(1)

Europska komisija („Komisija”) pokrenula je 21. prosinca 2017. antisubvencijski ispitni postupak u pogledu uvoza u Uniju električnih bicikala podrijetlom iz Narodne Republike Kine („NRK”, „Kina” ili „predmetna zemlja”). Pokretanje postupka temeljilo se na članku 10. Uredbe (EU) 2016/1037 Europskog parlamenta i Vijeća od 8. lipnja 2016. o zaštiti od subvencioniranog uvoza iz zemalja koje nisu članice Europske unije („osnovna uredba”). Komisija je Obavijest o pokretanju postupka objavila u Službenom listu Europske unije („Obavijest o pokretanju postupka”) (2)..

(2)

Komisija je ispitni postupak pokrenula nakon pritužbe koju je 8. studenoga 2017. podnijelo Europsko udruženje proizvođača bicikala („EBMA” ili „podnositelj pritužbe”). u ime proizvođača iz Unije koji čine više od 25 % ukupne proizvodnje električnih bicikala u Uniji. Pritužba je sadržavala dokaze o subvencioniranju i posljedičnoj šteti koji su bili dostatni da se opravda pokretanje ispitnog postupka.

(3)

Komisija je prije pokretanja antisubvencijskog ispitnog postupka obavijestila kinesku vladu („kineska vlada”) (3) da je zaprimila propisno dokumentiranu pritužbu te ju je pozvala na savjetovanje u skladu s člankom 10. stavkom 7. osnovne uredbe. Kineska vlada prihvatila je ponuđena savjetovanja, koja su održana 18. prosinca 2017. Tijekom savjetovanja uzete su u obzir primjedbe koje je dostavila kineska vlada. Međutim, nije bilo moguće postići zajedničko rješenje.

(4)

Komisija je 18. srpnja 2018. uvela privremenu antidampinšku pristojbu na uvoz istog proizvoda podrijetlom iz NRK-a (4) („antidampinška uredba”) u ispitnom postupku koji je pokrenut na temelju Obavijesti objavljene 20. listopada 2017. (5) („usporedni antidampinški ispitni postupak”).

(5)

Analize štete, uzročnosti i interesa Unije provedene u navedenom antisubvencijskom i usporednom antidampinškom ispitnom postupku istovjetne su mutatis mutandis jer su definicija industrije Unije, reprezentativni proizvođači iz Unije i razdoblje ispitnog postupka isti u oba ispitna postupka. Svi relevantni elementi koji se odnose na te aspekte uzeti su u obzir i u ovom ispitnom postupku.

(6)

Kineska vlada, Kineska gospodarska komora za uvoz i izvoz strojeva i elektroničkih proizvoda („CCCME”) i Zajednica europskih uvoznika električnih bicikala („CEIEB”), od kojih potonje dvije zastupaju nekoliko zainteresiranih strana, dostavile su primjedbe nakon pokretanja postupka.

(7)

Te su strane tvrdile da su razlozi zbog kojih je Komisija odobrila povjerljivo postupanje s obzirom na identitet nekih zainteresiranih strana koje podržavaju pritužbu nedostatni i neutemeljeni. Dodale su da neki proizvođači iz Unije uvoze cijele električne bicikle iz NRK-a i da se stoga, s obzirom na članak 9. stavak 1. osnovne uredbe, ne mogu smatrati dijelom industrije Unije. Istaknule su da, zbog povjerljivog postupanja s identitetom nekih zainteresiranih strana, proizvođači izvoznici ne mogu primjereno ispitati postupovnu legitimaciju u ovom predmetu. Slično tomu, tvrdile su da pritužba ne sadržava ni popis svih poznatih proizvođača istovjetnog proizvoda iz Unije ni obujam i vrijednost proizvoda tih proizvođača.

(8)

Komisija je tu tvrdnju odbacila. Komisija je podsjetila da člankom 9. stavkom 1. osnovne uredbe nije zabranjeno određene proizvođače iz Unije smatrati dijelom domaće industrije samo zbog toga što uvoze predmetni proizvod. Nadalje, Komisija je bila zadovoljna razinom podrške koju je industrija Unije izrazila u pogledu pokretanja ovog predmeta. Usto, pritužba je sadržavala popis poznatih proizvođača iz Unije (6) te njihov ukupni obujam proizvodnje (7). U skladu s time zainteresirane su strane mogle ocijeniti popis poznatih proizvođača istovjetnog proizvoda iz Unije.

(9)

Na temelju tih informacija kineska vlada, CCCME i CEIEB mogli su utvrditi da dva društva navedena kao proizvođači iz Unije električne bicikle uvoze i iz predmetne zemlje. Stoga je jasno da su te zainteresirane strane u potpunosti mogle iskoristiti svoja prava na obranu u tom pogledu.

(10)

Te su tvrdnje stoga odbijene.

(11)

CCCME je dodatno tvrdio da pritužba nije sadržavala potrebnu razinu dostatnih dokaza koji bi doveli do pokretanja ispitnog postupka. CCCME je naveo četiri razloga u prilog toj tvrdnji.

(12)

Prvo, podaci o uvozu, koji se temelje na statističkim podacima kineske carine o kineskom izvozu, zajedno s prilagodbama kojima su pročišćeni da se dobije proizvod na koji se primjenjuje ovaj ispitni postupak, ne bi se trebali smatrati povjerljivima te bi Komisija trebala primjereno ispitati njihov izvor.

(13)

Drugo, određene informacije iz pritužbe, primjerice, navodni prekomjerni kapaciteti u relevantnom sektoru u NRK-u, obmanjujuće su jer se ne odnose samo na sektor električnih bicikala nego na električne bicikle i bicikle zajedno. Slično tomu, vrijednost tržišta električnih bicikala u Uniji bila bi precijenjena jer uključuje sva laka električna vozila, a ne samo električne bicikle.

(14)

Treće, iako je pritužba usmjerena na tvrdnje o subvencioniranju na kineskom tržištu električnih bicikala, u njoj se uopće ne ispituju subvencije koje postoje u Europi.

(15)

Četvrto, CCCME navodi da je u pritužbi iznesen niz neopravdanih tvrdnji koje su štetne za industriju električnih bicikala u NRK-u jer se tvrdi da su proizvođači iz Unije zaslužni za inovacije u tom sektoru i da kineski proizvođači samo kopiraju postojeću tehnologiju električnih bicikala razvijenu u Uniji.

(16)

Komisija je provela ispitivanje pritužbe u skladu s člankom 10. osnovne uredbe te zaključila da su ispunjeni zahtjevi za pokretanje ispitnog postupka, tj. da su primjerenost i točnost dokaza koje je predočio podnositelj pritužbe dostatne. U skladu s člankom 10. stavkom 2. osnovne uredbe pritužba mora sadržavati podatke koji su razumno raspoloživi podnositelju pritužbe o čimbenicima koji su u njoj navedeni. Na temelju dostavljenih dokaza Komisija je taj zahtjev smatrala ispunjenim. S obzirom na to, nijedan od aspekata koje je istaknuo CCCME nije bio razlog na temelju kojeg je Komisija pokrenula ispitni postupak o navodnom štetnom subvencioniranju.

(17)

Prvo, kad je riječ o podacima o uvozu iz Kine, Komisija upućuje na odjeljak 3.2. Provedbene uredbe (EU) 2018/671 („Uredba o evidentiranju”) (8) i odjeljak 4.3.1. ove Uredbe, u kojima je taj argument dovoljno razrađen.

(18)

Drugo, kad je riječ o prekomjernim kapacitetima u Kini, doista je važno ispitati prekomjerne kapacitete za električne bicikle i bicikle zajedno jer se proizvodni kapacitet za bicikle može prenamijeniti u kapacitet za električne bicikle uz male troškove ili trud (vidjeti uvodnu izjavu 634.) te u evidenciji postoje dokazi da društva koja proizvode oba proizvoda to redovito čine.

(19)

Naposljetku, elementi koji se odnose na inovacije i kopiranje ili subvencije u EU-u nisu utjecali na Komisijinu ocjenu na kojoj se temeljilo pokretanje ovog predmeta jer nisu među čimbenicima koji se razmatraju u predmetnu svrhu.

(20)

Komisija je stoga zaključila da pritužba sadržava dostatne dokaze o subvencioniranju i posljedičnoj materijalnoj šteti, što je bilo dostatno da se opravda pokretanje ispitnog postupka.

(21)

Podnositelj pritužbe podnio je 31. siječnja 2018. zahtjev za evidentiranje uvoza električnih bicikala iz NRK-a na temelju članka 24. stavka 5. osnovne uredbe. Komisija je 3. svibnja 2018. objavila Uredbu o evidentiranju kojom je uvela obvezu evidentiranja uvoza električnih bicikala iz NRK-a od 4. svibnja 2018. nadalje.

(22)

Kao odgovor na zahtjev za evidentiranje zainteresirane strane dostavile su primjedbe koje su uzete u obzir u Uredbi o evidentiranju. Komisija je potvrdila da su podnositelji pritužbe dostavili dostatne dokaze kojima se opravdava potreba za evidentiranjem uvoza. Naime, uvoz i tržišni udjeli NRK-a naglo su se povećali. Stoga su te primjedbe odbijene.

(23)

Ispitnim postupkom o subvencioniranju i šteti obuhvaćeno je razdoblje od 1. listopada 2016. do 30. rujna 2017. („razdoblje ispitnog postupka” ili „RIP”). Ispitivanjem kretanja važnih za ocjenu štete bilo je obuhvaćeno razdoblje od 1. siječnja 2014. do 30. rujna 2017. („razmatrano razdoblje”).

(24)

Komisija je u Obavijesti o pokretanju postupka pozvala zainteresirane strane da joj se obrate radi sudjelovanja u ispitnom postupku. Usto, Komisija je o pokretanju ispitnog postupka obavijestila podnositelja pritužbe, druge poznate proizvođače iz Unije, poznate proizvođače izvoznike i kinesku vladu, poznate uvoznike, dobavljače, korisnike i trgovce te udruženja za koja se zna da se na njih odnosi pokretanje ispitnog postupka te ih je pozvala na sudjelovanje.

(25)

Zainteresirane strane imale su priliku dostaviti primjedbe na pokretanje ispitnog postupka i zatražiti saslušanje pred Komisijom i/ili službenikom za saslušanja u trgovinskim postupcima.

(26)

Komisija je u Obavijesti o pokretanju postupka navela da bi u skladu s člankom 27. osnovne uredbe mogla provesti odabir uzorka zainteresiranih strana.

(27)

Komisija je u Obavijesti o pokretanju postupka navela da je odabrala privremeni uzorak proizvođača iz Unije. Komisija je uzorak odabrala na temelju najvećeg reprezentativnog obujma prodaje istovjetnog proizvoda tijekom razdoblja ispitnog postupka, vodeći pritom računa o ravnomjernoj zastupljenosti vrsta proizvoda i zemljopisnoj rasprostranjenosti.

(28)

Uzorak sastojao od četiriju proizvođača iz Unije. Proizvođači iz Unije u uzorku činili su 60 % ukupnog obujma proizvodnje i 58 % ukupne prodaje industrije Unije. Komisija je pozvala zainteresirane strane da dostave primjedbe o privremenom uzorku.

(29)

S obzirom na navedeno Komisija je potvrdila da je uzorak reprezentativan za industriju Unije.

(30)

Kako bi odlučila je li odabir uzorka potreban i, ako jest, kako bi odabrala uzorak, Komisija je od nepovezanih uvoznika zatražila da dostave informacije navedene u Obavijesti o pokretanju postupka.

(31)

Dvadeset i jedan nepovezani uvoznik dostavio je zatražene informacije i pristao da ga se uključi u uzorak. U skladu s člankom 27. stavkom 1. osnovne uredbe Komisija je na temelju najvećeg obujma uvoza u Uniju odabrala uzorak od pet nepovezanih uvoznika. U skladu s člankom 27. stavkom 2. osnovne uredbe provedeno je savjetovanje o odabiru uzorka sa svim poznatim uvoznicima.

(32)

S obzirom na navedeno Komisija je zaključila da je uzorak reprezentativan za uvoznike koji surađuju.

(33)

Kako bi odlučila je li uzorkovanje potrebno i, ako jest, kako bi odabrala uzorak, Komisija je od svih proizvođača izvoznika iz NRK-a zatražila da dostave podatke navedene u Obavijesti o pokretanju postupka. Usto, Komisija je od tijela kineske vlade zatražila da utvrde ostale proizvođače izvoznike, ako takvi postoje, koji bi mogli biti zainteresirani za sudjelovanje u ispitnom postupku i/ili da stupe u kontakt s njima.

(34)

Ukupno je 78 proizvođača izvoznika/grupa proizvođača izvoznika iz predmetne zemlje dostavilo zatražene informacije i pristalo da ih se uključi u uzorak. U skladu s člankom 27. stavkom. 1. točkom (b) osnovne uredbe Komisija je odabrala sljedeći uzorak od pet grupa proizvođača izvoznika na temelju obujma predmetnog proizvoda iz uvodne izjave 60. u nastavku koji se izvozi u Uniju, pri čemu je u obzir uzela i razinu ulaganja povezanih s predmetnim proizvodom tijekom razdoblja ispitnog postupka i zemljopisnu rasprostranjenost. Smatra se da je ovo najveći reprezentativni obujam izvoza u Uniju koji se razumno može ispitati u raspoloživom razdoblju:

(35)

Grupe proizvođača izvoznika u uzorku („proizvođači izvoznici u uzorku”) činile su 43 % ukupnog uvoza predmetnog proizvoda u Uniju.

(36)

U skladu s člankom 27. stavkom 2. osnovne uredbe provedeno je savjetovanje o odabiru uzorka sa svim poznatim proizvođačima izvoznicima na koje se postupak odnosi te s kineskom vladom. Primjedbe o predloženom uzorku primljene su od podnositelja pritužbe i triju proizvođača izvoznika, jednog uključenog i dvaju neuključenih u uzorak.

(37)

Podnositelj pritužbe primijetio je da su pokrajine Tianjin i Jiangsu pokrajine s najvećom proizvodnjom električnih bicikala. S obzirom na to, podnositelj pritužbe tvrdio je da su društva iz pokrajine Tianjin podzastupljena u predloženom uzorku te je predložio da se u uzorak uključi još jedan proizvođač izvoznik.

(38)

Komisija je primijetila da dva društva među proizvođačima izvoznicima ili grupama društava u uzorku imaju sjedište u pokrajini Tianjin. Komisija je stoga smatrala da su društva sa sjedištem u gradu Tianjinu dovoljno obuhvaćena.

(39)

Jedan proizvođač izvoznik koji surađuje, koji nije bio uključen u uzorak, zatražio je da ga se uključi u uzorak. Njegov zahtjev temeljio se na trima elementima. Prvo, to društvo izvozilo je u Uniju preko povezanog trgovca. Drugo, društvo je uvozilo znatne količine ulaznih materijala. Treće, uključivanjem tog društva dobila bi se veća zemljopisna rasprostranjenost uzorka.

(40)

Komisija je smatrala da prva dva elementa nisu kriteriji za odabir uzorka, koji bi se, u skladu s člankom 27. stavkom 1., trebao temeljiti na najvećem reprezentativnom obujmu izvoza proizvoda koji je predmet ispitnog postupka, a koji se može ispitati u raspoloživom razdoblju. Usto, među društvima koja su se javila tijekom postupka odabira uzorka, nekoliko njih prodaje u Uniji preko povezanog trgovca i također uvoze ulazni materijal. Nadalje, Komisija je već smatrala da je predloženim uzorkom ostvarena dostatna zemljopisna rasprostranjenost s obzirom na to da su njime obuhvaćene tri regije koje su najvažnije za proizvodnju električnih bicikala pa je taj zahtjev odbijen.

(41)

Jedan proizvođač izvoznik, koji je bio uključen u uzorak, zatražio je da ga se isključi iz uzorka. Njegov zahtjev temeljio se na trima elementima. Prvo, obujam izvoza tog društva bio je manji u odnosu na ostale četiri grupe u uzorku. Drugo, ono je svoju razinu ulaganja korigiralo naniže, pojašnjavajući da je iznos koji je Komisija uzimala u obzir uključivao ulaganja u druge proizvode. Treće, nalazi se u zemljopisnom području koje je već obuhvaćeno ostalim društvima u uzorku.

(42)

Komisija svoj odabir nije temeljila samo na obujmu izvoza u Europsku uniju nego je u obzir uzimala i indicije o navodnom subvencioniranju, prema dostupnim informacijama iz najnovijih dostupnih godišnjih financijskih izvještaja društava koja surađuju, te zemljopisnu rasprostranjenost, tijekom razdoblja ispitnog postupka. Uzimajući sve te čimbenike zajedno u obzir, smatralo se da je predmetni proizvođač izvoznik već bio zastupljen u odabranom uzorku.

(43)

Komisija je stoga odlučila zadržati predloženi uzorak kao konačni uzorak.

(44)

Dva proizvođača izvoznika koji nisu uključeni u uzorak službeno su zatražila pojedinačno ispitivanje na temelju članka 27. stavka 3. osnovne uredbe dostavljanjem odgovora na antisubvencijski upitnik namijenjen proizvođačima izvoznicima. Jedan od njih grupa je dvaju povezanih društava dok drugi proizvođač nema povezanih društava uključenih u proizvodnju predmetnog proizvoda. Međutim, ispitivanje takvog dodatnog broja zahtjeva, uz pet grupa društava u uzorku, bilo bi neopravdano opterećenje te se ne može razumno provesti tijekom razdoblja koje je na raspolaganju za ovaj ispitni postupak. Komisija je nadalje napomenula da se ovaj ispitni postupak provodi usporedno s antidampinškim ispitnim postupkom o istom predmetnom proizvodu te se preklapa i s drugim ispitnim postupcima koje Komisija istodobno provodi. Komisija je stoga odlučila da neće odobriti nijedan zahtjev za pojedinačno ispitivanje i o tome je obavijestila predmetna društva.

(45)

Jedan proizvođač izvoznik, Wetsen Corporation, ponovio je da je njegovu situaciju trebalo razmatrati zasebno i da se za njega moglo izračunati pojedinačni iznos subvencije i maržu štete. Društvo je tvrdilo da bi bilo nepravedno i neopravdano da se subvencija i marža štete koje su se na njega primjenjivale temelje na podacima društava u uzorku.

(46)

Komisija je odbacila te primjedbe jer je smatrala da je odabrani uzorak već reprezentativan kako je prikazano u uvodnoj izjavi 35., s obzirom na to da se sastoji od pet grupa proizvođača koje se sastoje od 11 različitih pravnih subjekata. Stoga je uzorak u skladu s člankom 27. stavkom 1. točkom (b) osnovne uredbe, a Komisija je potvrdila da u vremenu raspoloživom za ispitni postupak nije mogla provesti analizu za dodatno društvo. Komisija je napomenula da proizvođač izvoznik koji surađuje u svakom slučaju može zatražiti ubrzanu reviziju u skladu s člankom 20. osnovne uredbe.

(47)

Upitnik je poslan kineskoj vladi. Obuhvaćao je posebne upitnike za Kinesku razvojnu banku („CDB”), Kinesku izvozno-uvoznu banku („banka EXIM”), Banku Kine („BOC”), Poljoprivrednu banku Kine („ABC”), Kinesku banku za izgradnju („CCB”), Industrijsku i poslovnu banku Kine („ICBC”) te Kinesko društvo za osiguranje izvoza i kredita („Sinosure”). Te se banke i institucije konkretno navode u pritužbi (na temelju, među ostalim, nalaza do kojih je Komisija došla u prethodnim ispitnim postupcima) kao javna tijela ili tijela koja upravljaju dodjelom subvencija poticanim industrijama, uključujući proizvođače električnih bicikala, i nadležna su za nju.

(48)

Usto, kineska vlada pozvana je da taj posebni upitnik za financijske institucije proslijedi svim drugim financijskim institucijama koje su davale zajmove ili izvozne kredite proizvođačima izvoznicima u uzorku ili kupcima proizvođača izvoznika u uzorku (u kontekstu izvoznih kupovnih kredita) kako su utvrdili sami proizvođači izvoznici u uzorku. Komisija je zatražila da proizvođači izvoznici kineskoj vladi dostave relevantni popis financijskih institucija s kojima treba stupiti u kontakt. Od kineske vlade zatraženo je i da prikupi sve odgovore koje te financijske institucije dostave te da ih izravno pošalje Komisiji.

(49)

Nadalje, upitnik za kinesku vladu uključivao je posebne upitnike za proizvođače ulaznih materijala (tj. baterija, motora i drugih dijelova za bicikle neovisno o tome jesu li već sastavljeni ili nisu) koji su djelomično/potpuno u državnom vlasništvu ili koji su privatna društva koja djeluju pod vodstvom vlade. S obzirom na to, kineska vlada pozvana je i da taj posebni upitnik za proizvođače ulaznih materijala proslijedi svim ostalim proizvođačima za koje su proizvođači izvoznici u uzorku naveli da su im dostavljali ulazne materijale. Komisija je zatražila da proizvođači izvoznici kineskoj vladi dostave relevantni popis subjekata s kojima treba stupiti u kontakt. Od kineske vlade zatraženo je i da prikupi sve odgovore koje ta društva dostave te da ih izravno pošalje Komisiji.

(50)

Jedan dobavljač ulaznih materijala, Bafang Electric (Suzhou) Co., Ltd. („Bafang”), sam se javio i zatražio da mu se pošalje upitnik za proizvođače ulaznih materijala. To je društvo dostavljalo ulazni materijal trima od pet proizvođača izvoznika u uzorku. Stoga je Komisija društvu Bafang proslijedila taj posebni upitnik za proizvođače ulaznih materijala.

(51)

Upitnici su poslani i petorima grupama proizvođača izvoznika u uzorku, proizvođačima iz Unije u uzorku i nepovezanim uvoznicima.

(52)

Komisija je primila odgovore na upitnik od kineske vlade. Sadržavali su odgovore banke EXIM, banke ABC, banke GOC, banke ICBC i društva Sinsoure na posebni upitnik. Komisija je zaprimila i odgovore na upitnik od pet grupa proizvođača izvoznika u uzorku, od kineskog dobavljača ulaznog materijala navedenog u uvodnoj izjavi 50., od proizvođača iz Unije u uzorku te od nepovezanih uvoznika u uzorku.

(53)

Komisija je zatražila i provjerila sve informacije koje je smatrala potrebnima za utvrđivanje subvencije, nastale štete i interesa Unije.

(54)

Obavljen je posjet radi provjere u prostorijama kineskog Ministarstva trgovine uz sudjelovanje službenika drugih relevantnih ministarstava („posjet radi provjere u kineskoj vladi”). Prisutni su bili i predstavnici sljedećih financijskih institucija:

(55)

Nadalje, posjeti radi provjere u skladu s člankom 26. osnovne uredbe obavljeni su u prostorima sljedećih društava:

(56)

Komisija je sva navedena društva propisno obavijestila o rezultatima posjeta radi provjere.

(57)

S obzirom na složenost ispitnog postupka i broj zainteresiranih strana, Komisija je odlučila da u ovom predmetu neće uvesti privremene mjere. Komisija je 24. rujna 2018. obavijestila sve zainteresirane strane da se na uvoz u Uniju električnih bicikala podrijetlom iz NRK-a neće uvesti nikakve privremene kompenzacijske pristojbe te da će se ispitni postupak nastaviti.

(58)

Komisija je nastavila prikupljati i provjeravati sve informacije koje je smatrala potrebnima za svoje konačne nalaze.

(59)

Komisija je 31. listopada 2018. svim zainteresiranim stranama objavila bitne činjenice i razmatranja na temelju kojih je namjeravala uvesti konačnu antisubvencijsku pristojbu na uvoz električnih bicikala u Uniju te je pozvala sve strane da dostave primjedbe u roku od 25 dana. Tim je objavama Komisija zainteresirane strane obavijestila i o rezultatima svojih posjeta radi provjere, uključujući slučajeve u kojima je morala upotrijebiti raspoložive podatke.

(60)

Predmetni su proizvod bicikli i slična vozila s pedalama s pomoćnim električnim motorom podrijetlom iz NRK-a, trenutačno razvrstani u oznake KN 8711 60 10 i ex 8711 60 90 (oznaka TARIC 8711609010) („predmetni proizvod” ili „električni bicikli” ili „e-bicikli”).

(61)

Tom su definicijom obuhvaćene različite vrste električnih bicikala.

(62)

Ispitni je postupak pokazao da sljedeći proizvodi imaju ista osnovna fizička svojstva te iste osnovne krajnje namjene:

(63)

Ti se proizvodi stoga smatraju istovjetnim proizvodima u smislu članka 2. točke (c) osnovne uredbe.

(64)

U primjedbama nakon pokretanja ispitnog postupka kineska vlada i CCCME osporavali su Komisijinu namjeru da sve električne bicikle smatra jednim jedinstvenim proizvodom. Točnije, tvrdili su da bi brze električne bicikle (električne bicikle brzine veće od 25 km/h, ali ne veće od 45 km/h) trebalo isključiti iz opsega ispitnog postupka. Tvrdili su da motor standardnih električnih bicikala ima najveću snagu (9) od 250 W, a motor brzih električnih bicikala može imati veću snagu, obično 350–500 W.

(65)

Te zainteresirane strane tvrdile su da brzi električni bicikli imaju znatno drukčija svojstva i planirane namjene te znatno drukčije cijene. Sa stajališta potrošača brzi električni bicikli ne mogu se zamijeniti drugim električnim biciklima obuhvaćenima ovim ispitnim postupkom.

(66)

Kineska vlada i CCCME smatraju da se brzi električni bicikli od drugih električnih bicikala razlikuju zbog nekoliko razloga. Prvo, ne proizvode se od istih sirovina i sastavnih dijelova. Na primjer, motor za brze električne bicikle ima veću nazivnu snagu, a materijali za električne bicikle imaju veću čvrstoću i kvalitetu.

(67)

Drugo, troškovi i cijene znatno bi se razlikovali. Budući da su zahtjevi za kvalitetu i snagu dijelova za proizvodnju brzih električnih bicikala stroži, trošak proizvodnje brzih električnih bicikala veći je od troška proizvodnje običnih električnih bicikala, što pak dovodi do više konačne prodajne cijene.

(68)

Treće, oznake KN su različite. Od 1. siječnja 2017. obični električni bicikli razvrstani su u oznaku KN 8711 60 10, a brzi električni bicikli u oznaku KN 8711 60 90. Do 2017. obični električni bicikli bili su razvrstani u oznaku (ex) KN 8711 90 10, a brzi električni bicikli u oznaku (ex) KN 8711 90 90.

(69)

Četvrto, brzi električni bicikli smatraju se motornim vozilima (kategorije L1e-B) pa vozači moraju imati dozvolu i nositi kacige. Takvi zahtjevi ne postoje za obične električne bicikle. Tim će se zahtjevima znatno ograničiti opseg osoba koje mogu kupiti i voziti brze električne bicikle.

(70)

Peto, brze električne bicikle kupuje drugi tip potrošača. Kupci običnih električnih bicikala uglavnom su uredski radnici ili starije osobe koje cijene dodatnu snagu kao pomoć, dok su kupci brzih električnih bicikala uglavnom mlade osobe koje te električne bicikle upotrebljavaju za napornije ili sportske aktivnosti.

(71)

Podnositelj pritužbe tvrdio je da svi električni bicikli imaju ista ključna zajednička svojstva. Točnije, da su obje vrste bicikli konstruirani za pedaliranje i opremljeni pomoćnim električnim motorom kao potporom pedaliranju. Nadalje, na sve se električne bicikle primjenjuju isti postupci ispitivanja u skladu s europskom normom EN 15194. Na temelju toga podnositelj pritužbe zaključio je da su oni za potrebe ovog ispitnog postupka jedan jedinstven proizvod.

(72)

Podnositelj pritužbe istaknuo je i da je to zbog činjenice da bi se najveća brzina pomoćnog motora mogla jednostavno promijeniti s 25 km/h na 45 km/h i obratno jer je to prvenstveno pitanje softverskog programiranja, a ne stvarnih fizičkih razlika.

(73)

Tijekom ispitnog postupka jedan je uvoznik tvrdio da bi električne bicikle obuhvaćene kategorijom L1e-A trebalo isključiti iz opsega proizvoda u ispitnom postupku. Kategorija L1e-A obuhvaća električne bicikle s pomoćnim motorom do najveće brzine od 25 km/h, ali snage motora do 1 kW. Navodno se električni bicikli kategorije L1e-A ne proizvode u Uniji i nisu posebno navedeni u pritužbi. Taj je uvoznik, nadalje, tvrdio da električni bicikli kategorije L1e-A nisu mogli prouzročiti štetu industriji Unije jer je prvi električni bicikl kategorije L1e-A na tržištu Unije prodan više od osam tjedana nakon što je podnositelj pritužbe podnio pritužbu.

(74)

Komisija je uzela u obzir sve te primjedbe. Napomenula je da su opsegom proizvoda iz pritužbe doista obuhvaćeni svi bicikli i slična vozila s pedalama s pomoćnim električnim motorom. Opseg proizvoda iz pritužbe ne sadržava nikakva ograničenja klasifikacije vozila. Komisija je stoga zaključila da su električni bicikli kategorije L1e-A obuhvaćeni pritužbom. Prema web-mjestu uvoznika iz uvodne izjave 73. isto je tako jasno da električni bicikli kategorije L1e-A pružaju sve prednosti običnog električnog bicikla, ali imaju više snage.

(75)

Kad je riječ o brzim električnim biciklima, tvrdi se da imaju znatno veći trošak proizvodnje i višu prodajnu cijenu. To samo po sebi nije razlog za isključenje proizvoda iz opsega proizvoda jer on obično obuhvaća robu koja se prodaje po različitim cijenama. Međutim, taj je čimbenik uzet u obzir u usporedbama cijena i pri izračunu marže štete.

(76)

Kad je riječ o drukčijim namjenama i percepciji potrošača, navodi se da se obični električni bicikli uglavnom prodaju starijim osobama, osobama koje se bave rekreativnim biciklizmom i uredskim radnicima, dok se brzi električni bicikli većinom upotrebljavaju za napornije aktivnosti kao što je prijevoz na posao i s posla. Međutim, s obzirom na to da će uredski radnici vjerojatno upotrebljavati obični električni bicikl za vožnju od doma do radnog mjesta, ta je namjena vrlo slična namjeni brzih električnih bicikala za prijevoz na posao i s posla. Komisija je stoga zaključila da se planirana namjena i percepcija potrošača u znatnoj mjeri preklapaju, što znači da isključenje proizvoda nije opravdano.

(77)

Komisija je u pogledu obaju zahtjeva za isključenje zaključila da brzi električni bicikli i bicikli kategorije L1e-A imaju ista fizička svojstva kao i drugi električni bicikli te da su stoga obuhvaćeni opsegom proizvoda. Komisija je priznala da postoje različite vrste proizvoda unutar opće kategorije predmetnog proizvoda, no to samo po sebi ne može dovesti do isključenja iz opsega proizvoda. Ni drukčija carinska klasifikacija unutar iste opće kategorije predmetnog proizvoda nije kriterij koji bi sam po sebi doveo do isključenja. U antidampinškim i antisubvencijskim ispitnim postupcima predmetni proizvod vrlo često uključuje niz carinskih brojeva. Naposljetku, zahtjevi koji se odnose na upotrebu predmetnog ili istovjetnog proizvoda nakon prodaje ne utječu na osnovna fizička svojstva kojima se taj proizvod definira za potrebe antisubvencijskih ispitnih postupaka. Slično tomu, opseg proizvoda ne definira se kategorijama potrošača koji će se odlučiti za jednu od vrsta proizvoda. Te su tvrdnje stoga odbijene.

(78)

Jedan je uvoznik tvrdio da bi električne tricikle trebalo ukloniti iz opsega proizvoda u ispitnom postupku. Naveo je da nije jasno jesu li ispitnim postupkom stvarno obuhvaćene sve vrste bicikala i sličnih vozila (uključujući bicikle, tricikle i kvadricikle) ili samo bicikli jer je u naslovu Obavijesti o pokretanju postupka navedeno da se antisubvencijski postupak odnosi na uvoz električnih bicikala.

(79)

Međutim, Komisija je navela da opseg proizvoda iz ispitnog postupka nije definiran naslovom Obavijesti o pokretanju postupka nego njezinim odjeljkom „2. Proizvod iz ispitnog postupka”. U tom se odjeljku jasno definira da proizvod iz ispitnog postupka uključuje pojam „bicikli”. Pojam „bicikli” nije ograničen na bicikle s dvama kotačima nego uključuje i tricikle i kvadricikle. Budući da su bicikli s dvama kotačima daleko najčešća vrsta takvih vozila, u naslovu se upućuje na takve bicikle, no pritom se druge vrste tih vozila ne isključuju iz opsega ispitnog postupka. Stoga je ta tvrdnja odbačena.

(80)

Uvoznik je zatim tvrdio da je ispitni postupak posebno usmjeren na bicikle. Komisija se nije složila s tom tvrdnjom. Prikupila je informacije o svim vrstama električnih bicikala i sličnih vozila. Proizvođači iz Unije i proizvođači izvoznici trebali su navesti broj kotača svih proizvoda koje proizvode i prodaju na tržištu Unije. Stoga je jasno da su tricikli zasebno utvrđeni i ispitivani tijekom cijelog ispitnog postupka. Budući da su bicikli neosporno najčešća vrsta takvih vozila, nije iznenađujuće da se pojam e-bicikala/električnih bicikala općenito upotrebljava za upućivanje na sve vrste takvih električnih vozila i u ispitnom postupku i na tržištu. To ne znači da su u ispitnom postupku zanemarene druge vrste takvih vozila.

(81)

Komisija stoga zaključuje da brzi električni bicikli, električni bicikli kategorije L1e-A i električni tricikli imaju ista osnovna fizička svojstva i karakteristike te krajnje namjene kao i druge vrste takvih električnih vozila pa se ne mogu isključiti iz opsega proizvoda u ispitnom postupku.

(82)

Nakon objave tri su kineska proizvođača izvoznika, jedan uvoznik i CCCME ponovili svoj zahtjev za isključenje električnih bicikala s pomoćnim motorom za potporu pedaliranju najveće brzine 45 km/h („brzi električni bicikli”).

(83)

Te su strane tvrdile da brzi električni bicikli imaju znatno drukčija svojstva i planirane namjene, da ne podliježu istim regulatornim zahtjevima, da imaju znatno različite cijene i troškove te da se, iz perspektive potrošača, ne mogu zamijeniti drugim električnim biciklima s pomoćnim motorom za potporu pedaliranju najveće brzine 25 km/h koji su obuhvaćeni ovim ispitnim postupkom.

(84)

CCCME je tvrdio da Komisija nije navela da su izmjene softvera u pogledu najveće brzine motora koje su izvršili potrošači, kako je naveo podnositelj pritužbe, nezakonite te je dodao da se ta mogućnost ne može smatrati vjerojatnom.

(85)

Podnositelj pritužbe složio se s tvrdnjom da su izmjene softvera koje su izvršili potrošači s namjerom povećanja najveće brzine pomoćnog motora za potporu pedaliranju nezakonite. Međutim, podsjetio je da se njegova tvrdnja nije odnosila na tu mogućnost, već na izmjene koje su izvršili gospodarski subjekti (uvoznici, trgovci) prije stavljanja električnih bicikala na tržište Unije. Naime, u slučaju kada izmjene u programiranju softvera uključuju smanjenje najveće brzine pomoćnog motora za potporu pedaliranju, takve bi se izmjene u kontekstu homologacije proizvoda smatrale zakonitima. Podnositelj pritužbe dodao je da su takve izmjene u programiranju softvera dovele do očitog rizika od izbjegavanja antisubvencijskih mjera.

(86)

Komisija je istaknula da se u uvodnoj izjavi 72. ne upućuje samo na izmjene softvera koje su izvršili potrošači, već i općenito na programiranje softvera. Osim toga, istom se uvodnom izjavom jasno upućuje na mogućnost izmjene najveće brzine naviše i naniže. Iako CCCME napominje da bi povećanje najveće brzine pomoćnog motora za potporu pedaliranju od strane potrošača bilo nezakonito, ne dovodi u pitanje druge izmjene u programiranju softvera, kao što je smanjenje najveće brzine pomoćnog motora za potporu pedaliranju koje su izvršili gospodarski subjekti kako je navedeno u uvodnoj izjavi 85. Stoga je taj argument odbačen.

(87)

CCCME je tvrdio da je izjava podnositelja pritužbe da su svi električni bicikli bili podvrgnuti istim ispitivanjima u skladu s normom EN 15194 netočna. CCCME je tvrdio da se u skladu s normom EN 15194 svi električni bicikli podvrgavaju istim postupcima ispitivanja. Ta norma, međutim, ne utječe na razliku u brzini zbog koje su potrebni drukčiji zahtjevi i zbog koje se brzi električni bicikli ne mogu zamijeniti drugim električnim biciklima. CCCME je nadalje tvrdio da brzi električni bicikli, za razliku od običnih električnih bicikala, nisu obuhvaćeni područjem primjene norme EN 15194.

(88)

CCCME je tvrdio da su brzi električni bicikli obuhvaćeni Uredbom (EU) br. 168/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (10) kao mopedi za uporabu na javnim cestama. Tom su uredbom isključeni električni bicikli s pomoćnim motorom za potporu pedaliranju najveće brzine 25 km/h. Dodatna pravila koja se primjenjuju na brze električne bicikle odnose se na oporezivanje, izdavanje dozvola i osiguranje, registarske tablice i kacige za mopede te provjere zahtjeva u pogledu sigurnosti.

(89)

CCCME je tvrdio da obrazloženje iz uvodne izjave 77. da svi električni bicikli imaju ista fizička svojstva ne pobija argument da postoje različiti zahtjevi u pogledu opreme i regulatorni zahtjevi u vezi s brzim električnim biciklima. CCCME je tvrdio da se zbog tih različitih zahtjeva brzi električni bicikli ne mogu zamijeniti drugim električnim biciklima i da potrošači podržavaju to stajalište. Kako bi potkrijepio taj argument, CCCME je spomenuo protivljenje Europske biciklističke federacije prijedlogu Komisije da se zatraži osiguranje od odgovornosti za štetu nanesenu trećim osobama ne samo za brze električne bicikle, već za sve električne bicikle.

(90)

Podnositelj pritužbe tvrdio je da svi električni bicikli imaju ista fizička svojstva. Posebno je naveo da su svi električni bicikli izrađeni od istih dijelova i komponenata te da ne postoje dijelovi bicikala koji se upotrebljavaju isključivo za brze električne bicikle. To uključuje motore koje proizvode veliki proizvođači motora i koji se mogu koristiti za pogon svih vrsta električnih bicikala s odgovarajućim softverskim programiranjem. Stoga se na temelju njihova fizičkog izgleda ne može pouzdano utvrditi razlika između brzih električnih bicikala i drugih električnih bicikala.

(91)

Podnositelj pritužbe tvrdio je da percepcija potrošača nije odlučujući čimbenik za određivanje opsega proizvoda u postupcima trgovinske zaštite te da su električni bicikli s pomoćnim motorom za potporu pedaliranju svih razina dostupni u različitim korisničkim kategorijama (na primjer, za putovanje na posao i s posla, treking, utrke i planinska područja) te da se stavljaju na tržište za sve skupine korisnika bez obzira na njihovu dob i spol. Percepcija potrošača i uporaba stoga ne opravdavaju isključivanje brzih električnih bicikala iz opsega proizvoda.

(92)

Podnositelj pritužbe naveo je da kriterij homologacije i, općenitije, razvrstavanje na temelju Uredbe (EU) br. 168/2013 nisu prikladni za definiciju opsega proizvoda u ovom predmetu. Podnositelj pritužbe tvrdio je da homologaciji ne podliježu svi brzi električni bicikli, već samo oni namijenjeni uporabi na javnim cestama. Na taj bi se način isključili npr. električni brdski bicikli, koji se koriste isključivo za natjecanja ili izvancestovnu vožnju na planinskim terenima, zbog čega ne bi podlijegali ni dodatnim zahtjevima povezanima s homologacijom (registarske pločice, kacige i osiguranje).

(93)

Nadalje, podnositelj zahtjeva tvrdio je da se na električne bicikle koji ne podliježu homologaciji na temelju Uredbe (EU) br. 168/2013 svejedno primjenjuju identični zahtjevi za sigurnost proizvoda u skladu s Unijinom Direktivom o strojevima. Podnositelj zahtjeva dodao je da su primjenjivi posebni zahtjevi za utvrđivanje normi isti za sve električne bicikle, tj. da je riječ o usklađenoj normi EN 15194, ponovivši stoga svoju tvrdnju iz uvodne izjave 71.

(94)

Komisija je napomenula da je njezinim prijedlogom o proširenju zahtjeva za osiguranje od odgovornosti za štetu nanesenu trećim osobama na sve električne bicikle, a koji je CCCME upotrijebio za dokazivanje navodne razlike u percepciji potrošača, jednako tako dokazano da se razlike u regulatornim zahtjevima mijenjaju i da nisu prikladna i stabilna osnova za isključivanje brzih električnih bicikala iz opsega proizvoda. Komisija je zaključila da dostavljene dodatne informacije po svojoj prirodi ne mijenjaju njezine nalaze o opsegu proizvoda, naime da električni bicikli imaju ista osnovna fizička svojstva i karakteristike te da se percepcija potrošača i namjene proizvoda u znatnoj mjeri preklapaju. Stoga su argumenti CCCME-a odbačeni.

(95)

Budući da nije bilo drugih primjedaba u vezi s opsegom proizvoda, Komisija je potvrdila zaključke iz uvodnih izjava od 74. do 81.

(96)

Prije analize navodnog subvencioniranja u obliku specifičnih subvencija ili programa subvencioniranja (odjeljak 3.5. i sljedeći u nastavku) Komisija je ocijenila vladine planove, projekte i druge dokumente koji su bili relevantni za više od jedne subvencije ili programa subvencioniranja. Otkrila je da su sve ocijenjene subvencije ili programi subvencioniranja dio provedbe središnjeg planiranja kineske vlade zbog razloga koji su ukratko opisano u nastavku.

(97)

U 13. petogodišnjem planu nacionalnoga gospodarskog i socijalnog razvoja NRK-a („13. petogodišnji plan”), koji obuhvaća razdoblje 2016.–2020., naglašava se strateška vizija kineske vlade za razvoj i promicanje ključnih industrija kao što je industrija električnih bicikala.

(98)

Naglašava se uloga tehnoloških inovacija u gospodarskom razvoju NRK-a te kontinuirana važnost načela „zelenog” razvoja. Prema njegovu petom poglavlju, jedna od glavnih razvojnih linija jest promicanje modernizacije tradicionalne industrijske strukture, kao što je već bio slučaj u 12. petogodišnjem planu. Ta je ideja dodatno razrađena u 22. poglavlju, u kojem se objašnjava strategija modernizacije tradicionalne industrije u NRK-u promicanjem njezine tehnološke prenamjene. U tom se pogledu u 13. petogodišnjem planu navodi da će se poduzeća podupirati da se „sveobuhvatno poboljšaju u područjima kao što su tehnologija proizvoda, industrijska oprema, zaštita okoliša i energetska učinkovitost”.

(99)

Konkretno, dio V. (poglavlja od 22. do 24.) namijenjen je razvoju optimiranog modernog industrijskog sustava radi pretvaranja Kine u „proizvođačku velesilu” do 2025. Kako bi perspektivne industrije ojačale gospodarstvo, planom se „potiče” razvoj i promiče korištenje vozila koja koriste nove izvore energije te se potiče razvoj potpuno električnih vozila. U poglavlju 23. o razvoju strateških perspektivnih industrija detaljnije se navodi da će kineska vlada „podupirati razvoj informacijske tehnologije sljedeće generacije, vozila koja koriste nove izvore energije, […], zelenu i niskougljičnu tehnologiju, […]”. Usto, kineska će vlada „podupirati inovacije i industrijsku primjenu u najsuvremenijim perspektivnim područjima kao što su […] sustavi za visokoučinkovito pohranjivanje energije i distribuiranu energiju, […], zaštita okoliša […]”.

(100)

U 13. petogodišnjem planu „vozila koja koriste nove izvore energije” nalaze se među šest „strateških industrija” za Kinu te će se „raditi na tome da dodana vrijednost strateških perspektivnih industrija dostigne 15 % BDP-a Kine”. Konkretno, u poglavlju 23. navodi se da se kineska vlada uključuje u:

(101)

I u Planu razvoja lake industrije (2016.–2020.) („Plan razvoja lake industrije”), koji je kineska vlada izradila radi provedbe 13. petogodišnjeg plana i strategije Made in China 2025., kao ključne su industrije istaknute industrije bicikala i baterija.

(102)

Industriji bicikala i električnih bicikala potrebno je „inženjerstvo za preobrazbu tehnologije” kroz „industrijalizaciju bicikala izrađenih od novih materijala, tehničku preobrazbu pametne, ekološki prihvatljive i učinkovite linije za proizvodnju električnih bicikala i ključnih dijelova”. Posebno se preporučuje i „promicanje razvoja industrije bicikala u smjeru proizvodnje lakih, diverzificiranih, modernih i pametnih bicikala. Ubrzavanje istraživanja i razvoja te primjene lakih materijala visoke čvrstoće, prijenosa, pogonskog sustava, novih izvora energije, pametne senzora i interneta stvari. Usmjeravanje na razvoj diverzificiranih bicikala prikladnih za moderne i svakodnevne namjene, vježbu i fitness, duge terenske vožnje i lako sklapanje te električnih bicikala koji su u skladu sa standardnim i pametnim električnim biciklima s litij-ionskim baterijama”.

(103)

U Planu razvoja lake industrije navode se i neke konkretne mjere politike za promicanje ključnih industrija, kao što su industrije električnih bicikala i baterija, kako je opisano u sljedećim trima uvodnim izjavama.

(104)

Prvi skup mjera odnosi se na jačanje reforme pristupa tržištu, uglavnom pojednostavnjenjem administrativnih koraka (tj. ukidanjem nepotrebnih odobrenja, smanjivanjem i standardiziranjem naknada i procesa odobravanja). Nadalje, kineska vlada navodi popis industrijskih područja i područja poslovanja u kojima su ulaganja zabranjena ili ograničena (tj. katalozi ulaganja, vidjeti uvodnu izjavu 126.).

(105)

Drugi skup mjera odnosi se na povećanje potpore financiranju poreznom politikom:

(106)

Treći skup mjera odnosi se na povećanje financijske političke potpore:

(107)

Planovi razvoja lake industrije razvijaju se i na lokalnoj razini. To je slučaj s Planom razvoja lake i tekstilne industrije grada Tianjina za 12. petogodišnje razdoblje (2011.–2015.) u kojem se zagovaralo stvaranje četiriju nacionalnih industrijskih baza lake industrije u toj pokrajini: „Grad Tianjin izgradit će nacionalnu bazu za proizvodnju i izvoz bicikala. U industrijskom parku ‚Kinesko kraljevstvo bicikala’ u okrugu Wuqing i industrijskom parku za (električne) bicikle u okrugu Binhai kao jezgre, intenzivno ćemo razvijati proizvodnju (električnih) bicikala, rezervnih dijelova itd.”.

(108)

Slično tomu, u 13. petogodišnjem planu Tianjina za industrijski gospodarski razvoj utvrđuju se jasni ciljevi potpore industrijama bicikala i električnih bicikala, uključujući industrije rezervnih dijelova, kao što su:

(109)

Konkretnije, u 13. petogodišnjem planu za industriju bicikala i električnih bicikala („13. plan za bicikle”), koji je izdalo Kinesko udruženje za bicikle („CBA”), bicikli su uključeni u „perspektivne industrije”: „perspektivne su industrije promaknute do razine nacionalne strategije, primjerice novi izvori energije, novi materijali, internet, očuvanje energije i zaštita okoliša te informacijska tehnologija pa je neizbježan trend za tradicionalne industrije da ulaze u društvo proizvođača srednje i vrhunske kvalitete. Osobito nakon što je na Petoj plenarnoj sjednici predloženo „promicanje niskougljičnog razvoja prometa i prijevoza te poticanje zelenog putovanja biciklima”, industrija bicikala zasigurno će dobiti nove povijesne mogućnosti za razvoj.”

(110)

U 13. planu za bicikle postavljeni su mjerljivi ciljevi koje kineska vlada treba ostvariti u industriji bicikala do 2020.: „prihod od glavnog poslovanja natprosječno velikih poduzeća iz cijele industrije ostvarit će prosječnu godišnju stopu rasta od 6 % i premašiti iznos od 200 milijardi RMB do 2020. Opseg izvoza bicikala i rezervnih dijelova ostat će stabilan, a izvoz električnih bicikala izrazito će se povećati. Integriranje industrije dodatno će se pojačati, a doprinos vodećih poduzeća obujmu proizvodnje premašit će 50 %. Industrija će poticati, zajednički izgraditi i poboljšavati 3–5 industrijskih klastera i karakterističnih regija. Udio bicikala i električnih bicikala srednje i vrhunske kvalitete s litijskim baterijama povećavat će se svake godine.”

(111)

Nadalje, u 13. planu za bicikle predviđa se da će se „izgraditi jedna do dvije međunarodno poznate marke”. Uz postojeće nagrade koje su proizvođači električnih bicikala već dobili (npr. priznanja Poznata kineska marka, Poznati kineski žig, Sustav za izgradnju marke u lakoj industriji, Napredna marka u lakoj industriji i Ogledno poduzeće za izgradnju industrijske marke) u tom se planu predviđa i poboljšanje „Sustava za izgradnju marke” i provođenje programa „Ocjenjivanje i kvantifikacija vrijednosti marke”.

(112)

Usto, jedna je od glavnih zadaća navedenih u 13. planu za bicikle „nastavak promicanja razvoja raznolikih, markiranih i vrhunskih bicikala u industriji te postupno povećanje udjela osoba koje putuju biciklom i udjela bicikala srednje i vrhunske kvalitete; realizacija laganih i pametnih električnih bicikala s litijskom baterijom te stalno povećanje tržišnog udjela bicikala s litijskom baterijom te udjela električnih bicikala u izvozu”.

(113)

U 13. planu za bicikle kao glavni se cilj navodi i povećanje „udjela u izvozu i prava na određivanje cijena neovisnih marki električnih bicikala”.

(114)

U Katalogu investicijskih projekata koji podliježu provjeri i odobrenju vlade kineska je vlada signalizirala da će se prednost sve više davati vozilima na alternativne izvore energije, uključujući električne bicikle: „Proizvodni kapacitet koji povećava broj tradicionalnih vozila na goriva strogo će se kontrolirati tako da u načelu novi proizvođači tradicionalnih vozila na goriva neće više biti provjeravani niti će dobivati odobrenje za proizvodnju. Radit će se na aktivnom usmjeravanju zdravog i pravilnog razvoja vozila na alternativne izvore energije.”

(115)

Asimetrično, kineska je vlada mopede na goriva dodala na popis „zastarjelih proizvoda” u Katalogu smjernica za restrukturiranje industrije (verzija iz 2011. s izmjenama iz 2013.).

(116)

Međutim, nastojanja kineske vlade nisu ograničena na električne bicikle nego i na njihove dijelove, ponajprije motore, upravljačku jedinicu i baterije.

(117)

U 13. planu za bicikle izričito se uspostavlja veza između razvoja električnih bicikala i njihovih dijelova preporukom o „stalnom širenju primjene slitina aluminija, slitina magnezija, slitina titanija i drugih lakih slitina, ugljikovih vlakana i drugih kompozitnih materijala u gotovim biciklima i njihovim dijelovima. Povećanje sposobnosti samostalne izrade potpunih bicikala poboljšanjem kvalitete i razine izrade dijelova. Dodatno poboljšanje cjelokupnih performansi četiriju glavnih električnih sastavnih dijelova, to jest upravljača, baterije, motora i punjača, kako bi se razvio učinkovit, štedljiv, siguran i pouzdan električni sustav električnog bicikla”.

(118)

Usto, u 13. planu za bicikle predviđa se da će se tijekom 13. petogodišnjeg razdoblja „postići veliki pomaci u sljedećim ključnim tehnologijama”:

(119)

Veza između razvoja električnih bicikala i njihovih dijelova već je utvrđena u 12. petogodišnjem planu za industriju bicikala i električnih bicikala. U tom se dokumentu opširno govori o integraciji „proizvodnih lanaca” i potrebi da se „ubrza istraživanje i razvoj zajedničke ključne tehnologije za industriju”.

(120)

Konkretnije, u 12. planu za bicikle među glavnim se ciljevima razvoja industrije tijekom 12. petogodišnjeg razdoblja navodi sljedeće:

(121)

U 12. planu za bicikle navode se i ključne tehnološke inovacije koje treba ostvariti tijekom 12. petogodišnjeg razdoblja. One, među ostalim, uključuju:

(122)

Dodatna naznaka o tome da je razvoj sastavnih dijelova u početku proizvodnog lanca podređen razvoju industrije električnih bicikala, koja je na kraju proizvodnog lanca, može se naći u Obavijesti Ureda za opće poslove grada Suzhoua o administrativnim mjerama za Posebni fond za gradsku industriju i gospodarsku modernizaciju (SU FU BAN 2014-137) te u s time povezanoj Obavijesti o primjeni programa posebnog fiskalnog fonda grada Suzhoua za 2016. Točnije, u članku A3.1. potonje obavijesti među uvjetima za dobivanje bespovratnih sredstava navodi se: „Proizvodi imaju obilježja kao što su velik tržišni potencijal, velika pokretačka snaga i „popunjavanje praznina” u industrijskom lancu.”

(123)

U 13. petogodišnjem planu izričito se govori o potpori kineske vlade razvoju „visokoučinkovitog pohranjivanja energije” u poglavlju 23. (vidjeti i uvodnu izjavu 97.).

(124)

U Planu razvoja lake industrije (2016.–2020.) industrija baterija također se navodi kao jedna od „ključnih industrija”. Uz opće mjere politike koje su razmatrane u uvodnim izjavama od 96. do 107., u planu se preporučuje i primjena „Specifikacija za industriju olovnih baterija”.

(125)

U Planu razvoja lake i tekstilne industrije grada Tianjina za 13. petogodišnje razdoblje (2016.–2020.) povezuju su potpore proizvodnji električnih bicikala i njihovih dijelova: „Promicat ćemo primjenu novih materijala, uključujući kompozitne materijale, lake slitine i niskolegirani čelik, u proizvodnji bicikala i električnih bicikala. Poticat ćemo primjenu mikroračunalne kontrolne tehnike, baterija za nove izvore energije i učinkovitih elektromotora i električnih baterija.”

(126)

Dijelovi za bicikle, a posebno baterije i laki metali za okvire, nalaze se na popisu „poticanih industrija” u Katalogu smjernica za industrije sa stranim ulaganjima (revidiran 2017.). Konkretno, na tom se popisu nalazi sljedeće:

(127)

Slično tomu, u Katalogu prioritetnih industrija za strana ulaganja u središnjoj i zapadnoj Kini promiču se strana ulaganja u industriju povezanu s dijelovima za električne bicikle što uključuje: i. proizvodnju materijala i proizvoda od slitina aluminija; ii. proizvodnju servomotora i pogonskih uređaja; iii. istraživanje i razvoj te proizvodnju posebne opreme za proizvodnju litijskih baterija i drugih proizvoda od litija; iv. razvoj i proizvodnju lakih materijala kao što su materijali visoke čvrstoće.

(128)

Litijske baterije nalaze se na popisu „poticanih” proizvoda u Katalogu smjernica za restrukturiranje industrije (izmjena iz 2013., verzija iz 2011., izdan Uredbom br. 9 Komisije za nacionalni razvoj i reforme).

(129)

I u sljedećim se dokumentima industrija električnih bicikala navodi kao strateška, prioritetna i/ili poticana industrija:

(130)

Zaključno, prema raspoloživim informacijama, industrija električnih bicikala i industrija njihovih dijelova (to jest baterija, motora, upravljačkih jedinica i lakih metalnih sastavnih dijelova) stoga se smatraju ključnim/strateškim industrijama čiji razvoj kineska vlada aktivno potiče kao cilj politike.

(131)

Kineska je vlada prvo navela da nije mogla utvrditi postoji li 13. petogodišnji plan za industriju bicikala i električnih bicikala pa onda ni dati bilo kakve primjedbe o tom planu.

(132)

Kineska je vlada u odgovoru na upitnik navela i da je CBA samo industrijsko udruženje, dobrovoljna organizacija proizvođača bicikala, električnih bicikala i njihovih rezervnih dijelova. Kineska vlada tvrdila je i da CBA nije vladin odjel.

(133)

CBA je tvrdila da je neovisno tijelo koje nije ni pod kakvom kontrolom kineske vlade. U prilog tome pozvao se na „Opći plan razdvajanja trgovinskih komora i administrativnih organa” koji je izdao Ured za opće poslove Centralnog komiteta Komunističke partije Kine i Ured za opće poslove Državnog vijeća.

(134)

CBA je tvrdila i da je 13. petogodišnji plan za bicikle povjerljive prirode.

(135)

Nakon objave Grupa Giant tvrdila je da je jedno od njezinih povezanih društava samo proizvodilo istovjetni proizvod, ali da nije izvozilo električne bicikle u Uniju. Stoga se ni jedna subvencija koju je primilo povezano društvo ne može automatski smatrati subvencijom dodijeljenom za proizvod koji je bio pušten u slobodan promet u Uniji, a koja nanosi štetu industriji Unije. Isto tako ni korist od dodijeljene subvencije nije prenesena na povezano društvo koje je izvozilo predmetni proizvod u Uniju. Grupa Giant stoga je tvrdila da ni jedna subvencija koju je primilo društvo koje proizvodi istovjetni proizvod nije pogodovala izvozu te da bi je stoga trebalo isključiti iz izračuna iznosa subvencioniranja društva izvoznika.

(136)

Komisija je smatrala da je kineska vlada trebala utvrditi postojanje 13. plana za bicikle i da ga se ne bi trebalo smatrati ograničenim zbog sljedećih činjenica:

(137)

Naposljetku, CBA nije dostavila nikakve dokaze o povjerljivoj prirodi 13. plana za bicikle.

(138)

Komisija je prikupila niz elemenata na temelju kojih zaključuje da je CBA bila čvrsto povezana s kineskom vladom, osobito tijekom 2016. kad je odobren Plan za bicikle:

(139)

Na temelju toga Komisija je odbacila tvrdnje koje se odnose na postojanje i povjerljivost 13. plana za bicikle te na neovisnost CBA-e.

(140)

U pogledu tvrdnje Grupe Giant Komisija je smatrala da su različiti pravni subjekti koji proizvode i prodaju električne bicikle dio iste grupe. Grupa Giant to nije osporavala. Stoga se posebna uloga primatelja (koji izravno izvozi ili ne izvozi predmetni proizvod tijekom razdoblja ispitnog postupka) smatrala nebitnom, uz pretpostavku da je primatelj bio povezan s proizvođačem izvoznikom i da je ostvario koristi povezane s proizvodom iz ispitnog postupka. Grupa Giant nije osporavala da su te koristi uistinu ostvarene. Komisija je smatrala da se koristi koje su ostvarili pravni subjekti iste grupe koji su uključeni u proizvodnju i prodaju električnih bicikala zbrajaju na razini grupe i raspodjeljuju prema potrebi. Stoga se ta tvrdnja morala odbaciti.

(141)

Komisija je od kineske vlade zatražila da proslijedi posebne upitnike u šest banaka u državnom vlasništvu koje su navedene u pritužbi te svim drugim financijskim institucijama koje su davale zajmove ili izvozne kredite proizvođačima izvoznicima u uzorku.

(142)

Kineska vlada tvrdila je da je stupila u kontakt s tim financijskim institucijama. Međutim, na upitnik su odgovorile samo četiri banke u državnom vlasništvu koje je naveo podnositelj pritužbe.

(143)

Prema navodima kineske vlade, ona nije bila ovlaštena zahtijevati informacije od banaka u državnom vlasništvu koje nisu odgovorile na upitnik jer one posluju neovisno o kineskoj vladi. Kineska vlada smatrala je i da joj je Komisija nametnula nepotrebno opterećenje te da nisu postojale dostatne smjernice o dostavljanju traženih informacija i izradi nepovjerljivih verzija odgovora.

(144)

Komisija se nije složila s tim stajalištem. Prvo, informacije koje su zatražene od subjekata u državnom vlasništvu dostupne su kineskoj vladi za sve subjekte u kojima je kineska vlada glavni ili veliki dioničar. Naime, prema Zakonu Narodne Republike Kine o državnoj imovini u poduzećima (14), agencije za nadzor državne imovine i upravljanje njome koje su osnovali Komisija Državnog vijeća za nadzor državne imovine i upravljanje njome te lokalne narodne vlade izvršavaju u ime vlade dužnosti i odgovornosti davatelja kapitala u poduzećima s državnim ulaganjima. Stoga te agencije imaju pravo primati povrate na imovinu, sudjelovati u donošenju glavnih odluka i odabirati rukovoditelje poduzeća s državnim ulaganjima. Nadalje, prema članku 17. prethodno navedenog Zakona o državnoj imovini u poduzećima, poduzeća s državnim ulaganjima dužna su prihvatiti upravljanje i nadzor koji provode vlade i relevantni vladini odjeli i agencije, prihvatiti javni nadzor i odgovarati davateljima kapitala.

(145)

Usto, kineska vlada ima i potrebne ovlasti za interakciju s financijskim institucijama čak i ako one nisu u državnom vlasništvu jer za sve njih nadležno Kinesko bankarsko regulatorno tijelo. Primjerice, u skladu s člancima 33. i 36. Zakona o nadzoru banaka (15), Kinesko bankarsko regulatorno tijelo ovlašteno je zahtijevati od svih financijskih institucija s poslovnim nastanom u NRK-u da mu dostave informacije, kao što su financijski izvještaji, statistička izvješća i informacije o poslovnim operacijama i upravljanju. Kinesko bankarsko regulatorno tijelo može financijskim institucijama narediti i da objave informacije. S obzirom na to, Komisija nije razumjela zašto kineska vlada nije mogla zatražiti od tih financijskih institucija da odgovore na posebni upitnik koji je Komisija izradila za potrebe ovog ispitnog postupka. Od kineske vlade nije bilo traženo da prikupi, pregleda i da zatražene informacije. Od kineske je vlade samo zatraženo da pomogne Komisiji u dobivanju potrebnih informacija od tih financijskih institucija.

(146)

Nadalje, iako su dale određena općenita objašnjenja o funkcioniranju svojih sustava za odobravanje zajmova i upravljanje rizikom, nijedna od banaka u državnom vlasništvu koje surađuju nije dostavila konkretne informacije o zajmovima koje su dale proizvođačima izvoznicima u uzorku, tvrdeći da su obvezane zakonskim i regulatornim zahtjevima te ugovornim klauzulama u pogledu povjerljivosti informacija koje se odnose na proizvođače izvoznike u uzorku.

(147)

Stoga je Komisija smatrala da kineskoj vladi nije nametnula nepotrebno opterećenje. Ona je od samog početka ograničila ispitni postupak na financijske institucije koje su dale zajmove proizvođačima izvoznicima u uzorku. Komisija je smatrala i da su se u upitniku nalazile dostatne smjernice o dostavljanju traženih informacija i izradi nepovjerljivih verzija odgovora. Usto, kineska vlada nije navela koje posebne upute iz upitnika navodno nije shvatila. Radi jasnoće, Komisija je samo zatražila pomoć kineske vlade kako bi dobila potrebne informacije od financijskih institucija koje nisu surađivale. Stoga je smatrala da su zahtjevi upućeni kineskoj vladi bili razumni, a smjernice dostatne.

(148)

Nadalje, Komisija je od banaka koje surađuju zatražila da stupe u kontakt s proizvođačima izvoznicima u uzorku u vezi s odobrenjem pristupa informacijama o pojedinim društvima koje su banke posjedovale. Međutim, unatoč izričitim zahtjevima Komisije, to nisu učinili ni kineska vlada ni bilo koja od banaka koje surađuju.

(149)

Komisija je od proizvođača izvoznika u uzorku zatražila da odobre pristup informacijama o pojedinim društvima koje posjeduju sve banke, u državnom ili privatnom vlasništvu, od kojih su dobile zajmove. Iako su proizvođači izvoznici u uzorku pristali na davanje pristupa podacima banaka koji se odnose na njih, banke su odbile dostaviti zatražene detaljne informacije tvrdeći da su povjerljive.

(150)

Komisija je primila jedino informacije o korporativnoj strukturi i vlasništvu od četiriju banaka u državnom vlasništvu iz uvodne izjave 52., no ne i rečene informacije o zajmovima koji su dani proizvođačima izvoznicima u uzorku. Usto, Komisija nije dobila nikakve informacije ni od bilo koje druge financijske institucije koja je dala zajmove proizvođačima izvoznicima u uzorku. Jedna od tih banaka, banka EXIM, odbila je dostaviti svoj statut, uz obrazloženje da su to povjerljive informacije, pa je dostavila samo djelomične informacije o svojem korporativnom upravljanju.

(151)

Slično tomu, kako je objašnjeno u uvodnim izjavama od 146. do 150., Komisiji nisu dostavljene nikakve konkretne informacije o procjenama rizika, internom postupku za odobravanje zajmova ili ocjeni kreditne sposobnosti u pogledu zajmova odobrenih proizvođačima izvoznicima u uzorku. Međutim, te su informacije bile potrebne da se utvrdi jesu li zajmovi proizvođačima izvoznicima u uzorku davani po povlaštenim stopama. Budući da su takvi dokumenti u relevantnim bankama obično interni, proizvođači izvoznici u uzorku nisu ih mogli dostaviti u okviru svojih odgovora na upitnike.

(152)

Budući da nije imala nikakve informacije o glavnini banaka u državnom vlasništvu ni bilo kakve informacije za pojedine proizvođače izvoznike o zajmovima koje su dobili od banaka koje surađuju, Komisija je smatrala da nije primila bitne informacije relevantne za taj aspekt ispitnog postupka.

(153)

Stoga je Komisija, s obzirom na stupanj nesuradnje, obavijestila kinesku vladu da će pri ispitivanju postojanja i opsega navodnog subvencioniranja davanjem povlaštenih zajmova možda morati upotrijebiti raspoložive podatke na temelju članka 28. stavka 1. osnovne uredbe te je kineskoj vladi dala rok za iznošenje primjedbi.

(154)

Kineska vlada nije dostavila nikakve primjedbe o primjeni članka 28. stavka 1. osnovne uredbe.

(155)

Stoga se Komisija pri ispitivanju postojanja i opsega navodnog subvencioniranja odobrenog davanjem povlaštenih zajmova morala djelomično osloniti na raspoložive podatke.

(156)

Komisija je od kineske vlade zatražila da proslijedi posebni upitnik društvu Sinosure. Društvo Sinosure dostavilo je odgovor na upitnik.

(157)

Međutim, samo je djelomično odgovorilo na posebni upitnik o osiguranju izvoznih kredita koje je pruženo proizvođačima izvoznicima u uzorku. Nadalje, društvo Sinosure nije dostavilo zatraženu prateću dokumentaciju o svojem korporativnom upravljanju, primjerice, svoje godišnje izvješće ili svoj statut, pri čemu se pozivalo na to da se radi o povjerljivim informacijama.

(158)

Društvo Sinosure nije dostavilo nikakve konkretne informacije o osiguranju izvoznih kredita koje je pruženo industriji električnih bicikala, razini premija tog osiguranja ni detaljne brojčane podatke koji se odnose na profitabilnost njegova poslovanja u području osiguranja izvoznih kredita.

(159)

Komisija je smatrala da bez tih informacija nije primila bitne informacije relevantne za taj aspekt ispitnog postupka.

(160)

Kako je ukratko navedeno u uvodnoj izjavi 144., prema shvaćanju Komisije, informacije koje su zatražene od subjekata u državnom vlasništvu dostupne su kineskoj vladi za sve subjekte u kojima je kineska vlada glavni ili veliki dioničar. To je slučaj i s društvom Sinosure, koje je subjekt u potpunom državnom vlasništvu. Stoga je Komisija obavijestila kinesku vladu da će pri ispitivanju postojanja i opsega navodnog subvencioniranja pružanjem osiguranja izvoznih kredita možda morati upotrijebiti raspoložive podatke na temelju članka 28. stavka 1. osnovne uredbe te je kineskoj vladi dala rok za iznošenje primjedbi.

(161)

Kineska vlada nije dostavila nikakve primjedbe o primjeni članka 28. stavka 1. osnovne uredbe.

(162)

Komisija se stoga za nalaze o osiguranju izvoznih kredita djelomično morala osloniti na raspoložive podatke.

(163)

Komisija je od kineske vlade zatražila da upitnik koji joj je dostavila pošalje domaćim dobavljačima dijelova (to jest motora, baterija i upravljačkih jedinica) proizvođača izvoznika u uzorku. U tu je svrhu Komisija od svih proizvođača izvoznika u uzorku zatražila i da kineskoj vladi dostave popis svojih domaćih dobavljača.

(164)

Iako su proizvođači izvoznici u uzorku kineskoj vladi dostavili popis svojih domaćih dobavljača, kineska je vlada odbila poslati bilo kakav upitnik tim dobavljačima. Kineska vlada tvrdila je da bi joj to bilo neopravdano opterećenje. Tvrdila je i da, s obzirom na to da ta društva posluju neovisno o kineskoj vladi, intervencija kineske vlade ne bi dala nikakve rezultate.

(165)

Komisija se nije složila s tim stajalištem. Prvo, smatrala je da opterećenje povezano sa slanjem već izrađenog upitnika na već postojeći popis kontakata nije bilo znatno, osobito uzimajući u obzir predloženu mogućnost korištenja elektroničke pošte. Drugo, Komisija je smatrala da bi državna tijela imala velik utjecaj na uvjeravanje društava koja nisu izravno pod istragom da surađuju kako bi se utvrdilo stanje na tržištu u Kini. Naime, prema stajalištu Komisije, kad bi ta društva primila zahtjev od kineske vlade da surađuju u ispitnom postupku, to bi imalo veći učinak nego da su ta ista društva primila dopis Komisije. U svakom slučaju, Komisija je smatrala da su informacije koje dobavljači industrije električnih bicikala mogu dostaviti bitne za utvrđivanje toga je li industrija električnih bicikala dobivala ulazne materijale uz manju naknadu od primjerene. Komisija je stoga smatrala da bi trebalo prikupiti informacije u tom pogledu i da bi kineska vlada bila u najboljem položaju da to učini ili da barem olakša taj postupak kako je zatražila Komisija. Bilo bi i u interesu industrije električnih bicikala iz Kine da opovrgne navode iz pritužbe o tome da je zaista dobivala ulazne materijale uz manju naknadu od primjerene. Stoga su argumenti kineske vlade s obzirom na to pitanje odbačeni.

(166)

Kineska vlada odbila je i dostaviti potpuni popis domaćih dobavljača ulaznih materijala i podatke o njihovoj vlasničkoj strukturi pri čemu se pozivala na to da se radi o povjerljivim informacijama. Komisija u tom pogledu primjećuje da su osnovnom uredbom predviđeni načini za zaštitu povjerljivih informacija. Usto, kineska vlada nije navela koji su od poznatih dobavljača bili subjekti u državnom, a koji u privatnom vlasništvu. Kineska je vlada objasnila da nije ovlaštena zahtijevati takve informacije od banaka koje nisu odgovorile na upitnik jer one posluju neovisno o kineskoj vladi. Međutim, prema shvaćanju Komisije, informacije koje su zatražene od subjekata u državnom vlasništvu dostupne su kineskoj vladi za sve subjekte u kojima je kineska vlada glavni ili veliki dioničar. Usto, pri podnošenju zahtjeva za dozvolu za poslovanje ili pri njezinu produljenju društva moraju dostaviti informacije o dioničarima Upravi za industriju i trgovinu. Stoga bi u tom kontekstu informacije o dioničarima bile dostupne kineskoj vladi. Povrh toga, kineska vlada nije dostavila informacije o određivanju cijena.

(167)

Javio se samo jedan proizvođač električnih motora i dobavljač baterija, društvo Bafang, koji je dostavljao ulazne materijale proizvođačima izvoznicima u uzorku, te je zatražio da mu se pošalje poseban upitnik namijenjen dobavljačima. Taj je dobavljač dostavio i odgovor na upitnik. Nije se javio nijedan drugi dobavljač ulaznih materijala.

(168)

Ukratko, Komisija je smatrala da nije imala važne informacije s obzirom na tri aspekta. Prvo, informacije o vlasništvu i upravljačkoj strukturi dobavljača ulaznih materijala. Bez njih Komisija nije mogla utvrditi jesu li ti proizvođači javna tijela ili nisu. Drugo, nije imala važne informacije o pojedinim dobavljačima ulaznih materijala, primjerice informacije o određivanju cijena ulaznih materijala kojima su opskrbljivani izvoznici u uzorku. Treće, manjkale su informacije o strukturi tržišta. Informacije koje su domaći dobavljači ulaznih materijala trebali dostaviti nužne su da se utvrdi jesu li proizvođači izvoznici u uzorku bili opskrbljivani ulaznim materijalima uz manju naknadu od primjerene. Nadalje, te informacije mogli su dostaviti isključivo sami dobavljači ulaznih materijala pa nisu mogle biti dobivene u odgovorima na upitnik proizvođača izvoznika u uzorku. Bitne su bile i informacije o strukturi tržišta, a kineska je vlada bila u najboljem položaju da dostavi te informacije ili da barem pomogne Komisiji da ih dobije od dobavljača ulaznih materijala.

(169)

Stoga je Komisija smatrala da nije primila bitne informacije relevantne za taj aspekt ispitnog postupka.

(170)

Stoga je Komisija obavijestila kinesku vladu da će pri ispitivanju postojanja i opsega navodnog subvencioniranja putem opskrbe ulaznim materijalima uz manju naknadu od primjerene možda morati upotrijebiti raspoložive podatke na temelju članka 28. stavka 1. osnovne uredbe te je kineskoj vladi dala rok za iznošenje primjedbi. Kineska vlada nije dostavila nikakve primjedbe.

(171)

Giant je tvrdio da je Komisija krivo protumačila članak 28. osnovne uredbe. Tvrdio je da se članak 28. odnosi na nesuradnju zainteresiranih strana i da dobavljači motora i baterija nisu zainteresirane strane. Tvrdio je i da ne postoji navod da Giant nije surađivao te da je pružio sve informacije u vezi sa svojom kupnjom motora i baterija. Usto je tvrdio da je Komisija trebala izravno kontaktirati s dobavljačima umjesto oslanjati se na kinesku vladu da obavi zadaće tijela koje provodi ispitni postupak, tj. pošalje upitnike dobavljačima ulaznog materijala.

(172)

U tom smislu najprije treba napomenuti da nije sporno da je Grupa Giant u potpunosti surađivala tijekom ispitnog postupka i da je dostavila sve tražene informacije. Međutim, kako je navedeno u uvodnim izjavama od 163. do 167. i sažeto u uvodnoj izjavi 168., podsjeća se na to da kineska vlada nije surađivala najbolje što je mogla i da su Komisiji iz tog razloga nedostajale važne informacije u vezi s nekoliko aspekata tog dijela ispitnog postupka, i to informacije o vlasništvu i upravljačkoj strukturi dobavljača ulaznih materijala te informacije o strukturi tržišta i tržišnom ponašanju, zbog činjenice da kineska vlada nije dostavila odgovarajući upitnik dobavljačima ulaznih materijala sa svojeg popisa kontakata te posljedično nisu primljeni odgovori na upitnik ni važne informacije o pojedinim dobavljačima ulaznih materijala. Kad je riječ o slanju upitnika, upućuje se na uvodne izjave 164. i 165. u kojima je na tu točku već odgovoreno. U svakom slučaju, s obzirom na to da bi kinesku vladu nedvojbeno trebalo smatrati zainteresiranom stranom u ovom postupku, smatralo se da Komisija nije pogrešno protumačila članak 28. osnovne uredbe, uzme li se u obzir da je kineska vlada djelomično surađivala i upotrijebe li se raspoloživi podaci u pitanjima u kojima su, kao posljedica djelomične suradnje kineske vlade, Komisiji nedostajale važne informacije koje je kineska vlada trebala dostaviti izravno, a dobavljači ulaznog materijala po primitku odgovarajućeg upitnika od kineske vlade. Stoga se ta tvrdnja morala odbaciti.

(173)

Komisija se stoga morala osloniti na raspoložive podatke i za nalazeo opskrbi električnim motorima i baterijama uz manju naknadu od primjerene u skladu s člankom 28. stavkom 1.

(174)

Na temelju informacija sadržanih u pritužbi, Obavijesti o pokretanju postupka i odgovora na upitnik Komisije ispitano je navodno subvencioniranje putem sljedećih subvencija kineske vlade:

(175)

Prema informacijama koje je dostavilo pet proizvođača izvoznika u uzorku, 18 financijskih institucija sa sjedištem u NRK-u davalo im je zajmove, kreditne linije ili bankovne akcepte. Od tih 18 financijskih institucija, njih 11 bile su banke u državnom vlasništvu (16). Preostalih sedam financijskih institucija bilo je u privatnom vlasništvu ili njihovu vlasničku strukturu nije bilo moguće utvrditi s obzirom na nesuradnju opisanu u uvodnim izjavama od 141. do 155. Samo su četiri banke u državnom vlasništvu ispunile posebni upitnik namijenjen bankama (ili drugim financijskim institucijama) unatoč molbi kineskoj vladi da stupi u kontakt sa svim relevantnim financijskim institucijama koje su dale zajmove proizvođačima izvoznicima u uzorku te da im dostavi odgovarajuće upitnike.

(176)

Komisija je ispitala jesu li banke u državnom vlasništvu djelovale kao javna tijela u smislu članka 3. i članka 2. točke (b) osnovne uredbe. Kako bi se utvrdilo je li poduzeće u državnom vlasništvu javno tijelo, služi sljedeći test (17): „Važno je je li subjektu povjerena ovlast za izvršavanje javnih funkcija, a ne kako se to postiže. Postoje brojni različiti načini na koje bi vlada u užem smislu mogla subjektima dati ovlast. U skladu s tim različite vrste dokaza mogu biti relevantne kako bi se pokazalo da je ta ovlast dodijeljena konkretnom subjektu. Dokaz da subjekt de facto izvršava javne funkcije može služiti kao dokaz da posjeduje ili da su mu povjerene javne ovlasti, posebno ako se tim dokazom upućuje na stalnu i sustavnu praksu. Smatramo da iz toga proizlazi da dokaz da vlada provodi znatnu kontrolu nad subjektom i njegovim postupanjem može, u određenim okolnostima, poslužiti kao dokaz da odgovarajući subjekt ima javne ovlasti i te ovlasti izvršava pri obnašanju javnih funkcija. Međutim, naglašavamo da, osim izričite delegacije ovlasti u okviru pravnog instrumenta, postojanje samo službenih veza između subjekta i vlade u užem smislu vjerojatno nije dovoljno za utvrđivanje nužnog posjedovanja javnih ovlasti. Stoga se, primjerice, samom činjenicom da je vlada većinski dioničar subjekta ne dokazuje da vlada izvršava znatnu kontrolu nad ponašanjem tog subjekta, a još manje da mu je vlada dodijelila javne ovlasti. Međutim, u nekim slučajevima, kad dokazi upućuju na to da su formalni pokazatelji vladine kontrole višestruki te pritom postoje dokazi da se takva kontrola provodila u znatnoj mjeri, tada se na temelju tih dokaza može zaključiti da predmetni subjekt izvršava javne ovlasti.” U ovom predmetu zaključak da je bankama u državnom vlasništvu povjerena ovlast izvršavanja javnih funkcija temelji se na formalnim pokazateljima vladine kontrole i dokazima koji pokazuju da se ta kontrola provodila u znatnoj mjeri.

(177)

Komisija je zatražila informacije o državnom vlasništvu te formalne pokazatelje vladine kontrole u bankama u državnom vlasništvu. Analizirala je i to je li se kontrola provodila u znatnoj mjeri. Komisija se u tu svrhu morala djelomično osloniti na raspoložive podatke zbog odbijanja kineske vlade i banaka u državnom vlasništvu da dostave dokaze o procesu donošenja odluka koji je doveo do davanja povlaštenih zajmova.

(178)

Kako bi provela tu analiza, Komisija je najprije ispitala informacije za tri banke u državnom vlasništvu koje su odgovorile na posebni upitnik i bile su spremne sastati se s osobljem Komisije.

(179)

Odgovor na upitnik dostavile su sljedeće četiri banke u državnom vlasništvu: EXIM, ABC, ICBC i BOC. Međutim, kako je objašnjeno u uvodnoj izjavi 150., banka EXIM nije dostavila cjelovit statut tvrdeći da je riječ o povjerljivim informacijama. Isto tako, Komisija nije mogla provjeriti dostavljene informacije jer su sve te banke pristale na sastanak s dužnosnicima Komisije samo u prostorijama kineske vlade, no nisu dopustile posjet radi provjere u prostorijama banaka.

(180)

Na temelju informacija iz odgovora na upitnike i tijekom posjeta radi provjere u kineskoj vladi Komisija je utvrdila da je kineska vlada izravno ili neizravno posjedovala više od 50 % dionica u svakoj od tih financijskih institucija.

(181)

S obzirom na formalne pokazatelje vladine kontrole nad četirima bankama u državnom vlasništvu koje surađuju, Komisija ih je sve označila „ključnim financijskim institucijama u državnom vlasništvu”. Konkretnije, u obavijesti „Privremeni pravilnik o nadzornim odborima u ključnim financijskim institucijama u državnom vlasništvu” navodi se sljedeće: „Ključne financijske institucije u državnom vlasništvu navedene u ovom pravilniku odnose se na banke za provedbu državne politike u državnom vlasništvu, poslovne banke, društva za upravljanje financijskom imovinom, društva za vrijednosne papire, osiguravajuća društva itd. (dalje u tekstu „financijske institucije u državnom vlasništvu”), kojima Državno vijeće određuje nadzorni odbor.”

(182)

Nadzorni odbor ključnih financijskih institucija u državnom vlasništvu imenuje se u skladu s „Privremenim pravilnikom o nadzornim odborima u ključnim financijskim institucijama u državnom vlasništvu”. Na temelju članaka 3. i 5. tog Privremenog pravilnika Komisija je utvrdila da Državno vijeće određuje članove nadzornog odbora i da mu oni odgovaraju, što pokazuje da država ima institucionalnu kontrolu nad poslovnim aktivnostima banaka u državnom vlasništvu koje surađuju. Uz te općenito primjenjive pokazatelje, Komisija je utvrdila sljedeće u pogledu triju banaka u državnom vlasništvu:

(183)

EXIM je osnovan i djeluje u skladu s „Obaviješću o osnivanju Kineske izvozno-uvozne banke”, koju je izdalo Državno vijeće, te statutom EXIM-a. Prema statutu EXIM-a (18), država izravno imenuju njegovu upravu. Državno vijeće imenuje nadzorni odbor, koji mu je odgovoran, u skladu s „Privremenim pravilnikom o nadzornim odborima u ključnim financijskim institucijama u državnom vlasništvu” (Dekret Državnog vijeća br. 282) i drugim zakonima i propisima.

(184)

U statutu se navodi i da partijski odbor EXIM-a ima vodeću i politički ključnu ulogu kako bi se osiguralo da EXIM provodi politike i glavne inicijative Partije i države. Vodstvo Partije uključeno je u sve aspekte korporativnog upravljanja.

(185)

U statutu se nadalje navodi da je EXIM posvećen podupiranju razvoja vanjske trgovine i gospodarske suradnje, prekograničnim ulaganjima, inicijativi „Jedan pojas, jedan put”, suradnji u međunarodnom svojstvu i proizvodnji opreme. Njegov opseg poslovanja uključuje kratkoročne, srednjoročne i dugoročne zajmove, kako su odobreni u skladu s državnim politikama vanjske trgovine i ulaganja u inozemstvu, kao što su izvozni krediti, uvozni krediti, zajmovi za inozemne inženjerske usluge, zajmovi za prekomorska ulaganja, zajmovi kineske vlade za inozemnu pomoć i izvozni kupovni zajmovi.

(186)

Kako je navedeno u članku 137. statuta ABC-a, kineska vlada u svojstvu većinskog dioničara s udjelom od 79,62 % ima ovlast imenovati sve direktore u upravnom odboru. Isto vrijedi i za nadzorni odbor u skladu s člankom 204. statuta.

(187)

Nadalje, prema statutu ABC-a, upravni odbor utvrđuje strategiju banke, donosi odluke o proračunu banke i ulaganjima, imenuje predsjednika i tajnika upravnog odbora banke te uspostavlja i prati sustav upravljanja rizikom banke. Taj nepotpuni popis obveza dokaz je institucionalne kontrole države nad svakodnevnim poslovanjem ABC-a.

(188)

Komisija je utvrdila i da su financijske institucije u državnom vlasništvu, uključujući banke ABC, ICBC i BOC, promijenile statute 2017. kako bi povećale ulogu Komunističke partije Kine („KPK”) na najvišoj razini donošenja odluka u tim bankama.

(189)

U novim se statutima propisuje da:

(190)

Kako je navedeno u članku 125. statuta, kineska vlada u svojstvu većinskog dioničara s udjelom od 64,63 % ima ovlast imenovati izvršne i neizvršne direktore banke koji čine upravni odbor.

(191)

Nadalje, prema statutu BOC-a, upravni odbor, među ostalim, donosi odluke o strateškim načelima financijske institucije, poslovnim planovima i glavnim planovima ulaganja, imenovanju ili otpuštanju višeg osoblja kao što su predsjednik i tajnik upravnog odbora, potpredsjednik i ostali viši rukovoditelji. Odbor odlučuje i o provedbi odluka skupštine dioničara i odobrava politike korporativnog upravljanja. Taj nepotpuni popis obveza dokaz je institucionalne kontrole države nad svakodnevnim poslovanjem BOC-a.

(192)

Usto, nove odredbe o ulozi KPK-a navedene u uvodnoj izjavi 189. odnose se i na BOC:

(193)

Kako je navedeno u članku 115. statuta, kineska vlada u svojstvu većinskog dioničara s udjelom od 69,31 % ima ovlast imenovati izvršne i neizvršne direktore banke koji čine upravni odbor.

(194)

Nadalje, prema statutu ICBC-a, upravni odbor, među ostalim, donosi odluke o planu poslovanja, prijedlozima ulaganja i razvojnim strategijama Banke, imenovanju ili otpuštanju višeg osoblja kao što su predsjednik i tajnik upravnog odbora, potpredsjednik i ostali viši rukovoditelji. Odbor odlučuje i o provedbi odluka skupštine dioničara i utvrđuje osnovne sustave upravljanja. Taj nepotpuni popis odgovornosti dokaz je institucionalne kontrole države nad svakodnevnim poslovanjem ICBC-a.

(195)

Komisija je nadalje zatražila informacije o tome je li kineska vlada provodila znatnu kontrolu nad ponašanjem tih četiriju banaka u državnom vlasništvu koje surađuju u pogledu njihovih politika davanja zajmova i procjene rizika kad su dale zajmove industriji električnih bicikala. U tom su pogledu u obzir uzeti sljedeći regulatorni dokumenti:

(196)

Pregledom tih regulatornih dokumenata Komisija je utvrdila da financijske institucije u NRK-u posluju u općem pravnom okruženju u kojem ih se usmjerava da se pri donošenju financijskih odluka usklade s ciljevima industrijske politike kineske vlade zbog razloga anvedenih u nastavku.

(197)

Kad je riječ o EXIM-u, njegova je zadaća u području javne politike utvrđena u obavijesti o osnivanju Kineske uvozno-izvozne banke te u njegovu statutu.

(198)

Općenito, člankom 34. Zakona o bankama koji se primjenjuje na sve financijske institucije koje posluju u Kini utvrđuje se da poslovne banke odobravaju zajmove u skladu s potrebama nacionalnoga gospodarskog i socijalnog razvoja te industrijskim politikama države. Iako se u članku 4. Zakona o bankama navodi da „poslovne banke, u skladu sa zakonom, posluju bez uplitanja bilo kojeg subjekta ili osobe te da neovisno preuzimaju građanskopravnu odgovornost i odgovaraju svojom cijelom imovinom pravne osobe”, u ispitnom postupku pokazalo se da se članak 4. Zakona o bankama primjenjuje u skladu s člankom 34. Zakona o bankama, tj. kada država utvrdi javnu politiku, banke je provode i slijede državne upute.

(199)

Usto, člankom 15. Općih pravila o zajmovima predviđa se sljedeće: „U skladu s državnom politikom relevantni odjeli mogu subvencionirati kamate na zajmove radi promicanja rasta određenih industrija i gospodarskog razvoja u određenim područjima.”

(200)

Javno dostupne informacije dodatno potvrđuju da su navedene odredbe primijenjene u praksi. Primjerice, u godišnjem izvješću banke ICBC za 2016. navodi se, među ostalim, da je „Banka aktivno provodila nacionalne politike, dodatno podržavala strukturnu reformu na strani ponude, […] Banka je nastavila jačati vladine ključne programe i važne građevinske projekte te se proaktivno uskladila s nacionalnim razvojnim strategijama za ‚četiri regije’ (zapadne, sjeveroistočne, istočne i središnje regije) i ‚tri pomoćna pojasa’ (inicijativa ‚Pojas i put’, koordinirani razvoj regije Peking-Tianjin-Hebei i razvoj gospodarskog pojasa uz rijeku Yangtze)” (19).

(201)

Komisija je utvrdila i da Kinesko bankarsko regulatorno tijelo („CBRC”) ima dalekosežne ovlasti u pogledu odobravanja svih aspekata upravljanja svim financijskim institucijama s poslovnim nastanom u NRK-u (uključujući financijske institucije u privatnom vlasništvu i u stranom vlasništvu), kao što su (20):

(202)

Na toj je osnovi Komisija zaključila da je kineska vlada stvorila normativni okvir kojeg se moraju pridržavati rukovoditelji i nadzornici koje imenuje kineska vlada i koji su odgovorni kineskoj vladi. Stoga se kineska vlada oslanjala na taj normativni okvir kako bi provodila znatnu kontrolu nad ponašanjem banaka u državnom vlasništvu koje surađuju kad god su one davale zajmove industriji električnih bicikala.

(203)

Komisija je tražila i konkretne dokaze o provođenju znatne kontrole na temelju konkretnih zajmova. Tijekom ispitnog postupka banke u državnom vlasništvu koje surađuju tvrdile su da su u praksi primjenjivale primjerene politike i modele za procjenu kreditnog rizika pri odobravanju predmetnih zajmova.

(204)

Međutim, nisu navele konkretne primjere koji se odnose na proizvođače izvoznike u uzorku. Kako je objašnjeno i u uvodnim izjavama od 144. do 155., četiri banke u državnom vlasništvu koje surađuju odbile su dostaviti informacije, uključujući konkretne procjene kreditnog rizika, koje se odnose na proizvođače izvoznike u uzorku zbog regulatornih razloga i ugovornih razloga iako im je Komisija dostavila pisani pristanak proizvođača izvoznika u uzorku kojim se oni odriču svojih prava na povjerljivost.

(205)

Zbog nepostojanja konkretnih dokaza o procjenama kreditne sposobnosti u bankama, Komisija je ispitala opće pravno okruženje, kako je ono opisano u uvodnim izjavama od 195. do 202., zajedno s ponašanjem četiriju banaka u državnom vlasništvu koje surađuju u pogledu zajmova danih proizvođačima izvoznicima u uzorku. To je ponašanje očito bilo u suprotnosti s njihovim službenim stajalištem iznesenim tijekom posjeta radi provjere u kineskoj vladi jer u praksi one nisu dostavile nikakve dokaze o tome da postupaju na osnovu podrobnih tržišno utemeljenih procjena rizika.

(206)

U posjetima radi provjere otkriveno je da su, uz iznimku jednog proizvođača izvoznika koji nije imao nikakvih nepodmirenih bankovnih zajmova tijekom RIP-a, zajmovi davani četirima preostalima grupama proizvođača izvoznika u uzorku po kamatnim stopama sličnima referentnim kamatnim stopama Narodne banke Kine („NBK”) ili međubankovnim referentnim kamatnim stopama, neovisno o financijskom stanju i kreditnom riziku društava. Stoga su zajmovi dani sa stopama nižima od tržišnih stopa u usporedbi sa stopom koja odgovara profilu rizičnosti četiriju proizvođača izvoznika u uzorku. Usto, jedan proizvođač izvoznik u uzorku dobio je nove zajmove sa sličnim uvjetima kao i za dospjele zajmove na isti dan kad su stari zajmovi otplaćeni. Stoga je taj aranžman de facto funkcionirao kao sustav revolving zajmova. Nadalje, troje od pet proizvođača izvoznika u uzorku ostvarili su korist od bankovnih akcepata uz standardnu naknadu od 0,05 %, neovisno o financijskom stanju i kreditnom riziku društava.

(207)

Komisija je stoga zaključila da je kineska vlada provodila znatnu kontrolu nad ponašanjem tih banaka u državnom vlasništvu koje surađuju s obzirom na njihove politike davanja zajmova i procjene rizika u pogledu industrije električnih bicikala.

(208)

Komisija je utvrdila da četiri financijske institucije u državnom vlasništvu koje surađuju provode navedeni pravni okvir pri izvršavanju javnih funkcija u odnosu na sektor električnih bicikala, čime djeluju kao javna tijela u smislu članka 2. točke (b) osnovne uredbe koji se tumači zajedno s člankom 3. stavkom 1. točkom (a) podtočkom i. osnovne uredbe te u skladu s relevantnom sudskom praksom WTO-a.

(209)

Kako je utvrđeno u odjeljku 3.3., nijedna druga banka u državnom vlasništvu koja je dala zajmove proizvođačima izvoznicima u uzorku nije odgovorila na posebni upitnik. Stoga je Komisija, u skladu sa zaključcima donesenima u uvodnim izjavama od 141. do 155. i 153., odlučila upotrijebiti raspoložive podatke kako bi utvrdila mogu li se te banke u državnom vlasništvu smatrati javnim tijelima.

(210)

U antisubvencijskom ispitnom postupku o uvozu određenih toplovaljanih plosnatih proizvoda od željeza, nelegiranog čelika ili drugoga legiranog čelika podrijetlom iz Narodne Republike Kine (21) Komisija je utvrdila da su se sljedeće banke koje su davale zajmove, kreditne linije ili bankovne akcepte petorima grupama proizvođača izvoznika u uzorku u ovom ispitnom postupku nalazile u djelomičnom ili potpunom vlasništvu same države ili pravnih osoba u državnom vlasništvu: China Merchants Bank, Shangai Pudong Development Bank, Bank of Ningbo, Everbright bank, Komunikacijska banka, Kineska banka za izgradnju, Bohai Bank i Citic Bank. Budući da nisu dostavljene nikakve informacije koje bi upućivale na suprotno, Komisija je ostala pri istom zaključku i u ovom ispitnom postupku.

(211)

Budući da predmetne financijske institucije nisu dostavile nikakve informacije koje bi upućivale na suprotno, Komisija je dodatno utvrdila, na temelju formalnih pokazatelja, da vlasništvo i kontrola pripadaju kineskoj vladi zbog istih razloga kako je utvrđeno u odjeljku 3.5.1.1. Konkretno, i u nedostatku bilo kakvih dokaza koji bi upućivali na suprotno, pretpostavlja se da rukovoditelje i nadzornike u tim bankama u državnom vlasništvu koje ne surađuju imenuje kineska vlada, kojoj su oni i odgovorni, na isti način kao i u bankama u državnom vlasništvu koje surađuju.

(212)

S obzirom na provođenje znatne kontrole, a u nedostatku bilo kakvih drugih informacija, Komisija je smatrala da su nalazi koji se odnose na četiri financijske institucije koje surađuju reprezentativni i za financijske institucije u državnom vlasništvu koje ne surađuju. Normativni okvir analiziran u odjeljku 3.5.1.1. primjenjuje se na njih na jednak način. Stoga, u nedostatku bilo kakvih dokaza koji upućuju na suprotno i na temelju raspoloživih činjenica, nedostatak konkretnih dokaza o procjenama kreditne sposobnosti na jednak je način valjan kao i u slučaju četiriju banaka u državnom vlasništvu koje surađuju.

(213)

Nadalje, Komisija je primijetila da je većina ugovora o zajmovima koji su dani proizvođačima izvoznicima u uzorku imala slične uvjete i da su kamatne stope za zajmove slične stopama koje su dostavile četiri banke u državnom vlasništvu koje surađuju te da se djelomično preklapaju s njima.

(214)

Zbog navedenih sličnosti u pogledu uvjeta zajmova i kamatnih stopa za zajmove te reprezentativnosti triju financijskih institucija koje su provjerene, Komisija je smatrala da nalazi za banke u državnom vlasništvu koje surađuju čine raspoložive podatke na temelju članka 28. osnovne uredbe za ocjenu ostalih banaka u državnom vlasništvu.

(215)

Na temelju toga Komisija je zaključila da svaku od ostalih banaka u državnom vlasništvu koje su dale zajmove proizvođačima izvoznicima u uzorku treba smatrati javnim tijelom u smislu članka 3. i članka 2. stavka (b) osnovne uredbe.

(216)

Na temelju tih razmatranja Komisija je utvrdila da se sve kineske financijske institucije u državnom vlasništvu koje su davale zajmove grupama proizvođača izvoznika u uzorku koji surađuju smatra javnim tijelima u smislu članka 3. i članka 2. stavka (b) osnovne uredbe.

(217)

Usto, čak i ako se financijske institucije u državnom vlasništvu ne bi smatrale javnim tijelima, može se smatrati da im je kineska vlada povjerila funkcije koje se obično povjeravaju vladi i usmjeravala ih u njihovu izvršavanju u smislu članka 3. stavka 1. točke (a) podtočke iv. osnovne uredbe zbog istih razloga koji su navedeni u uvodnim izjavama od 218. do 222. Stoga bi se njihovo postupanje u svakom slučaju pripisalo kineskoj vladi, kako je objašnjeno u odjeljku 3.5.1.

(218)

Za sljedeće se financijske institucije, na temelju javno dostupnih informacija, smatralo da su u privatnom vlasništvu: Mizuho Bank (i Mizuho Corporate Bank), Bank of Tokyo Mitsubishi UF i Minsheng Bank. Za sljedeće financijske institucije, zbog izostanka suradnje i nepostojanja dostatnih javno dostupnih informacija, Komisija nije mogla utvrditi jesu li u državnom ili privatnom vlasništvu: Zhejiang Jinhua Chengtai Rural Commerce Bank, Zhejiang Yongkang Rural Commerce Bank i Pufa Bank. Slijedeći konzervativni pristup, Komisija je potonje analizirala na isti način kao i financijske institucije u privatnom vlasništvu pa se na njih u nastavku teksta upućuje kao na „financijske institucije u privatnom vlasništvu”. Komisija je analizirala je li tim financijskim institucijama u privatnom vlasništvu kineska vlada povjerila dodjelu subvencija sektoru električnih bicikala ili ih je usmjeravala na to u smislu članka 3. stavka 1. točke (a) podtočke iv. osnovne uredbe.

(219)

Prema izvješću Žalbenog tijela WTO-a u predmetu „Sjedinjene Države – Ispitni postupak o kompenzacijskoj pristojbi za čipove memorija s dinamičkim nasumičnim pristupom (DRAMS) iz Koreje” (22)„povjeravanje” nastupa kad vlada privatnom tijelu prenosi odgovornost, a „usmjeravanje” se odnosi na situacije u kojima vlada nad privatnim tijelom provodi svoje ovlasti. U oba slučaja vlada upotrebljava privatno tijelo kao sredstvo za izvršenje financijskog doprinosa i „u većini bi se slučajeva očekivalo da povjeravanje zadaće privatnom tijelu ili usmjeravanje privatnog tijela uključuje i određeni oblik prijetnje ili navođenja” (23). Istodobno, u skladu s člankom 3. stavkom 1. točkom (a) podtočkom iv. osnovne uredbe članicama se ne dopušta uvođenje kompenzacijskih mjera za proizvode „kad vlada samo provodi svoje opće regulatorne ovlasti” (24) ili kad intervencija vlade „može ili ne mora dovesti do određene posljedice samo na temelju određenih činjeničnih okolnosti i na temelju prava sudionika na tom tržištu na slobodan izbor” (25). Povjeravanje i usmjeravanje podrazumijeva „aktivniju ulogu vlade od pukog poticanja” (26).

(220)

Normativni okvir koji se odnosi na industriju električnih bicikala, spomenut u uvodnim izjavama od 195. do 202., primjenjuje se na sve financijske institucije u NRK-u, uključujući financijske institucije u privatnom vlasništvu. To je potkrijepljeno činjenicom da Zakon o bankama i različite uredbe CBRC-a obuhvaćaju sve banke s kineskim kapitalom i banke sa stranim kapitalom kojima upravlja CBRC.

(221)

Nadalje, u ispitnom postupku pokazalo se da je većina ugovora o zajmovima proizvođača izvoznika u uzorku imala slične uvjete i da su kamatne stope za zajmove privatnih financijskih institucija u većini slučajeva bile slične stopama financijskih institucija u javnom vlasništvu te da su se djelomično preklapale s njima.

(222)

Budući da od privatnih financijskih institucija nisu primljene drukčije informacije, Komisija je zaključila da je vlada, kad je riječ o industriji električnih bicikala, svim financijskim institucijama (uključujući privatne financijske institucije) koje djeluju u Kini pod nadzorom CBRC-a povjerila da u smislu članka 3. stavka 1. točke (a) podtočke iv. prve alineje osnovne uredbe slijede vladine politike i industriji električnih bicikala daju zajmove po povlaštenim stopama ili ih usmjeravala na to.

(223)

Nakon objave nekoliko je zainteresiranih strana osporavalo stajalište da kineska vlada „povjerava” zadaće kineskim privatnim bankama ili ih „usmjerava”.

(224)

Prvo, jedna je stranka tvrdila da, unatoč članku 34. kineskog Zakona o bankama iz uvodne izjave 198., zakon ne obvezuje banke na usklađivanje s ciljevima industrijske politike kineske vlade. Tvrdili su da je članak 34. opća izjava bez praktičnih posljedica te da nacionalne industrijske politike imaju samo usmjeravajuću, ne i odlučujuću ulogu. Ista je strana uputila i na članak 41. kineskog Zakona o bankama u potporu svojem argumentu da kineska vlada ne može prisiliti privatne banke na bilo kakvo konkretno postupanje. Nadalje, odbila je tvrdnju da su „kamatne stope za zajmove privatnih financijskih institucija u većini slučajeva bile slične stopama financijskih institucija u javnom vlasništvu te da su se djelomično preklapale s njima” kako je navedeno u uvodnoj izjavi 221. kao valjan pokazatelj povjeravanja ili usmjeravanja. Ukratko, ta je strana tvrdila da su dostupni dokazi nedostatni za dokazivanje povjeravanja ili usmjeravanja.

(225)

Drugo, strana je tvrdila da ovlasti CBRC-a u pogledu odobravanja imenovanja rukovoditelja i administrativnih mjera koje su objašnjene u uvodnoj izjavi 200. nemaju kao posljedicu izričitu ili afirmativnu radnju prijenosa ovlasti ili zapovijedanja.

(226)

Treće, ista je strana tvrdila da sama činjenica da privatni subjekti postupaju na trgovinski neprihvatljiv način nije dovoljna za utvrđivanje povjeravanja ili usmjeravanja.

(227)

Četvrto, nekoliko je zainteresiranih strana tvrdilo da Komisija nije provela pojedinačnu procjenu po financijskim institucijama te da se povjeravanje ili usmjeravanje ne mogu dokazati bez izvršene provjere u predmetnim financijskim institucijama.

(228)

Konačno, jedna je strana tvrdila da je Komisija pomiješala pojmove povjeravanja i usmjeravanja.

(229)

U pogledu prve, druge i treće tvrdnje Komisija podsjeća na to da ni financijske institucije ni kineska vlada nisu surađivale te stoga nisu dostavljeni nikakvi dokazi ni drukčije informacije koje bi osporavale zaključke iz prethodnih uvodnih izjava od 175. do 222. Štoviše, kineski Zakon o bankarstvu potrebno je ispitati s obzirom na sve dostupne dokaze, koji upućuju na to da su te izjave više od pukog poticanja. U pogledu četvrte tvrdnje, zbog nesuradnje ni jednu od financijskih institucija nije bilo moguće pojedinačno ocijeniti. Osim toga, javno dostupne informacije kineskih banaka u suprotnosti su s tvrdnjom da nema dokaza o povjeravanju ili usmjeravanju te da kineska vlada ne može prisiliti privatne banke na bilo kakvo postupanje. Dapače, kineska vlada usmjerava navedene privatne banke da davanjem povlaštenih zajmova pridonose ciljevima javne politike za potporu određenim poticanim sektorima. Nadalje, u nedostatku podataka koji bi upućivali na suprotno, kao što je istaknuto u prethodnoj uvodnoj izjavi 221., Komisija je utvrdila da su privatne banke primjenjivale slične uvjete i kamatne stope kao banke u javnom vlasništvu. To je pokazatelj da su privatne banke slijedile vladinu politiku zajmova koja je utvrđena Zakonom o bankama i različitim uredbama CBRC-a. Konačno, tvrdnja da je Komisija pomiješala pojmove povjeravanja i usmjeravanja nije bila dodatno potkrijepljena ni objašnjena. Komisija je, međutim, navela da se standardi „povjeravanja” i „usmjeravanja” međusobno ne isključuju jer se u oba slučaja vlada koristi privatnim tijelom kao zamjenskim putem za izvršenje financijskog doprinosa. Stoga su se te tvrdnje morale odbaciti.

(230)

Kako je pokazano u uvodnim izjavama od 195. do 202., na temelju nekoliko regulatornih dokumenata usmjerenih konkretno na društva u sektoru električnih bicikala, financijske institucije usmjerava se na davanje zajmova po povlaštenim stopama industriji električnih bicikala. Na temelju tih dokumenata zaključuje se da financijske institucije daju povlaštene zajmove samo ograničenom broju industrija/društava koja postupaju u skladu s relevantnim politikama kineske vlade.

(231)

Stoga je Komisija zaključila da subvencije u obliku davanja povlaštenih zajmova nisu općenito dostupne te da su stoga specifične u smislu članka 4. stavka 2. točke (a) osnovne uredbe. Povrh toga, nijedna zainteresirana strana nije dostavila dokaze koji bi upućivali na to da se davanje povlaštenih zajmova temelji na objektivnim kriterijima ili uvjetima u smislu članka 4. stavka 2. točke (b) osnovne uredbe.

(232)

Nakon objave nekoliko je zainteresiranih strana tvrdilo da davanje povlaštenih zajmova nije specifično za industriju električnih bicikala te da se ne bi trebalo smatrati da se protiv njega mogu uvesti kompenzacijske mjere. Tvrdili su da je Komisija trebala dokazati specifičnost na temelju pozitivnih dokaza. Jedna je od tih strana nadalje tvrdila da se u 13. petogodišnjem planu zapravo spominje širok raspon industrija koje nisu industrija električnih bicikala te da se njime ne utvrđuju nikakve subvencije niti nalaže njihova dodjela, već se samo potiče razvoj navedenih industrija. Ta je strana tvrdila i da se ne može zaključiti da su banke prisiljene odobravati zajmove po povlaštenim stopama.

(233)

Komisija podsjeća da se, kao prvo, kako je navedeno u uvodnoj izjavi 220., normativni okvir industrije električnih bicikala primjenjuje na sve financijske institucije u NRK-u i njime se među ostalim predviđa da „poslovne banke odobravaju zajmove u skladu s potrebama nacionalnoga gospodarskog i socijalnog razvoja te smjernicama industrijskih politika države”. Kao drugo, kako je utvrđeno u uvodnim izjavama od 96. do 139., odredbama ne samo 13. petogodišnjeg plana, već i nekoliko drugih planova vlade, utvrđuju se posebne vladine politike za potporu industriji električnih bicikala. Nadalje, zbog izostanka suradnje kineske vlade i financijskih institucija to su bile jedine dostupne informacije na temelju kojih je Komisija mogla donijeti zaključke u skladu s člankom 28. osnovne uredbe. K tome, ni jedna zainteresirana strana nije dostavila dokaze kojima bi potkrijepila te tvrdnje. Naposljetku, Komisija je napomenula da se 13. petogodišnji plan, ako se ispita u odgovarajućem kontekstu, ne može smatrati pukim poticanjem te da ondje izneseni ciljevi javne potpore nisu ograničeni na većinu industrija u Kini, već izrijekom na određene industrije. Stoga su te tvrdnje odbačene.

(234)

Za izračun iznosa subvencija protiv kojih se mogu uvesti kompenzacijske mjere Komisija je procijenila korist za primatelje tijekom razdoblja ispitnog postupka. U skladu s člankom 6. točkom (b) osnovne uredbe smatra se da je korist za primatelje razlika između iznosa kamata koji društvo plaća na povlašteni zajam i iznosa koji bi društvo platilo za usporedivi komercijalni zajam koji bi moglo dobiti na slobodnom tržištu.

(235)

Komisija je u tom pogledu primijetila niz posebnosti na kineskom tržištu električnih bicikala. Kako je objašnjeno u odjeljcima od 3.5.1. do 3.5.3., zajmovi koje daju kineske financijske institucije odražavaju znatnu intervenciju vlade i ne odražavaju kamatne stope uobičajene na funkcionirajućem tržištu.

(236)

Grupe proizvođača izvoznika u uzorku razlikuju se po općem financijskom stanju. Sve su grupe tijekom razdoblja ispitnog postupka ostvarile korist od različitih vrsta zajmova uz razlike u pogledu, primjerice, dospijeća, kolaterala, jamstava i ostalih povezanih uvjeta. Zbog tih dvaju razloga svaki je proizvođač izvoznik imao drukčiju prosječnu kamatnu stopu koja se temeljila na skupu primljenih zajmova.

(237)

Komisija je ocijenila financijsko stanje svake grupe proizvođača izvoznika u uzorku kako bi te posebnosti uzela u obzir. S obzirom na to, Komisija je primijenila metodologiju izračuna za davanje povlaštenih zajmova koja je uspostavljena u antisubvencijskom ispitnom postupku o toplovaljanim plosnatim proizvodima od čelika podrijetlom iz NRK-a (27) i objašnjena u uvodnim izjavama u nastavku. Na temelju toga Komisija je za svaku grupu proizvođača izvoznika u uzorku pojedinačno izračunala korist koju je ta grupa ostvarila od prakse davanja povlaštenih zajmova i tu korist pripisala predmetnom proizvodu.

(238)

Komisija je već u antisubvencijskom ispitnom postupku o toplovaljanim plosnatim proizvodima od čelika podrijetlom iz NRK-a (28) utvrdila da domaći kreditni rejtinzi dodijeljeni kineskim društvima nisu pouzdani, na temelju studije Međunarodnog monetarnog fonda („MMF”) (29), iz koje je vidljiva neusklađenost međunarodnih i kineskih kreditnih rejtinga, što potvrđuju nalazi ovog ispitnog postupka koji se odnose na proizvođače izvoznike u uzorku. Naime, prema MMF-u, više od 90 % kineskih obveznica ima rejting od AA do AAA koji su dodijelile lokalne agencije za kreditni rejting. To nije usporedivo s drugim tržištima kao što su tržište Unije ili SAD-a. Primjerice, na tržištu SAD-a tako visoki rejting ima manje od 2 % poduzeća. Kineske agencije za kreditni rejting, dakle, jako naginju davanju najviših ocjena na ljestvici rejtinga. Imaju ljestvice s veoma širokim rasponom i sklone su uvrštavati obveznice sa znatno različitim rizicima od neplaćanja u jednu široku kategoriju rejtinga (30).

(239)

Usto, kad ocjenjuju kineske obveznice izdane u inozemstvu, strane agencije za kreditni rejting kao što su Standard and Poor's i Moody's u pravilu povećavaju osnovni kreditni rejting izdavatelja na temelju procjene strateške važnosti društva za kinesku vladu i pouzdanosti svih implicitnih jamstava ako postoje (31). Primjerice, jedna druga međunarodna agencija za kreditni rejting, Fitch, jasno navodi da su ta jamstva, ako je primjenjivo, ključni element na kojima temelji svoje kreditne rejtinge kineskih društava (32).

(240)

Komisija je tijekom ispitnog postupka otkrila dodatne informacije kojima je dopunila tu analizu. Prvo, Komisija je utvrdila da država može izvršavati utjecaj na tržištu kreditnih rejtinga s obzirom na to da su agencije za kreditni rejting barem u djelomičnom državnom vlasništvu. Stoga je, prema dvjema studijama objavljenima 2016., na kineskom tržištu poslovalo približno 12 agencija za kreditni rejting, a većina ih je u državnom vlasništvu. Agencija za kreditni rejting u državnom vlasništvu ocijenila je ukupno 60 % svih ocijenjenih korporativnih obveznica u Kini (33).

(241)

Kineska vlada potvrdila je da je tijekom RIP-a na kineskom tržištu obveznica poslovalo 12 agencija za kreditni rejting, a deset od njih bile su domaće agencije za kreditni rejting. Poslovale su i dvije agencije za kreditni rejting koje su kinesko-strani zajednički pothvat.

(242)

Drugo, nema slobodnog ulaza na kinesko tržište kreditnih rejtinga. To je u osnovi zatvoreno tržište jer Kinesko regulatorno tijelo za vrijednosne papire („CSRC”) ili NBK mora odobriti agencije za kreditni rejting prije nego što one mogu početi poslovati (34). Tijekom razdoblja ispitnog postupka stranim agencijama za kreditni rejting nije bilo dopušteno poslovanje na kineskom domaćem tržištu jer je tržište kreditnih rejtinga pripadalo u „ograničenu” kategoriju Kataloga industrija za usmjeravanje stranih ulaganja, koji je izradila kineska vlada, te je stranim agencijama za kreditni rejting bilo zabranjeno izdavanje rejtinga domaćih obveznica. NBK je sredinom 2017. najavio da će prekomorskim agencijama za kreditni rejting biti dopušteno dodjeljivanje kreditnog rejtinga na dijelu domaćeg tržišta obveznica pod određenim uvjetima, no to još nije bilo primjenjivo tijekom razdoblja ispitnog postupka (35). Unatoč tome, u međuvremenu su strane agencije osnovale zajedničke pothvate s nekim lokalnim agencijama za kreditni rejting koje dodjeljuju kreditne rejtinge izdanjima domaćih obveznica. Međutim, ti rejtinzi dodjeljuju se prema kineskim ljestvicama rejtinga pa nisu usporedivi s međunarodnim rejtinzima, kako je prethodno objašnjeno.

(243)

Nadalje, u ispitnom postupku utvrđeno je da su proizvođači izvoznici u uzorku dobili kreditne rejtinge, ako su ih imali, samo od banaka od kojih su dobivali zajmove, a ne od bilo koje agencije za kreditni rejting.

(244)

S obzirom na situaciju opisanu u uvodnim izjavama od 238. do 243. Komisija je zaključila da kineski kreditni rejtinzi nisu pouzdana procjena kreditnog rizika odnosne imovine.

(245)

Za potrebe ovog ispitnog postupka Grupa Giant sastojala se u Kini od jednog proizvođača izvoznika i triju društava za opskrbu ulaznim materijalima. Dodatno, jedno povezano društvo u Kini proizvodilo je električne bicikle, no nije izvozilo predmetni proizvod na tržište Unije. Ostala društva iz grupe nisu razmatrana u ovom ispitnom postupku jer nisu bila uključena u proizvodnju i prodaju električnih bicikala. Sjedište grupe nalazi se na Tajvanu, a u Kini ne postoji holding društvo koje kontrolira sva društva koja posluju u NRK-u.

(246)

Na temelju njezinih financijskih izvještaja, Grupa Giant općenito je ostvarivala dobit. Proizvođač izvoznik iz Grupe Giant ostvarivao je dobit tijekom razdoblja ispitnog postupka, no 2014. ostvario je gubitke. Dvije druge grupe društava koje se ispituju također su ostvarile gubitke tijekom razdoblja ispitnog postupka. Drugi financijski pokazatelji, primjerice omjer duga u odnosu na imovinu ili omjer pokrivenosti kamata, nisu upućivali na znatne strukturne probleme povezane sa sposobnošću tih društava da otplate dug. Grupa Giant imala je zajmove s nominalnom vrijednošću izraženom u RMB, USD, EUR i JPY koje su joj odobrile kineske financijske institucije. Grupa je potrebna sredstva od triju banaka osigurala i putem bankovnih akcepata.

(247)

Kreditni rejtinzi koje je proizvođač izvoznik iz Grupe Giant predočio Komisiji nisu dobiveni ni od koje priznate agencije za kreditni rejting nego samo od kineskih financijskih institucija u državnom vlasništvu. Ti su se kreditni rejtinzi tijekom razdoblja ispitnog postupka kretali u rasponu od AA+ do BBB+. S obzirom na općenitu iskrivljenost kineskih kreditnih rejtinga, kako je navedeno u uvodnim izjavama od 238. do 243., Komisija je, s obzirom na nepostojanje rejtinga od bilo koje agencije za kreditni rejting, zaključila da ti rejtinzi nisu pouzdani.

(248)

Kako je navedeno u odjeljku 3.5.1., kineske kreditne financijske institucije nisu dostavile nikakvu procjenu kreditne sposobnosti. Kako bi utvrdila korist, Komisija je stoga morala procijeniti jesu li kamatne stope za zajmove dodijeljene Grupi Giant na tržišnoj razini.

(249)

S obzirom na nepostojanje pouzdanih i usklađenih kreditnih rejtinga za Grupu Giant i s obzirom na konkretno stanje u pogledu profitabilnosti grupe razmotreno u uvodnoj izjavi 246., Komisija je smatrala da cjelokupno financijsko stanje te grupe odgovara rejtingu BB, što je najviši rejting nakon kategorije „investicijski rejting”. „Investicijski rejting” znači da agencija za kreditni rejting smatra da se obveznicama koje je izdalo određeno društvo u dovoljnoj mjeri jamči da će ono ispuniti obvezu plaćanja tako da banke mogu u njih ulagati. Stoga su za određivanje primjerene referentne vrijednosti upotrijebljene korporativne obveznice s rejtingom BB izražene u odgovarajućim valutama i izdane tijekom razdoblja ispitnog postupka.

(250)

Premija koja se može očekivati na obveznice koje izdaju poduzeća s tim rejtingom (BB) zatim je primijenjena na standardnu stopu na zajmove NBK-a radi utvrđivanja tržišne stope.

(251)

To uvećanje utvrđeno je izračunom relativnog raspona između indeksa korporativnih obveznica s rejtingom AA i korporativnih obveznica s rejtingom BB u SAD-u na temelju podataka društva Bloomberg za industrijske segmente. Tako izračunan relativni raspon zatim je dodan referentnoj kamatnoj stopi, kako ju je objavio NBK na dan dodjele zajma (36), i za isto razdoblje kao i za predmetni zajam. To je učinjeno pojedinačno za svaki zajam odobren društvu.

(252)

Kad je riječ o zajmovima u stranim valutama u NRK-u, situacija je jednaka u pogledu poremećaja na tržištu i nepostojanja valjanih kreditnih rejtinga jer i te zajmove odobravaju iste kineske financijske institucije. Stoga su za određivanje referentne vrijednosti, kako je prethodno utvrđeno, upotrijebljene korporativne obveznice s rejtingom BB izražene u odgovarajućim valutama i izdane tijekom razdoblja ispitnog postupka.

(253)

Nakon objave Grupa Giant osporavala je primjenu rejtinga BB kao referentne vrijednosti za opće financijsko stanje grupe. Tvrdila je da Komisija prije objave nije navela zahtjev prema kojem se samo kreditni rejtinzi koje su dodijelile neovisne i specijalizirane agencije za kreditni rejting, kao što su Standard & Poor's, Moody's ili Fitch, smatraju prihvatljivim dokazima te da ni u jednom trenutku nije zatražila predočenje takvih dokaza. Grupa Giant tvrdila je i da bi odabrana referentna vrijednost trebala odražavati tržišne uvjete koji prevladavaju u Kini te da bi prikladnija referentna vrijednost trebala biti ona na temelju Tajvana ili Hong Konga. Tvrdila je i da Komisija nije dostatno objasnila zašto Giant unatoč svojim pozitivnim financijskim pokazateljima ne ispunjava uvjete za kreditni rejting u kategoriji investicijskog rejtinga, napomenuvši da je riječ o globalnoj grupi čije je matično društvo uvršteno na tajvansku burzu i čije su informacije o kreditnoj sposobnosti javno dostupne.

(254)

Kako je prethodno objašnjeno u uvodnim izjavama od 238. do 244., ispitnim je postupkom utvrđeno da kineski kreditni rejtinzi nisu pouzdana procjena kreditnog rizika odnosne imovine. Društvo isto tako nije osiguralo pouzdane i usklađene kreditne rejtinge tijekom ispitnog postupka. Komisija podsjeća da zbog nesuradnje financijskih institucija nije mogla provjeriti pouzdanost postupaka utvrđivanja kreditnog rejtinga koje one primjenjuju, uključujući postupke u odnosu na predmetnog proizvođača izvoznika. Stoga je Komisija smatrala da je prikladno upotrijebiti referentnu vrijednost BB, kako je prethodno navedeno u uvodnim izjavama od 245. do 252. Stoga je ta tvrdnja odbačena. U tom se smislu podsjeća i da je upitnik koji je poslan proizvođačima izvoznicima doista uključivao zahtjev za dostavu njihovih kreditnih rejtinga te zahtjev za dostavu potpunih podataka o društvima u zadanom roku, što je i jasno navedeno u upitniku. Međutim, nisu dostavljeni nikakvi drugi podaci o kreditnoj sposobnosti društva osim onih koje je Komisija već analizirala. Stoga je odbačena i tvrdnja da Komisija ni u jednom trenutku nije zatražila dostavu tih informacija.

(255)

Kad je riječ o tvrdnji da je Komisija trebala odabrati referentnu vrijednost na temelju Tajvana ili Hong Konga, čini se da se ona temelji na pretpostavci da je SAD odabran kao referentna vrijednost za kamatne stope, što nije točno. Kao što je detaljno objašnjeno u prethodnoj uvodnoj izjavi 251., relativni raspon, a ne kamatna stopa, dobiven je izračunom s pomoću indeksa korporativnih obveznica s rejtingom AA i korporativnih obveznica s rejtingom BB u SAD-u na temelju podataka društva Bloomberg za industrijske segmente. Isto tako, kako je dodatno objašnjeno u uvodnoj izjavi 293. u nastavku, navedeni je relativni raspon neutralan prema svim zemljama. Stoga je ta tvrdnja odbačena.

(256)

Za potrebe ovog ispitnog postupka Grupa Jinhua Vision sastojala se od dvaju proizvođača izvoznika, od kojih je jedan prestao s radom tijekom RIP-a, i od jednog društva koje je proizvođače izvoznike opskrbljivalo ulaznim materijalima. Ostala društva iz grupe nisu razmatrana u ovom ispitnom postupku jer nisu bila uključena u proizvodnju i prodaju električnih bicikala. Sjedište grupe nalazi se u Jinhui u Kini.

(257)

Dva proizvođača izvoznika iz Grupe Jinhua Vision iskazali su različita stanja s obzirom na dobit. Društvo Jinhua Vision Co., Ltd. općenito je ostvarivalo dobit tijekom RIP-a dok je društvo Yongkang Hulong Electric Vehicle Co., Ltd. iskazalo gubitke 2017. te je 2018. prestalo s radom. Nadalje, ostali financijski pokazatelji, primjerice, omjer duga u odnosu na imovinu, nisu upućivali na znatne strukturne probleme povezane sa sposobnošću tih društava da otplate dug. Oba proizvođača izvoznika iz Grupe Jinhua Vision imali su zajmove s nominalnom vrijednošću izraženom u RMB koje su im odobrile kineske financijske institucije.

(258)

Komisija je napomenula da su društvu Jinhua Vision Co., Ltd. obje financijske institucije koje su mu dale zajmove (od kojih je jedna u državnom vlasništvu) dodijelile kreditne rejtinge A. Usto, društvu Yongkang Hulong Electric Vehicle Co., Ltd. jedna financijska institucija u državnom vlasništvu, koja je odobravala zajmove društvu Jinua Vision Co., Ltd., dodijelila je kreditni rejting BBB+, a druga financijska institucija dodijelila mu je kreditni rejting A. S obzirom na općenitu iskrivljenost kineskih kreditnih rejtinga, kako je navedeno u uvodnim izjavama od 238. do 243., i specifičnu profitabilnost razmotrenu u uvodnoj izjavi 257., Komisija je zaključila da ti rejtinzi nisu pouzdani.

(259)

Stoga je Komisija smatrala da opće financijsko stanje predmetne grupe opravdava primjenu opće referentne vrijednosti te je obveznicama grupe dodijelila najvišu ocjenu u kategoriji „neinvesticijskog rejtinga”, kako je objašnjeno u uvodnim izjavama od 248. do 252. Stoga su za određivanje primjerene referentne vrijednosti upotrijebljene korporativne obveznice s rejtingom BB izražene u odgovarajućim valutama i izdane tijekom razdoblja ispitnog postupka.

(260)

Nakon objave Grupa Jinhua Vision i CCCME (potonji na općoj razini) osporavali su primjenu rejtinga BB kao referentne vrijednosti za financijsko stanje društva. Tvrdili su da je neopravdano upotrebljavati korporativne obveznice s rejtingom BB radi utvrđivanja prikladne referentne vrijednosti bez odgovarajućeg razmatranja financijske situacije društva.

(261)

Predmetni proizvođač izvoznik nije dostavio dodatne dokaze u potporu drukčijem kreditnom rejtingu. Stoga je taj argument odbačen iz istih razloga koji se navode u prethodnim uvodnim izjavama 254. i 255.

(262)

Za potrebe ovog ispitnog postupka Grupa Yadea u Kini sastojala se od dvaju proizvođača (Yadea Group Co., Ltd. i Tianjin Yadea Co., Ltd.), jednog trgovca izvoznika (Wuxi Yadea Export-Import Co., Ltd.) i dvaju društava koja su jednog od proizvođača opskrbljivali ulaznim materijalima (Jiangsu Yadea Technology Development Co., Ltd i Wuxi Xingwei Vehicle Fittings Co., Ltd.). Ostala društva iz grupe nisu razmatrana u ovom ispitnom postupku jer nisu bila uključena u proizvodnju i prodaju električnih bicikala. Sjedište grupe nalazi se u Wuxiju u Kini.

(263)

Na temelju njihovih financijskih izvještaja, dva proizvođača iz Grupe Yadea općenito su ostvarivala dobit. Međutim, ako se pogleda operativna dobit, društvo Yadea Group Co., Ltd. iskazalo je negativnu profitabilnost za 2017. Njegova ukupna dobit 2017. temeljila se isključivo na dohotku od dugoročnih kapitalnih ulaganja.

(264)

Iako je to od nje zatraženo, Grupa Yadea nije dostavila nikakve informacije o svojem kreditnom rejtingu.

(265)

Iako nijedno od društava iz Grupe Yadea koja proizvode predmetni proizvod nije imalo zajmove tijekom razdoblja ispitnog postupka, grupa je potrebna sredstva osigurala bankovnim akceptima od četiriju banaka u privatnom i državnom vlasništvu.

(266)

S obzirom na općenitu iskrivljenost kineskih kreditnih rejtinga, kako je navedeno u uvodnim izjavama od 238. do 243. i specifičnu profitabilnost razmotrenu u uvodnoj izjavi 263., Komisija je smatrala da opće financijsko stanje predmetne grupe opravdava primjenu opće referentne vrijednosti pa je obveznicama grupe dodijelila najvišu ocjenu u kategoriji „neinvesticijskog rejtinga”, kako je objašnjeno u uvodnim izjavama od 248. do 252. Stoga su za određivanje primjerene referentne vrijednosti upotrijebljene korporativne obveznice s rejtingom BB izražene u odgovarajućim valutama i izdane tijekom razdoblja ispitnog postupka.

(267)

Za potrebe ovog ispitnog postupka Grupa Rununion sastojala se od jednog proizvođača izvoznika, Suzhou Rununion Motivity Co., Ltd., i jednog društva koje tom proizvođaču izvozniku daje zemljište u zakup, Suzhou Kaihua Electric Appliance Plastic Factory. Ostala društva iz grupe nisu razmatrana u ovom ispitnom postupku jer nisu bila uključena u proizvodnju i prodaju električnih bicikala. Sva društva grupe nalaze se u Kini.

(268)

Iako se činilo da je proizvođač izvoznik bio financijski u dobrom stanju, s obzirom na to da je 2016. i 2017. ostvarivao dobit, stanje njegova povezanog društva bilo je drukčije, tj. 2016. ostvarilo je gubitak. Akumulirani gubici tog društva bili su više od 20 puta veći od njegova uplaćenog kapitala.

(269)

Tijekom razdoblja ispitnog postupka taj proizvođač izvoznik osigurao je potrebna sredstva od dviju banaka u državnom vlasništvu putem bankovnih akcepata. Ti bankovni akcepti činili su više od 25 % njegove ukupne bilance. Povezano društvo Suzhou Kaihua Electric Appliance Plastic Factory, koje daje zemljište u zakup, osiguralo si je potrebna sredstva putem zajma koji mu je dalo povezano društvo.

(270)

Nadalje, ostali financijski pokazatelji, primjerice, omjer duga u odnosu na imovinu ili omjer pokrivenosti kamata, nisu upućivali na znatne strukturne probleme povezane sa sposobnošću tih društava da otplate dug.

(271)

Komisija je napomenula da je jedna kineska financijska institucija u državnom vlasništvu dodijelila društvu Suzhou Rununion Motivity Co., Ltd kreditni rejting BBB+, dok društvo Suzhou Kaihua Electric Appliance Plastic Factory nije dostavilo nikakve informacije o kreditnom rejtingu. S obzirom na općenitu iskrivljenost kineskih kreditnih rejtinga, kako je navedeno u uvodnim izjavama od 238. do 243. i specifičnu profitabilnost razmotrenu u uvodnim izjavama od 268. do 270., Komisija je zaključila da taj rejting nije pouzdan.

(272)

Stoga je Komisija smatrala da opće financijsko stanje predmetne grupe opravdava primjenu opće referentne vrijednosti te je obveznicama grupe dodijelila najvišu ocjenu u kategoriji „neinvesticijskog rejtinga”, kako je objašnjeno u uvodnim izjavama od 236. do 240. Stoga su za određivanje primjerene referentne vrijednosti upotrijebljene korporativne obveznice s rejtingom BB izražene u odgovarajućim valutama i izdane tijekom razdoblja ispitnog postupka.

(273)

Nakon objave Grupa Rununion osporavala je primjenu rejtinga BB kao referentne vrijednosti za financijsko stanje društva. Tvrdila je da je neopravdano upotrebljavati korporativne obveznice s rejtingom BB radi utvrđivanja prikladne referentne vrijednosti bez odgovarajućeg razmatranja financijske situacije društva.

(274)

Predmetni proizvođač izvoznik nije dostavio dodatne dokaze u potporu drukčijem kreditnom rejtingu. Stoga je taj argument odbačen iz istih razloga koji se navode u prethodnim uvodnim izjavama 254. i 255.

(275)

Za potrebe ovog ispitnog postupka Grupa Bodo sastojala se od jednog proizvođača izvoznika, Bodo Vehicle Group Co., Ltd. („Bodo”), i jednog društva (Tianjin Xinbao Vehicle Industry Co., Ltd ili „Xinbao”) koje je služilo kao jamac za niz zajmova. Ostala društva iz grupe nisu razmatrana u ovom ispitnom postupku jer nisu bila uključena u proizvodnju i prodaju električnih bicikala. Sva društva grupe nalaze se u Kini.

(276)

Iako se činilo da su oba društva bila financijski održiva tijekom razmatranog razdoblja, društvo Xinbao ostvarilo je gubitak 2017.

(277)

Tijekom razdoblja ispitnog postupka predmetni proizvođač izvoznik osigurao je potrebna sredstva od jedne privatne kineske financijske institucije putem financijskog leasinga i od dviju banaka u državnom vlasništvu putem bankovnih akcepata.

(278)

Za zajmove koje je društvo Bodo ugovorilo s kineskom bankom u državnom vlasništvu jamčilo je društvo s nižim kreditnim rejtingom od društva Bodo i upotrijebljeni je kolateral pripadao drugom povezanom društvu pa je pouzdanost tog jamstva dovedena pod sumnju.

(279)

Jedna kineska financijska institucija u državnom vlasništvu dodijelila je društvu Bodo kreditni rejting AA, a kreditni rejting društva Xinbao tijekom RIP-a pogoršao se s A na BBB+. S obzirom na općenitu iskrivljenost kineskih kreditnih rejtinga, kako je navedeno u uvodnim izjavama od 238. do 243. i specifičnu profitabilnost razmotrenu u uvodnim izjavama od 276. do 278., Komisija je zaključila da taj rejting nije pouzdan.

(280)

S obzirom na općenitu iskrivljenost kineskih kreditnih rejtinga, kako je navedeno u uvodnim izjavama od 238. do 243. i specifičnu profitabilnost razmotrenu u uvodnim izjavama od 276. do 278., Komisija je smatrala da opće financijsko stanje grupe opravdava primjenu opće referentne vrijednosti pa je obveznicama grupe dodijelila najvišu ocjenu u kategoriji „neinvesticijskog rejtinga”, kako je objašnjeno u uvodnim izjavama od 217. do 221. Stoga su za određivanje primjerene referentne vrijednosti upotrijebljene korporativne obveznice s rejtingom BB izražene u odgovarajućim valutama i izdane tijekom razdoblja ispitnog postupka.

(281)

Nakon objave Grupa Bodo osporavala je primjenu rejtinga BB kao referentne vrijednosti za financijsko stanje društva. Tvrdila je da je neopravdano upotrebljavati korporativne obveznice s rejtingom BB radi utvrđivanja prikladne referentne vrijednosti bez odgovarajućeg razmatranja financijske situacije društva.

(282)

Predmetni proizvođač izvoznik nije dostavio dodatne dokaze u potporu drukčijem kreditnom rejtingu. Stoga je taj argument odbačen iz istih razloga koji se navode u prethodnim uvodnim izjavama 254. i 255.

(283)

Kako je navedeno u uvodnoj izjavi 234., u skladu s člankom 6. točkom (b) osnovne uredbe, smatra se da je korist za primatelje razlika između iznosa kamata koji društvo plaća na povlašteni zajam i iznosa koji bi društvo platilo za usporedivi komercijalni zajam koji bi moglo dobiti na slobodnom tržištu.

(284)

Za zajmove i financijski leasing u RMB vanjska referentna vrijednost za usporedivi komercijalni zajam utvrđena je upotrebom važećih kamatnih stopa kako ih je odredila Narodna banka Kine, korigiranih odgovarajućim uvećanjem (tako da odražavaju rejting BB). To uvećanje utvrđeno je upotrebom prosječnog relativnog raspona između obveznica koje su izdala društva u SAD-u s rejtingom A i BB na temelju podataka društva Bloomberg za industrijske segmente. Poseban raspon primijenjen je za svako pojedinačno razdoblje (tri mjeseca, šest mjeseci, jedna godina itd.) i dodan referentnim kamatnim stopama. To je učinjeno pojedinačno za svaki zajam odobren predmetnom proizvođaču izvozniku.

(285)

Nakon objave dvije su zainteresirane strane tvrdile da je kineska financijska institucija koja je društvu u uzorku pružila financijski leasing u privatnom vlasništvu te da se ne može smatrati državnim tijelom u smislu članka 2. točke (b) osnovne uredbe. Strane su tvrdile i da financijski leasing nije zajam jer ne uključuje zaduženje i otplatu s kamatama, s obzirom na to da je riječ samo o zakupu. Nadalje, tvrdile su da su objava izjednačenog mjesečnog obroka i izračun koristi bili nedostatni.

(286)

U tom smislu upućuje se na uvodne izjave od 218. do 229. u kojima se zaključuje da je vlada svim financijskim institucijama (uključujući privatne financijske institucije) koje djeluju u Kini pod nadzorom CBRC-a povjerila da u smislu članka 3. stavka 1. točke (a) podtočke iv. prve alineje osnovne uredbe slijede vladine politike i osiguravaju zajmove po povlaštenim stopama za industriju električnih bicikala ili ih usmjeravala na to.

(287)

Kad je riječ o kvalifikaciji te vrste financijske transakcije, treba napomenuti da je predmetno društvo u uzorku uknjižilo dio troškova uključenih u takvu transakciju kao kamatni rashod te da takvu financijsku transakciju također priznaje kreditni referentni centar NBK-a kao zajam.

(288)

Kad je riječ o objavi, Komisija je smatrala da je dostavila detaljna objašnjenja u vezi s metodologijom primijenjenom za izračun izjednačenog mjesečnog obroka te je dostavila i sve formule upotrijebljene za izračun ostvarene koristi.

(289)

Za zajmove s nominalnom vrijednošću u USD vanjska referentna vrijednost za usporedivi komercijalni zajam utvrđena je upotrebom važećih kamatnih stopa USD LIBOR za pojedinačni mjesec s dospijećem tri mjeseca ili šest mjeseci, korigiranih odgovarajućim uvećanjem (tako da odražavaju rejting BB). To uvećanje utvrđeno je upotrebom prosječnog relativnog raspona između obveznica koje su izdala društva u SAD-u s rejtingom A i BB na temelju podataka društva Bloomberg za industrijske segmente. Poseban raspon primijenjen je za svako pojedinačno razdoblje (tri mjeseca, šest mjeseci, jedna godina itd.) i dodan referentnim kamatnim stopama. To je učinjeno pojedinačno za svaki zajam odobren predmetnom proizvođaču izvozniku.

(290)

Za zajmove s nominalnom vrijednošću u EUR vanjska referentna vrijednost za usporedivi komercijalni zajam utvrđena je upotrebom prosječne stope indeksa ICE BofAML Euro High Yield tijekom RIP-a. Taj se indeks sastoji od vrijednosnih papira s rejtingom nižim od „investicijskog rejtinga” (na temelju prosjeka agencija Moody's, S&P i Fitch).

(291)

Za zajmove s nominalnom vrijednošću u JPY nisu nađeni podaci o obveznicama koje su izdala društva s rejtingom BB na japanskom tržištu za industrijske segmente. Budući da se Japan nalazi na sličnom stupnju gospodarskog razvoja kao i SAD, Komisija je smatrala da su prosječne stope LIBOR u USD najprikladnije zamjenske stope za zajmove izražene u JPY.

(292)

Nakon objave CCCME i tri od pet društava u uzorku osporavali su metodu Komisije prema kojoj se za izračun koristi od povlaštenih zajmova upotrebljava relativni raspon između korporativnih obveznica s rejtingom AA i korporativnih obveznica s rejtingom BB u SAD-u. Sve su strane tvrdile da je Komisija trebala upotrijebiti apsolutni raspon umjesto relativnog raspona između obveznica s rejtingom AA i obveznica s rejtingom BB u SAD-u. Za to je iznio sljedeće glavne razloge:

(293)

Ti su argumenti već izneseni u predmetu o toplovaljanim plosnatim proizvodima od čelika (37) te predmetu o gumama (38). Kako je vidljivo iz uvodnih izjava od 175. do 187. predmeta o toplovaljanim plosnatim proizvodima od čelika, Komisija je odbacila te argumente zbog sljedećih razloga:

(294)

Zbog tih je razloga, koji su jednako valjani za potrebe trenutačnog ispitnog postupka, Komisija zadržala svoje stajalište da metoda relativnog raspona bolje odražava premiju rizika koju bi financijska institucija primijenila na kineske proizvođače izvoznike na nenarušenom tržištu, posebno s obzirom na drukčije kretanje osnovne kamatne stope u NRK-u i SAD-u tijekom vremena.

(295)

Osim toga, Grupa Giant tvrdila je da se prosječne stope LIBOR u USD ne bi trebale upotrebljavati kao zamjenske stope za zajmove nominirane u JPY i da je trebalo upotrijebiti kreditnu stopu koja je doista postojala za kredite denominirane u JPY.

(296)

Komisija je već u uvodnoj izjavi 291. objasnila zašto smatra da su prosječne stope LIBOR u USD najprikladnije zamjenske stope za zajmove izražene u JPY. Isto tako nisu dostavljeni nikakvi dokazi za slične transakcije na japanskom tržištu. Stoga je ta tvrdnja odbačena.

(297)

Ispitnim postupkom dokazano je da su kineske financijske institucije ne samo davale zajmove svakom od proizvođača izvoznika u uzorku nego su im uz njih odobravale i kreditne linije. Riječ je bila o okvirnim sporazumima na temelju kojih je banka omogućila proizvođaču izvozniku u uzorku da povuče određeni maksimalni iznos sredstava u obliku različitih dužničkih instrumenata (zajmovi, dokumentarne mjenice, trgovački zajmovi itd.). U normalnim tržišnim okolnostima za takve kreditne linije u pravilu bi se plaćala takozvana naknada za „obradu” ili „otvaranje” kako bi se bankama nadoknadili troškovi i rizici za otvaranje kreditne linije, ali i naknade za produljenje koje se naplaćuju godišnje za produljenje valjanosti kreditnih linija. Međutim, Komisija je utvrdila da su neki proizvođači izvoznici u uzorku ostvarili koristi od kreditnih linija koje su dobili bez naknade.

(298)

U skladu s člankom 6. točkom (d) podtočkom ii. osnovne uredbe smatra se da je ta korist za primatelje razlika između iznosa koji je predmetni proizvođač izvoznik platio za dobivanje kreditnih linija od kineskih financijskih institucija i iznosa koji bi platio za usporedivu komercijalnu kreditnu liniju raspoloživu na tržištu, koja služi kao referentnu vrijednost.

(299)

Primjerena referentna vrijednost naknade za obradu utvrđena je u iznosu od 1,5 %, na temelju javno dostupnih podataka (39) za otvaranje sličnih kreditnih linija. Za kreditne linije koje su postojale prije RIP-a i produljene su dok je trajao, kao referentna vrijednost, na temelju istog izvora, upotrijebljena je naknada za produljenje od 1,25 %. Iznos naknade za obradu/produljenje obično se plaća godišnje. Zbog toga iznos naknade za obradu/produljenje nije raspodijeljen na razdoblje trajanja kreditne linije.

(300)

Visina naknada upotrijebljena kao referentna vrijednost primijenjena je razmjerno iznosu svake predmetne kreditne linije kako bi se dobio iznos subvencije (umanjen za naknade koje su stvarno plaćene).

(301)

Nakon objave jedan je proizvođač izvoznik osporavao procjenu Komisije da su mu ugovorima o kreditnoj liniji dodijeljene koristi. Za to je iznio sljedeće glavne razloge:

(302)

Komisija se ne slaže s iznesenim argumentima zbog razloga navedenih u nastavku:

(303)

Iz prethodno navedenih razloga sve su tvrdnje iznesene u vezi s time odbačene.

(304)

Bankovni akcepti financijski su proizvodi namijenjeni razvoju aktivnijeg domaćeg tržišta novca proširenjem kreditnih mogućnosti. Temelje se na navodnoj pouzdanosti kineskog bankovnog sektora, pri čemu banke koje sklapaju sporazume o bankovnim akceptima bezuvjetno jamče da će na određeni datum isplatiti određen iznos. Stoga su bankovni akcepti oblik kredita pri kojem banke preuzimaju obveze kupaca prema dobavljačima i na dogovoreni datum prenose dogovoreni iznos dobavljačima. Do tog je datuma kupac dužan prenijeti taj isti iznos banci. Datum plaćanja banci može odgovarati roku za plaćanje koji je dogovoren s dobavljačem ili se može raditi o kasnijem datumu. U ispitnom postupku utvrđeno je da je datum otplate banci u mnogim slučajevima bio nakon datuma plaćanja dobavljaču. Utvrđeno je da je kašnjenje plaćanja ponekad bilo od četiri do šest mjeseci nakon datuma dospijeća fakture. Zbog toga, uz to što služi kao bankovno jamstvo, taj financijski proizvod u nekim slučajevima kupcu omogućuje produljenje roka za plaćanje, u obliku de facto zajma.

(305)

U ispitnom postupku utvrđeno je da se bankovni akcepti općenito izdaju u okviru sporazuma o bankovnim akceptima u kojem se navodi identitet banke, dobavljača i kupca, obveze banke i kupca te se detaljno navode vrijednosti po dobavljaču, rok i dostavljeno jamstvo. Bankovni akcepti obično su se izdavali na mjesečnoj osnovi.

(306)

U pogledu banaka, vrijednosnice bankovnih akcepata priznaju se kao obveze prema nositelju bankovnog akcepta i imovina prema proizvođačima izvoznicima u uzorku u njihovim bilancama. Isto tako, iako su neki bankovni akcepti bili obuhvaćeni kreditnom linijom, čini se da to ne zahtijeva kineskim zakonima.

(307)

Dobavljač robe u svojstvu nositelja izdanog bankovnog akcepta ima mogućnost da banka izdavateljica diskontira bankovni akcept prije datuma dospijeća izvorne fakture ili čekati datum dospijeća kad mu se taj iznos isplaćuje u cijelosti ili iskoristiti bankovni akcept kao sredstvo plaćanja za svoje obveze prema drugim stranama.

(308)

Ovisno o dogovoru kupca i prodavatelja, bankovni akcepti mogu se navesti kao standardno sredstvo plaćanja u kupoprodajnim ugovorima zajedno s drugim sredstvima kao što je doznaka ili novčani nalog.

(309)

Jedan proizvođač izvoznik u uzorku dostavio je primjedbe tijekom ispitnog postupka i naveo da se bankovni akcepti ne mogu smatrati zajmovima na temelju toga što su za zajmove potrebni čin posuđivanja, otplaćivanje i plaćanje kamata dok se bankovni akcepti sastoje od obećanja otplate. Nadalje je tvrdio da su bankovni akcepti način plaćanja koji ne uključuje nikakav izravan prijenos sredstava. Na istu je temu drugi proizvođač izvoznik ponovio da nije bilo prijenosa sredstava, tvrdeći da u njegovoj računovodstvenoj evidenciji bankovni akcepti nisu prikazani kao obveze prema banci, već kao obveze prema dobavljačima na temelju izdanih vrijednosnica. Spomenuti proizvođač izvoznik također je naveo da je u njegovu konkretnom slučaju novac prenesen dobavljaču morao biti uplaćen prije datuma dospijeća bankovnog akcepta i da je banka povukla novac s njegova računa na datum dospijeća bankovnog akcepta radi daljnjeg plaćanja dobavljačima, kako je dogovoreno s predmetnim dobavljačem. Dodatno je naveo da nije ostvario nikakvu korist ako je bankovni akcept bio diskontiran prije svojeg datuma dospijeća te da nema saznanja o tome je li bankovni akcept doista bio diskontiran.

(310)

U vezi s tim prvo bi trebalo napomenuti da kreditni referentni centar NBK-a priznaje bankovne akcepte kao obveze prema bankama koje su na istoj razini kao zajmovi, akreditivi ili financiranje trgovine. Vrijedi napomenuti i da sredstva kreditnog referentnog centra NBK-a potječu od financijskih institucija koje dodjeljuju različite vrste zajmova te da stoga te financijske institucije priznaju bankovne akcepte kao obveze. Nadalje, u sporazumima o bankovnim akceptima koji su prikupljeni tijekom ispitnog postupka predviđa se da banka, ako kupac ne izvrši isplatu u cijelosti na datum isteka bankovnog akcepta, prema neplaćenom iznosu postupa kao i prema nepodmirenom zajmu.

(311)

Usto, Komisija je smatrala da se bankovni akcepti koje je dobio kupac sastoje od prijenosa sredstava jer se bankovni akcepti koriste kao sredstvo plaćanja na istoj razini kao i novčani nalozi, tj. nakon što se bankovni akcept preda dobavljaču, smatra se da je društvo platilo odgovarajući račun. Dokaz tomu je i činjenica da se nakon doznačivanja bankovnog akcepta dobavljaču s jedne strane obično smanjuju obveze kupca prema dobavljaču, a s druge se strane za odgovarajući iznos povećavaju obveze kupca prema banci. U tom se kontekstu također smatrala nebitnom činjenica da su navedene obveze u računovodstvenoj evidenciji društva priznate kao vrijednosnice izdane dobavljačima, a ne bankama. U svakom slučaju, u revidiranim financijskim izvještajima te obveze nisu prikazane kao obveze prema dobavljačima, već kao vrijednosnice izdane dobavljačima bez navođenja identiteta vjerovnika.

(312)

Kad je riječ o novčanim tokovima, Komisija je smatrala da su primjedbe koje je dostavio predmetni proizvođač izvoznik bile proturječne utoliko što je on tvrdio da je, s jedne strane, morao prenijeti sredstva prije datuma dospijeća bankovnog akcepta kako bi osigurao plaćanje sa svojeg računa dobavljaču, dok s druge strane nije imao saznanja o tome jesu li zadužnice diskontirane i kada je plaćanje stvarno provedeno. Štoviše, ta strana nije dostavila dokaze o stvarnim očekivanim prijenosima sredstava banci. Na temelju navedenoga te su se tvrdnje morale odbaciti.

(313)

Drugi proizvođač izvoznik ponovio je da nije ostvario nikakvu korist od sustava bankovnih akcepata jer u njegovu slučaju nisu izvršena plaćanja nakon roka dospijeća računâ ili bankovnog akcepta. Na istu je temu nekoliko zainteresiranih strana tvrdilo da se bankovni akcepti ne bi trebali smatrati zajmovima zbog toga što svojim korisnicima ne omogućuju duže rokove plaćanja te da način na koji nacionalno pravo karakterizira određene instrumente nije relevantan za njihovu karakterizaciju na temelju prava WTO-a.

(314)

U tom smislu, iako je ispitnim postupkom potvrđeno da su u slučaju navedenog proizvođača izvoznika sva plaćanja izvršena u roku dospijeća računa ili bankovnih akcepata, podsjeća se da je sustav bankovnih akcepata svim proizvođačima izvoznicima pružao uslugu – po povlaštenoj cijeni kojom je ostvarena korist protiv koje se mogu uvesti kompenzacijske mjere kako je opisano u uvodnim izjavama od 323. do 342. u nastavku – pri čemu se smatralo da su obveze prema dobavljačima plaćene i prenesene u obveze prema bankama, koje su obećale plaćanje dobavljačima do roka dospijeća bankovnih akcepata. Kad je riječ o uvjetima plaćanja, dokazi dostupni Komisiji pokazuju da je u slučaju nekoliko proizvođača izvoznika zahvaljujući uporabi bankovnih akcepata doista produljen rok plaćanja povezanih računa i da na takve de facto zajmove nisu obračunane kamate. Prema tome, iako se bankovni akcepti navodno ne smiju koristiti u svrhu produljenja rokova plaćanja, raspoloživi dokazi pokazali su suprotno. U svakom slučaju, Komisija je smatrala da je činjenica da prodavatelj ne plaća kamate na bankovne akcepte, koji produljuju rok plaćanja, dodatni pokazatelj da je stanje u kineskom bankovnom sektoru narušeno te da omogućuje povlaštene zajmove određenim ključnim industrijama. Stoga su se te tvrdnje morale odbaciti.

(315)

Druga zainteresirana strana tvrdila je da bi se osnova za izračun koristi trebala smanjiti za iznos depozita koje je strana uplatila kao jamstvo za bankovne akcepte.

(316)

U tom smislu prvo treba napomenuti da je uobičajena praksa da banke pri dodjeli kreditnih linija ili zajmova traže jamstva od svojih klijenata. Upućuje se i na uvodnu izjavu 323. u nastavku u kojoj se navodi da zajmoprimci u Kanadi moraju imati na raspolaganju kreditnu liniju kako bi dobili bankovne akcepte. Na temelju toga, u stopama koje se naplaćuju na kanadskom tržištu uzima se u obzir postojanje takvih jamstava. Nadalje, treba napomenuti da banke ne upotrebljavaju takva jamstva za plaćanje nepodmirenih dugova dobavljačima, već kao metodu kojom osiguravaju da proizvođač izvoznik snosi svoju financijsku odgovornost prema banci. Ispitnim je postupkom otkriveno i da kineske banke ne zahtijevaju sustavno takva jamstva te da se ona mogu pojavljivati u različitim oblicima, uključujući predujmove ili oročene depozite koji donose kamate. Nadalje, Komisija je napomenula i da se naknada za bankovne akcepte izračunava na temelju nominalne vrijednosti bankovnih akcepata, a ne iznosa umanjenog za iznos jamstva. Stoga se ta tvrdnja morala odbaciti.

(317)

Druga zainteresirana strana tvrdila je da nije trebalo obračunati korist za naknadu za bankovne akcepte kao jamstvo za financijsku uslugu koju pružaju kineske banke, s obzirom na to da banke ne trebaju financirati zadužnice po njihovu izdavanju ili dospijeću jer ta plaćanja financira predmetni proizvođač izvoznik, osim u slučaju njegove nesolventnosti. Prema toj tvrdnji, banke se posljedično ne bi izlagale nikakvom financijskom riziku jer djeluju samo kao posrednici. Ista je strana tvrdila i da se uvjetima ugovora predviđaju odgovarajuća financijska jamstva za banke.

(318)

U tom se smislu upućuje na uvodnu izjavu 310. kojom se potvrđuje da financijske institucije priznaju bankovne akcepte kao zajmove te uvodnu izjavu 304. u kojoj se navodi da banke koje sklapaju ugovore o bankovnim akceptima preuzimaju bezuvjetnu obvezu da će na određeni datum isplatiti određeni iznos. Nadalje, uzimajući u obzir da bankovni akcepti mogu biti diskontirani, banke bi trebale osigurati dostupnost dostatne količine sredstava između izdavanja i roka dospijeća bankovnog akcepta. U tom smislu također treba napomenuti da se standardnim ugovorima o kreditnim linijama koji se primjenjuju u NRK-u predviđa mogućnost njihova korištenja za različite vrste zajmova, uključujući bankovne akcepte, što ide u prilog zahtjevu da banke moraju raspolagati dostatnim sredstvima. Nakon analize uvjeta ugovorâ između financijskih institucija i proizvođačâ izvoznika smatralo ih se nezadovoljavajućima u pogledu uključenosti, bezuvjetnih obveza i financijskog rizika koji preuzimaju financijske institucije kada sklapaju ugovore o bankovnim akceptima. Stoga se ta tvrdnja morala odbaciti.

(319)

Kad je riječ o specifičnosti, smatralo se da kineska vlada, kako je navedeno u uvodnoj izjavi 106. i predviđeno Planom razvoja lake industrije, predviđa „provođenje financijske politike kojom se podupire razvoj srednjih i malih poduzeća, dodatno razmatranje mogućnosti financijskih kanala srednjih i malih poduzeća, usavršavanje sustava za kreditna jamstva malim i srednjim poduzećima”, pri čemu bankovni akcepti čine jedan oblik povlaštene potpore poticanim industrijama kao što je sektor električnih bicikala. Nadalje, u okviru takvog oblika potpore u obzir nije uzeto financijsko stanje proizvođačâ izvoznika u uzorku s obzirom na to da su sve banke naplaćivale fiksnu stopu koja je, na temelju informacija u spisu, niža od dostupnih međunarodnih referentnih vrijednosti i čak niža od premija koje su naplaćivane društvima s lošim kreditnim rejtingom kao što su proizvođači izvoznici u uzorku (vidjeti uvodnu izjavu 324.).

(320)

Nakon objave nekoliko je zainteresiranih strana ponovilo tvrdnju iznesenu prije objave prema kojoj je sustav bankovnih akcepata opće dostupan instrument financiranja koji nije ograničen na industriju električnih bicikala. Nekoliko zainteresiranih strana tvrdilo je i da je Komisija svoje utvrđivanje specifičnosti morala potkrijepiti na temelju pozitivnih dokaza.

(321)

U tom smislu upućuje se na uvodne izjave od 195. do 202., a posebno na uvodnu izjavu 319., u kojima su pruženi pozitivni dokazi o specifičnostima takve povlaštene politike, pri čemu navedeni financijski instrument nije općenito dostupan u takvim uvjetima i stoga je specifičan za ograničen broj industrija kao što je industrija električnih bicikala. Te su se tvrdnje stoga morale odbaciti.

(322)

Za izračun iznosa subvencija protiv kojih se mogu uvesti kompenzacijske mjere Komisija je procijenila korist za primatelje tijekom razdoblja ispitnog postupka.

(323)

Prema dostupnim informacijama, sustav bankovnih akcepata, u obliku opisanom u uvodnim izjavama od 304. do 308., ne postoji u EU-u. Međutim, na temelju javno dostupnih informacija, takav oblik kreditiranja dostupan je u Kanadi gdje korporativni zajmoprimci bankovne akcepte koriste kako bi zadovoljili svoje potrebe za kratkoročnim financiranjem. Bankovne akcepte u Kanadi obično koriste društva koja nemaju najviši kreditni rejting. Kako bi se dobili takvi bankovni akcepti, zajmoprimci moraju imati kreditnu liniju iz koje će se povlačiti sredstva.

(324)

Kako bi ponudile takvo jamstvo, banke obično naplaćuju naknadu za bankovni akcept koja se utvrđuje na razini stope CDOR (Canadian Dollar Offered Rate) i pristojbu u rasponu od nekoliko baznih bodova do preko 100 baznih bodova, ovisno o kreditnoj sposobnosti zajmoprimaca. (40)

(325)

U normalnim tržišnim okolnostima bankovni akcepti stoga bi obično bili podložni takozvanoj naknadi za bankovni akcept i moraju biti dio kreditne linije jer je bankovni akcept izravna i bezuvjetna obveza banke koja ga izdaje. U slučaju kineskih proizvođača izvoznika u uzorku, naknada za bankovni akcept određena je po fiksnoj stopi od 0,05 % iznosa bankovnih akcepata neovisno o kreditnoj sposobnosti pojedinog proizvođača izvoznika u uzorku te su kreditne linije, ako su postojale, davane bez naknade.

(326)

Nakon objave jedan je proizvođač izvoznik tvrdio da je Komisija dvostruko računala neke unesene izmjene i u svoj izračun iznosa subvencije uključila stavke koje nisu bitne za izdavanje bankovnih akcepata. Međutim, izračuni su se temeljili na informacijama koje je dostavilo društvo i provjerila Komisija, a navodne pogreške više nije bilo moguće provjeriti. Stoga je ta tvrdnja odbačena.

(327)

Nekoliko je zainteresiranih strana tvrdilo da se bankovni akcepti ne bi trebali smatrati zajmom zbog toga što svojim korisnicima ne omogućuju duže rokove plaćanja te da način na koji nacionalno pravo države članice karakterizira određene instrumente nije relevantan za njihovu karakterizaciju na temelju prava WTO-a.

(328)

Nekoliko zainteresiranih strana tvrdilo je da se bankovni akcepti dostupni u NRK-u razlikuju od instrumenata u Kanadi. Iako se upotrebljavaju kao način plaćanja u NRK-u, u Kanadi ih koriste korporativni zajmoprimci kako bi zadovoljili svoje potrebe za kratkoročnim financiranjem.

(329)

Komisija se ne slaže s tom tvrdnjom i smatra da su bankovni akcepti odgovor na potrebe za kratkoročnim financiranjem u objema zemljama. Doista, korištenjem bankovnih akcepata obveze društava prema dobavljačima prenose se u obveze prema bankama. Nadalje, ispitnim je postupkom otkriveno da je u slučaju nekoliko proizvođača izvoznika uporabom bankovnih akcepata produljen rok plaćanja povezanih računa, zahvaljujući čemu se poboljšala kratkoročna likvidnost proizvođačâ izvoznika u uzorku. Nadalje, kako je opisano na stranici 1. dokumenta za raspravu Središnje banke Kanade (41) („dokument Središnje banke Kanade”), postoji još sličnosti između kineskih i kanadskih bankovnih akcepata, a jednima i drugima predviđa se „izravan i bezuvjetni nalog korporativnog zajmoprimca (klijenta) za povlačenje sredstava iz njegove uspostavljene kreditne linije (zvane ‚instrument kreditnog akcepta’) u kanadskoj banci. Nakon povlačenja banka akceptant (ili banka zajmodavac) pečaćenjem dokumenta jamči glavnicu i kamate i time snosi punu odgovornost za plaćanje pri dospijeću u slučaju neplaćanja od strane predmetnog korporativnog zajmoprimca.” S obzirom na sličnosti između tih dvaju tržišta ta se tvrdnja morala odbaciti.

(330)

Druga je zainteresirana strana tvrdila da, za razliku od kineskog sustava, kanadske banke trebaju osigurati sredstva na dan izdavanja bankovnog akcepta. Na temelju toga strana je tvrdila da se naknadom za jamstvo pokrivaju veće obveze, troškovi i rizici za banke nego što je to slučaj u sklopu kineskog sustava.

(331)

U tom smislu treba napomenuti da je činjenica da su sredstva stavljena na raspolaganje nebitna jer se kineskim sustavom predviđa i obveza banke da stavi sredstva na raspolaganje ako vlasnik želi diskontirati svoj bankovni akcept i imati sredstva na raspolaganju. Prijenos obveze i potencijalni prijenos sredstava na nositelja bankovnog akcepta razlog su i zašto banke priznaju bankovne akcepte kao zajmove. Kad je riječ o obvezama i rizicima, Komisija je smatrala da su oni istovjetni jer banke moraju raspolagati sredstvima od dana izdavanja te se bezuvjetno obvezuju na plaćanje bankovnog akcepta po njegovu dospijeću u slučaju neispunjavanja obveza vjerovnika.

(332)

Jedan je proizvođač izvoznik tvrdio da prema dokumentu Središnje banke Kanade kreditne linije nisu zakonska obveza za bankovne akcepte na kanadskom tržištu. U tom smislu najprije treba napomenuti da dokument Središnje banke Kanade ne sadržava takvu izjavu. Naprotiv, u nekoliko slučajeva (42) upućuje na postojanje uspostavljene kreditne linije. Na temelju toga ta je tvrdnja odbačena.

(333)

U skladu s člankom 6. točkom (c) osnovne uredbe smatra se da je ta korist za primatelje razlika između iznosa koji društvo plaća za dobivanje bankovnih akcepata od kineskih financijskih institucija i iznosa koji bi društvo platilo za usporedive bankovne akcepte koje bi moglo dobiti na kanadskom tržištu, koji služe kao referentna vrijednost.

(334)

Kako bi utvrdila korist, Komisija je usporedila naknadu za bankovne akcepte koju je platio predmetni proizvođač izvoznik u uzorku sa stopom CDOR, koja je priznati kanadski referentni indeks za bankovne akcepte s rokom dospijeća do godine dana, korigiranih odgovarajućim uvećanjem tako da se uzme u obzir kreditna sposobnost kupaca (pristojba). S obzirom na to da nedostaju informacije o razini pristojbe, upotrijebljeno je uvećanje kao za zajmove izražene u RMB (vidjeti uvodnu izjavu 284.). Usto, slično situaciji u Kanadi i u skladu s člankom 6. točkom (d) podtočkom ii., korist za kreditnu liniju koja je trebala postojati također je izračunana na temelju referentne vrijednosti iz uvodne izjave 299. primjenom najvišeg iznosa obveza na temelju bankovnih akcepata svake pojedinačne banke u određenom trenutku u RIP-u kao osnove za izračun.

(335)

U skladu s člankom 6. stavkom (b) osnovne uredbe za bankovne akcepte s pomoću kojih je produljen rok plaćanja obveza prema dobavljačima, korist je također izračunana u obliku de facto beskamatnog kratkoročnog zajma predmetnim proizvođačima izvoznicima u uzorku. Kako bi utvrdila tu korist, Komisija je primijenila istu metodologiju iz uvodne izjave 284. za zajmove izražene u RMB.

(336)

Nakon objave jedna je zainteresirana strana tvrdila da je Komisija pogreškom dvostruko računala koristi dodavanjem „mjenice predočene za akcept – naknade za obradu kreditne linije” i „mjenice predočene za akcept – povlaštene kamate” koje je trebalo platiti na de facto zajam za korist izračunanu za naknadu za bankovne akcepte.

(337)

U tom smislu treba napomenuti da raspoloživi dokazi koji se odnose na konkretnog proizvođača izvoznika pokazuju da je uporabom bankovnih akcepata produljen rok plaćanja povezanih računa. Posljedično, smatrali su se de facto zajmom. Na temelju toga i kako je objašnjeno u uvodnoj izjavi 335., izračunana je i korist u obliku de facto beskamatnog kratkoročnog zajma. Nadalje, kako je objašnjeno u uvodnoj izjavi 334., analogno situaciji na kanadskom tržištu, bez obzira na postojanje de facto zajma izračunana je i korist za kreditnu liniju koja je trebala biti uspostavljena. Na temelju prethodno navedenog ta se tvrdnja morala odbaciti.

(338)

Druga je zainteresirana strana tvrdila da se izračun koristi za kreditnu liniju uz već postojeću naknadu za jamstvo smatra dvostrukim računanjem jer bi se naknada za jamstvo trebala smatrati dostatnom za pokrivanje financijskih troškova i rizika povezanih s izdavanjem bankovnog akcepta. Također je tvrdila da je u slučaju pisanog ugovora o kreditnoj liniji neosnovano smatrati da bi banka naplatila naknadu za otvaranje takve kreditne linije. Tvrdila je i da bi se referentna vrijednost za naknadu za jamstvo i naknadu za kreditnu liniju trebala temeljiti na istom izvoru.

(339)

U tom je smislu uputila na uvodnu izjavu 323. u kojoj se navodi da zajmoprimci moraju imati kreditnu liniju iz koje će povlačiti sredstva. Nadalje, kako je navedeno u uvodnoj izjavi 318., podsjeća se da je ugovorima o kreditnim linijama nekoliko proizvođača izvoznika u uzorku predviđeno da se one mogu upotrebljavati za različite vrste zajmova, uključujući bankovne akcepte. Osim toga, dokumentom Središnje banke Kanade predviđeno je i da se „naknade za obradu i agencijske naknade primjenjuju na kreditne linije na temelju primarne stope i na temelju bankovnih akcepata”. Analogno situaciji na kanadskom tržištu, smatralo se prihvatljivim u izračun koristi uključiti naknadu za obradu kreditne linije. Kad je riječ o izvoru referentnih vrijednosti, upućuje se na odjeljak 3.3.1. i činjenicu da se Komisija morala djelomično osloniti na raspoložive podatke pri ispitivanju postojanja i opsega navodnog subvencioniranja davanjem povlaštenih zajmova. U svakom slučaju, smatra se da su korištene informacije prihvatljive i da odražavaju standardne tržišne uvjete.

(340)

Jedna je zainteresirana strana tvrdila da Komisija nije prikazala „manje povoljne uvjete” drugih kineskih komercijalnih banaka i da nije obrazložila zašto bi referentna vrijednost izvan zemlje bila primjerena, kao i da nije izvršila potrebne prilagodbe radi osiguranja usporedivosti.

(341)

U tom se pogledu podsjeća da je kineska vlada, kako je objašnjeno u odjeljku 3.3.1., samo djelomično surađivala u pitanjima povezanima s davanjem povlaštenih zajmova te da se Komisija morala djelomično osloniti na raspoložive podatke pri ispitivanju postojanja i opsega navodnog subvencioniranja davanjem povlaštenih zajmova. S obzirom na tu djelomičnu suradnju Komisiji su nedostajale relevantne ključne informacije te se za svoje nalaze morala osloniti na raspoložive podatke. Na temelju toga Komisija je utvrdila da je kinesko financijsko tržište narušeno jer je vlada financijskim institucijama u državnom i privatnom vlasništvu povjerila da slijede vladine politike i osiguravaju zajmove po povlaštenim stopama za industriju električnih bicikala ili ih usmjeravala na to, kako je zaključeno u uvodnim izjavama 217. i 222. Stoga se ta tvrdnja morala odbaciti.

(342)

Jedna je zainteresirana strana tvrdila i da CDOR nije odgovarajuća referentna vrijednost s obzirom na njezinu financijsku situaciju. U tom se smislu upućuje na procjene kreditnog rejtinga koje su izvršene za proizvođače izvoznike u uzorku u odjeljku 3.5.4.1. Na temelju tih procjena smatralo se da bi svi proizvođači izvoznici u uzorku trebali imati kreditni rejting BB. Na temelju prethodno navedenog ta se tvrdnja morala odbaciti.

(343)

Jedna zainteresirana strana dostavila je dodatne neprovjerene dokumente uz tvrdnju da je korist pogrešno izračunana na temelju toga što su se određeni ugovori trebali smatrati produljenim, a ne zasebnim ugovorima. Strana je tvrdila i da bi, u slučaju da je bila zaračunana administrativna pristojba, ta pristojba bila plaćena prije RIP-a. Nadalje, tvrdila je da Komisija nije uzela u obzir zadnju verziju spisa (verziju s ispravljenim stupcem).

(344)

Kad je riječ o prvoj tvrdnji, provjerene informacije u ovom predmetu ne potvrđuju da je bila riječ o produljenju ugovora. Nadalje, dokument koji je nakon objave dostavljen u prilog toj tvrdnji nije bilo moguće provjeriti te ga se moralo zanemariti. U vezi s drugom tvrdnjom, ugovorima o kreditnoj liniji koji su stupili na snagu prije RIP-a djelomično je obuhvaćen RIP pa je Grupa Giant ostvarila korist od izdavanja tijekom RIP-a. Stoga Komisija nije mogla prihvatiti taj argument. U vezi s trećom tvrdnjom treba napomenuti da taj konkretni stupac nije bio relevantan za izračun koristi te da ispravak stoga nije imao učinka.

(345)

U ispitnom postupku pokazalo se da su svi proizvođači izvoznici u uzorku ostvarili korist od povlaštenih zajmova tijekom razdoblja ispitnog postupka. S obzirom na postojanje financijskog doprinosa, koristi za proizvođače izvoznike i specifičnost te bi zajmove, kreditne linije i bankovne akcepte trebalo smatrati subvencijom protiv koje se mogu uvesti kompenzacijske mjere.

(346)

Subvencija utvrđena u odnosu na davanje povlaštenih zajmova tijekom razdoblja ispitnog postupka za grupe društava u uzorku iznosi:

Tablica 1.

Davanje povlaštenih zajmova

(347)

Podnositelj pritužbe tvrdio je da je društvo Sinosure osiguralo izvozne kredite proizvođača predmetnog proizvoda po povlaštenim uvjetima.

(348)

Notice on the Implementation of the Strategy of Promoting Trade through Science and Technology by Utilising Export Credit Insurance (Obavijest o provedbi strategije promicanja trgovine s pomoću znanosti i tehnologije upotrebom osiguranja izvoznih kredita) (Shang Ji Fa [2004.] br. 368), koju su zajednički izdali MOFCOM i Sinosure.

(349)

Notice on Issuing the 2006 Export Catalogue of High-Tech Products of China (Obavijest o izdavanju Izvoznog kataloga proizvoda visoke tehnologije iz Kine za 2006.), Guo Ke Fa Ji Zi [2006.] br. 16.

(350)

Tri od pet grupa proizvođača izvoznika u uzorku imale su tijekom RIP-a nerealizirane sporazume o osiguranju izvoza s društvom Sinosure.

(351)

Kako je prikazano u uvodnoj izjavi 157., društvo Sinosure samo je djelomično odgovorilo na posebni upitnik o osiguranju izvoznih kredita koje je pruženo proizvođačima izvoznicima u uzorku. No, kako je prethodno navedeno u uvodnim izjavama od 156. do 162., društvo Sinosure nije dostavilo zatraženu prateću dokumentaciju o svojem korporativnom upravljanju, primjerice, svoje godišnje izvješće ili svoj Statut.

(352)

Tijekom posjeta radi provjere u kineskoj vladi prisutno je bilo i društvo Sinosure te je ono potvrdilo da je u potpunom državnom vlasništvu.

(353)

Osim toga, društvo Sinosure nije dostavilo nikakve konkretne informacije o osiguranju izvoznih kredita koje je pruženo industriji električnih bicikala, razini premija tog osiguranja ni detaljne brojčane podatke koji se odnose na profitabilnost njegova poslovanja u području osiguranja izvoznih kredita. Stoga je Komisija morala dopuniti dostavljene informacije raspoloživim podacima.

(354)

Prema odgovoru društva Sinosure na upitnik, društvo Sinosure osiguravajuće je društvo u državnom vlasništvu koje je osnovala i podupire država kako bi se pružila potpora vanjskom gospodarskom i trgovinskom razvoju i suradnji NRK-a. Društvo je u 100-postotnom državnom vlasništvu. Ima upravni odbor i nadzorni odbor. Vlada ima ovlast imenovati i otpustiti više rukovoditelje društva. Na temelju odgovora na upitnik i informacija pruženih tijekom posjeta radi provjere, Komisija je zaključila da postoje formalni pokazatelji vladine kontrole nad društvom Sinosure.

(355)

Na toj je osnovi Komisija zaključila da je kineska vlada stvorila normativni okvir kojeg se moraju pridržavati rukovoditelji i nadzornici koje imenuje kineska vlada i koji su odgovorni kineskoj vladi. Stoga se kineska vlada oslonila na normativni okvir kako bi znatno kontrolirala aktivnosti društva Sinosure.

(356)

Komisija je zatražila i konkretne dokaze o provođenju znatne kontrole na temelju konkretnih sporazuma o osiguranju. Tijekom posjeta radi provjere društvo Sinosure tvrdilo je da su u praksi njegove premije usmjerene na tržište i temelje se na načelima procjene rizika. Međutim, nisu navedeni nikakvi specifični primjeri u pogledu industrije električnih bicikala ili proizvođača izvoznika u uzorku.

(357)

Zbog samo djelomičnih informacija koje je dalo društvo Sinosure, Komisija nije mogla utvrditi ni bilo kakvo konkretno ponašanje društva Sinosure u pogledu osiguranja pruženog proizvođačima izvoznicima u uzorku na temelju kojeg bi Komisija mogla utvrditi je li društvo Sinosure djelovalo na temelju tržišnih načela.

(358)

S obzirom na to, Komisija nije mogla procijeniti ni jesu li premije koje je društvo Sinosure naplaćivalo bile dostatne da bi se pokrili troškovi odštetnih zahtjeva i režijski troškovi društva Sinosure.

(359)

Osim toga, Komisija je utvrdila da su neki proizvođači izvoznici ostvarili korist od djelomičnog ili potpunog povrata premija za osiguranje izvoznih kredita koje su platili društvu Sinosure.

(360)

Stoga je Komisija zaključila da društvo Sinosure provodi prethodno navedeni pravni okvir pri izvršavanju javnih funkcija u odnosu na sektor električnih bicikala, čime djeluje kao javno tijelo u smislu članka 2. točke (b) osnovne uredbe, koji se tumači zajedno s člankom 3. stavkom 1. točkom (a) podtočkom i. osnovne uredbe. Nadalje, društvo Sinosure, zbog svoje djelomične suradnje, nije moglo dokazati da je djelovalo pod uobičajenim tržišnim uvjetima i da nije omogućilo koristi proizvođačima izvoznicima u uzorku, ponajprije to da je osiguranje pruženo po stopama koje nisu bile niže od minimalne naknade koja je društvu Sinosure potrebna za pokrivanje operativnih troškova. S obzirom na to da nedostaju drugi podaci, Komisija je zaključila da bi vanjska referentna vrijednost objašnjena u uvodnoj izjavi 362. u nastavku bila i najbolja procjena za dostatnu premiju pod tržišnim uvjetima.

(361)

Komisija je nadalje utvrdila da su subvencije dodijeljene u okviru tog programa osiguranja izvoza specifične jer je uvjet za njihovu dodjelu bio izvoz, zbog čega su one zavisne o izvozu u smislu članka 4. stavka 4. točke (a) osnovne uredbe.

(362)

Iznos subvencija protiv kojih se mogu uvesti kompenzacijske mjere izračunava se u smislu dodjele koristi za primatelje za koju je utvrđeno da je postojala tijekom RIP-a. U skladu s člankom 6. točkom (c) osnovne uredbe smatra se da je dodijeljena korist za primatelje razlika između iznosa premije koju društvo plaća za kratkoročno osiguranje koje pruža društvo Sinosure i iznosa premije koji bi društvo platilo za usporedivo osiguranje izvoznih kredita koje bi moglo dobiti na tržištu.

(363)

Budući da udio društva Sinosure na domaćem tržištu osiguranja izvoza u NRK-u iznosi približno 90 %, Komisija nije mogla utvrditi domaću premiju osiguranja koja se temelji na tržišnim načelima. U skladu s prijašnjom praksom, Komisija je stoga upotrijebila najprikladniju vanjsku referentnu vrijednost za koju su bile dostupne informacije, tj. stope premija koje banka Export-Import Bank of the United States („banka Ex-Im”) primjenjuje na nefinancijske institucije u slučaju izvoza u zemlje OECD-a (43).

(364)

Povrati premija za osiguranje izvoza isplaćeni tijekom RIP-a smatrali su se bespovratnim sredstvima. Budući da nije bilo dokaza o dodatnim troškovima proizvođača izvoznika zbog kojih bi bila potrebna prilagodba izračuna, korist je izračunana kao puni iznos povrata primljen tijekom RIP-a.

(365)

Društvo Yadea zatražilo je pojašnjenje o izračunu koristi tvrdeći da bi se korist trebala izračunati na temelju stvarno kompenziranog kapitala u slučaju gubitka ako je niži od osiguranog kapitala. Društvo Yadea zatražilo je i pojašnjenja o tome je li Komisija u svojem izračunu primijenila „omjer imuniteta”.

(366)

U tom smislu treba napomenuti da je korist izračunana u skladu s metodologijom utvrđenom u uvodnoj izjavi 362. Kad je riječ o koristi, Komisija je smatrala da bi se ona trebala izračunati na temelju osiguranog kapitala, što je ujedno osnova za izračun premije koju je platilo društvo Yadea, kako je navedeno u odgovoru društva na upitnik. Nadalje, treba napomenuti da nije primijenjen omjer imuniteta. Na temelju prethodno navedenog ta se tvrdnja morala odbaciti.

(367)

Subvencija utvrđena u odnosu na taj program tijekom RIP-a za proizvođače izvoznike u uzorku iznosi:

Tablica 2.

Povlašteno financiranje i osiguranje: osiguranje izvoznih kredita

(368)

Podnositelj pritužbe tvrdio je da je industrija električnih bicikala dobivala ulazne materijale (npr. baterije, motore i ostale dijelove za bicikle neovisno o tome jesu li već sastavljeni ili nisu) uz manju naknadu od primjerene.

(369)

U okviru ispitnog postupka, Komisija je provjerila informacije o domaćoj kupnji dijelova za električne bicikle (baterija i motora) koje su kupovali proizvođači izvoznici u uzorku. Komisija je usporedno s time analizirala politiku cijena jedinog domaćeg dobavljača tih dijelova koji surađuje, društva Bafang, koje je otkrilo da su predmetnom društvu ti dijelovi isporučivani po nižim cijenama na domaćem tržištu nego za izvoz.

(370)

Kako je prethodno podrobnije objašnjeno u uvodnim izjavama od 163. do 173., kineska vlada nije surađivala s obzirom na dobavljače ulaznih materijala na kineskom domaćem tržištu te je odbila pružiti pojašnjenja ili ključne informacije o domaćem tržištu baterija i motora. Stoga je Komisija svoje zaključke morala temeljiti na raspoloživim podacima u skladu s člankom 28. osnovne uredbe.

(371)

U ispitnom postupku pokazalo se da su neki od dobavljača dijelova proizvođačima izvoznicima u uzorku poduzeća u državnom vlasništvu ili članovi Kineskog udruženja za bicikle (CBA). Kao članovi CBA-e, ta društva imaju određene obveze u pogledu provedbe politike kineske vlade u industriji električnih bicikala. Komisija je stoga analizirala poznate politike kineske vlade koje se odnose na motore i baterije, a osobito mogu li se na toj osnovi ili na osnovi bilo kojih drugih dostupnih informacija te politike kineske vlade shvatiti kao povjeravanje zadaće dobavljačima motora ili baterija da domaćim proizvođačima električnih bicikala prodaju po povoljnijim uvjetima. Konačno, Komisija je analizirala jesu li zbog toga kineski dobavljači motora i baterija dobili povlastice od kineske vlade.

(372)

Kako je istaknuto u uvodnoj izjavi 164., kineska vlada nije proslijedila posebni upitnik namijenjen dobavljačima dijelova za električne bicikle poznatim dobavljačima u Kini iako je to od nje zatraženo. Prema kineskoj vladi, ona nije imala ovlasti da zatraži informacije od dobavljača dijelova za električne bicikle jer oni posluju neovisno o kineskoj vladi.

(373)

Osim toga, kineska vlada nije dostavila popis kineskih dobavljača dijelova za električne bicikle koji se ispituju ni podatke o njihovoj vlasničkoj strukturi, pozivajući se na to da se radi o povjerljivim informacijama. Nadalje, kineska vlada nije dostavila podrobne informacije o značajkama kineskog domaćeg tržišta ulaznih materijala za električne bicikle. Primjerice, informacije o udjelu poduzeća u državnom vlasništvu u domaćoj proizvodnji i potrošnji, veličini domaćeg tržišta, politikama određivanja cijena koje provode država i/ili poduzeća u državnom vlasništvu, stvarnim cijenama ulaznih materijala na domaćem tržištu, ograničenjima izvoza ili uvoza ili relevantne statističke podatke.

(374)

Kako je navedeno u uvodnoj izjavi 50., samo jedan dobavljač dijelova za bicikle (Bafang) koji je isporučivao ulazne materijale proizvođačima izvoznicima u uzorku dostavio je informacije o svojim aktivnostima i time na vlastitu inicijativu surađivao u ovom ispitnom postupku.

(375)

Budući da Komisija od kineske vlade nije primila nikakve informacije posebno o strukturi domaćeg tržišta, mehanizmima za određivanje cijena i cijenama te o vlasničkoj strukturi društava, Komisija je smatrala da nije primila bitne informacije koje su relevantne za ispitni postupak.

(376)

Dobavljač koji surađuje jedan je od glavnih kineskih proizvođača motora namijenjenih industriji električnih bicikala. Isti dobavljač također je prodavao motore i baterije industriji električnih bicikala. U ispitnom postupku pokazalo se da je to društvo izvozilo ekvivalentne modele motora i baterija po različitim cijenama ovisno o tržištu te da je motore stalno prodavalo po znatno nižim cijenama za svoje domaće tržište nego za izvoz.

(377)

Kako je prethodno navedeno u odjeljku 3.2., Komisija je obavijestila kinesku vladu da će, s obzirom na izostanak odgovora na upitnike poslane dobavljačima ulaznih materijala i u nedostatku bilo kakvih informacija od kineske vlade u tom pogledu, možda morati temeljiti svoje nalaze na raspoloživim podacima u skladu s člankom 28. stavkom 1. osnovne uredbe s obzirom na informacije koje se odnose na dobavljače motora, baterija i upravljačkih jedinica te ostalih dijelova za električne bicikle.

(378)

Komisija je kineskoj vladi dala mogućnost da iznese svoje primjedbe. Međutim, kineska vlada nije dostavila nikakve primjedbe ni bilo kakve dodatne informacije ili dokaze u tom pogledu.

(379)

Kako je dodatno razjašnjeno u uvodnoj izjavi 404., prvo bi trebalo napomenuti da na kineskom domaćem tržištu za motore uvelike prevladavaju kineski domaći dobavljači koji imaju više od 90 % tržišnog udjela.

(380)

S obzirom na to da kineska vlada nije dostavila nikakve informacije u pogledu broja i vlasništva domaćih dobavljača motora za električne bicikle, Komisija je prvo analizirala stanje u pogledu dobavljača kako ga je iskazalo pet grupa proizvođača izvoznika.

(381)

Komisija je na temelju toga identificirala deset kineskih dobavljača.

(382)

Među tih deset dobavljača motora koji opskrbljuju proizvođače izvoznike u uzorku, troje su bili članovi Kineskog udruženja za bicikle (CBA), uključujući društvo Bafang, a jedan je bio poduzeće u državnom vlasništvu. Na to poduzeće u državnom vlasništvu i članove CBA-e odnosilo se 41 % ukupne količine isporučene proizvođačima izvoznicima u uzorku i do 66 % ukupne vrijednosti tijekom RIP-a. Komisija je privatno vlasništvo mogla utvrditi samo za tri ostala dobavljača (na koje se odnosilo 46 % obujma kupnje i 29 % vrijednosti kupnje) dok za preostala tri dobavljača (na koje se odnosilo 13 % obujma i 5 % vrijednosti) nisu pronađene nikakve informacije. Kako je prikazano u uvodnim izjavama 133., 134. i od 136. do 139., CBA-om je tijekom razmatranog razdoblja upravljalo Državno vijeće. U članku 3. njezina Statuta propisano je da se CBA, među ostalim, mora pridržavati nacionalnih politika. Nadalje, Statutom CBA-e uvode se određene obveze njegovih članova kako je iskazano u članku 11. u kojem se propisuje da su članovi dužni pridržavati se „nacionalnih zakona i propisa o industriji bicikala” i „pridržavati se pravila i propisa Udruženja te provoditi odluke Udruženja”.

(383)

Komisija je na temelju toga smatrala da su članovi CBA-e vezani strogim obvezama prema svojem udruženju koje u poslovanju usmjerava i nadzire Komisija Državnog vijeća za nadzor državne imovine i upravljanje njome. Kao posljedica toga, članovi CBA-e, uključujući dobavljače dijelova, smatraju se podređenim ključnim subjektima u industriji bicikala kojima je kineska vlada povjerila provedbu nacionalne politike radi ostvarenja širih ciljeva povezanih s proizvodnjom električnih bicikala. Stoga je Komisija dodatno ispitala te politike.

(384)

Nekoliko je strana tvrdilo da je CBA neprofitno udruženje čiji su članovi trgovačka društva, istraživačke jedinice i lokalna udruženja u industriji bicikala koji su mu se dobrovoljno pridružili. Te su strane tvrdile i da društva u privatnom vlasništvu čine većinu članova CBA-e.

(385)

U tom pogledu Komisija se pozvala na prethodne uvodne izjave 166. i 170. u kojima se navodi da se zbog odbijanja kineske vlade da dostavi informacije o vlasništvu za domaće dobavljače ulaznih materijala morala osloniti na dostupne podatke. Informacije kojima je Komisija raspolagala pokazale su da su nekoliko članova CBA-e također poduzeća u državnom vlasništvu.

(386)

Kineska vlada tvrdila je da Komisija nije uspjela pokazati da je CBA javno tijelo.

(387)

U tom pogledu Komisija je uputila na uvodnu izjavu 138. i potvrdila svoj zaključak da CBA djeluje prema političkim smjernicama i pod nadzorom „državnog vijeća, Ministarstva civilnih poslova i nadležne poslovne jedinice društva”. To je bio slučaj i u 2016., kad je odobren 13. plan za bicikle.

(388)

Kineska vlada tvrdila je i da samo trećinu domaćih dobavljača motora za proizvođače izvoznike električnih bicikala u uzorku čine poduzeća u državnom vlasništvu ili članovi CBA-e. Nadalje je istaknula da prema postojećoj sudskoj praksi državno vlasništvo nije dovoljno za dokazivanje povjeravanja poslova i usmjeravanja.

(389)

Komisija je prvo napomenula da kineska vlada nije osporila njezine nalaze prema kojima važan dio domaćih dobavljača motora za proizvođače izvoznike u uzorku čine poduzeća u državnom vlasništvu i/ili članovi CBA-e. S obzirom na nedostatak suradnje, iako državno vlasništvo i/ili članstvo u CBA-i nisu dovoljan uvjet za dokazivanje povjeravanja poslova i usmjeravanja, važan su element u tom pogledu. Osim što je u prethodnoj uvodnoj izjavi 138. pokazala da su ti subjekti slijedili vladine politike i ciljeve, Komisija je utvrdila, kako je prikazano u uvodnim izjavama od 390. do 412. u nastavku, da je domaćim dobavljačima motora industriji električnih bicikala kineska vlada povjeravala poslove i usmjeravala ih. Stoga su te tvrdnje odbačene.

(390)

Komisija je utvrdila nekoliko pravnih izvora koji upućuju na postojanje javne potpore industriji motora zbog njezina položaja u industrijskom opskrbnom lancu za električne bicikle.

(391)

Ti dokumenti uključuju 12. petogodišnji plan za industriju bicikala i električnih bicikala, 13. plan za bicikle, Plan za razvoj lake industrije (2016.–2020.), Obavijest Ureda za opće poslove grada Suzhoua u kojoj se prosljeđuju Administrativne mjere za Posebni fond za gradsku industriju i gospodarsku modernizaciju (SU FU BAN 2014-137) i s time povezanu Obavijest o primjeni programa posebnog fiskalnog fonda grada Suzhoua za 2016. te Plan razvoja lake i tekstilne industrije grada Tianjina za 13. petogodišnje razdoblje (2016.-2020.). Ti dokumenti prethodno su analizirani u odjeljku 3.1.

(392)

U tim se dokumentima naglašava potreba za poboljšanjem kvalitete i performansi ključnih ulaznih materijala za proizvođače električnih bicikala kojih su motori dio te potreba da se dovrši industrijski opskrbni lanac za bicikle tako da se u Kini može uspostaviti vertikalno integrirani i autonomni lanac za proizvodnju električnih bicikala.

(393)

U tim dokumentima opisuju se i razni programi potpore proizvođačima električnih bicikala i njihovim dobavljačima kao što su subvencije u obliku povlaštenog financiranja i poreznih rabata/izuzeća kako je opisano u uvodnim izjavama 105. i 106.

(394)

Prvo se podsjeća na to da, s obzirom na djelomičnu nesuradnju kineske vlade, nisu dobiveni nikakvi odgovori na upitnike od dobavljača ulaznih materijala, osim od društva Bafang, te da Komisija stoga nije imala ključne informacije u pogledu domaćeg tržišta dobavljača motora. Kao posljedica toga, Komisija se pri utvrđivanju svojih nalaza o povjeravanju morala osloniti na raspoložive podatke u skladu s člankom 28. stavkom 1. osnovne uredbe. S obzirom na to, informacije dostupne Komisiji sastojale su se od informacija prikupljenih od proizvođača izvoznika u uzorku u pogledu njihovih domaćih dobavljača motora, javno dostupnih informacija o CBA-i i njezinim članovima, informacija prikupljenih od jedinog dobavljača ulaznih materijala koji surađuje te posebnog industrijskog izvješća o motorima u Kini koje je dostavio podnositelj pritužbe.

(395)

Kad je riječ o dobavljačima proizvođača izvoznika u uzorku, Komisija je u uvodnoj izjavi 382. utvrdila da se na članove CBA-e koji su isporučivali motore proizvođačima izvoznicima u uzorku odnosilo 41 % ukupne domaće količine isporučene proizvođačima izvoznicima u uzorku i do 66 % ukupne domaće vrijednosti kupnje tijekom RIP-a. Nadalje, u uvodnim izjavama 382. i 383. Komisija je zaključila da su članovi CBA-e, uključujući dobavljače dijelova, podređeni ključni subjekti kojima je povjerena provedba nacionalne politike radi ostvarivanja širih ciljeva povezanih s proizvodnjom električnih bicikala. Na temelju prethodno navedenoga i u nedostatku bilo kakvih drugih informacija, to se smatralo reprezentativnim za stanje na domaćem kineskom tržištu motora.

(396)

Konkretnije, kad je riječ o jedinom dobavljaču motora koji surađuje, u ispitnom postupku otkriveno je da je taj dobavljač izvozio slične modele po različitim cijenama ovisno o tržištu te da je motore stalno prodavao po mnogo povoljnijim cijenama na svojem domaćem tržištu nego na svojem izvoznom tržištu. Domaće cijene bile su u prosjeku više od 33 % jeftinije od izvoznih cijena. Ta razlika za određene je modele dosezala i 67 %.

(397)

U ispitnom postupku utvrđeno je i da su s istim modelima bili povezani isti troškovi neovisno o odredištu. Stoga se razlike u cijenama između izvezenih modela i modela prodanih na domaćem tržištu nisu mogle objasniti razlikama u troškovima. Društvo Bafang tvrdilo je da su te razlike u cijenama posljedica većih troškova prodaje na izvoznom tržištu. Međutim, u ispitnom postupku pokazalo se da se samo mali dio te razlike u cijeni mogao pripisati većim prodajnim troškovima. Društvo Bafang nije tvrdilo da bi se te razlike mogle objasniti različitim uvjetima na tržištu, a takvu hipotezu ne potvrđuju ni činjenice utvrđene u ovom ispitnom postupku. Naprotiv, kao član CBA-e, društvo Bafang podređeno je tom udruženju čiji je 13. plan za bicikle usmjeren na poboljšanje izvoznih rezultata proizvođača izvoznika električnih bicikala kako je prethodno navedeno u uvodnim izjavama 112. i 113. Kao posljedica toga, kako bi pridonio izvoznim rezultatima te industrije, društvu Bafang povjereno je da na domaćem tržištu ulazne materijale prodaje po nižim cijenama, ili ga se na to usmjerava, kako bi proizvođači izvoznici električnih bicikala mogli nuditi svoje proizvode po znatno nižim cijenama od svojih konkurenata na izvoznim tržištima koji motore moraju nabavljati po nesubvencioniranim cijenama.

(398)

Nekoliko je strana tvrdilo da se odluka Bafanga o naplaćivanju više cijene na izvoznim tržištima nego na domaćem tržištu ne bi trebala smatrati nerazumnom. Prvo, to bi moglo biti povezano s troškovima nakon prodaje. Drugo, to bi moglo ovisiti o različitim razinama tržišnog natjecanja na dvama tržištima. Treće, to bi moglo ovisiti o većoj domaćoj potražnji i priznavanju robne marke Bafang.

(399)

U slučaju prve mogućnosti, upućuje se na uvodnu izjavu 397. u kojoj je ta tvrdnja već razmatrana u kontekstu informacija provjerenih u prostorima dobavljača. U slučaju druge i treće mogućnosti, treba odmah napomenuti da prethodno navedena tvrdnja nije bila potkrijepljena novim elementima. U svakom slučaju, s obzirom na djelomičnu nesuradnju kineske vlade, koja je opisana u prethodnim uvodnim izjavama od 163. do 169., Komisija nije raspolagala ključnim informacijama o različitoj razini konkurentnosti na domaćem i izvoznom tržištu ni o stanju različitih dobavljača motora na domaćem tržištu. Komisija je stoga svoje nalaze morala temeljiti na dostupnim informacijama; tj. na jedinom odgovoru na upitnik primljenom od dobavljačâ ulaznog materijala. Nema dokaza o različitoj razini konkurentnosti na domaćem i izvoznom tržištu koja bi bila razlog za toliko različitu razinu cijena između tih dvaju tržišta. Osim toga, nema dokaza o priznavanju robne marke Bafang i kako je ono utjecalo na različito određivanje cijena. Ako bi priznavanje marke imalo ikakav utjecaj, utjecalo bi i na određivanje cijena na domaćem tržištu jer bi moglo biti temelj za višu cijenu od konkurenata na domaćem tržištu. Stoga se ta tvrdnja morala odbaciti.

(400)

Nadalje, uzimajući u obzir znatnu razliku u cijeni između motora prodanih na domaćem tržištu i onih prodanih za izvoz, racionalna ekonomska odluka za to društvo bila bi da se ono usmjeri na prodaju motora na izvoznim tržištima s obzirom na mnogo veću profitabilnost koja se može ostvariti. Veća profitabilnost i dalje bi se mogla ostvariti čak i ako bi to društvo smanjilo svoje izvozne cijene motora, u usporedbi s onima naplaćenima tijekom RIP-a, kako bi povećalo tržišni udio na tržištima trećih zemalja. To je zbog toga što bi profitabilnost ostvarena na izvoznom tržištu i dalje bila mnogo veća od one ostvarene na domaćem tržištu. U kombinaciji s rastućim obujmom izvozne prodaje, apsolutna profitabilnost premašila bi čak i trenutačne razine. Unatoč prethodno navedenome, u ispitnom postupku pokazalo se da se glavno poslovanje društva Bafang tijekom RIP-a i dalje odvijalo na domaćem tržištu. Bafang je tvrdio da činjenica da je njihova domaća prodaja tijekom RIP-a omogućivala ostvarivanje razumne dobiti dokazuje da nisu prodavali po nižim cijenama na svojem domaćem tržištu te da njihovo ponašanje u određivanju cijena nije bilo nerazumno.

(401)

Iako nije sporno da je Bafangova domaća prodaja bila profitabilna, dostupne informacije pokazuju da su domaće cijene bile znatno niže od izvoznih cijena. Komisija u uvodnoj izjavi 400. nije htjela reći da bi racionalna odluka bila ostvariti dobit, nego proširiti prodaju na izvozna tržišta na kojima bi se dobit mogla povećati s obzirom na znatnu razliku u cijeni koja se razmatra u uvodnoj izjavi 396., ili povećati cijenu na domaćem tržištu barem na razinu izvozne prodaje kako bi se maksimalno povećala ukupna dobit.

(402)

Giant je tvrdio i da u skladu s izvješćem povjerenstva „EZ – kompenzacijske mjere za čipove DRAM” (44) postupanje na „trgovinski neprihvatljiv način nije dovoljno za utvrđivanje povjeravanja ili usmjeravanja”.

(403)

U tom bi smislu trebalo napomenuti da, kako je predviđeno u uvodnim izjavama od 394. do 397. i 404. u nastavku, zaključak o povjeravanju poslova i usmjeravanju ne temelji se na razlici u cijeni uočenoj kod Bafanga. Takav se element smatrao posljedicom, a ne temeljem za takvo povjeravanje i usmjeravanje. Stoga je ta tvrdnja odbačena.

(404)

Osim toga, Komisija se oslanjala na posebno industrijsko izvješće usmjereno na motore za električne bicikle u Kini pod naslovom „2018-2023 China E-bike motor industry Market Demand and Investment Consulting Report (Savjetodavno izvješće o tržišnoj potražnji i ulaganjima kineske industrije motora za e-bicikle u razdoblju 2018.–2023.)”, koje je izradila konzultantska kuća YuboZhiye Market Consulting (45). Prema opisu na web-mjestu, to izvješće „temelji se na podacima istraživača iz kuće YuboZhiye koji su u skladu s nacionalnim statističkim agencijama, bazama podataka za praćenje tržišta, industrijskim udruženjima (znanstvenici), odjelima za uvoznu i izvoznu statistiku, istraživačkim institutima i drugim institucijama”. U tom izvješću, koje je javno dostupno, pokazuje se da uvoz motora za bicikle čini manje od 10 % domaće prodaje 2017. Stoga je Komisija smatrala da sudionici na domaćem tržištu očito određuju cijene i da na njih nisu mogle utjecati uvozne cijene koje se ravnaju prema drugim cijenama umjesto da ih određuju. To je potvrđeno u analizi uvoznih cijena motora koje su kupovali proizvođači izvoznici u uzorku, a koje su, u odnosu na usporedive modele, u velikoj mjeri u skladu s cijenama koje su naplaćivali domaći dobavljači motora, uključujući društvo Bafang. Konkretnije, razlika u cijeni za glavni model (kombinacija mjesta i snage motora) koji su proizvođači izvoznici u uzorku i uvozili i kupovali na domaćem tržištu u RIP-u bila je manja od 3 %.

(405)

Nakon objave Bafang je tvrdio da izjava da akteri na domaćem tržištu određuju cijene i da na njih ne mogu utjecati uvozne cijene nije potkrijepljena dokazima. Tvrdio je i da je nalaz prema kojem su domaće cijene na istoj razini kao uvozne cijene samo odraz primjerene naknade.

(406)

U tom se pogledu podsjeća da zbog djelomične nesuradnje kineske vlade navedene u uvodnim izjavama od 163. do 173. Komisiji nisu bile dostupne ključne informacije o strukturi domaćeg tržišta motora ni mehanizam određivanja cijena. Komisija se stoga morala osloniti na dostupne činjenice te je smatrala da su informacije dostavljene u posebnom izvješću o industriji motora iz uvodne izjave 404. prihvatljive. Nadalje, s obzirom na to da je uvoz motora 2017. činio samo 10 % potrošnje električnih motora u Kini, nije vjerojatno da bi umjesto toga izvoznici u drugim zemljama mogli utjecati na domaće cijene, barem ne u znatnoj mjeri. U svakom slučaju, Bafang nije dostavio nikakve dokaze kojima bi potkrijepio tu tvrdnju. Komisija je stoga odbacila tvrdnju.

(407)

Kao posljedica toga, u nedostatku informacija od kineske vlade koje bi upućivale na suprotno, činjenica da su cijene motora na kineskom domaćem tržištu znatno niže od izvoznih cijena dodatno upućuje na to da vlada domaćim dobavljačima motora povjerava zadaću da industriji električnih bicikala prodaju motore po nižim cijenama, ili ih usmjerava na to, te na neracionalno ponašanje domaćih dobavljača motora.

(408)

Nadalje, izvješće sadržava dokaze o tome da je industrija električnih bicikala subvencionirana i da se te subvencije dodjeljuju radi ostvarivanja opće koristi za industriju električnih bicikala uključujući dobavljače motora. To se ponajprije potkrepljuje sljedećim izvatkom:

(409)

Komisija upućuje na Plan razvoja lake industrije (2016.–2020.) kako bi opisala prirodu tih „politika potpore”. Komisija posebno upućuje na tri skupa mjera potpore opisana u uvodnim izjavama od 101. do 106.

(410)

Izvješće sadržava druge relevantne informacije koje potvrđuju da se kinesku industriju motora podupire kao dio opskrbnog lanca za električne bicikle:

(411)

Ukratko, izvješće potvrđuje da su industrije električnih bicikala i motora međusobno povezane te da je razvoj industrije motora ključan za razvoj industrije električnih bicikala. Potvrđuje se i da je kineska vlada davala subvencije za motore kojima se nastoji povećati konkurentnost cijelog industrijskog lanca uključujući industriju električnih bicikala.

(412)

Na temelju prethodno navedenoga, Komisija je zaključila da kineska vlada povjerava kineskim proizvođačima motora zadaću dobavljanja tog ulaznog materijala domaćim proizvođačima električnih bicikala uz manju naknadu od primjerene ili ih na to usmjerava.

(413)

Nakon objave Giant je tvrdio da prema izvješću žalbenog tijela WTO-a o predmetu SAD – ispitni postupak o kompenzacijskoj pristojbi za čipove DRAM, „puke političke izjave” ne mogu „činiti povjeravanje ili usmjeravanje za potrebe stavka 1.1. točke (a)(1) podtočke iv. Sporazuma o subvencijama i kompenzacijskim mjerama” (46). Nadalje, „povjeravanje i usmjeravanje, davanjem ovlasti privatnom tijelu ili vršenjem ovlasti nad njime, upućuje na ulogu koja je aktivnija od pukog poticanja.” (47) Žalbeno tijelo zaključilo je da bi dokazi o „povjeravanju poslova privatnom tijelu ili njegovu usmjeravanju obuhvaćali neki oblik prijetnje ili poticaja.” (48) Nadalje, Giant je također uputio na izvješće povjerenstva WTO-a o predmetu SAD – izvozna ograničenja u kojem se napominje da „i čin povjeravanja i čin usmjeravanja stoga nužno podrazumijevaju sljedeća tri elementa: i. izričitu i pozitivnu radnju, bez obzira na to je li riječ o delegiranju ili naredbi; ii. odnosi se na određenu stranu; i iii. predmet te radnje jest određeni zadatak ili zadaća.” (49) Puki nadzor ili izvršavanje općih regulatornih ovlasti stoga nisu dovoljni za utvrđivanje povjeravanja i usmjeravanja (50).

(414)

U tom pogledu treba napomenuti da se zaključak Komisije ne temelji isključivo na pukoj političkoj izjavi prethodno opisanoj u odjeljku 3.1. On se temelji i na ulozi CBA-e koju kao skupinu udruženja ne samo proizvođača bicikala, nego i proizvođača motora, nadzire i usmjerava najviše kinesko tijelo, tj. državno vijeće. Nadalje, podsjeća se da su članovi CBA-e obvezni provoditi odluke CBA-e i stoga ih se smatralo podređenima. U tom se smislu podsjeća da je CBA izdala 13. plan za bicikle kojim se konkretno nastoje poboljšati izvozni rezultati proizvođača električnih bicikala kako je navedeno u uvodnim izjavama 112. i 113. Prethodno navedena razmatranja potkrijepljena su i brojnim izvadcima iz posebnog izvješća o industriji motora navedenog u uvodnim izjavama od 408. do 410., koji pokazuje da potpora sektoru motora odgovara njegovu položaju u opskrbnom lancu električnih bicikala. Stoga se ta tvrdnja morala odbaciti.

(415)

Giant je također smatrao da je Komisija obrnula teret dokazivanja u uvodnoj izjavi 407. navodeći djelomičnu nesuradnju kineske vlade u odnosu na donesene zaključke. Giant je istaknuo da Komisija snosi teret dokazivanja i da nije dokazala da je opskrba baterijama i motorima za električne bicikle praksa koja je obično povjerena vladi.

(416)

U tom pogledu Komisija je smatrala da su dostupni dokazi, kako su sažeti u uvodnoj izjavi 414., koji se temelje na dostupnim činjenicama, dovoljni za dokazivanje povjeravanja i usmjeravanja. Podsjeća se i na to da kineska vlada nije iznijela primjedbe niti je dostavila dodatne informacije nakon što je obaviještena da Komisija namjerava primijeniti dostupne činjenice na opskrbu ulaznim materijalom uz manju naknadu od primjerene. Komisija na temelju toga smatra da nije obrnula teret dokazivanja. Stoga se ta tvrdnja morala odbaciti.

(417)

Komisija prvo podsjeća na to da je zbog djelomične nesuradnje kineske vlade Komisija svoje nalaze morala utvrditi na temelju raspoloživih podataka koji su se sastojali od posebnog industrijskog izvješća koje je dostavio podnositelj pritužbe i informacija koje je dostavio jedini dobavljač motora koji surađuje, koji je odgovorio na upitnik Komisije.

(418)

Kako je opisano u uvodnoj izjavi 410., to izvješće sadržava nekoliko dokaza o tome da je industrija električnih motora dobivala potporu putem „poticaja u obliku povrata poreza”, „korištenja zemljišta, usluga koje se odnose na kapital i ponude radne snage”.

(419)

To je potvrđeno i nalazima utvrđenima s obzirom na društvo Bafang. Naime, u ispitnom postupku otkrilo se da je to društvo dobivalo nekoliko vrsta subvencija koje su se sastojale od prava na korištenje zemljišta uz manju naknadu od primjerene, smanjene stope poreza i više bespovratnih sredstava.

(420)

Nekoliko je strana uputilo na članak 14. točku (d) Sporazuma WTO-a o subvencijama i kompenzacijskim mjerama i članak 6. točku (d) osnovne uredbe u pogledu primjerenosti naknade koja se utvrđuje u odnosu na prevladavajuće tržišne uvjete za predmetnu robu ili uslugu u zemlji prodaje ili kupnje. Drugim riječima, da bi se upotrijebljena referentna vrijednost trebala odnositi na prevladavajuće uvjete na kineskom tržištu; ili se temeljiti na prevladavajućim uvjetima na tržištu druge zemlje ili na svjetskom tržištu koji su dostupni primatelju.

(421)

Komisija je smatrala da su prevladavajući uvjeti na tržištu NRK-a narušeni zbog primjenjivih nacionalnih i sektorskih politika koje su provodili gospodarski subjekti. Osim toga, zbog djelomične nesuradnje kineske vlade Komisija na raspolaganju nije imala ključne informacije o stanju na tržištu motora u Kini ni o mogućim prilagodbama koje je potrebno provesti. Kad je riječ o prevladavajućim uvjetima na tržištu druge zemlje ili svjetskom tržištu, nisu bile dostupne dovoljno detaljne informacije koje bi omogućile smislenu usporedbu. Komisija se stoga morala osloniti na dostupne informacije. Na temelju toga Komisija je zaključila da prevladavajući uvjeti na kineskom tržištu ne opravdavaju prilagodbe te je referentnu vrijednost stoga izračunala primjenom metodologije opisane u uvodnoj izjavi 432.

(422)

Nekoliko je strana tvrdilo da je Komisija umjesto toga trebala koristiti uvozne cijene motora od proizvođača u uzorku koji surađuju kao nenarušenu referentnu vrijednost.

(423)

U tom pogledu, s obzirom na tržišni udio domaćih dobavljača motora i činjenicu da oni određuju cijene na kineskom tržištu kako je navedeno u uvodnoj izjavi 404., nije se smatralo primjerenim koristiti uvozne cijene kao referentnu vrijednost jer su na njihovu razinu jednako utjecala ista ona narušavanja koja su prisutna na domaćem tržištu. Stoga se ta tvrdnja morala odbaciti.

(424)

Giant i kineska vlada tvrdili su da Komisijin pristup čini povredu stavka 1.1. točke (b), članka 10. i stavka 32.1. Sporazuma WTO-a o subvencijama i kompenzacijskim mjerama jer Komisija ne može izbjeći svoju obvezu da zaključi da se proizvođačima povjeravaju poslovi ili ih se usmjerava. U tom pogledu Giant je tvrdio da Komisija mora: 1. analizirati jesu li proizvođačima dodijeljene subvencije; 2. analizirati jesu li motori i baterije kupljeni pod tržišnim uvjetima; 3. izračunati koliko je subvencija preneseno.

(425)

U tom se pogledu smatra da se zaključak Komisije temelji na dovoljno detaljnim razlozima sažetima u uvodnoj izjavi 414. Kad je riječ o primjedbama Gianta, Komisija je smatrala da nije raspolagala ključnim informacijama, s obzirom na nesuradnju kineske vlade i činjenicu da je samo jedan dobavljač surađivao na vlastitu inicijativu. Međutim, na temelju dostupnih informacija i analize koju je provela Komisija smatralo se da su ispunjeni uvjeti za utvrđivanje povjeravanja i usmjeravanja. Kad je riječ o prijenosu, s obzirom na to da analiza Komisije nije bila usmjerena na to pitanje, ta se tvrdnja smatrala nevažnom. Stoga su se te tvrdnje morale odbaciti.

(426)

Kako je pokazano u uvodnim izjavama od 390. do 412., na temelju nekoliko pravnih dokumenata usmjerenih konkretno na društva u sektoru električnih bicikala, dobavljače ulaznih materijala usmjerava se na opskrbljivanje industrije električnih bicikala motorima uz manju naknadu od primjerene. Na temelju tih dokumenata pokazuje se da dobavljači ulaznih materijala opskrbljuju motorima samo ograničen broj industrija/poduzeća koja postupaju u skladu s relevantnim politikama kineske vlade.

(427)

Stoga je Komisija zaključila da subvencije u obliku opskrbe motorima uz manju naknadu od primjerene nisu općenito dostupne te su stoga specifične u smislu članka 4. stavka 2. točke (a) osnovne uredbe. Štoviše, nijedna zainteresirana strana nije podnijela dokaze kojima se upućuje na to da se takav oblik subvencija temelji na objektivnim kriterijima ili uvjetima u smislu članka 4. stavka 2. točke (b) osnovne uredbe.

(428)

Svi proizvođači izvoznici u uzorku kupovali su motore na domaćem tržištu uglavnom od nepovezanih društava, ali su određene količine motora i uvozili. Određene neznatne količine motora kupljene su od povezanih društava. Za neke od proizvođača glavni je dobavljač bilo društvo Bafang na koje se odnosi više od 50 % obujma kupnje.

(429)

Kako je objašnjeno u uvodnoj izjavi 396., društvo Bafang, kao podređeni subjekt kojemu je povjerena provedba nacionalne politike, prodavalo je motore po znatno jeftinijim cijenama na svojem domaćem tržištu nego za izvoz. Kao posljedica toga, kineski proizvođači izvoznici ostvarili su korist od motora prodavanih uz manju naknadu od primjerene.

(430)

Nekoliko je strana tvrdilo da u skladu s člankom 2. točkama (a) i (b) osnovne uredbe samo je vlada ovlaštena dodijeliti subvenciju. Budući da je Bafang društvo u privatnom vlasništvu, ne može se smatrati vladom u smislu članka 2. točke (b) i stoga ne može dodjeljivati subvencije.

(431)

U tom pogledu smatralo se da ta primjedba nije relevantna s obzirom na zaključak donesen u izjavi 412.; tj. da dobavljačima motora za proizvođače električnih bicikala kineska vlada povjerava i usmjerava ih na opskrbu tim materijalom za manju naknadu od primjerene.

(432)

Korist za društva u uzorku izračunana je usporedbom domaćih cijena s izvoznim cijenama motora koje je društvo Bafang naplaćivalo tijekom RIP-a. Ta usporedba provedena je upotrebom kombinacije mjesta (glavina ili središnji motor) i snage motora (u kW). Izračunani postoci primijenjeni su na cijene koje su proizvođači izvoznici u uzorku plaćali za kupnje motora od domaćih dobavljača. Nisu učinjene nikakve prilagodbe.

(433)

Grupa Giant tvrdila je da nema poveznice između lokalno kupljenih motora i električnih bicikala izvezenih u EU.

(434)

U tom se pogledu smatra da korist definiranu u uvodnim izjavama od 428. do 429. ostvaruju proizvođači izvoznici električnih bicikala koji kupuju domaće motore uz manju naknadu od primjerene i da ona nije povezana s određenim modelima prodavanih električnih bicikala. Stoga je zaključeno da je Grupa Giant ostvarila korist pri kupnji domaćih motora po narušenim cijenama zbog povjeravanja i usmjeravanja kineske vlade opisanih u uvodnim izjavama od 394. do 412. Stoga se ta tvrdnja morala odbaciti.

(435)

Za domaću prodaju Bafang je tvrdio da je popis transakcija korišten za utvrđivanje prosječne cijene motora koji se prodaju na domaćem tržištu uključivao prodaju povezanom društvu. Nadalje, Bafang je objasnio da je ta povezana prodaja bila namijenjena izvozu jer je njegovo povezano društvo djelovalo kao domaći trgovac zadužen za izvoznu prodaju. Bafang je stoga od Komisije zatražio da tu prodaju isključi iz izračuna prosječnih domaćih prodajnih cijena.

(436)

Komisija je prihvatila tu tvrdnju i isključila tu prodaju iz izračuna prosječne domaće cijene jer je bila zadovoljna dokazima koje je Bafang dostavio da se ta prodaja zaista treba smatrati „izvoznom prodajom” preko njegova domaćeg povezanog trgovca. U svakom slučaju, nije bilo dokaza u spisu koji bi potvrdili je li ta prodaja povezanom trgovcu izvršena pod tržišnim uvjetima, kako je dodatno objašnjeno u uvodnim izjavama od 437. do 441. Stoga su izračuni izmijenjeni u skladu s tim, uzimajući u obzir samo domaću prodaju nezavisnim kupcima.

(437)

Kad je riječ o prosječnoj cijeni izvozne prodaje, Bafang je za prodaju navedenu u uvodnim izjavama 435. i 436. tvrdio da bi cijene motora koji se izvoze preko njegova domaćeg povezanog trgovca trebalo na odgovarajući način prilagoditi kako bi se uklonili troškovi prodaje, opći i administrativni troškovi te dobit povezanog trgovca.

(438)

U tom kontekstu nije bilo moguće utvrditi jesu li transakcije između Bafanga i njegova povezanog društva izvršene pod tržišnim uvjetima ili treba li se izvozna prodaja tog povezanog društva nepovezanim kupcima prilagoditi za razuman iznos dobiti te troškova prodaje, općih i administrativnih troškova. U svakom slučaju, referentna vrijednost za izračun cijene izvozne prodaje trebala bi se temeljiti na stvarnoj izvoznoj cijeni koju plaća neovisni kupac jer se to smatra tržišnom cijenom bez narušavanja prisutnih na domaćem tržištu, neovisno o razinama troškova prodaje, općih i administrativnih troškova te dobiti koje je imao Bafangov trgovac. Dakle, kako bi se na odgovarajući način usporedila domaća prodaja i izvozna prodaja na istoj razini trgovine i kako bi se osigurala usklađenost s prilagodbom cijene domaće prodaje objašnjenom u uvodnim izjavama 435. i 436., Komisija je odlučila isključiti tu neizravnu izvoznu prodaju putem povezanog domaćeg trgovca te je u skladu s tim izmijenila izračun prosječne izvozne cijene. Kao posljedica toga, domaća i izvozna cijena uspoređene su uzimajući u obzir samo izravnu prodaju Bafanga neovisnim kupcima i na domaćem i na izvoznim tržištima. Razina zastupljenosti tako prilagođene relevantne prodaje i dalje je bila znatna te je činila gotovo 70 % ukupne izvozne prodaje. Ti su nalazi ponovno objavljeni u dodatnoj konačnoj objavi svim zainteresiranim stranama.

(439)

Nakon te ponovne objave Bafang je tvrdio da se izvozna prodaja povezanog društva nepovezanim kupcima ne bi trebala isključiti i da bi odgovarajuće prodajne transakcije trebalo prilagoditi na nižu vrijednost uklanjanjem troškova prodaje, općih i administrativnih troškova te dobiti. Bafang je također tvrdio da je Komisija mogla zatražiti te informacije tijekom ispitnog postupka kako bi utvrdila da je prodaja povezanim kupcima izvršena pod tržišnim uvjetima.

(440)

U tom pogledu treba podsjetiti da su cijene uspoređene isključivo radi utvrđivanja referentne vrijednosti za motore prodane uz manju naknadu od primjerene. Nakon Bafangovih primjedbi na objavu smatralo se prikladnim isključiti izvozne transakcije izvršene putem povezanog trgovca jer, kako je tvrdio Bafang, takve su transakcije uključivale troškove prodaje, opće i administrativne troškove te dobit i nije se moglo utvrditi da su prodajne cijene u tim transakcijama pouzdane.

(441)

Osim toga, treba razjasniti da su službe Komisije saznale za postojanje troškova prodaje, općih i administrativnih troškova te dobiti na razini trgovačkog društva tek nakon posjeta radi provjere i da Bafang to pitanje nije postavio pri dostavljanju informacija o svojoj profitabilnosti na dvama tržištima ni pri utvrđivanju elemenata kojima bi se mogla opravdati razlika u cijeni između domaćih i izvoznih cijena (vidjeti uvodnu izjavu 397.). Na kraju, treba napomenuti da Bafang nije potkrijepio svoju tvrdnju popratnim dokazima te da nije dostavio dodatne informacije o razini takvih troškova prodaje, općih i administrativnih troškova te dobiti u svojim primjedbama na objavu ili ponovnu objavu. U svakom slučaju, kako je objašnjeno u uvodnoj izjavi 437., točna referentna vrijednost za izvoznu prodaju mogla se temeljiti samo na stvarnoj cijeni za krajnjeg kupca neovisno o bilo kojoj posrednoj prodaji i povezanim razinama troškova prodaje, općih i administrativnih troškova te dobiti trgovaca, jer su oni nevažni za utvrđivanje odgovarajuće tržišne cijene za izračun koristi od subvencije. Komisija je stoga odbacila te tvrdnje.

(442)

Subvencija utvrđena u odnosu na taj program tijekom RIP-a za proizvođače izvoznike u uzorku iznosi:

Tablica 3.

Opskrba motorima uz manju naknadu od primjerene

(443)

S obzirom na to da kineska vlada nije dostavila nikakve informacije o broju i vlasništvu domaćih dobavljača baterija za električne bicikle, Komisija se morala osloniti na raspoložive podatke u smislu članka 28. stavka 1. osnovne uredbe. Ona je, s obzirom na to, analizirala posebno industrijsko izvješće o kineskoj industriji litijskih baterija za električne bicikle koje je dostavio podnositelj pritužbe i stanje dobavljača baterija pet proizvođača izvoznika u uzorku.

(444)

Komisija je usporedno s time identificirala 23 kineska dobavljača baterija od kojih su najmanje tri bili članovi CBA-e, a najmanje jedan bio je u djelomičnom državnom vlasništvu. Na te se dobavljače odnosilo 33 % ukupne količine baterija i 31 % ukupne vrijednosti tih kupnji u RIP-u. Kako je prikazano u uvodnim izjavama od 133. do 139., tijekom razmatranog razdoblja CBA-om je upravljalo Državno vijeće. Nadalje, kako je prikazano u uvodnoj izjavi 382., CBA uvodi određene obveze svojim članovima u pogledu provedbe nacionalne politike.

(445)

Komisija je na temelju toga smatrala da su članovi CBA-e vezani strogim obvezama prema svojem udruženju koje u poslovanju usmjerava i nadzire Komisija Državnog vijeća za nadzor državne imovine i upravljanje njome. Zbog toga se članovi CBA-e, uključujući dobavljače baterija, smatraju podređenim ključnim subjektima u industriji bicikala kojima je povjerena provedba nacionalne politike radi ostvarenja širih ciljeva povezanih s proizvodnjom električnih bicikala. Stoga je Komisija i u slučaju baterija dodatno ispitala te politike.

(446)

Slično kao u slučaju motora, nekoliko je strana tvrdilo da je CBA neprofitno udruženje čiji su članovi trgovačka društva, istraživačke jedinice i lokalna udruženja u industriji bicikala koji su mu se dobrovoljno pridružili. Te su strane tvrdile i da društva u privatnom vlasništvu čine većinu članova CBA-e.

(447)

U tom se pogledu upućuje na uvodne izjave 166. i 168. u kojima se navodi da se zbog toga što je kineska vlada odbila dostaviti informacije o vlasništvu domaćih dobavljača ulaznih materijala Komisija morala osloniti na dostupne činjenice. Iz njih je bilo vidljivo da su više članova CBA-e također poduzeća u državnom vlasništvu.

(448)

Kineska vlada tvrdila je da Komisija nije uspjela pokazati da je CBA javno tijelo.

(449)

U tom se pogledu upućuje na uvodnu izjavu 138. i potvrđuje zaključak da CBA poslovno usmjeravaju i nadziru „državno vijeće, Ministarstvo civilnih poslova i nadležna poslovna jedinica društva”. To je bio slučaj i u 2016., kad je odobren 13. plan za bicikle.

(450)

Kineska vlada također je tvrdila da u skladu s postojećom sudskom praksom državno vlasništvo nije dovoljno za dokazivanje povjeravanja i usmjeravanja.

(451)

Iako samo državno vlasništvo nije dovoljan uvjet za dokazivanje povjeravanja i usmjeravanja, važan je element u tom pogledu. Nadalje, trebalo bi napomenuti da, kako je navedeno u uvodnim izjavama od 452. do 484. u nastavku, analiza Komisije temelji se na nizu drugih čimbenika kojima se potkrjepljuje argument da je domaćim dobavljačima baterija za industriju električnih bicikala kineska vlada povjeravala poslove i usmjeravala ih. Stoga su se te primjedbe morale odbaciti.

(452)

Komisija je utvrdila nekoliko pravnih izvora koji upućuju na postojanje javne potpore industriji baterija zbog njezina položaja u industrijskom opskrbnom lancu za električne bicikle.

(453)

Prvi je dokument Plan razvoja lake industrije (2016.–2020.), koji je kineska vlada izradila radi provedbe 13. petogodišnjeg plana i strategije „Made in China 2025”. U planu se baterije utvrđuju kao jedna od „ključnih industrija”. Kad je riječ o baterijama, u tom se planu preporučuje „promicanje razvoja industrije baterija u smjeru proizvodnje zelenih i sigurnih baterija te baterija visokih performansi i s dugim vijekom trajanja. Ubrzavanje istraživanja i razvoja te industrijalizacije materijala visokih performansi za elektrode litij-ionske baterije, baterijskih membrana, elektrolita, aditiva nove vrste i napredne tehnologije za integraciju sustava, tehnologije za olovne baterije nove vrste, kao što je baterija sa zavojnicom i olovo-ugljikova baterija, te olovne baterije sljedeće generacije, kao što je bipolarna baterija i rešetkasta baterija s neolovnom pločom, te ključnih materijala […]. Usmjeravanje na razvoj primarne baterije nove vrste, olovne baterije nove vrste, pogonske baterije za vozila koja koriste nove izvore energije i gorivne ćelije. Ubrzavanje transformacije i modernizacije tehničke opreme vodećih poduzeća u skladu sa standardnim uvjetima za industriju olovo-kiselinskih baterija (verzija iz 2015.). Aktivno poticanje izgradnje sustava za recikliranje otpadnih olovnih baterija”.

(454)

U planu su utvrđene i konkretne mjere politike koje treba promicati u svakoj od tih ključnih industrija. Navedene su u uvodnim izjavama od 101. do 106. i uključuju, među ostalim, davanje povlaštenih zajmova, potporu za osiguranje izvoznih kredita i potporu u području porezne politike.

(455)

Drugi je dokument strategija „Made in China 2025”. To je nacionalna strategija koja je usmjerena na deset ključnih sektora koji dobivaju posebnu potporu i pozornost u razdoblju do 2025. Ta se potpora, među ostalim povlasticama, dodjeljuje putem zajmova banaka u državnom vlasništvu na nekomercijalnoj osnovi te putem izuzeća od obveze poštovanja određenih standarda i propisa. Kineska industrija baterija dio je područja koja se podupiru tom nacionalnom strategijom. To je očito iz uključivanja sljedećeg izvatka:

(456)

Treći je dokument 13. petogodišnji plan za industriju bicikala i električnih bicikala, u kojem se navode glavni ciljevi, prioriteti i programi potpore za industriju bicikala i električnih bicikala i industriju njihovih glavnih komponenti, uključujući industriju baterija:

(457)

Četvrti je dokument 12. petogodišnji plan za industriju baterija, koji je donesen 2015. i stoga primjenjiv u cijelom početnom razdoblju ispitnog postupka:

(458)

Peti je dokument 13. petogodišnji plan za industriju baterija, koji je 18. siječnja 2016. donijelo Kinesko udruženje industrije kemijske i fizičke energije:

(459)

Pored prethodno prikazanih pravnih izvora, Komisija se oslanjala i na izvješće o kineskoj industriji litijskih baterija za električne bicikle (konzultantske kuće Yubo Zhiye). U tom izvješću („In-depth analysis lithium-ion battery industry for electric bicycles in 2018-2023 and guidance report on the„13th Five-Year” development plan (Detaljna analiza: industrija litij-ionskih baterija za električne bicikle u razdoblju 2018.–2023. i izvješće o smjernicama za 13. petogodišnji plan razvoja)”) (51), koje je javno dostupno na web-mjestu konzultantske kuće (www.chinabgao.com), potvrđuje se da se tu industriju snažno subvencionira i da se te subvencije dodjeljuju radi ostvarivanja opće koristi za industriju električnih bicikala:

(460)

Ukratko, u tim se dokumentima nalaze dokazi o vladinoj potpori industriji baterija te se opisuju i dostupne mjere potpore od kojih je bilo moguće ostvariti korist posljednjih godina (povlašteno financiranje, porezni rabati/izuzeća i osiguranje izvoznih kredita). Nadalje, u njima se naglašava potreba daljnje integracije industrija baterija i električnih bicikala naprednom suradnjom i savezima te se priznaje postojanje politike subvencioniranja električnih bicikala s baterijom radi promicanja popularizacije i izvoza električnih bicikala.

(461)

Komisija je na temelju toga zaključila da je industrija baterija podupirana industrija koja može ostvariti koristi od raznih subvencija, a njezin je razvoj usko povezan s razvojem industrije električnih bicikala.

(462)

S obzirom na djelomičnu nesuradnju kineske vlade, nisu dobiveni nikakvi odgovori na upitnike od dobavljača ulaznih materijala te Komisija stoga nije imala ključne informacije u pogledu domaćeg tržišta dobavljača baterija. Kao posljedica toga, Komisija se pri utvrđivanju svojih nalaza o povjeravanju morala osloniti na raspoložive podatke u skladu s člankom 28. stavkom 1. osnovne uredbe. S obzirom na to, informacije dostupne Komisiji sastojale su se od vladinih planova kako su opisani u odjeljku 3.1., informacija prikupljenih od proizvođača izvoznika u uzorku u pogledu njihovih domaćih dobavljača baterija, javno dostupnih informacija o CBA-i i njezinim članovima te informacija prikupljenih od društva Bafang, jedinog dobavljača ulaznih materijala koji surađuje.

(463)

Komisija je pronašla nekoliko pravnih izvora koji upućuju na činjenicu da je kineska vlada poduzela mjere kako bi smanjila trošak baterija radi dodjeljivanja koristi industriji proizvođača električnih bicikala koja se nalazi niže u proizvodnom lancu.

(464)

Prvi je dokument 13. plan za bicikle. U tom se planu navodi da će se veliki pomaci ostvariti u području šest ključnih tehnologija. Jedna je od njih sveobuhvatno poboljšanje performansi olovo-kiselinske baterije i litij-ionske baterije. U planu se utvrđuju i tri cilja koja se mogu kvantificirati:

(465)

Drugi je dokument 13. petogodišnji plan za baterije. U tom se planu uspostavlja nekoliko poveznica s industrijom koja je niže u proizvodnom lancu, a osobito s industrijom električnih bicikala, kako je opisano u uvodnoj izjavi 458. Nadalje, u njemu se uspostavlja i poveznica između subvencioniranja industrije baterija i industrije električnih bicikala: „Preporučuje se uvođenje politike subvencioniranja električnih bicikala s litij-ionskom baterijom radi promicanja popularizacije električnih bicikala s litij-ionskom baterijom” (Poglavlje V., odjeljak V.).

(466)

Treći je dokument posebno industrijsko izvješće o baterijama iz uvodne izjave 459., u kojem se pojašnjava da će „buduće ključne primjene litij-ionskih baterija biti usmjerene na električne alate, lagane električne e-bicikle, vozila koja koriste nove izvore energije i sustave za pohranjivanje energije” (Poglavlje V., odjeljak II.). Time se pojašnjava shvaćanje Komisije da kineska industrija električnih bicikala prelazi na litijske baterije. To je potvrđeno i u odgovorima na upitnik koje su dostavili proizvođači izvoznici u uzorku.

(467)

Četvrti je dokument „The Implementation Opinions of Further Promoting Healthy Development of Bicycle Industry in Our City (Mišljenja o provedbi daljnjeg promicanja dobrog razvoja industrije bicikala u našem gradu)” koje je objavilo Gradsko povjerenstvo za gospodarstvo i informacijsku tehnologiju grada Tianjina. U skladu s odredbama iz 13. petogodišnjeg plana za bicikle, u tim se Mišljenjima preporučuje korištenje domaćih baterija u proizvodnji električnih bicikala i smanjenje njihova troška: „Oslanjanjem na vodeća domaća poduzeća za proizvodnju te istraživanje i razvoj litijskih baterija i materijala za njih, kao što su Lishen, BAK i Gateway, pojačat ćemo istraživanje i razvoj u pogledu jeftinih, sigurnih i pouzdanih litijskih baterija visokih performansi za električne bicikle i povezane popratne tehnologije.”

(468)

Na temelju prethodno navedenoga jasno je da se politikom koju je osmislila kineska vlada uspostavlja poveznica između razvoja industrije litij-ionskih baterija i industrije električnih bicikala. Nadalje, tom politikom predviđa se i da industrija baterija putem subvencija smanji svoje troškove i cijene radi promicanja razvoja industrije električnih bicikala. Time se jasno pokazuje da na temelju tih politika kineska vlada povjerava proizvođačima baterija zadaću da baterije prodaju po niskoj cijeni, ili ih na to usmjerava, u korist industrije električnih bicikala koja se nalazi niže u proizvodnom lancu.

(469)

Kad je riječ o dobavljačima baterija koji opskrbljuju proizvođače izvoznike u uzorku, Komisija je u uvodnoj izjavi 444. utvrdila da se na članove CBA-e koji su isporučivali baterije proizvođačima izvoznicima u uzorku odnosilo 33 % ukupne domaće količine isporučene proizvođačima izvoznicima u uzorku i 31 % ukupne domaće vrijednosti kupnje tijekom RIP-a. Nadalje, u uvodnoj izjavi 383. Komisija je zaključila da su članovi CBA-e, uključujući dobavljače dijelova, podređeni ključni subjekti kojima je povjerena provedba nacionalne politike radi ostvarivanja širih ciljeva povezanih s proizvodnjom električnih bicikala. Na temelju prethodno navedenoga i u nedostatku bilo kakvih drugih informacija, to se smatralo reprezentativnim za stanje na domaćem kineskom tržištu baterija.

(470)

Konkretnije, u nedostatku suradnje bilo kojeg dobavljača koji proizvodi baterije, Komisija se morala osloniti na informacije koje je prikupila od društva Bafang koje je prodavalo baterije na domaćem tržištu i za izvoz. U tom kontekstu, u ispitnom je postupku otkriveno da je to društvo prodavalo ekvivalentne modele baterija po znatno povoljnijim (nižim) cijenama na domaćem tržištu nego za izvoz. Ta se razlika tijekom RIP-a kretala od 30 % do 50 %.

(471)

Nekoliko je strana tvrdilo da se Bafangova prodaja baterija nije mogla koristiti kao referentna vrijednost iz sljedećih razloga. Prvo, Bafang nije proizvođač baterija. Drugo, baterije koje Bafang izvozi i prodaje na domaćem tržištu dijelom su uvezene. Tvrdile su i da se usporedba Bafangovih cijena nije mogla koristiti kao referentna vrijednost za baterije jer je obujam baterija koje je Bafang prodao tijekom RIP-a bio vrlo malen.

(472)

U tom se pogledu prvo podsjeća na to da je, s obzirom na djelomičnu suradnju kineske vlade, kako je navedeno u odjeljku 3.3.3., i nedostatak suradnje proizvođača baterija, Komisija svoje nalaze morala temeljiti na dostupnim činjenicama u skladu s člankom 28. osnovne uredbe. Stoga su se dostupne činjenice, tj. relevantni podaci koji se odnose na Bafang, smatrale primjerenima i prihvatljivima. Drugo, s obzirom na nacionalnu politiku i odredbe plana za bicikle koji je izdala CBA, a kojima se posebno nastoje poboljšati razina cijena litijevih baterija i izvozni rezultati proizvođača izvoznika električnih bicikala kako se spominje u uvodnim izjavama 112., 113. i 464., smatralo se da je izvor opskrbe nevažan, odnosno da je nevažno jesu li baterije interno proizvedene ili kupljene na domaćem tržištu ili pak uvezene. Za ispitni postupak važna je razlika za proizvođače proizvoda iz ispitnog postupka između subvencionirane cijene baterija koju su stvarno plaćali i reprezentativne tržišne cijene koju bi plaćali bez subvencioniranja. Na temelju navedenoga te su se tvrdnje morale odbaciti.

(473)

Ti su proizvodi bili ekvivalentni jer su identificirani na temelju iste interne referentne oznake proizvoda te su imali isti kapacitet u mAh. Međutim, nije se mogla opravdati znatna razlika u cijeni utvrđena između cijena na domaćem i izvoznim tržištima za ekvivalentne modele. Isto tako, kad je riječ o motorima, u spisu nije bilo informacija kojima bi se moglo objasniti da su različite razine cijena bile posljedica posebnih tržišnih uvjeta na različitim tržištima na kojima su se te baterije prodavale. Takva hipoteza bila je osobito u suprotnosti s informacijama prikupljenima u ispitnom postupku, tj. da je društvo Bafang, kao član CBA-e, podređeno tom udruženju i da je 13. plan za bicikle, koji izravno utječe na CBA-u, usmjeren na poboljšanje izvoznih rezultata proizvođača izvoznika električnih bicikala kako je prethodno navedeno u uvodnim izjavama 112. i 113. Kao posljedica toga, kako bi pridonio izvoznim rezultatima industrije električnih bicikala, društvu Bafang povjereno je da na domaćem tržištu ulazne materijale prodaje po nižim cijenama, ili ga se na to usmjerava, kako bi kineski proizvođači izvoznici električnih bicikala mogli smanjiti svoje troškove i nuditi svoje proizvode na izvoznim tržištima po znatno nižim cijenama od svojih konkurenata na izvoznim tržištima koji baterije moraju nabavljati po nesubvencioniranim cijenama. Postupajući tako, dobavljači baterija ponašaju se neracionalno jer prodaju baterije po nižoj cijeni na domaćem tržištu umjesto da nastoje u najvećoj mogućoj mjeri povećati svoju dobit prodajom istih modela baterija na izvoznim tržištima po znatno višim cijenama čime bi ostvarivali znatno veću dobit. Kao posljedica toga, kako bi pridonio izvoznim rezultatima te industrije, društvu Bafang povjereno je da na domaćem tržištu ulazne materijale prodaje po nižim cijenama kako bi proizvođači izvoznici električnih bicikala mogli nuditi svoje proizvode po znatno nižim cijenama od svojih konkurenata na izvoznim tržištima koji baterije moraju nabavljati po nesubvencioniranim cijenama.

(474)

Grupe Yadea i Bafang tvrdile su da modeli koji se prodaju na domaćem tržištu i oni koji se izvoze nisu isti i da ti modeli potječu od različitih dobavljača. Bafang je stoga smatrao da bi se usporedba trebala provoditi isključivo na temelju potpuno istih modela baterija koje potječu od jednog dobavljača čiji se proizvodi i izvoze i prodaju na domaćem tržištu. Bafang je također iznio primjedbu da bi ograničenje usporedbe na baterije koje je prodao navedeni dobavljač ipak rezultiralo znatnom razlikom između domaćih i izvoznih cijena, iako bi ona bila osjetno manja nego korištenjem modela svih drugih dobavljača.

(475)

U tom pogledu treba napomenuti da je usporedba izvršena za proizvode koji imaju isti interni referentni broj za Bafang. Stoga se smatralo da su ti modeli slični, posebno zbog činjenice da imaju isti kapacitet energije. Činjenica da bi usporedba utemeljena na modelima koji potječu iz potpuno istog izvora i dalje rezultirala znatnom razlikom u cijeni smatrala se nevažnom. Iz tih su razloga prethodno navedene tvrdnje odbačene.

(476)

Na temelju prethodno navedenoga, Komisija je zaključila da kineska vlada povjerava kineskim proizvođačima baterija zadaću dobavljanja tog ulaznog materijala domaćim proizvođačima električnih bicikala uz manju naknadu od primjerene ili ih na to usmjerava.

(477)

Nakon objave Giant je tvrdio da prema izvješću žalbenog tijela WTO-a o predmetu SAD – ispitni postupak o kompenzacijskoj pristojbi za čipove DRAM, „puke političke izjave” ne mogu „činiti povjeravanje ili usmjeravanje za potrebe stavka 1.1. točke (a)(1) podtočke iv. Sporazuma o subvencijama i kompenzacijskim mjerama” (52). Nadalje, „povjeravanje i usmjeravanje, davanjem ovlasti privatnom tijelu ili vršenjem ovlasti nad njime, upućuje na ulogu koja je aktivnija od pukog poticanja.” (53) Žalbeno tijelo zaključilo je da bi dokazi o „povjeravanju poslova privatnom tijelu ili njegovu usmjeravanju obuhvaćali neki oblik prijetnje ili poticaja.” (54) Nadalje, Giant je također uputio na izvješće povjerenstva WTO-a o predmetu SAD – izvozna ograničenja u kojem se napominje da „i čin povjeravanja i čin usmjeravanja stoga nužno podrazumijevaju sljedeća tri elementa: i. izričitu i pozitivnu radnju, bez obzira na to je li riječ o delegiranju ili naredbi; ii. odnosi se na određenu stranu; i iii. predmet te radnje jest određeni zadatak ili zadaća.” (55) Puki nadzor ili izvršavanje općih regulatornih ovlasti stoga nisu dovoljni za utvrđivanje povjeravanja i usmjeravanja (56).