PRILOG

1.   Kontekst i obrazloženje za potporu Unije

Ova se Odluka temelji na prethodnim odlukama Vijeća kojima se podupire proces UN-a koji vodi do Ugovora o trgovini oružjem („UTO”) i promicanje njegove učinkovite provedbe i univerzalizacije (1). UTO je donijela Glavna skupština UN-a 2. travnja 2013. te je stupio na snagu 24. prosinca 2014.

Cilj je UTO-a „uspostava najviših mogućih zajedničkih međunarodnih standarda za uređenje ili poboljšanje uređenja međunarodne trgovine konvencionalnim oružjem, sprečavanje i iskorjenjivanje nezakonite trgovine konvencionalnim oružjem te sprečavanje njegova preusmjeravanja”. Njegova svrha jest „doprinos međunarodnom i regionalnom miru, sigurnosti i stabilnosti; smanjenje ljudske patnje i promicanje suradnje, transparentnosti i odgovornog djelovanja država stranaka koje sudjeluju u međunarodnoj trgovini konvencionalnim oružjem, jačajući time povjerenje među državama strankama”. Cilj i svrha UTO-a stoga se slažu s općom ambicijom Unije u odnosu na vanjsku i sigurnosnu politiku, kako je sadržana u članku 21. Ugovora u Europskoj uniji.

Nakon donošenja UTO-a u 2013. glavni izazovi sada leže u njegovoj učinkovitoj provedbi i univerzalizaciji.

Pomoć i suradnja u području kontrole izvoza ključni su za rješavanje tih izazova i stoga čine središnje elemente ove Odluke. S obzirom na pomoć u kontroli izvoza, ovom Odlukom obuhvaćene su određene partnerske zemlje te je ostavljen prostor za moguću pomoć novim zemljama koje to zatraže.

U odnosu na devet određenih partnerskih zemalja (Senegal, Burkina Faso, Gana, Filipini, Gruzija, Peru, Jamajka, Kolumbija, Kostarika), ovom se Odlukom predviđa daljnji razvoj suradnje pokrenute prvom fazom aktivnosti za potporu provedbe financiranih Odlukom 2013/768/ZVSP.

U pogledu područja primjene za zemlje korisnice koje upute zahtjev, ova se Odluka temelji na istim dokazanim aktivnostima koje se provode u skladu s Odlukom 2013/768/ZVSP, a to su:

—

namjenski programi pomoći za pomoć zemljama korisnicama na prilagođen i dalekosežan način kako bi se ispunili zahtjevi UTO-a. Pomoć će se osmisliti prema planu pomoći koji se treba dogovoriti sa zemljama korisnicama i u kojem će se odrediti prioriteti djelovanja, osigurati jačanje lokalnog osjećaja odgovornosti i, prema potrebi, iskazati predanost ratifikaciji UTO-a,

—	ad hoc aktivnosti za pomoć zemljama korisnicama s ograničenim i jasno određenim potrebama. Te ad hoc aktivnosti za pomoć omogućit će Uniji da na fleksibilan i reaktivan način odgovori na zahtjeve za pomoć.

Naposljetku, u vezi s izazovom univerzalizacije UTO-a, ova Odluka uključuje komponentu regionalne suradnje kojom se sudjelovanje devet određenih partnerskih zemalja nadograđuje sudjelovanjem većine relevantnih regionalnih organizacija. Još jedna uporišna točka za potporu univerzalizaciji jest suradnja u okviru godišnje konferencije država stranaka UTO-a.

Ovom Odlukom stoga se pruža sveobuhvatan skup aktivnosti za pomoć i širenje suradnje kako bi se doprinijelo rješavanju izazova učinkovite provedbe i univerzalizacije. Ona se temelji na rezultatima i iskustvima stečenim u ranijoj fazi financiranoj Odlukom 2013/768/ZVSP te pokazuje trajnu i predanu potporu UTO-u od strane Unije i njezinih država članica.

2.   Opći ciljevi

Glavni cilj ove Odluke jest pružanje potpore nizu država u jačanju njihovih sustava za kontrolu prijenosa oružja u svrhu učinkovite provedbe UTO-a i promicanja njegove univerzalizacije. Preciznije, djelovanje Unije omogućit će:

(a)	jačanje kapaciteta i stručnosti zemalja korisnica za kontrolu prijenosa oružja;

(b)	dodatno jačanje svijesti i osjećaja odgovornosti relevantnih dionika, kao što su nadležne regionalne organizacije, nacionalni parlamenti i predstavnici civilnog društva koji su zainteresirani za dugoročnu učinkovitost provedbe UTO-a;

(c)	suradnju s drugim zemljama s ciljem potpore univerzalizaciji i učinkovitoj provedbi UTO-a.

3.   Opis projektnih aktivnosti

3.1.   Povećanje skupine stručnjaka uspostavljene Odlukom 2013/768/ZVSP

3.1.1.   Cilj projekta

Skupina stručnjaka uspostavljena Odlukom 2013/768/ZVSP osigurala je dobro utvrđene, kompetentne i pouzdane resurse za primjerenu potporu aktivnostima pomoći. Na temelju stečenog iskustva, sada je potrebno skupinu povećati u smislu broja stručnjaka i raznolikosti njihove stručnosti te vrste stručnjaka, uključivanjem, primjerice, nevladinih stručnjaka; potrebno je poticati njihovo dugoročno sudjelovanje u zemljama korisnicama; te osmisliti komponentu „obuke za voditelje obuke” unutar skupine.

3.1.2.   Opis projekta

Provedbeni subjekti radit će na povećanju broja stručnjaka, osiguravajući široku zemljopisnu zastupljenost i raspon stručnog znanja, koliko je god to moguće. Trebali bi osobito poticati sudjelovanje stručnjaka iz zemalja koje su nedavno uspješno razvile nacionalne sustave za kontrolu prijenosa oružja, uključujući one razvijene u vezi s primljenom međunarodnom pomoći. Provedbeni subjekti redovito izvješćuje Radnu skupinu Vijeća za izvoz konvencionalnog oružja (COARM) o skupini, njezinu sastavu i sposobnosti da preuzme radno opterećenje koje proizlazi iz aktivnosti predviđenih ovom Odlukom. COARM može, prema potrebi, odlučiti o korektivnim mjerama.

Sveukupno stručno znanje skupine stručnjaka trebalo bi obuhvaćati puni opseg nacionalnog sustava za kontrolu prijenosa oružja, a osobito pravna pitanja, izdavanje dozvola, carine/provođenje, razinu svijesti, kazneni progon/sankcije, izvještavanje/transparentnost.

3.1.2.1.   Stručnjaci

Provedbeni subjekti osigurat će da zapošljavanje stručnjaka bude provedeno na pošten i transparentan način, a u pogledu stručnjaka Unije u potpunosti će se koristiti popisom stručnjaka za širenje suradnje Unije, za čiju se distribuciju i ažuriranje brine Radna skupina COARM.

3.1.2.2.   Sastanci stručnjaka

Provedbeni subjekti sazvat će četiri dvodnevna sastanka stručnjaka (po dva sastanka za svaki od njih) za vrijeme razdoblja važenja ove Odluke. Sastanci će posebno biti usmjereni na to da se:

—	među stručnjacima razvije zajedničko razumijevanje izazova u vezi s potporom provedbi UTO-a i odgovorima na te izazove,

—	prema potrebi osmisle zajednički materijali koje bi stručnjaci upotrebljavali pri pružanju pomoći (kao što su priručnik i smjernice) kako bi savjeti koje pružaju stručnjaci bili dosljedni,

—	procijeni komponenta „obuke za voditelje obuke” (vidjeti 3.1.2.3.) i prema potrebi odluči o njezinim izmjenama.

Dva sastanka, uključujući i početni sastanak, trebalo bi održati u Bruxellesu. Preostala dva sastanka održat će se na temelju lokacije provedbenog subjekta. Na svaki sastanak bit će pozvano do najviše 40 stručnjaka i to na temelju poštovanja geografske ravnoteže i uzimajući u obzir komponentu „obuke za voditelje obuke” (vidjeti 3.1.2.3.).

3.1.2.3.   Komponenta „obuke za voditelje obuke”

Ovom komponentom nastoji se poduprijeti obuku određenog broja stručnjaka iz zemalja korisnica kako bi im se omogućilo da nakon toga oni sami mogu na učinkovit način vršiti obuku svojih kolega. Provedbeni subjekti će, prema, potrebi, oglašavati komponentu „obuke za voditelje obuke” te će buduće voditelje obuke pronaći prilikom pokretanja aktivnosti za pomoć u zemljama korisnicama na temelju ove Odluke. Ti će službenici nakon toga biti registrirani u skupini stručnjaka i u skladu s time pozvani na sastanke stručnjaka navedene u 3.1.2.2.

Komponenta „obuke za voditelje obuke” bit će održana trećeg, dodatnog, dana, odmah nakon sastanaka stručnjaka. Ona će okupljati buduće voditelje obuke i odgovarajući broj stručnjaka iz skupine stručnjaka koji će pružati obuku.

U razdoblju između godišnjih sastanaka stručnjaka, i dodatne komponente tih sastanaka u obliku „obuke za voditelje obuke”, bit će poticani kontakti između stručnjaka za obuku i budućih voditelja obuke, a u zemljama korisnicama prema potrebi bi se moglo organizirati dodatne tečajeve za obuku usporedno s planiranim aktivnostima za pomoć (npr. poludnevne posebne radionice iz dijela 3.2.3.1.).

Na svakom od tih tečajeva sudjelovat će najviše do 15 budućih voditelja obuke.

Provedbeni subjekt zadužen za sastanak stručnjaka bit će odgovoran i za komponentu „obuke za voditelje obuke” koja je povezana s tim sastankom.

3.2.   Daljnja pomoć dugoročnim partnerskim zemljama

3.2.1.   Dugoročne partnerske zemlje

Senegal, Burkina Faso, Gana, Filipini, Gruzija, Peru, Jamajka, Kolumbija, Kostarika.

Provedbeni subjekti bit će zaduženi za sljedeće dugoročne partnerske zemlje:

—	BAFA: Gana; Gruzija; Peru; Jamajka; Kolumbija; Kostarika,

—	Expertise France: Senegal; Burkina Faso; Filipini.

3.2.2.   Cilj projekta

Odlukom 2013/768/ZVSP Uniji je omogućeno da s devet partnerskih zemalja iz dijela 3.2.1. započne suradnju utemeljenu na početnom planu. Dovršetak tog plana, potpun ili djelomičan, ukazao je na dodatne izazove s kojima se potrebno pozabaviti kako bi se postigao napredak u potpunijoj provedbi UTO-a. Stoga će biti potrebno predvidjeti određeni sveukupan broj dostupnih aktivnosti te ih dodijeliti ovisno o potrebama, interesima i apsorpcijskoj sposobnosti zemalja korisnica.

3.2.3.   Opis projekta

3.2.3.1.   Radionice u navedenim zemljama

Za devet dugoročnih partnerskih zemalja bit će organizirano ukupno 45 dvodnevnih radionica u tim zemljama korisnicama i to kao nastavak na dosad uložen rad i dosad ostvarena postignuća na temelju Odluke 2013/768/ZVSP.

3.2.3.2.   Studijski posjeti u državama članicama

Kako bi se nadopunile aktivnosti koje se odvijaju u zemljama korisnicama, vladinim službenicima, službenicima za izdavanje dozvola i službenicima za izvršavanje zakona iz dugoročnih partnerskih zemljama na raspolaganju će biti do devet trodnevnih studijskih posjeta relevantnim tijelima država članica. Za organizaciju studijskih posjeta pobrinut će se provedbeni subjekt zadužen za dugoročnu partnersku zemlju koja obavlja studijski posjet (vidjeti točku 3.2.1.).

S obzirom na visok potencijal koji imaju u pogledu obuke, ti studijski posjeti u načelu bi trebali biti namijenjeni budućim voditeljima obuke iz zemalja korisnica, odnosno službenicima iz zemalja korisnica koji sudjeluju u komponenti „obuke za voditelje obuke” iz točke 3.1.2.3.

3.3.   Regionalna suradnja

3.3.1.   Cilj projekta

Devet utvrđenih zemalja korisnica moglo bi imati važnu ulogu u regionalnoj suradnji i to u sklopu njihove dodatne suradnje sa svojim bliskim susjednim zemljama u pogledu pitanja prijenosa oružja i provedbe UTO-a. Time bi se dugoročno moglo potaknuti suradnju na relaciji jug-jug.

Stoga im se ovom Odlukom pruža mogućnost da zajednički ili pojedinačno, ovisno o svojim kapacitetima, organiziraju podregionalne radionice za najviše tri svoje susjedne zemlje.

3.3.2.   Opis projekta

Za potrebe regionalne suradnje bit će predviđeno najviše 12 dvodnevnih radionica. Osim ako je drukčije dogovoreno sa zemljama domaćinima, one će održavati na sljedeći način:

—	Senegal, Burkina Faso, Gana: do tri radionice za najviše po tri zemlje ECOWAS-a, prema potrebi u suradnji s Komisijom ECOWAS-a i to prema načelu rotacije, osim ako te tri dotične zemlje domaćini odluče drugačije,

—	Peru, Kolumbija, Kostarika: do tri radionice za najviše po tri zemlje UNLIREC-a, prema potrebi u suradnji s UNLIREC-om i to prema načelu rotacije, osim ako te tri dotične zemlje domaćini odluče drugačije,

—

Filipini, Gruzija, Jamajka: najviše po dvije radionice za svaku od njih i to za najviše do tri susjedne zemlje. Regionalna tajništva centara za izvrsnost CBRN-a nalaze se u Gruziji i Filipinima, što bi moglo olakšati uspostavljanje sinergija s projektima u vezi s kontrolom izvoza, kao i olakšati odlučivanje o zemljama koje trebaju biti pozvane i kontakte s njima.

Bit će pozvano do najviše deset službenika po svakoj pozvanoj susjednoj zemlji.

Agencija Expertise France bavit će se radionicama koje se odnose na Senegal, Burkinu Faso, Ganu i Filipine, a BAFA radionicama koje se odnose na Peru, Kostariku, Kolumbiju, Gruziju i Jamajku.

3.4.   Programi pomoći koji se temelje na planu

3.4.1.   Cilj projekta

Cilj namjenskih programa pomoći i s njima povezanih planova pomoći jest jačanje kapaciteta zemalja korisnica za ispunjavanje zahtjeva UTO-a na globalni i održiv način. Plan će novoj zemlji korisnici pružiti predvidljivost u vezi s planiranom pomoći te će joj omogućiti pregled poboljšanja koja se mogu očekivati u pogledu kapaciteta za kontrolu prijenosa. Zemlje korisnice bit će zemlje koje zatraže pomoć po donošenju ove Odluke.

3.4.2.   Opis projekta

Nacionalni programi pomoći uspostavit će se za najviše devet zemalja korisnica.

Namjenske programe pomoći trebalo bi razviti slijedeći korake u nastavku:

(a)

zahtjev za pomoć u provedbi UTO-a. Taj zahtjev trebao bi biti što obrazloženiji i u njemu bi trebalo utvrditi posebna područja koja bi trebala primiti pomoć. Zemlja podnositeljica zahtjeva prema potrebi trebala bi uputiti i na prošlu ili tekuću pomoć drugih pružatelja pomoći (također vidjeti odjeljak 6. u nastavku) i pružiti informacije o svojoj nacionalnoj strategiji provedbe UTO-a;

(b)	na temelju stupnja obrazloženosti zahtjeva i kriterija navedenih u odjeljku 4. Visoki predstavnik, u suradnji s COARM-om i provedbenim subjektom, odlučit će o prihvatljivosti zemlje podnositeljice zahtjeva;

(c)

ako je zahtjev za pomoć pozitivno primljen, provedbeni subjekt organizirat će posjet za procjenu stručnjaka. On bi se trebao temeljiti na bliskim kontaktima između provedbenog subjekta i treće zemlje koja traži pomoć, a u njemu bi trebali sudjelovati neki od najrelevantnijih stručnjaka iz skupine stručnjaka. Kao priprema za posjet za procjenu stručnjaka mogu poslužiti upitnici ili se mogu prikupiti postojeće informacije; to će se sastojati od početne procjene potreba i prioriteta zemlje koja traži pomoć. Time će se, prije svega, zemlji koja traži pomoć pojasniti što je zaista potrebno za učinkovitu provedbu UTO-a i te zahtjeve usporediti s postojećim resursima te zemlje. U sklopu početnog posjeta za procjenu stručnjaka bit će okupljene sve relevantne domaće agencije i dionici te će biti moguće pronaći motivirane i pouzdane lokalne partnere;

(d)

na temelju rezultata posjeta za procjenu stručnjaka provedbeni subjekt sastavit će plan pomoći. Pri sastavljanju takvog plana pomoći provedbeni subjekt uzet će u obzir svaku pomoć u vezi s UTO-om koja se možda pruža u sklopu dobrovoljne zaklade za pomoć UTO-a, Zaklade UN-a za potporu suradnje u donošenju propisa za oružje (UNSCAR), ili pomoć koju možda pružaju druge organizacije (također vidjeti odjeljak 6. u nastavku). Ako je zemlja koja traži pomoć već razvila nacionalnu strategiju provedbe za UTO, provedbeno tijelo također će osigurati da je plan pomoći u skladu s tom nacionalnom strategijom provedbe;

(e)	zemlja korisnica bit će upoznata s nacrtom plana pomoći kako bi ga moglo potvrditi odgovarajuće mjerodavno tijelo. Taj plan bit će posebno prilagođen zemlji korisnici i u njemu će biti utvrđeni prioriteti za pomoć;

(f)

plan će se provoditi uz sudjelovanje relevantnih stručnjaka iz skupine stručnjaka te prema potrebi uz sudjelovanje drugih dionika. Provedbeno tijelo imat će mogućnost da organizaciju i/ili provedbu postupka procjene, kao i izradu plana pomoći, prema potrebi povjeri vanjskom stručnjaku ili stručnjacima. Provedbeno tijelo nadgledat će taj postupak. U okviru raspona instrumenata za pomoć osobito će biti obuhvaćene pravne procjene, seminari za obuku, radionice te će se njima promicati upotreba internetskih alata i izvora informacija, primjerice internetskog portala EU-a za suradnju na razini ravnopravnih partnera i biltena EU-a izrađenog na razini ravnopravnih partnera. Te instrumente za pomoć birat će provedbeni subjekt i to u skladu s preciznim potrebama i prioritetima koje su utvrđene prilikom posjeta za procjenu stručnjaka te u skladu s planom.

3.4.3.   Zemljopisna podjela planova

Uzimajući u obzir aktivnosti koje su već provedene na temelju Odluke 2013/768/ZVSP i činjenicu da bi bilo poželjno nastaviti rad u vezi s njima, devet planova provodit će se na sljedeći način (provedbeni subjekt zadužen za njih naveden je u zagradama):

—	Sjeverna, središnja i zapadna Afrika: 5 (Expertise France),

—	Južna i istočna Afrika: 1 (BAFA),

—	Jugoistočna Azija: 2 (BAFA),

—	Bliski istok, zemlje Perzijskog zaljeva i srednje Azije: 1 (Expertise France).

U skladu s praksom UN-a u ugovorima sklopljenima s provedbenim subjektima zatim će dodatno biti utvrđeno na koje se treće zemlje iz gore navedenih zemljopisnih regija odnosi ti provedbeni subjekti.

3.5.   Ad hoc radionice za pomoć

3.5.1.   Cilj projekta

Cilj ad hoc radionica za pomoć ojačati je kapacitete za kontrolu prijenosa oružja u zemljama korisnicama kako bi se na ciljan i odgovarajući način ispunili zahtjevi UTO-a. Te ad hoc aktivnosti za pomoć omogućit će Uniji da na fleksibilan i reaktivan način odgovori na zahtjeve za pomoć u kojima su utvrđene posebne potrebe relevantne za provedbu UTO-a. One će se moći odnositi na pojedinačnu zemlju korisnicu ili na određeni broj zemalja korisnica koje imaju slične potrebe.

3.5.2.   Opis projekta

Bit će organizirano najviše 14 dvodnevnih radionica i to kako bi se odgovorilo na ciljane zahtjeve za pomoć i iskazivanje interesa za razvoj nekog posebnog područja u okviru sustava za kontrolu prijenosa oružja ili više takvih područja.

Tim će radionicama biti pružena prilagođena pomoć te će se njima rješavati posebna pitanja jedne ili više zemalja podnositeljica zahtjeva. Održavat će se u zemljama korisnicama, a stručna znanja prenosit će stručnjaci iz skupine stručnjaka.

Visoki predstavnik, uz savjetovanje s COARM-om, odlučit će o tome kako odgovoriti na zahtjeve za pomoć. Procjena Visokog predstavnika posebno će se voditi kriterijima navedenima u odjeljku 4., točnošću zahtjeva i načinom na koji su utvrđena potencijalna problematična pitanja te će se njome uzimati u obzir geografska ravnoteža.

3.5.3.   Zemljopisna podjela ad hoc radionica za pomoć

Ukupno 14 ad hoc radionica za pomoć provest će se na sljedeći način (provedbeni subjekt zadužen za njih naveden je u zagradama):

—	Latinska Amerika: 3 (BAFA) i 1 (Expertise France),

—	Afrika: 3 (Expertise France),

—	Srednja i jugoistočna Azija: 2 (BAFA) i 1 (Expertise France),

—	Istočna Europa i područje Kavkaza: 2 (BAFA),

—	zemlje Perzijskog zaljeva i Bliskog istoka: 2 (Expertise France).

U skladu s praksom UN-a u ugovorima sklopljenima s provedbenim subjektima zatim će dodatno biti utvrđeno koje se treće zemlje iz gore navedenih zemljopisnih regija odnose na te provedbene subjekte.

3.6.   Završna konferencija zemalja korisnica aktivnosti za pomoć UTO-u

3.6.1.   Cilj projekta

Cilj konferencije dodatno je jačanje svijesti i osjećaja odgovornosti relevantnih dionika, kao što su nadležne regionalne organizacije, nacionalni parlamenti i predstavnici civilnog društva, koji su zainteresirani za dugoročnu učinkovitost provedbe UTO-a.

3.6.2.   Opis projekta

Projekt će biti održan u obliku dvodnevne konferencije koja će se organizirati pred kraj provedbe ove Odluke, a po mogućnosti usporedno sa sastankom COARM-a. Za provedbu će biti zadužena BAFA. Na konferenciji će biti okupljeni relevantni predstavnici devet dugoročnih zemalja korisnica (3.2.1.) i zemlje korisnice aktivnosti iz 3.4. i 3.5.

Konferencija će omogućiti razmjenu iskustava zemalja korisnica, bit će predstavljene informacije o njihovim stajalištima u vezi s UTO-om, kao i status ratifikacije i provedbe UTO-a, te će relevantne informacije biti moguće podijeliti s predstavnicima nacionalnih parlamenata, regionalnih organizacija i civilnog društva.

Sudionici konferencije stoga bi trebali uključivati:

—	diplomatsko i vojno/obrambeno osoblje iz zemalja korisnica, posebno tijela odgovornih za nacionalnu politiku u vezi s UTO-om,

—	tehničko osoblje i osoblje zaduženo za provedbu zakona iz zemalja korisnica, posebno službenike tijela za izdavanje dozvola, carine i kazneni progon,

—	predstavnike nacionalnih, regionalnih i međunarodnih organizacija uključene u pružanje pomoći, kao i predstavnike zemalja zainteresiranih za pružanje ili primanje pomoći za stratešku kontrolu trgovine,

—	predstavnike relevantnih nevladinih organizacija, skupina za strateško promišljanje, nacionalnih parlamenata i industrije.

Na konferenciji bi trebalo sudjelovati do 80 sudionika. Mjesto održavanja i konačan popis pozvanih zemalja i organizacija odredit će Visoki predstavnik uz savjetovanje s COARM-om i to na temelju prijedloga provedbenog tijela.

3.7.   Popratna događanja na marginama konferencije država stranaka UTO-a

3.7.1.   Cilj projekta

Godišnje konferencije država stranaka UTO-a predstavljaju jedinstvenu priliku da se stupi u kontakt s relevantnim dužnosnicima i dionicima nadležnima za pitanja u vezi s UTO-om. Popratna događanja koja financira Unija osobito će omogućiti jačanje svijesti o aktivnostima Unije za potporu njegovoj provedbi, ali i jačanje svijesti u pogledu zemalja koji možda naknadno zatraže pomoć, te za promicanje dobrih praksi, osobito u zemljama korisnicama.

3.7.2.   Opis projekta

Za vrijeme odvijanja programa bit će održana tri popratna događanja, po jedno za svaku godišnju konferenciju država stranaka UTO-a. Agencija Expertise France bit će zadužena za njihovu provedbu. Sredstvima Unije posebno bi se moglo pokriti putne troškove za najviše tri stručnjaka/službenika iz zemalja korisnica.

4.   Korisnici projektnih aktivnosti iz odjeljaka 3.4. i 3.5.

Korisnici projektnih aktivnosti iz odjeljaka 3.4. i 3.5. mogu biti države koje zatraže pomoć s ciljem provedbe UTO-a i koje će između ostalog biti odabrane na temelju sljedećih kriterija:

—	postojanje stupnja političke i pravne predanosti za poštovanje UTO-a, kao i status provedbe međunarodnih instrumenata relevantnih za trgovinu oružjem i prijenos oružja koji se primjenjuju na tu zemlju,

—	vjerojatnost da aktivnosti za pomoć imaju uspješan ishod,

—	procjena bilo kakve moguće pomoći koja je već primljena ili planirana u području kontrole prijenosa robe dvojne namjene i oružja,

—	relevantnost zemlje za globalnu trgovinu oružjem,

—	relevantnost zemlje za sigurnosne interese Unije,

—	prihvatljivost za službenu razvojnu pomoć (ODA).

5.   Provedbeni subjekti

S obzirom na radno opterećenje koje proizlazi iz aktivnosti u okviru ove Odluke čini se da uputno koristiti se dvama nadležnim provedbenim subjektima – BAFA-om i Expertise France. Oni će, prema potrebi, partnerski surađivati s agencijama za kontrolu izvoza država članica, relevantnim regionalnim i međunarodnim organizacijama, skupinama za strateško promišljanje, istraživačkim institutima i nevladinim organizacijama, i/ili će im povjeriti rad.

Vijeće i Komisija BAFA-i su povjerili provedbu određenog broja ranijih projekata u vezi s kontrolom izvoza. BAFA je u skladu s time razvila veliki korpus znanja i stručnosti. Agencija Expertise France nadležna je za projekte EU-a na razini ravnopravnih partnera u vezi s robom dvojne namjene koji se financiraju u okviru Instrumenta za doprinos stabilnosti i miru. Njezina uloga u provedbi ove Odluke pomoći će da se osigura odgovarajuću koordinaciju s projektima u vezi s robom dvojne namjene. Oba provedbena subjekta promatrana zajedno stoga posjeduju dokazano iskustvo, kvalifikacije i potrebnu stručnost u cjelokupnom rasponu relevantnih aktivnosti Unije povezanih s kontrolom izvoza oružja i u području kontrole izvoza robe dvojne namjene i kontrole izvoza oružja.

6.   Koordinacija s ostalim relevantnim aktivnostima za pomoć

Provedbeni subjekti posebnu bi pažnju trebali obratiti na aktivnosti koje se odnose na UTO i provode u okviru programa djelovanja UN-a za sprječavanje, suzbijanje i iskorjenjivanje protupravnog trgovanja malim i lakim oružjem u svim aspektima i njegovog Sustava za potporu provedbi (PoA-ISS), RVSUN-a 1540/2004, dobrovoljne zaklade za pomoć UTO-a i UNSCAR-a, kao i na aktivnosti za bilateralnu pomoć. Provedbeni subjekti trebali bi prema potrebi surađivati s drugim pružateljima pomoći kako bi se osiguralo da ne dolazi do dvostrukog ulaganja napora i kako bi se osigurala najveća moguća usklađenost i komplementarnost.

Projekt za cilj ima i jačanje svijesti među zemljama korisnicama o instrumentima Unije koji mogu pružiti potporu suradnji jug-jug za kontrolu izvoza. U tom smislu u sklopu aktivnosti za pomoć trebalo bi pružati informacije o dostupnim instrumentima, kao što su to inicijativa EU-a za centre za izvrsnosti CBRN-a ili drugi instrumenti EU-a na razini ravnopravnih partnera (P2P), te bi te instrumente trebalo promicati.

7.   Vidljivost Unije i dostupnost materijala za pomoć

Materijali koji se proizvedu u sklopu projekta osigurat će vidljivost Unije, posebno na temelju loga i grafičkog dijagrama iz Priručnika za komunikaciju i vidljivost vanjskog djelovanja Europske unije, što uključuje logo „program EU-a za kontrolu izvoza na razini ravnopravnih partnera”. Delegacije Unije trebale bi biti uključene u događanja u trećim zemljama s ciljem poboljšanja političkog daljnjeg djelovanja i poboljšanja vidljivosti.

Internetski portal EU-a na razini ravnopravnih partnera (https://export-control.jrc.ec.europa.eu) promicat će se u svrhu aktivnosti za pomoć povezanih s UTO-om u okviru ove Odluke. Provedbeni subjekti stoga bi u aktivnostima za pomoć koje oni provode trebali uključivati informacije o tom internetskom portalu, poticati na njegovo pregledavanje i upotrebu njegovih tehničkih resursa. U promicanju tog internetskog portala trebalo bi osigurati vidljivost Unije. Nadalje, aktivnosti bi se trebale promicati i uz pomoć biltena EU-a izrađenog na razini ravnopravnih partnera.

8.   Procjena učinka

Učinak aktivnosti predviđenih ovom Odlukom trebalo bi tehnički procijeniti nakon njihova dovršetka. Na temelju informacija i izvješća koje pružaju provedbeni subjekti procjenu učinka izvršit će Visoki predstavnik, u suradnji s COARM-om i, prema potrebi, delegacijama Unije u zemljama korisnicama, kao i s drugim relevantnim dionicima.

U odnosu na zemlje koje su ostvarile korist od namjenskog programa pomoći, u sklopu procjena učinka trebalo bi posebno obratiti pažnju na broj zemalja korisnica koje su ratificirale UTO i na razvoj njihovih kapaciteta za kontrolu prijenosa oružja. Takvom procjenom kapaciteta za kontrolu prijenosa oružja u zemljama korisnicama trebalo bi posebno obuhvatiti pripremu i izdavanje relevantnih nacionalnih propisa, ispunjavanje obaveza na temelju UTO-a u pogledu izvješćivanja te ovlasti relevantnih tijela koja su zadužena za kontrolu prijenosa oružja.

9.   Izvješćivanje

Provedbeni subjekti pripremat će redovita izvješća, među ostalim i nakon dovršetka svake aktivnosti. Izvješća bi trebalo dostaviti Visokom predstavniku najkasnije šest tjedana nakon dovršetka relevantnih aktivnosti.

---

(1)  Vidjeti Odluku 2009/1012/ZVSP; Odluku 2010/336/ZVSP; Odluku 2012/711/ZVSP; Odluku 2013/43/ZVSP i Odluku 2013/768/ZVSP.