(1)

Vijeće je 13. listopada 2020. donijelo Preporuku (EU) 2020/1475 o koordiniranom pristupu ograničavanju slobodnog kretanja kao odgovor na pandemiju bolesti COVID-19 (1). U Preporuci (EU) 2020/1475 utvrđen je koordinirani pristup u sljedećim ključnim područjima: primjeni zajedničkih kriterija i pragova pri donošenju odluka o uvođenju ograničenja slobodnog kretanja, mapiranju opasnosti od prenošenja bolesti COVID-19 na temelju dogovorenog kôda u boji te koordiniranog pristupa u pogledu mjera, ako postoje, koje se mogu na odgovarajući način primijeniti na osobe koje se kreću između područjâ, ovisno o razini rizika od prijenosa u tim područjima.

(2)

Na temelju kriterija i pragova utvrđenih u Preporuci (EU) 2020/1475 Europski centar za sprečavanje i kontrolu bolesti svaki tjedan objavljuje kartu država članica EU-a s pojedinačno označenim regijama kako bi doprinio donošenju odluka u državama članicama (2).

(3)

Kako je predviđeno u uvodnoj izjavi 15. Preporuke (EU) 2020/1475, Komisija bi uz podršku Europskog centra za sprečavanje i kontrolu bolesti, s obzirom na razvoj epidemiološke situacije, trebala redovito ocjenjivati kriterije, potrebe za podacima i pragove navedene u Preporuci, a među ostalim i potrebu za razmatranjem drugih kriterija ili prilagodbom pragova, te svoje nalaze proslijediti Vijeću na razmatranje, zajedno s prijedlogom izmjene Preporuke.

(4)

Nakon takvog prijedloga Komisije Vijeće je 1. veljače 2021. donijelo Preporuku (EU) 2021/119 o izmjeni Preporuke (EU) 2020/1475 o koordiniranom pristupu ograničavanju slobodnog kretanja kao odgovor na pandemiju bolesti COVID-19 (3) s obzirom na vrlo visoku stopu prijenosa unutar zajednice u cijelom EU-u, koja bi mogla biti povezana s većom prenosivošću novih varijanti virusa SARS-CoV-2 koje izazivaju zabrinutost.

(5)

Države članice mogu, u skladu s pravom Unije, ograničiti temeljno pravo na slobodno kretanje zbog javnog zdravlja. Sva ograničenja slobodnog kretanja osoba unutar Unije koja se uvode radi ograničavanja širenja virusa SARS-CoV-2 trebala bi se temeljiti na konkretnim i ograničenim razlozima od javnog interesa, odnosno zaštiti javnog zdravlja. Pri primjeni tih ograničenja potrebno je poštovati opća načela prava EU-a, osobito načela proporcionalnosti i nediskriminacije. Stoga bi trebalo strogo ograničiti područje i vrijeme primjene svih poduzetih mjera, u skladu s nastojanjima da se ponovno uspostavi slobodno kretanje unutar Unije, a one ne bi trebale prelaziti ono što je nužno za zaštitu javnog zdravlja. Osim toga, trebale bi biti usklađene s mjerama koje Unija poduzima kako bi osigurala neometano slobodno kretanje robe i osnovnih usluga na cijelom unutarnjem tržištu, uključujući slobodno kretanje medicinskih potrepština i zdravstvenog osoblja preko granice takozvanim „zelenim trakama” u skladu s Komunikacijom Komisije od 23. ožujka 2020. o uvođenju zelenih traka u okviru mjera upravljanja granicama radi zaštite zdravlja i dostupnosti robe i osnovnih usluga (4).

(6)

Kako bi se olakšalo ostvarivanje prava na slobodno kretanje i boravak na državnom području država članica, Europski parlament i Vijeće postigli su 20. svibnja 2021. dogovor o uvođenju digitalne potvrde EU-a o COVID-u, zajedničkog okvira za izdavanje, provjeru i prihvaćanje interoperabilnih potvrda o cijepljenju, testiranju i preboljenju bolesti COVID-19. Digitalna potvrda EU-a o COVID-u trebala bi doprinijeti olakšavanju postupnog i koordiniranog ukidanja ograničenja slobodnog kretanja uvedenih u skladu s pravom Unije kako bi se ograničilo širenje virusa SARS-CoV-2. Olakšavanje slobode kretanja jedan je od osnovnih preduvjeta za početak gospodarskog oporavka.

(7)

Vijeće je 20. svibnja 2021. donijelo Preporuku (EU) 2021/816 o izmjeni Preporuke (EU) 2020/912 o privremenom ograničenju neobveznih putovanja u EU i mogućem ukidanju takvog ograničenja (5), kojom se država članicama preporučuje smanjenje ograničenja neobveznih putovanja u EU, posebno za državljane trećih zemalja koji su primili posljednju preporučenu dozu cjepiva protiv bolesti COVID-19 za koje je izdano odobrenje za stavljanje u promet na temelju Uredbe (EZ) br. 726/2004 Europskog parlamenta i Vijeća (6). Usto države članice imaju mogućnost da odobre neobvezna putovanja u EU državljanima trećih zemalja koji su primili posljednju preporučenu dozu cjepiva protiv bolesti COVID-19 koje je Svjetska zdravstvena organizacija uvrstila na popis za upotrebu u izvanrednim okolnostima (7). Preporukom (EU) 2021/816 povećani su i pragovi za 14-dnevnu kumulativnu stopu prijavljenih slučajeva bolesti COVID-19 koji se upotrebljavaju za utvrđivanje popisa zemalja izvan EU-a iz kojih bi trebalo dopustiti neobvezna putovanja. Istodobno, kako bi se ograničio rizik da u EU uđu varijante virusa SARS-CoV-2 koje izazivaju zabrinutost ili su od interesa, Preporukom (EU) 2021/816 predviđa se mehanizam „hitnog kočenja” kojim se državama članicama omogućuje brzo i koordinirano djelovanje te privremeno ograničavanje svih putovanja iz pogođenih zemalja na apsolutni minimum. Preporuku (EU) 2020/1475 trebalo bi prilagoditi kako bi se uzela u obzir ta promjena, uključujući promjenu praga za stopu prijavljenih slučajeva.

(8)

Europsko vijeće navelo je u zaključcima od 25. svibnja 2021. (8) da bi u razdoblju prije ljeta trebalo nastaviti s naporima da se osigura koordinirani pristup. U tom kontekstu Europsko vijeće pozdravilo je postignuti dogovor o digitalnoj potvrdi EU-a o COVID-u i pozvalo na njezinu brzu provedbu. Kao sljedeći korak, s ciljem olakšavanja slobodnog kretanja u EU-u, Europsko vijeće pozvalo je na reviziju Preporuke (EU) 2020/1475 do sredine lipnja. Europsko vijeće usto je pozdravilo donošenje Preporuke (EU) 2021/816.

(9)

Uredba o digitalnoj potvrdi EU-a o COVID-u (9) počet će se primjenjivati 1. srpnja 2021. Od tog datuma osobe koje su cijepljene protiv bolesti COVID-19, koje su se testirale na tu bolest ili su je preboljele imat će pravo na dobivanje digitalne potvrde EU-a o COVID-u, među ostalim i ako su, čak i u okviru kliničkog ispitivanja, cijepljene prije datuma početka primjene Uredbe o digitalnoj potvrdi EU-a o COVID-u. Preporuku (EU) 2020/1475 trebalo bi stoga prilagoditi kako bi se na najbolji način iskoristio okvir za digitalnu potvrdu EU-a o COVID-u. Konkretno, digitalne potvrde EU-a o COVID-u omogućuju sigurno izdavanje, provjeru i prihvaćanje interoperabilnih potvrda o cijepljenju, testiranju i preboljenju, kao i potvrda izdanih u skladu s Uredbom o digitalnoj potvrdi EU-a o COVID-u ako to bude primarni alat koji će se upotrebljavati u kontekstu putovanja unutar EU-a.

(10)

Uredbom o digitalnoj potvrdi EU-a o COVID-u predviđa se razdoblje postupnog uvođenja od šest tjedana kako bi se državama članicama koje od datuma početka njezine primjene nisu u mogućnosti izdavati potvrde u formatu koji je u skladu s tom uredbom omogućilo da nastave izdavati potvrde koje još nisu u skladu s Uredbom o digitalnoj potvrdi EU-a o COVID-u. Tijekom razdoblja postupnog uvođenja sve države članice trebaju prihvaćati takve potvrde, kao i potvrde izdane prije datuma početka primjene Uredbe o digitalnoj potvrdi EU-a o COVID-u, pod uvjetom da sadržavaju potrebne podatke. Stoga bi za potrebe Preporuke (EU) 2020/1475 i za takve potvrde trebalo smatrati da su izdane u skladu s Uredbom o digitalnoj potvrdi EU-a o COVID-u.

(11)

Osim toga, osobe koje ne posjeduju digitalnu potvrdu EU-a o COVID-u, posebno zato što su cijepljene prije datuma početka primjene Uredbe o digitalnoj potvrdi EU-a o COVID-u, trebale bi imati svaku razumnu mogućnost da drugim sredstvima dokažu da se relevantna ograničenja slobodnog kretanja koja država članica ne primjenjuje na nositelje takvih potvrda ne bi trebala primjenjivati ni na njih.

(12)

Treba raditi na neometanu uvođenju digitalne potvrde EU-a o COVID-u. U tu bi svrhu države članice trebale u najvećoj mogućoj mjeri iskoristiti postojeće mogućnosti u okviru nacionalnog prava za izdavanje potvrda o bolesti COVID-19 te početi izdavati potvrde u formatu koji je u skladu s Uredbom o digitalnoj potvrdi EU-a o COVID-u i prije početka njezine primjene, na temelju tehničkih specifikacija koje su države članice izradile u okviru mreže e-zdravstva (10). Ako je nacionalnim pravom predviđena provjera potvrda o bolesti COVID-19, nositelji digitalnih potvrda EU-a o COVID-u mogli bi ih već koristiti pri putovanju. Komisija podupire taj postupak i pokreće najvažniji dio digitalne potvrde EU-a o COVID-u, odnosno pristupnik EU-a za pohranu javnih ključeva potrebnih za provjeru digitalne potvrde EU-a o COVID-u. S obzirom na to da se putem pristupnika EU-a ne razmjenjuju osobni podaci, države članice mogle bi iskoristiti njegovu funkcionalnost i prije početka primjene Uredbe o digitalnoj potvrdi EU-a o COVID-u.

(13)

Vidljiv je izražen i stalan silazni trend u 14-dnevnoj kumulativnoj stopi prijavljenih slučajeva bolesti COVID-19 u EU-u/EGP-u, što je uglavnom povezano sa znatnim povećanjem procijepljenosti u Uniji. Ukupno je do 27. svibnja 2021. najmanje jednom dozom cijepljeno 42,8 % odraslih osoba u dobi od 18 godina i više, dok je ukupno potpuno cijepljeno 18,9 % osoba te dobi. Važno je napomenuti da je broj potpuno cijepljenih osoba dosegnuo visoku razinu u prioritetnim skupinama, kao što su osobe u dobi od 80 godina i više te zdravstveni radnici (11). Pri razmatranju primjene ograničenja države članice trebale bi uzeti u obzir razinu zaštite postignutu većom procijepljenošću, posebno kod ciljnih skupina.

(14)

S obzirom na ta pozitivna kretanja države članice počele su postupno ukidati ograničenja putovanja i drugih aktivnosti koja su uvedena kako bi se ograničilo širenje virusa SARS-CoV-2. Kako bi to učinile na siguran način, mnoge države članice upotrebljavaju potvrde o bolesti COVID-19 koje se odnose na cijepljenje, rezultate testova i/ili preboljenje. Kako bi se koordinirao rad na postupnom ukidanju ograničenja slobodnog kretanja koja su, u skladu s pravom Unije, uvedena radi ograničenja širenja virusa SARS-CoV-2, Preporuku (EU) 2020/1475 trebalo bi prilagoditi. Uzimajući u obzir različitu epidemiološku situaciju u područjima označenima različitim bojama utvrđenima Preporukom (EU) 2020/1475, a kako bi se osobama koje putuju unutar Unije pružila veća jasnoća i sigurnost, trebalo bi dodatno pojasniti ograničenja koja bi države članice mogle primijeniti na temelju vlastitih postupaka donošenja odluka.

(15)

S obzirom na niske stope zaraze u „narančastim” područjima osobama koje putuju iz takvih područja ne bi trebalo određivati karantenu ni samoizolaciju. Međutim, države članice mogle bi od takvih putnika zahtijevati da se podvrgnu testu na infekciju virusom SARS-CoV-2 ili ponuditi testove nakon dolaska.

(16)

Kako bi se pojednostavnilo putovanje unutar Unije, trebalo bi utvrditi standardna razdoblja valjanosti testova na infekciju virusom SARS-CoV-2, uzimajući u obzir i predstojeće uvođenje interoperabilne digitalne potvrde EU-a o COVID-u. Većina država članica već propisuje da se uzorak za molekularni test koji se temelji na umnažanju nukleinske kiseline (NAAT) mora uzeti najviše 72 sata prije dolaska. Kraće razdoblje valjanosti od najviše 48 sati opravdano je za brze antigenske testove navedene u Prilogu I. zajedničkom popisu brzih antigenskih testova na COVID-19, koji je dogovorio Odbor za zdravstvenu sigurnost (12), ako država članica prihvaća takve testove za potrebe putovanja. U oba slučaja testove trebaju provesti zdravstveni djelatnici ili za to stručno osoblje.

(17)

Kako je navedeno u Uredbi o digitalnoj potvrdi EU-a o COVID-u, države članice potiče se da osiguraju cjenovno pristupačne i široko dostupne mogućnosti testiranja kako bi se olakšalo ostvarivanje prava na slobodno kretanje, uzimajući u obzir da se nisu svi stanovnici još imali priliku cijepiti. Upotrebom brzih antigenskih testova omogućilo bi se lakše izdavanje cjenovno pristupačnih potvrda o rezultatima testova. Usto, Komisija je izjavila da će mobilizirati 100 milijuna EUR za potporu državama članicama u osiguravanju cjenovno pristupačnih testova.

(18)

Od osoba koje putuju iz „crvenih” područja moglo bi se i dalje zahtijevati da se podvrgnu karanteni ili samoizolaciji, osim ako posjeduju potvrdu o testiranju ne stariju od standardnih razdoblja valjanosti. Od osoba koje ne posjeduju takvu potvrdu o testiranju može se zahtijevati da se nakon dolaska podvrgnu testu na infekciju virusom SARS-CoV-2 te, prema potrebi, karanteni ili samoizolaciji dok se ne dobije negativan rezultat testa.

(19)

Obvezna karantena ili samoizolacija osoba koje dolaze iz drugih država članica znatno je ograničenje slobodnog kretanja. Trebalo bi je određivati samo ako je to apsolutno nužno za zaštitu javnog zdravlja, na primjer zato što dotična osoba dolazi iz „crvenog” područja a nema test na infekciju virusom SARS-CoV-2, zato što dolazi iz „tamnocrvenog” područja ili iz područja u kojem je zabilježena visoka prevalencija varijanti virusa SARS-CoV-2 koje izazivaju zabrinutost ili su od interesa. Osobe koje su u takvim situacijama podvrgnute karanteni ili samoizolaciji povezanoj s putovanjima trebale bi je moći prije prekinuti ako dobiju negativan rezultat testa u roku od pet do sedam dana nakon dolaska, osim ako razviju simptome bolesti COVID-19 ili ako dolaze s područja s visokom prevalencijom varijanti virusa SARS-CoV-2 koje izazivaju zabrinutost ili su od interesa.

(20)

Varijante virusa SARS-CoV-2 i dalje su razlog za zabrinutost pa bi ih države članice trebale uzeti u obzir u kontekstu ograničenja slobodnog kretanja kao odgovor na pandemiju bolesti COVID-19. Europski centar za sprečavanje i kontrolu bolesti redovito procjenjuje nove dokaze o varijantama otkrivenima na temelju epidemioloških podataka, pregleda koji se prema utvrđenim pravilima provode radi praćenja genomskih varijanti ili na temelju drugih znanstvenih izvora (13). To se posebno odnosi na one varijante koje izazivaju zabrinutost za koje postoje jasni dokazi o znatnom utjecaju na prenosivost, težinu oblika bolesti i/ili imunitet koje bi mogle utjecati na epidemiološku situaciju u EU-u/EGP-u te na varijante od interesa za koje su dostupni dokazi o genomskim svojstvima, epidemiološki dokazi ili in vitro dokazi koji bi mogli upućivati na znatan utjecaj na prenosivost, težinu oblika bolesti i/ili imunitet, a koje bi realno mogle utjecati na epidemiološku situaciju u EU-u/EGP-u. Europski centar za sprečavanje i kontrolu bolesti objavljuje pregled (14) udjela varijanti virusa SARS-CoV-2 koje izazivaju zabrinutost i varijanti od interesa u EU-u/EGP-u te opsega sekvenciranja. Kako bi se pravodobno dobivale točne informacije o pojavi i cirkuliranju varijanti virusa SARS-CoV-2 koje izazivaju zabrinutost ili su od interesa, Europski centar za sprečavanje i kontrolu bolesti preporučuje da države članice sekvenciraju najmanje 10 % ili 500 slučajeva pozitivnih na virus SARS-CoV-2 tjedno, kako je navedeno i u Komunikaciji Komisije Europskom parlamentu, Europskom vijeću i Vijeću: Zajednički do pobjede nad bolešću COVID-19 (15). Nedovoljno sekvenciranje uvelike otežava otkrivanje varijanti koje cirkuliraju, a izazivaju zabrinutost, prije nego što počnu utjecati na opću epidemiološku situaciju. Usto je važno da države članice vode računa o razlikama u opsegu sekvenciranja kako se ne bi obeshrabrivale visoke razine sekvenciranja.

(21)

Stoga je građane i dalje primjereno snažno odvraćati od svih neobveznih putovanja u „tamnocrvena” područja i iz njih, u područja i iz područja s visokom prevalencijom varijanti virusa SARS-CoV-2 koje izazivaju zabrinutost ili su od interesa, posebno varijanti kod kojih je prenosivost veća, koje uzrokuju teži oblik bolesti ili utječu na djelotvornost cjepiva, te u područja i iz područja za koja je prevalencija nepoznata zbog nedovoljnog sekvenciranja.

(22)

Prema sadašnjim dokazima, koji se i dalje dopunjuju, za osobe koje su cijepljene i osobe koje su preboljele bolest COVID-19 u prethodnih šest mjeseci čini se da je manje vjerojatno da će druge zaraziti virusom SARS-CoV-2. Slobodno kretanje osoba koje, prema čvrstim znanstvenim dokazima, ne predstavljaju znatan rizik za javno zdravlje, primjerice zato što su imune i ne mogu prenositi virus SARS-CoV-2, ne bi trebalo biti ograničeno jer to nije nužno za postizanje cilja zaštite javnog zdravlja. Ako to epidemiološka situacija dopušta, na slobodno kretanje takvih osoba ne bi se trebala primjenjivati dodatna ograničenja zbog pandemije bolesti COVID-19, primjerice testiranje na infekciju virusom SARS-CoV-2 povezano s putovanjima ili samoizolacija ili karantena povezane s putovanjima, osim ako su takva dodatna ograničenja prema najnovijim dostupnim znanstvenim dokazima u skladu s načelom predostrožnosti, nužna i razmjerna za potrebe zaštite javnog zdravlja te nediskriminirajuća.

(23)

Mnoge države članice već izuzimaju ili planiraju izuzeti cijepljene osobe od ograničenja slobodnog kretanja unutar Unije, a predstojećim uvođenjem interoperabilne digitalne potvrde EU-a o COVID-u putnicima će biti lakše dokazati da su cijepljeni. U skladu s privremenim smjernicama o koristima potpunog cijepljenja protiv bolesti COVID-19 za prijenos i implikacijama za nefarmaceutske mjere, koje je Europski centar za sprečavanje i kontrolu bolesti objavio 21. travnja 2021. (16), zahtjevi za testiranje i karantenu putnika, ako su na snazi, mogu se ukinuti ili izmijeniti za potpuno cijepljene pojedince sve dok je u zajednici u zemlji podrijetla cirkuliranje varijanti koje izazivaju zabrinutost ili su od interesa nepostojeće ili vrlo nisko. To je zato što se vjerojatnost da će potpuno cijepljeni putnik predstavljati rizik za daljnji prijenos bolesti COVID-19 procjenjuje kao vrlo niska, osim ako se poveća zbog, primjerice, visoke prevalencije varijanti koje izazivaju zabrinutost ili su od interesa. Stoga se osobe koje su potpuno cijepljene cjepivom protiv bolesti COVID-19 za koje je izdano odobrenje za stavljanje u promet na temelju Uredbe (EZ) br. 726/2004 pri kretanju unutar Unije ne bi trebale podvrgnuti dodatnom testiranju na infekciju virusom SARS-CoV-2 povezanom s putovanjima ni samoizolaciji ili karanteni povezanima s putovanjima. Istodobno bi, u sadašnjoj epidemiološkoj situaciji u EU-u/EGP-u, u javnim prostorima i na velikim okupljanjima, među ostalim za vrijeme putovanja, trebalo zadržati nefarmaceutske mjere kao što su držanje razmaka, nošenje maski te higijena ruku i dišnih putova, bez obzira na status cijepljenja pojedinca.

(24)

Kako bi se pojednostavnila putovanja unutar Unije, trebalo bi dogovoriti zajedničko tumačenje uvjeta pod kojima cijepljene osobe trebaju biti izuzete od ograničenja putovanja. Cijepljene osobe trebalo bi izuzeti od ograničenja nakon što prođe najmanje 14 dana od potpunog cijepljenja. Osobe koje su primile drugu od predviđene dvije doze za cjepivo protiv bolesti COVID-19, među ostalim onda kada su u skladu s nacionalnim strategijama cijepljenja primijenjene dvije doze različitih cjepiva protiv bolesti COVID-19, i osobe koje su primile cjepivo za koje je predviđena jedna doza trebalo bi smatrati potpuno cijepljenima.

(25)

Kako bi se cijepljenje odvijalo brzo, neke države članice pristupile su cijepljenju što većeg broja ljudi u skupinama izloženima visokom riziku od razvoja teških simptoma bolesti COVID-19. Druga je preporuka da se osobama koje su bile zaražene virusom SARS-CoV-2 daje samo jedna doza cjepiva za koje su predviđene dvije doze. Prema izvješću Europskog centra za sprečavanje i kontrolu bolesti od 6. svibnja 2021., od 23 zemlje EU-a/EGP-a koje su poslale odgovor devet ih preporučuje jednu dozu cjepiva za koje su predviđene dvije doze ako je osoba već bila zaražena (17). Postoje novi dokazi da osobe koje su bile zaražene virusom SARS-CoV-2, a prime jednu dozu cjepiva Comirnaty ili cjepiva Moderna protiv bolesti COVID-19 (cjepiva mRNA) razvijaju broj protutijela, B-stanica i T-stanica sličan ili viši nego osobe koje nisu bile zaražene. Usto, u nekim je studijama utvrđeno da je broj protutijela, B-stanica i T-stanica kod prethodno zaraženih osoba koje su primile samo jednu dozu cjepiva sličan kao kod osoba koje nisu bile zaražene, a primile su dvije doze cjepiva. Postoje i novi dokazi da su razine protutijela kod prethodno zaraženih osoba koje su primile jednu dozu cjepiva Vaxzevria više nego kod osoba koje nisu bile zaražene i primile su jednu dozu, a čini se da osobe koje su bile zaražene i primile su jednu dozu cjepiva imaju sličan odgovor protutijela kao osobe koje nisu bile zaražene, a primile su dvije doze cjepiva. Ne dovodeći u pitanje nadležnost država članica da utvrde svoje strategije cijepljenja, prema osobi koja je nakon što je bila zaražena virusom SARS-CoV-2 primila jednu od predviđene dvije doze cjepiva protiv bolesti COVID-19 za koje je izdano odobrenje za stavljanje u promet na temelju Uredbe (EZ) br. 726/2004 trebalo bi u kontekstu putovanja postupati kao da je potpuno cijepljena ako je u potvrdi o cijepljenju navedeno da je cijepljenje dovršeno primjenom jedne doze.

(26)

Države članice mogle bi ukinuti ograničenja i u drugim situacijama. U skladu s člankom 5. stavkom 5. prvim podstavkom Uredbe o digitalnoj potvrdi EU-a o COVID-u ako države članice na temelju dokaza o cijepljenju ne primjenjuju ograničenja slobodnog kretanja ni u drugim situacijama, primjerice ako je primljena prva od predviđene dvije doze, pod jednakim bi uvjetima trebale prihvaćati i potvrde o cijepljenju za cjepiva protiv bolesti COVID-19 obuhvaćena člankom 5. stavkom 5. prvim podstavkom te uredbe. Države članice trebale bi za iste potrebe moći prihvatiti i potvrde o cijepljenju izdane za cjepivo protiv bolesti COVID-19 obuhvaćeno člankom 5. stavkom 5. drugim podstavkom Uredbe o digitalnoj potvrdi EU-a o COVID-u.

(27)

Sve više dokaza ide u prilog preporuci da osobe koje su preboljele laboratorijski potvrđen slučaj bolesti COVID-19 ne trebaju dodatno testiranje na infekciju virusom SARS-CoV-2 povezano s putovanjima ni samoizolaciju ili karantenu povezane s putovanjima barem 180 dana od prvog pozitivnog NAAT testa, pod uvjetom da se zadrže nefarmaceutske mjere kao što su držanje razmaka, nošenje maski te higijena ruku i dišnih putova. Zbog toga mnoge države članice već izuzimaju ili planiraju izuzeti osobe koje su preboljele bolest od ograničenja slobodnog kretanja unutar Unije, a predstojećim uvođenjem interoperabilne digitalne potvrde EU-a o COVID-u putnicima će biti lakše dokazati da su preboljeli bolest nakon pozitivnog NAAT testa na infekciju virusom SARS-CoV-2.

(28)

U skladu s predostrožnim pristupom trebalo bi uspostaviti mehanizam „hitnog kočenja”, prema kojem bi države članice od nositelja potvrda o cijepljenju ili potvrda o preboljenju trebale ponovno zahtijevati da se podvrgnu testu na infekciju virusom SARS-CoV-2 i/ili karanteni/samoizolaciji ako se epidemiološka situacija u državi članici ili regiji unutar države članice naglo pogorša, osobito ako se zabilježi visoka prevalencija varijanti virusa SARS-CoV-2 koje izazivaju zabrinutost ili su od interesa, a kod kojih je prenosivost veća ili uzrokuju teži oblik bolesti ili utječu na djelotvornost cjepiva. Prema članku 11. stavku 2. Uredbe o digitalnoj potvrdi EU-a o COVID-u u takvim situacijama dotična država članica obavješćuje Komisiju i druge države članice o uvođenju takvih novih ograničenja ako je moguće 48 sati unaprijed. Kako bi se osigurala koordinacija, posebno kad se uvode ograničenja zbog novih varijanti virusa SARS-CoV-2 koje izazivaju zabrinutost ili su od interesa, Vijeće bi u bliskoj suradnji s Komisijom trebalo na temelju takvih informacija zadužiti da koordinirano preispita stanje.

(29)

Kako bi se osiguralo jedinstvo obitelji koje putuju zajedno, od maloljetnika koji putuju s jednim ili oba roditelja ili s drugom osobom koja je u njihovoj pratnji ne bi se trebalo zahtijevati da se podvrgnu karanteni/samoizolaciji povezanoj s putovanjima ako se takav zahtjev ne određuje za osobu u pratnji, primjerice zato što ima potvrdu o cijepljenju ili potvrdu o preboljenju. Usto bi djecu mlađu od 12 godina trebalo izuzeti od zahtjeva za testiranje na infekciju virusom SARS-CoV-2 povezano s putovanjima.

(30)

Države članice potiče se da u najvećoj mogućoj mjeri olakšaju putovanja iz prekomorskih zemalja ili područja navedenih u članku 355. stavku 2. UFEU-a i u Prilogu II. UFEU-u ili iz Farskih otoka.

(31)

Praćenje kontakata jedan je od glavnih alata za borbu protiv širenja virusa, posebno za suzbijanje pojave novih varijanti. Usto je točno i pravovremeno praćenje kontakata teže u prekograničnim situacijama s velikim brojem putnika koji se nalaze blizu jedni drugima. Kako bi se taj problem riješio, države članice trebale bi razmotriti mogućnost da od osoba koje na njihovo državno područje ulaze prometnim sredstvima za kolektivni prijevoz u kojima su rezervirana sjedala ili kabine zahtijevaju da podnesu obrasce za lociranje putnika (PLF-ovi) u skladu s propisima o zaštiti podataka, posebno ako ih se testira samo nakon dolaska. U tu svrhu u okviru akcije EU Healthy Gateways razvijen je zajednički digitalni obrazac za lociranje putnika (18) koji bi države članice mogle upotrebljavati. Države članice trebalo bi poticati da se uključe u platformu za razmjenu PLF-ova, koja je dio sustava ranog upozoravanja i odgovora, kako bi mogle bolje pratiti kontakte u prekograničnim situacijama u svim prometnim sredstvima. Platforma za razmjenu PLF-ova omogućit će sigurnu, pravovremenu i djelotvornu razmjenu podataka među nadležnim tijelima država članica tako što će im omogućiti da šalju informacije iz svojih postojećih nacionalnih digitalnih sustava PLF-ova i relevantne epidemiološke informacije ostalim nadležnim tijelima automatski i na interoperabilan način. U tu je svrhu Komisija 27. svibnja 2021. donijela Provedbenu odluku Komisije o izmjeni Provedbene odluke (EU) 2017/253 u pogledu uzbuna uzrokovanih ozbiljnim prekograničnim prijetnjama zdravlju i u svrhu otkrivanja kontakata putnika identificiranih s pomoću obrazaca za lociranje putnika (19).

(32)

Države članice trebalo bi poticati da objavljuju relevantne informacije i u strojno čitljivom formatu kako bi olakšale obradu dionicima, kao što su pružatelji usluga prekograničnog prijevoza putnika.

(33)

S obzirom na razvoj epidemiološke situacije i nove znanstvene spoznaje, među ostalim u pogledu potrebe za ponovljenim cijepljenjima radi zaštite od novih varijanti ili za docjepljivanjem u redovitim vremenskim razmacima, Komisija bi uz pomoć Europskog centra za sprečavanje i kontrolu bolesti trebala i dalje redovito preispitivati ovu Preporuku, osobito nakon što se dosegne znatna razina procijepljenosti. U okviru tog preispitivanja trebalo bi također ocjenjivati kriterije, potrebe za podacima i pragove iz ove Preporuke, uključujući potrebu za eventualnim razmatranjem drugih kriterija, poput stope testiranja, stope hospitalizacije, procijepljenosti i opsega sekvenciranja, ili za prilagodbom pragova te svoje nalaze proslijediti Vijeću radi razmatranja, zajedno s prijedlogom o izmjeni Preporuke, ako je to potrebno,

1.

u točki 8. podtočka (c) zamjenjuje se sljedećim:

2.

u točki 8. dodaju se sljedeće podtočke (d) i (e):

3.

u točki 10. podtočke (a), (b) i (c) zamjenjuju se sljedećim:

4.

u točki 13. podtočke (b), (c) i (d) zamjenjuju se sljedećim:

5.

u točki 13. briše se podtočka (e);

6.

točka 16.a zamjenjuje se sljedećim:

7.

točka 17. zamjenjuje se sljedećim:

8.

umeće se sljedeća točka 17.aa:

9.

umeće se sljedeća točka 17.ab:

10.

nakon točke 17.b umeće se sljedeći naslov:

11.

točka 18. zamjenjuje se sljedećim:

12.

umeće se sljedeća točka 18.a:

13.

nakon točke 18.a umeće se sljedeći naslov:

14.

točka 19.a zamjenjuje se sljedećim:

15.

točka 19.b zamjenjuje se sljedećim:

16.

umeće se sljedeća točka 19.c:

17.

točka 20. zamjenjuje se sljedećim:

18.

točka 23. zamjenjuje se sljedećim:

19.

točka 25. zamjenjuje se sljedećim:

20.

nakon točke 25. umeće se sljedeći naslov:

21.

umeće se sljedeća točka 25.a: