postupke za izmjenu, suspenziju i ukidanje mjera odgovora Unije i okolnosti u kojima su izmjena, suspenzija ili ukidanje mjera odgovora Unije primjereni.

(29)

Neophodno je pružiti prilike za uključivanje dionika, među ostalima i poslovnih subjekata, u svrhu donošenja i izmjene mjera odgovora Unije i, prema potrebi, u svrhu njihove suspenzije i ukidanja, imajući u vidu potencijalni učinka na te dionike.

(30)

S obzirom na gospodarsku prisilu koju treće zemlje primjenjuju te osobito njezinu učestalost i težinu, Komisija bi, kako bi se osigurala koherentnost sa svim relevantnim pravnim aktima Unije, trebala odrediti jedinstvenu kontaktnu točku za funkcioniranje ove Uredbe te bi posljedično trebala djelovati kako bi osigurala da Unija može bolje predvidjeti gospodarsku prisilu i na nju djelotvorno odgovoriti.

(31)

Važno je osigurati da se Europski parlament i Vijeće redovito i pravodobno obavješćuju o relevantnim trendovima pri primjeni ove Uredbe te da, prema potrebi, imaju priliku za razmjenu mišljenja s Komisijom.

(32)

Kako bi se omogućila prilagodba pravilâ o podrijetlu ili državljanstvu odnosno državnoj pripadnosti radi uzimanja u obzir relevantnih trendova u međunarodnim instrumentima i iskustva u primjeni mjera na temelju ove Uredbe ili drugih akata Unije, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a u vezi s izmjenom Priloga II. Posebno je važno da Komisija tijekom svojeg pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući ona na razini stručnjaka, te da se ta savjetovanja provedu u skladu s načelima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016. (2). Osobito, s ciljem osiguravanja ravnopravnog sudjelovanja u pripremi delegiranih akata, Europski parlament i Vijeće primaju sve dokumente istodobno kada i stručnjaci iz država članica te njihovi stručnjaci sustavno imaju pristup sastancima stručnih skupina Komisije koji se odnose na pripremu delegiranih akata.

(33)

Radi osiguranja jedinstvenih uvjeta za provedbu mjera odgovora Unije na temelju ove Uredbe provedbene ovlasti trebalo bi dodijeliti Komisiji. Te bi ovlasti trebalo izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (3).

(34)

Za donošenje mjera odgovora Unije i njihovu izmjenu, suspenziju ili ukidanje trebalo bi primjenjivati postupak ispitivanja s obzirom na to da se tim mjerama utvrđuje odgovor Unije na gospodarsku prisilu obuhvaćenu područjem primjene ove Uredbe. S obzirom na posebnu prirodu ove Uredbe i posebnu osjetljivost mjera odgovora Unije, Komisija ne bi trebala donijeti nacrt provedbenog akta o mjerama odgovora Unije ako odbor ne da mišljenje o tom aktu. Pri izvršavanju svojih provedbenih ovlasti Komisija bi posebnu pozornost trebala posvetiti rješenjima koja imaju najširu moguću potporu među državama članicama i, u svim fazama postupka, među ostalim u okviru žalbenog odbora, pronalaženju ujednačenih rješenja i izbjegavanju suprotstavljanja svakom prevladavajućem stajalištu među državama članicama, posebno u pogledu primjerenosti nacrta provedbenog akta.

(35)

Komisija bi trebala donijeti provedbene akte ograničenog trajanja koji se odmah primjenjuju kad, u opravdanim slučajevima koji se odnose na izmjenu ili suspenziju mjera odgovora Unije, krajnje hitni razlozi zahtijevaju žurno djelovanje kako bi se izbjegla nepopravljiva šteta za Uniju ili državu članicu ili osigurala usklađenost s međunarodnim pravom. Takvim žurnim djelovanjem moglo bi se spriječiti da gospodarska prisila prouzroči ili pogorša gospodarsku štetu, posebno u cilju zaštite akutnih i vitalnih interesa Unije ili države članice.

(36)

Svakim djelovanjem koje se poduzima na temelju ove Uredbe, uključujući donošenje mjera odgovora Unije koje se primjenjuju na određene fizičke ili pravne osobe, treba poštovati Povelju Europske unije o temeljnim pravima. Osim toga, svaka obrada osobnih podataka na temelju ove Uredbe treba biti u skladu s primjenjivim pravilima o zaštiti osobnih podataka. Obrada osobnih podataka koju provode dužnosnici država članica koji primaju informacije na temelju ove Uredbe provodi se u skladu s Uredbom (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća (4). Obrada osobnih podataka koju provode institucije Unije provodi se u skladu s Uredbom (EU) 2018/1725 Europskog parlamenta i Vijeća (5).

(37)

Komisija bi trebala evaluirati mjere odgovora Unije donesene na temelju ove Uredbe u pogledu njihove djelotvornosti i funkcioniranja te, prema potrebi, donijeti zaključke za potrebe budućih mjera odgovora Unije. Komisija bi ujedno trebala preispitati ovu Uredbu nakon što stekne dovoljno iskustva u pogledu njezine primjene i provedbe te također u pogledu njezina odnosa s ostalim politikama Unije i postojećim pravnim instrumentima, uključujući Uredbu Vijeća (EZ) br. 2271/96 (6). Preispitivanje ove Uredbe trebalo bi obuhvatiti njezino područje primjene, funkcioniranje, učinkovitost i djelotvornost. Komisija bi o svojoj procjeni trebala izvijestiti Europski parlament i Vijeće,

1.

„mjera treće zemlje” znači svako djelovanje ili propust koji se u skladu s međunarodnim pravom može pripisati trećoj zemlji;

2.

„određeni akt” znači svaki pravni ili drugi akt institucije, tijela, ureda ili agencije Unije, države članice ili treće zemlje, uključujući izražavanje stajališta;

3.

„šteta nanesena Uniji” znači negativan učinak, uključujući gospodarsku štetu, na Uniju ili državu članicu, uključujući na gospodarske subjekte Unije, prouzročen gospodarskom prisilom;

4.

„treća zemlja” znači bilo koja država, zasebno carinsko područje ili drugi subjekt međunarodnog prava, osim Unije ili države članice.

(a)

razmjenu relevantnih informacija i iskustava radi olakšanja dosljednog odgovora na takvu gospodarsku prisilu;

(b)

koordinaciju u relevantnim međunarodnim forumima;

(c)

koordinaciju odgovora na gospodarsku prisilu.