(1)

Dana 18. rujna 2015. Komisiji je podnesena pritužba zbog državne potpore koju je Valonska regija navodno dodijelila društvu Renewi Valorisation & Quarry (prethodno poznato kao „Shanks” (2), u daljnjem tekstu: „Renewi”) za upravljanje odlagalištem otpada Mont-Saint-Guibert u Belgiji. Predmetna mjera potpore navodno je proizlazila iz oporezivanja po nižoj stopi na temelju registracija oporabe otpada i potvrda o upotrebi koje su valonska tijela izdala za postupke koji su zapravo postupci zbrinjavanja otpada i stoga se na njih trebala primjenjivati standardna porezna stopa za zbrinjavanje otpada na odlagališta.

(2)

Komisija je dopisom od 6. veljače 2020. obavijestila Belgiju o svojoj odluci o pokretanju postupka predviđenog člankom 108. stavkom 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije („UFEU”), koji se odnosi na tu potporu.

(3)

Odluka Komisije o pokretanju postupka objavljena je u Službenom listu Europske unije (3). Komisija je pozvala zainteresirane strane da dostave svoje primjedbe u pogledu mjere potpore.

(4)

Komisija je 14. travnja, 18. svibnja, 6. kolovoza i 17. prosinca 2020., 3. svibnja 2021. i 17. svibnja 2022. primila primjedbe Valonske regije, a 1. srpnja 2020. primjedbe društva Renewi. Očitovanja koja je primila od društva Renewi proslijedila je 10. srpnja 2020. Valonskoj regiji.

(5)

Na zahtjev Valonske regije održana su dva sastanka, 22. listopada i 12. studenoga 2020. Na njima su sudjelovali predstavnici Glavne uprave za tržišno natjecanje, Glavne uprave za okoliš, društva Renewi i Valonske regije.

(6)

Nije zaprimljena nijedna druga primjedba trećih strana, država članica ili podnositelja pritužbe.

(7)

Budući da je mjera koja se ispituje već detaljno opisana u odluci o pokretanju postupka (4), ova će Odluka uključivati opis samo ako je to potrebno.

(8)

Prema mišljenju podnositelja pritužbe, predmetna mjera sastojala se od primjene niže porezne stope od 2005. na zbrinjavanje određenog otpada na odlagalište Mont-Saint-Guibert, pri čemu je zbrinjavanje tog otpada u načelu trebalo podlijegati višoj poreznoj stopi.

(9)

Pritužba podnesena u ovom predmetu nije se odnosila na valonski regionalni porez na zbrinjavanje otpada na odlagališta kao takav već na njegovu primjenu na konkretne postupke koji se na odlagalištu Mont-Saint-Guibert provode na temelju registracija oporabe otpada i povezanih potvrda o upotrebi koje su valonska tijela uzastopno izdavala društvu Renewi od 2005. do 2015. Prema mišljenju podnositelja pritužbe, društvo je primilo potporu na temelju pogrešne klasifikacije njegovih djelatnosti kao postupaka oporabe, što je dovelo do znatnog smanjenja iznosa naplaćenog regionalnog poreza. Smatra da navodna potpora stoga odgovara razlici između pune stope regionalnog poreza koji se primjenjuje na postupke zbrinjavanja i niže stope koja se primjenjuje na postupke oporabe i koja se primjenjivala na zbrinjavanje određenog otpada društva Renewi na odlagalište Mont-Saint-Guibert. Prema tome, društvo Renewi ostvarilo je korist od stope u iznosu od 0 EUR po toni, a od 2015. 20 EUR po toni (vidjeti uvodne izjave 12. i 13.), koja je niža od stope primjenjive na postupke zbrinjavanja.

(10)

Podnositelj pritužbe tvrdi da cijena obrade otpada koja se naplaćuje proizvođačima otpada uključuje sve troškove povezane s predobradom i obradom (npr. spaljivanje ili zbrinjavanje), kao i iznose poreza koje je društvo koje obrađuje otpad dužno platiti Valonskoj regiji. Društvo Renewi stoga navodno može proizvođačima pahuljaste frakcije (fluff) (5) ponuditi posebno privlačnu cijenu za zbrinjavanje njihova otpada na odlagalište u usporedbi s cijenom konkurenata na drugim odlagalištima otpada ili u drugim spalionicama. Osim toga, podnositelj pritužbe navodi da su odluke valonskog ministra za okoliš o evidentiranju registracija oporabe i izdavanju relevantnih potvrda donesene na temelju diskrecijskih ovlasti.

(11)

Porez na zbrinjavanje otpada na odlagališta uređen je Poreznim dekretom od 22. ožujka 2007. (6) o poticanju sprečavanja nastanka otpada i poticanju njegove oporabe u Valonskoj regiji, koji je stupio na snagu 1. siječnja 2008.

(12)

Poreznim dekretom iz 2007. propisuju se više stope oporezivanja za metode obrade koje su štetnije za okoliš i javno zdravlje, kao što je zbrinjavanje otpada, i povoljnije stope za manje štetne metode obrade, kao što je oporaba otpada.

(13)

Člankom 6. stavkom 1. točkom 11. Poreznog dekreta iz 2007. propisuje se porezna stopa od 0 EUR (7) po toni za „oporabljivi otpad koji se na odlagalištima upotrebljava kao zamjena za proizvode ili opremu potrebnu za rad i obnovu odlagališta u skladu s dozvolom za rad ili okolišnom dozvolom”. Standardne porezne stope koje se primjenjuju na neoporabljivi otpad postupno su se od 2007. do 2017. povećale s 35 EUR po toni na 100 EUR po toni (8).

(14)

Dekretom od 19. lipnja 2015. (9) stopa od 0 EUR po toni koja se primjenjivala na postupke oporabe zamijenjena je stopom od 20 EUR po toni.

(15)

U Valoniji je gospodarenje otpadom uređeno Dekretom o otpadu od 27. lipnja 1996. Njime se nastoji zaštititi okoliš i zdravlje ljudi od štetnih učinaka otpada. Člankom 1. Dekreta utvrđuje se načelo hijerarhije otpada u valonskom pravnom poretku.

(16)

Valonska regija donijela je na temelju Dekreta o otpadu iz 1996. Odluku od 14. lipnja 2001. o poticanju oporabe određenog otpada (10) („Odluka o oporabi otpada”). Njezin Prilog 1. sadržava popis otpada koji se a priori smatra oporabljivim. U Prilogu se navode materijali koji se oporabljuju, neovisno o tome podliježe li njihova upotreba potvrdi, kao i okolnosti u kojima se otpad oporabljuje, svojstva otpada i metode oporabe.

(17)

Dekretom od 10. svibnja 2012. (11) Valonska regija prenijela je Direktivu 2008/98/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (12) o otpadu („Direktiva o otpadu”). U Dekretu je „zbrinjavanje” definirano kao svaki postupak koji nije oporaba, čak i ako je sekundarna posljedica tog postupka ponovno dobivanje tvari ili energije. S druge strane, „oporaba” je definirana kao svaki postupak čiji je glavni rezultat otpad koji je koristan jer zamjenjuje druge materijale koje bi inače trebalo upotrijebiti za tu određenu svrhu, ili otpad koji se priprema kako bi ispunio tu svrhu, u tvornici ili u širem gospodarskom smislu.

(18)

Člankom 13. Odluke o oporabi otpada propisuje se da se ostali neopasni otpad, koji se u trenutku donošenja Odluke nije smatrao oporabljivim, može oporabiti pod uvjetom da se u ministarskoj odluci o odobrenju navedu proizvodne okolnosti, svojstva i metoda upotrebe tog otpada te, prema potrebi, potvrda o upotrebi. Člankom se propisuje odbijanje svakog zahtjeva za oporabu opasnog otpada.

(19)

Pojmovi „zbrinjavanja otpada”, „oporabe” i „materijalne oporabe” definirani su u Direktivi o otpadu.

(20)

„Oporaba” znači „svaki postupak čiji glavni rezultat je otpad koji je koristan jer zamjenjuje druge materijale koje bi inače trebalo upotrijebiti za tu određenu svrhu, ili otpad koji se priprema kako bi ispunio tu svrhu, u tvornici ili u širem gospodarskom smislu” (13).

(21)

U Direktivi o otpadu „materijalna oporaba” definirana je kao „svaki postupak oporabe, isključujući energetsku oporabu i preradu u materijale koji će se uporabljivati kao gorivo ili druga sredstva za proizvodnju energije; uključuje, među ostalim, pripremu za ponovnu uporabu, recikliranje i nasipavanje” (14).

(22)

„Nasipavanje” je definirano kao „svaki postupak oporabe pri kojima se odgovarajući neopasan otpad uporabljuje za potrebe sanacije otkopanih prostora ili u tehničke svrhe pri uređenju krajolika. Otpad koji se uporabljuje za nasipavanje mora zamijeniti materijale koji nisu otpad, odgovarati prethodno navedenim svrhama i biti ograničen na količinu koja je strogo potrebna za postizanje tih svrha” (15).

(23)

„Zbrinjavanje” je definirano kao „svaki postupak koji nije oporaba, čak i kad postupak ima za sekundarnu posljedicu obnovu tvari ili energije” (16).

(24)

Hijerarhija otpada utvrđena Direktivom o otpadu prenesena je Dekretom od 10. svibnja 2012. (17), u kojem je definirana kako slijedi:

„Sljedeća hijerarhija otpada primjenjuje se redoslijedom prioriteta u valonskom zakonodavstvu, propisima i politici o sprečavanju nastanka otpada i gospodarenju otpadom:

(25)

U Direktivi Vijeća 1999/31/EZ (19) („Direktiva o odlagalištima otpada”) inertni otpad definiran je kao „otpad koji ne podliježe značajnim fizikalnim, kemijskim ili biološkim promjenama. Inertni otpad se ne otapa, ne gori, niti na bilo koji drugi način fizikalno ili kemijski reagira, biološki se razgrađuje ili negativno utječe na druge tvari s kojima dolazi u dodir na način koji bi mogao dovesti do onečišćenja okoliša ili štetiti zdravlju ljudi. Ukupna procjednost i onečišćujući sadržaj otpada te ekotoksičnost procjednih voda ne smiju biti značajni, a posebno ne smiju dovoditi u opasnost kvalitetu površinske i/ili podzemne vode” (20).

(26)

U Direktivi o odlagalištima otpada potvrđuje se i da je neopasni otpad prikladan za radove na rekonstrukciji ili obnovi: „u skladu s Direktivom 75/442/EEZ oporaba inertnog ili neopasnog otpada koji je prikladan za korištenje kod rekonstrukcije/obnove i nasipavanja terena ili za potrebe u graditeljstvu, ne može predstavljati djelatnost odlaganja otpada” (21).

(27)

U skladu sa sudskom praksom Suda Europske unije („Sud”) (22), da bi se postupak klasificirao kao postupak oporabe u smislu Direktive o otpadu, moraju biti ispunjena dva kumulativna uvjeta:

(28)

Prema mišljenju Suda, bitna je značajka postupka oporabe otpada njegov glavni cilj, a to je da je otpad koristan jer zamjenjuje druge materijale koji bi se inače morali upotrijebiti za tu svrhu i tako čuva prirodne resurse (25).

(29)

Kako je istaknuo Sud, iz toga proizlazi da primarni cilj postupka oporabe mora biti očuvanje prirodnih resursa. Suprotno tomu, kad je očuvanje prirodnih resursa tek sekundarni učinak postupka čiji je glavni cilj zbrinjavanje otpada, to ne može utjecati na klasifikaciju tog postupka kao postupka zbrinjavanja (26).

(30)

Stoga je potrebno utvrditi bi li se predmetni postupak proveo čak i da takav otpad nije bio dostupan te bi se zato morali upotrijebiti drugi materijali (27).

(31)

Sud je smatrao da se postupak može klasificirati kao oporaba samo ako je prema najnovijim znanstvenim i tehničkim saznanjima korišteni otpad prikladan za tu svrhu (28).

(32)

U skladu s Direktivom o odlagalištima otpada inertni otpad prikladan je za radove na obnovi ili rekonstrukciji (29). I u uvodnoj izjavi 15. te direktive potvrđuje se da je neopasni otpad prikladan za radove na rekonstrukciji ili obnovi: „u skladu s Direktivom 75/442/EEZ oporaba inertnog ili neopasnog otpada koji je prikladan za korištenje kod rekonstrukcije/obnove i nasipavanja terena ili za potrebe u graditeljstvu, ne može predstavljati djelatnost odlaganja otpada”.

(33)

I u članku 3. stavku 17.a Direktive o otpadu potvrđuje se da se u postupcima nasipavanja upotrebljava odgovarajući neopasan otpad (vidjeti uvodnu izjavu 22.).

(34)

Komisija je na temelju informacija dostupnih u trenutku pokretanja postupka smatrala da je predmetna mjera, odnosno primjena, u kontekstu djelatnosti društva Renewi na odlagalištu Mont-Saint-Guibert, snižene stope za postupke oporabe umjesto pune stope koja se primjenjuje za postupke zbrinjavanja od veljače 2009. (vidjeti uvodne izjave 49., 50. i 51.), izazvala sumnju u klasifikaciju te mjere kao državne potpore te njezinu spojivost s unutarnjim tržištem.

(35)

Komisija je u odluci o pokretanju postupka, pozivajući se na sudsku praksu Suda utvrđenu u predmetu C-147/15, izrazila sumnju da su belgijska tijela na odgovarajući način klasificirala postupak odlaganja otpada kao postupak oporabe. Na temelju informacija koje su tada bile dostupne nije se moglo dokazati da je očuvanje prirodnih resursa primarni cilj postupka u ovom predmetu. Uzimajući posebno u obzir činjenicu da stvaranje kupole od materijala koji nisu otpad naizgled nije bilo predviđeno, nije se moglo tvrditi da će otpad biti koristan kao zamjena za druge materijale. Činilo se da je samo pahuljasta frakcija prikladna i dostupna u dovoljnim količinama s obzirom na znanstveno definirana tehnička svojstva koja su materijali morali imati (u prvom redu morali su po prirodi biti lagani, inertni i bionerazgradivi) te količine potrebne u relativno kratkom roku (približno 80 000 tona u nekoliko godina).

(36)

Osim toga, Komisija je na temelju informacija dostupnih u trenutku pokretanja postupka smatrala da je sa stajališta usklađenosti s hijerarhijom otpada pahuljasta frakcija prikladnija za spaljivanje i proizvodnju energije.

(37)

Komisija je s obzirom na te informacije zaključila da primjena niže stope za postupke oporabe na odlaganje otpada može biti selektivna prednost. Stoga je smatrala da se čini kako je društvo Renewi bilo oslobođeno poreznog opterećenja koje bi inače moralo snositi da su se njegove djelatnosti izjednačile sa zbrinjavanjem otpada, a ne oporabom. Osim toga, Komisija je smatrala da se čini kako su drugi kriteriji iz članka 107. stavka 1. UFEU-a ispunjeni.

(38)

Stoga je predmetna mjera mogla biti državna potpora.

(39)

Budući da je predmetna mjera uvedena prije nego što je prijavljena Komisiji, valonska tijela možda nisu ispunila svoje obveze koje proizlaze iz članka 108. stavka 3. UFEU-a.

(40)

Kad je riječ o spojivosti navodno dodijeljene potpore, Komisija nije bila sigurna može li primjena niže stope na postupke koje društvo Renewi provodi na odlagalištu Mont-Saint-Guibert umjesto stope koja se primjenjuje na postupke zbrinjavanja na odlagališta: i. biti naknada za obvezu obavljanja javnih usluga koja je spojiva s člankom 106. stavkom 2. UFEU-a; ili se može ii. proglasiti spojivom sa Smjernicama o državnim potporama za zaštitu okoliša iz 2008. (30) ili 2014. (31)

(41)

S obzirom na informacije koje je u tom trenutku imala i uzimajući u obzir da nije bilo moguće potvrditi spojivost navodne potpore s unutarnjim tržištem, Komisija je odlučila pokrenuti formalni ispitni postupak.

(42)

Kad je riječ o navodnoj klasifikaciji mjere kao državne potpore, Valonska regija smatra da nisu ispunjeni uvjeti prednosti i selektivnosti. Smatra da je postupak pravilno klasificiran kao oporaba u skladu s uvjetima utvrđenima u primjenjivom zakonodavstvu EU-a i valonskom zakonodavstvu. Postupci bi se proveli čak i u nedostatku prikladnog otpada u dovoljnim količinama (vidjeti odjeljak 3.1.); u tom bi se slučaju upotrijebili drugi materijali (vidjeti odjeljak 3.3.); korišteni otpad odgovarao je svrsi (vidjeti odjeljak 3.2.).

(43)

Prema mišljenju Valonske regije, nepostojanje selektivnosti proizlazi iz općih poreznih odredaba, koje se bez razlike primjenjuju na svako društvo u skladu s klasifikacijom vrste upotrebe otpada. Postupak se klasificira kao oporaba ili zbrinjavanje na nediskrecijski način jer je odluka ministra za okoliš dio formalnog postupka i temelji se na dubinskoj analizi koju provodi valonska uprava na osnovi dokumenata i informacija koje je dostavio podnositelj zahtjeva za registraciju oporabe otpada.

(44)

U svojim dodatnim očitovanjima od 17. prosinca 2020. Valonska regija ističe da u skladu s Odlukom od 27. veljače 2003. o sektorskim uvjetima rada odlagališta otpada („Odluka o sektorskim uvjetima”) (32) svi operateri odlagališta u Valonskoj regiji bez iznimke podliježu obvezi da svoja odlagališta oblikuju kao kupolu i tako osiguraju minimalni nagib padine od 3 % nakon slijeganja te omoguće otjecanje oborinskih voda uslijed gravitacije u jarke izvan odlagališta.

(45)

Od 2004. odlagalištem Mont-Saint-Guibert upravlja se na temelju jedinstvene dozvole od 10. svibnja 2004. („jedinstvena dozvola”), koju je izdala Valonska regija, a vrijedi do 20. studenoga 2014. (kao dozvola za rad).

(46)

Odlagalište Mont Saint Guibert podijeljeno je u nekoliko zona.

(47)

Pri izdavanju jedinstvene dozvole valonski ministar za okoliš:

(48)

Kako bi se odlagalište zatvorilo 21. studenoga 2014., počeli su radovi na obnovi (oblikovanje odlagališta kao kupole) i pokrivanju (33) (od veljače 2009. za zonu 1., a od studenoga 2011. za zone od 2. do 8.). Valonska regija ističe da je priprema za zatvaranje odlagališta kako bi se omogućio učinkovitiji postupak obnove uz istodobni nastavak postupaka zbrinjavanja vrlo uobičajena praksa u sektoru zbrinjavanja otpada. Za vrijeme rada odlagališta neke se njegove zone koje više nisu otvorene za postupke zbrinjavanja pripremaju za postupke obnove, dok se istodobno druge zone i dalje upotrebljavaju. Za te su postupke obnove bile potrebne potvrde o oporabi kojima se društvu Renewi odobrava upotreba određenih vrsta oporabljivog otpada koje nisu navedene u Prilogu 1. Odluci o oporabi otpada. Sve registracije i potvrde potvrđuju glavni cilj predmetnih postupaka te se u njima navodi da je oporaba pahuljaste frakcije dio postupka rekonstrukcije i obnove odlagališta Mont-Saint-Guibert.

(49)

Budući da je u skladu s posebnim uvjetima jedinstvene dozvole društvu Renewi bila određena oporaba otpada povezana sa zatvaranjem odlagališta, društvo je podnijelo zahtjev za registraciju, koju je dobilo 30. studenoga 2005. zajedno s povezanom potvrdom o oporabi br. 2005/13/73/3/4 za ponovno punjenje prve zone. U potvrdi o oporabi navodi se da odobreni otpad za oporabu mora biti „odgovarajuće gustoće kako bi se spriječilo prekomjerno slijeganje mase otpada i osigurale stabilne padine za otjecanje oborinskih voda”. Predmetni otpad morao je biti „neopasan i inertni otpad obuhvaćen oznakama 170107 – obrađena mješavina betona, opeke, pločica i keramike, 170795 – obrađeni otpad od rušenja, 191204 – usitnjene gume i gumene trake, 191212 – bionerazgradiva pahuljasta frakcija i 200307 – usitnjeni glomazni otpad”.

(50)

Međutim, registracija i potvrda, koje su vrijedile tri godine, u konačnici nikada nisu upotrijebljene jer pripremni radovi potrebni za provedbu postupaka oporabe u prvoj zoni nisu bili dovršeni do prosinca 2008.

(51)

Stoga su postupci oporabe u prvoj zoni mogli započeti tek u veljači 2009., što potvrđuje dopis od 3. kolovoza 2009. kojim je društvo Renewi podnijelo zahtjev Valonskom uredu za otpad (Office wallon des déchets) za novu registraciju i novu potvrdu o upotrebi. Postupci oporabe u prvoj zoni mogli su započeti na temelju registracije i potvrde o upotrebi dobivenih 18. prosinca 2008. Tom novom registracijom i novom potvrdom o upotrebi, koje su vrijedile do 31. prosinca 2009., odobreni su postupci oporabe istog otpada kao i prije (vidjeti uvodnu izjavu 49.) za potrebe ponovnog punjenja prve zone. Društvo Renewi stoga do veljače 2009. nije moglo ostvariti korist od niže porezne stope za postupke koji su klasificirani kao oporaba.

(52)

S obzirom na kašnjenje u radovima na obnovi i rekonstrukciji u prvoj zoni registracija i potvrda morale su se ponovno produljiti 10. studenoga 2009. za tri godine na temelju registracije i potvrde br. 2009/13/73/3/4, koje su vrijedile do 31. prosinca 2011. Istog su dana izdane nova registracija i nova potvrda br. 2009/13/114/3/4 (koje su vrijedile do 31. prosinca 2011.), kojima se društvu Renewi odobrava da uz „neopasni i inertni otpad obuhvaćen oznakama 170107 – obrađena mješavina betona, opeke, pločica i keramike, 170795 – obrađeni otpad od rušenja, 191204 – usitnjene gume i gumene trake, 191212 – bionerazgradiva pahuljasta frakcija i 200307 – usitnjeni glomazni otpad” oporabljuje i zapaljivu pahuljastu frakciju obuhvaćenu oznakom 191210.

(53)

Zapaljiva pahuljasta frakcija i bionerazgradiva pahuljasta frakcija pripadaju kategorijama 191210 – „zapaljivi otpad (gorivo od otpada)” i 191212 – „drugi otpad (uključujući mješavine) od mehaničke obrade otpada osim [otpada koji sadržava opasne tvari]” opisanima u Odluci Valonske vlade od 10. srpnja 1997. (34) o utvrđivanju klasifikacije otpada. U njoj se te dvije kategorije otpada, 191210 i 191212, smatraju neopasnim otpadom.

(54)

U skladu s Odlukom o utvrđivanju klasifikacije otpada zapaljiva pahuljasta frakcija i bionerazgradiva pahuljasta frakcija pripadaju kategoriji „bionerazgradivog otpada kompatibilnog s razgradivim organskim otpadom u kontekstu zbrinjavanja na odlagališta” pod uvjetom da ne mogu reagirati s biorazgradivim organskim otpadom ili umanjiti učinkovitost oporabe plinova (35). Valonska regija objašnjava da pojam „zapaljiv” proizlazi isključivo iz činjenice da se ta nova vrsta otpada morala klasificirati kao jedna od postojećih vrsta otpada navedenih u valonskom zakonodavstvu i da je s obzirom na njezinu kalorijsku vrijednost imalo smisla klasificirati tu vrstu pahuljaste frakcije kao otpad obuhvaćen oznakom 191210 – „zapaljivi otpad (gorivo od otpada)”. Pojam „zapaljiv” samo znači da ta vrsta pahuljaste frakcije ima određenu neto kalorijsku vrijednost (NKV), a ne da je taj NKV posebno prikladan za postupke spaljivanja u spalionicama ili cementnim pećima. Većina spalionica prihvaća otpad čiji je NKV približno 10 000–12 000 kJ/kg ili maksimalno, ako je riječ o malim količinama, 13 000 kJ/kg. Spaljivanje otpada većeg NKV-a dovodi do prekomjerne degradacije peći. Međutim, NKV pahuljaste frakcije koja se upotrebljava u postupcima oporabe na odlagalištu Mont-Saint-Guibert iznosi 14 100 kJ/kg (36).

(55)

Prema informacijama koje je dostavila Valonska regija, od otpada za koji je društvo Renewi dobilo potvrde o oporabi samo su se bionerazgradiva pahuljasta frakcija i usitnjeni glomazni otpad zapravo upotrebljavali za oporabu u prvoj zoni od veljače 2009. Zapaljiva pahuljasta frakcija upotrebljavala se tek od 2010. nadalje.

(56)

Od veljače 2009. do prosinca 2009. usitnjeni glomazni otpad (37) upotrebljavao se na odlagalištu u ograničenim količinama (38). Unos glomaznog otpada na odlagalište zabranjen je od 1. siječnja 2010. na temelju Odluke Valonske vlade o zabrani odlaganja određenog otpada na odlagališta (39).

(57)

Kad je riječ o zonama od 2. do 8., dodijeljenom jedinstvenom dozvolom društvu Renewi odobreno je da odlagalište oblikuje kao kupolu maksimalne visine prije slijeganja od 167 m te konačne visine nakon slijeganja od 161 metar iznad razine mora. Po završetku postupaka nagib padine kupole nakon slijeganja morao je biti od 3 % do 14 % (40).

(58)

Jedinstvenom dozvolom propisuje se da ako se ne postigne ciljna visina od 161 metar, operater mora dopuniti odlagalište materijalima u skladu s okolnostima i obilježjima postupaka oporabe utvrđenima u Odluci o poticanju oporabe određenog otpada kako bi se sigurno postigla ta visina.

(59)

Tijekom rada odlagališta Odlukom Valonske vlade o zabrani odlaganja određenog otpada na odlagališta donesene su naknadne zabrane zbrinjavanja određenog otpada na odlagališta u Valonskoj regiji (41).

(60)

Tom se odlukom tako zabranjuje zbrinjavanje određenih vrsta otpada na odlagališta, posebno određenog opasnog otpada, kao i cijelih rabljenih guma, otpada koji se prikuplja odvojeno i metalnog otpada.

(61)

Tim su naknadnim zabranama smanjene količine otpada koji se zbrinjava na odlagalište Mont-Saint-Guibert te je društvo Renewi bilo prisiljeno prilagoditi se stalnim promjenama na tržištu, na kojem se količina otpada dostupnog za zbrinjavanje nastavila smanjivati. Prema podacima Valonske regije, od 2009. do 2010. količina zbrinutog otpada smanjila se za 212 000 tona.

(62)

Stoga je od 2004. društvo Renewi svake godine moralo na druge načine pronalaziti različite tokove otpada kako bi postiglo konačni profil koji mu je određen jedinstvenom dozvolom, u skladu s Odlukom o sektorskim uvjetima (42). Primjerice, 2013. i 2014. uspjelo je pribaviti i zbrinuti na odlagalište Mont-Saint-Guibert veliku količinu otpadnog materijala od staklenih vlakana i otpada od uništenja automobilskih olupina i starih automobila.

(63)

Valonska regija ističe i poseban hidrogeološki kontekst odlagališta, koje karakterizira visok stupanj osjetljivosti s obzirom na znatan rizik od pogoršanja kvalitete podzemnih voda zbog prodiranja procjednih voda, čime se ozbiljno dovode u pitanje mogućnosti upotrebe tih podzemnih voda za proizvodnju pitke vode. Te su zahtjevne okolnosti dovele do osnivanja Znanstvenog odbora zaduženog za davanje preporuka tijelima kad donose odluke o odlagalištu Mont-Saint-Guibert.

(64)

Valonska regija ističe da obnavljanje dozvole za rad odlagališta Mont-Saint-Guibert nije bilo moguće s obzirom na utvrđene okolišne probleme. Isto tako, nije se mogla smanjiti količina otpada koji je morao ući na odlagalište kako bi se ispunili zahtjevi minimalnog nagiba padine koji su propisani valonskim zakonodavstvom.

(65)

Kako ističe Valonska regija, planiranje zatvaranja odlagališta trebalo je početi već 2011. kako bi se osiguralo njegovo stvarno zatvaranje 21. studenoga 2014. Od tog je trenutka Znanstveni odbor posvećivao posebnu pozornost potrebi da se konačni profil definira tako da se na odlagalištu postignu nagibi kojima bi se spriječilo diferencijalno slijeganje te time i stagniranje površinskih voda koje bi trebale otjecati u odvodne jarke. Imajući taj cilj na umu, Znanstveni odbor odredio je da se pri obnovi odlagališta upotrebljava „što lakši” otpad kako bi se izbjeglo pretjerano diferencijalno slijeganje.

(66)

Valonska regija ističe da je početkom 2011., kad je donesena odluka o zatvaranju odlagališta, profil odlagališta nakon slijeganja na nekim mjestima imao nagib padine manji od 3 % i stoga nije ispunjavao zahtjeve iz članka 16., petog stavka, Odluke o sektorskim uvjetima. Profil je stoga trebalo preoblikovati kako bi se ispunilo ograničenje minimalnog nagiba padine od 3 %. Modeli koje je Znanstveni odbor izradio i predstavio u svojem mišljenju od 11. ožujka 2011. omogućili su izračun minimalne količine otpada potrebne kako bi se osigurale: i. prosječne padine kupole s minimalnim nagibom od 3 % nakon slijeganja na cijelom odlagalištu; i ii. prosječne padine s maksimalnim nagibom od 14 % na cijelom odlagalištu te time i stabilnost mase otpada. Konačna količina otpada koji je bio potreban prije no što se nastavi sa zatvaranjem odlagališta time je smanjena za 76 401 m3.

(67)

Nakon odluke o zatvaranju odlagališta te u skladu s uvjetima utvrđenima u jedinstvenoj dozvoli i na temelju preporuka koje je Znanstveni odbor iznio u svojem izvješću od 11. ožujka 2011. društvo Renewi podnijelo je 28. lipnja 2011. zahtjev za registraciju oporabe neopasnih vrsta otpada s oznakama 191210 – zapaljiva pahuljasta frakcija i 191212 – bionerazgradiva pahuljasta frakcija za oporabu u kontekstu zatvaranja cijelog odlagališta Mont-Saint-Guibert.

(68)

Na temelju mišljenjâ Znanstvenog odbora i u skladu s uvjetima iz jedinstvene dozvole te slijedom postupka zatvaranja koji je već počeo za prvu zonu ministar za okoliš izdao je 4. studenoga 2011. društvu Renewi registraciju br. 2011/13/132/3/4 i povezanu potvrdu o oporabi te mu time odobrio oporabu pahuljaste frakcije na razdoblje od pet godina u okviru zatvaranja cijelog odlagališta Mont-Saint-Guibert. Time je novom registracijom i novom potvrdom odobrena oporaba zapaljive pahuljaste frakcije i bionerazgradive pahuljaste frakcije u okviru zatvaranja cijelog odlagališta, uključujući zonu 1., koja je zatim uključena u opći postupak zatvaranja odlagališta.

(69)

Ta registracija i potvrda o upotrebi, koje su se prvotno odnosile na oblikovanje odlagališta kao kupole, obnovljene su odlukom od 18. kolovoza 2015. (registracija i potvrda o upotrebi br. 2015/13/223/3/4). Potvrda je vrijedila do 18. kolovoza 2020., a njezino razdoblje važenja opravdano je, prema navodima Valonske regije, velikim količinama materijala potrebnog za dovršetak kupole (u skladu s potvrdom o upotrebi društvo Renewi moglo je oporabiti najviše 400 000 tona pahuljaste frakcije). Kupola je dovršena u studenome 2019., prije isteka potvrde o upotrebi.

(70)

Registracijom br. 2011/13/132/3/4 i povezanom potvrdom o oporabi te registracijom br. 2015/13/223/3/4 i povezanom potvrdom o upotrebi omogućena je rekonstrukcija odlagališta u skladu s jedinstvenom dozvolom (kako bi se izbjeglo prekomjerno slijeganje mase otpada i osigurale dovoljno stabilne padine za prirodno otjecanje oborinskih voda).

(71)

Faza obnove, koja se sastojala od pokrivanja zona od 2. do 8., počela je 2020., nakon dovršetka kupole. Valonska regija navodi da su se na početku obnove upotrebljavali materijali u skladu s registracijom br. 2016/616/3/4, koja istječe 26. listopada 2026. Otpad obuhvaćen registracijom br. 2016/616/3/4 odgovara otpadu navedenom u Prilogu 1. Odluci o oporabi otpada.

(72)

Valonska regija u svojim očitovanjima od 3. svibnja 2021. ponavlja svoje stajalište da bi se zbog pravne obveze zatvaranja i obnove odlagališta predmetni postupci proveli čak i da se nije upotrebljavao otpad.

(73)

Valonska regija potvrđuje i da je na temelju studije koju je provelo konzultantsko društvo Greisch i dostavilo 31. listopada 2002. („studija društva Greisch”) (43) puno prije zatvaranja odlagališta odlučeno da će se u postupcima obnove upotrebljavati otpad „kako bi se izbjeglo unošenje tako velike količine ‚visokokvalitetnih’ materijala na odlagalište”. U studiji društva Greisch navedeno je da bi u idealnom slučaju otpad trebao „biti dostupan u velikim količinama (100 000 m3), jednostavan za obradu, lagan, vodootporan i otporan na truljenje”.

(74)

Odluka o upotrebi otpada umjesto primarnih materijala, kao što je kamenje od lave, naknadno je uključena u jedinstvenu dozvolu.

(75)

Budući da se jedinstvenom dozvolom zahtijevala provedba postupaka oporabe radi zatvaranja prve zone, Znanstveni odbor donio je 23. lipnja 2005. mišljenje u kojem se utvrđuju potrebna tehnička svojstva materijala koji će se upotrebljavati za ponovno punjenje prve zone. To je mišljenje ponovno izdano 28. ožujka 2006.

(76)

U potvrdi o oporabi br. 2005/13/73/3/4 koju je zatražilo društvo Renewi navodi se da odobreni otpad za oporabu mora biti „odgovarajuće gustoće kako bi se spriječilo prekomjerno slijeganje mase otpada i osigurale stabilne padine za otjecanje oborinskih voda”. Bionerazgradiva pahuljasta frakcija imala je ta svojstva (vidjeti uvodnu izjavu 49.). Potvrdom o upotrebi od 18. prosinca 2008. i naknadnim potvrdama (vidjeti uvodne izjave 51. i 52.) isto je tako odobrena upotreba (bionerazgradive i zapaljive) pahuljaste frakcije uz obrazloženje da ima tehnička svojstva prikladna za zatvaranje prve zone.

(77)

U prosincu 2009. u tehničkoj napomeni Znanstvenog odbora o „Sanaciji zone 1.” navodi se da otpad koji će se upotrebljavati za obnovu prve zone mora biti pahuljasta frakcija (tj. plastični otpad, laka frakcija od razvrstavanja i predobrade otpada).

(78)

Znanstveni odbor utvrdio je 11. ožujka 2011. u svojem mišljenju preliminarna tehnička razmatranja o reviziji padina i profila odlagališta koji su potrebni kako bi se izbjeglo slijeganje, a utvrđeni su na temelju preciznih topografskih istraživanja provedenih krajem 2010. Na toj se osnovi u dokumentu nadalje objašnjava da materijali moraju biti niske gustoće, bionerazgradivi i otporni na truljenje (kako bi se izbjeglo slijeganje) te propusni (kako bi se omogućio prolaz vode i plinova). U nastavku se navodi relevantni izvadak:

„Moraju se istaknuti tri svojstva:

(79)

S obzirom na ta tehnička svojstva i u skladu s naknadnim mišljenjima Znanstvenog odbora u kojima se uzimaju u obzir obveze iz jedinstvene dozvole pahuljasta frakcija utvrđena je u mišljenju kao glavna vrsta otpada prikladnog za postupak. Valonska regija navodi i da su tehnička svojstva, koja su objektivno utvrđena s obzirom na okolišna pitanja, bila ta koja su dovela do odabira vrste otpada koja će se upotrebljavati, a ne obrnuto (tj. nije prvo odabrana pahuljasta frakcija, čija su posebna svojstva zatim upotrijebljena kao osnova za utvrđivanje tehničkih svojstava).

(80)

Valonska regija navodi da je radi očuvanja resursa na početku postupka zatvaranja odlagališta donesena odluka o predobradi otpada kako bi imao korisnu svrhu. Međutim, s obzirom na to da nije bilo otpada ili materijala koji se mogao odmah upotrijebiti, bilo je potrebno proizvesti ili prethodno obraditi postojeće materijale/otpad kako bi se mogli upotrijebiti za korisne svrhe.

(81)

Tako je stvorena pahuljasta frakcija, koja je posebno prilagođena za obnovu odlagališta Mont-Saint-Guibert.

(82)

Valonska regija ističe i da je upotreba pahuljaste frakcije pažljivo analizirana u skladu s postupkom oporabe otpada utvrđenim u Odluci o oporabi otpada. Pahuljasta frakcija o kojoj je riječ u ovom predmetu smatrala se neopasnim otpadom u skladu s Odlukom o utvrđivanju klasifikacije otpada (vidjeti uvodnu izjavu 53.) i svim registracijama i potvrdama izdanima društvu Renewi. Preduvjet da se otpad smatra prikladnim za postupke oporabe bio je da je po prirodi neopasan. Člankom 13. stavkom 1. Odluke o oporabi otpada tako se propisuje da „[m]inistar može poduprijeti oporabu neopasnog otpada koji nije naveden u Prilogu I. i oporabu neopasnog otpada koji nije predviđen u Prilogu I. ovom dekretu u slučaju svake osobe koja podnese zahtjev za registraciju u skladu s postupkom utvrđenim u ovoj Odluci […]”.

(83)

Prema mišljenju Valonske regije, pahuljasta frakcija ima nekoliko zajedničkih svojstava s inertnim otpadom. Stoga je Valonska regija klasificira kao „bionerazgradivi otpad kompatibilan s biorazgradivim organskim otpadom u kontekstu zbrinjavanja na odlagališta” jer ne može reagirati s biorazgradivim organskim otpadom niti umanjiti učinkovitost oporabe plinova (vidjeti uvodnu izjavu 54.). Valonska regija smatra da je potonje svojstvo pahuljaste frakcije slično definiciji inertnog otpada jer se to svojstvo odnosi i na otpad koji „ne proizvodi nijednu drugu fizičku ili kemijsku reakciju, nije biorazgradiv i ne utječe negativno na druge tvari s kojima dolazi u dodir na način koji bi mogao dovesti do onečišćenja okoliša ili štetiti zdravlju ljudi” (44).

(84)

Valonska regija ističe i da u skladu s člankom 23. Direktive o otpadu svaka ustanova koja spaljuje otpad radi oporabe energije mora osigurati da se postupci oporabe provode uz „visoku razinu energetske učinkovitosti”. Valonska tijela u tom pogledu ističu da je kalorijska vrijednost pahuljaste frakcije previsoka (14 000 kJ/kg, dok goriva od otpada imaju kalorijsku vrijednost od 10,5 do 11,5 kJ/kg) za spaljivanje u spalionicama i cementnim pećima, tako da se ne bi mogla spaljivati za energetsku oporabu. Valonska regija tvrdi i da se hijerarhijom otpada ne određuje nikakav redoslijed prioriteta između postupaka energetske oporabe i postupaka materijalne oporabe.

(85)

Kad je riječ o usitnjenom glomaznom otpadu koji se upotrebljavao od veljače 2009. do prosinca 2009., Valonska regija navodi da je imao sva potrebna tehnička svojstva jer je niske gustoće (0,6 tona/m3 nakon zbijanja), bionerazgradiv i otporan na truljenje (sprečava se slijeganje i nema rizika od reakcija razgradnje otpada), propustan (voda i plinovi mogu prolaziti) te se može isporučivati i usitnjavati u dovoljnim količinama. Stoga se usitnjeni glomazni otpad smatrao tehnički prikladnim.

(86)

Prema navodima Valonske regije, donošenje odluke o upotrebi otpada umjesto primarnih materijala radi očuvanja prirodnih resursa međutim ne znači da nije bilo stvarnih alternativa upotrebi otpada za obnovu odlagališta. Stoga se na temelju postojanja alternativnih rješenja može utvrditi jesu li se pahuljasta frakcija i usitnjeni glomazni otpad upotrebljavali za korisne svrhe i bi li se odlagalište obnovilo u svakom slučaju, neovisno o dostupnosti prikladnog otpada u dovoljnim količinama.

(87)

U svojim očitovanjima od 3. svibnja 2021. Valonska regija objašnjava da s obzirom na to da je prikladni otpad (s obzirom na gustoću, bionerazgradivost, otpornost na truljenje i propusnost) bio dostupan u dovoljnim količinama za obnovu odlagališta tijekom cijelog razdoblja (uglavnom pahuljasta frakcija i usitnjeni glomazni otpad), Valonska regija nije se morala baviti pitanjem toga koje sirovine upotrijebiti kao alternativu otpadu. Međutim, Valonska regija navodi kako bi, da se takvo pitanje pojavilo, alternativni materijali za obnovu cijelog odlagališta bili dostupni u dovoljnim količinama od početka radova na obnovi u veljači 2009. Valonska regija smatra da su u ovom predmetu Argex (primarni materijal koji se sastoji od lakih kuglica ekspandirane gline i proizvodi od prirodne sirove gline, koja se zatim obrađuje) i različite vrste pjene (poliuretanska pjena, blokovi od ekspandiranog polistirena ili pjenasta punila) bili savršeno prikladni, s obzirom na svoja tehnička svojstva, za obnovu odlagališta, uključujući stvaranje kupole. Isto tako, ti su materijali bili dostupni u dovoljnim količinama na tržištu. Valonska regija posebno za Argex navodi da Belgija ima veliki proizvodni kapacitet u regiji Antwerpen od približno 450 000 m3 godišnje. S obzirom na količine potrebne za obnovu odlagališta (2003. procijenjene su na približno 100 000 m3 godišnje, potom su smanjene na 80 000 m3 i zatim na 70 000 m3 na kraju radova), Valonska regija smatra da je umjesto pahuljaste frakcije društvo Renewi moglo upotrijebiti taj materijal za obnovu i zatvaranje odlagališta.

(88)

Osim toga, Valonska regija objašnjava da bi i drugi alternativni primarni materijal, naime kamenje od lave (pucolan), bio prikladan i dostupan u dovoljnim količinama (45) kao prirodni kamen za obnovu odlagališta. Prema njezinim navodima, pucolan je materijal sličan Argexu i često se upotrebljava za slične namjene (npr. za izgradnju zgrada, vrtlarske radove, nasipavanje).

(89)

Valonska regija tvrdi da, s obzirom na svoja tehnička svojstva, kamenje od lave (pucolan) ispunjava posebne zahtjeve za obnovu odlagališta (u prvom redu zahtjeve niske gustoće, bionerazgradivosti, otpornosti na truljenje i propusnosti) i moglo je biti alternativa upotrebi pahuljaste frakcije da ona nije bila dostupna u dovoljnim količinama. Osim toga, Valonska regija navodi da se kamenje od lave moglo upotrijebiti kao alternativa usitnjenom glomaznom otpadu za rad odlagališta da taj otpad nije bio dostupan u dovoljnim količinama.

(90)

Prema mišljenju društva Renewi, u ovom predmetu nisu prisutni uvjeti za klasifikaciju mjere kao državne potpore, a to su postojanje prednosti i selektivna priroda mjere.

(91)

Kad je riječ o prvom elementu, društvo Renewi smatra da primjena niže porezne stope propisane valonskim zakonodavstvom za postupke oporabe ne može činiti neopravdano smanjenje njegova poreznog opterećenja jer upotreba pahuljaste frakcije za zatvaranje odlagališta udovoljava kriterijima oporabe utvrđenima u zakonodavstvu EU-a i valonskom zakonodavstvu (vidjeti odjeljak 4.1.). Društvo Renewi tako ističe da pahuljasta frakcija ima tehnička svojstva potrebna za tu vrstu postupka i da je upotrebom te vrste otpada moglo izbjeći upotrebu primarnih materijala kako bi očuvalo prirodne resurse (vidjeti odjeljak 4.3.).

(92)

Kad je riječ o nepostojanju selektivnosti, društvo Renewi smatra da mu registracije i potvrde o oporabi koje je dobilo nisu dodijeljene diskrecijski već nakon što je provjereno je li predmetni postupak usklađen s definicijom „oporabe” iz poreznog dekreta. Nadalje navodi da je primjena različitih stopa oporezivanja na postupke oporabe i zbrinjavanja bila dio općeg sustava koji vrijedi za sva poduzeća koja ispunjavaju kriterije za različite vrste postupaka (vidjeti odjeljak 4.2.).

(93)

U svojim primjedbama društvo Renewi navodi da je 2003. podnijelo zahtjev za jedinstvenu dozvolu kako bi oblikovalo odlagalište s nagibima padine od najmanje 3 % nakon slijeganja i time omogućilo obnovu odlagališta nakon zatvaranja jer bi osiguralo prikupljanje oborinskih voda i bioplina. Na temelju tog zahtjeva 18. prosinca 2003. izdana je dozvola, koja je 10. svibnja 2004. zamijenjena ministarskom odlukom o utvrđivanju uvjeta za rad i zatvaranje odlagališta Mont-Saint-Guibert.

(94)

Društvo Renewi dobilo je od 30. studenoga 2005. nekoliko povezanih registracija i potvrda o oporabi (vidjeti uvodne izjave od 49. do 52.) za oporabu pahuljaste frakcije i usitnjenog glomaznog otpada.

(95)

Društvo Renewi objašnjava da su od početka rada odlagališta, koji je odobren jedinstvenom dozvolom 2004., količine otpada koje se zbrinjavaju na odlagalište Mont-Saint-Guibert znatno smanjene kao posljedica naknadnih zabrana zbrinjavanja određenog otpada na odlagalište u skladu s dekretom Valonske vlade od 18. ožujka 2004. (46) To je dovelo do smanjenja količina zbrinutog otpada s 223 000 tona 2009. na približno 11 000 tona 2010., u prvom redu zbog zabrane zbrinjavanja usitnjenog glomaznog otpada iz kućanstva i biorazgradivog organskog otpada na odlagalište od 1. siječnja 2010. (47) Ta je zabrana posljedica prenošenja Direktive o odlagalištima otpada.

(96)

S obzirom na smanjenje količine otpada koji se mogao zbrinuti na odlagalište, postalo je očito da se više neće moći osigurati njegovo punjenje (do studenoga 2014.) u prvotno predviđenom roku iz jedinstvene dozvole (48). Nakon postupka savjetovanja koji je proveden krajem 2010. i početkom 2011. odlučeno je da se postupci u odlagalištu okončaju do predviđenog roka i da se nastavi s postupkom zatvaranja iz članka 18. stavka 5. u skladu s posebnim uvjetima jedinstvene dozvole.

(97)

Osim toga, društvo Renewi ističe da je prije odluke o prestanku postupaka u odlagalištu od Znanstvenog odbora zatraženo da ispita mogućnost smanjenja količine otpada koja je u trenutku zatvaranja odlagališta bila potrebna kako bi se ono moglo zatvoriti u stanju u kojem je bilo. Međutim, prema navodima društva Renewi, u izvješću od 11. ožujka 2011. Znanstveni odbor procijenio je da se količina otpada preostala za obradu na kraju 2010. može smanjiti za samo 76 401 m3. Taj je izračun u izvješću opravdan time da je teško promijeniti profil odlagališta Mont-Saint-Guibert jer je njegova konačna površina, koja je definirana 2003., već bila koliko je to moguće blizu udovoljavanju zahtjevima za ispunjenje kriterija minimalnog (3 %) i maksimalnog (14 %) nagiba.

(98)

Uzimajući u obzir tokove otpada za koje je društvo Renewi navelo da ih može obraditi s jedne strane i studije o vrsti materijala koju treba upotrijebiti za zatvaranje odlagališta te odredbe jedinstvene dozvole s druge strane, Znanstveni je odbor u svojem mišljenju od 11. ožujka 2011. smatrao da je u prvom redu pahuljasta frakcija otpad koji se može odlagati tijekom postupka zatvaranja radi obnove odlagališta.

(99)

Na temelju mišljenjâ Znanstvenog odbora i u skladu s uvjetima iz jedinstvene dozvole te slijedom postupka zatvaranja koji je već počeo za prvu zonu ministar za okoliš izdao je 4. studenoga 2011. društvu Renewi registraciju br. 2011/13/132/3/4 i povezanu potvrdu o oporabi te mu time odobrio oporabu pahuljaste frakcije na razdoblje od pet godina u okviru zatvaranja cijelog odlagališta Mont-Saint-Guibert.

(100)

Znanstveni odbor ponovio je 6. prosinca 2013. svoje mišljenje iz 2011. te ustrajao na tome da je „jedino prihvatljivo tehničko rješenje zatvaranje odlagališta uz upotrebu materijala s jednakim tehničkim svojstvima, posebno s obzirom na gustoću, kao pahuljasta frakcija. Svako alternativno rješenje uključivalo bi odgodu zatvaranja odlagališta na dulje razdoblje i produljenje faze naknadnog održavanja.” Na temelju tog mišljenja Znanstvenog odbora 18. kolovoza 2015. izdane su nova registracija i potvrda o upotrebi br. 2015/13/223/3/4 na pet godina.

(101)

Društvo Renewi ističe da se u svim potvrdama o upotrebi zahtijevala provedba ispitivanja kvalitete kako bi se provjerila usklađenost s tim zahtjevima. Tako je usklađenost pahuljaste frakcije sa zahtjevima iz registracija i potvrda o oporabi podlijegala provjeri. Društvo Renewi stoga osporava tvrdnju Komisije iz njezine odluke o pokretanju postupka da se na temelju registracija i potvrda ne može provjeriti što čini pahuljastu frakciju i koja svojstva ona mora imati.

(102)

Društvo Renewi navodi da se Poreznim dekretom za sva društva za obradu otpada koja provode postupke oporabe otpada na odlagalištu propisuje niža porezna stopa primjenjiva na takve postupke.

(103)

Člankom 6. stavkom 1. točkom 12. (prijašnji članak 6. stavak 1. točka 11.) Poreznog dekreta propisuje se da se stopa od 0 EUR po toni za razdoblje od 2005. do 2015. i 20 EUR po toni za razdoblje od 2015. nadalje primjenjuje na „upotrebu oporabljivog otpada na odlagalištu kao zamjene za proizvode ili opremu potrebnu za rad i obnovu odlagališta, uključujući naknadno održavanje, u skladu s dozvolom za rad ili okolišnom dozvolom”.

(104)

Prema mišljenju društva Renewi, u tom se članku navodi niz objektivnih i unaprijed utvrđenih kriterija u skladu s kojima svako društvo koje 1. upotrebljava oporabljivi otpad na odlagalištu 2. kao zamjenu za proizvode ili opremu 3. potrebnu za rad i obnovu odlagališta, uključujući naknadno održavanje, 4. u skladu s dozvolom za rad ili okolišnom dozvolom odlagališta može ostvariti pravo na sniženu poreznu stopu koja se primjenjuje na postupke oporabe. U Prilogu 1. Odluci o oporabi navodi se popis otpada koji se automatski smatra oporabljivim. Međutim, društvo Renewi ističe da Prilog 1. nije taksativan jer je nemoguće a priori sastaviti taksativan popis sveg potencijalno oporabljivog otpada. Nadalje navodi da je člankom 13. Odluke o oporabi predviđena mogućnost da ministar izdavanjem registracija ili potvrda odobri oporabu drugog neopasnog otpada koji nije naveden u Prilogu 1. Prema mišljenju društva Renewi, taj se otpad, koji je odobrio ministar, stoga može smatrati „oporabljivim” u smislu članka 6. stavka 1. točke 12. (prijašnja točka 11.) Poreznog dekreta iz 2007.

(105)

Društvo Renewi ističe da je pri izdavanju registracija i potvrda odluka ministra određena različitim primjenjivim dekretima i odlukama te nizom odluka i prethodno provedenih analiza kojima se strogo ograničava njegova ovlast za donošenje odluka.

(106)

Društvo Renewi stoga ističe da je ministar morao provjeriti usklađenost s uvjetima utvrđenima u člancima 3. i 6. Odluke o oporabi. Odluka ministra donesena je u skladu s člankom 13. Odluke o oporabi, kojim se propisuje da „ministar može poduprijeti oporabu neopasnog otpada koji nije naveden u Prilogu I. i oporabu neopasnog otpada koji nije predviđen u Prilog I. ovom Dekretu u slučaju svake osobe koja podnese zahtjev za registraciju u skladu s postupkom utvrđenim u ovom Dekretu. Ta je registracija izuzeta od odobrenja iz članka 11. stavka 1. Dekreta od 27. lipnja 1996. o otpadu.”

(107)

Društvo Renewi s tim u vezi ističe da Komisija u svojoj Obavijesti o pojmu državne potpore (49) smatra da „[č]injenica da je za poreznu olakšicu potrebno prethodno upravno odobrenje ne znači automatski da ona predstavlja selektivnu mjeru. To nije slučaj ako se prethodno upravno odobrenje temelji na objektivnim i nediskriminirajućim kriterijima koji su unaprijed poznati te je stoga ograničena provedba diskrecijskog prava javnih uprava. Takav program prethodnog upravnog odobrenja mora isto tako biti utemeljen na postupovnom sustavu koji je pristupačan i kojim se može osigurati da se sa zahtjevom za odobrenje postupa objektivno i nepristrano u razumnom vremenskom roku te da se na odbijanje dodjele odobrenja može uložiti žalbu u sudskom ili kvazi-sudskom postupku.”

(108)

Budući da se pri donošenju te odluke ministar morao pridržavati različitih pravila koja se primjenjuju u skladu s valonskim pravom te je imao diskrecijsku ovlast samo u pogledu vrste otpada odobrene za oporabu i s obzirom na to da je ta diskrecijska ovlast bila ograničena unaprijed utvrđenim, objektivnim i nediskriminirajućim znanstvenim studijama i kriterijima, potreba za dobivanjem upravnog odobrenja kako bi se ostvarilo pravo na poreznu stopu koja se primjenjuje na postupke oporabe nije značila da su mjere odobrenja selektivne.

(109)

Društvo Renewi ističe i da su zahtjevima koje je podnijelo ministru morali biti priloženi „svi dokumenti potrebni za utvrđivanje predmetnih proizvodnih okolnosti, svojstava otpada i metoda upotrebe”. Podnošenje tih zahtjeva, kao i svih zahtjeva za odobrenje za odlagalište Mont-Saint-Guibert, temeljilo se na mišljenjima Znanstvenog odbora, koji su činili neovisni stručnjaci. Konkretno, ta mišljenja čine okvir za zahtjeve za odobrenje i odluke ministra o dodjeli kako bi se osigurala njihova što bolja usklađenost s rezultatima provedenih procjena učinka i procjena utjecaja na okoliš s obzirom na geotehničke poteškoće koje odlagalište predstavlja. Ministar je stoga registracije i potvrde o oporabi izdavao uvijek na temelju tih različitih izvora informacija, a posebno na temelju mišljenja Znanstvenog odbora od 23. lipnja 2005., 28. ožujka 2006., 11. ožujka 2011. i 6. prosinca 2013., dostavljenih u dokumentaciji zahtjeva.

(110)

Osim toga, sve odluke o odobrenju sadržavaju „korisnički priručnik” s opisima proizvodnih okolnosti, svojstava i metoda upotrebe otpada odobrenog za oporabu. Naposljetku, u svim potvrdama o upotrebi propisuje se da se moraju provesti ispitivanja kvalitete otpada odobrenog za oporabu kako bi se provjerila usklađenost s potrebnim svojstvima.

(111)

Na temelju toga društvo Renewi smatra da su registracije i potvrde izdane u skladu s primjenjivim pravilima i da ministar nije imao diskrecijsku ovlast. Stoga navodi da predmetne mjere nisu pojedinačne mjere, već da su donesene u okviru općeg sustava, čija se selektivnost ne može samo pretpostaviti, nego se mora dokazati.

(112)

Naposljetku, društvo Renewi upućuje na primjer društva BEP Environnement, koje je 2008. na temelju članka 13. Odluke o oporabi dobilo registraciju za provedbu postupaka oporabe „usitnjenog glomaznog neopasnog otpada” na svojem odlagalištu Happe-Chapois radi izvođenja radova potrebnih za trajno postavljanje kupole koja je predviđena u njegovoj dozvoli za rad. Budući da je kupola trebala biti određene visine kako bi se dobio prosječni preostali nagib padine od najmanje 3 % i da operater tijekom provedbe postupaka nije mogao postići potrebnu razinu zbog stupanja na snagu Dekreta Valonske vlade od 18. ožujka 2004. o zabrani odlaganja određenog otpada na odlagališta, valonski ministar izdao je društvu BEP Environnement registraciju potrebnu za započinjanje postupaka oporabe radi obnove odlagališta.

(113)

Društvo Renewi napominje da se u studijama koje su provedene radi izdavanja dozvole za rad odlagališta Mont-Saint-Guibert posebno razmatrala mogućnost upotrebe „visokokvalitetnih materijala” u postupcima koji su se na odlagalištu provodili u okviru njegova zatvaranja u smislu članka 13. Direktive o odlagalištima otpada. Međutim, ta je mogućnost odbačena te se umjesto primarnih materijala, radi njihova očuvanja, upotrebljavao otpad. Prema mišljenju društva Renewi, razmatrala se mogućnost stvaranja kupole upotrebom drugih materijala umjesto otpada, ali je vrlo brzo odbačena jer je bilo jasno da bi to dovelo do rasipanja materijala. Društvo Renewi smatra da se postupcima nije nastojala zamijeniti jedna vrsta otpada drugom jer nakon isteka jedinstvene dozvole više nije bilo dopušteno unositi otpad na odlagalište radi zbrinjavanja. Tvrdi da otpadom koji je oporabljen na odlagalištu nisu zamijenjene druge vrste otpada, čije je unošenje na odlagalište tada bilo zabranjeno, već visokovrijedni materijali, koji bi se morali upotrijebiti umjesto otpada. Stoga bi u ovom predmetu jasno bio ispunjen uvjet povezan sa zamjenom materijala radi očuvanja prirodnih resursa, koji se u pravu EU-a smatra ključnim za postupke oporabe.

(114)

Društvo Renewi tvrdi da je Znanstveni odbor kao glavni materijal za punjenje odlagališta odabrao pahuljastu frakciju (uz usitnjeni glomazni otpad kao dodatak, kako je objašnjeno u odjeljcima 3.1. i 3.2.) zbog njezine dostupnosti u dovoljnim količinama, gustoće i propusnosti te zbog tehničkih razloga povezanih s okolišnim ciljevima iz jedinstvene dozvole.

(115)

Pahuljasta frakcija kao takva upotrebljavala se kako bi se osigurali potrebna visina i nagib padine kupole. Taj je otpad imao posebna svojstva zahvaljujući kojima je mogao ispuniti navedeni cilj: i. vrlo nisku gustoću (0,4 tone/m3 u trenutku zbrinjavanja na odlagalište i 0,6 tona/m3 nakon slijeganja); ii. bionerazgradivost i nepostojanje rizika od reakcija razgradnje otpada te iii. propusnost.

(116)

Društvo Renewi ističe i da se u jedinstvenoj dozvoli te u Poreznom dekretu kao višoj razini materijalna oporaba, koja je sama po sebi priznata kao metoda oporabe otpada, smatrala okolišno najpovoljnijim rješenjem za dovršetak potrebne obnove odlagališta.

(117)

Prema mišljenju društva Renewi, predmetna zapaljiva i bionerazgradiva pahuljasta frakcija nije bila prikladna za spaljivanje ili kao gorivo u cementnoj peći i stoga se nije mogla spaljivati za proizvodnju energije (vidjeti uvodnu izjavu 54.). Nijedna od nekoliko drugih spalionica koje bi možda bile spremne prihvatiti određenu (ograničenu) količinu pahuljaste frakcije s tako visokim NKV-om nije mogla biti valjana alternativa zbog razloga, primjerice, povezanih sa sadržajem klora u predmetnoj pahuljastoj frakciji ili zbog udaljenosti između tih spalionica i proizvodnih jedinica pahuljaste frakcije.

(118)

Društvo Renewi ističe i da je NKV pahuljaste frakcije prenizak za njezinu upotrebu u cementnoj peći. To je zbog toga što otpad općenito mora imati NKV od približno 17 000–18 000 kJ/kg za prihvat u cementnu peć.

(119)

Osim toga, s obzirom na to da nije namijenjena za spaljivanje u spalionici ili cementnoj peći, pahuljasta frakcija koja se upotrebljava na odlagalištu Mont-Saint-Guibert ne podvrgava se predobradi u pogledu sadržaja klora. Međutim, kako bi ispunile obveze zaštite okoliša koje su im određene, posebno kad je riječ o količini klora u parama koje ispuštaju spalionice ili cementne peći, te vrste postrojenja određuju maksimalne razine sadržaja klora iznad kojih se otpad ne prihvaća. Te se razine obično utvrđuju na približno 0,8–1,0 %. Maksimalna razina sadržaja klora može se postići samo ako se otpad podvrgne posebnoj predobradi za tu svrhu. Budući da se to ne odnosi na pahuljastu frakciju koja se oporabljuje na odlagalištu Mont-Saint-Guibert, društvo Renewi tvrdi da ona, suprotno tvrdnji podnositelja pritužbe, ne bi bila prihvaćena za upotrebu u spalionici ili cementnoj peći. Stoga zaključuje da se pahuljasta frakcija nije mogla upotrebljavati za energetsku oporabu i da nema alternativnih upotreba pahuljaste frakcije koje bi bile usklađenije s hijerarhijom otpada.

(120)

Člankom 107. stavkom 1. UFEU-a propisuje se da je „svaka potpora koju dodijeli država članica ili koja se dodjeljuje putem državnih sredstava u bilo kojem obliku koja narušava ili prijeti da će narušiti tržišno natjecanje stavljanjem određenih poduzetnika ili proizvodnje određene robe u povoljniji položaj, nespojiva […] s unutarnjim tržištem u mjeri u kojoj utječe na trgovinu među državama članicama.” Svi uvjeti navedeni u toj odredbi moraju biti ispunjeni kako bi se mjera klasificirala kao potpora u smislu članka 107. stavka 1. UFEU-a (50).

(121)

Iz sudske prakse Suda proizlazi da samo prednosti dodijeljene izravno ili neizravno putem državnih sredstava mogu činiti državnu potporu u smislu članka 107. stavka 1. UFEU-a. Osim toga, te prednosti moraju biti pripisive državi.

(122)

U ovom predmetu prijenos državnih sredstava sastoji se od gubitka poreznih prihoda jer je potvrdama o upotrebi koje su valonska tijela navodno pogrešno izdala omogućeno da društvo Renewi ostvari korist od niže stope regionalnog poreza na zbrinjavanje otpada na odlagalište umjesto pune stope koja se inače primjenjuje.

(123)

Potrebno je utvrditi je li predmetna mjera pripisiva državi članici.

(124)

Prema sudskoj praksi, da bi se ocijenilo je li mjera pripisiva državi, potrebno je razmotriti jesu li tijela javne vlasti sudjelovala u njezinu donošenju (51).

(125)

Prvo, treba napomenuti da je Porezni dekret akt koji su donijela valonska tijela, kao i odobrenje smanjenja poreza. Isto tako, uzastopne registracije oporabe i izdavanje povezanih potvrda o upotrebi društvu Renewi temelje se na odluci valonskog ministra za okoliš. Stoga se mora smatrati da je predmetna mjera pripisiva državi.

(126)

Uzimajući u obzir prethodno navedeno, Komisija smatra da su mjerom državi vjerojatno uskraćena državna sredstva i da su mjere pripisive državi.

(127)

Prema ustaljenoj sudskoj praksi Suda, državnim potporama smatraju se intervencije koje su bez obzira na svoj oblik takve da mogu staviti poduzetnike izravno ili neizravno u povoljniji položaj ili koje se trebaju smatrati gospodarskom prednošću koju poduzetnik korisnik ne bi ostvario u normalnim tržišnim uvjetima (52).

(128)

Pojam gospodarske prednosti uključuje smanjenje normalnog poreznog opterećenje koje utječe na proračun poduzeća. S druge strane, poreznim rješenjem ne dodjeljuje se nikakva prednosti ako porezni obveznik plati poreze koji bi inače platio na temelju pravilne primjene predmetnih (nacionalnih i međunarodnih) propisa.

(129)

Valonskim regionalnim Poreznim dekretom iz 2007. propisuju se različiti porezi za odlagališta otpada ovisno o tome koje se metode obrade otpada primjenjuju. Stoga se na oporabu otpada primjenjuje povoljnija stopa oporezivanja nego na metode obrade koje su štetnije za okoliš i zdravlje ljudi, kao što je zbrinjavanje otpada.

(130)

Kako bi se odlučilo je li primjenom te niže porezne stope društvu Renewi dodijeljena prednost, potrebno je utvrditi klasifikaciju predmetnog postupka s obzirom na definicije iz primjenjivog zakonodavstva EU-a i pojašnjenja navedena u sudskoj praksi Suda.

(131)

Postupci materijalne oporabe i nasipavanja definirani su u Direktivi o otpadu (vidjeti uvodne izjave 21. i 22.).

(132)

U prilozima I. i II. toj direktivi navedeni su i postupci koji se mogu klasificirati kao zbrinjavanje odnosno oporaba. Sud je naveo odredbe Direktive u skladu s kojima ti primjeri nisu taksativni te da se postupak obrade otpada koji se ne može pripisati nijednom postupku ili nijednoj kategoriji postupaka navedenoj u prilozima I. i II. prethodno navedenoj direktivi, isključivo na temelju formulacije predmetnih postupaka, mora klasificirati na pojedinačnoj osnovi s obzirom na ciljeve i definicije te direktive. Stoga je potrebno utvrditi je li glavna svrha predmetnog postupka oporaba otpada kojim se zamjenjuju drugi materijali koji su se mogli koristiti.

(133)

Kako je navedeno u uvodnim izjavama od 27. do 32., postupak mora ispuniti dva uvjeta da bi ga se klasificiralo kao postupak oporabe otpada: i. uvjet očuvanja; i ii. uvjet prikladnosti.

(134)

Za potrebe analize uvjeta očuvanja i prikladnosti dvije vrste pahuljaste frakcije (zapaljiva i bionerazgradiva pahuljasta frakcija), koje se obje u skladu s registracijom upotrebljavaju za prvu zonu te zone od 2. do 8. odlagališta kao neopasni otpad na temelju Odluke Valonske vlade od 10. srpnja 1997. (vidjeti uvodne izjave 53. i 148.), razmatrat će se zajedno. U svjetlu tih dvaju uvjeta analizirat će se i usitnjeni glomazni otpad koji se upotrebljavao za postupke oporabe samo 2009.

(135)

Otpad koji se u skladu s registracijom dobivenom 2016. (vidjeti uvodnu izjavu 71.) upotrebljava u fazi pokrivanja odgovara otpadu navedenom u Prilogu 1. Odluci o oporabi i stoga se de facto smatra oporabljivim (za razliku od otpada za koji se mora zatražiti ad hoc potvrda, kao što su prethodno navedene dvije vrste pahuljaste frakcije).

(136)

Iako je pritužba podnesena 18. rujna 2015. i odnosila se na registracije oporabe otpada i potvrde o upotrebi koje je Renewi dobio prije tog datuma, Komisija će u svojoj analizi uzeti u obzir i registracije i potvrde koje su naknadno dodijeljene društvu Renewi.

(137)

Prema mišljenju Suda, bitna je značajka postupka oporabe otpada njegov glavni cilj, a to je da je otpad koristan jer zamjenjuje druge materijale koji bi se inače morali upotrijebiti za tu svrhu i tako čuva prirodne resurse.

(138)

Očuvanje prirodnih resursa mora biti glavni cilj postupka oporabe. Suprotno tomu, kad je očuvanje prirodnih resursa tek sekundarni učinak postupka čiji je glavni cilj zbrinjavanje otpada, to ne može utjecati na klasifikaciju tog postupka kao postupka zbrinjavanja.

(139)

Stoga je, prema mišljenju Suda, potrebno utvrditi bi li se predmetni postupak proveo čak i ako otpad ne bi bio na raspolaganju te bi se u tom slučaju morali upotrijebiti drugi materijali.

(140)

Komisija prvo primjećuje da je iz primjedaba stranaka vidljivo da se na temelju jedinstvene dozvole od društva Renewi zahtijevalo da radi zaštite okoliša provede postupke oporabe kako bi se obnovila prva zona odlagališta Mont-Saint-Guibert (vidjeti uvodnu izjavu 47.). Društvo Renewi stoga je zatražilo i dobilo nekoliko potvrda (vidjeti uvodne izjave od 49. do 52.).

(141)

Kad je riječ o zonama od 2. do 8., društvo Renewi moglo je na početku upravljati tim zonama na temelju jedinstvene dozvole od 10. svibnja 2004. (vidjeti uvodnu izjavu 47.). Međutim, Komisija ističe da je nakon odluke o zatvaranju odlagališta u skladu sa zahtjevima jedinstvene dozvole i na temelju preporuka koje je Znanstveni odbor iznio u svojem izvješću od 11. ožujka 2011. društvo Renewi od 2011. bilo zakonski obvezno zatvoriti i obnoviti cijelo odlagalište Mont-Saint-Guibert u zonama od 1. do 8. (vidjeti uvodne izjave od 65. do 72.).

(142)

Komisija stoga navodi da se valonskim zakonodavstvom zahtijeva nagib padine kupole koji ne smije prelaziti visinu utvrđenu u jedinstvenoj dozvoli i ne smije biti manji od 3 %. Dozvolom koja je izdana društvu Renewi zahtijeva se visina od maksimalno 161 metar i nagib padine od minimalno 3 % (maksimalno 14 %). Ako se u skladu s uvjetima utvrđenima u dozvoli pokaže da se ta visina ne može postići, društvo Renewi obvezno je popuniti odlagalište materijalima koji ispunjavaju svojstva i uvjete oporabljivog otpada na temelju Odluke o oporabi. Kao rezultat naknadnih zabrana zbrinjavanja određenog otpada na odlagalište u skladu s Dekretom Valonske vlade od 18. ožujka 2004. (vidjeti uvodne izjave 59. i 62.), čime je onemogućeno punjenje odlagališta u prvotno predviđenim rokovima iz jedinstvene dozvole, donesena je odluka o prestanku rada odlagališta. Osim toga, upotreba pahuljaste frakcije opravdana je tehničkom nemogućnošću zatvaranja odlagališta s postojećom količinom otpada (vidjeti uvodnu izjavu 68.).

(143)

Stoga bi se na temelju tih regulatornih obveza odlagalište u svakom slučaju moralo obnoviti (stvaranje kupole i pokrivanje) (vidjeti uvodne izjave 69. i 71.), čak i da prikladni otpad nije bio dostupan u dovoljnim količinama za tu svrhu.

(144)

Prema tome, za obnovu odlagališta upotrebljavali su se samo pahuljasta frakcija i usitnjeni glomazni otpad, iako su se mogli koristiti i drugi materijali koji su postojali u to vrijeme i bili dostupni u dovoljnim količinama. Ti su materijali, kao što su ekspandirana glina, različite vrste pjene i kamenje od lave (vidjeti uvodne izjave od 87. do 89.), bili u skladu s posebnim zahtjevima za obnovu odlagališta.

(145)

Komisija stoga na temelju prethodno navedenog zaključuje da je u ovom predmetu ispunjen uvjet očuvanja.

(146)

Prema mišljenju Suda, postupak se može klasificirati kao postupak oporabe samo ako je prema najnovijim znanstvenim i tehničkim saznanjima korišteni otpad prikladan za tu svrhu.

(147)

U skladu s Direktivom o odlagalištima otpada (vidjeti uvodnu izjavu 32.) inertni i neopasni otpad prikladni su za provedbu radova na rekonstrukciji ili obnovi. Osim toga, u članku 3. stavku 17.a Direktive o otpadu potvrđuje se da je i neopasni otpad prikladan za postupke nasipavanja (vidjeti uvodnu izjavu 33.).

(148)

Komisija napominje da su valonska tijela i društvo Renewi potvrdili da pahuljasta frakcija nije opasni materijal u skladu s uvjetima utvrđenima u Odluci Valonske vlade od 10. srpnja 1997. o utvrđivanju klasifikacije otpada te u svim registracijama i potvrdama izdanima društvu Renewi. Stoga je u skladu s člankom 13. Odluke o oporabi preduvjet za upotrebu otpada za oporabu (vidjeti uvodnu izjavu 18.) da je otpad po prirodi neopasan (vidjeti uvodnu izjavu 53.).

(149)

Iako su valonska tijela prihvatila da se pahuljasta frakcija ne može smatrati inertnim otpadom stricto sensu, iz informacija koje su dostavile stranke proizlazi da je u ovom predmetu taj otpad s obzirom na svoju stvarnu upotrebu imao nekoliko svojstava inertnog otpada. Pahuljasta frakcija tako se vjerojatno neće zapaliti zbog toga što se upotrebljava za punjenje odlagališta (vidjeti uvodne izjave 84. i od 117. do 119.).

(150)

Komisija stoga iz prethodno navedenog zaključuje da se u posebnim okolnostima ovog predmeta pahuljasta frakcija može smatrati prikladnim otpadom i da je uvjet prikladnosti ispunjen. Slično tome, kad je riječ o glomaznom otpadu koji se upotrebljavao od veljače 2009. do prosinca 2009., Komisija smatra da se u ovom predmetu može smatrati da taj otpad ispunjava uvjet prikladnosti jer ima tehnička svojstva potrebna za obnovu odlagališta, naime niske je gustoće, nije biorazgradiv i dostupan je u dovoljnim količinama (vidjeti uvodnu izjavu 85.).

(151)

Uzimajući u obzir prethodno navedeno, Komisija smatra da su valonska tijela pravilno klasificirala predmetne postupke kao postupke oporabe u smislu Direktive o otpadu, a posebno definicije postupka nasipavanja navedene u njezinu članku 3. stavku 17.a, i da su pravilno primijenila dobivenu nižu poreznu stopu u skladu s relevantnim valonskim zakonodavstvom. Komisija stoga zaključuje da se predmetnom mjerom ne dodjeljuje prednost društvu Renewi.

(152)

Komisija navodi da pritužba podnesena u ovom predmetu nije usmjerena na valonski regionalni porezni sustav za zbrinjavanje otpada na odlagalište u cjelini, već samo na njegovu primjenu u konkretnom slučaju postupaka koji su se provodili na odlagalištu Mont-Saint-Guibert na temelju povezanih registracija i potvrda o upotrebi koje je Valonska regija uzastopno dodjeljivala društvu Renewi.

(153)

Selektivnost poreznih mjera procjenjuje se analizom u tri koraka: i. prvo, mora se utvrditi referentni sustav; ii. drugo, treba utvrditi je li određena mjera iznimka u okviru tog sustava jer se njome stvara razlika između gospodarskih subjekata koji su u pogledu ciljeva svojstvenih sustavu u usporedivoj činjeničnoj i pravnoj situaciji, iii. treće, treba utvrditi je li iznimka opravdana prirodom ili općom strukturom referentnog sustava.

(154)

Referentni sustav sastoji se od dosljednog skupa pravila koja se općenito primjenjuju na temelju objektivnih kriterija na sva poduzeća unutar područja primjene definiranog ciljem sustava. Kad je riječ o porezu, oblikovanje referentnog sustava temelji se na elementima poput porezne osnovice, poreznih obveznika, oporezivog događaja i poreznih stopa. Stoga je referentni sustav u načelu sama pristojba (53).

(155)

U ovom je predmetu referentni sustav porez na oporabu otpada na odlagalištu kako proizlazi iz pravila utvrđenih Poreznim dekretom od 22. ožujka 2007., Dekretom od 19. lipnja 2015. o njegovoj izmjeni i Odlukom o oporabi. Taj se sustav temelji na sljedećim čimbenicima:

(156)

Čimbenici navedeni u uvodnoj izjavi 134. objektivni su kriteriji. Osim toga, usklađeni su s ciljem poreza na oporabu otpada na odlagalištu. Konkretno, u valonskom pravnom poretku, kao i u regulatornom okviru EU-a za otpad, razlikuju se postupci zbrinjavanja otpada i postupci oporabe otpada. Valonskim zakonodavstvom propisuju se dvije stope oporezivanja za te dvije vrste postupaka koji se mogu provoditi na odlagalištu. Kako bi se potaknula upotreba postupaka oporabe, porezna stopa koja se primjenjuje na postupke oporabe povoljnija je od one koja se primjenjuje na postupke zbrinjavanja.

(157)

Primjena stope od 0 EUR po toni, a od srpnja 2015. 20 EUR po toni za oporabljivi otpad koji se upotrebljava na odlagalištu opća je mjera koja se može primijeniti na svako društvo koje obavlja djelatnost povezanu s gospodarenjem otpadom iz članka 6. stavka 1. točke 12. (prijašnje točke 11.) Poreznog dekreta. Tom se mjerom općenito i apstraktno osigurava niža porezna stopa za oporabljivi otpad koji se na odlagalištu upotrebljava kao zamjena za proizvode ili opremu potrebnu za rad i obnovu odlagališta, uključujući naknadno održavanje, u skladu s dozvolom za rad ili okolišnom dozvolom. Tom se stopom ne uvode razlike među gospodarskim subjektima koji su u pogledu ciljeva svojstvenih sustavu u usporedivoj činjeničnoj i pravnoj situaciji jer operater odlagališta koji upotrebljava oporabljivi otpad u okviru postupka oporabe nije, kad je riječ o cilju svojstvenom sustavu, posebno poticanju sprečavanja nastanka otpada i poticanju njegove oporabe u Valonskoj regiji, u istoj situaciji kao operater koji se bavi zbrinjavanjem otpada.

(158)

Primjena niže porezne stope na postupke koji se provode na odlagalištu Mont-Saint-Guibert u skladu je s važećim poreznim i okolišnim zakonodavstvom, koje je u skladu s hijerarhijom otpada i ne proizlazi iz diskrecijske odluke nadležnog valonskog ministra. Komisija stoga na temelju informacija koje su dostavile stranke navodi da su odluke ministra o klasifikaciji postupka kao oporabe ili zbrinjavanja strogo ograničene i čine dio trajnog upravnog postupka u kojem se procjenjuju kriteriji na temelju kojih se utvrđuje što može činiti postupke oporabe. Komisija u tom pogledu napominje da klasifikacija uopće nije subjektivna jer podliježe strogom usklađivanju s primjenjivim pravilima i temelji se na objektivnim i transparentnim kriterijima koji su unaprijed utvrđeni u različitim primjenjivim dekretima i odlukama (vidjeti uvodne izjave od 105. do 111.).

(159)

Komisija stoga zaključuje da navodna mjera potpore po svojoj prirodi nije selektivna.

(160)

Zaključno, Komisija utvrđuje da predmetna mjera, odnosno primjena niže stope koja se primjenjuje za postupke oporabe na djelatnosti društva Renewi na odlagalištu Mont-Saint-Guibert umjesto pune stope koja se primjenjuje za postupke zbrinjavanja, nije državna potpora,