32019L1159

EUR-Lex

Access to European Union law

This document is an excerpt from the EUR-Lex website

EUROPA
EUR-Lex home
Direktiva - 2019/1159 - EN - EUR-Lex

Help

Search tips

Need more search options? Use the Advanced search

Document 32019L1159

Help

Direktiva (EU) 2019/1159 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. lipnja 2019. o izmjeni Direktive 2008/106/EZ o minimalnoj razini osposobljavanja pomoraca i stavljanju izvan snage Direktive 2005/45/EZ o uzajamnom priznavanju svjedodžbi pomoraca koje su izdale države članice (Tekst značajan za EGP.)

PE/39/2019/REV/1

SL L 188, 12.7.2019, p. 94–105 (BG, ES, CS, DA, DE, ET, EL, EN, FR, GA, HR, IT, LV, LT, HU, MT, NL, PL, PT, RO, SK, SL, FI, SV)

Legal status of the document In force

ELI: http://data.europa.eu/eli/dir/2019/1159/oj

HTML

PDF

Official Journal

12.7.2019

Službeni list Europske unije

L 188/94

DIREKTIVA (EU) 2019/1159 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 20. lipnja 2019.

o izmjeni Direktive 2008/106/EZ o minimalnoj razini osposobljavanja pomoraca i stavljanju izvan snage Direktive 2005/45/EZ o uzajamnom priznavanju svjedodžbi pomoraca koje su izdale države članice

(Tekst značajan za EGP)

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 100. stavak 2.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora (1),

nakon savjetovanja s Odborom regija,

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom (2),

budući da:

(1)

Kako bi se održala i nastojala poboljšati visoka razina sigurnosti u pomorskom prometu i sprečavanja zagađivanja mora, od ključne je važnosti održati i po mogućnosti poboljšati razinu znanja i vještina pomoraca Unije razvojem pomorskog osposobljavanja i davanja svjedodžbi pomorcima u skladu s međunarodnim pravilima i tehnološkim napretkom te poduzeti dodatne mjere za poboljšanje europske baze pomorskih vještina.

(2)

Osposobljavanje pomoraca i izdavanje svjedodžbi pomorcima na međunarodnoj se razini regulira Međunarodnom konvencijom Međunarodne pomorske organizacije o standardima osposobljavanja, izdavanja svjedodžbi i straži za pomorce iz 1978., kako je izmijenjena („Konvencija STCW”), koja je zadnji put znatno revidirana 2010. Izmjene Konvencije STCW donesene su 2015. i odnose se na zahtjeve u pogledu osposobljavanja i kvalifikacija za pomorce koji služe na brodovima na koje se odnosi Međunarodni kodeks o sigurnosti brodova koji koriste plinove ili goriva s niskom točkom zapaljivosti („Kodeks IGF”). Godine 2016. donesene su izmjene Konvencije STCW u pogledu osposobljavanja i kvalifikacija pomoraca koji služe na putničkim brodovima i brodovima koji plove polarnim vodama.

(3)

Konvencija STCW uključuje se u pravo Unije Direktivom 2008/106/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (3). Sve države članice potpisnice su Konvencije STCW i stoga se usklađena provedba njihovih međunarodnih obveza treba ostvariti usklađivanjem pravila Unije o osposobljavanju pomoraca i izdavanju svjedodžbi s Konvencijom STCW. Stoga bi trebalo izmijeniti nekoliko odredaba Direktive 2008/106/EZ kako bi odražavale najnovije izmjene Konvencije STCW o osposobljavanju i kvalifikacijama pomoraca koji služe na brodovima koji su obuhvaćeni Kodeksom IGF, na putničkim brodovima i brodovima koji plove polarnim vodama.

(4)

Kodeks pomoraca o izobrazbi, izdavanju svjedodžbi i držanju straže, usvojen Rezolucijom 2. konferencije stranaka potpisnica Konvencije STCW iz 1995. u svojoj ažuriranoj verziji („Kodeks STCW”) već sadržava smjernice o sprečavanju umora (odjeljak B-VIII/1) i o radnoj sposobnosti (odjeljak A-VIII/1). Radi sigurnosti nužno je da se zahtjevi iz članka 15. Direktive 2008/106/EZ bez iznimke provode i poštuju te da se u obzir uzmu te smjernice.

(5)

Jedan je od ciljeva zajedničke prometne politike u području pomorskog prometa olakšati kretanje pomoraca unutar Unije. Takvim se kretanjem između ostaloga doprinosi nastojanju da se pomorski promet Unije učini privlačnim budućim generacijama čime se izbjegava situacija da se europski pomorski klaster suoči s nedostatkom stručnog osoblja s pravom kombinacijom vještina i kompetencija. Uzajamno priznavanje svjedodžbi pomoraca koje izdaju države članice ključan je kako bi se olakšalo kretanje pomoraca. S obzirom na pravo na dobru upravu, odluke država članica u pogledu prihvaćanja svjedodžbi o stručnoj osposobljenosti koje druge države članice izdaju pomorcima u svrhe izdavanja nacionalnih svjedodžbi o osposobljenosti trebale bi se temeljiti na razlozima koje dotični pomorac može utvrditi.

(6)

Direktiva 2008/106/EZ sadržava i centralizirani sustav za priznavanje svjedodžbi pomoraca koje izdaju treće zemlje. Evaluacija u okviru Programa za primjerenost i učinkovitost propisa (REFIT) pokazala je da su države članice ostvarile znatnu uštedu troškova otkada je uveden centralizirani sustav. Međutim, u evaluaciji je, u pogledu nekih priznatih trećih zemalja, otkriveno da su države članice izdale samo vrlo ograničen broj ovjera kojima se potvrđuje priznavanje svjedodžbi u pogledu svjedodžbi o osposobljenosti ili svjedodžbi o stručnoj osposobljenosti koje izdaju te treće zemlje. Stoga bi se radi učinkovitije upotrebe dostupnih ljudskih i financijskih resursa postupak za priznavanje trećih zemalja trebao temeljiti na analizi potrebe za takvim priznavanjem, što uključuje, ali nije ograničeno na, naznaku procijenjenog broja zapovjednika, časnika i radiooperatera koji dolaze iz te zemlje i koji će vjerojatno službu obavljati na plovilima koja plove pod zastavama država članica. Tu bi analizu trebalo podnijeti na ispitivanje Odboru za sigurnost na moru i sprečavanje onečišćenja s brodova (COSS).

(7)

Uzimajući u obzir iskustvo stečeno u primjeni postupka za priznavanje trećih zemalja, u evaluaciji u okvira programa REFIT otkriveno je da se u trenutačnom vremenskom okviru od 18 mjeseci ne uzima u obzir složenost procesa koji uključuje inspekcijske preglede na terenu koje provodi Europska agencija za pomorsku sigurnost. Za diplomatske aranžmane koji su potrebni za planiranje i provedbu tih inspekcijskih pregleda potrebno je više vremena. Nadalje, vremenski okvir od 18 mjeseci nije dovoljan ako treća zemlja mora provesti korektivne mjere i poduzeti pravne izmjene u svojem sustavu kako bi ispunila zahtjeve Konvencije STCW. Na temelju tih razloga, rok za donošenje odluke Komisije trebalo bi produljiti s 18 mjeseci na 24 mjeseca, a ako treća zemlja mora provesti znatne korektivne mjere, uključujući izmjene pravnih odredaba, rok bi trebalo dodatno produljiti na 36 mjeseci. Osim toga, trebala bi se zadržati mogućnost da država članica koja podnosi zahtjev privremeno prizna sustav treće zemlje za standarde osposobljavanja, izdavanja svjedodžbi i stražu za pomorce kako bi se zadržala fleksibilnost postupka priznavanja.

(8)	Kako bi se osiguralo pravo svih pomoraca na pristojna radna mjesta i ograničilo narušavanje tržišnog natjecanja na unutarnjem tržištu, pri budućem priznavanju trećih zemalja trebalo bi u obzir uzeti jesu li te treće zemlje ratificirale Konvenciju o radu pomoraca iz 2006.

(9)

Kako bi se dodatno povećala učinkovitost centraliziranog sustava za priznavanje trećih zemalja, ponovna procjena trećih zemalja iz kojih na brodove koji plove pod zastavama država članica dolazi malen broj pomoraca trebala bi se provoditi u većim razmacima koje bi trebalo produljiti na deset godina. Međutim, to dulje razdoblje ponovne procjene sustava tih trećih zemalja trebalo bi kombinirati s prioritetnim kriterijima kojima se uzimaju u obzir sigurnosni rizici te se održava ravnoteža između potrebe za učinkovitošću i učinkovitog zaštitnog mehanizma u slučaju pogoršanja kvalitete osposobljavanja pomoraca koje se pruža u odgovarajućim trećim zemljama.

(10)

Informacije o zaposlenim pomorcima iz trećih zemalja postale su dostupne na razini Unije jer države članice priopćuju odgovarajuće informacije o izdanim svjedodžbama i ovjerama iz svojih nacionalnih registara. Te informacije trebale bi se upotrebljavati u statističke svrhe i svrhe oblikovanja politika te osobito u svrhu poboljšanja učinkovitosti centraliziranog sustava za priznavanje trećih zemalja. Na temelju informacija koje priopće države članice, priznavanje trećih zemalja iz kojih na brodove koji plove pod zastavama država članica nije došao nijedan pomorac u razdoblju od najmanje osam godina trebalo bi ponovno ispitati. Postupkom ponovnog ispitivanja trebalo bi biti omogućeno ponovno osposobljavanje ili povlačenje priznavanja odgovarajuće treće zemlje. Osim toga, se informacije koje priopće države članice trebale bi se upotrebljavati i za određivanje prioriteta za ponovnu procjenu priznatih trećih zemalja.

(11)

Kako bi se uzela u obzir kretanja na međunarodnoj razini i osigurala pravodobna prilagodba pravila Unije tim kretanjima, u skladu s člankom 290. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, ovlast za donošenje akata trebalo bi delegirati Komisiji radi uključivanja izmjena Konvencije STCW i dijela A Kodeksa STCW ažuriranjem tehničkih zahtjeva u pogledu osposobljavanja pomoraca i izdavanja svjedodžbi pomorcima te usklađivanjem svih relevantnih odredaba Direktive 2008/106/EZ u vezi s digitalnim svjedodžbama koje se izdaju pomorcima. Posebno je važno da Komisija tijekom svojeg pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući ona na razini stručnjaka, te da se ta savjetovanja provedu u skladu s načelima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016 (4). Osobito, s ciljem osiguravanja ravnopravnog sudjelovanja u pripremi delegiranih akata, Europski parlament i Vijeće primaju sve dokumente istodobno kada i stručnjaci iz država članica te njihovi stručnjaci sustavno imaju pristup sastancima stručnih skupina Komisije koji se odnose na pripremu delegiranih akata.

(12)	Radi osiguranja jedinstvenih uvjeta za provedbu odredbi ove Direktive o priznavanju trećih zemalja, provedbene ovlasti trebalo bi dodijeliti Komisiji. Te bi ovlasti trebalo izvršavati u skladu s Uredbom Uredba (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (5).

(13)

Odredbe za priznavanje stručnih kvalifikacija iz Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (6) nisu primjenjive u pogledu priznavanja svjedodžbi pomoraca na temelju Direktive 2008/106/EZ. Direktivom 2005/45/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (7) reguliralo se uzajamno priznavanje svjedodžbi pomoraca koje su izdale države članice. Međutim, definicije svjedodžbi pomoraca iz Direktive 2005/45/EZ zastarjele su nakon izmjena Konvencije STCW 2010. Stoga bi program uzajamnog priznavanja svjedodžbi pomoraca koje izdaju države članice trebalo izmijeniti kako bi se odrazile međunarodne izmjene te bi u Direktivu 2008/106/EZ trebalo uključiti definicije svjedodžbi pomoraca. Osim toga, u program uzajamnog priznavanja trebalo bi uključiti i zdravstvene svjedodžbe pomoraca koje se izdaju u nadležnosti država članica. Kako bi se uklonile nejasnoće i rizik od nedosljednosti između direktiva 2005/45/EZ i 2008/106/EZ, uzajamno priznavanje svjedodžbi pomoraca trebalo bi se regulirati isključivo Direktivom 2008/106/EZ. Nadalje, kako bi se smanjilo administrativno opterećenje država članica, trebao bi se uvesti elektronički sustav za podnošenje kvalifikacija pomoraca kada se donose odgovarajuće izmjene Konvencije STCW.

(14)

Digitalizacija podataka neizostavni je dio tehnološkog napretka u području prikupljanja i priopćavanja podataka kojom se želi pridonijeti smanjenju troškova i učinkovitoj upotrebi ljudskih resursa. Komisija bi trebala razmotriti poduzimanje mjera kako bi se povećala učinkovitost nadzora države luke, uključujući, među ostalim, evaluaciju izvedivosti i dodane vrijednosti uspostave središnje baze podataka svjedodžbi pomoraca te upravljanja tom bazom podataka koja bi bila povezana s bazom podataka inspekcijskih pregleda iz članka 24. Direktive 2009/16/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (8) i s kojom bi sve države članice bile povezane. Ta bi središnja baza podataka trebala sadržavati sve informacije iz Priloga V. Direktivi 2008/106/EZ u vezi sa svjedodžbama o osposobljenosti i ovjerama kojima se potvrđuje priznavanje svjedodžbi o stručnoj osposobljenosti izdanima u skladu s pravilima V/1-1 i V/1-2 Konvencije STCW.

(15)

Obrazovanje i osposobljavanje europskih pomoraca da postanu zapovjednici i časnici trebalo bi se podupirati razmjenama studenata među ustanovama za pomorsko obrazovanje i osposobljavanje diljem Unije. Za poticanje i razvoj vještina i kvalifikacija pomoraca koji služe pod europskom zastavom potrebna je razmjena dobrih praksi među državama članicama. Za obrazovanje i osposobljavanje pomoraca trebalo bi u potpunosti iskoristiti mogućnosti koje pruža program Erasmus+.

(16)

Komisija bi trebala uspostaviti dijalog sa socijalnim partnerima i državama članicama kako bi se razvile inicijative za pomorsko osposobljavanje povrh međunarodno dogovorene minimalne razine osposobljavanja pomoraca, koje bi države članice mogle uzajamno priznavati kao europske pomorske diplome o izvrsnosti. Te inicijative trebale bi se temeljiti na preporukama aktualnih pokusnih projekata i strategijama utvrđenima u Planu Komisije za sektorsku suradnju u području vještina te se razvijati u skladu s tim preporukama i strategijama.

(17)	Kako bi se poboljšale pravna jasnoća i dosljednost, Direktivu 2005/45/EZ trebalo bi staviti izvan snage.

(18)	Direktivu 2008/106/EZ trebalo bi na odgovarajući način izmijeniti,

DONIJELI SU OVU DIREKTIVU:

Članak 1.

Izmjene Direktive 2008/106/EZ

Direktiva 2008/106/EZ mijenja se kako slijedi:

u članku 1. dodaju se sljedeće točke:

„43.	‘država članica domaćin’ znači država članica u kojoj pomorci traže prihvaćanje ili priznavanje svojih svjedodžbi o osposobljenosti, svjedodžbi o stručnoj osposobljenosti ili dokumentiranih dokaza;

44.	‘Kodeks IGF’ znači Međunarodni kodeks o sigurnosti brodova koji koriste plinove ili goriva s niskom točkom zapaljivosti, kako je definirano u pravilu II-1/2.29 konvencije SOLAS 74;

45.	‘Polarni kodeks’ znači Međunarodni kodeks za brodove koji plove polarnim vodama, kako je definirano u pravilu XIV/1.1 konvencije SOLAS 74;

46.	‘polarne vode’ znači arktičke vode i/ili antarktičko područje, kako je definirano u pravilima od XIV/1.2 do XIV/1.4 konvencije SOLAS 74.”;

članak 2. mijenja se kako slijedi:

(a)	u jedinom stavku uvodni dio zamjenjuje se sljedećim: „1. Ova se Direktiva primjenjuje na pomorce koji se spominju u ovoj Direktivi i služe na pomorskim brodovima koji plove pod zastavom države članice s izuzetkom:”;

(b)	dodaje se sljedeći stavak: „2. Članak 5.b primjenjuje se na pomorce koji posjeduju svjedodžbu koju je izdala država članica, bez obzira na njihovo državljanstvo.”;

članak 5. mijenja se kako slijedi:

(a)

stavak 10. zamjenjuje se sljedećim:

„10. Podložno članku 19. stavku 7., izvornik svake svjedodžbe koja se zahtijeva ovom Direktivom, mora biti raspoloživ na brodu na kojem njezin imatelj plovi, u papirnatom ili digitalnom obliku, a njegova vjerodostojnost i valjanost može se provjeriti u skladu s postupkom iz stavka 12. točke (b) ovog članka.”

(b)

stavak 13. zamjenjuje se sljedećim:

„13. Kada stupe na snagu odgovarajuće izmjene Konvencije STCW i dijela A Kodeksa STCW u vezi s digitalnim svjedodžbama koje se izdaju pomorcima, Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 27.a radi izmjene ove Direktive usklađivanjem svih njezinih odgovarajućih odredaba s tim izmjenama Konvencije STCW i dijela A Kodeksa STCW radi digitalizacije svjedodžbi i ovjera pomoraca.”;

članak 5.a zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 5.a

Informacije koje se podnose Komisiji

Za potrebe članka 20. stavka 8. i članka 21. stavka 2. te isključivo zato da bi ih države članice i Komisija upotrebljavale u oblikovanju politika i u statističke svrhe, države članice svake godine Komisiji podnose informacije navedene u Prilogu V. ovoj Direktivi u vezi sa svjedodžbama o osposobljenosti i ovjerama kojima se potvrđuje priznavanje svjedodžbi o osposobljenosti. Na dobrovoljnoj osnovi mogu dostaviti i informacije o svjedodžbama o stručnoj osposobljenosti izdanima mornarima u skladu s poglavljima II., III. i VII. Priloga Konvenciji STCW, kao što su informacije navedene u Prilogu V. ovoj Direktivi.”;

umeće se sljedeći članak:

„Članak 5.b

Uzajamno priznavanje svjedodžbi pomoraca koje izdaju države članice

1. Svaka država članica prihvaća svjedodžbe o stručnoj osposobljenosti i dokumentirane dokaze koje izdaje druga država članica ili koji se izdaju u njezinoj nadležnosti, u papirnatom ili digitalnom obliku, radi dopuštanja pomorcima da služe na brodovima koji plove pod njezinom zastavom.

2. Svaka država članica priznaje svjedodžbe o osposobljenosti ili svjedodžbe o stručnoj osposobljenosti koje druga država članica izdaje zapovjednicima i časnicima u skladu s pravilima V/1-1 i V/1-2 iz Priloga I. ovoj Direktivi, na način da ovjerava te svjedodžbe radi potvrde njihova priznavanja. Ovjera kojom se potvrđuje priznavanje ograničena je na radna mjesta, funkcije i razine osposobljenosti ili stručne osposobljenosti koji su u njoj propisani. Ovjera se izdaje samo ako su ispunjeni svi zahtjevi Konvencije STCW u skladu sa stavkom 7. pravila I/2 Konvencije STCW. Upotrebljava se obrazac za ovjeru koji je utvrđen u stavku 3. odjeljka A-I/2 Kodeksa STCW.

3. Svaka država članica prihvaća zdravstvene svjedodžbe koje se izdaju u nadležnosti druge države članice u skladu s člankom 11. u svrhu dopuštanja pomorcima da služe na brodovima koji plove pod njezinom zastavom.

4. Države članice domaćini osiguravaju da se odluke iz stavaka 1., 2. i 3. izdaju u razumnom roku. Države članice domaćini ujedno jamče pomorcima pravo na žalbu u vezi sa svakim odbijanjem da se ovjeri ili prihvati valjana svjedodžba ili u vezi s odsutnošću odgovora, u skladu s nacionalnim zakonodavstvom i postupcima, te da se pomorcima osigura odgovarajuće savjetovanje i pomoć u pogledu takvih žalbi, u skladu s uspostavljenim nacionalnim zakonodavstvom i postupcima.

5. Ne dovodeći u pitanje stavak 2. ovog članka, nadležna tijela države članice domaćina mogu uvesti dodatna ograničenja u pogledu radnih mjesta, funkcija i razina osposobljenosti ili stručne osposobljenosti koja se odnose na obalnu plovidbu, kako je navedeno u članku 7., ili druge svjedodžbe izdane na temelju pravila VII/1 iz Priloga I.

6. Ne dovodeći u pitanje stavak 2., država članica domaćin može, ako je potrebno, dozvoliti pomorcu da na razdoblje od najviše tri mjeseca služi na brodu koji plovi pod njezinom zastavom, ako posjeduje odgovarajuću i valjanu svjedodžbu koju je izdala i ovjerila druga država članica, ali koju dotična država članica domaćin još nije ovjerila radi priznavanja.

Dokumenti kojima se dokazuje da je zahtjev za ovjeru podnesen nadležnim tijelima moraju biti na raspolaganju.

7. Država članica domaćin osigurava da pomorci koji zatraže priznavanje svjedodžbi za funkcije na rukovodećoj razini posjeduju odgovarajuće znanje iz pomorskog zakonodavstva te države članice koje se odnosi na funkcije za koje oni imaju dozvolu obnašanja.”;

članak 12. mijenja se kako slijedi:

(a)

stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:

„1. Svaki zapovjednik, časnik i radiooperater koji posjeduje svjedodžbu izdanu ili priznatu na temelju bilo kojeg poglavlja Priloga I., osim pravila V/3 iz poglavlja V. ili poglavlja VI., i koji plovi ili se namjerava vratiti na more nakon određenog razdoblja provedenog na kopnu, a kako bi i dalje bio sposoban za plovidbu, najmanje svakih pet godina mora:

(a)	ispuniti standarde zdravstvene spremnosti propisane člankom 11. i

(b)	dokazati svoju stalnu stručnu sposobnost u skladu s odjeljkom A-I/11 Kodeksa STCW.”;

(b)

umeće se sljedeći stavak:

„2.b Svaki zapovjednik ili časnik, radi nastavka pomorske službe na brodovima koji plove polarnim vodama, mora ispuniti zahtjeve iz stavka 1. ovog članka i najmanje svakih pet godina mora dokazati svoju stalnu stručnu sposobnost za rad na brodovima koji plove polarnim vodama u skladu sa stavkom 4. odjeljka A-I/11 Kodeksa STCW.”;

(c)

stavak 3. zamjenjuje se sljedećim:

„3. Svaka država članica uspoređuje standarde osposobljenosti koji se zahtijevaju od kandidata za svjedodžbe o osposobljenosti i/ili svjedodžbe o stručnoj osposobljenosti izdane do 1. siječnja 2017. s onima koji se za dobivanje odgovarajuće svjedodžbe o osposobljenosti i/ili stručnoj osposobljenosti navode u dijelu A Kodeksa STCW i utvrđuje treba li od vlasnika takvih svjedodžbi o osposobljenosti i/ili stručnoj osposobljenosti zahtijevati odgovarajuću dopunu ili obnavljanje osposobljavanja ili procijeniti njihovu osposobljenost.”;

(d)

umeće se sljedeći stavak:

„3.a Svaka država članica uspoređuje standarde osposobljenosti koji se zahtijevaju od osoba koje služe na brodovima na plin koji su se primjenjivali prije 1. siječnja 2017. sa standardima osposobljenosti iz odjeljka A-V/3 Kodeksa STCW i utvrđuje je li potrebno zahtijevati da te osobe obnove svoje kvalifikacije.”;

u članku 19. stavci 2. i 3. zamjenjuju se sljedećim:

„2. Država članica koja ovjerom namjerava priznati svjedodžbe o osposobljenosti ili svjedodžbe o stručnoj osposobljenosti iz stavka 1. ovog članka koje je treća zemlja izdala zapovjedniku, časniku ili radiooperateru radi služenja na brodovima koji plove pod njezinom zastavom Komisiji podnosi zahtjev za priznavanje te treće zemlje, koji mora popratiti preliminarnom analizom usklađenosti treće zemlje sa zahtjevima Konvencije STCW tako što će se za tu analizu prikupiti informacije iz Priloga II. ovoj Direktivi. Kako bi potkrijepila svoj zahtjev država članica u toj preliminarnoj analizi pruža dodatne informacije o razlozima za priznavanje treće zemlje.

Nakon što država članica podnese takav zahtjev Komisija bez odgode obrađuje taj zahtjev i odlučuje, u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 28. stavka 2. o pokretanju procjene sustava osposobljavanja i izdavanja svjedodžbi u trećoj zemlji u razumnom vremenskom roku uz poštovanje vremenskog ograničenja iz stavka 3. ovog članka.

Kada se donese pozitivna odluka o pokretanju procjene, Komisija, uz pomoć Europske agencije za pomorsku sigurnost i uz moguće sudjelovanje države članice koja podnosi zahtjev i bilo koje druge zainteresirane države članice, prikuplja informacije iz Priloga II. ovoj Direktivi te provodi procjenu sustava osposobljavanja i izdavanja svjedodžbi u trećoj zemlji za koju je podnesen zahtjev za priznavanje kako bi provjerila da dotična zemlja ispunjava sve zahtjeve Konvencije STCW i da su poduzete odgovarajuće mjere za sprečavanje izdavanja lažnih svjedodžbi te uzima u obzir je li ratificirala Konvenciju o radu pomoraca iz 2006.

3. Ako, kao rezultat procjene iz stavka 2. ovog članka zaključi da su ispunjeni svi ti zahtjevi, Komisija donosi provedbene akte kojima utvrđuje svoju odluku o priznavanju treće zemlje. Ti se provedbeni akti donose se u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 28. stavka 2. u roku od 24 mjeseca nakon što država članica podnese zahtjev iz stavka 2. ovog članka.

Ako treća zemlja, kako bi ispunila zahtjeve iz Konvencije STCW, mora provesti velike korektivne mjere, uključujući izmjene svojeg zakonodavstva te sustava obrazovanja, osposobljavanja i izdavanja svjedodžbi, provedbeni akti iz prvog podstavka ovog stavka donose se u roku od 36 mjeseci nakon što država članica podnese zahtjev iz stavka 2. ovog članka.

Država članica koja podnosi taj zahtjev može odlučiti jednostrano priznati treću zemlju dok se ne donese provedbeni akt na temelju ovog stavka. Ako donese tu jednostranu odluku o priznavanju, država članica Komisiji priopćuje broj ovjera kojima se potvrđuje priznavanje svjedodžbi koje je izdala za svjedodžbe o osposobljenosti i svjedodžbe o stručnoj osposobljenosti iz stavka 1. koje je izdala treća zemlja dok se ne donese provedbeni akt u pogledu priznavanja te treće zemlje.”;

u članku 20. dodaje se sljedeći stavak:

„8. Ako država članica u razdoblju od više od osam godina ne izda ovjere kojima se potvrđuje priznavanje svjedodžbi o osposobljenosti ili svjedodžbi o stručnoj osposobljenosti iz članka 19. stavka 1. koje je izdala treća zemlja, priznavanje svjedodžbi te zemlje mora se ponovno ispitati. Komisija donosi provedbene akte kojima utvrđuje svoju odluku nakon ponovnog ispitivanja. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 28. stavka 2., nakon što se najmanje šest mjeseci unaprijed obavijeste države članice i dotična treća zemlja.”;

u članku 21. stavci 1. i 2. zamjenjuju se sljedećim:

„1. Komisija, uz pomoć Europske agencije za pomorsku sigurnost, ponovno procjenjuje treće zemlje koje su priznate na temelju postupka iz članka 19. stavka 3. prvog podstavka, uključujući one iz članka 19. stavka 6., redovito i najmanje u roku od deset godina od posljednje procjene, kako bi provjerila da ispunjavaju odgovarajuće kriterije utvrđene u Prilogu II. i jesu li poduzete odgovarajuće mjere za sprečavanje izdavanja lažnih svjedodžbi.

2. Komisija, uz pomoć Europske agencije za pomorsku sigurnost, provodi ponovne procjene trećih zemalja na temelju prioritetnih kriterija. Ti prioritetni kriteriji uključuju sljedeće:

(a)	podatke o rezultatima rada koje dostavlja nadzor države luke u skladu s člankom 23.;

(b)	broj ovjera kojima se potvrđuje priznavanje za svjedodžbe o osposobljenosti ili svjedodžbe o stručnoj osposobljenosti izdane u skladu s pravilima V/1-1 i V/1-2 Konvencije STCW, koje je izdala treća zemlja;

(c)	broj institucija za pomorsko obrazovanje i osposobljavanje koje je treća zemlja priznala;

(d)	broj programa za osposobljavanje i profesionalni razvoj pomoraca koje je treća zemlja odobrila;

(e)	datum Komisijine posljednje procjene treće zemlje i broj nedostataka u ključnim postupcima koji su utvrđeni tijekom te procjene;

(f)	sve znatne promjene u sustavu pomorskog osposobljavanja i izdavanja svjedodžbi treće zemlje;

(g)	ukupni broj pomoraca kojima je treća zemlja izdala svjedodžbe koji služe na brodovima koji plove pod zastavama država članica i razinu osposobljavanja i kvalifikacija tih pomoraca;

(h)	informacije koje se odnose na standarde obrazovanja i osposobljavanja u trećoj zemlji koje su dostavila dotična tijela ili drugi dionici, ako postoje.

Ako treća zemlja ne ispunjava zahtjeve iz Konvencije STCW u skladu s člankom 20. ove Direktive, ponovna procjena te treće zemlje ima prioritet u odnosu na druge treće zemlje.”;

10.	u članku 25.a stavak 1. zamjenjuje se sljedećim: „1. Države članice Komisiji priopćuju informacije iz Priloga V. za potrebe članka 20. stavka 8. te članka 21. stavka 2., a kako bi ih države članice i Komisija mogle upotrebljavati u oblikovanju politika.”;

11.

članak 26. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 26.

Izvješće o evaluaciji

Komisija najkasnije 2. kolovoza 2024,. Europskom parlamentu i Vijeću podnosi izvješće o evaluaciji, uključujući prijedloge za daljnje mjere koje treba poduzeti na temelju te evaluacije. U tom izvješću o evaluaciji Komisija analizira provedbu programa uzajamnog priznavanja svjedodžbi pomoraca koje izdaju država članice i svih događaja u pogledu digitalnih svjedodžbi koje se izdaju pomorcima na međunarodnoj razini. Komisija ujedno provodi evaluaciju svih događaja u pogledu budućeg razmatranja europskih pomorskih diploma o izvrsnosti kako je istaknuto u preporukama socijalnih partnera.”;

12.

članak 27. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 27.

Izmjene

1. Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 27.a kojima se mijenjaju Prilog I. ovoj Direktivi i povezane odredbe ove Direktive radi usklađivanja tog priloga i tih odredbi s novim izmjenama Konvencije STCW i dijela A Kodeksa STCW.

2. Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 27.a kojima se mijenja Prilog V. ovoj Direktivi u pogledu posebnog i relevantnog sadržaja i detalja informacija o kojima države članice trebaju izvješćivati, pod uvjetom da su ti akti ograničeni na uzimanje u obzir izmjena Konvencije STCW i dijela A Kodeksa STCW te da poštuju mjere za zaštitu podataka. Ti delegirani akti ne mijenjaju odredbe o anonimnom obliku podataka kako utvrđene u članku 25.a stavku 3.”;

13.

članak 27.a zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 27.a

Izvršavanje delegiranja ovlasti

1. Ovlast za donošenje delegiranih akata dodjeljuje se Komisiji podložno uvjetima utvrđenima u ovom članku.

2. Ovlast za donošenje delegiranih akata iz članka 5. stavka 13. i članka 27. dodjeljuje se Komisiji na razdoblje od pet godina od 1. kolovoza 2019. Komisija izrađuje izvješće o delegiranju ovlasti najkasnije devet mjeseci prije kraja razdoblja od pet godina. Delegiranje ovlasti prešutno se produljuje za razdoblja jednakog trajanja, osim ako se Europski parlament ili Vijeće tom produljenju usprotive najkasnije tri mjeseca prije kraja svakog razdoblja.

3. Europski parlament ili Vijeće u svakom trenutku mogu opozvati delegiranje ovlasti iz članka 5. stavka 13. i članka 27. Odlukom o opozivu prekida se delegiranje ovlasti koje je u njoj navedeno. Opoziv počinje proizvoditi učinke sljedećeg dana od dana objave spomenute odluke u Službenom listu Europske unije ili na kasniji dan naveden u spomenutoj odluci. On ne utječe na valjanost delegiranih akata koji su već na snazi.

4. Prije donošenja delegiranog akta Komisija se savjetuje sa stručnjacima koje je imenovala svaka država članica u skladu s načelima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016.

5. Čim donese delegirani akt, Komisija ga istodobno priopćuje Europskom parlamentu i Vijeću.

6. Delegirani akt donesen na temelju članka 5. stavka 13. i članka 27. stupa na snagu samo ako Europski parlament ili Vijeće u roku od dva mjeseca od priopćenja tog akta Europskom parlamentu i Vijeću na njega ne podnesu nikakav prigovor ili ako su prije isteka tog roka i Europski parlament i Vijeće obavijestili Komisiju da neće podnijeti prigovore. Taj se rok produljuje za dva mjeseca na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća.”;

14.	Prilog I. Direktivi 2008/106/EZ mijenja se u skladu s Prilogom ovoj Direktivi.

Članak 2.

Stavljanje izvan snage

Direktiva 2005/45/EZ stavlja se izvan snage.

Članak 3.

Prenošenje

1. Države članice stavljaju na snagu zakone i druge propise koji su potrebni radi usklađivanja s ovom Direktivom do 2. kolovoza 2021. One o tome odmah obavješćuju Komisiju.

Kada države članice donose te mjere, one sadržavaju upućivanje na ovu Direktivu ili se na nju upućuje prilikom njihove službene objave. Načine tog upućivanja utvrđuju države članice.

2. Države članice Komisiji dostavljaju tekst glavnih mjera nacionalnog prava koje donesu u području na koje se odnosi ova Direktiva.

Članak 4.

Stupanje na snagu

Ova Direktiva stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Članak 5.

Adresati

Ova Direktiva upućena je državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu 20. lipnja 2019.

Za Europski parlament

Predsjednik

A. TAJANI

Za Vijeće

Predsjednik

G. CIAMBA

(1) SL C 110, 22.3.2019., str. 125.

(2) Stajalište Europskog parlamenta od 4. travnja 2019. (još nije objavljeno u Službenom listu) i odluka Vijeća od 6. lipnja 2019.

(3) Direktiva 2008/106/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 19. studenoga 2008. o minimalnoj razini osposobljavanja pomoraca (SL L 323, 3.12.2008., str. 33.).

(4) SL L 123, 12.5.2016., str. 1.

(5) Uredba (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije (SL L 55, 28.2.2011., str. 13.).

(6) Direktiva 2005/36/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija (SL L 255, 30.9.2005., str. 22.).

(7) Direktiva 2005/45/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 7. rujna 2005. o uzajamnom priznavanju svjedodžbi pomoraca koje su izdale države članice i o izmjeni Direktive 2001/25/EZ (SL L 255, 30.9.2005., str. 160.).

(8) Direktiva 2009/16/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2009. o nadzoru države luke (SL L 131, 28.5.2009., str. 57.).

PRILOG

U Prilogu I. Direktivi 2008/106/EZ, poglavlje V. mijenja se kako slijedi:

pravilo V/2 zamjenjuje se sljedećim:

„Pravilo V/2

Obvezni minimalni zahtjevi za osposobljavanje i kvalifikacije zapovjednika, časnika, mornara i drugog osoblja na putničkim brodovima

Ovo se pravilo primjenjuje na zapovjednike, časnike, mornare i drugo osoblje koje služi na putničkim brodovima u međunarodnoj plovidbi. Države članice odlučuju o primjenjivosti ovih zahtjeva na osoblje koje služi na putničkim brodovima u domaćoj plovidbi.

Prije nego što im se dodijele brodska zaduženja, sve osobe koje služe na putničkim brodovima moraju ispunjavati zahtjeve iz stavka 1. odjeljka A-VI/1 Kodeksa STCW.

Zapovjednici, časnici, mornari i drugo osoblje koje služi na putničkim brodovima moraju završiti osposobljavanje i upoznavanje koji se zahtijevaju u stavcima od 5. do 9. u nastavku, u skladu s njihovim radnim mjestima, dužnostima i odgovornostima.

Zapovjednici, časnici, mornari i drugo osoblje koji moraju završiti osposobljavanje u skladu sa stavcima od 7. do 9. u nastavku, moraju, u razdobljima od najmanje svakih pet godina, završiti odgovarajuće obnovljeno osposobljavanje ili pružiti dokaz da su ostvarili traženi standard osposobljenosti u proteklih pet godina.

Osoblje koje služi na putničkim brodovima mora završiti upoznavanje sa slučajevima opasnosti na putničkom brodu u skladu s njihovim radnim mjestima, dužnostima i odgovornostima, kako je utvrđeno u stavku 1. odjeljka A-V/2 Kodeksa STCW.

Osoblje koje pruža neposredne usluge putnicima u prostorima za putnike na putničkim brodovima mora završiti osposobljavanje iz područja sigurnosti navedeno u stavku 2. odjeljka A-V/2 Kodeksa STCW.

Zapovjednici, časnici i mornari kvalificirani u skladu s poglavljima II., III. i VII. ovog Priloga te drugo osoblje koje je prema rasporedu za uzbunu određeno za pomoć putnicima u slučaju opasnosti na putničkim brodovima moraju završiti osposobljavanje za nadzor velikog broja ljudi na putničkom brodu, kako je navedeno u stavku 3. odjeljka A-V/2 Kodeksa STCW.

Zapovjednici, upravitelji stroja, prvi brodski časnici, drugi časnici stroja i sve osobe koje su prema rasporedu za uzbunu određene kao odgovorne za sigurnost putnika u slučaju opasnosti na putničkim brodovima moraju imati završeno odobreno osposobljavanje za upravljanje kriznim situacijama i ljudskim ponašanjem, kako je navedeno u stavku 4. odjeljka A-V/2 Kodeksa STCW.

Zapovjednici, upravitelji stroja, prvi brodski časnici, drugi časnici stroja i sve osobe kojima je dodijeljena neposredna odgovornost za ukrcavanje i iskrcavanje putnika, ukrcaj, iskrcaj ili osiguravanje tereta ili zatvaranje otvora na trupu broda na ro-ro putničkim brodovima moraju završiti odobreno osposobljavanje iz područja sigurnosti putnika i tereta, odnosno cjelovitosti brodskog trupa, kako je navedeno u stavku 5. odjeljka A-V/2 Kodeksa STCW.

10.

Države članice osiguravaju da se svakoj osobi koja je kvalificirana u skladu sa stavcima od 6. do 9. ovih pravila izda dokument kao dokaz o završenom osposobljavanju.”;

dodaju se sljedeća pravila:

„Pravilo V/3

Obvezni minimalni zahtjevi za osposobljavanje i kvalifikacije zapovjednika, časnika, mornara i drugog osoblja na brodovima koji podliježu Kodeksu IGF

Ovo se pravilo primjenjuje na zapovjednike, časnike, mornare i drugo osoblje koje služi na brodovima koji podliježu Kodeksu IGF.

Prije nego što im se dodijele brodska zaduženja na brodovima koji podliježu Kodeksu IGF, pomorci moraju završiti osposobljavanje koje se zahtijeva u stavcima od 4. do 9. u nastavku u skladu s njihovim radnim mjestima, dužnostima i odgovornostima.

Prije nego što im se dodijele brodska zaduženja, svi pomorci koji služe na brodovima koji podliježu Kodeksu IGF moraju proći primjereno upoznavanje specifično za brod i opremu, kako je utvrđeno u članku 14. stavku 1. točki (d) ove Direktive.

Pomorci odgovorni za utvrđene dužnosti u pogledu sigurnosti koje su povezane s brigom za gorivo, njegovom upotrebom te odgovorima na krizne situacije u vezi s gorivom na brodovima koji podliježu Kodeksu IGF moraju imati svjedodžbu o temeljnom osposobljavanju za rad na brodovima koji podliježu Kodeksu IGF.

Svaki kandidat za izdavanje svjedodžbe o temeljnom osposobljavanju za rad na brodovima koji podliježu Kodeksu IGF mora završiti temeljno osposobljavanje u skladu s odredbama stavka 1. odjeljka A-V/3 Kodeksa STCW.

Za pomorce odgovorne za utvrđene dužnosti u pogledu sigurnosti koje su povezane s brigom za gorivo, njegovom upotrebom te odgovorima na krizne situacije u vezi s gorivom na brodovima koji podliježu Kodeksu IGF koji su kvalificirani i imaju svjedodžbu u skladu sa stavcima 2. i 5. pravila V/1-2 ili stavcima 4. i 5. pravila V/1-2 na tankerima za ukapljeni plin smatra se da ispunjavaju zahtjeve utvrđene u stavku 1. odjeljka A-V/3 Kodeksa STCW za temeljno osposobljavanje za rad na brodovima koji podliježu Kodeksu IGF.

Zapovjednici, časnici stroja i svi drugi članovi osoblja s neposrednom odgovornošću za brigu o gorivu i sustavima goriva te za njihovu upotrebu na brodovima koji podliježu Kodeksu IGF moraju imati svjedodžbu o naprednoj osposobljenosti za rad na brodovima koji podliježu Kodeksu IGF.

Svaki kandidat za izdavanje svjedodžbe o naprednoj osposobljenosti za rad na brodovima koji podliježu Kodeksu IGF mora, dok ima svjedodžbu o stručnoj osposobljenosti opisanu u stavku 4.:

8.1.	završiti odobreno napredno osposobljavanje za rad na brodovima koji podliježu Kodeksu IGF i ispunjavati standard osposobljenosti kako je utvrđen u stavku 2. odjeljka A-V/3 Kodeksa STCW; i

8.2.

dovršiti najmanje jedan mjesec odobrene pomorske službe koja uključuje najmanje tri radnje opskrbe gorivom na brodovima koji podliježu Kodeksu IGF. Dvije od tri radnje opskrbe gorivom mogu se zamijeniti odobrenim osposobljavanjem na simulatoru radnji opskrbe gorivom kao dio osposobljavanja iz prethodnog stavka 8.1.

Za zapovjednike, časnike stroja i sve osobe s neposrednom odgovornošću za brigu o gorivu te za njegovu upotrebu na brodovima koji podliježu Kodeksu IGF, koji su kvalificirani i kojima je izdana svjedodžba u skladu sa standardom osposobljenosti utvrđenim u stavku 2. odjeljka A–V/1-2 Kodeksa STCW za rad na tankerima za ukapljeni plin smatra se da ispunjavaju zahtjeve utvrđene u stavku 2. odjeljka A-V/3 Kodeksa STCW za napredno osposobljavanje za brodove koji podliježu Kodeksu IGF uz uvjet da su ujedno:

9.1.	ispunili zahtjeve iz stavka 6.;

9.2.	ispunili zahtjeve u pogledu opskrbe gorivom iz stavka 8.2. ili su sudjelovali u provođenju triju operacija prijevoza tereta na tankeru za ukapljeni plin; i

9.3.

u prethodnih pet godina dovršili pomorsku službu u trajanju od tri mjeseca na:

9.3.1.

brodovima koji podliježu Kodeksu IGF;

9.3.2.

tankerima koji kao teret prevoze goriva obuhvaćena Kodeksom IGF; ili

9.3.3.

brodovima koji kao gorivo upotrebljavaju plinove ili goriva s niskom točkom zapaljivosti.

10.

Države članice osiguravaju da se pomorcima koji su kvalificirani u skladu sa stavkom 4. ili 7., prema potrebi, izda svjedodžba o stručnoj osposobljenosti.

11.

Pomorci koji imaju svjedodžbe o stručnoj osposobljenosti u skladu s prethodnim stavkom 4. ili 7. moraju, u razdobljima od najmanje svakih pet godina, završiti odgovarajuće obnovljeno osposobljavanje ili pružiti dokaz da su ostvarili zahtijevani standard osposobljenosti u proteklih pet godina.

Pravilo V/4

Obvezni minimalni zahtjevi za osposobljavanje i kvalifikacije zapovjednika i časnika palube na brodovima koji plove polarnim vodama

Zapovjednici, prvi brodski časnici i časnici zaduženi za plovidbenu stražu na brodovima koji plove polarnim vodama moraju imati svjedodžbu o temeljnom osposobljavanju za brodove koji plove polarnim vodama, kako se zahtijeva Polarnim kodeksom.

Svaki kandidat za izdavanje svjedodžbe o temeljnom osposobljavanju za brodove koji plove polarnim vodama mora završiti odobreno temeljno osposobljavanje za brodove koji plove polarnim vodama i ispunjavati standard osposobljenosti utvrđen u stavku 1. odjeljka A-V/4 Kodeksa STCW.

Zapovjednici i prvi brodski časnici na brodovima koji plove polarnim vodama moraju imati svjedodžbu o naprednoj osposobljenosti za brodove koji plove polarnim vodama, kako se zahtijeva Polarnim kodeksom.

Svaki kandidat za izdavanje svjedodžbe o naprednoj osposobljenosti za brodove koji plove polarnim vodama mora:

4.1.	ispunjavati zahtjeve za izdavanje svjedodžbe o temeljnom osposobljavanju za brodove koji plove polarnim vodama;

4.2.	imati najmanje dva mjeseca odobrene pomorske službe u odjelu palube, na rukovodećoj razini ili na operativnoj razini tijekom izvršavanja dužnosti straže u polarnim vodama ili drugoj jednakovrijednoj odobrenoj pomorskoj službi; i

4.3.	završiti odobreno napredno osposobljavanje za brodove koji plove polarnim vodama i ispunjavati standard osposobljenosti utvrđen u stavku 2. odjeljka A-V/4 Kodeksa STCW.

Države članice osiguravaju da se pomorcima koji su kvalificirani u skladu sa stavkom 2. ili 4., prema potrebi, izda svjedodžba o stručnoj osposobljenosti.

Do 1. srpnja 2020. pomorci koji su započeli odobrenu pomorsku službu u polarnim vodama prije 1. srpnja 2018. moraju imati mogućnost da dokažu da ispunjavaju zahtjeve iz stavka 2.:

6.1.	završavanjem odobrene pomorske službe na brodu koji plovi polarnim vodama ili jednakovrijedne odobrene pomorske službe, obavljanjem dužnosti u odjelu palube na operativnoj ili rukovodećoj razini u trajanju od ukupno najmanje tri mjeseca u prethodnih pet godina; ili

6.2.	uspješnim završavanjem tečaja osposobljavanja organiziranog u skladu sa smjernicama za osposobljavanje koje je utvrdila Organizacija za brodove koji plove polarnim vodama.

Do 1. srpnja 2020. pomorci koji su započeli odobrenu pomorsku službu u polarnim vodama prije 1. srpnja 2018. moraju imati mogućnost da dokažu da ispunjavaju zahtjeve iz stavka 4.:

7.1.	završavanjem odobrene pomorske službe na brodu koji plovi polarnim vodama ili jednakovrijedne odobrene pomorske službe, obavljanjem dužnosti u odjelu palube na rukovodećoj razini u trajanju od ukupno najmanje tri mjeseca u prethodnih pet godina; ili

7.2.

uspješnim završavanjem tečaja osposobljavanja koji ispunjava smjernice za osposobljavanje koje je utvrdila Organizacija za brodove koji plove polarnim vodama i završavanjem odobrene pomorske službe na brodu koji plovi polarnim vodama ili jednakovrijedne odobrene pomorske službe, obavljanjem dužnosti u odjelu palube na rukovodećoj razini u trajanju od ukupno najmanje dva mjeseca u prethodnih pet godina.”.

Top

Choose the experimental features you want to try