(1)

Europska komisija („Komisija”) pokrenula je 14. listopada 2020. antidampinški ispitni postupak u vezi s uvozom u Uniju brezovih šperploča podrijetlom iz Rusije na temelju članka 5. osnovne uredbe. Komisija je 11. lipnja 2021. Provedbenom uredbom Komisije (EU) 2021/940 (2) („privremena uredba”) uvela privremenu antidampinšku pristojbu na uvoz brezovih šperploča podrijetlom iz Rusije.

(2)

Nakon privremene objave nekoliko je strana tvrdilo da je do promjene tržišnih uvjeta došlo nakon razdoblja ispitnog postupka („RIP”) (1. srpnja 2019. – 30. lipnja 2020.) i da s obzirom na te promjene uvođenje konačnih mjera ne bi bilo opravdano.

(3)

Komisija je 18. kolovoza 2021. u okviru ispitnog postupka od zainteresiranih strana u Uniji zatražila da dostave informacije koje se odnose na razdoblje nakon RIP-a (od srpnja 2020. do lipnja 2021.) kako bi ispitala i procijenila mogući učinak navodnih promijenjenih okolnosti na tržištu Unije. Primljene su informacije od triju proizvođača iz Unije u uzorku, jednog proizvođača iz Unije koji nije uključen u uzorak, podnositeljâ pritužbi i 63 zainteresirane strane, uključujući korisnike, uvoznike, udruženja i druge proizvođače iz Unije. Proizvođači iz Unije u uzorku dostavili su zatražene informacije o određenim pokazateljima.

(4)

Komisija je 31. kolovoza 2021. obavijestila sve zainteresirane strane o bitnim činjenicama i razmatranjima na temelju kojih je namjeravala uvesti konačnu antidampinšku pristojbu na uvoz brezovih šperploča podrijetlom iz Rusije, a koji su se temeljili na stanju tijekom razdoblja ispitnog postupka, s obzirom na to da su se navodna kretanja nakon RIP-a smatrala privremenima. Svim je stranama odobreno razdoblje unutar kojeg su mogle podnijeti primjedbe. Nakon konačne objave nekoliko zainteresiranih strana zatražilo je obustavu antidampinških mjera u skladu s člankom 14. stavkom 4. osnovne uredbe pozivajući se na navodne promjene na tržištu nakon RIP-a, koje bi dovele u pitanje potrebu za naplatom pristojbi nakon njihova uvođenja. S obzirom na dostupne informacije, Komisija je odlučila ispitati bi li obustava konačnih antidampinških mjera (ako postoje) u skladu s člankom 14. stavkom 4. osnovne uredbe bila opravdana.

(5)

Komisija je 11. listopada 2021. objavila da ne namjerava obustaviti mjere na temelju članka 14. stavka 4. osnovne uredbe. Svim je stranama dano razdoblje unutar kojeg su mogle podnijeti primjedbe.

(6)

Komisija je zatim 9. studenoga 2021. uvela konačne antidampinške pristojbe (3) na brezove šperploče iz Rusije u rasponu od 14,40 % do 15,80 %. Istodobno je najavila da će se odluka o mogućoj obustavi donijeti u kasnijoj fazi.

(7)

Člankom 14. stavkom 4. osnovne uredbe propisano je da se, u interesu Unije, antidampinške mjere mogu obustaviti ako se uvjeti na tržištu privremeno promijene u mjeri da se šteta vjerojatno ne bi ponovo vratila kao posljedica obustave. Iz toga slijedi da se antidampinške mjere mogu obustaviti samo u situaciji u kojoj su se okolnosti promijenile u tolikoj mjeri da industrija Unije više nije materijalno oštećena.

(8)

Tijekom razmatranog razdoblja (od 2017. do lipnja 2020.) uvoz iz Rusije povećao se za 14 % te je u RIP-u dosegnuo tržišni udio od 46 %, u odnosu na 40 % u 2017. Istodobno, kretanja gospodarskog stanja industrije Unije bila su negativna u svim glavnim pokazateljima: proizvodnja (– 14 %), prodaja u EU-u (– 17 %), tržišni udio (s 47 % na 39 %) i profitabilnost (s + 10 % na – 3 %). Komisija je na temelju toga zaključila da je industrija Unije pretrpjela materijalnu štetu zbog dampinškog uvoza. Kad je riječ o podacima nakon RIP-a, Komisija je smatrala očekivanim da navodno neuobičajeno visoke cijene predmetnog proizvoda nakon RIP-a i povećanje prijevoza budu privremene posljedice globalnog oporavka gospodarstva i porasta potražnje nakon krize uzrokovane bolešću COVID-19. Stoga informacije dostupne Komisiji o razdoblju nakon RIP-a nisu utjecale na zaključke o materijalnoj šteti i uzročnosti i uvođenje pristojbi smatralo se primjerenim.

(9)

Analiza dodatnih informacija koje je Komisija zatražila kako bi ispitala stanje na tržištu Unije nakon RIP-a u skladu s člankom 14. stavkom 4. osnovne uredbe pokazala je da se stanje industrije Unije nije znatno promijenilo u odnosu na stanje tijekom RIP-a.

(10)

Tijekom razdoblja nakon RIP-a prodaja proizvođača iz Unije nepovezanim stranama u Uniji razvijala se pozitivno, tj. povećala se za 9 % u odnosu na RIP. Međutim, u usporedbi s referentnom godinom razmatranog razdoblja (točnije 2017.), prodaja u EU-u i dalje je bila 15 % niža. Slično tomu, obujam i kapacitet proizvodnje razvijali su se pozitivno od RIP-a, uz povećanje od 11 % u proizvodnji i 4 % u proizvodnom kapacitetu, što je dovelo do povećanja iskorištenosti kapaciteta od 7 %. Ipak, u usporedbi s 2017., obujam proizvodnje nakon RIP-a smanjio se za 8 %, a iskorištenost kapaciteta za 7 %.

(11)

Kad je riječ o profitabilnosti, industrija Unije i dalje je bilježila gubitke (– 1,1 %) tijekom razdoblja nakon RIP-a ostvarivši dobit znatno nižu od ciljne (9,7 %), koja je utvrđena na razini iz 2017. jer je utvrđeno da je te godine industrija Unije poslovala u uobičajenim tržišnim uvjetima bez dampinga. To pokazuje da je industrija Unije samo djelomično ostvarila korist od veće potražnje jer je povećanje prodaje i cijena u velikoj mjeri neutralizirano povećanjem troškova proizvodnje (povećanje cijena slično je utjecalo na sirovine) i odgođenim prilagodbama cijena zbog ugovornih obveza.

(12)

Komisija je na temelju navedenog zaključila da, iako je industrija Unije imala koristi od povećanja potražnje, a djelomično i od viših cijena na tržištu nakon RIP-a, što pokazuje pozitivno kretanje određenih pokazatelja (vidjeti uvodne izjave 10. i 11.) u usporedbi s RIP-om, ti znakovi oporavka nisu bili dovoljno snažni da isprave štetu nanesenu industriji Unije, što je vidljivo kad se kretanja usporede s 2017. Nadalje, industrija Unije i dalje je bilježila gubitke u razdoblju nakon RIP-a. Stoga je Komisija zaključila da dokazi nisu pokazali da su se tržišni uvjeti privremeno promijenili u mjeri da se šteta vjerojatno ne bi ponovno vratila kao posljedica obustave.

(13)

Nakon objave nalaza Komisije neke su strane, uključujući proizvođače izvoznike, uvoznike i korisnike, osporavale zaključak antidampinškog ispitnog postupka tvrdeći da industriji Unije nije naštetio ruski uvoz, nego drugi čimbenici. Konkretno, tvrdile su da su u razdoblju nakon RIP-a industriji Unije naštetili troškovi proizvodnje i odgođene prilagodbe cijena.

(14)

Komisija je podsjetila da je analiza uzročnosti bila predmet zasebnog antidampinškog postupka u kojem je Komisija zaključila da je dampinški uvoz iz Rusije uzrokovao materijalnu štetu industriji Unije i da nijedan od pojedinačno ili zajednički analiziranih čimbenika nije umanjio uzročno-posljedičnu vezu između dampinškog uvoza i štete koju je pretrpjela industrija Unije u mjeri u kojoj takva veza više ne bi bila stvarna i bitna (4). Ispitivanje elemenata iz članka 14. stavka 4. osnovne uredbe odnosi se na drugo pitanje (konkretno, je li vjerojatno da će se šteta nastaviti ako se mjere obustave) i ne može biti temelj za ponovno pokretanje već provedene analize koja je rezultirala uvođenjem mjera. Stoga je ta tvrdnja odbačena jer se nije odnosila na nalaze Komisije u kontekstu članka 14. stavka 4.

(15)

Osim toga, Komisija je napomenula da u svojoj analizi kretanja nakon RIP-a (prethodno navedeni odjeljak 2.2.) nije utvrdila da je nastavak štete bio uzrokovan povećanjem troškova proizvodnje. Naprotiv, kako je objašnjeno u uvodnoj izjavi 12., industrija Unije imala je koristi od povećanja potražnje, a djelomično i od viših cijena na tržištu. Komisija je napomenula i da je neovisno o učincima odgođenih prilagodbi cijena i troškova proizvodnje zbog tržišnih kretanja nakon RIP-a, nalaz o materijalnoj šteti uzrokovanoj ruskim uvozom tijekom RIP-a iz Provedbene uredbe Komisije (EU) 2021/1930 utvrđen na temelju informacija koje se odnose na razdoblje od 2017. do lipnja 2020. i da nije uzet u obzir u kontekstu analize elemenata iz članka 14. stavka 4. osnovne uredbe. Stoga su te tvrdnje odbačene.

(16)

Nakon objave neke su strane, uključujući proizvođače izvoznike, uvoznike i korisnike, tvrdile i da bi Komisija trebala provesti prognostičku analizu kako bi utvrdila jesu li se „tržišni uvjeti privremeno promijenili u mjeri da se šteta vjerojatno ne bi ponovno vratila kao posljedica obustave” u skladu s člankom 14. stavkom 4. osnovne uredbe. Osim toga, neke su strane tvrdile da bi Komisija trebala uzeti u obzir neravnotežu između ponude i potražnje kako je učinjeno u postupku u vezi s uvozom plosnatih valjanih proizvoda od aluminija podrijetlom iz Kine.

(17)

Kad je riječ o prognostičkoj analizi, Komisija je podsjetila da je na temelju analize podataka nakon RIP-a zaključeno da je industrija Unije i dalje oštećena i da stoga uvjeti za obustavu nisu ispunjeni. Stoga nije bilo osnove za provedbu prognostičke analize vjerojatnosti da se šteta nastavi kao posljedica obustave jer je analiza pokazala da je industrija Unije i dalje bila materijalno oštećena u razdoblju nakon RIP-a. Isto tako, s obzirom na nastavak štete za industriju Unije, prognostička analiza neravnoteže između ponude i potražnje smatrala se neopravdanom.

(18)

Nakon objave proizvođač izvoznik grupa Segezha tvrdio je i da bi najopravdaniji oblik mjere bila pristojba u obliku najniže uvozne cijene. Komisija je podsjetila da je analiza u pogledu oblika mjera izvan opsega ovog postupka te je stoga odbacila tu tvrdnju.

(19)

Nakon objave ruski proizvođač izvoznik u uzorku Syktyvkar Plywood Mill tvrdio je da Komisija u dokumentu o objavi nije navela informacije koje su dostavile zainteresirane strane koje nisu proizvođači iz EU-a. Komisija je podsjetila da nema obvezu u dokumentu o objavi navesti sve primjedbe svih zainteresiranih strana jer je svoje zaključke pravilno i detaljno obrazložila. Komisija je ipak napomenula da su svi podnesci i primjedbe zainteresiranih strana propisno ispitani i razmotreni u analizi moguće obustave u skladu s člankom 14. stavkom 4. osnovne uredbe.

(20)

Nakon objave neke su zainteresirane strane tvrdile da bi uvođenje mjera bilo protivno interesu Unije. Komisija je podsjetila da je interes Unije u uvođenju mjera već propisno analiziran u antidampinškom postupku (posebno u uvodnim izjavama od 213. do 236. Provedbene uredbe (EU) 2021/1930, u kojima je zaključeno da ne postoje uvjerljivi dokazi da uvođenje mjera na uvoz brezovih šperploča podrijetlom iz Rusije nije u interesu Unije). Nadalje, podsjeća se da je u skladu s člankom 14. stavkom 4. osnovne uredbe analiza interesa Unije relevantna samo ako industrija Unije više nije oštećena i ako nije vjerojatno da bi se šteta ponovno vratila kao posljedica obustave. S obzirom na to da je u analizi kretanja nakon RIP-a zaključeno da je industrija Unije i dalje oštećena i da stoga uvjeti za obustavu nisu ispunjeni, Komisija nije smatrala potrebnim ocijeniti interes Unije u skladu s člankom 14. stavkom 4. osnovne uredbe.

(21)

Nakon objave neke su zainteresirane strane tvrdile da bi Komisija trebala obustaviti konačne mjere za kvadratne ploče. Prvo, Komisija je napomenula da je člankom 14. stavkom 4. osnovne uredbe predviđena obustava mjera uvedenih na uvoz cijelog predmetnog proizvoda, a ne njegova dijela. Komisija je nadalje napomenula da je zahtjev za isključenje kvadratnih ploča razmotren u usporednom antidampinškom postupku, u kojem je zahtjev za isključenje kvadratnih ploča odbijen (5). Tvrdnja je stoga odbačena.

(22)

Budući da je ispitivanje kretanja nakon RIP-a pokazalo da industrija Unije i dalje trpi štetu, Komisija nije mogla zaključiti da su se tržišni uvjeti privremeno promijenili u mjeri da se šteta vjerojatno ne bi ponovno vratila kao posljedica obustave te da bi obustava mjera bila u interesu Unije u skladu s člankom 14. stavkom 4. osnovne uredbe. Ovom se Odlukom ne dovodi u pitanje pravo Komisije da donese odluku u skladu s člankom 14. stavkom 4. osnovne uredbe ako se tržišni uvjeti u budućnosti promijene.

(23)

Komisija je stoga odlučila da neće obustaviti antidampinške pristojbe na uvoz brezovih šperploča iz Rusije uvedene Provedbenom uredbom (EU) 2021/1930,