1.   U skladu s člankom 21. stavkom 1. Uredbe ovim unutarnjim poslovnikom uređuje se organizacija rada Ureda europskog javnog tužitelja (dalje u tekstu „EPPO”).

2.   Ovim se unutarnjim poslovnikom dopunjuju odredbe Uredbe. Poslovnik je obvezujući za središnji ured, osoblje EPPO-a i delegirane europske tužitelje. EPPO osigurava, kada je to primjenjivo, da osoblje koje nije zaposleno u EPPO-u, ali radi pod njegovim vodstvom, a koje osiguravaju države članice kako bi EPPO mogao obavljati svoje funkcije na temelju Uredbe, poštuje ovaj unutarnji poslovnik.

1.   Radni jezik za operativne i administrativne aktivnosti upotrebljava se u svim unutarnjim aktima, odlukama i dokumentima koje izrađuje EPPO, za svu službenu komunikaciju u okviru središnjeg ureda, između središnjeg ureda i delegiranih europskih tužitelja i između delegiranih europskih tužitelja smještenih u različitim državama članicama.

2.   Obavijesti, akti ili odluke EPPO-a upućene institucijama, tijelima, uredima ili agencijama Europske unije sastavljaju se na radnom jeziku za operativne i administrativne aktivnosti. Osim engleskog, u odnosima sa Sudom Europske unije upotrebljava se i francuski jezik.

3.   Komunikacija s osobama uključenima u kazneni postupak, kao što su osumnjičenici ili optuženici, žrtve i svjedoci, ili s ostalim trećim stranama, odvija se na jeziku koji je propisan u skladu s primjenjivim nacionalnim odredbama zakona o kaznenom postupku i, prema potrebi, u skladu s relevantnim pravnim instrumentima EU-a ili međunarodnim instrumentima za pravosudnu suradnju u kaznenim stvarima. Ako je to potrebno, komunikaciji se prilaže prijevod na jezik koji primatelj razumije.

4.   Delegirani europski tužitelji osiguravaju da kaznene istrage koje vode te koje su ključne da bi središnji ured mogao izvršavati svoje zadaće predviđene Uredbom budu dostupne na radnom jeziku EPPO-a, prema potrebi, u sažetom obliku, i uvrštene u izvješće o napretku istrage iz članka 44.

1.   Za prijevode povezane s predmetima i za hitne administrativne prijevode koji su potrebni za funkcioniranje EPPO-a u skladu s člankom 2. EPPO traži odgovarajuća rješenja kako bi se osigurala isporuka visokokvalitetnih i brzih prijevoda u sigurnom okruženju.

2.   Za administrativne prijevode koji nisu hitni upotrebljava se Prevoditeljski centar za tijela EU-a.

3.   Načini prevođenja moraju biti u skladu sa zahtjevima o zaštiti podataka i obvezom EPPO-a da osigura takvu zaštitu.

1.   Glavni europski tužitelj predsjedava sastancima kolegija.

2.   Glavni europski tužitelj prema potrebi određuje jednog od svojih zamjenika da predsjedava sastankom kolegija u slučaju njegove odsutnosti.

3.   U slučaju odsutnosti glavnog europskog tužitelja i dvaju zamjenika sastankom kolegija predsjedava najstariji europski tužitelj.

1.   Za potrebe članka 9. stavka 2. Uredbe kolegij, osim informacija koje se dostavljaju u skladu s Uredbom, može u bilo kojem trenutku zatražiti informacije o aktivnostima EPPO-a.

2.   Informacije o općim pitanjima koja proizlaze iz pojedinačnih predmeta dostavljaju se kolegiju u anonimnom obliku i samo u mjeri potrebnoj za potrebe članka 9. stavka 2. Uredbe.

1.   U skladu s člankom 9. stavkom 2. Uredbe kolegij održava redovite sastanke najmanje jednom mjesečno, osim ako odluči drukčije. Glavni europski tužitelj može u bilo kojem trenutku sazvati izvanredni sastanak.

2.   Glavni europski tužitelj na zahtjev najmanje sedam članova kolegija saziva izvanredni sastanak najkasnije deset dana nakon njihova zahtjeva.

3.   Glavni europski tužitelj saziva sastanke kolegija i određuje dan i vrijeme njihova održavanja.

4.   Sastanci kolegija održavaju se u prostorijama EPPO-a. Kad god okolnosti to zahtijevaju, glavni europski tužitelj može sazvati sastanke kolegija koji se održavaju putem videokonferencije. Ako neki od članova kolegija ne mogu osobno prisustvovati sastancima sazvanima u prostorijama EPPO-a, predsjedatelj može dopustiti da prisustvuju sastancima na daljinu.

5.   Glavni europski tužitelj priprema privremeni dnevni red za svaki sastanak. Svaki član kolegija i upravni direktor mogu predložiti glavnom europskom tužitelju točke za koje smatraju da bi ih trebalo uvrstiti u privremeni dnevni red. Dnevni red uključuje točke koje je zatražilo najmanje sedam članova kolegija i pitanja koja predlaže stalno vijeće u skladu s člankom 21. Tajnik kolegija šalje privremeni dnevni red, zajedno sa svim popratnim dokumentima, svim članovima kolegija najmanje tjedan dana prije sastanka. Relevantni popratni dokumenti dostavljaju se i osobama koje nisu članovi kolegija, ali su pozvane da prisustvuju radi rasprave o određenim točkama dnevnog reda. Ako se saziva izvanredni sastanak, privremeni dnevni red i popratni dokumenti mogu se poslati u kraćem roku.

6.   Na početku svakog sastanka kolegij odobrava dnevni red. Predsjedatelj sastanka ili bilo koji član kolegija može predložiti za raspravu i glasanje hitna pitanja, koja se ne nalaze na privremenom dnevnom redu, te se ona mogu uvrstiti u dnevni red pod uvjetom da se kolegij tome ne protivi.

7.   Kad je riječ o prisustvovanju sastancima osoba koje nisu članovi kolegija:

1.   Za potrebe članka 9. stavka 5. Uredbe kvorum potreban za donošenje odluka čine dvije trećine članova kolegija. U nedostatku kvoruma predsjedatelj može odlučiti nastaviti sastanak bez donošenja bilo kakve formalne odluke. Relevantne točke dnevnog reda mogu se razmotriti na sljedećem sastanku kolegija ili pisanim ili prešutnim postupkom.

2.   Ako sudjelovanje na daljinu nije moguće, europski tužitelj koji ne može prisustvovati sastanku kolegija iznimno može opunomoćiti drugog europskog tužitelja da glasa u njegovo ime. Glasovi dani preko opunomoćenika ne mogu se uzeti u obzir za utvrđivanje kvoruma u skladu sa stavkom 1.

3.   Europski tužitelj koji glasa preko opunomoćenika u pisanom obliku obavješćuje tajnika kolegija o identitetu opunomoćenika, točkama dnevnog reda za koje vrijedi punomoć i svim mogućim ograničenjima glasanja preko opunomoćenika. Glas dan preko opunomoćenika vrijedi samo za točke dnevnog reda za koje je dana punomoć.

4.   Predsjedatelj poziva na glasanje o točki dnevnog reda ako smatra da je to pitanje dostatno razmotreno.

5.   Glasa se dizanjem ruke, elektroničkim putem ili poimenično u slučaju da se ne provodi glasanje dizanjem ruke. Za odluke koje je donio kolegij ne evidentira se detaljan prikaz rezultata glasanja.

6.   Odluke koje se donose običnom većinom u skladu s Uredbom smatrat će se donesenima kada najveći broj danih glasova za bilo koje pitanje ili stavku premaši drugi najveći broj glasova.

1.   U hitnim slučajevima, ako se odluka ne može odgoditi i potrebna je prije nego što je moguće sazvati sastanak kolegija, glavni europski tužitelj može pokrenuti pisani postupak.

2.   Glavni europski tužitelj daje članovima kolegija najmanje tri radna dana za odgovore od datuma slanja nacrta odluke elektroničkim putem. U iznimnim slučajevima glavni europski tužitelj može odrediti kraći rok, ali ne kraći od cijelog radnog dana.

3.   Za prijedlog za donošenje odluke pisanim postupkom nije moguće predložiti izmjene te se on u cijelosti odobrava ili odbija. Ako u zadanom roku ne stigne nikakav odgovor, smatra se da se dotični član kolegija suzdržao od glasanja.

4.   Odluka se donosi ako najmanje dvije trećine članova kolegija odgovore u pisanom obliku i ako je postignuta potrebna većina glasova.

5.   U slučajevima u kojima nije postignut potreban kvorum ili većina glasova, glavni europski tužitelj može ponovno pokrenuti pisani postupak ili staviti to pitanje na glasanje na sljedećem sastanku kolegija.

6.   Glavni europski tužitelj utvrđuje da je pisani postupak dovršen. Obavijest o tome šalje se članovima kolegija te se na taj način formalizira rezultat odluke.

1.   Glavni europski tužitelj može pokrenuti prešutni postupak za odluke koje se donose običnom većinom u skladu s Uredbom i smatraju se manje značajnima.

2.   Glavni europski tužitelj daje članovima kolegija najmanje tri radna dana za odgovore od datuma slanja nacrta odluke elektroničkim putem. U iznimnim slučajevima glavni europski tužitelj može odrediti kraći rok, ali ne kraći od cijelog radnog dana.

3.   Prijedlog za donošenje odluke prešutnim postupkom ne podliježe izmjenama te se on u cijelosti odobrava ili odbija. Ako u zadanom roku ne stigne nikakav odgovor, smatra se da je dotični član kolegija glasovao za tu odluku.

4.   Glavni europski tužitelj utvrđuje da je prešutni postupak dovršen. Obavijest o tome šalje se članovima kolegija te se na taj način formalizira rezultat odluke.

5.   Ako se jedan ili više članova kolegija suprotstavi primjeni prešutnog postupka, smatrat će se da pitanje koje se razmatra nije odobreno.

1.   Kako bi kolegij donio smjernice iz članka 10. stavka 7., članka 24. stavka 10., članka 27. stavka 8., članka 34. stavka 3 i članka 40. stavka 2. Uredbe, primjenjuju se sljedeća pravila.

2.   Prijedloge za donošenje ili izmjenu smjernica kolegiju može podnijeti glavni europski tužitelj ili skupina od najmanje sedam europskih tužitelja te se oni dostavljaju svim članovima kolegija najmanje 15 dana prije sastanka kolegija na kojem je odgovarajuća točka uvrštena u dnevni red.

3.   Odstupajući od članka 8. stavka 1., kvorum za kolegij koji donosi odluke na temelju ovog članka čine četiri petine članova kolegija.

4.   Članci 9. i 10. ne primjenjuju se na odluke koje se donose na temelju ovog članka.

5.   Odluke donesene na temelju ovog članka objavljuju se na internetskim stranicama EPPO-a.

1.   Glavni europski tužitelj imenuje jednog člana osoblja EPPO-a koji će obavljati dužnost tajnika kolegija.

2.   Tajnik kolegija radi pod nadzorom glavnog europskog tužitelja i pomaže mu u pripremama za sastanke kolegija.

1.   U roku od dva radna dana nakon svakog sastanka i nakon odobrenja predsjedatelja tajnik kolegija šalje popis odluka koje je donio kolegij.

2.   Ne dovodeći u pitanje stavak 1., tajnik kolegija sastavlja zapisnik sa svakog sastanka kolegija.

3.   Zapisnici sa sastanaka kolegija sadržavaju barem imena prisutnih osoba, sažetak rasprava i donesenih odluka, bez detaljnog prikaza rezultata glasanja.

4.   Glavni europski tužitelj šalje nacrt zapisnika članovima kolegija na odobrenje na sljedećem sastanku kolegija. Nakon donošenja zapisnik potpisuju glavni europski tužitelj i tajnik kolegija te ga se prilaže evidenciji.

1.   Broj stalnih vijeća, kao i podjela nadležnosti među stalnim vijećima te dodjela predmeta, utvrđuju se odlukom o osnivanju stalnih vijeća i dodjeli predmeta (dalje u tekstu „odluka o stalnim vijećima”), koju kolegij donosi na prijedlog glavnog europskog tužitelja.

2.   Prijedlogu glavnog europskog tužitelja prilaže se obrazloženje.

3.   Odlukom o stalnim vijećima utvrđuju se postupovna pravila za sastanke stalnih vijeća.

4.   Odluka o stalnim vijećima objavljuje se u Službenom listu i na internetskim stranicama EPPO-a.

1.   Sastav stalnih vijeća određuje se odlukom (dalje u tekstu „odluka o sastavu stalnih vijeća”) kolegija na prijedlog glavnog europskog tužitelja.

2.   Svaki je europski tužitelj stalni član barem jednog stalnog vijeća.

3.   Imenovanje europskog tužitelja stalnim članom više od jednog stalnog vijeća mora biti opravdano s obzirom na radno opterećenje tog europskog tužitelja.

4.   Pri donošenju odluke o sastavu stalnih vijeća uzima se u obzir trenutačno i očekivano radno opterećenje europskih tužitelja i potrebu da se osigura učinkovito funkcioniranje EPPO-a.

1.   Glavni europski tužitelj ili zamjenik glavnog europskog tužitelja predsjedavaju onim stalnim vijećima čiji su stalni članovi.

2.   Osim u slučaju predviđenom u stavku 1., predsjedatelj se imenuje odlukom o sastavu vijeća.

1.   Ako je potrebno zamijeniti predsjedatelja stalnog vijeća zbog njegove privremene nesposobnosti za obavljanje dužnosti, glavni europski tužitelj, u dogovoru sa zamjenicima glavnog europskog tužitelja, utvrđuje odgovarajuća rješenja koja odstupaju od odluke o sastavu stalnih vijeća. Pri utvrđivanju tih rješenja uzima se u obzir potreba osiguravanja kontinuiteta rada stalnih vijeća.

2.   Trajanje tih privremenih rješenja određuje glavni europski tužitelj.

3.   O tim se mjerama obavješćuje kolegij i one odmah stupaju na snagu.

1.   Odlukom o stalnim vijećima uspostavlja se sustav za dodjeljivanje predmeta stalnim vijećima. Sustav se temelji na nasumičnoj i automatskoj dodjeli predmeta stalnim vijećima, čiji stalni članovi ne uključuju nadzornog europskog tužitelja, prema redoslijedu upisivanja svakog novog predmeta te se njime osigurava ravnomjerna raspodjela radnog opterećenja među stalnim vijećima. Predmet se nasumično dodjeljuje stalnom vijeću odmah nakon upisivanja. U svrhu preuzimanja predmeta, on se nasumično dodjeljuje stalnom vijeću koje ima zakazani sastanak između trećeg i petog dana od upisivanja predmeta.

2.   Sustav utvrđen u stavku 1. mora biti osmišljen na način koji isključuje mogućnost dodjeljivanja predmeta stalnom vijeću čiji je stalni član nadzorni europski tužitelj.

3.   Odluka o stalnim vijećima može sadržavati dodatna pravila kojima se osiguravaju učinkovito funkcioniranje EPPO-a i ravnomjerna raspodjela radnog opterećenja među stalnim vijećima, kako bi se omogućilo glavnom europskom tužitelju da iznimno poduzima mjere ako radno opterećenje jednog stalnog vijeća znatno premašuje opterećenje drugih. Te mjere mogu uključivati, među ostalim, privremenu obustavu dodjeljivanja novih predmeta pojedinom stalnom vijeću na određeno vrijeme. Glavni europski tužitelj obavješćuje kolegij o svakoj takvoj mjeri koju je poduzeo.

4.   Odstupajući od načela nasumične i automatske dodjele i u svrhu osiguravanja učinkovitog funkcioniranja EPPO-a, odlukom o stalnim vijećima može se odrediti da se određene kategorije predmeta, posebno na temelju vrste kaznenog djela koje se istražuje ili okolnosti kaznenog djela, dodjeljuju određenom stalnom vijeću.

1.   Nakon što se predmet dodijeli stalnom vijeću, ono je nadležno za praćenje i usmjeravanje istraga i kaznenih progona povezanih s tim predmetom sve dok se taj predmet konačno ne zaključi. Time se ne dovodi u pitanje primjena pravila o preraspodjeli predmeta među stalnim vijećima u skladu s člankom 51.

2.   Glavni europski tužitelj može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev stalnog vijeća, nakon savjetovanja sa stalnim vijećem kojem je predmet dodijeljen, preraspodijeliti predmet drugom stalnom vijeću ako postoje veze između pojedinačnih dodijeljenih predmeta različitim stalnim vijećima ili kada se sadržaj predmeta ponavlja.

3.   Isto tako, glavni europski tužitelj može preraspodijeliti predmet stalnom vijeću utvrđenom u skladu s člankom 19. stavkom 4., bilo na vlastitu inicijativu ili na zahtjev stalnog vijeća, nakon savjetovanja sa stalnim vijećem kojem je prvobitno dodijeljen, ako je takav predmet prvobitno trebao biti dodijeljen specijaliziranom stalnom vijeću na temelju Odluke o stalnim vijećima ili ako se potreba za preraspodjelom pojavi tijekom kaznenog postupka.

4.   Iznimno, kada to zahtijevaju važni razlozi hitnosti, glavni europski tužitelj može privremeno preraspodijeliti predmet drugom stalnom vijeću, na razdoblje ne dulje od 10 dana. Glavni europski tužitelj može obrazloženom odlukom produžiti privremenu preraspodjelu za isto razdoblje. Po isteku tog razdoblja privremena preraspodjela prestaje i predmet se vraća u nadležnost stalnog vijeća kojem je prethodno bio dodijeljen.

5.   Glavni europski tužitelj obavješćuje kolegij o svim mjerama poduzetima u skladu sa stavkom 2., navodeći razloge za preraspodjelu.

1.   Predsjedatelj svakog stalnog vijeća pisanim putem obavješćuje kolegij, za potrebe članka 5. i na načine opisane u tom članku, o pitanjima koja proizlaze iz rada vijeća, a koja mogu biti od značaja za rad EPPO-a kao cjeline ili u odnosu na usklađenost, učinkovitost i dosljednost politike kaznenog progona EPPO-a.

2.   Svako stalno vijeće, djelujući posredstvom svojeg predsjedatelja, može podnijeti kolegiju pisani prijedlog za raspravu o određenim pitanjima povezanima s provedbom politike kaznenog progona EPPO-a ili drugih relevantnih smjernica koje se odnose na posebna pitanja koja proizlaze iz rada stalnog vijeća.

1.   Svake godine predsjedatelj svakog stalnog vijeća, nakon savjetovanja sa stalnim članovima, podnosi kolegiju pisano izvješće o aktivnostima stalnog vijeća. Obrazac takvog izvješća, kao i rok za njegovo podnošenje, utvrđuje glavni europski tužitelj.

2.   Izvješće iz stavka 1. sadržava informacije najmanje o sljedećem:

1.   Sastanci stalnih vijeća održavaju se prema dnevnom redu, u kojem se posebno navode predmeti koji će se razmatrati, odluka koju treba donijeti i pitanja o kojima će se raspravljati u vezi sa svakim predmetom.

2.   Predsjedatelj stalnog vijeća utvrđuje dnevni red. Dodatne točke dodaju se na dnevni red na zahtjev stalnog člana. Predsjedatelj šalje dnevni red članovima stalnog vijeća i nadzornom europskom tužitelju zaduženom za svaki predmet uvršten u dnevni red.

3.   Predsjedatelj stalnog vijeća može pozvati osobe navedene u članku 10. stavku 9. podstavku 2. Uredbe, ili bilo kojeg relevantnog člana osoblja EPPO-a, da u određenom roku dostave primjedbe u pisanom obliku.

4.   Stalno vijeće može raspravljati o točki dnevnog reda samo ako sastanku prisustvuju stalni članovi i odgovarajući nadzorni europski tužitelj, osobno ili na načine utvrđene u stavku 6.

5.   Iznimno od stavka 4., ako stalni član ne može prisustvovati sastanku, osobno ili na načine utvrđene u stavku 6., odluku o točki dnevnog reda mogu donijeti prisutni članovi.

6.   Sastanci stalnog vijeća održavaju se u prostorijama EPPO-a. Kad god okolnosti to nalažu, predsjedatelj može sazvati sastanke stalnog vijeća koji će se održati putem videokonferencije. Ako nije moguća fizička nazočnost jednog ili više članova stalnog vijeća ili bilo koje druge osobe pozvane na sastanak, oni mogu sastancima prisustvovati s udaljene lokacije.

7.   Predsjedatelj može odrediti člana stalnog vijeća ili nadzornog europskog tužitelja koji će izvještavati o točki koja je uvrštena u dnevni red sastanka.

8.   Zapisnici sa svakog sastanka stalnih vijeća sastavljaju se u nadležnosti predsjedatelja stalnog vijeća i evidentiraju se u sustavu vođenja predmeta.

1.   Stalno vijeće može postupati primjenom pisanog postupka u sljedećim slučajevima:

2.   Ako se odluke donose primjenom pisanog postupka, nacrt odluke dostavlja se svim stalnim članovima stalnog vijeća i nadzornom europskom tužitelju putem sustava vođenja predmeta.

3.   Ako stalni član stalnog vijeća ili nadzorni europski tužitelj ne uloži prigovor u roku koji odredi predsjedatelj, a koji nije kraći od tri dana, smatra se da je odluka donesena.

1.   Glavni europski tužitelj ima ovlasti koje su mu dodijeljene Uredbom i izvršava svoje funkcije u skladu s Uredbom i ovim poslovnikom.

2.   U skladu s člankom 11. stavkom 1. Uredbe glavni europski tužitelj donosi odluke. Kada se odluka donosi u usmenom obliku, primatelj može zatražiti pisanu potvrdu.

3.   U skladu s člankom 11. stavkom 3. Uredbe glavni europski tužitelj potpisuje instrumente kao što su radni dogovori i sporazumi u ime EPPO-a.

1.   Ako je mjesto zamjenika glavnog europskog tužitelja upražnjeno ili bi trebalo biti upražnjeno u sljedeća tri mjeseca, glavni europski tužitelj bez odgode obavješćuje kolegij o slobodnome mjestu i poziva svakog zainteresiranog europskog tužitelja da podnese prijavu zajedno s motivacijskim pismom. Imenovanje zamjenika glavnog europskog tužitelja provodi se najkasnije tri mjeseca od obavješćivanja kolegija o slobodnome mjestu. Prijave se primaju do dva tjedna prije sastanka kolegija predviđenog za imenovanje.

2.   Najkasnije tjedan dana prije sastanka kolegija za imenovanje zamjenika glavnog tužitelja glavni europski tužitelj predlaže kolegiju kandidata odabranog među pristiglim prijavama za imenovanje zamjenikom glavnog europskog tužitelja. Glavni europski tužitelj dostavlja kolegiju prijavu i motivacijsko pismo predloženog kandidata zajedno s dnevnim redom.

3.   Nakon izlaganja kandidata svi članovi kolegija tajno glasaju.

4.   Ako istodobno trebaju biti imenovana dva zamjenika glavnog europskog tužitelja, primjenjuju se postupci navedeni u stavcima od 1. do 3. ovoga članka.

1.   Glavni europski tužitelj može dodijeliti i/ili delegirati svakom zamjeniku glavnog europskog tužitelja određene zadaće ili tematske ili organizacijske odgovornosti na ad hoc ili općenitoj osnovi. O tome se obavješćuje kolegij.

2.   Glavni europski tužitelj osigurava kontinuitet službe u svakom trenutku. Glavni europski tužitelj odlučuje o redoslijedu zamjene u slučaju svoje odsutnosti i/ili nemogućnosti ispunjavanja dužnosti koje su mu dodijeljene kao glavnom europskom tužitelju.

1.   Ako zamjenik glavnog europskog tužitelja želi podnijeti ostavku na funkciju zamjenika glavnog europskog tužitelja, on o tome pisanim putem obavješćuje glavnog europskog tužitelja najmanje tri mjeseca prije dana na koji planira podnijeti ostavku, osim ako je dogovoreno drukčije. Glavni europski tužitelj bez odgode obavješćuje kolegij o ostavci.

2.   U slučajevima teške zlouporabe povjerenja kolegij može, na zahtjev glavnog europskog tužitelja, većinom glasova svojih članova donijeti odluku o razrješenju zamjenika glavnog europskog tužitelja s funkcije zamjenika glavnog europskog tužitelja. Dotični zamjenik glavnog europskog tužitelja isključuje se iz glasanja. Prije donošenja odluke kolegij saslušava zamjenika glavnog europskog tužitelja.

1.   Ako će europski tužitelj kraće vrijeme biti odsutan ili neće biti u stanju obavljati svoje dužnosti, glavni europski tužitelj imenuje europskog tužitelja koji će mu biti zamjena.

2.   Europski tužitelj za kojeg je potrebna zamjena može u pisanom obliku predložiti glavnom europskom tužitelju europskog tužitelja koji je već pristao da mu bude zamjena. Glavni europski tužitelj imenuje predloženog ili drugog europskog tužitelja.

Ako je europski tužitelj imenovan u skladu sa stavkom 2. ovog članka stalni član predmetnog stalnog vijeća nadležnog za praćenje, smatra se da on prisustvuje sastanku samo u svojstvu nadzornog europskog tužitelja. U takvim slučajevima, stalno vijeće nadležno za praćenje može donositi odluke u skladu s člankom 23. stavkom 5.

3.   Glavni europski tužitelj osigurava da europski tužitelj koji je imenovan kao zamjena može na odgovarajući način izvršavati svoje dužnosti, uzimajući u obzir opseg poznavanja pravnog sustava i potrebnog jezika, u kontekstu posebnih okolnosti zamjene. O tome se obavješćuju oba europska tužitelja i kolegij.

4.   Zamjena u skladu s ovim člankom uključuje sve dužnosti, osim ako je drukčije navedeno u ovom poslovniku ili isključeno u Uredbi.

5.   Ovaj se članak primjenjuje na sve slučajeve odsutnosti europskog tužitelja, osim na odsutnost iz članka 31.

1.   Svaki europski tužitelj, po imenovanju ili kad god je potrebna zamjena, predlaže glavnom europskom tužitelju jednog delegiranog europskog tužitelja iz svoje države članice kojeg imenuje kolegij, a koji bi mogao djelovati kao privremeni europski tužitelj u skladu s člankom 16. stavkom 7. Uredbe.

2.   Ako europski tužitelj podnese ostavku ili ako je razriješen dužnosti u skladu s člankom 16. stavcima 5. i 6. Uredbe, ili ako iz bilo kojeg drugog razloga ne može obavljati svoje funkcije, glavni europski tužitelj bez odgode traži od kolegija da donese odluku kojom se odgovarajućoj imenovanoj osobi omogućuje obnašanje dužnosti privremenog europskog tužitelja od dana na koji ostavka, razrješenje ili prekid radnog odnosa stupaju na snagu, na razdoblje do najviše tri mjeseca.

3.   Najkasnije dva tjedna prije isteka tromjesečnog razdoblja kolegij može produljiti razdoblje zamjene onoliko koliko smatra potrebnim.

4.   Privremeni europski tužitelj prestaje obnašati svoju funkciju kad europski tužitelj iz njegove države članice bude u mogućnosti ponovno obavljati svoje dužnosti ili po imenovanju novog europskog tužitelja.

1.   U zahtjevima za preuzimanje predmeta koje na temelju članka 12. stavka 2. Uredbe podnosi europski tužitelj može biti predložen europski tužitelj koji je već pristao preuzeti predmet.

2.   Ako je zahtjev povezan s radnim opterećenjem, glavni europski tužitelj procjenjuje radno opterećenje europskog tužitelja koji ga je podnio, dostupnost bilo koje druge mjere koja se smatra prikladnom za rješavanje tog pitanja i učinak prijedloga na djelotvornost istraga i kaznenih progona koje provodi EPPO.

3.   Ako se zahtjev podnosi na temelju potencijalnog sukoba interesa, glavni europski tužitelj prihvaća ga ako zaključi da osobni interesi europskog tužitelja koji podnosi zahtjev stvarno ili potencijalno narušavaju njegovu neovisnost u obavljanju dužnosti europskog tužitelja u skladu s člankom 12. Uredbe ili da bi se ti interesi mogli percipirati kao takvi. Stavak 1. primjenjuje se u mjeri u kojoj je to moguće.

4.   Glavni europski tužitelj bez nepotrebne odgode odlučuje o zahtjevima iz stavaka 2. i 3. te tako osigurava daljnje ispravno i djelotvorno funkcioniranje EPPO-a. Glavni europski tužitelj može dodijeliti predmet predloženom ili nekom drugom europskom tužitelju ili odbiti zahtjev.

5.   Ako glavni europski tužitelj preraspodjeli predmet na temelju ovog članka, on osigurava da europski tužitelj koji je određen za preuzimanje predmeta nije stalni član stalnog vijeća nadležnog za praćenje i da može na odgovarajući način izvršavati svoje dužnosti, uzimajući u obzir opseg poznavanja pravnog sustava i potrebnog jezika, u kontekstu posebnih okolnosti. Europski tužitelj koji preuzima predmet obavlja svoje zadaće u skladu s člankom 12. Uredbe.

6.   Europski tužitelji i stalna vijeća obavješćuju se o preraspodjeli predmeta putem sustava vođenja predmeta. Glavni europski tužitelj redovito obavješćuje kolegij o preraspodjeli predmeta.

1.   Glavni europski tužitelj predlaže kolegiju natječaj za odabir upravnog direktora koji on treba odobriti.

2.   Oglas za slobodno radno mjesto objavljuje se u Službenom listu Europske unije i na internetskim stranicama EPPO-a.

3.   Glavni europski tužitelj ocjenjuje kandidate prema kriterijima za odabir koji su navedeni u oglasu za slobodno radno mjesto i obavlja razgovor s odgovarajućim brojem najprikladnijih kandidata. Glavni europski tužitelj ujedno imenuje povjerenstvo koje će mu pomoći u postupku odabira.

4.   Nakon razgovora glavni europski tužitelj sastavlja popis od najviše triju kandidata koji ulaze u uži izbor, poredanih prema redoslijedu poželjnosti, i prosljeđuje ga kolegiju zajedno s ocjenom svakog kandidata koji je ušao u uži izbor.

5.   Kolegij imenuje upravnog direktora s popisa kandidata koji su ušli u uži izbor.

1.   Najkasnije šest mjeseci prije isteka mandata upravnog direktora glavni europski tužitelj podnosi kolegiju ocjenu rada upravnog direktora na odobrenje i, ako se smatra prikladnim, davanje primjedbi.

2.   Prije donošenja ocjene kolegij može saslušati upravnog direktora ako to smatra potrebnim ili ako on to zatraži. Upravni direktor ne smije nazočiti sastanku na kojem kolegij donosi izvješće o ocjeni. Kolegij donosi odluku najkasnije četiri mjeseca prije isteka mandata upravnog direktora.

3.   Kolegij, djelujući na prijedlog glavnog europskog tužitelja kojim se uzima u obzir ocjenjivanje iz stavka 2., može jednom produljiti mandat upravnog direktora za razdoblje od najviše četiri godine.

1.   Sve informacije koje je EPPO zaprimio u skladu s člankom 24. Uredbe, kao i one koje je EPPO pribavio po službenoj dužnosti, a odnose se na svako kažnjivo postupanje u pogledu kojeg bi EPPO mogao izvršavati svoju nadležnost, evidentiraju se u registru koji se vodi u skladu s člankom 44. stavkom 4. točkom (a) Uredbe (dalje u tekstu „registar”).

2.   Evidencija uključuje datum, vrijeme i mjesto primitka informacija i osobu koja je otvorila spis evidencije. Ona uključuje i sljedeće dodatne pojedinosti:

3.   Evidencija bi ujedno trebala sadržavati, u mjeri u kojoj su ti podaci dostupni:

4.   U mjeri u kojoj je to moguće dokument koji sadržava informacije i svi njegovi prilozi pretvaraju se u elektronički pohranjiv format u sustavu vođenja predmeta.

5.   Na temelju sadržaja prethodnog stavka 3. točke (d) putem sustava vođenja predmeta obavješćuju se odgovarajući europski tužitelji. Osim toga, ako je ocjena iz stavka 3. točke (g) pozitivna, putem sustava vođenja predmeta obavješćuje se glavni europski tužitelj.

6.   Ako informacije sadržavaju posebne kategorije osobnih podataka kako su definirane u članku 55. Uredbe, one se mogu obrađivati samo ako su ispunjeni zahtjevi utvrđeni u članku 55. Uredbe. Posebne kategorije osobnih podataka označavaju se kao takve u sustavu vođenja predmeta te se navode razlozi za njihovo čuvanje. Službenika za zaštitu podataka obavješćuje se o svakoj evidenciji takvih podataka putem sustava vođenja predmeta.

7.   Odstupajući od stavka 1., informacije koje su dostavile privatne stranke, a koje se očigledno ne odnose na kažnjivo postupanje u pogledu kojeg EPPO može izvršavati svoju nadležnost, delegirani europski tužitelj ili europski tužitelj bez nepotrebne odgode prosljeđuju nadležnim nacionalnim tijelima u skladu s člankom 24. stavkom 8. Uredbe ili vraćaju takve informacije strankama koje su ih dostavile i/ili ih brišu. O tome se vodi odgovarajuća evidencija. U slučaju upućivanja, privatne će strane o tome obavijestiti delegirani europski tužitelj ili europski tužitelj, u skladu s mjerodavnim nacionalnim pravom.

1.   Sve informacije evidentirane u skladu s člankom 38. stavkom 1. ovog poslovnika provjerava delegirani europski tužitelj ili predmetni europski tužitelj kako bi procijenili postoje li osnove za izvršavanje nadležnosti EPPO-a.

2.   Nakon što primi obavijesti iz sustava vođenja predmeta u skladu s člankom 38. stavkom 5. europski tužitelj imenuje delegiranog europskog tužitelja koji je zadužen za provjeru. U situacijama iz članka 28. stavka 4. Uredbe europski tužitelj može osobno izvršiti provjeru. Postupak davanja zaduženja za provjeru utvrđuje europski tužitelj, što može uključivati dodjelu zasnovanu na pravilima, uključujući predmete u kojima je delegirani europski tužitelj pribavio informacije po službenoj dužnosti.

3.   Ako je obaviješteno više europskih tužitelja ili ako obaviješteni europski tužitelj smatra da je drugi europski tužitelj u boljem položaju da izvrši tu zadaću, oni se međusobno savjetuju i zajedno odlučuju. Ako se ne postigne dogovor, odluku donosi glavni europski tužitelj.

4.   Ako je EPPO informacije primio u skladu s člankom 24. stavkom 2. Uredbe, one se prosljeđuju na provjeru u roku od 24 sata od evidentiranja. Sve ostale informacije prosljeđuju se na provjeru u roku od tri dana od njihova evidentiranja.

5.   Ako europski tužitelj ne dodijeli predmet u propisanom roku ili ako priopći da to ne može učiniti u predviđenom roku, tu zadaću vrši glavni europski tužitelj ili njegov zamjenik.

1.   Provjerom u svrhu pokretanja istrage procjenjuje se:

2.   Provjerom u svrhu preuzimanja predmeta dodatno se procjenjuje sljedeće:

3.   Provjera se provodi uz upotrebu svih izvora informacija dostupnih EPPO-u, kao i svih izvora dostupnih predmetnom europskom tužitelju ili delegiranom europskom tužitelju, u skladu s mjerodavnim nacionalnim pravom, uključujući one koji su im inače dostupni ako djeluju u nacionalnom svojstvu. Europski tužitelj ili delegirani europski tužitelj za potrebe provjere mogu angažirati osoblje EPPO-a. Prema potrebi, EPPO se može savjetovati i razmjenjivati informacije s institucijama, tijelima, uredima ili agencijama Unije, kao i s nacionalnim tijelima, pridržavajući se pritom zaštite integriteta moguće buduće kaznene istrage.

Prema potrebi i prije dovršetka, provjere se mogu spojiti u skladu s postupkom predviđenim člancima 51. i 51.a.

4.   Delegirani europski tužitelj ili, ako je to slučaj, europski tužitelj, dovršavaju provjeru koja se odnosi na preuzimanje istrage najmanje dva dana prije isteka roka propisanog člankom 27. stavkom 1. Uredbe. Provjera u vezi s pokretanjem istrage dovršava se najkasnije 60 dana nakon dodjele.

5.   U slučajevima u kojima je provjera dodijeljena delegiranom europskom tužitelju, ako delegirani europski tužitelj ne dovrši provjeru u vezi s pokretanjem istrage u propisanom roku ili ako u predviđenom roku priopći da to ne može učiniti, o tomu obavješćuje europskog tužitelja i u slučajevima u kojima se to smatra prikladnim on može produljiti propisani rok ili dati odgovarajuće upute delegiranom europskom tužitelju.

6.   Kad je riječ o odluci o preuzimanju predmeta, delegirani europski tužitelj ili, ako je to slučaj, predsjedatelj stalnog vijeća ili europski tužitelj mogu od glavnog europskog tužitelja zatražiti da produlji rok potreban za donošenje odluke o preuzimanju za najviše pet dana. Ako europski tužitelj ili delegirani europski tužitelj ne donesu odluku u tom roku, smatra se da su odlučili ne preuzeti predmet te se shodno tome primjenjuje članak 42.

7.   Ako provjeru provodi europski tužitelj, nakon početne procjene informacija za potrebe članaka 26. i 27. te članka 28. stavka 4. Uredbe, europski tužitelj u pravilu dodjeljuje predmet delegiranom europskom tužitelju u roku od 24 sata kako bi on mogao postupati u skladu s člancima 41. i 42. ovog poslovnika.

Ako europski tužitelj smatra da su ispunjeni uvjeti utvrđeni člankom 28. stavkom 4. Uredbe, bez odgode postupa u skladu s člankom 52. stavcima 1. i 2. ovog poslovnika. U takvim slučajevima, ako je europski tužitelj dobio odobrenje nadležnog stalnog vijeća kojim mu je dopušteno da sam provodi istragu, donosi obrazloženu odluku o pokretanju istrage ili osobnom preuzimanju predmeta i otvara spis predmeta u skladu s člankom 41. stavkom 1. ovog poslovnika. Ako ne dobije odobrenje, nadzorni europski tužitelj bez odgode dodjeljuje predmet delegiranom europskom tužitelju.

1.   Ako nakon provjere EPPO odluči izvršiti svoju nadležnost pokretanjem istrage ili preuzimanjem predmeta, otvara se spis predmeta i dodjeljuje mu se identifikacijski broj u kazalu spisa predmeta (dalje u tekstu „kazalo”). U sustavu vođenja predmeta automatski se stvara stalna veza s povezanom evidencijom iz članka 38. stavka 1.

2.   Odgovarajuće upućivanje u kazalu sadržava, u mjeri u kojoj su ti podaci dostupni:

Kategorije osobnih podataka navedene u prethodnoj točki (a) podtočkama od x. do xv. unose se u kazalo samo u mjeri u kojoj je to izvedivo, uzimajući u obzir operativni interes i raspoložive resurse. Upućivanje u kazalu stalno se ažurira tijekom istrage spisa predmeta. Ako određene kategorije informacija nisu unesene u kazalo, predmetnom europskom tužitelju i delegiranom europskom tužitelju periodično se šalju obavijesti putem sustava vođenja predmeta.

3.   Putem sustava vođenja predmeta obavješćuju se nadzorni europski tužitelj, stalno vijeće i glavni europski tužitelj.

4.   Ako delegirani europski tužitelj koji vodi predmet ili europski tužitelj koji provodi istragu u skladu s člankom 28. stavkom 4. Uredbe smatraju da je za očuvanje integriteta istrage potrebno privremeno odgoditi obvezu obavješćivanja nadležnih tijela iz članka 25. stavka 5., članka 26. stavka 2. i članka 26. stavka 7. Uredbe, bez odgode o tome obavješćuju stalno vijeće nadležno za praćenje. Stalno vijeće može se usprotiviti toj odluci i dati uputu delegiranom europskom tužitelju ili, ako je to primjenjivo, europskom tužitelju koji djeluje u skladu s člankom 28. stavkom 4. Uredbe da odmah nastave s obavješćivanjem.

1.   Ako nakon provjere delegirani europski tužitelj donese odluku da neće pokrenuti istragu ili preuzeti predmet, razloge za to upisuje u registar. O odluci obavješćuje europskog tužitelja koji mu je dodijelio taj predmet, a postupak preispitivanja te odluke dodjeljuje se nadležnom stalnom vijeću.

2.   Ako je kolegij donio opće smjernice kojima se delegiranim europskim tužiteljima omogućuje da, neovisno i bez nepotrebne odgode, odluče da neće preuzimati predmete u vezi s određenim vrstama kaznenih djela, preispitivanje odluke delegiranog europskog tužitelja provodi se prema pravilima propisanima tim smjernicama.

3.   Stalno vijeće, ako to smatra prikladnim, može zatražiti pomoć osoblja EPPO-a radi prikupljanja dodatnih informacija na temelju kojih će donijeti odluku.

4.   Stalno vijeće provodi preispitivanje odluke o nepreuzimanju predmeta prije isteka roka propisanog člankom 27. stavkom 1. Uredbe. Preispitivanje odluke o nepokretanju istrage provodi se najkasnije dvadeset dana nakon dodjele te zadaće stalnom vijeću. Stalno vijeće može zatražiti od glavnog europskog tužitelja da produlji rok koji mu je na raspolaganju za preispitivanje.

5.   Ako stalno vijeće izda uputu delegiranom europskom tužitelju da započne istragu ili preuzme predmet, delegirani europski tužitelj postupa u skladu s člankom 41.

6.   Ako stalno vijeće ne izda uputu delegiranom europskom tužitelju prije isteka roka za preispitivanje, smatra se da je prihvatilo odluku delegiranog europskog tužitelja. Ako je to moguće, o odluci se obavješćuje tijelo ili osoba koja je prijavila kazneno djelo.

7.   Ako se odluka o nepokretanju istrage temelji na činjenici da prijavljeno kažnjivo postupanje nije u nadležnosti EPPO-a, izvorno zaprimljene informacije, zajedno s, kada je to dopušteno, svim informacijama otkrivenima tijekom provjere koju je proveo EPPO, prosljeđuju se nadležnim nacionalnim tijelima.

1.   Ako se, kao rezultat provjere informacija primljenih u skladu s člankom 24. stavkom 3. Uredbe, koja se mora dovršiti u roku od 10 dana, čini da bi EPPO mogao izvršiti svoju nadležnost, delegirani europski tužitelj obavješćuje nadležno nacionalno tijelo o namjeri preuzimanja predmeta i, u skladu s člankom 27. stavkom 3., zahtijeva od nadležnog nacionalnog tijela da u roku od 10 dana izvijesti EPPO o informacijama u skladu s člankom 24. stavkom 2.

2.   Ako nadležno nacionalno tijelo ne izvijesti EPPO u skladu s člankom 24. stavkom 2. u roku od 10 dana od primitka informacije, delegirani europski tužitelj pokreće spor putem postupka utvrđenog u članku 25. stavku 6. U državama članicama u kojima nacionalno zakonodavstvo ne dopušta EPPO-u pokretanje spora putem postupka utvrđenog u članku 25. stavku 6. bez prethodne odluke o njegovoj nadležnosti, pravo preuzimanja predmeta ostvaruje delegirani europski tužitelj.

3.   Ako se, kao rezultat provjere informacija primljenih na temelju članka 24. stavka 3., delegirani europski tužitelj složi da EPPO ne bi trebao izvršiti svoju nadležnost, izdaje obrazloženo izvješće o tom pitanju.

4.   Stalno vijeće razmatra izvješće u roku od 10 dana. Ako stalno vijeće smatra da bi EPPO trebao izvršiti svoju nadležnost, ono delegiranom europskom tužitelju daje uputu da obavijesti nadležno nacionalno tijelo o namjeri EPPO-a da izvrši svoju nadležnost i da, u skladu s člankom 27. stavkom 3., zatraži od nacionalnih tijela da EPPO-u dostave informacije u skladu s člankom 24. stavkom 2. Uredbe. U tom slučaju primjenjuje se stavak 2.

5.   Ako stalno vijeće ne izda nikakve upute u roku od 10 dana nakon primitka izvješća predviđenog stavkom 3. ovog članka, izvješće delegiranog europskog tužitelja smatra se prihvaćenim i predmet se zaključuje.

1.   Bez obzira na mogućnost preraspodjele u skladu s člankom 49. i ne dovodeći u pitanje članak 28. stavak 4. Uredbe, delegirani europski tužitelj koji je odlučio pokrenuti ili preuzeti istragu ujedno je i vodi.

2.   Kad je to dopušteno nacionalnim pravom, europski tužitelj može imenovati jednog ili više delegiranih europskih tužitelja iz iste države članice da vode istragu zajedno s delegiranim europskim tužiteljem koji vodi postupak. Nadzorni europski tužitelj može, u skladu s mjerodavnim nacionalnim pravom, predmet oduzeti delegiranom europskom tužitelju kojem je dodijeljeno provođenje istrage uz delegiranog europskog tužitelja koji vodi predmet. Predmetni europski tužitelj može osobno voditi istragu ako su ispunjeni uvjeti iz članka 28. stavka 4. Uredbe.

3.   Ne dovodeći u pitanje odredbe nacionalnog prava koje se primjenjuju na predmet, spisi predmeta EPPO-a organiziraju se i vode u skladu s ovim poslovnikom kako bi se osiguralo pravilno funkcioniranje EPPO-a kao jedinstvenog ureda. Kopije svih predmeta dodanih u spis predmeta, ako je to moguće, pohranjuju se u elektroničkom obliku u sustav vođenja predmeta u skladu s člankom 44. stavkom 4. točkom (c) Uredbe.

4.   Praktična rješenja za pristup nadzornog europskog tužitelja i nadležnog stalnog vijeća informacijama i dokazima iz spisa predmeta koji se ne mogu elektronički pohraniti u sustav vođenja predmeta dogovaraju se s delegiranim europskim tužiteljem koji vodi postupak na troškovno učinkovit način.

5.   Na temelju prijedloga glavnog europskog tužitelja kolegij može donijeti dodatna pravila o vođenju i arhiviranju spisa predmeta EPPO-a.

1.   Dok je istraga u tijeku, delegirani europski tužitelj koji je vodi sastavlja i ažurira izvješće o napretku. Izvješće mora sadržavati okvirni radni plan istrage i u njemu se moraju navesti svaki važan napredak postignut u istrazi, uključujući barem:

2.   To se izvješće čuva u sustavu vođenja predmeta. Nadzorni europski tužitelj i članovi stalnog vijeća nadležnog za praćenje primaju obavijest o svakoj izmjeni izvješća putem sustava vođenja predmeta.

3.   Europski tužitelji mogu donijeti smjernice za delegirane europske tužitelje u svojim državama članicama u kojima se utvrđuje obveza izvješćivanja.

1.   Odgovornost za praćenje predmeta nakon njegova otvaranja nasumično se putem sustava vođenja predmeta dodjeljuje stalnom vijeću čiji stalni članovi ne uključuju nadzornog europskog tužitelja u skladu s člankom 19.

2.   Stalno vijeće nadležno za praćenje, uključujući sve njegove stalne članove i nadzornog europskog tužitelja, u svakom trenutku ima pristup informacijama iz spisa predmeta pohranjenog u sustavu vođenja predmeta. Ako je to neophodno za donošenje odluke, stalno vijeće može od nadzornog europskog tužitelja zatražiti da osigura prijenos u središnji ured izvornih dokumenata, čije kopije još nisu pohranjene ili ih nije moguće pohraniti u izvornom obliku u sustavu vođenja predmeta i ne čuvaju se u središnjem uredu. Dokumenti se vraćaju bez nepotrebne odgode nakon što se postigne svrha zbog koje ih je stalno vijeće zatražilo.

3.   Ne dovodeći u pitanje obveze izvješćivanja na temelju članka 44., stalno vijeće ili nadzorni europski tužitelj može u svakom trenutku zatražiti od delegiranog europskog tužitelja da dostavi informacije o istrazi ili kaznenom progonu u tijeku.

4.   Stalno vijeće periodično preispituje istragu, prema rasporedu koji utvrdi predsjedatelj, ili u bilo kojem trenutku na zahtjev jednog od njegovih stalnih članova, nadzornog europskog tužitelja ili delegiranog europskog tužitelja koji vodi istragu.

5.   U bilo kojem trenutku tijekom istrage delegirani europski tužitelj može zatražiti pomoć člana osoblja EPPO-a.

1.   Upute delegiranim europskim tužiteljima koji vode predmet u skladu s člankom 10. stavkom 5. i člankom 12. stavkom 3. Uredbe mogu se odnositi na poduzimanje ili suzdržavanje od poduzimanja određenih mjera.

2.   Uputama se može uspostaviti obveza izvješćivanja o odgovarajućim daljnjim koracima za delegiranog europskog tužitelja koji vodi predmet.

3.   Gdje su predviđene upute u skladu s člankom 10. stavkom 5. Uredbe, predsjedatelj stalnog vijeća prosljeđuje nacrt uputa ili nalaže nekom od članova stalnog vijeća ili nadzornom europskom tužitelju da to učini.

4.   Upute se unose u sustav vođenja predmeta putem kojeg se automatski obavješćuje dotični delegirani europski tužitelj.

5.   Nadzorni europski tužitelj osigurava da se delegirani europski tužitelj pridržava uputa. Ako nadzorni europski tužitelj smatra da delegirani europski tužitelj koji vodi predmet nije postupio u skladu s uputama, zahtijeva pojašnjenja i obavješćuje stalno vijeće, po potrebi podnoseći prijedlog u skladu s člankom 28. stavkom 3. točkom (b) Uredbe.

1.   Ako delegirani europski tužitelj smatra da bi provedba uputa koje je dobio od stalnog vijeća nadležnog za praćenje bila u suprotnosti s pravom Unije, uključujući Uredbu, ili u suprotnosti s mjerodavnim nacionalnim pravom, o tome odmah obavješćuje stalno vijeće te predlaže izmjenu ili opoziv primljenih uputa. Stalno vijeće nadležno za praćenje odlučuje bez nepotrebne odgode o tom zahtjevu nakon savjetovanja s nadzornim europskim tužiteljem.

2.   Ako stalno vijeće odbije takav zahtjev, delegirani europski tužitelj može podnijeti zahtjev za preispitivanje glavnom europskom tužitelju. Predsjedatelj stalnog vijeća nadležnog za praćenje može podnijeti svoja zapažanja glavnom europskom tužitelju. Glavni europski tužitelj prosljeđuje zahtjev drugom stalnom vijeću, koje donosi konačnu odluku o uputi uz sudjelovanje nadzornog europskog tužitelja.

1.   Ako se nacionalnim pravom države članice predviđa unutarnje preispitivanje određenih postupanja unutar strukture ureda nacionalnog tužitelja, svi zahtjevi za preispitivanje postupanja koja je poduzeo delegirani europski tužitelj unose se u sustav vođenja predmeta putem kojeg se obavješćuju nadzorni europski tužitelj i stalno vijeće nadležno za praćenje.

2.   Delegirani europski tužitelj koji vodi predmet podnosi pisana zapažanja nadzornom europskom tužitelju.

3.   Nadzorni europski tužitelj rješava zahtjev za preispitivanje u roku utvrđenom u skladu s nacionalnim pravom. Postupak preispitivanja nema suspenzivni učinak i ne dovodi do odgode učinkovitog vođenja istraga ili kaznenih progona u tijeku, osim ako je drukčije predviđeno nacionalnim pravom.

4.   Prije donošenja odluke o zahtjevu za preispitivanje nadzorni europski tužitelj obavješćuje nadležno stalno vijeće. Stalno vijeće može u bilo kojem trenutku nastaviti izvršavati svoje ovlasti praćenja utvrđene u Uredbi.

5.   Ako se, u kontekstu unutarnjih preispitivanja u skladu s nacionalnim pravom, nacionalno pravo odnosi na nadzornog/nadređenog tužitelja, za potrebe ovog članka on se smatra nadzornim europskim tužiteljem u odnosu na delegiranog europskog tužitelja.

1.   Delegirani europski tužitelj koji vodi predmet, nadzorni europski tužitelj ili bilo koji stalni član stalnog vijeća nadležnog za praćenje može predložiti da se predmet preraspodjeli delegiranom europskom tužitelju u drugoj državi članici u skladu s člankom 26. stavkom 5. Uredbe.

2.   Stalno vijeće može pozvati europskog tužitelja iz države članice koja se predlaže kao zemlja u koju bi predmet trebao biti preraspodijeljen da prisustvuje sastanku i može zatražiti pisana zapažanja od dotičnih delegiranih europskih tužitelja.

Ako preraspodjela dovede do toga da je nadzorni europski tužitelj ujedno i stalni član stalnog vijeća nadležnog za praćenje, na odgovarajući način primjenjuje se članak 19.

3.   Odluka stalnog vijeća o preraspodjeli predmeta u skladu sa stavcima 1. i 2. evidentira se u sustavu vođenja predmeta putem kojeg se obavješćuju dotični europski tužitelji i delegirani europski tužitelji. Odluka se ne može donijeti pisanim postupkom.

1.   Svaki delegirani europski tužitelj koji vodi predmet, nadzorni europski tužitelj ili stalni član stalnog vijeća nadležnog za praćenje može predložiti stalnom vijeću spajanje ili razdvajanje predmeta koji su obuhvaćeni kriterijima iz članka 26. stavka 5. točke (b) i članka 26. stavka 6. Uredbe.

2.   Ako predmete koji se spajaju prate različita stalna vijeća, ona se međusobno savjetuju pri donošenju odluke o spajanju tih predmeta. U slučaju da sva predmetna stalna vijeća odluče spojiti predmete, stalno vijeće nadležno za praćenje prvog predmeta evidentiranog u sustavu vođenja predmeta prati i spojeni predmet, osim ako predmetna stalna vijeća zajednički odluče odstupiti od tog načela. Ako barem jedno stalno vijeće odbije spojiti predmete ili se ne slaže s odlukom stalnog vijeća nadležnog za praćenje, odluku donosi glavni europski tužitelj.

3.   Ako stalno vijeće nadležno za praćenje odluči razdvojiti predmet, ono ostaje nadležno za sve predmete koji proizađu iz tog razdvajanja. Ako postoji razlog za odstupanje od ovog pravila, stalno vijeće nadležno za praćenje obavješćuje glavnog europskog tužitelja, koji u tom slučaju donosi odluku. Novi predmeti koji su nastali razdvajanjem dobivaju novi broj predmeta u skladu s člankom 41.

4.   Odluka o spajanju ili razdvajanju predmeta te o dodjeljivanju odgovornosti za praćenje drugom stalnom vijeću nakon spajanja ili razdvajanja predmeta evidentira se u sustavu vođenja predmeta.

5.   Odluka sadržava i informacije o delegiranom europskom tužitelju kojeg je stalno vijeće odabralo za vođenje spojenih ili razdvojenih predmeta u skladu s člankom 26. Uredbe. U slučaju neslaganja između stalnih vijeća odluku o tome donosi glavni europski tužitelj.

1.   Kada je nadležna jedna država članica, delegirani europski tužitelj koji vodi predmet može odlučiti spojiti ili razdvojiti predmete u skladu s mjerodavnim nacionalnim pravom. Ne primjenjuje se članak 20. stavak 2.

2.   Ako delegirani europski tužitelj koji vodi predmet odluči spojiti ili razdvojiti predmete primjenjujući stavak 1., predmetna stalna vijeća obavješćuju se o toj odluci bez nepotrebne odgode.

3.   Ako se odluka o spajanju predmeta odnosi na nekoliko stalnih vijeća, delegirani europski tužitelj koji vodi predmet u svojoj odluci navodi koje bi stalno vijeće trebalo pratiti predmet koji proizlazi iz spajanja u skladu s mjerodavnim nacionalnim pravom. Ako nacionalno pravo ne omogućuje utvrđivanje stalnog vijeća nadležnog za praćenje ili kada daje diskreciju u pogledu njegova imenovanja, stalno vijeće nadležno za praćenje bit će ono koje prati predmet s kojim se drugi predmet ili predmeti spajaju.

4.   Ako predmete koji se spajaju vodi više delegiranih europskih tužitelja, o spajanju i određivanju delegiranog europskog tužitelja koji vodi predmet koji proizlazi iz toga odlučuje se u skladu s mjerodavnim nacionalnim pravom. Ako nacionalno pravo ne omogućuje utvrđivanje delegiranog europskog tužitelja koji vodi postupak ili daje diskreciju u pogledu njegova imenovanja, o tome odlučuje nadzorni europski tužitelj.

5.   Kada delegirani europski tužitelj koji vodi predmet odluči razdvojiti predmet, predmetno stalno vijeće ostaje nadležno za sve predmete koji proizlaze iz podjele. Ako postoji razlog za odstupanje od tog pravila, stalno vijeće nadležno za praćenje o otme obavješćuje glavnog europskog tužitelja, koji u tom slučaju donosi odluku. Novi predmeti koji su nastali razdvajanjem dobivaju novi broj predmeta u skladu s člankom 41.

1.   Ako predmetni europski tužitelj, nakon što je EPPO evidentirao određenu informaciju u skladu s člankom 24. Uredbe, smatra da bi trebao osobno provesti istragu, prije donošenja obrazložene odluke u skladu s člankom 28. stavkom 4. prvim podstavkom slovom (a), (b) ili (c) Uredbe putem sustava vođenja predmeta traži odobrenje stalnog vijeća.

2.   Zahtjev iz stavka 1. sadržava razloge zbog kojih bi istragu trebao provesti nadzorni europski tužitelj, čime se stalnom vijeću omogućuje da procijeni jesu li ispunjeni uvjeti propisani člankom 28. stavkom 4. Uredbe.

3.   Stalno vijeće može tražiti pojašnjenja od predmetnog europskog tužitelja te, ako je predmet dodijeljen delegiranom europskom tužitelju, od delegiranog europskog tužitelja koji vodi predmet.

4.   Ako stalno vijeće da odobrenje, nadzorni europski tužitelj evidentira tu odluku u sustavu vođenja predmeta, putem kojeg se potom obavješćuju predmetni delegirani europski tužitelji, ako im je prethodno dodijeljeno vođenje predmeta. Odluka se dostavlja i nacionalnim tijelima.

5.   Ako europski tužitelj donese odluku u skladu s člankom 28. stavkom 4. slovom (a) ili (b) Uredbe prije dodjele predmeta delegiranom europskom tužitelju, poduzima sve zadatke delegiranog europskog tužitelja.

6.   Ako istragu osobno provodi europski tužitelj, analogno se primjenjuje članak 44.

1.   Ako delegirani europski tužitelj koji vodi predmet dodijeli istražnu mjeru pomoćnom delegiranom europskom tužitelju iz druge države članice, ta se mjera evidentira u sustavu vođenja predmeta putem kojeg se o tome obavješćuju dotični europski tužitelji. Europski tužitelj iz države članice u kojoj treba provesti mjeru imenuje odgovarajućeg delegiranog europskog tužitelja koji će poduzeti mjeru. Delegirani europski tužitelj o tome se obavješćuje putem sustava vođenja predmeta.

Ako je već imenovan pomoćni delegirani europski tužitelj, delegirani europski tužitelj koji vodi predmet može izvršenje mjere dodijeliti izravno tom delegiranom europskom tužitelju. U hitnim slučajevima delegirani europski tužitelj koji vodi predmet može dodijeliti izvršenje mjere bilo kojem delegiranom europskom tužitelju iz predmetne države članice.

2.   Odluka sadržava sve elemente koji su potrebni da bi se pomoćnom delegiranom europskom tužitelju omogućilo da poduzme mjeru te se u njoj navodi rok za izvršenje te zadaće.

3.   Ako pomoćni delegirani europski tužitelj ne može poduzeti mjeru u zadanom roku, o tome obavješćuje nadzornog europskog tužitelja i savjetuje se s delegiranim europskim tužiteljem koji vodi predmet kako bi se bilateralno riješio taj problem.

4.   Ako se to smatra potrebnim, primjerice u složenim prekograničnim istragama, može se organizirati koordinacijski sastanak u središnjem uredu EPPO-a.

1.   Ako se u ime EPPO-a provodi ili bi se mogla provesti iznimno skupa istražna mjera, delegirani europski tužitelj koji vodi predmet može putem sustava vođenja predmeta podnijeti obrazloženi zahtjev da EPPO djelomično snosi trošak te mjere u skladu s člankom 91. stavkom 6. Uredbe.

2.   Obrazloženi zahtjev sadržava pojedinosti o iznimnoj prirodi troškova mjere. U zahtjevu se navodi i traženi iznos financijskog doprinosa EPPO-a.

3.   O zahtjevu se putem sustava vođenja predmeta automatski obavješćuju stalni članovi nadležnog stalnog vijeća te nadzorni europski tužitelj.

4.   Stalno vijeće periodično preispituje zahtjeve. Stalno vijeće prihvaća ili odbija zahtjev u skladu sa smjernicama o doprinosu EPPO-a iznimno skupim istražnim mjerama, bez navođenja iznosa koji bi se trebao dodijeliti.

5.   Dotičnog delegiranog europskog tužitelja automatski se obavješćuje o toj odluci stalnog vijeća putem sustava vođenja predmeta.

6.   Ako stalno vijeće prihvati zahtjev, upravnog direktora obavješćuje se o toj odluci i, ako je primjenjivo, o predloženom iznosu koji se dodjeljuje. Upravni direktor periodično donosi odluku o iznosu za dodjelu u skladu s financijskim pravilima i u skladu sa smjernicama o doprinosu EPPO-a u iznimno skupim istražnim mjerama. O odluci se bez odgode obavješćuju dotični delegirani europski tužitelj, nadzorni europski tužitelj, glavni europski tužitelj i stalni članovi stalnog vijeća.

1.   Stalno vijeće može odlučiti da u bilo kojoj fazi prije završetka istrage delegira svoje ovlasti odlučivanja u skladu s člankom 10. stavkom 7. Uredbe. Odluka se ne može donijeti pisanim postupkom. Odluka se evidentira u sustavu vođenja predmeta i o njoj se obavješćuje glavni europski tužitelj. Ako je glavni europski tužitelj član mjerodavnog stalnog vijeća, o odluci se obavješćuju njegovi zamjenici.

2.   Zahtjev za preispitivanje te odluke u skladu s člankom 10. stavkom 7. drugim podstavkom Uredbe odmah se putem sustava vođenja predmeta prosljeđuje nadzornom europskom tužitelju i delegiranom europskom tužitelju koji vodi predmet, koji se nakon toga suzdržava od bilo kakvih postupaka kojima bi mogao umanjiti učinkovitost preispitivanja.

3.   Stalno vijeće odlučuje o tom pitanju bez nepotrebne odgode. Glavni europski tužitelj ili, ovisno o slučaju, zamjenik glavnog europskog tužitelja koji je podnio zahtjev, može prisustvovati sastanku stalnog vijeća o tom predmetu. Kolegij se obavješćuje o zahtjevu i ishodu postupka preispitivanja.

1.   Ako delegirani europski tužitelj koji vodi predmet smatra da je istraga dovršena, podnosi izvješće koje među ostalim sadržava:

Ako je to primjenjivo, izvješću treba priložiti nacrt optužnice ili prijedlog ili odluku o primjeni pojednostavnjenog postupka.

Ta se odredba odnosi i na europskog tužitelja koji istragu provodi osobno u skladu s člankom 28. stavkom 4. Uredbe.

2.   Izvješće i nacrt odluke koje je dostavio delegirani europski tužitelj za podnošenje stalnom vijeću evidentiraju se u sustavu vođenja predmeta putem kojeg se obavješćuju nadzorni europski tužitelj i svi članovi stalnog vijeća nadležnog za praćenje.

3.   Izvješće i nacrt odluke podnose se nadzornom europskom tužitelju koji ih u roku od deset dana prosljeđuje stalnom vijeću, uključujući sva vlastita zapažanja koja bi mogao imati. Osim ako se nacrtom odluke delegiranog europskog tužitelja predlaže da se podigne optužnica, europski tužitelj može zatražiti od predsjedatelja stalnog vijeća produljenje roka od deset dana.

4.   Predsjedatelj stalnog vijeća odlučuje o datumu rasprave o izvješću i nacrtu odluke. Ako delegirani europski tužitelj podnese nacrt odluke kojom se predlaže podizanje optužnice, o njemu se raspravlja najmanje pet dana prije isteka roka propisanog člankom 36. stavkom 1. Uredbe.

5.   Ako delegirani europski tužitelj podnese nacrt odluke kojom se predlaže podizanje optužnice ili primjena pojednostavnjenog postupka kaznenog progona, odluka stalnog vijeća ne može se donijeti pisanim postupkom.

6.   Stalno vijeće može donijeti ili izmijeniti odluku koju je predložio delegirani europski tužitelj, može donijeti drugu odluku ili može izdati uputu delegiranom europskom tužitelju da nastavi istragu, navodeći posebne aktivnosti koje treba poduzeti u skladu s člankom 46. Ako to smatra potrebnim, vijeće može sâmo provesti preispitivanje u skladu s člankom 35. stavkom 2. Uredbe.

7.   Ako je donesena odluka o odbacivanju predmeta, delegirani europski tužitelj o tome obavješćuje sve strane propisane u skladu s člankom 39. stavkom 4. Uredbe i evidentira je u sustavu vođenja predmeta.

8.   Izvješće podnosi delegirani europski tužitelj na način kojim se osigurava mogućnost poštovanja rokova predviđenih u stavcima 3. i 4., uzimajući u obzir postojanje svih rokova koji se primjenjuju u skladu s nacionalnim postupovnim pravom. Ako to nije moguće, u izvješću se taj aspekt ističe te ga se obrazlaže. Nadzorni europski tužitelj i stalno vijeće postupaju u skladu s time.

9.   U slučaju da je nadležno stalno vijeće delegiralo svoje ovlasti odlučivanja u skladu s člankom 55., izvješće iz stavka 1. dostavlja se nadzornom europskom tužitelju, koji donosi odluku kako je predložena ili nakon što je prikladno izmijeni. Ako se odlukom nadzornog europskog tužitelja odbacuje predmet, primjenjuje se članak 56. stavak 7.

1.   U bilo kojem trenutku tijekom istrage delegirani europski tužitelj koji vodi predmet, nadzorni europski tužitelj ili bilo koji član stalnog vijeća nadležnog za praćenje može predložiti da se predmet uputi nadležnim nacionalnim tijelima u skladu s člankom 34. stavcima od 1. do 3. Uredbe.

2.   Nacrt odluke evidentira se u sustavu vođenja predmeta putem kojeg se obavješćuju stalni članovi stalnog vijeća, nadzorni europski tužitelj i delegirani europski tužitelj koji vodi predmet.

3.   Ako nadležno nacionalno tijelo odluči preuzeti predmet, ili ako se upućivanje temelji na članku 34. stavku 1. Uredbe, delegirani europski tužitelj prenosi spis predmeta bez nepotrebne odgode.

4.   U slučajevima kada se upućivanje temelji na članku 34. stavcima 2. i 3. Uredbe, a nadležno nacionalno tijelo ne preuzme predmet ili ne odgovori u roku od 30 dana nakon primitka odluke o upućivanju, delegirani europski tužitelj nastavlja istragu ili primjenjuje članak 56.

1.   Ako delegirani europski tužitelj namjerava predložiti odbacivanje predmeta u vezi s kaznenim djelom navedenim u članku 22. stavku 3. Uredbe u skladu s člankom 39. stavkom 3. Uredbe, on o tome obavješćuje nacionalna tijela koja je odredila predmetna država članica u skladu s člankom 25. stavkom 6. Uredbe.

2.   Na temelju zapažanja primljenih od nacionalnog tijela u roku od dvadeset dana nakon obavijesti na temelju prethodnog stavka 1. delegirani europski tužitelj evidentira odgovarajuće izvješće i nacrt odluke u sustavu vođenja predmeta.

1.   Ako EPPO primi informacije u vezi s činjenicama koje u vrijeme donošenja odluke o odbacivanju predmeta nisu bile poznate i koje bi mogle opravdati pokretanje daljnje istrage, primjenjuju se sljedeća pravila.

2.   Za provjeru nadzorni europski tužitelj imenuje istog delegiranog europskog tužitelja koji je vodio istragu ili, prema potrebi, drugog delegiranog europskog tužitelja iz iste države članice.

3.   Delegirani europski tužitelj, nakon procjene novih činjenica, sastavlja izvješće koje se odnosi na utjecaj tih činjenica na odluku o odbacivanju predmeta, u kojem navodi i uzima u obzir sve relevantne odredbe nacionalnog prava te smatra li da je potrebna daljnja istraga.

4.   Izvješće i odgovarajući nacrt odluke evidentiraju se u sustavu vođenja predmeta, putem kojeg se predmet dodjeljuje istom stalnom vijeću koje je odlučilo o njegovu odbacivanju, osim ako to stalno vijeće više ne djeluje – u tom slučaju predmet se putem tog sustava nasumično dodjeljuje stalnom vijeću čiji nadzorni europski tužitelj nije stalni član u skladu s člankom 19.

5.   Ako stalno vijeće temeljem prethodnog stavka 4. ili nacionalni sud ili Sud Europske unije nakon preispitivanja odluke o odbacivanju odluče da bi EPPO trebao ponovno otvoriti predmet, nadzorni europski tužitelj izdaje uputu delegiranom europskom tužitelju da nastavi istragu.

1.   U postupcima pred nacionalnim sudovima u skladu s člankom 36. Uredbe EPPO u načelu zastupa delegirani europski tužitelj.

2.   Delegirani europski tužitelj sastavlja izvješće koje sadržava svaki važan napredak postignut u postupku i periodično ga ažurira. Izvješće se evidentira u sustavu vođenja predmeta, a članove stalnog vijeća obavješćuje se o svim ažuriranjima.

3.   Stalno vijeće može izdati upute delegiranom europskom tužitelju ili europskom tužitelju u skladu s člankom 10. stavkom 5. Uredbe.

4.   Iznimno od prethodnog stavka 1., EPPO može zastupati i nadzorni europski tužitelj u skladu s člankom 28. stavkom 4. Uredbe. Primjenjuju se stavci 2. i 3. ovog članka.

1.   Glavni europski tužitelj, zamjenici glavnog europskog tužitelja, drugi europski tužitelji i delegirani europski tužitelji pristupaju registru i kazalu samo u mjeri potrebnoj za obavljanje svojih dužnosti.

2.   Glavni europski tužitelj određuje osoblje EPPO-a kojem je potreban pristup registru i/ili kazalu za obavljanje njihovih dužnosti. U odluci se navodi i razina pristupa te uvjeti njegova ostvarivanja.

3.   U iznimnim slučajevima, ako je to potrebno radi osiguravanja povjerljivosti, glavni europski tužitelj može odlučiti da je pristup određenim informacijama u registru i/ili određenom spisu predmeta u kazalu privremeno dostupan samo stalnim članovima stalnog vijeća, nadzornom europskom tužitelju i delegiranim europskim tužiteljima koji vode predmet te ostalom posebno imenovanom osoblju.

4.   Glavni europski tužitelj i njegovi zamjenici imaju izravan pristup informacijama pohranjenima elektroničkim putem u sustavu vođenja predmeta ili pristup spisima predmeta u mjeri potrebnoj za obavljanje svojih dužnosti.

5.   Delegirani europski tužitelj koji vodi predmet odobrava pristup informacijama pohranjenima elektroničkim putem u sustavu vođenja predmeta ili spisu predmeta pomoćnom delegiranom europskom tužitelju ili drugim delegiranim europskim tužiteljima koji su podnijeli obrazloženi zahtjev ili osoblju EPPO-a samo u mjeri potrebnoj za obavljanje zadaća koje su im dodijeljene.

Ako delegirani europski tužitelj koji vodi predmet ne odredi drukčije, pristup za pomoćnog europskog delegiranog tužitelja obuhvaća cijeli predmet u sustavu vođenja predmeta, u kojem mu je dodijeljen zadatak. Pristup se proširuje i na europskog tužitelja koji nadzire odgovarajućeg delegiranog europskog tužitelja kojemu dodjeljuje ili će mu dodijeliti zadatak, kako bi se omogućilo odgovarajuće dodjeljivanje i nadzor.

Ako delegirani europski tužitelj koji vodi predmet, nadzorni europski tužitelj ili član nadzornog stalnog vijeća uspostavi vezu s drugim predmetom u sustavu vođenja predmeta, pristup svim informacijama koje su elektronički pohranjene dopušta se delegiranom europskom tužitelju koji vodi predmet, nadzornom europskom tužitelju i članovima stalnog vijeća nadležnog za praćenje obaju predmeta, ako se delegirani europski tužitelj koji vodi predmet ili nadzorni europski tužitelj ili član stalnog vijeća nadređenog za praćenje predmeta na koji je veza stvorena tome ne usprotivi. U tom slučaju, svoje obrazloženje dostavlja predmetnom stalnom vijeću.

6.   Pri unošenju podataka u sustav vođenja predmeta delegiranom europskom tužitelju koji vodi predmet može pomoći osoblje EPPO-a ili drugo administrativno osoblje koje djeluje pod njegovom kontrolom i koje odgovarajuće države članice sudionice stavljaju na raspolaganje EPPO-u samo u mjeri potrebnoj da bi se osiguralo funkcioniranje EPPO-a kao jedinstvenog ureda i da sadržaj informacija u sustavu vođenja predmeta u svakom trenutku odgovara informacijama u spisu predmeta.

7.   EPPO provodi odgovarajuće tehničke i organizacijske mjere kako bi osigurao zaštitu osobnih podataka pohranjenih u sustavu vođenja predmeta.

1.   Informacije koje se unose u kazalo automatski se uspoređuju s onima u registru, kazalu i sa svim informacijama iz spisa predmeta koji se elektronički pohranjuju u sustavu vođenja predmeta.

2.   U slučaju podudaranja informacija obavješćuje se delegiranog europskog tužitelja koji vodi relevantne predmete i europskog tužitelja koji ih nadzire.

3.   Ako je pristup jednom od povezanih predmeta bio privremeno ograničen na određene korisnike u skladu s člankom 61. stavkom 3., obavješćuje se samo delegiranog europskog tužitelja koji vodi taj predmet i europskog tužitelja koji ga nadzire.

4.   Primjena prethodno navedenih stavaka od 1. do 3. dopuštena je i za informacije unesene ili dodane u registar i informacije iz spisa predmeta koji se elektronički pohranjuju u sustavu vođenje predmetima, a ne u kazalo.

1.   EPPO može obrađivati osobne podatke samo u potpunosti u skladu s odgovarajućim okvirom zaštite podataka koji se primjenjuje na takvu obradu. Sve osobne podatke EPPO obrađuje isključivo u skladu s načelima ograničenja svrhe, zakonitosti i pravičnosti, smanjenja količine podataka, točnosti, ograničenja pohrane, cjelovitosti te povjerljivosti i odgovornosti.

2.   EPPO će u potpunosti uzeti u obzir svoje obveze koje proizlaze iz primjene tehničke zaštite podataka kako je predviđeno člankom 67. Uredbe i osigurati njezinu primjerenu provedbu, osobito u pogledu automatizirane obrade osobnih podataka i razvoja sustava u tom pogledu.

3.   EPPO osigurava da svi primici osobnih podataka, kao i svi njihovi prijenosi, budu pravilno evidentirani i sljedivi, uključujući, ako je to potrebno u skladu s ovim ili drugim provedbenim pravilima, razloge za njihov prijenos.

4.   Službenik za zaštitu podataka ima pristup evidenciji svih prijenosa i primitaka osobnih podataka na temelju prethodnog stavka 2., čime se omogućuje ispunjavanje obveza službenika za zaštitu podataka, osobito na temelju članka 79. stavka 1. točke (d) Uredbe.

5.   Nijedna vrsta osobnih podataka, bilo administrativna bilo operativna, ne smije se čuvati dulje nego što je to potrebno za svrhu za koju su podaci obrađeni ili dulje od razdoblja potrebnog za ispunjavanje drugih zakonskih obveza.

6.   Kolegij, djelujući na prijedlog glavnog europskog tužitelja, donosi daljnja provedbena pravila o obradi osobnih podataka koju provodi EPPO u skladu s člankom 64. u nastavku.

7.   Kolegij, djelujući na temelju prijedloga glavnog europskog tužitelja, donosi provedbena pravila o službeniku za zaštitu podataka.

8.   Kao što je predviđeno i u skladu s člankom 79. stavkom 1. točkom (a) Uredbe o EPPO-u, službenik za zaštitu podataka osigurava na neovisan način usklađenost EPPO-a s odredbama o zaštiti podataka iz Uredbe, Uredbom (EU) 2018/1725 (3) u pogledu administrativnih osobnih podatka i relevantnim odredbama o zaštiti podataka u unutarnjem poslovniku EPPO-a.

1.   Kolegij, na prijedlog glavnog europskog tužitelja, donosi dodatnu provedbenu odluku o obradi administrativnih i operativnih osobnih podataka koju provodi EPPO.

2.   Tim se pravilima utvrđuje i definira najmanje sljedeće:

1.   Ako je to potrebno za ispunjenje njegovih zadaća, EPPO može obrađivati operativne osobne podatke koji nisu dio spisa predmeta u skladu s člankom 44. stavkom 5. Uredbe.

2.   Ako je takva obrada nužna, postupak obavješćivanja Europskog nadzornika za zaštitu podataka, kao i postupak stvarne obrade operativnih osobnih podataka i odgovarajuće zaštitne mjere utvrđuju se u provedbenim pravilima koja se donose na temelju prethodnog članka 64.

1.   Ako glavni europski tužitelj utvrdi potrebu za sklapanjem radnih dogovora sa subjektima iz članka 99. stavka 1. Uredbe, o tome pisanim putem obavješćuje kolegij, utvrđujući smjernice za pregovore.

2.   Nakon obavješćivanja kolegija glavni europski tužitelj može započeti pregovore o radnim dogovorima, a o postignutom napretku redovito izvješćuje kolegij. Glavni europski tužitelj može zatražiti smjernice od kolegija tijekom pregovora.

3.   Radne dogovore donosi kolegij.

4.   Odredbe stavaka 2. i 3. primjenjuju se mutatis mutandis na zaključivanje sporazuma iz članka 103. stavka 1. Uredbe.

1.   Kolegij može navesti popis trećih zemalja s kojima EPPO nastoji uspostaviti kontaktne točke za potrebe članka 104. stavka 2. Uredbe.

2.   EPPO može odrediti kontaktne točke u trećim zemljama razmjenom formalnih dopisa između glavnog europskog tužitelja i odgovarajućih nadležnih tijela.

1.   Delegirani europski tužitelji, europski tužitelji i glavni europski tužitelj djeluju bez ikakva sukoba interesa.

2.   Ako se u vezi s istragom pojavi bilo kakav stvarni ili potencijalni sukob interesa, koji može stvarno ili potencijalno ugroziti njihovu neovisnost u izvršavanju njihovih dužnosti ili bi se mogao percipirati kao takav, dotični delegirani europski tužitelj ili europski tužitelj odmah o tome pisanim putem obavješćuje nadležnog nadzornog europskog tužitelja ili glavnog europskog tužitelja. Ako se sukob interesa odnosi na glavnog europskog tužitelja, on o tome odmah obavješćuje jednog od svojih zamjenika.

3.   Ako nadzorni europski tužitelj zaključi da se delegirani europski tužitelj nalazi u stvarnom ili potencijalnom sukobu interesa, on predlaže preraspodjelu predmeta drugom delegiranom europskom tužitelju u istoj državi članici u skladu s člankom 49. ili imenuje zamjenu za delegiranog europskog tužitelja iz te države članice u skladu s člankom 35.

4.   Ako glavni europski tužitelj zaključi da se nadzorni europski tužitelj nalazi u stvarnom ili potencijalnom sukobu interesa, dodjeljuje predmet drugom europskom tužitelju u skladu s člankom 32.

5.   Ako glavni europski tužitelj zaključi da se stalni član stalnog vijeća nalazi u stvarnom ili potencijalnom sukobu interesa, preraspodjeljuje predmet drugom stalnom vijeću u skladu s člankom 20. Ako je stalni član stalnog vijeća glavni europski tužitelj, odluku o preraspodjeli drugom stalnom vijeću donosi zamjenik glavnog europskog tužitelja.

1.   Izmjene ovog poslovnika mogu predložiti glavni europski tužitelj i bilo koji europski tužitelj. U tu se svrhu kolegiju dostavlja obrazloženi prijedlog izmjena. Glavni europski tužitelj može se savjetovati s upravnim direktorom.

2.   U roku od mjesec dana od primitka prijedloga glavni europski tužitelj, bilo koji europski tužitelj i upravni direktor prema potrebi mogu podnijeti pisane primjedbe.

3.   Glasanje o prijedlogu izmjene ovog poslovnika uvrštava se u dnevni red prvog mogućeg sastanka kolegija nakon isteka roka za podnošenje primjedbi na temelju stavka 2.

4.   Sve izmjene donose se dvotrećinskom većinom u skladu s člankom 21. stavkom 3. Uredbe.

1.   Odredbe unutarnjeg poslovnika i njegove izmjene stupaju na snagu na dan donošenja.

2.   Unutarnji poslovnik objavljuje se u Službenom listu Europske unije i na internetskim stranicama EPPO-a.

„KOLEGIJ UREDA EUROPSKOG JAVNOG TUŽITELJA (EPPO),

uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EU) 2017/1939 od 12. listopada 2017. o provedbi pojačane suradnje u vezi s osnivanjem Ureda europskog javnog tužitelja (‚EPPO’) (u daljnjem tekstu: Uredba o EPPO-u), a posebno njezin članak 21.,

uzimajući u obzir prijedlog glavne europske tužiteljice,

budući da:

Kolegij je na svojem izvanrednom sastanku održanom 9. lipnja 2021. zaključio da je potrebno utvrditi posebna pravila za iznimne predmete predviđene člankom 28. stavkom 4. Uredbe.

Na zahtjev glavne europske tužiteljice, radna skupina kolegija izradila je nova pravila o provedbi članka 28. stavka 4. Uredbe i dostavila ih je glavnoj europskoj tužiteljici radi donošenja prijedloga odluke kolegija o izmjeni i dopuni unutarnjeg poslovnika.

Izmjene unutarnjeg poslovnika podrazumijevaju manje izmjene Odluke kolegija EPPO-a 15/2020 od 25. studenoga 2020. o stalnim vijećima.

U skladu s člankom 70. unutarnjeg poslovnika, glavna europska tužiteljica dostavila je kolegiju obrazloženi prijedlog izmjena 12. srpnja 2021.

Kolegij je razmotrio prijedlog koji je izradila glavna europska tužiteljica na svojem sastanku održanom 11. kolovoza 2021.”