5.12.2013   

HR

Službeni list Europske unije

L 325/1

(1)

Europska komisija („Komisija”) uvela je Uredbom (EU) br. 513/2013 (2) („Privremena uredba”) privremene antidampinške pristojbe na uvoz kristalnih silicijskih fotonaponskih modula i ključnih elemenata (npr. ćelija i pločica) podrijetlom ili poslanih iz Narodne Republike Kine („NRK” ili „dotična država”).

(2)

Ispitni postupak pokrenut je nakon što je EU ProSun („podnositelj pritužbe”) 25. srpnja 2012. uložio pritužbu u ime proizvođača koji predstavljaju više od 25 % ukupne proizvodnje kristalnih silicijskih fotonaponskih („PV”) modula i ključnih elemenata u Uniji. Pritužba je sadržavala dokaz prima facie dampinga navedenog proizvoda i materijalne štete koja je iz toga proizašla i koja se smatrala dostatnom za opravdanje pokretanja ispitnog postupka.

(3)

Kako je navedeno u uvodnoj izjavi (3) Privremene uredbe, nastavno na zahtjev podnositelja pritužbe koji je bio potkrijepljen potrebnim dokazima, Komisija je 1. ožujka 2013. donijela Uredbu (EU) br. 182/2013 (3) o uvjetovanju evidentiranjem od 6. ožujka 2013. uvoza kristalnih silicijskih fotonaponskih modula i ključnih elemenata (tj. ćelija i pločica) podrijetlom ili poslanih iz Republike Kine. Privremenom uredbom obustavljeno je evidentiranje uvoza za potrebe antidampinškog ispitnog postupka u skladu s člankom 14. stavkom 5. Osnovne uredbe jer je privremenom antidampinškom pristojbom postignuta zaštita od dampinškog uvoza.

(4)

Neke zainteresirane stranke tvrdile su da je odluka o evidentiranju uvoza neosnovana jer nisu ispunjeni uvjeti prema članku 14. stavku 5. Osnovne uredbe. Međutim, te tvrdnje nisu potkrijepljene dokazima ili utemeljene na činjeničnim dokazima. U vrijeme donošenja odluke o obveznom evidentiranju uvoza Komisija je raspolagala dovoljnim dokazima prima facie koji opravdavaju potrebu za evidentiranjem uvoza, posebno nagli porast uvoza u apsolutnom iznosu kao i tržišnog udjela. Stoga je tvrdnje u tom pogledu trebalo odbaciti.

(5)

Odlukom Komisije 2013/423/EU (4) Komisija je prihvatila preuzimanje obveze koje su ponudili proizvođači izvoznici zajedno s Kineskom trgovačkom komorom za uvoz i izvoz strojeva i elektroničkih proizvoda („CCCME”).

(6)

Nakon objave bitnih činjenica i razmatranja na temelju kojih je donesena odluka o primjeni privremenih antidampinških mjera („privremena objava”), kineska vlada i nekoliko zainteresiranih stranaka dostavilo je pisane podneske u kojima su iznijeli svoje stavove o privremenim nalazima. Strankama koje su to zatražile dana je mogućnost da budu saslušane. Udruga za pristupačnu solarnu energiju („AFASE”), koji zastupa uvoznike te subjekte koji se nalaze više i one koji se nalaze niže u poslovnom lancu i jednog uvoznika zatražila je usmenu raspravu, što joj je i omogućeno u prisutnosti službenika Glavne uprave za trgovinu nadležnog za usmena saslušanja.

(7)

Komisija je i dalje prikupljala i provjeravala sve informacije koje je smatrala potrebnima za svoje konačne nalaze. Razmotrene su pisane i usmene primjedbe zainteresiranih stranaka te su, prema potrebi, u skladu s tim izmijenjeni privremeni nalazi.

(8)

Uz to su obavljeni i posjeti radi provjere u poslovnim prostorijama sljedećih trgovačkih društava:

(9)

Udruga AFASE dovela je u pitanje pravnu osnovu posjeta radi provjere obavljene u poslovnim prostorijama Europressedienstazbog toga što on nije zainteresirana stranka u ovom ispitnom postupku i stoga se na njega ne primjenjuje članak 16. Osnovne uredbe. Europapressedienst je, kao što je navedeno u uvodnim izjavama (99) i (120) Privremene uredbe, dostavio informacije o makroekonomskim pokazateljima. Razjašnjeno je da je Komisija provela izravne provjere u poslovnim prostorijama Europressediensta zbog načela dobre uprave kako bi se provjerila pouzdanost i točnost podataka na kojima je Komisija temeljila svoje nalaze.

(10)

Kineska vlada ponovila je tvrdnju da su povrijeđena njezina prava na obranu u pogledu pristupa spisima za zainteresirane strankezato što: i. su bez navođenja „opravdanog razloga” nedostajali podaci iz spisa koji nisu povjerljivi ili u spisima nisu osigurani dovoljno detaljni sažeci ili iznimno nisu navedeni razlozi zbog kojih nisu osigurani sažeci koji nisu povjerljivi, ii. je nedostajala cjelokupna verzija odgovora na upitnik proizvođača iz Unije koja nije povjerljiva i iii. su rokovi za stavljanje na raspolaganje zainteresiranim strankama verzija upitnika s odgovorima proizvođača iz Unije koje nisu povjerljive bili pretjerani.

(11)

i. U pogledu tvrdnje da su u otvorenom spisu nedostajale informacije, zainteresirana stranka nije točno navela o kojim je informacijama riječ. ii. Njezina tvrdnja da na raspolaganje nije stavljena cjelokupna verzija odgovora na upitnik koja nije povjerljiva nije točna. iii. U pogledu rokova za stavljanje na raspolaganje zainteresiranim strankama upitnika s odgovorima proizvođača iz Unije obuhvaćenih uzorkomi koji nisu povjerljivi, dotičnoj je stranci objašnjeno da su upitnici dodani u spis koji nije povjerljiv tek nakon provjere njihove potpunosti i osnovanosti sažetaka. Kako bi se zaštitilo pravo proizvođača iz Unije na zaštitu identiteta, provjereno je da se verzijama upitnika koje nisu povjerljive doista nije otkrivao identitet dotičnih proizvođača iz Unije. Stoga su u nekim slučajevima stranke koje su dostavile upitnike trebale na odgovarajući način ispraviti verzije upitnika koje nisu povjerljive prije nego što ih se moglo staviti na raspolaganje zainteresiranim strankama.

(12)

U svakom slučaju, smatra se da to ni na koji način nije utjecalo na pravo na obranu zainteresiranih stranaka. Komisija je svim zainteresiranim strankama omogućila da na vrijeme iznesu primjedbe na informacije iz otvorenog spisa tako da bi se njihove primjedbe, ukoliko su potkrijepljene dokazima i opravdane, mogle uzeti u obzir prije donošenja bilo kakvih zaključaka u ispitnom postupku. Zainteresirana stranka je i nakon privremene i konačne objave imala sve mogućnosti da iznese primjedbe o upitnicima koje su dostavili proizvođači iz Unije obuhvaćeniuzorkom. Stoga valja napomenuti da su zainteresirane stranke, čak i ako su se objave i pristup otvorenom spisu temeljili na različitim pravnim odredbama, imale dovoljno prilika za iznošenje primjedbi o svim informacijama koje su dostavile stranke u ispitnom postupku. Stoga se ta tvrdnja morala odbaciti.

(13)

Sve zainteresirane stranke obaviještene su o bitnim činjenicama i okolnostima na temelju kojih se namjeravalo preporučiti uvođenje konačne antidampinške pristojbe na uvoz kristalnih silicijskih fotonaponskih modula i njihovih ključnih sastavnih dijelova (tj. ćelija) podrijetlom ili poslanih iz Narodne Republike Kine i konačnog prikupljanja iznosa osiguranih privremenom pristojbom („konačna objava”). Svim je strankama dodijeljen rok unutar kojeg su mogle iznijeti primjedbe na konačnu objavu.

(14)

Primjedbe koje su dostavile zainteresirane stranke razmotrene su i, prema potrebi, uzete u obzir.

(15)

Nakon konačne objave Komisija je zaprimila izmijenjenu ponudu za preuzimanje obveze proizvođača izvoznika zajedno s CCCME-om, koja se odnosi i na usporedni antisubvencijski ispitni postupak. Provedbenom odlukom Komisije 2013/707/EU (5) od 4. prosinca 2013. o potvrdi prihvaćanje preuzete obveze u vezi s antidampinškim i antisubvencijskim mjerama koje se odnose na uvoz kristalnih silicijskih fotonaponskih modula i ključnih elemenata (tj. ćelija) podrijetlom ili poslanih iz Narodne Republike Kine za vrijeme primjene konačnih mjera, Komisija je potvrdila to preuzimanje obveze.

(16)

Nakon uvođenja privremenih mjera neke zainteresirane stranke ponovile su argument da ih je prekomjerna primjena klauzula o povjerljivosti onemogućila u dostavi primjedbe o odabiru uzorka proizvođača iz Unije i time u ostvarivanju njihovih prava na obranu na odgovarajući način. Komisija je na to pitanje već odgovorila u uvodnoj izjavi (9) Privremene uredbe. Budući da o tom pitanju nisu dostavljene nove informacije, potvrđuju se zaključci iz uvodne izjave (9) Privremene uredbe.

(17)

Kineska vlada ponovila je svoju tvrdnju da primjena klauzula o povjerljivosti u vezi s imenima podnositelja pritužbi i proizvođača iz Unije obuhvaćenih uzorkom nije opravdana. Kao što je već navedeno u uvodnoj izjavi (9) Privremene uredbe, proizvođači iz Unije zahtijevali su da njihovi nazivi budu povjerljivi zbog rizika od protumjera. Komisija je smatrala da su ti zahtjevi bili dostatno potkrijepljeni te ih je odobrila. Informacije dostavljene Komisiji kako bi se potkrijepile tvrdnje o riziku od protumjera ne mogu se otkriti trećim strankama jer bi se takvom otkrivanjem poništila svrha zahtjeva za povjerljivošću. Osim toga, u slučaju u kojem je, prema navodima kineske vlade, proizvođač iz Unije preispitao svoj položaj i zahtjevom za pokretanje postupka pred Sudom protiv Privremene uredbe otkrio svoj identitet, više ne postoji osnova za otkrivanje podataka na temelju kojih je zajamčena anonimnost jer je njegov identitet otkriven.

(18)

Nakon privremenog otkrivanja jedna zainteresirana stranka ponovila je da podaci na kojima se temeljio odabir uzorka nisu bili pouzdani, ali bez da je o tome dostavila bilo kakve nove dokaze. Stoga je ta tvrdnja odbačena.

(19)

Nakon konačnog otkrivanja, CCCME je ponovio svoje argumente o metodi kojom je izvršen odabir privremenog uzorka proizvođača iz Unije. CCCME osobito tvrdi da institucije nisu u obzir uzele 120 proizvođača. Komisija je na to pitanje već odgovorila u uvodnoj izjavi (9) Privremene uredbe. Osim toga, institucije su provjerile djelatnosti trgovačkih društava s popisa. Pokazalo se da su popisom obuhvaćeni montažeri, distributeri, povezani uvoznici i proizvođač izvoznik iz Kine, Tajvana i Indije. Time se dakle nije moglo pokazati da su institucije previdjele znatan broj proizvođača iz Unije. Osim toga, CCCME nije naveo druge brojke kojima bi doveo u pitanje ukupnu proizvodnju Unije niti je istaknuo ikakve dokaze koji bi ukazivali na možebitni utjecaj na reprezentativnost uzorka jer nijedan od navodnih dodatnih proizvođača iz Unije, čak i da je bio poznat Komisiji, ne bi bio uključen u uzorak.

(20)

Nakon isključenja pločica iz definicije dotičnog proizvoda, a time i iz obuhvata ovog ispitnog postupka kako se navodi u uvodnoj izjavi (32), konačni uzorak činilo je osam proizvođača iz Unije. Budući da nisu dostavljene dodatne primjedbe u pogledu odabira uzorka proizvođača iz Unije, potvrđuju se nalazi iz uvodnih izjava (7) i (10) Privremene uredbe kako su prethodno izmijenjeni.

(21)

Nakon uvođenja privremenih mjera, kao što se navodi u uvodnoj izjavi (12) Privremene uredbe, Komisija je stupila u kontakt s drugim uvoznicima koji su već surađivali u početnoj fazi ispitnog postupka dostavljanjem osnovnih informacija o svojim djelatnostima povezanima s proizvodom iz ispitnog postupka tijekom razdoblja ispitnog postupka, kao što je navedeno u Obavijesti o pokretanju postupka. Svrha toga bila je utvrditi mogućnost povećanja uzorka nepovezanih uvoznika. Javilo se šest trgovačkih društava koja spadaju među nepovezane uvoznike koji trguju dotičnim proizvodom (tj. proizvod kupuju i zatim ga preprodaju) i bila su spremna dalje surađivati u okviru ispitnog postupka. Od tih šest društava pet ih je odgovorilo u roku. Od pet primljenih odgovora samo su tri bila dostatno potpuna i omogućila su svrhovitu ocjenu. Na temelju toga povećan je uzorak nepovezanih uvoznika te je sada obuhvaćao četiri uvoznika modula koji su činili 2 % do 5 % ukupnog uvoza iz dotične zemlje. Uzimajući u obzir strukturu nepovezanih uvoznika, koji su uglavnom mala i srednja trgovačka društva, nije bilo moguće izraditi uzorak koji predstavlja veći udjel s obzirom na ograničena sredstva kojima institucije raspolažu.

(22)

Budući da nisu dostavljene dodatne primjedbe u pogledu odabira uzorka nepovezanih uvoznika, potvrđuju se uvodne izjave (11) i (12) Privremene uredbe kako su prethodno izmijenjene.

(23)

Nakon privremene objave brojna trgovačka društva koja nisu bila obuhvaćena uzorkom dostavila su primjedbe tvrdeći da je njihov položaj različit od društava obuhvaćenih uzorkom. Ustvrdili su da bi slijedom toga na njih trebale primjenjivati pojedinačne stope pristojbe u skladu s člankom 17. stavkom 3. Osnovne uredbe. Međutim, zbog velikog broja trgovačkih društava koja surađuju (često skupine trgovačkih društava), nije bilo moguće pojedinačno istraživati sva trgovačka društva. Stoga se na ta trgovačka društva, u skladu s člankom 9. stavkom 6., primjenjuje ponderirana prosječna pristojba trgovačkih društava obuhvaćenih uzorkom.

(24)

Budući da nisu dostavljene dodatne primjedbe u pogledu odabira uzorka proizvođača izvoznika, potvrđuju se uvodne izjave (11) i (12) Privremene uredbe.

(25)

Kako je određeno u uvodnoj izjavi (19) Privremene uredbe, ispitni postupak u vezi s dampingom i štetom obuhvatio je razdoblje od 1. srpnja 2011. do 30. lipnja 2012. („razdoblje ispitnog postupka” ili „RIP”). Ispitivanje kretanja važnih za procjenu štete obuhvatilo je razdoblje od 2009. do kraja razdoblja ispitnog postupka („razmatrano razdoblje”).

(26)

Kako je određeno u uvodnim izjavama (20) do (49) Privremene uredbe, privremena definicija dotičnog proizvoda je sljedeća: kristalni silicijski fotonaponski moduli ili ploče te ćelije i pločice vrste koja se rabi u kristalnim silicijskim fotonaponskim modulima ili pločama, podrijetlom ili poslani iz NRK-a. Ćelije i pločice debljine su koja ne prelazi 400 mikrometara. Navedeni je proizvod trenutačno obuhvaćen oznakama KN-a ex 3818 00 10, ex 8501 31 00, ex 8501 32 00, ex 8501 33 00, ex 8501 34 00, ex 8501 61 20, ex 8501 61 80, ex 8501 62 00, ex 8501 63 00, ex 8501 64 00 i ex 8541 40 90 („dotični proizvod”).

(27)

Sljedeće vrste proizvoda isključene su iz definicije dotičnog proizvoda:

(28)

Nakon privremene objave, zainteresirane stranke tvrdile su da iz opsega proizvoda treba brisati pločice jer pločice nemaju jednaka osnovna fizikalna, kemijska i tehnička svojstva kao ćelije i moduli. Uz argumente iznesene tijekom privremene faze, nakon privremene objave iznesena su u vezi s tim i dva dodatna argumenta.

(29)

Prvo, zainteresirane su stranke ustvrdile da se pločice mogu koristiti i za druge namjene osim za proizvodnju ćelija, posebno za proizvodnju integriranih sklopova i ostalih mikro uređaja. Potrebno je s tim u vezi napomenuti da nisu sve pločice obuhvaćene opsegom proizvoda u ovom ispitnom postupku, koji je ograničen na „pločice vrste koja se rabi u kristalnim silicijskim fotonaponskim modulima ili pločama”, a te su pločice „debljine koja ne prelazi 400 mikrometara”. Iako se pločice rabe i za druge primjene, ispitni postupak nikad nije obuhvaćao pločice koje se rabe u proizvodnji drugih proizvoda poput integriranih sklopova. Osim toga, nijedan proizvođač, uvoznik ili korisnik na tržištu drugih vrsta pločica nije se javio s tvrdnjom da će na njihove pločice primjenjivati obvezno evidentiranje ili privremene antidampinške pristojbe. Stoga je potvrđeno da navedene druge vrste pločica nisu obuhvaćene opsegom proizvoda iz ovog ispitnog postupka. To istovremeno dokazuje da pločice nemaju uvijek jednaku krajnju upotrebu kao ćelije i moduli.

(30)

Drugo, zainteresirane stranke ustvrdile su da neprerađene pločice nemaju nijedno od bitnih električnih svojstava kojima se solarne ćelije i moduli razlikuju od ostalih proizvoda. Osobito, pločice nemaju sposobnost proizvodnje električne energije iz sunčevog svjetla, što je ključno svojstvo kristalnih fotonaponskih ćelija i modula.

(31)

Ta se tvrdnja može prihvatiti. Doista, nakon dodatne provjere i u suprotnosti s navodom iz uvodne izjave (36) Privremene uredbe prema kojem „moduli, ćelije i pločice imaju jednaku krajnju upotrebu, odnosno pretvorbu sunčeve svjetlosti u električnu energiju”, samo nakon prerade u ćeliju modul stječe mogućnost proizvodnje električne energije iz sunčeve svjetlosti.

(32)

Zaključeno je da pločice zbog različitih fizikalnih i tehničkih svojstava, koje su tijekom ispitnog postupka definirane inter alia kao sposobnost proizvodnje električne energije iz sunčevog svjetla, treba isključiti iz definicije dotičnog proizvoda, a time i iz opsega ovog ispitnog postupka.

(33)

Zainteresirane stranke ponovile su da ćelije i moduli nisu jedinstven proizvod i stoga bi se trebali procjenjivati razdvojeno, uglavnom ponavljajući argumente na koje je već odgovoreno u uvodnim izjavama (27) do (39) Privremene uredbe. Za razliku od pločica, ćelije i moduli doista imaju jednako osnovno svojstvo, tj. sposobnost proizvodnje električne energije iz sunčeva svjetla. Stoga su te tvrdnje odbačene.

(34)

Nakon konačne objave jedan je izvoznik tvrdio da ćelije same po sebi ne mogu proizvoditi električnu energiju. Navodno se ćelije trebaju ugraditi u module kako bi to bilo moguće. Međutim, svaka ćelija sama po sebi ima sposobnost proizvodnje električne energije iz sunčeva svjetla koja obično iznosi oko 4W. Iako ta snaga nije dovoljna za većinu primjena koje zahtijevaju ugradnju većeg broja ćelija u modul, to ne znači da ćelija sama po sebi već ne posjeduje sposobnost proizvodnje električne energije.

(35)

Nakon konačne objave jedan je izvoznik tvrdio da nemogućnost određivanja uobičajene vrijednosti za module na temelju uobičajene vrijednosti za ćelije, kako se navodi u uvodnoj izjavi (100), pokazuje da se moduli i ćelije ne trebaju smatrati jedinstvenim proizvodom.

(36)

Potrebno je s tim u vezi napomenuti da se u većini antidampinških ispitnih postupaka, uključujući ovaj postupak, usporedba između uobičajenih vrijednosti i izvoznih cijena provodi na temelju vrsta proizvoda. Tako se postupa zato što često vrlo širok raspon vrsta proizvoda dijeli jednaka fizikalna, tehnička i/ili kemijska svojstva, što često dovodi do situacije da vrste proizvoda s bitno različitim troškovima i cijenama potpadaju pod istu definiciju „dotičnog proizvoda”. Sama činjenica da nije moguće utvrditi uobičajenu vrijednost za određenu vrstu proizvoda na temelju uobičajene vrijednosti druge vrste proizvoda samo po sebi ne znači da se te vrste proizvoda ne mogu smatrati jedinstvenim proizvodom. Kako se navodi u uvodnoj izjavi (32), ćelije i moduli doista imaju jednaka osnovna svojstva, inter alia sposobnost proizvodnje električne energije iz sunčeva svjetla.

(37)

Nadalje se tvrdi da bi se, ako su ćelije i moduli jedan jedinstveni proizvod s manjim razlikama prilagodbom cijena ćelija lako mogla utvrditi cijena modula. S tim u vezi treba napomenuti da ne postoji zahtjev da među različitim vrstama dotičnog proizvoda postoje samo manje razlike. Baš nasuprot, dovoljno je da različite vrste dotičnog proizvoda imaju jednaka osnovna fizikalna, tehnička i/ili kemijska svojstva. U ovom predmetu to vrijedi za module i ćelije, među ostalim zbog sposobnosti proizvodnje električne energije iz sunčeva svjetla.

(38)

Ta je stranka tvrdila i da ćelije nisu samo drugačija vrsta modula nego potpuno različit proizvod. Ćelija je zapravo ključni sastavni dio modula. Budući da je ključni sastavni dio modula, ćelija očito nije „potpuno različit proizvod” jer moduli i ćelije imaju jednaka osnovna svojstva, tj. proizvodnju električne energije iz sunčeva svjetla, kao što se navodi u gornjoj uvodnoj izjavi (32).

(39)

Ta je stranka navela i da je pri odabiru uzorka proizvođača iz Unije i kineskih izvoznika u obzir uzeta razlika između ćelija i modula. Stoga je za module i ćelije trebalo odrediti različite stope pristojbi. S tim u vezi potvrđuje se da je pri odabiru uzorka proizvođača iz Unije i kineskih izvoznika doista u obzir uzeta razlika između ćelija i modula, kao što se navodi u uvodnim izjavama (10) i (14) Privremene uredbe. Međutim, takav je odabir izvršen samo da bi se osigurala reprezentativnost uzorka, što samo po sebi ne znači da se ćelije i moduli ne trebaju smatrati jedinstvenim dotičnim proizvodom ili da za ćelije i module treba odrediti različite stope pristojbi. Kako bi se osigurala reprezentativnost uzorka za sve vrste proizvoda, doista je pri odabiru uzorka bilo važno napraviti razliku između ćelija i modula. Nadalje, budući da u vezi s pitanjem definicije ćelija i modula kao jednog proizvoda ili dva odvojena proizvoda postoji određena neodređenost, bilo je potrebno osigurati reprezentativnost za oba moguća ishoda.

(40)

Osim toga, tvrdi se da je uvodna izjava (100), u kojoj se navodi da su troškovi prerade modula znatni, u suprotnosti s uvodnom izjavom (32) Privremene uredbe, u kojoj se navodi da dodana vrijednost nije koncentrirana u određenoj fazi proizvodnog postupka. S tim u vezi podsjeća se da se uvodnom izjavom (100) precizira da troškovna razlika između ćelija i modula iznosi 34 %, što znači da 66 % vrijednosti modula proizlazi iz vrijednosti ćelija. Stoga je zaključeno da dodana vrijednost nije koncentrirana u određenoj fazi proizvodnog postupka.

(41)

Proizvođači izvoznici tvrdili su da činjenica da se preuzetom obvezom uvode različite najniže uvozne cijene i količine za ćelije i module navodno potvrđuje da su moduli i ćelije različiti proizvodi za koje je potrebno provesti dva različita ispitna postupka. Različite najniže uvozne cijene samo su naznaka da su ćelije i moduli različite skupine vrsta proizvoda koje se prodaju po različitim cijenama. Stoga je potrebno odrediti različite cijene kako bi najniže uvozne cijene imale smisla.

(42)

Nadalje, činjenica da su ćelije i moduli različite skupine vrsta proizvoda sama po sebi nije relevantna za definiciju dotičnog proizvoda. Za definiciju dotičnog proizvoda dovoljno je da proizvodi imaju jednaka osnovna svojstva i krajnju upotrebu, što je i slučaj za module i ćelije opisane u uvodnim izjavama (32) i (48).

(43)

Kineska vlada tvrdila je da se procjenom jesu li ćelije i moduli jedinstveni dotični proizvod ne uzimaju u obzir brojni kriteriji koje je odredilo Prizivno tijelo u predmetu EZ – azbest  (6). Međutim, ti se kriteriji rabe za određivanje „istovjetnog proizvoda”, a ne za određivanje dotičnog proizvoda. Drugim riječima, ti se kriteriji moraju rabiti za određivanje istovjetnog proizvoda, primjerice istovjetnog proizvoda koji proizvodi industrija Unije, koji se zatim uspoređuje s dotičnim proizvodom koji izvoze kineski proizvođači izvoznici. Ti kriteriji nisu relevantni za određivanje dotičnog proizvoda. U svakom slučaju, institucije primjećuju da se ni primjenom kriterija iz predmeta EZ– azbest za određivanje dotičnog proizvoda u ovom slučaju ne bi dobio drugačiji ishod. Prvi i drugi kriterij (svojstva, vrsta, kvaliteta te krajnja upotreba) identični su kriterijima fizikalnih, kemijskih i tehničkih svojstava i krajnjoj upotrebi koji se rabe u prethodnim uvodnim izjavama. Treći kriterij (ukus i navike potrošača) u ovom slučaju nije naročito koristan jer su ćelije ključni sastavni dio modula; a u pogledu četvrtog kriterija – tarifnog razvrstavanja – napominje se da se ćelije i moduli mogu deklarirati pod carinskim brojem 8541 40 90, dok se carinski brojevi unutar broja 8501 rabe za električne generatore općenito, a ne posebno za proizvode za solarnu energiju.

(44)

Ostale zainteresirane stranke tvrdile su da se objektivnom primjenom kriterija koje je u prethodnim predmetima utvrdio Sud (7) navodno može zaključiti da su moduli i ćelije različiti proizvodi. S tim u vezi treba napomenuti da je Sud samo naveo niz kriterija koji se mogu uzeti u obzir, ali ne postoji obveza upotrebe svih kriterija u svim predmetima jer svi kriteriji ne moraju biti relevantni. Ti su kriteriji ocijenjeni u uvodnim izjavama (27) do (39) Privremene uredbe, u kojima je utvrđeno da u ovom predmetu niz kriterija nije relevantan. U predmetu Brosmann procjena o tome pripadaju li različite vrste cipela u „dotični proizvod” izvršena je na temelju samo triju kriterija za koje je utvrđeno da su relevantni. Budući da zainteresirane stranke nisu dostavile nikakvo objašnjenje kako bi se objektivnom primjenom kriterija moglo zaključiti da su moduli i ćelije različiti proizvodi, ta se tvrdnja ne može prihvatiti.

(45)

Osim toga, podsjeća se da ćelije i moduli imaju jednaku osnovnu krajnju upotrebu, tj. prodaju se za uključivanje u fotonaponske solarne sustave. Rad modula izravno je povezan s radom ćelija, kao što se navodi u uvodnoj izjavi (28) Privremene uredbe.

(46)

Jedna je zainteresirana stranka tvrdila da se isključivanjem pločica iz opsega proizvoda te zbog opsega prerade potrebne za dobivanje modula iz ćelija pobija tvrdnja da ćelije i moduli imaju jednaku krajnju upotrebu. Tvrdi se i da se ocjena o tome da moduli i ćelije imaju jednaku krajnju upotrebu temelji na pretpostavci da se za pločice, module i ćelije rabi isti proizvodni postupak.

(47)

Prvo, netočan je zaključak da se ocjena o jednakoj krajnjoj upotrebi modula i ćelija temelji na proizvodnom postupku. Iako se obje tvrdnje doista nalaze u istoj uvodnoj izjavi (36) Privremene uredbe, to ne znači da se jedan zaključak temelji na drugoj pretpostavci. Riječju „štoviše” kojom se razdvajaju dva navoda jasno se daje do znanja da se druga tvrdnja ne temelji na prvoj. Nadalje, dvije tvrdnje iznose se kako bi se odgovorilo na razdvojena pitanja iz naslova „Krajnja upotreba i zamjenjivost”. Prva tvrdnja o proizvodnom postupku odnosi se na zamjenjivost, a druga tvrdnja odnosi se na krajnju upotrebu. Stoga je osnovna pretpostavka da se ocjena o tome da moduli i ćelije imaju jednaku krajnju upotrebu temelji na pretpostavci da se za pločice, module i ćelije rabi isti proizvodni postupak netočna.

(48)

U pogledu stvarne krajnje upotrebe ćelija i modula, zainteresirane strane ne dovode u pitanje da se moduli i ćelije prodaju u svrhu uključivanja u fotonaponske solarne sustave. Prema tome, potvrđen je zaključak da moduli i ćelije imaju jednaku krajnju upotrebu.

(49)

Jedna je zainteresirana stranka ustvrdila da u Uniji ne postoji proizvodnja monokristalnih ćelija te da njihov izvoz monokristalnih ćelija ne konkurira industriji Unije. Ispitnim postupkom dokazano je da i u Uniji postoji proizvodnja monokristalnih ćelija. Stoga je taj argument odbačen. U svakom slučaju, Opći sud zaključio je u predmetu Brosmann da „nepostojanje proizvodnje određene vrste proizvoda u Zajednici nije odlučujuće”.

(50)

Zainteresirane stranke tvrdile su da je proširenje opsega ispitnog postupka na proizvode „poslane iz” NRK-a bilo neopravdano jer je ispitni postupak pokrenut samo u odnosu na proizvode podrijetlom iz NRK-a.

(51)

Međutim, roba poslana iz NRK obuhvaćena je već u fazi pokretanja postupka. U točki 5. Obavijesti o pokretanju postupka (8)„trgovačka društva koja dotični proizvod otpremaju iz Narodne Republike Kine, ali smatraju da dio tog izvoza ili čak cijeli izvoz nema carinsko podrijetlo iz Narodne Republike Kine pozivaju se da se uključe u ispitni postupak i dostave sve relevantne podatke”. Stoga je jasno da su sva trgovačka društva koja otpremaju robu iz NRK-a imala mogućnost suradnje u ovom ispitnom postupku. Nadalje, budući da proizvod iz ispitnog postupka često sadrži sastavne i ostale dijelove podrijetlom iz različitih zemalja, u točki 5. Obavijesti o pokretanju postupka najavljeno je da se za rješavanje ovog pitanja „mogu donijeti posebne odredbe”.

(52)

Stoga se smatra da su svi gospodarski subjekti na koje se mjera odnosi propisno obaviješteni o mogućnosti da će se u vezi s robom poslanom iz NRK-a po potrebi donijeti posebne odredbe te su pozvani da surađuju u ispitnom postupku. Stoga opseg ispitnog postupka nije proširen na proizvode „poslane iz NRK-a” jer su oni obuhvaćeni od samog početka postupka.

(53)

Nakon objave zainteresirane stranke tvrdile su da je, bez obzira na odredbe Obavijesti o pokretanju postupka iz uvodne izjave (51), ispitni postupak bio ograničen na robu podrijetlom iz NRK-a bez ocjene učinka robe poslane iz NRK-a.

(54)

S tim u vezi treba napomenuti da su poduzete sljedeće mjere kako bi se tijekom ispitnog postupka osiguralo da se u obzir uzme sva roba poslana iz NRK-a, a ne samo roba podrijetlom iz NRK-a:

(55)

Na temelju toga zaključeno je da su ispitnim postupkom obuhvaćeni svi proizvodi podrijetlom iz ili poslani iz NRK-a te da su nalazima postupka, uključujući ispitni postupak u vezi s dampingom i štetom, obuhvaćeni svi proizvodi podrijetlom iz ili poslani iz NRK.

(56)

Nakon objave zainteresirane stranke tvrdile su da je pritužba sadržavala samo dokaze prima facie o uvozu solarnih ploča podrijetlom iz NRK-a, a ne o proizvodima poslanima iz NRK-a. S tim u vezi potrebno je razjasniti da su pritužbom doista obuhvaćeni proizvodi „iz NRK”, što je vidljivo iz prve stranice spisa ovjerene pečatom koji je dostavio podnositelj prigovora. Prije te stranice postoji i druga stranica spisa u kojoj se doista nalazi izraz „podrijetlom iz Narodne Republike Kine”. Međutim, taj predmet nije dio dokumenta koji je dostavio podnositelj prigovora, nego su ga u obliku prve stranice dodale službe Komisije, uz upotrebu naziva ispitnog postupka i bez ponavljanja imena podnositelja pritužbe. Stoga se smatra da su pritužbom obuhvaćeni svi proizvodi iz NRK, bez obzira jesu li ili nisu podrijetlom iz NRK.

(57)

Kineski proizvođači izvoznici dodatno su tvrdili da se ne može opravdano očekivati da proizvođači izvoznici iz trećih zemalja budu upoznati s mogućnošću da i njihovi proizvodi postanu predmetom ispitnog postupka. S tim u vezi treba napomenuti da se te mjere ne primjenjuju na proizvode koji su u provozu u smislu članka V. GATT-a. Prema tome, te mjere ne utječu na proizvođače izvoznike koji ne posluju u NRK-u. Nadalje, nije se javio nijedan proizvođač izvoznik iz trećih zemalja s tvrdnjom da proizvodi koje izvoze podliježu antidampinškim pristojbama.

(58)

Isti proizvođači izvoznici tvrdili su da proizvođači izvoznici iz trećih zemalja nisu bili pozvani da se jave i nisu dobili mogućnost dokazivanja da njihovi proizvodi nisu dampinški proizvodi. Institucije smatraju da te mjere ne utječu na proizvođače izvoznike koji uopće ne posluju u NRK-u jer su se njihovi proizvodi, ako su i poslani iz NRK-a, tamo nalazili u provozu. Svi ostali proizvođači izvoznici bili su u Obavijesti o pokretanju postupka obaviješteni da je njihovo poslovanje obuhvaćeno ispitnim postupkom.

(59)

Kineska vlada tvrdila je da bez obzira na mogućnost odstupanja od načela da zemlja izvoznica jest zemlja podrijetla, u skladu s člankom 1. stavkom 3. Osnovne uredbe, taj se članak u ovom slučaju ne može primijeniti. U prilog tom navodu tvrde da nije provedena potpuna analiza o tome može li zemlja izvoznica biti i zemlja posrednica. Institucije se ne slažu s tim tumačenjem članka 1. stavka 3. Osnovne uredbe. Nijedna stranka ne osporava postojanje znatne proizvodnje u NRK-u. Utvrđivanje statusa NRK-a kao zemlje podrijetla gotovih proizvoda ovisi o više čimbenika. Analiza dampinga, štete, uzročnosti i interesa Unije koju su provele institucije odnosi se na tu proizvodnju, bez obzira na to imaju li završeni izvezeni proizvodi carinski podrijetlo iz Narodne Republike Kine. Budući da su postojali čvrsti pokazatelji da nisu svi proizvodi koji su barem djelomično proizvedeni u NRK-u proizvodi s carinskim podrijetlom iz NRK-a, institucije su odlučile da je potrebno obuhvatiti i proizvode kojima je NRK samo zemlja posrednica.

(60)

Kineska vlada zatim je tvrdila da zbog toga što nijednom kineskom izvozniku nije odobren MET, ne postoji usporediva cijena za solarne ploče u NRK-u i zato se NRK ne može koristiti kao zemlja posrednica. Međutim, s tim u vezi treba napomenuti da se tri uvjeta iz članka 1. stavka 3. Osnovne uredbe navode samo radi primjera, a uopće ne kao uvjeti koji bi mogli biti relevantni u svim slučajevima. U ovom predmetu, budući da nijednom kineskom izvozniku nije odobren MET, usporedivu cijenu trebalo je odrediti u analognoj zemlji – a ta je usporediva cijena jednaka, bez obzira na to smatra li se NRK zemljom podrijetla ili zemljom posrednicom. Prema tome, pitanje postoji li usporediva cijena u „toj zemlji” nije relevantno jer se u predmetnom ispitnom postupku usporediva cijena ne određuje „u toj zemlji”, nego u analognoj zemlji.

(61)

Nakon privremene objave, zainteresirane stranke ustvrdile su da je definicija „solarnih punjača koji se sastoje od manje od šest ćelija” preuska i da se treba proširiti na proizvode slične funkcije koji nisu obuhvaćeni tom definicijom, primjerice proizvodi slične veličine koji se sastoje od većeg broja manjih ćelija.

(62)

Osim toga, zainteresirane stranke tvrdile su da je definicija „silicijskih fotonaponskih proizvoda koji su trajno integrirani u električnu robu” preuska jer su isključeni samo završeni električni proizvodi, a solarni sastavni dijelovi za integriranje u električne proizvode nisu nužno isključeni.

(63)

Analizom navedenih argumenata zaključeno je da je pri isključenju takvih proizvoda primjerenije dodati kriterij temeljen na tehničkoj normi. Posebno je utvrđeno da se definicijom iz sljedeće norme primjerenije određuju proizvodi koje bi trebalo isključiti iz područja primjene mjera: međunarodna norma IEC 61730-1, Razredi primjene, razred C: Primjene s ograničenim naponom i ograničenom snagom (str. 13.) (9).

(64)

Nakon konačne objave, primljene su primjedbe o isključivanju na temelju navedene međunarodne norme. U njima se tvrdi da bi isključenje bilo primjerenije odrediti ne na temelju norme nego na temelju izlaznog napona i izlazne snage kao „module ili ploče izlaznog napona ne većeg od 50 V DC i izlazne snage ne veće od 50 W isključivo za izravnu upotrebu kao punjači baterije u sustavima istih karakteristika napona i snage”. Ta se tvrdnja mogla prihvatiti te je isključenje napokon određeno u skladu s tom definicijom.

(65)

Druga zainteresirana stranka tvrdila je da bi se integrirani krovni solarni moduli trebali isključiti iz opsega proizvoda u ovom ispitnom postupku jer objedinjuju funkcionalnost solarnog modula s funkcionalnošću crijepa ili škriljevca. Stoga se ne bi mogli neposredno zamijeniti sa standardnim solarnim modulom.

(66)

Međutim, u ispitnom se postupku pokazalo da standardni moduli i integrirani krovni solarni moduli moraju biti u skladu s istim normama za električne instalacije. Osim toga, integrirani krovni solarni modul ne može se jednostavno zamijeniti standardnim modulom iako se može zamijeniti standardnim modulom i crjepovima ili škriljevcem. Ti proizvodi stoga imaju jednako osnovno tehničko svojstvo, a to je proizvodnja električne energije iz sunčeve svjetlosti. Dodana funkcionalnost (koja se inače osigurava krovnim materijalom) ne smatra se bitnom i nije dovoljna za isključenje integriranih krovnih solarnih modula iz opsega proizvoda.

(67)

Nakon konačne objave ista zainteresirana stranka, pozivajući se općenito na predmet u vezi s obućom  (10) te posebno na predmet posebna sportska obuća „STAF” (Special Technology Athletic Footwear), tvrdila je da je nepostojanje dvostruke zamjenjivosti između integriranih krovnih solarnih modula i standardnih solarnih modula naznaka da bi se integrirani krovni solarni moduli trebali isključiti iz opsega mjera. Međutim, razlozi za isključenje STAF-a bili su mnogobrojni, a u predmetu Brosmann  (11) Opći sud nepostojanje dvostruke zamjenjivosti samo po sebi nije smatrao dovoljnim razlogom, što potvrđuje da se vrlo različiti proizvodi kao što su cipele za nošenje po gradu i čizme za planinarenje unatoč razlikama mogu doista smatrati dotičnim proizvodom u zasebnom antidampinškom ispitnom postupku.

(68)

Osim toga, zainteresirana stranka tvrdila je da nepostojanje proizvodnje u EU-u i činjenica da zainteresirana stranka ima pravo intelektualnog vlasništva navodno potvrđuju da su integrirani krovni solarni moduli inovativni i različiti od bilo kojeg drugog proizvoda. Međutim, navodeći ponovno predmet u vezi s obućom koji je navela zainteresirana stranka, u predmetu Brosmann Opći sud je smatrao da „nepostojanje proizvodnje te vrste obuće u Zajednici i postojanje patenta nisu relevantni.” (12) Kao posljedica toga obuća proizvedena patentiranom tehnologijom smatrala se u tom slučaju dotičnim proizvodom.

(69)

Zainteresirana stranka također je tvrdila da bi integrirane krovne solarne module trebalo isključiti iz definicije dotičnog proizvoda jer se prodaju po znatno višim cijenama od cijena standardnih modula. Osim toga, u navedenom predmetu u vezi s obućom, obuća STAF iznad određene cijene bila je isključena iz definicije dotičnog proizvoda. S tim u vezi treba napomenuti da integrirani krovni solarni moduli doista objedinjuju funkcionalnost solarnog modula s funkcionalnošću crijepa ili škriljevca, kao što je navedeno u uvodnoj izjavi (66). Izravna usporedba cijena stoga nema smisla jer se zbog dodatne funkcionalnosti cijene obično povećavaju.

(70)

Kao odgovor na taj argument, zainteresirana stranka tvrdila je da bi na temelju tih argumenata bilo posve nemoguće pozivati se na razlike u cijeni kao na dodatni pokazatelj kojim se opravdava isključenje iz opsega proizvoda. Međutim, to je tumačenje preširoko. U prethodnoj se uvodnoj izjavi tvrdi samo to da u ovom konkretnom slučaju, kada integrirani krovni moduli kombiniraju funkcionalnost dotičnog proizvoda s onom drugog proizvoda (u ovom slučaju krovnog crijepa ili škriljevca), cijena naravno nije bitan čimbenik. To ni u kom slučaju ne znači da u drugim situacijama razlika u cijeni ne može biti koristan pokazatelj kojim se može utvrditi treba li proizvod isključiti iz definicije dotičnog proizvoda.

(71)

Na kraju, zainteresirana stranka tvrdila je da bi njezinom dobavljaču integriranih krovnih solarnih modula trebalo omogućiti preuzimanje obveze u vezi s minimalnim cijenama. Međutim, čini se da dotični kineski izvoznik nije surađivao u ispitnom postupku, a kao stranka koja ne surađuje nije imao pravo sudjelovanja u preuzimanju obveza. Stoga se taj zahtjev ne može prihvatiti.

(72)

S obzirom na navedeno, opseg proizvoda konačno se definira kao kristalni silicijski fotonaponski moduli ili ploče i ćelije vrste koja se rabi u kristalnim silicijskim fotonaponskim modulima ili pločama, podrijetlom ili poslani iz Narodne Republike Kine, osim ako su u provozu u smislu članka V. GATT-a. Ćelije su debljine koja ne prelazi 400 mikrometara. Navedeni je proizvod trenutačno obuhvaćen oznakama KN-a ex 8501 31 00, ex 8501 32 00, ex 8501 33 00, ex 8501 34 00, ex 8501 61 20, ex 8501 61 80, ex 8501 62 00, ex 8501 63 00, ex 8501 64 00 i ex 8541 40 90.

(73)

Sljedeće vrste proizvoda isključene su iz definicije dotičnog proizvoda:

(74)

Nakon isključenja pločica analiza je revidirana isključivanjem podataka i analiza koji se odnose na pločice, osim ako je drugačije određeno. Uzimajući u obzir činjenicu da su pločice činile samo mali postotak uvoza dotičnog proizvoda u Uniju (oko 2 % vrijednosti) tijekom RIP-a, smatra se da isključivanje pločica ima zanemariv učinak na bilo koji od nalaza. Odgovoreno je na sve primjedbe zainteresiranih stranka, ali su isključeni svi navodi u vezi s pločicama, čak i kada su izneseni u okviru pitanja. Stoga svi navodi i povezani podaci o pločicama navedeni u uvodnim izjavama Privremene uredbe više nisu primjenjivi, čak i kada se odgovarajuće uvodne izjave ovom Uredbom potvrde.

(75)

Slijedom toga, privremeni zaključci izmijenjeni u skladu s uvodnim izjavama (26) do (74), konačno su potvrđeni. Za potrebe ovog ispitnog postupka i u skladu s ustaljenom praksom, zaključeno je stoga da sve vrste dotičnog proizvoda treba smatrati dijelom jedinstvenog proizvoda.

(76)

Nakon privremene objave zainteresirane stranke tvrdile su da je određivanje MET-a provedeno izvan roka, tj. nakon tromjesečnog razdoblja utvrđenog u članku 2. stavku 7. točki (c) Osnovne uredbe i da bi ispitni postupak stoga trebalo prekinuti bez odgode.

(77)

Te su stranke u tom pogledu tvrdile da je izmjena Osnovne uredbe (13) kojom je navodno produljen rok za određivanje MET-a na osam mjeseci stupila na snagu tek nakon isteka prethodno primjenjivog roka od tri mjeseca. Izmjena bi se primjenjivala samo na buduće ispitne postupke i na tekuće ispitne postupke u kojima rok za određivanje MET-a u to vrijeme još nije istekao.

(78)

Međutim, u članku 2. izmjene Osnovne uredbe jasno se navodi da „ova Uredba primjenjuje se na sve nove i tekuće ispitne postupke od 15. prosinca 2012.” U tom članku, a zapravo i u cijeloj Uredbi, nema nikakvog pozivanja na ograničenje „ako rok za određivanje MET-a još nije istekao” kako tvrde zainteresirane stranke. Stoga se taj argument ne može prihvatiti.

(79)

Nakon konačne objave nekoliko zainteresiranih stranka ponovilo je svoje tvrdnje da je određenje MET-a provedeno izvan roka, a pri tom nisu dovele u pitanje činjenicu da se izmjena Osnovne uredbe iz uvodne izjave (78) primjenjuje na „sve tekuće ispitne postupke”, što obuhvaća i predmetni ispitni postupak. Slijedom toga, konačno je zaključeno da određivanje MET-a nije provedeno izvan roka.

(80)

Nakon konačne objave jedan je izvoznik tvrdio da nije trebalo uskratiti primjenu MET-a zato što tri trgovačka društva koja su prestala poslovati 2011. nisu imala jedinstven i transparentan sustav osnovnih računovodstvenih podataka. Osobito je doveden u pitanje kriterij po kojem bi računovodstvenom sustavu trgovačko društvo koje je prestalo poslovati svejedno trebalo izraditi takve računovodstvene podatke.

(81)

S tim u vezi treba napomenuti da se računovodstvenim standardima ne određuje koja su trgovačka društva dužna izraditi financijske izvještaje – računovodstvenim standardima određuje se kako te izvještaje treba izraditi. U slučaju NRK-a to je „Računovodstveni standard za poduzeća: osnovni standard” kojim se u članku 4. propisuje da „poduzeće je dužno izraditi financijski izvještaj”. Izrada financijskog izvještaja obvezna je i bez izuzetaka se primjenjuje i na društva koja su prestala poslovati.

(82)

Nadalje, bez obzira na to što su ta društva prestala poslovati, ona su i dalje posjedovala imovinu (uključujući zemljište, zgrade, strojeve i zalihe) i obveze te su postojala kao pravne osobe bar do početka 2013. Stoga se smatra da su ta društva bila obvezna objaviti računovodstvene evidencije za 2011., a nepostojanje tih računovodstvenih evidencija predstavlja povredu drugog kriterija.

(83)

Nakon konačne objave izvoznici su tvrdili i da koristi od povlaštenih poreznih sustava i bespovratnih sredstava ne čine znatan dio njihova prometa, što je navodno potvrđeno u usporednom antisubvencijskom ispitnom postupku.

(84)

U tom pogledu podsjeća se da je na taj argument već odgovoreno u uvodnoj izjavi (65) Privremene uredbe. Naglašeno je da osobito zbog prirode te pogodnosti apsolutna korist primljena tijekom RIP-a nije bitna za procjenu je li poremećaj „znatan”. Ta je tvrdnja stoga odbačena.

(85)

Budući da nisu dostavljene dodatne primjedbe u pogledu tretmana tržišnog gospodarstva, potvrđuju se sva određivanja iz uvodnih izjava (50) do (69) Privremene uredbe.

(86)

Kao što je navedeno u uvodnoj izjavi (70) Privremene uredbe, osamnaest proizvođača izvoznika koji surađuju ili skupina proizvođača izvoznika koji nisu uvršteni u uzorak podnijeli su zahtjeve za pojedinačno ispitivanje u skladu s člankom 17. stavkom 3. Osnovne uredbe. U navedenom slučaju uzorak već obuhvaća sedam skupina društava, koje u pravilu čine brojni proizvođači izvoznici, povezani trgovci i povezani uvoznici u Uniji i trećim zemljama. Pojedinačno ispitivanje osamnaest dodatnih (skupina) proizvođača izvoznika, uz sedam skupina proizvođača izvoznika uvrštenih u uzorak, bilo bi nepotrebno teško i onemogućilo pravovremeni dovršetak ispitnog postupka.

(87)

Budući da nisu dostavljene dodatne primjedbe u pogledu pojedinačnog ispitivanja, potvrđuju se sva određivanja iz uvodnih izjava (70) do (71) Privremene uredbe.

(88)

Zainteresirane stranke primijetile su da Indija nije prikladna analogna zemlja zbog odredaba o lokalnom sadržaju za projekte u okviru „Jawaharlal Nehru National Solar Mission” (JNNSM). Jedna je stranka tvrdila da je propisan udjel lokalnog sadržaja od 75 %, a druga da indijski proizvođači mogu zaračunavati više cijene za module koji su 100 % proizvedeni u Indiji. Zatim su tvrdili da ti zahtjevi znatno povećavaju cijenu lokalnih proizvoda. Kako bi to potkrijepili, dostavili su članak iz indijskog tiska (14). Međutim, taj je članak objavljen gotovo godinu dana nakon završetka RIP-a, a nije podnesen nijedan dokaz o njegovu utjecaju tijekom RIP-a.

(89)

U istom se članku, međutim, navodi da je indijska industrija solarnih ploča suočena s „oštrom konkurencijom zapadnih i kineskih proizvođača”. Tome u prilog govori i stalno povećanje uvoza u Indiju, kao što se navodi u uvodnoj izjavi (92). Premda zahtjevi o lokalnom sadržaju mogu doista u određenoj mjeri utjecati na indijsko domaće tržište, može se donijeti nedvosmislen zaključak da je indijsko tržište konkurentno i da se na njemu brojna indijska i strana poduzeća međusobno učinkovito natječu.

(90)

Osim toga, u skladu s podacima koje je objavio JRC (15), većina projekata u okviru JNNSM-a počet će s radom od 2015. Ciljna vrijednost za fotonaponske sustave priključene na električnu mrežu u okviru JNNSM-a iznosila je za 2012. samo 50 MW u odnosu na 1 GW ukupnog kapaciteta priključenog na električnu mrežu u Indiji još u lipnju 2012. To pokazuje da je tijekom RIP-a opseg kapaciteta u okviru JNNSM-a u odnosu na ukupni kapacitet solarnih instalacija u Indiji bio manji od 5 %, pa je učinak JNNSM-a i odnosnih zahtjeva za lokalni sadržaj, ako je i postojao tijekom RIP-a, što zainteresirane stranke nisu utvrdile, u najboljem slučaju vrlo ograničen. Većina instalacija tijekom RIP-a nalazila se u državi Gujarat (oko 65 %), a pokrenute su državnim programima potpore.

(91)

Zainteresirane stranke tvrdile su da je indijsko tržište tijekom RIP-a de facto bilo zaštićeno od uvoza podrijetlom iz raznih izvora, uključujući NRK, zato što se pokretanje antidampinškog ispitnog postupka naziralo od početka 2012. Indija je doista 23. studenoga 2012. pokrenula antidampinški postupak protiv uvoznih solarnih ćelija i modula iz NRK-a, Malezije, Tajvana i SAD-a, tj. gotovo pet mjeseci po završetku RIP-a.

(92)

Te tvrdnje međutim nisu potkrijepljene kretanjima uvoza solarnih ćelija i modula koje se navode u indijskim vanjskotrgovinskim statistikama (16):

(93)

U prethodnoj tablici pokazano je da se u razdoblju između 2010/2011. i 2011/2012. uvoz solarnih ćelija i modula iz NRK-a dramatično povećao za više od 600 %, a sveukupni uvoz povećao se za više od 400 %. Nakon toga je vrijednost uvoza nešto opala, ali su pale i cijene solarnih ćelija i modula. Doista, pad vrijednosti uvoza između 2011/12. i 2012/13. odgovara padu cijena koji za isto razdoblje navode specijalizirane konzultantske kuće poput pvXchange, što upućuje na zaključak da je obujam uvoza ostao prilično stabilan u razdoblju između 2011/12. i 2012/13. Stoga se zaključuje da indijsko tržište tijekom RIP-a de facto nije bilo zaštićeno od uvoza podrijetlom iz raznih izvora, uključujući NRK.

(94)

Nakon konačne objave kineska vlada tvrdila je da je 6. veljače 2013. SAD zatražio savjetovanje s Indijom na temelju postupaka rješavanja sporova u okviru WTO-a u vezi sa zahtjevima za lokalni sadržaj iz JNNSM-a. Posljedice pravila o lokalnom sadržaju, zajedno s antidampinškim ispitnim postupkom navedenim u (91), navodno su dovele do smanjenja od 38 % (izraženo kao vrijednost) u razdoblju travanj 2012. – ožujak 2013. u odnosu na prethodnu godinu, što je u suprotnosti s povećanjem u prethodnim godinama.

(95)

S tim u vezi treba napomenuti da je smanjenje vrijednosti uvoza posljedica smanjenja cijena, a ne obujma uvoza. Nakon konačne objave jedna zainteresirana stranka dostavila je podatke o kretanju uvoza solarnih ćelija i modula na indijskom tržištu u razdoblju od 2010. do ožujka 2013., izražene u obujmu. Ti podaci pokazuju stalan rast obujma uvoza solarnih modula i ćelija na indijskom tržištu. Stoga je zaključeno da indijsko tržište de facto nije bilo zaštićeno zbog očekivanog antidampinškog ispitnog postupka, a učinci zahtjeva o lokalnom sadržaju u okviru JNNSM-a iz prethodne uvodne izjave (90), koji se navode, ali ne dokazuju, bili su u najboljem slučaju ograničeni i nisu spriječili stalan porast obujma uvoza.

(96)

Uz to se napominje da razdoblje travanj 2012. – ožujak 2013., u kojem se navodno pokazuju učinci JNNSM-a na uvoz u Indiju, uglavnom slijedi nakon RIP-a. Stoga je bilo kakav mogući učinak navodnog smanjenja na RIP samo ograničen.

(97)

Jedna zainteresirana stranka tvrdila je da je Tata Power Solar („Tata”) tek nedavno ušla na tržište i stoga nije prikladan proizvođač iz analogne zemlje. S tim u vezi treba napomenuti da to društvo, koje se prije nazivalo „Tata BP Solar”, proizvodi solarne module od 1989. i stoga se ne može smatrati da je tek nedavno ušlo na tržište. Doista, prema informacijama koje je dostavila jedna zainteresirana stranka, Tata je ušla na tržište znatno ranije od pet najvećih kineskih izvoznika obuhvaćenih uzorkom.

(98)

Jedna zainteresirana stranka tvrdila je da bi Tajvan bio prikladnija analogna zemlja od Indije jer je veličina tajvanskih poduzeća usporedivija s kineskim izvoznicima, a postoji i suradnja među tajvanskim proizvođačima. Druge su zainteresirane stranke zapitale je li odabir Indije razuman s obzirom na to da je poduzeće Tata relativno maleno, a da pritom nisu predložile prikladniju alternativu.

(99)

Tajvanska poduzeća doista su surađivala. Jedno je surađivalo u potpunosti, a drugo je surađivalo samo djelomično. Međutim, jedino tajvansko poduzeće koje je u potpunosti surađivalo manje je od poduzeća Tata, osobito u pogledu obujma prodaje i proizvodnje modula, koji čine oko 90 % prodaje dotičnog proizvoda, pri čemu je Tatina prodaja znatno veća od prodaje tajvanskog poduzeća čija je prodaja u tom pogledu zanemariva, kao što se navodi u uvodnoj izjavi (76) Privremene uredbe. Nakon konačne objave jedna izvoznik postavio je pitanje je li od tajvanskog poduzeća koje je djelomično surađivalo zatraženo da dostavi podatke koji nedostaju. U tom smislu upućuje se na uvodnu izjavu (76) Privremene uredbe u kojoj se objašnjava da se Tajvan nije mogao koristiti kao analogna zemlja zato što tajvanska poduzeća koja su surađivala proizvode gotovo isključivo ćelije, dok većinu kineskog izvoza čine uglavnom moduli. To se odnosi i na tajvansko poduzeće koje je djelomično surađivalo. Budući da je taj proizvođač iz navedenog razloga već ocijenjen kao neprikladan, od njega nije bilo primjereno tražiti dodatne podatke.

(100)

Ista zainteresirana stranka tvrdila je da zbog gotovo potpunog izostanka prodaje modula Tajvan ne treba isključiti kao analognu zemlju per se jer se troškovi potrebni za preradu ćelija u module mogu lako utvrditi. Međutim, tu tvrdnju ne potkrjepljuju činjenice iz ovog ispitnog postupka. Proizvodnja modula iz ćelije zahtijeva više proizvodnih faza, tijekom kojih se stvara znatan dio dodane vrijednosti modula. Kao što se navodi u uvodnoj izjavi (137) Privremene uredbe, tijekom RIP-a prosječna razlika u cijeni između ćelija i modula iznosila je 555,92 EUR ili 54 %, dok je prosječna razlika u troškovima iznosila 377,99 EUR ili 34 %. To bi značilo da bi se znatan dio moguće tajvanske uobičajene vrijednosti za module trebao temeljiti na prilagodbama za troškove prerade, što se ne može smatrati razumnijim od zemlje u kojoj se uobičajena vrijednost može temeljiti na domaćim prodajnim cijenama za najveći dio dotičnog proizvoda. Stoga se smatra da je odabir Indije kao analogne zemlje razuman, uzimajući u obzir dostupne pouzdane podatke.

(101)

Druga zainteresirana stranka tvrdila je da nisu navedeni razlozi zašto SAD nije uzet u obzir kao primjerena analogna zemlja. U tom smislu upućuje se na uvodnu izjavu (74) Privremene uredbe, u kojoj se jasno navodi „da SAD ne bi bila prikladna analogna zemlja uglavnom zbog činjenice da je tržište SAD-a bilo zaštićeno od kineskog uvoza tijekom dijela RIP-a antidampinškim i antisubvencijskim mjerama.” Budući da nisu dobivene nikakve primjedbe o zaštiti američkog tržišta, stajalište u vezi s tim ostaje nepromijenjeno.

(102)

Zainteresirane stranke tvrdile su da je rezultat izračuna dampinga pogrešan zbog razlika u ekonomiji razmjera između kineskih i indijskih proizvođača. Stoga je provjereno postoji li doista korelacija između obujma proizvodnje poduzeća i njegove dampinške marže.

(103)

Od sedam skupina trgovačkih društava obuhvaćenih uzorkom, dvije skupine obuhvaćaju srednje velika trgovačka društva (Jinzhou Yangguang i Delsolar), a pet skupina obuhvaća velika trgovačka društva (JingAo, LDK, Suntech, Trina i Yingli). Među trgovačkim društvima srednje veličine, Jinzhou Yangguang ima najnižu, a Delsolar ima najvišu maržu. Pet većih trgovačkih društava nalazi se između njih. To jasno pokazuje da ne postoji nikakva korelacija između ekonomija razmjera i dampinških marži. Stoga se smatra da je izračun dampinga nije pogrešan zbog razlika u ekonomiji razmjera između kineskih i indijskih proizvođača.

(104)

Nakon konačne objave zainteresirane stranke tvrdile su da nepostojanje ikakve korelacije između ekonomija razmjera i dampinških marži ne pokazuje da nema učinka ekonomija razmjera i usporedivosti cijena. U situaciji u kojoj se dampinška marža temelji na jednakoj uobičajenoj vrijednosti za sve izvoznike, kao što je to u ovom slučaju, dampinšku maržu uglavnom pokreću izvozne cijene. Prema tome, nepostojanje ikakve korelacije između ekonomija razmjera i dampinške marže jednako tako dokazuje nepostojanje ikakve korelacije između ekonomija razmjera i prodajnih cijena. Stoga se zaključuje da u ovom slučaju razlike u ekonomijama razmjera ne utječu na usporedivost cijena.

(105)

Jedna zainteresirana stranka tvrdila je da je proizvođač iz analogne zemlje na domaćem tržištu imao iznimno visoke prodajne cijene, koje su navodno znatno više od prodajnih cijena u industriji Unije, zato što dampinška marža znatno premašuje maržu sniženja. Ta se tvrdnja temelji na usporedbi indijskih uobičajenih vrijednosti s prodajnim cijenama industrije Unije. Međutim, ta je usporedba pogrešna jer se indijske uobičajene vrijednosti temelje samo na profitabilnoj prodaji. Osobito u okolnostima u kojima industrija Unije ostvaruje gubitke, ne čudi da profitabilne cijene u Indiji premašuju prosječne cijene industrije Unije. Prema tome, činjenica da indijska uobičajena vrijednost premašuje prosječnu cijenu industrije Unije ne dokazuje da je odabir Indije kao analogne zemlje nerazuman.

(106)

Jedna zainteresirana stranka tvrdila je da su Tatine cijene iskrivljene jer je povezana s poduzećem Tata Power koje proizvodi energiju. Time se navodno omogućuje da Tata naplaćuje više cijene u područjima u kojima usluge pruža Tata Power. Međutim, to nije ničim potkrijepljeno niti je dostavljen izračun tog navodnog učinka. Stoga se taj zahtjev ne može prihvatiti.

(107)

Nakon konačne objave jedan izvoznik tvrdio je da je Tata nekonkurentno poduzeće s visokim proizvodnim troškovima i prodajnim cijenama, što je navodno razlog zbog kojega se BP Solar u prosincu 2012. povukao iz zajedničkog ulaganja. To je potkrijepljeno člankom iz tiska u kojem se navodi da „BP-ov izlazak iz solarne industrije nakon dobrih četiri desetljeća pokazuje u kojoj je mjeri tržište solarne energije postalo konkurentno i prenapučeno.” U tom se članku, međutim, ne izdvaja Tata kao nekonkurentno poduzeće nego se govori općenito o situaciji na tržištu solarnih ploča i „bespoštednoj utakmici koja obilježava industriju” te da su „mnoga poduzeća po cijelom svijetu zatvorila tvornice, otpustila tisuće radnika i proglasila stečaj”. U tom se članku dakle ne pokazuje da je Tata nekonkurentno poduzeće s visokim troškovima proizvodnje i prodajnim cijenama.

(108)

Nakon objave jedan izvoznik tvrdio je da Tata zbog znatnog uvoza ćelija nije uvrštena kao dio domaće indijske industrije u tekućem antidampinškom postupku u Indiji navedenom u uvodnoj izjavi (91). Premda je doista potvrđeno da Tata nije dio domaće indijske industrije u tekućem antidampinškom postupku u Indiji, to ne znači automatski da Tata nije prikladan proizvođač iz analogne zemlje. Uobičajena vrijednost temeljila se isključivo na ćelijama i modulima koje je Tata proizveo u Indiji, a ne na uvezenim proizvodima. Činjenica da su u proizvodnji nekih proizvoda korišteni uvezeni sastavni dijelovi ne znači da dobivena uobičajena vrijednost nije reprezentativna za Indiju, upravo suprotno jer se uglavnom temelji na prodajnim cijenama, a ne na troškovima.

(109)

Kineska vlada tvrdila je da Tatin obujam prodaje modula navodno predstavlja samo 0,3 % kineskog izvoza u EU i ne može se smatrati reprezentativnim, pozivajući se na odluku Suda u predmetu Detlef Nölle  (17). U tom je predmetu Sud smatrao da je, u slučaju kada ukupna proizvodnja u nekoj zemlji iznosi samo 1,25 % obujma izvoza u EU, to pokazatelj da dotično tržište nije jako reprezentativno. U ovom slučaju kineska vlada nije usporedila ukupnu proizvodnju u Indiji s ukupnim kineskim izvozom, nego samo proizvodnju jednog indijskog poduzeća s ukupnim izvozom svih kineskih izvoznika. Ta je usporedba pogrešna jer na konkurentnom tržištu s većim brojem igrača količine koje se odnose samo na jednog proizvođača ne upućuju na reprezentativnost tržišta u cijelosti. Osim toga, to nije ni usporedba provedena u predmetu Detlef Nölle, u kojem je ukupna proizvodnja zemlje uspoređena s ukupnim izvozom. Prema podacima koje je dostavila Kineska gospodarska komora za uvoz i izvoz strojeva i elektroničkih proizvoda (CCCME), predviđa se da će proizvodnja u Indiji premašiti 2 GW prije kraja 2012., tj. nedugo nakon završetka RIP-a. Ta bi proizvodnja bila jednaka 14 % kineskog izvoza u EU, što je znatno iznad 5 % okvirnog praga navedenog u odluci u predmetu Detlef Nölle.

(110)

Nakon objave jedna zainteresirana stranka upozorila je na činjenicu da Tata nema vertikalnu integraciju i mora nabavljati pločice od trećih stranka. Navodno nepostojanje vertikalne integracije dovodi do povećanja troškova u usporedbi s vertikalno integriranim kineskim proizvođačima. Međutim, taj navod nije bio potkrijepljen. Konkretno, ukupni trošak za poduzeće Tata bio bi viši samo ako bi njihova nabavna cijena za pločice bila viša od cijene proizvodnje pločice, što nije izvjesno jer su mnoga poduzeća iz solarnog sektora tijekom RIP-a trpjela gubitke. Nadalje, čak i veliki vertikalni integrirani kineski proizvođači često su kupovali znatne količine pločica od neovisnih dobavljača, što ide u prilog zaključku da nedostatak vertikalne integracije koja obuhvaća pločice neće nužno dovesti do viših cijena modula i ćelija.

(111)

Jedna zainteresirana stranka tvrdila je da je analogna zemlja nekonkurentna. Tu je tvrdnju potkrijepila činjenicom da je proizvodnja solarnih ćelija 2013. na najnižoj razini u posljednjih 5 godina. U izvješću koje ta zainteresirana stranka citira navodi se, međutim, da je indijska proizvodnja ćelija tijekom RIP-a i dalje bila na visokoj razini, blizu evidentiranog maksimuma. Do znatnog smanjenja proizvodnje došlo je nakon RIP-a, stoga ono nije utjecalo na rezultate ispitnog postupka.

(112)

Sljedeći dokaz u prilog tvrdnji da je analogna zemlja nekonkurentna bio je antidampinški postupak spomenut u prethodnoj uvodnoj izjavi (91). Institucije napominju da je taj ispitni postupak u tijeku, stoga se iz njega ne mogu donijeti nikakvi zaključci. Antidampinški postupci općenito nisu pokazatelj nedostatka tržišne utakmice, nego pokazatelj da domaća industrija smatra da je izložena nepoštenim trgovinskim praksama konkurenata iz trećih zemalja.

(113)

Sve u svemu, Komisija smatra da odabir Indije kao analogne zemlje nije nerazuman.

(114)

Budući da nisu dostavljene dodatne primjedbe u pogledu analogne zemlje, potvrđuju se sva određivanja iz uvodnih izjava (72) do (77) Privremene uredbe.

(115)

Nakon privremene objave jedna zainteresirana stranka primijetila je da indijska poduzeća uglavnom prodaju module koji se ne priključuju na mrežu, a skuplji su i imaju više troškove od modula za priključivanje na mrežu koje prodaju kineski izvoznici. Nadalje, tvrdi se da moduli koji se ne priključuju na mrežu u pravilu imaju nižu izlaznu snagu od modula za priključivanje na mrežu.

(116)

S tim u vezi treba napomenuti da su utvrđene različite uobičajene vrijednosti za module „standardne veličine” s više od 36 ćelija koji se u pravilu priključuju na mrežu i za module s najviše 36 ćelija, koji se u pravilu ne priključuju na mrežu. Stoga se smatra da je odgovarajuća uobičajena vrijednost utvrđena za sve vrste proizvoda, uključujući module za priključivanje na mrežu i module koji se ne priključuju na mrežu.

(117)

Druga zainteresirana stranka navela je da trgovačko društvo Tata posluje i kao nositelj projekata, stoga se promet tog poduzeća ne može usporediti s prometom kineskih proizvođača izvoznika koji prodaju isključivo module. S tim u vezi treba napomenuti da se usporedba između indijskih domaćih cijena i kineskih izvoznih cijena isključivo odnosi na prodaju modula, a pri utvrđivanju uobičajene vrijednosti u obzir se nije uzimala prodaja cjelovitih projekata ili integriranih rješenja jer se ne smatraju usporedivim.

(118)

Budući da nisu dostavljene dodatne primjedbe u pogledu uobičajene vrijednosti, potvrđuju se sva određivanja iz uvodnih izjava (78) do (86) Privremene uredbe.

(119)

Nakon privremene objave određeni uvoznici u uzorku dostavili su primjedbe o manje važnim pitanjima o izvoznoj cijeni upotrijebljenoj za određivanje dampinške marže. Opravdane primjedbe uzete su u obzir, što je dovelo do manjih preinaka dampinške marže dotičnih trgovačkih društava.

(120)

Budući da nisu dostavljene dodatne primjedbe u pogledu izvoznih cijena, potvrđuju se sva određivanja iz uvodnih izjava (87) do (89) Privremene uredbe.

(121)

Nakon privremene objave određeni uvoznici u uzorku dostavili su primjedbe o manje važnim pitanjima o prilagodbama upotrijebljenima za određivanje izvoznih cijena. Opravdane primjedbe uzete su u obzir, što je dovelo do manjih preinaka dampinške marže dotičnih trgovačkih društava.

(122)

Nakon privremene objave otkrivena je administrativna pogreška koja je dovela do pogrešne prilagodbe uobičajene vrijednosti s obzirom na troškove domaće vozarine. Ta je pogreška ispravljena i dovela je do blagog smanjenja dampinških marži.

(123)

Nakon objave jedna zainteresirana stranka tvrdila je da bi bilo opravdano uzeti u obzir prilagodbe za razliku u razini trgovine jer ta stranka ne prodaje izravno montažerima, nego preprodavateljima i distributerima. Ta je stranka zatražila detaljne informacije o prodajnim kanalima proizvođača iz analogne zemlje, koji se nisu mogli otkriti zbog zaštite povjerljivih informacija. Umjesto toga, baza kupaca proizvođača iz analogne zemlje razvrstana je u različite kategorije po obujmu prodaje, što je pokazalo da prilagodbe za razliku u razini trgovine nisu opravdane.

(124)

Zainteresirana stranka je u odgovoru na tu analizu dopustila da bi razlika u prodanim količinama rezultirala razlikom u cijeni, ali je ostala pri tvrdnji da bi navodno zaračunavali više cijene montažerima nego distributerima/preprodavateljima čak i kada bi montažer kupovao sličnu količinu kao i distributer/preprodavatelj. Međutim, ta tvrdnja nije potkrijepljena, stoga se ne može uzeti u obzir.

(125)

Budući da nisu dostavljene dodatne primjedbe u pogledu izvoznih cijena, potvrđuju se sva određivanja iz uvodnih izjava (90) do (92) Privremene uredbe.

(126)

Jedan proizvođač izvoznik u uzorku zatražio je potpuno otkrivanje izračuna dampinga koji se odnosi na njega, tvrdeći da inače ne bi mogao dati primjedbe o točnosti izračuna. Budući da tom poduzeću nije odobren MET, njegova uobičajena vrijednost temelji se na podacima iz Indije kao analogne zemlje. S obzirom na to da je samo jedan proizvođač u analognoj zemlji potpuno surađivao u ispitnom postupku, podaci iz analogne zemlje ne mogu se objaviti za razinu vrste proizvoda zbog zaštite povjerljivih informacija. Stoga se taj zahtjev treba odbaciti.

(127)

Za trgovačka društva u uzorku ponderirana prosječna uobičajena vrijednost svake vrste istovjetnog proizvoda utvrđena za analognu zemlju uspoređena je s ponderiranom prosječnom izvoznom cijenom odgovarajuće vrste dotičnog proizvoda, kako je predviđeno člankom 2. stavkom 11. i stavkom 12. Osnovne uredbe.

(128)

Ponderirana prosječna dampinška marža proizvođača izvoznika koji surađuju, a nisu uključeni u uzorak izračunana je u skladu s odredbama članka 9. stavka 6. Osnovne uredbe. U skladu s tim, ta je marža utvrđena na temelju marži utvrđenih za proizvođače izvoznike u uzorku.

(129)

Na temelju toga, konačna dampinška marža za trgovačka društva koja surađuju, a nisu uvrštena u uzorak iznosi 88,1 %.

(130)

U pogledu svih ostalih proizvođača izvoznika iz NRK-a dampinške marže utvrđene su na temelju dostupnih činjenica u skladu s člankom 18. Osnovne uredbe. Zato je najprije utvrđena razina suradnje usporedbom obujma izvoza u Uniju koji su prijavili proizvođači izvoznici koji surađuju s ukupnim obujmom kineskog izvoza, kao što se navodi u uvodnoj izjavi (167).

(131)

Budući da je suradnja predstavljala više od 80 % ukupnog kineskog uvoza u Uniju, razina suradnje može se smatrati visokom. S obzirom na to da nema razloga vjerovati da neki proizvođač izvoznik namjerno ne bi surađivao, preostala dampinška marža postavljena je na razinu trgovačkog društva u uzorku s najvišom dampinškom maržom. To se smatralo primjerenim jer nije bilo naznaka da su trgovačka društva koja ne surađuju vršila damping na nižoj razini te kako bi se osigurala učinkovitost mjera.

(132)

Na temelju toga, konačne dampinške marže, izražene kao postotak cijene CIF na granici Unije, neocarinjeno, iznose:

(133)

Istovjetni proizvod u Uniji proizvode 215 proizvođača. Institucije su provjerile tvrdnje zainteresiranih stranka da je riječ o većem broju i tom je provjerom otkriveno da su navodni dodatni proizvođači u stvarnosti bili uglavnom proizvođači izvoznici, s njima povezani uvoznici, distributeri i montažeri.

(134)

Nakon privremene objave, nekoliko stranaka osporavalo je činjenicu da su podaci koje je dostavio Europressedienst, neovisno društvo za konzalting („konzultant”) rabljeni za utvrđivanje, inter alia, proizvodnje Unije, proizvodnog kapaciteta Unije te ostalih makroekonomskih pokazatelja štete koji se odnose na industriju Unije i podatke o uvozu. Te stranke dovele su u pitanje neovisnost konzultanta tvrdeći da je povezan s podnositeljem pritužbe. Zatražili su i da im se objasni na temelju čega je Komisija odabrala konzultanta i doveli u pitanje stručnost u prikupljanju gospodarskih podataka povezanih s fotonaponskim sektorom. S tim u vezi tvrdili su da je Komisija svoje nalaze trebala temeljiti na podacima iz ostalih dostupnih izvora, osobito poznatih istraživačkih instituta. Naposljetku, kako bi osporio pouzdanost podataka prikupljenih od konzultanta, AFASE je uputio na najbolju praksu za podnošenje gospodarskih dokaza i prikupljanje podataka u slučajevima u vezi s primjenom članaka 101. i 102. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) i u slučajevima koncentracije poduzetnika.

(135)

Kad je riječ o navodnim vezama između konzultanta i podnositelja pritužbe, predmetne zainteresirane stranke nisu podnijele dokaze o postojanju takve veze. Osim toga, tijekom ispitnog postupka nije ustanovljeno postojanje veze koja nije čisto poslovne prirode. Nakon konačne objave jedna je zainteresirana stranka tvrdila da postoje pokazatelji da se dokazi prima facie koje je u pritužbi dostavio podnositelj pritužbe industrija Unije temelje na podacima koje je dostavio isti konzultant. Premda se potvrđuje da su nalazi za neke pokazatelje doista bili slični dokazima navedenima u pritužbi, to nužno ne znači da su utvrđeni samo na temelju jednog izvora. S tim u vezi, podnositelj pritužbe navodi razne izvore kojima se poslužio.

(136)

Kako je objašnjeno u uvodnoj izjavi (99) Privremene uredbe, Komisija je smatrala primjerenim upotrijebiti te konzultantske usluge u tekućem ispitnom postupku zbog nedostupnosti potrebnih makroekonomskih podataka iz ostalih javno dostupnih izvora kojima je obuhvaćeno cjelokupno tržište Unije te ostalih podataka o uvozu. Prije odabira Europressediensta Komisija je ocijenila metodologiju kojom se služi konzultant u prikupljanju relevantnih podataka te njegovu sposobnost da potrebne podatke dostavi posebno za sve vrste proizvoda i za cjelokupno razmatrano razdoblje.

(137)

Osim toga, podaci primljeni od konzultanta unakrsno su provjereni, kad je to bilo moguće tijekom ispitnog postupka, u odnosu na ostale dostupne javne izvore i potom potvrđeni. S tim u vezi treba napomenuti da na tržištu djeluje nekoliko istraživačkih poduzeća specijaliziranih za fotonaponske statistike i da dostavljeni podaci gotovo nikad nisu istovjetni. Razlog tomu je činjenica da je istraživačkim institutima teško utvrditi točne podatke te će se stoga pokazatelji fotonaponskog tržišta uvijek temeljiti na procjenama, neovisno o tome tko te podatke dostavlja. U tom se kontekstu unakrsna provjera Komisije sastojala od usporedbe kretanja podataka primljenih od konzultanta s kretanjima jednakih podataka koje su o istoj temi objavile ostale istraživačke organizacije, Zajednički istraživački centar Komisije („JRC”) i Europsko udruženje fotonaponske industrije („EPIA”), ako su takvi podaci bili dostupni. Kao rezultat unakrsne provjere nisu primijećene znatne razlike, a kretanja unakrsno provjerenih indikatora bila su vrlo slična. Stoga se privremeni nalazi ne temelje samo na podacima primljenima od konzultanta, već i na analizi i ocjeni tih podataka koje je provela Komisija. Osim toga, kako je navedeno u uvodnoj izjavi (9), nakon uvođenja privremenih antidampinških mjera u prostorima konzultanta obavljen je posjet radi provjere. Komisija je na licu mjesta izvršila provjeru prostora konzultanta kako bi provjerila pouzdanost metodologije i dostavljenih podataka. Provjera na licu mjesta izvršena je u cilju potpore unakrsnoj provjeri podataka koju je izvršila Komisija i kako bi se dobilo dodatno osiguranje u pogledu pouzdanosti i kvalitete podatka i povezane metodologije.

Provjera na licu mjesta smatra se primjerenom u primjeni načela dobrog upravljanja, čak i ako te podatke nije dostavila zainteresirana stranka nego konzultant. Tako je Komisija dobila dodatno osiguranje pouzdanosti podataka primljenih od konzultanta.

(138)

Jedna je stranka tvrdila da je metodologija unakrsne provjere podataka kojom se koristila Komisija nije dovoljno detaljno objašnjena te su tražili da se otkriju ostali izvori upotrijebljeni u unakrsnoj provjeri podataka. Ta je stranka nadalje tvrdila da je primijenjena metodologija u svakom slučaju nevaljana sve dok se uspoređuju samo trendovi iz različitih izvora, a ne apsolutne vrijednosti.

(139)

Ostali izvori za unakrsnu provjeru podataka koje je dostavio konzultant izvješća su koja su o istim temama objavili Zajednički istraživački centar (JRC) i Europsko udruženje fotonaponske industrije (EPIA). U pogledu usporedbe podataka s drugim izvorima, napominje se da su podaci pokazali ne samo slične trendove nego su bili i slične veličine. Stoga je zaključeno da je primijenjena metodologija bila primjerena i tvrdnje iznesene u tom pogledu su odbačene.

(140)

U pogledu stručnosti konzultanta, napominje se da je glavna djelatnost konzultanta prikupljanje podataka povezanih s fotonaponskim sektorom i održavanje baze podataka poduzeća aktivnih na fotonaponskom tržištu. Ti podaci objavljuju se u specijaliziranim časopisima o fotonaponskom sektoru, a njima se služe i pojedinačna poduzeća za koja provodi posebna istraživanja. Baza podataka koju održava Europressedienst redovito se ažurira i nanovo objavljuje. Osim toga, konzultant je u tom sektoru prikupio nekoliko godina iskustva. Zapravo, metodologija kojom se konzultant služi podrazumijeva prikupljanje, unakrsnu provjeru i agregiranje informacija dobivenih iz različitih izvora dostupnih na tržištu. U tom cilju konzultant podatke prikuplja s pomoću standardnih upitnika koje šalje poduzećima navedenima u bazi podataka ili telefonskim pozivima, osobito o proizvođačima iz Unije ili, tijekom specijaliziranih sajmova, od proizvođača iz trećih zemalja. Kad se do informacija ne može doći navedenim kanalima, Europressedienst provjerava financijske izvještaja poduzeća u fotonaponskom sektoru ili na dobrovoljnoj osnovi surađuje s ostalim istraživačkim centrima kako bi dobio ili unakrsno provjerio podatke. Provjereno je i doista potvrđeno da se konzultant svakodnevno služi tim izvorima. U svjetlu navedenog, smatralo se primjerenim iskoristiti usluge Europressediensta u tekućem ispitnom postupku te su tvrdnje te stranke u tom smislu odbijene.

(141)

Kad je riječ o Najboljoj praksi za podnošenje gospodarskih dokaza koju je izdala Komisija (Najbolja praksa), treba uzeti u obzir sljedeće napomene. Prvo, riječ je o dokumentu koji ne obvezuje Komisiju jer ga nije donio Kolegij, nego ga je objavila nadležna služba radi davanja preporuka zainteresiranim strankama u pogledu prikazivanja gospodarskih dokaza. Drugo, Najbolje prakse odnose se na podnošenje gospodarske analize i podataka upotrijebljenih u postupcima za utvrđivanje narušavanja tržišne utakmice, u skladu s člancima 101. i 102. UFEU-a i u slučajevima koncentracije poduzetnika. Primjenjiva pravila, standardi dokazivanja i ovlasti Komisije u ispitnom postupku za utvrđivanje narušavanja tržišne utakmice ne mogu se uspoređivati s postupcima u području trgovinske zaštite na koje se primjenjuje potpuno drugačiji skup pravila.

(142)

Nakon privremene objave nekoliko je stranaka osporavalo metodologiju kojom se koristio konzultant tvrdnjama da se njima ne mogu zadovoljiti priznati znanstveni standardi. Međutim, kako je navedeno u uvodnoj izjavi (137), izvršeno je ocjenjivanje metodologije, a dobiveni podaci unakrsno su provjereni i potvrđeni te se zbog toga smatraju sukladnima ostalim objavljenim podacima, tj. dovoljno pouzdanima. Specifične primjedbe koje su iznijele zainteresirane stranke, uglavnom AFASE, razjašnjene su te su zainteresiranim strankama radi provjere stavljene na raspolaganje u otvorenom spisu ispitnog postupka.

(143)

CCCME je tvrdio da metodologija agregiranja podataka nije razjašnjena. Ta je tvrdnja odbačena jer su zainteresiranim strankama radi provjere u otvorenom spisu stavljene na raspolaganje relevantne informacije.

(144)

Nakon konačne objave nekoliko stranka ponovilo je svoju zabrinutost u vezi s Komisijinim odabirom konzultanta i kvalitetom dostavljenih podataka. S tim u vezi iznesene su tvrdnje da se podaci koje je dostavio konzultant mogu namjenski naručiti i kupiti za potrebe određenih zahtjeva naručitelja i stoga ne moraju biti objektivni. Nadalje, CCCME je osporio da se podaci koje je prikupio konzultant mogu smatrati pozitivnim dokazima u smislu članka 3. stavka 2. Osnovne uredbe jer se ti podaci u velikoj mjeri temelje na pretpostavkama i procjenama. Nadalje, tvrdi se da dostavljeni podaci nisu dovoljno potkrijepljeni dokazima u spisu te da nisu potvrdni, objektivni i provjerljivi.

(145)

U vezi s tim tvrdnjama upućuje se na uvodne izjave (136) do (137), u kojima se navode dodatni podaci o odabiru konzultanta. Nadalje, napominje se da je Komisija odabrala konzultanta na temelju najboljih informacija dostupnih u tom trenutku i potpuno u skladu s Financijskom uredbom Komisije koja se primjenjuje na taj postupak. Nadalje, podsjeća se da je sposobnost konzultanta da pravodobno osigura sve potrebne podatke bila veoma važna jer je Komisija dužna u propisanim rokovima objaviti privremene nalaze u tekućem ispitnom postupku.

(146)

U pogledu kvalitete dostavljenih podataka i pitanja mogu li se oni smatrati pozitivnim dokazima u smislu članka 3. stavka 2. Osnovne uredbe, kao što se prethodno navodi u uvodnoj izjavi (137), ispitana je konzultantova metodologija prikupljanja podataka i ocijenjeno je da je zadovoljavajuće kvalitete. Nadalje, kao što se navodi u istoj uvodnoj izjavi, podaci koje je dostavio konzultant unakrsno su provjereni s drugim izvorima kad je to bilo moguće te je utvrđeno da su u razumnoj mjeri točni. Na kraju se napominje da konzultant održava jednu bazu podataka koja se redovito ažurira, neovisno o zahtjevima i potrebama klijenata. Ista baza podataka koristi se za agregiranje i isporuku statistika u vezi s fotonaponskim tržištem različitim klijentima, stoga se tvrdnja da podaci nisu objektivni odbacuje.

(147)

Nakon konačne objave jedna zainteresirana stranka tvrdila je da Komisija nije otkrila svoje izvore, primijenjenu metodologiju i trgovačka društva s kojima je konzultant surađivao u prikupljanju dostavljenih makroekonomskih podataka. Druga zainteresirana stranka ponovila je da metodologija koju je primijenio konzultant upućuje na netočne rezultate. Nekoliko zainteresiranih stranaka zatražilo je dodatne podatke o metodologiji kojom se koristio konzultant, poput prosječnih stopa odgovora na upitnike/intervjue, postotka podataka prikupljenih pojedinačnim kanalima, načina njihove provjere, usklađivanja/pretpostavki upotrijebljenih za proizvodnju podataka, broja trgovačkih društava za koja su provedena usklađivanja i barem raspona broja uposlenika konzultanta.

(148)

S tim u vezi podsjeća se da je Komisija nakon određivanja privremenih mjera zainteresiranim strankama dostavila podatke o metodologiji i izvorima kojima se pri agregiranju podataka koristio konzultant, a nakon privremene objave odgovorila na posebna pitanja zainteresiranih stranka u tom pogledu. Smatra se da su dodatni zahtjevi dotičnih zainteresiranih stranaka za dostavu podataka nakon konačne objave pokriveni podacima koji su stavljeni na raspolaganje nakon uvođenja privremenih mjera u opsegu u kojem su to omogućivale klauzule o povjerljivosti. Uz to se ističe da je Komisija na licu mjesta provjerila način na koji je konzultant prikupio i agregirao podatke te relevantne osnovne pretpostavke za agregiranje podataka. Rezultati provjere bili su zadovoljavajući te se Komisija uvjerila u utemeljenost osnovnih pretpostavki i kvalitetu podataka koje je dostavio konzultant. Nadalje, zainteresirane stranke nisu osporile podatke same po sebi.

(149)

Nakon konačne objave jedna je stranka zahtijevala objašnjenje u pogledu broja proizvođača iz Unije koje je konzultant pri prikupljanju podataka uzeo u obzir i preklapanja između tih proizvođača i oko 215 proizvođača iz Unije poznatih Komisiji. S tim u vezi razjašnjava se da su proizvođači iz Unije koje je u obzir uzeo konzultant uglavnom isti oni za koje se smatra da u ovom ispitnom postupku, navedenom u uvodnoj izjavi (133), predstavljaju industriju Unije.

(150)

Nakon konačne objave jedna je stranka tvrdila da je Komisija nedosljedno provela analizu štete jer je to učinila odvojeno za module i ćelije dok su marže dampinga i štete izračunane kao ponderirani prosjek za module i ćelije zajedno. S tim u vezi treba napomenuti da se, iako su pokazatelji navedeni zasebno za svaku vrstu proizvoda, zaključci dobiveni za svaki pokazatelj odnose na proizvod iz ispitnog postupka u cjelini. Također se podsjeća da su moduli i ćelije jedinstveni proizvod i da su stoga dampinške marže i razina uklanjanja štete utvrđene na toj osnovi. Stoga je taj zahtjev odbačen.

(151)

Na kraju, druga je stranka tvrdila da se izračun vrijednosti makroekonomskih pokazatelja tijekom RIP-a pogrešno temeljio na jednostavnom prosjeku za 2011. i 2012. te da takva metodologija nije objektivna i ne daje rezultate koji odražavaju stvarnost tijekom RIP-a. Objašnjeno je da je jednostavni prosjek upotrijebljen samo u slučaju kada su u dotičnim razdobljima postojali slični trendovi. Ako su trendovi bili različiti, metodologija se na odgovarajući način prilagođavala na temelju stvarnog stanja na tržištu. Dotična stranka nije dodatno razradila argument kako bi pokazala u kojoj mjeri rezultati primijenjene metodologije ne odražavaju stvarno stanje na tržištu. Stoga su te tvrdnje odbačene.

(152)

Na temelju toga, a u nedostatku drugih primjedbi s tim u vezi, potvrđuju se nalazi iz uvodnih izjava (98) do (101) Privremene uredbe.

(153)

Nekoliko je stranaka tvrdilo da je štetu trebalo procijeniti posebno za vlastito i za slobodno tržište. Jedna stranka tvrdila je da je podatke povezane s ćelijama namijenjene vlastitoj upotrebi trebalo isključiti iz procjene štete jer na njih nije utjecao dampinški uvoz.

(154)

Kako je spomenuto u uvodnoj izjavi (105) Privremene uredbe, potrošnja, opseg prodaje, proizvodnja, proizvodni kapacitet, iskorištenost kapaciteta, rast, ulaganja, zalihe, zaposlenost, produktivnost, novčani tokovi, povrat ulaganja, sposobnost prikupljanja kapitala i veličina dampinške marže trebaju se ispitati u odnosu na ukupno poslovanje industrije Unije, uključujući ograničeno tržište, jer je na proizvodnju namijenjenu ograničenom tržištu jednako utjecala konkurencija uvoza iz dotične zemlje.

(155)

U ispitnom postupku ustanovljeno je da su vertikalno integrirani proizvođači u Uniji morali uvoziti dampinške proizvode (ćelije) i prestati proizvoditi te proizvode po cijeni iznad uvozne cijene zbog cjenovnog pritiska dampinškog uvoza. Osim toga, u ispitnom je postupku ustanovljeno i da se na slobodnom i vlastitom tržištu slijede isti cjenovni trendovi, što upućuje i na to da je na njih jednako utjecao predmetni uvoz.

(156)

Nakon konačne objave nekoliko zainteresiranih stranaka ponovilo je tvrdnje da Komisija nije uspjela osigurati odgovarajuću i utemeljenu analizu ograničenog tržišta niti je navela razloge zašto nije provedena zasebna analiza. Jedna je stranka tvrdila da nisu osigurane informacije o važnosti proizvodnje Unije namijenjene ograničenom tržištu. Osim toga, iznesena je tvrdnja da je uvodna izjava (106) Privremene uredbe, u kojoj se zaključuje da cijene na ograničenom tržištu nisu uvijek odražavale tržišne cijene, u suprotnosti sa zaključcima iz uvodne izjave (155) da su slobodno tržište i ograničeno tržište cjenovno slijedili slične trendove.

(157)

Kao prvo, napominje se da se u uvodnoj izjavi (105) Privremene uredbe navode razlozi zbog kojih se smatra primjerenim ispitati pokazatelje štete (osim za profitabilnost) koji se odnose na ukupno poslovanje industrije Unije, uključujući i ograničeno tržište. S tim u vezi podsjeća se, kao što se u istoj uvodnoj izjavi navodi, da je ispitnim postupkom utvrđeno da je na proizvodnju namijenjenu ograničenom tržištu jednako utjecala konkurencija uvoza iz NRK-a, što nisu osporile ni dotične zainteresirane stranke. Stoga se morala odbaciti tvrdnja da nisu objašnjeni razlozi zbog kojih se nije provela zasebna analiza. Kao što iz tog zaključka slijedi, na isti se način morala odbaciti tvrdnja da je trebalo provesti zasebnu analizu ograničenog tržišta.

(158)

Drugo, premda se na temelju navedenoga proizvodnja Unije namijenjena ograničenom tržištu nije smatrala bitnim elementom, napominje se da je proizvodnja Unije koja se odnosi na ćelije namijenjene ograničenom tržištu tijekom RIP-a činila oko polovice ukupne proizvodnje. Na kraju, razjašnjava se da činjenica da cijene na ograničenom tržištu ne odražavaju uvijek tržišne cijene nije nužno u suprotnosti s činjenicom da su obje cijene slijedile isti trend jer su i dalje mogle biti na različitim razinama ili su kretanja cijena mogla biti slabije ili jače izražena te bi stoga tvorile drugačiju sliku. Na temelju navedenoga odbijene su tvrdnje u pogledu ograničenog tržišta.

(159)

Dotične stranke nisu dostavile podatke kojima bi se obezvrijedili nalazi u pogledu određivanja tržišta Unije. Na temelju navedenih razloga odbačene su tvrdnje iznesene u tom pogledu te potvrđeni nalazi iz uvodnih izjava (102) do (106) Privremene uredbe.

(160)

Jedna zainteresirana stranka tvrdila je da se podaci o potrošnji proizvoda koji se ispituje u Uniji znatno razlikuju, ovisno o primijenjenom izvoru. Ta je stranka tvrdila da se podaci mogu utvrditi samo na temelju informacija prikupljenih od specijaliziranih ustanova ili istraživačkih centara. S obzirom na objašnjenja i zaključke iz uvodnih izjava (134) do (152) o pouzdanosti podataka primljenih od konzultanta i rabljenih tijekom ispitnog postupka, ta je tvrdnja odbačena.

(161)

Ista je stranka tvrdila da se potrošnja Unije ne bi smjela utvrđivati tek zbrajanjem dostupnih kapaciteta za proizvodnju modula u Uniji i da bi se od njih trebala oduzeti potrošnja modula namijenjena projektima industrije Unije. Ta je tvrdnja odbačena jer je potrošnja modula utvrđena na temelju novih instaliranih kapaciteta u Uniji. To je ustaljena praksa u utvrđivanju potrošnje modula. Kad je riječ o ćelijama, potrošnja je utvrđena na temelju proizvodnje modula u Uniji.

(162)

Druga stranka tvrdila je da se metodologijom koju opisuju konzultanti priznaju teškoće pri utvrđivanju pouzdanih brojki u vezi s potrošnjom. Nadalje se tvrdi da su se podaci o uvozu kao i podaci o izvoznoj prodaji industrije Unije temeljili na neprovjerljivim procjenama ili nepotpunim podacima te da unakrsna provjera koju je provela Komisija nije bila dovoljna za donošenje zaključka da su ti podaci doista pouzdani i točni.

(163)

Kao što je već navedeno u uvodnim izjavama (136) i (137), Komisija je tijekom provjere na licu mjesta provjerila kvalitetu podataka i metodologije njihova prikupljanja te je na temelju toga utvrđeno da su primijenjene metodologije odgovarajuće, a rezultati točni i dovoljno pouzdani. Ta je tvrdnja stoga odbačena.

(164)

Na temelju toga, a u nedostatku drugih primjedbi u vezi s potrošnjom Unije, potvrđuju se uvodne izjave (107) do (109) Privremene uredbe.

(165)

Jedna zainteresirana stranka tvrdila je da se podaci o obujmu uvoza proizvoda koji se ispituje znatno razlikuju, ovisno o izvoru. Ta je stranka tvrdila da se pouzdani podaci mogu utvrditi samo na temelju informacija prikupljenih od specijaliziranih ustanova ili istraživačkih centara. S obzirom na objašnjenja i zaključke iz uvodnih izjava (134) do (152) o pouzdanosti podataka primljenih od konzultanta i rabljenih tijekom ispitnog postupka, ta je tvrdnja odbačena.

(166)

Nakon konačne objave jedna je stranka osporila metodologiju za utvrđivanje vrijednosti ukupnog uvoza iz NRK-a tvrdeći da je temeljena na transakcijama s paritetom cijene CIF, neocarinjeno, te je stoga upitno jesu li te transakcije bile namijenjene potrošnji Unije. S tim u vezi podsjeća se da vrijednost ukupnog uvoza iz NRK-a koju je dostavio konzultant nije bila upotrijebljena u privremenim i konačnim nalazima te da su se rabile samo vrijednosti obujma uvoza i uvozne cijene utvrđene u ispitnom postupku, kao što se navodi u uvodnim izjavama (110) do (113) Privremene uredbe. Budući da dotična zainteresirana stranka nije osporila samu metodologiju utvrđivanja uvoznih cijena, upućuje se na odgovarajuće nalaze u uvodnim izjavama (113) do (117) Privremene uredbe i uvodne izjave (168) do (176) u nastavku. Stoga je ta tvrdnja odbačena.

(167)

Na temelju toga, a u nedostatku drugih primjedbi u vezi s uvozom dotičnog proizvoda iz NRK-a, potvrđuju se uvodne izjave (110) do (112) Privremene uredbe.

(168)

Jedan je nepovezani uvoznik koji surađuje tvrdio da su uvozne cijene trebale biti utvrđene na temelju uvoza dotičnog proizvoda u Uniju. Međutim, podaci koje je tijekom ispitnog postupka taj uvoznik dostavio činili su samo mali dio ukupnog uvoza u Uniju pa se stoga nisu mogli izvesti smisleni zaključci o prosječnoj uvoznoj cijeni za sav uvoz iz NRK-a tijekom cijelog razmatranog razdoblja koje obuhvaća nekoliko godina. Stoga je ta tvrdnja odbačena.

(169)

Druga stranka tvrdila je da nije objašnjena metodologija utvrđivanja cijena, osobito postupak spajanja podataka iz različitih izvora te njihovo usklađivanje. Osim toga, tvrdi se da su se troškovi uvoza trebali temeljiti na provjerenim podacima prikupljenima tijekom ispitnog postupka, a ne na procjenama.

(170)

Smatra se da je metodologija stavljena na raspolaganje zainteresiranim strankama dovoljno cjelovita da bi omogućila razumijevanje postupka određivanja brojčanih vrijednosti. U pogledu „uvoznih” cijena objašnjeno je da su spot cijene usklađene kako bi se dobile cijene s paritetom CIF. Procjena je potvrđena na podacima prikupljenima tijekom ispitnog postupka.

(171)

Nakon privremene objave nekoliko zainteresiranih stranaka zatražilo je dodatne podatke o izračunu sniženja cijena u odnosu na podatke sadržane u uvodnoj izjavi (116) Privremene uredbe. Uzimajući u obzir osjetljivost tih podataka i činjenicu da je proizvođačima iz Unije zajamčena anonimnost, dodatni podaci dostavljeni su tijekom dvostranih objava.

(172)

U skladu s odlukom da se iz opsega proizvoda isključe pločice (vidi prethodne uvodne izjave (28) do (32)), ti su proizvodi isključeni i iz izračuna sniženja cijena. Nadalje, izvršene su i ispravke nekih cijena s paritetom CIF što su ih dostavile zainteresirane stranke. Budući da je uzorak nepovezanih uvoznika preispitan zbog razloga navedenih u uvodnoj izjavi (21), upotrijebljen je prosječni trošak nakon uvoza novog uzorka uvoznika nakon što su podaci postali dostupni i potpuni.

(173)

Usporedba revidiranih cijena napravljena je za svaku vrstu poslova za poslove na istoj razini trgovine, primjereno prilagođena prema potrebi, nakon odbijanja rabata i popusta. Rezultat usporedbe, kad se izrazi kao postotak prometa proizvođača iz Unije u uzorku tijekom RIP-a, pokazao je ponderirane prosječne marže sniženja cijene u rasponima od 19,8 do 32,1 % za module, od 4 do 28,5 % za ćelije i od 8 do 29 % ukupno za dotični proizvod.

(174)

Trebalo bi napomenuti da je kod jednog proizvođača izvoznika u uzorku utvrđeno negativno sniženje cijena. Međutim, te količine izvoza nisu velike i stoga se ne mogu smatrati reprezentativnima.

(175)

Jedan od proizvođača izvoznika u uzorku osporio je izvor za usklađivanje jednostrukih ćelija u višestruke ćelije, ali pritom tu tvrdnju nije potkrijepio. Nisu dostavljeni novi podaci ni novi dokazi, stoga je ta tvrdnja odbačena.

(176)

Budući da nisu dostavljene druge primjedbe u pogledu cijena uvoza iz NRK-a i o izračunu sniženja cijena, potvrđuju se uvodne izjave (113) do (117) Privremene uredbe kako su prethodno izmijenjene.

(177)

Neke stranke dovele su u pitanje ukupnu pouzdanost makroekonomskih pokazatelja štete kojima se Komisija koristila za potrebe ovog ispitnog postupka. Tvrdili su da se trendovi utvrđeni za mnoge od tih pokazatelja razlikuju od trendova za iste pokazatelje utvrđene za proizvođače iz Unije uvrštene u uzorak. Posebno se spominje proizvodnja Unije, produktivnost, prodaja, prosječni troškovi rada i zasposlenost.

(178)

Kako se navodi u uvodnoj izjavi (121) Privremene uredbe, makroekonomski pokazatelji utvrđeni su s obzirom na sve proizvođače u Uniji. Ako su o pojedinačnim proizvođačima iz Unije ili skupini proizvođača iz Unije (tj. proizvođači Unije u uzorku) prikupljeni isti podaci, oni ne moraju nužno slijediti jednake trendove jer se u tim usporedbama u obzir ne uzima npr. veličina svakog razmatranog trgovačkog društva. Stoga rezultati usporedbe makroekonomskih pokazatelja za sve proizvođače iz Unije i pokazatelje za proizvođače iz Unije uvrštene u uzorak nisu uvijek smisleni i ne omogućuju donošenje zaključka da je jedan ili drugi skup podataka nepouzdan. U svakom slučaju, pri uspoređivanju trendova u makroekonomskim pokazateljima za industriju Unije s konsolidiranim istim pokazateljima za proizvođače iz Unije uvrštene u uzorak mogu se uočiti razlike u trendovima za nekoliko pokazatelja, primjerice proizvodnja, proizvodni kapacitet, opseg prodaje, zasposlenost i produktivnost industrije Unije u razdoblju između 2011. i RIP-a. S obzirom na te pokazatelje proizvođači iz Unije uvršteni u uzorak poslovali su bolje od ukupne industrije Unije. Razlog tomu je što su mnogobrojni proizvođači iz Unije koji nisu uvršteni u uzorak tijekom RIP-a prestali s proizvodnjom ili su postali nesolventni, što je negativno utjecalo na makroekonomske pokazatelje izračunane na razini Unije. Stoga su te tvrdnje odbačene.

(179)

Jedna zainteresirana stranka tvrdila je da se zaključak naveden u uvodnoj izjavi (153) Privremene uredbe, o tome da je analizom stanja industrije Unije utvrđen jasan silazni trend za sve glavne pokazatelje štete, temelji na podacima koje je dostavio konzultant. S tim u vezi razjašnjava se da se makroekonomski pokazatelji navedeni u Tablicama 4.a do 6.c Privremene uredbe temelje na podacima koje je dostavio konzultant i koji su, kad je to bilo moguće, unakrsno provjereni s drugim dostupnim izvorima. S druge strane, mikroekonomski pokazatelji navedeni u Tablicama 7.a do 11.c Privremene uredbe temelje se na podacima prikupljenima od proizvođača iz Unije uvrštenih u uzorak, koje je na licu mjesta provjerila Komisija. Trebalo bi napomenuti i da su se odlučujući čimbenici za određivanje štetnog stanja industrije Unije, primjerice razine profitabilnosti industrije Unije, prosječna prodajna cijena u Uniji te izračuni sniženja cijena temeljili na podacima prikupljenima od proizvođača iz Unije uvrštenih u uzorak i proizvođača izvoznika provjerenima na licu mjesta. Stoga je ta tvrdnja odbačena.

(180)

Budući da nisu dostavljene dodatne primjedbe u pogledu opće metodologije za ocjenu gospodarskog stanja industrije Unije, potvrđuju se uvodne izjave (118) do (123) Privremene uredbe.

(181)

AFASE je tvrdio da su utvrđeni obujam proizvodnje modula iz uvodne izjave (124) Privremene uredbe i utvrđeni proizvodni kapacitet industrije Unije za module i ćelije iz iste uvodne izjave precijenjeni te je naveo podatke iz drugih izvora (tj. EPIA, IMS i BNEF) prema kojima su te vrijednosti niže.

(182)

Obujam proizvodnje utvrđen u uvodnoj izjavi (124) Privremene uredbe temelji se na podacima koji uključuju trgovačka društva uvrštena na burzu kao i trgovačka društva koja nisu uvrštena na burzu. Razvoj proizvodnje Unije kako se navodi u uvodnoj izjavi (124) Privremene uredbe odgovara razvoju potrošnje Unije kako se navodi u uvodnoj izjavi (108) Privremene uredbe. Za razliku od toga, podaci o obujmu proizvodnje koje je dostavio AFASE pokazali su trendove potrošnje Unije koji se razlikuju od onih koji se navode u uvodnoj izjavi (108) Privremene uredbe i statistike o potrošnji Unije koju je objavila EPIA.

(183)

U pogledu proizvodnog kapaciteta, ispitnim postupkom utvrđeno je da su nalazi iz uvodne izjave (124) Privremene uredbe uključivali proizvodne kapacitete trgovačkih društava koja su tijekom RIP-a pokrenula stečajni postupak ili obustavila proizvodnju, premda nisu prodala svoje proizvodne pogone i strojeve i stoga su vrlo brzo mogla pokrenuti proizvodnju. Kao što se navodi u uvodnoj izjavi (182), brojčane vrijednosti navedene u uvodnoj izjavi (124) Privremene uredbe jednako tako sadržavale su podatke trgovačkih društava koja nisu uvrštena na burzu.

(184)

Konačno, kao što se navodi u uvodnoj izjavi (137), podaci koje je dostavio neovisni konzultant provjereni su te je utvrđeno da su u razumnoj mjeri točni. Na temelju navedenog utvrđeno je da podaci koje je dostavio AFASE i koji se temelje na drugim dostupnim izvorima nisu nužno u suprotnosti s privremenim nalazima.

(185)

U svakom slučaju, prihvaćanje brojčanih vrijednosti koje je dostavio AFASE ne bi utjecalo na ukupne nalaze da je industrija Unije pretrpjela materijalnu štetu jer bi negativno kretanje tih pokazatelja, tj. proizvodnje Unije i proizvodnog kapaciteta Unije, bio još izraženiji.

(186)

Jedan nepovezani uvoznik koji surađuje tvrdio je da je obujam proizvodnje, proizvodni kapacitet i iskorištenost kapaciteta trebalo utvrditi samo na temelju podataka proizvođača iz Unije uvrštenih u uzorak. Međutim, budući da je riječ o makroekonomskim pokazateljima, trebalo ih je utvrditi za sve proizvođače iz Unije kako bi se dobila utemeljena i potpuna slika stanja industrije Unije. Ta je tvrdnja stoga odbačena.

(187)

Nakon konačne objave jedna stranka zatražila je od Komisije da objasni kako je konzultant izračunao godišnju proizvodnju Unije. Druga je stranka zatražila od Komisije da dodatno objasni postupak usklađivanja različitih dostupnih podataka o ukupnom proizvodnom kapacitetu Unije. Jedan je stranka tvrdila da je ukupnu proizvodnju i proizvodni kapacitet Unije trebalo utvrditi na temelju podataka proizvođača iz Unije uvrštenih u uzorak jer bi se time dobio pouzdaniji rezultat. U tom je smislu navela da su javno dostupni podaci neprecizni zbog tajnosti tih podataka te da svi istraživački centri ili konzultanti svoje analize nužno temelje na brojnim procjenama i pretpostavkama.

(188)

Razjašnjeno je da je godišnja proizvodnja Unije izračunana na temelju podataka koje su konzultantu dostavili proizvođači iz Unije. Ako se za određenu godinu nije mogao dobiti podatak o godišnjoj proizvodnji određenog proizvođača iz Unije, ta se vrijednost utvrđivala primjenom stope iskorištenosti kapaciteta iz prethodne godine na novi proizvodni kapacitet dotične godine. Institucije su usporedile i brojčane vrijednosti koje je dobio konzultant s onima u odgovorima industrije Unije na upitnike koji su prethodili pokretanju postupka. Obje su brojčane vrijednosti slične.

(189)

U pogledu zahtjeva za dodatna objašnjenja u vezi s postupkom usklađivanja različitih dostupnih podataka o ukupnom proizvodnom kapacitetu Unije, napominje se da su zainteresiranim strankama radi provjere u otvorenom spisu stavljene na raspolaganje relevantne informacije. Stoga je taj zahtjev odbačen.

(190)

Na kraju, proizvodnja i proizvodni kapacitet Unije makroekonomski su pokazatelji i stoga se moraju utvrditi za cjelokupnu industriju Unije, a ne samo za proizvođače iz Unije uvrštene u uzorak.

(191)

Nakon konačne objave jedna je stranka tvrdila da metodologija za prikupljanje podataka o proizvodnji (uglavnom u intervjuima i posjetima proizvodnim mjestima) nije omogućila dobivanje pouzdanih rezultata zbog tajnosti tih podataka, a zbog čega ih trgovačka društva nevoljko objavljuju. Stoga se ta metodologija ne može smatrati primjerenom. To je navodno potvrđeno time što je ukupni obujam proizvodnje koji je utvrdio konzultant, iako je obuhvatio znatno veći broj proizvođača iz Unije od broja proizvođača koje je u obzir uzela Komisija pri ispitivanju reprezentativnosti u fazi pokretanja postupka, niži od ukupnog obujma proizvodnje koji je utvrdila Komisija za potrebe ispitivanja reprezentativnosti. Ta je stranka zatim tvrdila da se u skladu s tim podaci o pokazatelju štete ne mogu smatrati pozitivnim dokazima u smislu članka 3. stavka 2. Osnovne uredbe.

(192)

Prvo se razjašnjava da je broj proizvođača koje je razmatrao konzultant uglavnom jednak broju proizvođača koji je razmatrala Komisija i stoga se argument da su rezultati nedosljedni odbacuje. Nadalje, podsjeća se da su podaci koje je prikupio konzultant unakrsno provjereni, kad je to bilo moguće, u odnosu na ostale izvore te je utvrđeno da su procjene bile dovoljno pouzdane. Stoga se potvrđuje da se podaci o proizvodnji koje je dostavio konzultant smatraju pozitivnim dokazima u smislu članka 3. stavka 2. Osnovne uredbe.

(193)

Budući da nisu dostavljene dodatne primjedbe u pogledu proizvodnje, proizvodnog kapaciteta i iskorištenosti kapaciteta, potvrđuju se sva određivanja iz uvodnih izjava (124) do (128) Privremene uredbe.

(194)

Jedna je zainteresirana stranka tvrdila da je već 2009. tržišni udio industrije Unije za module bio samo 19 % i da se smanjenje od 6 postotnih bodova tijekom razmatranog razdoblja ne može smatrati štetom.

(195)

Smanjenje tržišnog udjela za 6 postotnih bodova tijekom razmatranog razdoblja treba se sagledati u kontekstu povećanja potrošnje modula u Uniji za više od 200 % tijekom istog razdoblja. Industrija Unije nije mogla imati koristi od sve veće potrošnje; baš nasuprot, čak i prema scenariju povećane potrošnje ona nije mogla primjereno povećati opseg svoje prodaje te je izgubila svoj tržišni udio. Stoga se taj argument morao odbaciti.

(196)

Jedna je stranka tvrdila da je metoda za prikupljanje podataka o prodaji (uglavnom intervjui i posjeti proizvodnim mjestima) nije omogućila dobivanje pouzdanih rezultata zbog tajnosti tih podataka, a zbog čega ih trgovačka društva nevoljko objavljuju. Stoga se ta metodologija ne može smatrati primjerenom, a ti se podaci ne mogu smatrati pozitivnim dokazima u smislu članka 3. stavka 2. Osnovne uredbe. Kao što je već rečeno u uvodnoj izjavi (137), podaci koje je prikupio konzultant unakrsno su provjereni, kad je to bilo moguće, u odnosu na ostale izvore te je utvrđeno da su procjene bile dovoljno pouzdane. Stoga se potvrđuje da se podaci o prodaji koje je dostavio konzultant smatraju pozitivnim dokazima u smislu članka 3. stavka 2. Osnovne uredbe.

(197)

Budući da nisu dostavljene dodatne primjedbe u pogledu obujma prodaje i tržišnog udjela, potvrđuju se sva određivanja iz uvodnih izjava (129) do (131) Privremene uredbe.

(198)

Nakon konačne objave jedna je zainteresirana stranka tvrdila da je metodologija za utvrđivanje ukupnog broja zaposlenih u Uniji tijekom razmatranog razdoblja bila netočna. Ta je stranka navela da u slučaju kada stopa zaposlenosti određenog proizvođača iz Unije nije bila dostupna, umjesto nje se uzimala prosječna stopa zaposlenosti onih proizvođača iz Unije za koje su ti podaci bili dostupni. Ta se tvrdnja odbacuje jer je metodologija za utvrđivanje ukupne zaposlenosti bila različita, tj. kada stopa zaposlenosti određenog proizvođača iz Unije nije bila dostupna, ta se brojka procjenjivala na temelju podataka iz prethodne godine (prethodnih godina) za to trgovačko društvo. Kao što se navodi u uvodnoj izjavi (137), ta je metodologija provjerena i utvrđeno je da je utemeljena. Stoga je taj zahtjev odbačen.

(199)

Budući da nisu dostavljene dodatne primjedbe u pogledu zaposlenosti i produktivnosti industrije Unije, potvrđuju se nalazi iz uvodnih izjava (132) do (134) Privremene uredbe.

(200)

Budući da nisu dostavljene dodatne primjedbe s tim u vezi, potvrđuju se sva određivanja iz uvodnih izjava (135) i (136) Privremene uredbe.

(201)

Jedna zainteresirana stranka osporila je nalaze da je smanjenje prosječne prodajne cijene pogubno djelovalo na profitabilnost industrije Unije. Tvrdila je da se prosječan trošak industrije Unije smanjio jednako i da je stoga smanjenje cijene prirodno. Međutim, kao što se navodi u uvodnoj izjavi (138) Privremene uredbe, ispitnim postupkom utvrđeno je da se prodajna cijena industrije Unije smanjila i za više od prosječnog troška proizvodnje pa se prema tome to sniženje troškova nije odrazilo na profitabilnost industrije Unije. Stoga je potvrđeno da je smanjenje prosječne prodajne cijene industrije Unije pogubno djelovalo na njezinu profitabilnost pa su tvrdnje iznesene u tom pogledu odbačene.

(202)

Druga je stranka osporila zaključak iz uvodne izjave (138) Privremene uredbe prema kojem su se cijene tijekom RIP-a nalazile na neodrživim razinama te je tvrdila da o tome treba odlučiti tržište. Ista se stranka usprotivila zaključku iz iste uvodne izjave da industrija Unije nije mogla imati koristi od smanjenja troškova zbog cjenovnog pritiska dampinškog uvoza. S tim u vezi institucije napominju sljedeće: „neodrživa razina” odnosi se na činjenicu da je industrija Unije prodavala svoje proizvode uz gubitak, stoga dugoročno nije mogla preživjeti. Prema tome, pitanje održivosti razine cijene pitanje je odnosa između troškova proizvodnje i cijena. Izrazom „nije mogla imati koristi od smanjenja troškova” upozorava se na činjenicu da su troškovi padali sporije od cijena. Obje tvrdnje potkrijepljene su dokazima iz uvodne izjave (138) Privremene uredbe. Stoga se taj argument morao odbaciti.

(203)

Budući da nisu dostavljene dodatne primjedbe u pogledu prosječnih prodajnih cijena industrije Unije, potvrđuju se nalazi iz uvodnih izjava (137) do (138) Privremene uredbe.

(204)

Ista je zainteresirana stranka tvrdila da za razliku od navoda iz uvodne izjave (140) Privremene uredbe tijekom razmatranog razdoblja uopće nije bilo inflacije, stoga taj čimbenik nije mogao biti razlog ukupnom povećanju troškova rada.

(205)

Za razliku od tvrdnje dotične stranke, ispitnim je postupkom otkriveno da je tijekom razmatranog razdoblja inflacija postojala te da se povećanje troškova rada ograničeno na module može objasniti inflacijom i povećanjem produktivnosti.

(206)

Jedna zainteresirana stranka tvrdile je da je uzrok štetnog stanja industrije Unije povećanje troškova rada i usporedno smanjenje produktivnosti. Međutim, prvo treba napomenuti da su troškovi rada za ćelije ostali stabilni, a produktivnost se povećala i za module i za ćelije. Stoga se povećanje potonjeg može objasniti povećanjem produktivnosti. Štoviše, ispitnim postupkom pokazano je da troškovi rada ne čine znatan dio troškova proizvodnje, što je već navedeno u uvodnoj izjavi (203) Privremene uredbe. Stoga se taj argument morao odbaciti.

(207)

Na temelju toga potvrđuju se nalazi u uvodnim izjavama (139) i (140) Privremene uredbe.

(208)

Jedna zainteresirana stranka tvrdila je da bi povećanje razina zaliha tijekom razmatranog razdoblja, izraženo kao postotak ukupne proizvodnje, bilo zanemarivo pa se stoga ne može smatrati dokazom o šteti. Ta je stranka nadalje tvrdila da je navođenje vrijednosti zaliha u uvodnoj izjavi (141) Privremene uredbe obmanjujuće zato što su zalihe, za razliku od obujma proizvodnje industrije Unije, izražene kao kW, a ne kao MW.

(209)

S tim u vezi treba napomenuti da će se uvodna izjava (143) Privremene uredbe izmijeniti i glasit će „… povećanje zaliha za istovjetni proizvod tijekom razmatranog razdoblja nije relevantan čimbenik za utvrđivanje je li industrija Unije pretrpjela materijalnu štetu”. Postojanje administrativne pogreške jasno je iz prethodne rečenice u kojoj se zaključuje da proizvođači iz Unije drže određene zalihe jer se njihova proizvodnja temelji na narudžbama.

(210)

Na kraju, pitanje jesu li zalihe izražene u kW ili u MW samo po sebi nije se smatralo bitnim pri utvrđivanju je li industrija Unije pretrpjela materijalnu štetu.

(211)

Nakon konačne objave nekoliko je stranka tvrdilo da su zalihe trebale biti utvrđene za cjelokupnu industriju Unije te da brojke za samo desetoricu proizvođača iz Unije nisu reprezentativne. Razjašnjava se da su zalihe smatrane mikroekonomskim pokazateljem pa ih zbog toga treba utvrditi na temelju podataka prikupljenih za pojedinačna trgovačka društva, a u ovom slučaju to je uzorak proizvođača iz Unije koji se smatraju reprezentativnim za cijelu industriju Unije. Stoga je ta tvrdnja odbačena.

(212)

Budući da nisu dostavljene dodatne primjedbe u pogledu zaliha, potvrđuju se uvodne izjave (141) do (143) Privremene uredbe.

(213)

Nakon primjedbe zainteresirane stranke razjašnjava se da je navod iz uvodne izjave (148) Privremene uredbe da su novčani tokovi imali „stalni negativni trend” između 2009. i RIP-a bio netočan zato što su se novčani tokovi za module, usprkos smanjenju između 2009. i 2010., tijekom 2011. zapravo povećali i zatim opet smanjili tijekom RIP-a.

(214)

Ista je stranka tvrdila da su iznosi ulaganja navedeni u uvodnoj izjavi (149) Privremene uredbe bili preniski u usporedbi s proizvodnim kapacitetom industrije Unije navedenim u uvodnoj izjavi (124) Privremene uredbe. Tu je tvrdnju stranka potkrijepila navodom da je upoznata s iznosom koji je jedan proizvođač iz Unije uložio u povećanje kapaciteta, a taj je iznos bio znatno veći. Dotična je stranka zaključila da je zbog toga utvrđeni proizvodni kapacitet industrije Unije morao biti precijenjen. Podsjeća se da ta tvrdnja nije potkrijepljena nikakvim dokazima, osobito u pogledu ulaganja dotičnog proizvođača iz Unije. Nasuprot tomu, iznosi ulaganja iz Privremene uredbe temelje se na stvarnim i provjerenim podacima proizvođača iz Unije uvrštenih u uzorak. Trebalo bi napomenuti da se ta tvrdnja temeljila i na usporedbi između ukupnog ulaganja proizvođača iz Unije uvrštenih u uzorak i ukupnog proizvodnog kapaciteta cjelokupne industrije Unije, što se ne može smatrati primjerenom osnovom za usporedbu jer u obzir nije uzet ukupan iznos ulaganja cijele industrije Unije. Stoga se taj argument morao odbaciti.

(215)

Budući da nisu dostavljene dodatne primjedbe u pogledu profitabilnosti, novčanih tokova, ulaganja i povrata ulaganja te sposobnosti prikupljanja kapitala, potvrđuju se uvodne izjave (144) do (152) Privremene uredbe.

(216)

Na temelju navedenog potvrđuju se zaključi iz uvodnih izjava (153) do (158) Privremene uredbe, tj. da je industrija Unije pretrpjela materijalnu štetu u smislu članka 3. stavka 5. Osnovne uredbe.

(217)

Nakon privremene objave nekoliko zainteresiranih strana tvrdilo je da u analizi uzročnosti štetni učinci dampinškog uvoza nisu odvojeni, prepoznati i kvantificirani u odnosu na ostale poznate čimbenike koji istodobno nanose štetu industriji Unije. Nadalje, tvrdi se da Komisija nije provela zajedničku analizu ostalih poznatih čimbenika.

(218)

U odgovoru na tu tvrdnju potrebno je napomenuti da je Komisija, prema ustaljenoj praksi, prvo ispitala postoji li uzročno-posljedična veza između dampinškog uvoza i štete koju je pretrpjela industrija Unije, a zatim je li neki od ostalih poznatih čimbenika prekinuo uzročno-posljedičnu vezu između materijalne štete koju je pretrpjela industrija Unije i dampinškog uvoza. U okviru te analize ocijenjeni su učinci ostalih poznatih čimbenika na stanje industrije Unije te su prepoznati i odvojeni od štetnih učinaka dampinškog uvoza kako bi se osiguralo da se šteta koju su prouzročili ti čimbenici ne pripisuje dampinškom uvozu. Utvrđeno je da je učinak bilo kojeg od navedenih čimbenika na stanje industrije bio malen ili nikakav te da nije mogao osporiti činjenicu da se utvrđena materijalna šteta mora pripisati dampinškom uvozu. Na temelju toga tvrdnja je odbačena.

(219)

Nakon konačne objave nekoliko zainteresiranih stranaka ponovilo je navedene tvrdnje. S tim u vezi tvrdili su da bi Komisija odgovarajućim i utemeljenim objašnjenjem trebala izričito potvrditi da se šteta koju su prouzročili čimbenici koji nisu dampinški uvoz ne može pripisati tom uvozu.

(220)

U ovom je ispitnom postupku, nakon ispitivanja svih činjenica, zaključeno da je dampinški uvoz, analiziran zasebno, prouzročio materijalnu štetu industriji Unije. U tom smislu nije bilo moguće kvantitativno odrediti posljedice ostalih čimbenika pa je provedena kvalitativna analiza, kao što se navodi u uvodnim izjavama (164) do (222) Privremene uredbe. U zaključku je potvrđeno da je dampinški uvoz uzrok materijalne štete industriji Unije. Učinci ostalih čimbenika na negativni razvoj industrije Unije smatraju se ograničenima. Potrebno je napomenuti da prema članku 3. stavcima 6. i 7. Osnovne uredbe ne postoji obveza upotrebe određenog oblika analize radi pripisivanja ili nepripisivanja uzroka. Baš nasuprot, prema članku 3. stavcima 6. i 7. Osnovne uredbe, te se analize moraju provesti na način kojim se omogućuje prepoznavanje i odvajanje štetnih učinaka dampinškog uvoza od štetnih učinaka drugih čimbenika. U ispitnom postupku nisu pronađeni dokazi da su ostali poznati čimbenici koji su mogli pridonijeti nastanku štete, zajedno ili odvojeno, prekinuli uzročno-posljedičnu vezu između dampinškog uvoza i štete koju je pretrpjela industrija Unije. Uzimajući u obzir navedenu analizu, potvrđeno je da ostali poznati čimbenici nisu mogli osporiti nalaz da se materijalna šteta koju je pretrpjela industrija Unije mora pripisati dampinškom uvozu. Na temelju toga te su tvrdnje odbačene.

(221)

Nakon privremene objave nekoliko zainteresiranih stranaka osporilo je nalaz u uvodnoj izjavi (160) Privremene uredbe. Ponovili su da se tržišni uvjeti proizvoda koji se istražuje razlikuju od jedne do druge države članice pa bi se stoga analiza uzročnosti trebala provesti za svaku državu članicu zasebno. Osim toga, te su stranke tvrdile da se nacionalni programi potpore, uvjeti osunčanja i cijene električne energije (uključujući regulatorne naknade) razlikuju od jedne do druge države članice i da nadalje na svakom tržištu postoje različiti tržišni segmenti (stambeni – instalacije slabije od 40 kW, komercijalni i industrijski – instalacije između 40 kW i 1MW te tržišni segment javnih usluga – instalacije između 1 MW i 10 MW). S obzirom na to tvrdili su da analizu uzročnosti treba provesti odvojeno za svaku državu članicu, kao i za stambeni segment i segment velikih instalacija.

(222)

Nakon konačne objave određene zainteresirane stranke ponovile su tvrdnju da analizu uzročnosti treba provesti zasebno za svaku državu članicu, iako u vezi s tim nisu dostavile dodatne argumente ili nove dokaze.

(223)

Ispitnim postupkom dokazano je da su prodajne i uvozne cijene slične po cijeloj Uniji. Stoga se može smatrati da doista postoji jedno tržište za proizvod koji se istražuje. Ispitnim postupkom nije dokazano ni da su proizvođači u svakoj državi članici ili regiji svoje djelatnosti koncentrirali na tom posebnom tržištu ili da je dampinški uvoz koncentriran u jednoj državi članici ili regiji. Štoviše, nijedna zainteresirana stranaka nije tvrdila da damping i štetu treba analizirati za svaku državu članicu zasebno, što je preduvjet za provedbu zasebne analize uzročnosti za svaku državu članicu. U ispitnom postupku nije se pokazalo da bi taj pristup bio primjeren, osobito uzimajući u obzir činjenicu da su cijene proizvoda iz ispitnog postupka, razmatranog na razini Unije, bile slične posvuda u Uniji. Osim toga, napominje se da se uvjeti osunčanja mogu razlikovati u različitim područjima iste države članice, na primjer, jug Francuske ima bolje uvjete osunčanja od njezina sjevera ili da se u različitim područjima u jednoj državi članici mogu primjenjivati različiti programi potpore (na primjer, Belgija) te da stoga učinak tih čimbenika na potražnju može varirati od područja do područja u istoj državi članici. Međutim, razlike među regulatornim okvirima država članica i/ili regija te razlike u uvjetima, poput uvjeta osunčanja, ne opravdavaju zasebnu analizu uzročnosti, a time i zasebnu analizu dampinga i štete. Stoga su ti argumenti morali biti odbačeni.

(224)

Druga zainteresirana stranka tvrdila je da su nacionalni programi potpore, bez obzira na važnost drugih čimbenika, glavni čimbenik koji određuje potražnju. Ta je stranka osporila i da je na nekim lokacijama već ostvaren paritet mreže tvrdeći da su od RIP-a cijene modula porasle, a cijene električne energije pale. Dodatno je tvrdila da u svakom slučaju u određenim državama članicama regulatorni, gospodarski i tehnički uvjeti ne dopuštaju priključivanje na mrežu pa je za te države članice nebitno je li paritet mreže ostvaren ili nije. Međutim, ta stranka nije dostavila nikakve dokaze kojima bi te navode potkrijepila. U svakom slučaju, navedeni argumenti potvrđuju da se okolnosti u vezi s nacionalnim programima potpore i paritetom mreže u određenoj mjeri mogu razlikovati među državama članicama. Međutim, nijedan od dostavljenih podataka nije takve prirode da bi mogao opravdati provedbu zasebne analize za svaku državu članicu.

(225)

Nakon konačne objave jedna je zainteresirana stranka ponovila tvrdnju i dostavila određene podatke kojima se navodno pokazuju različiti tržišni uvjeti po državama članicama i po segmentu. Međutim, dostavljeni podaci ne mogu se smatrati uvjerljivima jer je riječ o prezentaciji u programu Power point koja nije potkrijepljena dokazima pa stoga nije pokazala opravdanost zasebne analize za svaku državu članicu. Stoga su se tvrdnja te stranke morale odbaciti.

(226)

Na temelju toga zaključeno je da analiza uzročnosti za svaku državu članicu i/ili regiju i za svaki segment ne bi odgovarala stvarnom stanju na tržištu. Budući da u tom pogledu nisu dostavljene dodatne primjedbe, potvrđuju se nalazi iz uvodnih izjava (159) do (160) Privremene uredbe.

(227)

Kineska vlada tvrdila je da je Komisija nedosljedno provela analizu uzročnosti jer je analiza štete provedena odvojeno za module i ćelije, a u analizi uzročnosti nisu se zasebno razmatrale vrste proizvoda. S tim u vezi treba napomenuti da se zaključci dobiveni za svaki pokazatelj, iako su pokazatelji štete navedeni zasebno za svaku vrstu proizvoda, odnose na proizvod iz ispitnog postupka u cjelini. Također se podsjeća da su moduli i ćelije jedan jedinstveni proizvod i da je stoga analiza uzročnosti provedena na toj osnovi. Stoga je taj zahtjev odbačen.

(228)

Jedna je zainteresirana stranka osporila postojanje dovoljne korelacije između dampinškog uvoza dotičnog proizvoda iz NRK-a i materijalne štete koju je pretrpjela industrija Unije. Tvrdila je da tome u prilog govori činjenica da se u razdoblju 2009. – 2010. profitna marža industrije Unije za ćelije znatno povećala (od gubitka do dobiti od 12 %), dok je kineski uvoz u istom razdoblju imao cijene 36 % niže od cijena industrije Unije i podvostručio je svoj tržišni udio. S druge strane, u razdoblju 2010 – 2011. kineski uvoz povećao je svoje tržišni udio samo za 6 postotnih bodova iako se potrošnja tijekom istog razdoblja puno više povećala, a industrija Unije svejedno je zabilježila gubitak od 36 %. Ta je stranka nadalje tvrdila da je tijekom razdoblja RIP-a uvoz ćelija iz ostalih trećih zemalja, jednake razine cijene kao i kineski uvoz, povećao svoj tržišni udio za postotak koji odgovara gubitku tržišnog udjela industrije Unije.

(229)

Ispitnim postupkom dokazano je neprestano povećanje kineskog tržišnog udjela za sve vrste proizvoda tijekom razmatranog razdoblja (17 postotnih bodova za module, 17 postotnih bodova za ćelije). Dampinški uvoz iz NRK-a povećao se za više od 300 % za module i 482 % za ćelije. Istovremeno su cijene kineskog uvoza neprestano i znatno padale (64 % za module i 42 % za ćelije tijekom razmatranog razdoblja), a tijekom RIP-a znatno su snižavale cijene industrije Unije. Istovremeno je industrija Unije tijekom razmatranog razdoblja izgubila tržišni udio, a kako se navodi u uvodnim izjavama (153) i (154) Privremene uredbe, svi glavni pokazatelji štete kretali su se u negativnom smjeru. Prema tome, potvrđeno je da postoji jasno vremensko poklapanje povećanja dampinškog uvoza i gubitka tržišnog udjela industrije Unije.

(230)

Kako se navodi u uvodnim izjavama (161) i (162) Privremene uredbe, ta je vremenska korelacija utvrđena zasebno za sve vrste proizvoda. Nadalje, zasebna analiza učinka uvoza na profitne marže industrije Unije za svaku godinu razmatranog razdoblja ne daje smislene rezultate jer se postojanje dampinga i materijalne štete i uzročno-posljedične veze između njih ne treba utvrditi zasebno za svaku godinu. Korelacija između dampinškog uvoza i materijalne štete u dovoljnoj je mjeri dokazana kada se analiziraju kretanja tijekom cijelog razmatranog razdoblja.

(231)

Napominje se i da je profitabilnost industrije Unije jedan od čimbenika iz članka 3. stavka 5. Osnovne uredbe koji treba ispitati pri analizi učinka dampinškog uvoza na stanje industrije Unije. Sama po sebi činjenica da je industrije Unije tijekom određene godine bila profitabilna ne mora značiti da nije pretrpjela nikakvu materijalnu štetu. Nadalje, gubitak tržišnog udjela industrije Unije ne mora točno odgovarati povećanju tržišnog udjela dampinškog uvoza da bi se mogla utvrditi uzročno-posljedična veza između štete i dampinškog uvoza. Na kraju, ispitani su i ostali čimbenici (npr. uvoz iz ostalih trećih zemalja ili kretanje potrošnje) koji su mogli utjecati na štetno stanje industrije Unije te je na njih odgovoreno zasebno u uvodnim izjavama (164) do (224) Privremene uredbe.

(232)

Vremenska podudarnost znatnog količinskog povećanja dampinškog uvoza, koji je snizio cijene industrije Unije, i sve neizvjesnijeg položaja industrije Unije jasan je pokazatelj uzročnosti u ovom predmetu, kao što je utvrđeno u uvodnim izjavama (161) do (163) Privremene uredbe. Stoga su odbačene tvrdnje o nepostojanju bilo kakve korelacije između dampinškog uvoza i materijalne štete koju je pretrpjela industrija Unije.

(233)

Nakon konačne objave ista je zainteresirana stranka i dalje osporavala analizu uzročnosti jer profitabilnost industrije Unije nije analizirana posebno za određene godine (osobito za 2010.), nego za cijelo razmatrano razdoblje.

(234)

S tim u vezi treba napomenuti da se o uzročnosti ne mogu donijeti valjani zaključci izdvajanjem određene godine iz razmatranog razdoblja, a da se pritom zanemari razvoj industrije Unije tijekom cijelog razmatranog razdoblja i njegova korelacija s razvojem dampinškog uvoza. Takvom analizom može se dobiti samo djelomična slika iz koje se ne mogu izvući utemeljeni zaključci. Stopa profitabilnosti, koja je pokretala i ostale financijske pokazatelje koje je industrija Unije ostvarila tijekom 2010., bila je visoka zbog iznimno visokog skoka potrošnje Unije poticanog vrlo izdašnim programima potpore, što je te iste godine industriji Unije omogućilo najsnažniji porast prodaje, koji je bio samo privremen i ni u kom slučaju održiv za tu vrstu industrije. Stoga se taj argument morao odbaciti.

(235)

Budući da nisu dostavljene dodatne primjedbe u pogledu učinka dampinškog uvoza, potvrđuju se nalazi iz uvodnih izjava (159) do (163) Privremene uredbe.

(236)

Nakon privremene objave nekoliko zainteresiranih stranaka dostavilo je svoje primjedbe u pogledu nalaza o uvozu iz ostalih trećih zemalja i te primjedbe ponovilo nakon konačne objave. Međutim, te stranke nisu dostavila nove podatke ili dokaze kojima bi se mogli osporiti odgovarajući privremeni nalazi.

(237)

Te su stranke osobito naglasile obujam uvoza ćelija iz Tajvana. Međutim, apsolutni obujam uvoza dotičnog proizvoda iz Tajvana (1 132 MW) čini samo vrlo mali dio (manji od 5 %) ukupne potrošnje Unije (21 559 MW) ili uvoza iz NRK-a (15 005 MW). Prema tome, uvoz iz Tajvana samo je marginalno ili nikako nije pridonio šteti industrije Unije, a nije ni prekinuo uzročno-posljedičnu vezu.

(238)

Budući da nisu dostavljene dodatne primjedbe u pogledu uvoza iz ostalih trećih zemalja, potvrđuju se nalazi iz uvodnih izjava (164) do (167) Privremene uredbe.

(239)

Jedna zainteresirana stranka tvrdila je da Komisija nije analizirala učinak kretanja u području potrošnje. U tom se pogledu tvrdilo da uvoz iz NRK-a nije preuzeo cjelokupni porast potrošnje te da se profitabilnost industrije Unije tijekom razdoblja 2009. – 2010. povećala, premda je tijekom istog razdoblja industrija Unije izgubila tržišni udio u segmentu modula. Nadalje, tvrdi se da je tijekom 2009., kada je uvoz ćelija iz NRK-a činio samo 8 % tržišta, industrija Unije i dalje je trpjela gubitak od 8 %.

(240)

Kako je spomenuto u uvodnoj izjavi (168) Privremene uredbe, usprkos smanjenju potrošnje Unije tijekom RIP-a, dampinški uvoz iz NRK-a tijekom razmatranog razdoblja zadržao je svoj tržišni udio (za module) ili ga je povećao (za ćelije) na štetu industrije Unije. Stoga se ne može zaključiti da smanjenje potrošnje nije moglo prekinuti uzročno-posljedičnu vezu između dampinškog uvoza i materijalne štete koju je pretrpjela industrija Unije. Štoviše, ispitnim postupkom utvrđeno je da smanjenje potrošnje tijekom RIP-a, s obzirom na to da je kapacitet industrije Unije u svakom slučaju bio mnogo manji od razina potrošnje, nije moglo utjecati na štetno stanje industrije Unije. Stoga je ta tvrdnja odbačena.

(241)

Druga zainteresirana stranka osporila je tvrdnju da će potražnja u Uniji i dalje postojati čak i bez nacionalnih programa potpore. Ta je stranka tvrdila da postoji korelacija između potražnje i programa potpore te da bez takvih potpora projekti u fotonaponskom sektoru neće više biti profitabilni te će prestati i potražnja za solarnim pločama.

(242)

Kako je spomenuto u uvodnoj izjavi (169) Privremene uredbe, tijekom ispitnog postupka prikupljeni su neki pokazatelji da je potražnja u Uniji postojala čak i bez programa potpore te da će i ubuduće postojati. Dotična stranka nije dostavila dokaze kojima bi se ti nalazi osporili. Budući da u tom pogledu nisu dostavljene dodatne informacije, potvrđuju se nalazi iz uvodne izjave (169) Privremene uredbe, a navedene su tvrdnje odbačene.

(243)

Nakon konačne objave kineska vlada tvrdila je da činjenica da kapacitet industrije Unije ni u kom slučaju nije zadovoljavao potražnju Unije nije važna jer se opseg prodaje modula industrije Unije smanjio u skladu sa smanjenjem potrošnje te je ponovila tvrdnju da je smanjenje potrošnje u razdoblju između 2011. i RIP-a dovelo do materijalne štete koju je pretrpjela industrija Unije. Iako se potrošnja Unije u razdoblju između 2011. i RIP-a doista smanjila, a na sličan način smanjio se i opseg prodaje modula, to je potrebno razmotriti u odnosu na kretanje kineskih dampinških cijena koje su znatno snižavale cijene industrije Unije te prisiljavale industriju Unije da svoje proizvode prodaje s gubitkom. S tim u vezi podsjeća se, kao što se navodi u uvodnoj izjavi (111) Privremene uredbe, da je dampinški uvoz iz NRK-a zadržao svoj tržišni udio (moduli) ili ga je povećao (ćelije) u vrijeme kada se potrošnja smanjivala. Istovremeno su cijene kineskog uvoza osjetno pale i znatno su snizile cijene industrije Unije. Stoga je ta tvrdnja odbačena.

(244)

Budući da nisu dostavljene dodatne primjedbe u pogledu razvoja potrošnje Unije, potvrđuju se nalazi iz uvodnih izjava (168) i (169) Privremene uredbe.

(245)

Nakon privremene objave nekoliko je stranaka ponovilo tvrdnju da je šteta koju je pretrpjela industrija Unije prouzročena kretanjem poticajnih cijena („FIT”). Tvrdili su da su kretanja poticajnih cijena izvršila znatan pritisak na snižavanje cijena i stoga na profitabilnost industrije Unije. Jedna zainteresirana stranka tvrdila je da je ispitan samo učinak kretanja poticajnih cijena na potražnju, a trebalo je analizirati i učinak na cijene. U istom je kontekstu nekoliko zainteresiranih stranaka tvrdilo da je većina država članica već 2010. znatno snizila poticajne cijene što je rezultiralo pritiskom na snižavanje cijena modula.

(246)

U pogledu te tvrdnje treba napomenuti da su države članice poticajne cijene snižavale u različito vrijeme i različitom dinamikom te da je teško stvoriti opću sliku za cijelu Uniju. Bez obzira na to kada su stope poticajnih cijena dosegle vrlo nisku razinu, znatan pad cijena i profitabilnosti u Uniji tijekom razmatranog razdoblja ne može se objasniti samo ili uglavnom smanjenjem poticajnih cijena. Prvo, na temelju podataka prikupljenih za Njemačku i Italiju, koje zajedno čine oko 75 % tržišta Unije u 2011., pad prosječne prodajne cijene bio je izraženiji od smanjenja stopa poticajnih cijena tijekom RIP-a. Drugo, prikupljeni podaci pokazuju da je za neke države, poput Italije, čak i u kontekstu vrlo izdašnih stopa poticajnih cijena, industrija Unije morala znatno spustiti svoje cijene. Na kraju, tijekom RIP-a proizvođači iz Unije bili su prisiljeni svoje proizvode prodavati po cijenama nižima od troška proizvodnje, što je uglavnom posljedica činjenice da su kineski proizvođači izvoznici držali 80 % tržišta Unije i stoga su mogli utjecati na mehanizme određivanja cijena.

(247)

Ispitnim postupkom nadalje je utvrđeno da su do 2011., zbog viših stopa poticajnih cijena zajedno sa sniženjem cijena modula, ulaganja u solarnu energiju u Uniji postala izuzetno privlačna jer su ostvarivala vrlo visoke stope povrata. Posljedica toga je velik broj ulaganja te visoka potražnja za solarnim pločama. Posljedica povećanja potražnje bilo je znatno povećanje ukupno isplaćenog iznosa poticajnih cijena pa je većina država članica smanjila postojeće programe poticajnih cijena kako bi se među ostalim izbjeglo povećanje cijene struje. To znači da je smanjenje poticajnih cijena moglo biti rezultat smanjenja cijena, a ne obratno.

(248)

Nakon konačne objave jedna je stranka tvrdila da postoji proturječnost između uvodne izjave (246), prema kojoj je teško provesti ocjenu potražnje za cjelokupnu Uniju, i uvodne izjave (223), prema kojoj analiza uzročnosti po državama članicama ne bi dala smislene rezultate. U tom se pogledu razjašnjava da se u procjeni iz uvodne izjave (246) upućuje na poteškoće pri davanju općeg pregleda razvoja događaja u vezi s poticajnim cijenama za cijelu Uniju, a ne na potražnju Unije kao što tvrdi zainteresirana stranka. Prema tome, dvije uvodne izjave nisu u suprotnosti i stoga je ta tvrdnja odbačena.

(249)

Nakon konačne objave jedna je stranka tvrdila da cijena modula, čak i u kontekstu visokih poticajnih cijena, može znatno pasti zbog razvoja tehnologije, ekonomija razmjera, smanjenja troškova i rastućih globalnih proizvodnih kapaciteta. U pogledu te tvrdnje napominje se da prikupljeni dokazi pokazuju da su talijanski proizvođači morali smanjiti svoje cijene ispod troška proizvodnje čak i kad su poticajne cijene bile visoke. Iako su spomenuti čimbenici možda uistinu utjecali na prosječne troškove, njima se ne može objasniti zašto su proizvođači iz Unije svoje cijene morali smanjiti ispod svog troška proizvodnje. Stoga je zaključeno da je dampinški uvoz iz NRK-a glavni razlog pada cijena na neodržive razine i ta je tvrdnja odbačena.

(250)

Nakon konačne objave jedna je stranka tvrdila da nema nikakvih dokaza za zaključak iz prethodne uvodne izjave (247) da bi smanjenja poticajnih cijena također mogla biti posljedica smanjenja cijena, a ne obrnuto.

(251)

Napominje se da se zaključci doneseni u uvodnoj izjavi (247) zasnivaju na informacijama koje su bile na raspolaganju tijekom ispitnog postupka i da se opisani scenarij uistinu smatrao razumnim uzevši u obzir okolnosti na tom posebnom tržištu. Stoga je taj argument odbačen.

(252)

Nakon konačne objave jedna je stranka naglasila da se ne slaže sa zaključkom da je pritisak na cijene proizvođača Unije s ciljem njihova smanjenja uglavnom dolazio od dampinškog uvoza te je tvrdila da su, naprotiv, smanjenja poticajnih cijena prisilila proizvođače iz Unije na sniženja njihovih cijena. Ista je stranka naglasila da je nakon smanjenja poticajnih cijena i u skladu s time došlo do smanjenja cijena fotonaponskih sustava kako ne bi porasli troškovi nositelja projekata, što je na kraju uzrokovalo pritisak na cijene proizvođača Unije.

(253)

Budući da nisu dostavljeni nepobitni dokazi u korist tih tvrdnji, Komisija nije promijenila svoju analizu i zaključke kako su navedeni u uvodnim izjavama (246) do (247).

(254)

Ista je stranka tvrdila da razvoj događaja u vezi s poticajnim cijenama pokreće tržišta i dostavila informaciju o broju fotonaponskih instalacija za 2012. i 2013. godinu u Velikoj Britaniji. Informacija koju je ta stranka dostavila bila je publikacija Vlade Velike Britanije zasnovana na tjednim upisima u Središnji registar evidenciju poticajnih cijena Velike Britanije. Napominje se da je ta informacija povezana uglavnom s razdobljem izvan RIP-a i da se odnosi na samo jednu državu članicu dok je ispitni postupak u tijeku bio usredotočen na stanje na tržištu Unije u cjelini. U svakom slučaju ne osporava se da razine poticajnih cijena utječu na potražnju jer profitabilnost ulaganja u lokacije s manje sunčevog zračenja ovisi o razini poticajnih cijena. Međutim, kako bi pokazale da je razina poticajnih cijena tijekom RIP-a uzrok štete, zainteresirane stranke trebale su pokazati da bi porast cijena proizvođača iz Unije na neštetnu razinu značio da proizvođači iz Unije ne mogu prodati dotični proizvod jer ulaganja u fotonaponske sustave ne bi bila održiva uz tu razinu cijena. Takvi dokazi nisu dostavljeni stoga je taj argument odbačen.

(255)

Stoga je argument da je smanjenjem poticajnih cijena prekinuta uzročno-posljedična veza između dampinškog uvoza i materijalne štete koju je pretrpjela industrija Unije odbačen.

(256)

Nakon privremene objave jedna je stranka ponovila tvrdnju da su zbog kretanja poticajnih cijena mogućnosti ulaganja u solarnu energiju ulagateljima postale neprivlačne, što je smanjilo potražnju za dotičnim proizvodom. Druga stranka tvrdila je da su nalazi iz uvodne izjave (173) Privremene uredbe, prema kojima se u Španjolskoj usprkos ukidanja programa poticajnih cijena i dalje ulaže, netočni.

(257)

Na pitanje o učinku poticajnih cijena na potražnju odgovoreno je u uvodnoj izjavi (173) Privremene uredbe. Budući da u tom pogledu nisu izneseni novi argumenti, odbačena je navedena tvrdnja da se potražnja smanjila zbog kretanja poticajnih cijena. U pogledu ulaganja u Španjolskoj, razjašnjava se da se nalazi iz uvodne izjave (177) Privremene uredbe temelje na podacima dobivenima tijekom ispitnog postupka i provjerenima na licu mjesta. Budući da dotična stranka nije dostavila nove informacije ili dokaze s tim u vezi, te je tvrdnje trebalo odbaciti.

(258)

Nakon privremene objave nekoliko je stranaka tvrdilo da su u kontekstu niskih poticajnih cijena ulaganja u fotonaponske projekte gospodarski održiva samo uz isporuku jeftinijih solarnih ploča iz NRK-a. Stoga se tvrdilo da su smanjenja poticajnih cijena prouzročila materijalnu štetu industriji Unije. Druga je stranka tvrdila da razina stope poticajnih cijena utječe na mehanizam određivanja cijena modula.

(259)

Trebalo bi napomenuti da se cijena modula uz koju su gospodarski projekti održivi razlikuje od jedne države članice ili regije do druge ovisno o brojnim čimbenicima, kao što su poticajne cijene, ostali regulatorni poticaji, izloženost suncu, cijene električne energije iz konvencionalnih izvora itd.

(260)

Uz to, u ispitnom se postupku pokazalo da postojeće instalacije sve manje ovise o poticajnim cijenama jer je paritet mreže čini se postignut za određene vrste instalacija u više europskih regija, primjerice veliki dio Italije, Španjolske, Portugala, južne Francuske i Grčke.

(261)

Na temelju navedenih razloga tvrdnje iznesene u tom pogledu su odbačene.

(262)

Jedna je zainteresirana stranka ustvrdila da Komisija nije istražila je li industrija Unije propustila predvidjeti naglo povlačenje ili smanjenje državnih programa potpore. Ne postoje argumenti koji bi potkrijepili tu tvrdnju. Međutim, trebalo bi napomenuti da se na osnovi prikupljenih dokaza ne može ustvrditi da je industrija Unije nerazumno odgovorila na tržišne signale (primjerice, razvoj potrošnje) i druge raspoložive informacije (primjerice, smanjenje programa potpore). Stoga je ta tvrdnja odbačena.

(263)

Jedna je zainteresirana stranka tvrdila da su smanjenja poticajnih cijena uzrokovala pad prodaje industrije Unije jer su ulaganja bila moguća samo uz pristupačne kineske cijene. Prikupljeni dokazi ustvari pokazuju samo lagani rast prodaje industrije Unije tijekom RIP-a, što je u suprotnosti s onim što se moglo očekivati da su fotonaponski projekti bili izvedivi samo s kineskim modulima. Naprotiv, prodaja modula industrije Unije povećavala se do 2011., a zatim lagano pala tijekom RIP-a slijedeći iste trendove kao i potrošnja. Stoga je ta tvrdnja odbačena.

(264)

Druga je zainteresirana stranka tvrdila da nalazi, kako su utvrđeni u uvodnim izjavama (174) i (175) Privremene uredbe i prema kojima promjene poticajnih cijena nisu prekinule uzročno-posljedičnu vezu, nemaju činjeničnu ni pravnu osnovu te da nisu u skladu s člankom 3. stavkom 7. Osnovne uredbe jer Komisija nije procijenila razinu štete uzrokovane smanjenjima poticajnih cijena i jer je znatan pad u cijenama industrije Unije smatrala isključivo posljedicom dampinškog kineskog uvoza. Ista je stranka tvrdila da je smanjenja cijena modula, ćelija i pločica globalni fenomen i da nije posljedica pritiska kineskog uvoza.

(265)

U pogledu tvrdnje da Komisija nije procijenila razinu štete uzrokovane sniženjima poticajnih cijena upućuje se na uvodne izjave (175), (175) i (182) Privremene uredbe te na uvodne izjave (245) i (263) u kojima je Komisija zaključila da ni pad potražnje ni učinak poticajnih cijena na cijene Unije nisu bili toliki da prekinu uzročno-posljedičnu vezu između štete koju je pretrpjela industrija Unije i dampinškog uvoza iz NRK-a, bez obzira na to jesu li i u kojoj mjeri oni možda bili uzrokovani sniženjem poticajnih cijena. Stoga je tvrdnja da nalazi Komisije nemaju činjeničnu osnovu odbačena. U pogledu tvrdnje da je sniženje cijena modula i ćelija globalni fenomen upućuje se na uvodne izjave (164) do (167) Privremen uredbe u kojima su procijenjeni obujam i cijene uvoza iz zemalja koje nisu NRK u Uniju. Iako uistinu postoji globalni silazni trend u cijenama modula i ćelija, cijene dampinškog uvoza iz NRK-a pogoršale su taj silazni trend do razine gubitaka. Na temelju gore navedenoga tvrdnja je odbačena.

(266)

Budući da nisu dostavljene dodatne primjedbe u pogledu programa financijske potpore namijenjenih industriji Unije, potvrđuju se nalazi iz uvodnih izjava (184) i (185) Privremene uredbe.

(267)

Jedna je zainteresirana stranka ponovila tvrdnju da je materijalna šteta posljedica prekomjernog kapaciteta na tržištu Unije i svjetskom tržištu, a ne uvoz iz NRK-a. U tom se pogledu tvrdilo da je industrija Unije prekomjerno povećala svoje proizvodne kapacitete čemu svjedoče niske stope iskorištenosti kapaciteta, stoga je svu štetu prouzročila sama industrija Unije. Navodne posljedice prekomjernog kapaciteta u Uniji i na svjetskom tržištu već su razmotrene u uvodnim izjavama (185) do (190) Privremene uredbe, stoga je u nedostatku novih elemenata ta tvrdnja odbačena.

(268)

Druga je zainteresirana stranka tvrdila da je prekomjerni kapacitet doveo do racionalizacije cijena. U tom bi pogledu trebalo napomenuti da je s jedne strane prekomjerni kapacitet doveo do nazadnog regulatornog razvoja i smanjenja cijena industrije Unije koje je u prosjeku premašivalo smanjenje troškova proizvodnje. S druge strane, kao što se navodi u uvodnoj izjavi (186) Privremene uredbe, povećanje kapaciteta industrije Unije slijedilo je razvoj tržišta što se smatralo razumnim. Štoviše, povećanje proizvodnoga kapaciteta za ćelije bilo je niže nego za module. Dotična stranka nije dostavila nove informacije ili dokaze s tim u vezi, stoga je te tvrdnje trebalo odbaciti.

(269)

Druga zainteresirana stranka tvrdila je da je šteta koju je pretrpjela industrija Unije posljedica isključive usredotočenosti industrije Unije na specijalizirana ulaganja i izostanak potrebnih ulaganja u povećanje kapaciteta i sniženje troškova. Ni tu se tvrdnju nije moglo potvrditi nalazima ispitnog postupka koji pokazuju da je industrija Unije povećala svoj proizvodni kapacitet i učinkovitost tijekom razmatranog razdoblja (uvodne izjave (124) i (187) Privremene uredbe). Stoga je ta tvrdnja odbačena.

(270)

Štoviše, jedna je zainteresirana stranka tvrdila da je industrija Unije povećala svoj kapacitet usprkos već niskim stopama iskorištenosti kapaciteta što je dovelo do samoprouzročene štete. Međutim, ta se tvrdnja zasnivala na usporedbi trenda ulaganja odabranih proizvođača iz Unije s trendom iskorištenosti kapaciteta cijele industrije Unije, što nije prikladna osnova za usporedbu. Nadalje, u ispitnom se postupku pokazalo da industrija Unije nije povećala svoje proizvodne kapacitete u razmjerima koji premašuju razvoj potrošnje Unije te je stoga taj argument odbačen.

(271)

Štoviše, prikupljeni dokazi pokazuju na to da je ulaganjima u nove strojeve industrija Unije mogla sniziti trošak proizvodnje i postati konkurentnija. Stoga se taj argument morao odbaciti.

(272)

Jedna je zainteresirana stranka navela da su zaključci iz uvodne izjave (189) Privremene uredbe u proturječju s nalazima iz uvodnih izjava (124) i (186) Privremene uredbe, a da pritom nisu dostavili dodatna objašnjenja u kojima bi naveli prirodu ili opseg navodnih proturječja. Stoga se taj argument morao odbaciti.

(273)

Nakon završne objave neke su zainteresirane stranke tvrdile da povećanje kapaciteta industrije Unije nije bilo razumno i nije slijedilo razvoj tržišta, a posebice razvoj potrošnje Unije. Međutim, tijekom razmatranog razdoblja proizvodni kapacitet za module povećao se za 106 %, a potrošnja Unije za 221 %, tj. više nego dvostruko. U pogledu ćelija, tijekom razmatranog razdoblja proizvodni kapacitet povećao se za 39 %, a potrošnja Unije za 87 %. Time se pokazalo da je porast kapaciteta bio znatno manji od porasta potrošnje te ga se stoga ne može smatrati nerazumnim jer u Uniji nikad nije došlo do prekomjernog kapaciteta. Štoviše, analiza kojom se ocjenjuje je li povećanje kapaciteta bilo razumno ne bi se trebala zasnivati na godišnjoj analizi, nego bi trebalo uzeti u obzir kretanja tijekom cijelog razmatranog razdoblja. Dodatni kapaciteti uglavnom postaju potpuno funkcionalni tek određeno vrijeme nakon ulaganja, a izolirana analiza jedne godine može uzrokovati iskrivljenu sliku. Stoga je taj argument odbačen.

(274)

Budući da nisu dostavljene dodatne primjedbe u pogledu prekomjernog kapaciteta Unije, potvrđuju se sva određivanja iz uvodnih izjava (185) do (190) Privremene uredbe.

(275)

Neke su zainteresirane stranke tvrdile da industrija Unije ili barem jedan njezin dio nisu tijekom RIP-a mogli imati koristi od sniženja cijena polisilicija zbog dugoročnih ugovora za sirovine. U pogledu nalaza iz uvodne izjave (193) Privremene uredbe, u kojoj se navodi da je industrija Unije mogla ponovno pregovarati o dugoročnim ugovorima sa svojim dobavljačima (uključujući proizvođače pločica) i stoga je mogla imati koristi od nižih cijena, te su stranke tvrdile da bi ponovni pregovori ili prekid dugoročnih ugovora za polisilicij i/ili pločice doveli do penala. Kako bi potkrijepile taj argument te su stranke dostavile novinske članke o sudskim sporovima protiv određenih proizvođača Unije ili njihovom prekidanju ugovora. Neke su stranke dostavile informacije kojima se navodno potvrđuje da se o dugoročnim ugovorima nije moglo ponovno pregovarati.

(276)

Polisilicij je glavna sirovina za proizvodnju pločica. U ispitnom se postupku pokazalo da su se cijene polisilicija povećale 2008. kada su dosegle svoj vrhunac od približno 500 $/kg, ali i da su se ponovno smanjile 2009., uz samo blagi trend povećanja 2010. i početkom 2011. Cijene su znatno pale tijekom RIP-a što je dovelo do cijene od 30 $/kg (Znanstvena i politička izvješća Zajedničkog istraživačkog centra, Izvješće o stanju u fotonaponskom sektoru 2012). Trebalo bi napomenuti da je učinak cijena polisilicija na industriju Unije mogao biti samo prilično zanemariv jer se svaki učinak na trošak proizvodnje ćelija i modula ublažio kroz vrijednosni lanac. Nadalje, prethodno spomenuti novinski članci odnosili su se na razvoj događaja nakon RIP-a koji nije imao utjecaj na stanje dotičnih proizvođača iz Unije tijekom RIP-a te ga se stoga ne može uzeti u obzir. To je pitanje dodatno ispitano nakon uvođenja privremenih mjera i na temelju toga moguće je potvrditi da je industrija Unije uistinu mogla ponovno pregovarati ne samo o cijenama dugoročnih ugovora nego i o svim penalima povezanima s tim ugovorima.

(277)

Jedna od dotičnih zainteresiranih stranka tvrdila je nadalje da je dovoljno što su samo određeni proizvođači Unije bili pogođeni dugoročnim ugovorima te da stanje cjelokupne industrije Unije nije važno. Tvrdila je da viši troškovi ne pogađaju sve subjekte na isti način. Tim se argumentom zanemaruje nalaz da su, općenito gledano, prosječne cijene polisilicija za industriju Unije u mnogim slučajevima bile jednake tržišnim cijenama ili cijenama na promptnom tržištu te da se stoga pitanje utječu li viši troškovi na sve ili samo na neke subjekte nije smatralo primjerenim. Stoga je taj argument odbačen.

(278)

Druga zainteresirana stranka tražila je da Komisija odvoji, prepozna i kvantificira učinke svakog čimbenika koji je djelovao na stanje industrije Unije, a posebice da se utjecaj znatnog pada cijena polisilicija razmotri posebno. U tom se pogledu tvrdilo da je smanjenje cijena polisilicija, a ne pritisak kineskog uvoza na cijene, uzrokovao smanjenje prodajnih cijena. Što se tiče industrije Unije, potrebno je napomenuti da se njezina prosječna prodajna cijena smanjila puno više od smanjenja prosječnog troška proizvodnje, na što je pad cijena sirovina mogao utjecati. Stoga je taj argument odbačen.

(279)

Nakon konačne objave neke su zainteresirane stranke naglasile da se učinak smanjenja cijena polisilicija na trošak industrije Unije nije ograničio ili ublažio kroz vrijednosni lanac kao što je u ispitnom postupku zaključeno. Međutim, kao što je već spomenuto u uvodnoj izjavi (276), polisilicij je glavna sirovina za proizvodnju pločica te je utvrđeno da se svaki učinak na troškove proizvodnje ćelija ili modula ublažio kroz vrijednosni lanac. Zainteresirane stranke nisu dostavile dokaze kojima bi se taj nalaz osporio. Štoviše, ispitnim je postupkom pokazano da se smanjenje cijena polisilicija tijekom razmatranog razdoblja odrazilo na prosječni trošak proizvodnje ćelija i modula industrije Unije u uzorku koji se smanjio slično cijenama polisilicija. Jedna zainteresirana stranka dovela je u pitanje učinak navodnih penala koje je industrija Unije morala platiti zbog ponovnog pregovaranja o dugoročnim ugovorima o nabavi. U tom se pogledu ne može isključiti mogućnost da je određen broj proizvođača tijekom razmatranog razdoblja možda morao platili penale za prekid dugoročnih ugovora za pločice.

Međutim, Komisija nije našla dokaz da su ti penali utjecali na stanje industrije Unije u cijelosti ili da su reprezentativni. Takav dokaz nije dostavila ni dotična zainteresirana stranka. Iako se ne može potpuno isključiti da su penali mogli imati određen negativan učinak na ograničen broj proizvođača iz Unije, općenit učinak na industriju Unije mogao je biti samo zanemariv te stoga nije mogao prekinuti uzročno-posljedičnu vezu između dampinškog uvoza i štete koju je pretrpjela industrija Unije. Stoga su ti argumenti morali biti odbačeni.

(280)

Druga zainteresirana stranka tvrdila je da je smanjenje prodajnih cijena proizvoda iz ispitnog postupka u Uniji djelomično uzrokovano smanjenjem cijena polisilicija. Međutim, u tom bi pogledu trebalo napomenuti da se u ispitnom postupku pokazalo da je uvoz iz NRK-a bio dampinški i da je znatno snizio prodajne cijene industrije Unije. Smanjenje cijena stoga nije uzrokovano samo smanjenjem troškova proizvodnje koje se može objasniti smanjenjem cijena sirovina. Da je smanjenje cijena bilo samo posljedica smanjenja cijena sirovina, industrija Unije ne bi bila prisiljena smanjiti svoje prodajne cijene ispod troška svoje proizvodnje. Stoga se ova tvrdnja morala odbaciti.

(281)

Druga je zainteresirana stranka ponovila tvrdnju da je sudski spor jednog proizvođača iz unije nakon RIP-a možda utjecao na situaciju barem tog proizvođača iz Unije već tijekom RIP-a. Ta stranka međutim nije objasnila kako i u kojoj mjeri je takav događaj do kojeg je došlo nakon RIP-a mogao utjecati na situaciju tog proizvođača tijekom RIP-a. Jednako tako u ispitnom postupku nije otkriven dokaz koji bi potvrdio takve učinke. Stoga se ova tvrdnja morala odbaciti.

(282)

Štoviše, ista zainteresirana stranka dovela je u pitanje prethodno spomenute nalaze jer navodno nisu navedeni nikakvi dokazi. Međutim, nalazi ispitnog postupka zasnivaju se na činjenicama i pozitivnim dokazima koji su svim zainteresiranim strankama bili dostupni u verzijama koje nisu povjerljive.

(283)

Budući da nisu dostavljene nikakve druge primjedbe u pogledu učinka cijena sirovina, potvrđuju se nalazi iz uvodnih izjava (191) do (194) Privremene uredbe.

(284)

Nakon privremene objave određene zainteresirane stranke ponovile su tvrdnju da je šteta koju je pretrpjela industrija Unije bila posljedica nedostatnih ekonomija razmjera u industriji Unije. Ponovljena je tvrdnja da su mali proizvođači bili u nepovoljnom položaju u odnosu na velike vertikalno integrirane proizvođače i da se stoga šteta koju su ti proizvođači pretrpjeli ne može pripisati dampinškom uvozu. Druga zainteresirana stranka tvrdila je da je automatizacija proizvodnih postupaka skupa te da su stoga ekonomije razmjera još važnije radi smanjenja troška proizvodnje.

(285)

U ispitnom se postupku pokazalo da industrija Unije, uključujući velike i vertikalno integrirane proizvođače iz Unije, zbog dampinškog uvoza nije mogla u potpunosti iskoristiti visoke stope iskorištenosti kapaciteta kako bi postigla ekonomije razmjera. U svakom slučaju u ispitnom postupku nije otkrivena korelacija između veličine, vertikalne integracije i viših stopa profitabilnosti jer je visoki cjenovni pritisak tu korelaciju promijenio. U ispitnom se postupku pokazalo da na tržištu s niskim stopama iskorištenosti više nema koristi od ekonomija razmjera te da to vrijedi i za kineske proizvođače. Stoga su ti argumenti odbačeni.

(286)

Nadalje, jedna je zainteresirana stranka tvrdila da ulagači i banke nisu željeli financirati projekte ako je proizvođač modula bio premalen jer veliki proizvođači pružaju bolja jamstva i predstavljaju sigurniju investiciju. Drugim riječima, ulagači i banke nevoljko financiraju projekte povezane s fotonaponskim proizvodima koji koriste module proizvedene u Uniji. Međutim, u ispitnom se postupku pokazalo da je svaka prednost koju ulagači i banke daju financiranju kineskih proizvođača koji imaju veće proizvodne kapacitete posljedica poremećaja koji je dampinški uvoz stvorio na tržištu Unije. Kako je navedeno u uvodnoj izjavi (285), veličina proizvodnih kapaciteta nema utjecaja ako stope iskorištenosti ostaju niske. Stoga je taj argument odbačen.

(287)

Jedna je zainteresirana stranka tvrdila da je industrija Unije imala nepovoljnu strukturu troškova u usporedbi s kineskim suparnicima jer potonji imaju niže troškove rada, električne energije i amortizacije kao i najnoviju opremu. Međutim, dotična stranka nije mogla dostaviti nove informacije ni dokaze kojima bi se mogli osporiti nalazi ispitnog postupka u tom pogledu. Na tvrdnju da su kineski proizvođači koristili najnoviju opremu osobito je odgovoreno u uvodnoj izjavi (203) Privremene uredbe prema kojoj proizvođači izvoznici iz NRK-a nemaju komparativnu prednost, posebice jer su strojevi i oprema uvezeni iz Europske unije. Stoga su prethodne tvrdnje odbačene.

(288)

Druga je stranka tvrdila da Kinezi imaju komparativnu prednost s obzirom na cijene polisilicija i ekonomije razmjera, što je dovelo do sniženja troškova strojeva. Ta stranka nije dostavila nove podatke ili dokaze kojima bi mogla pobiti nalaze iz uvodnih izjava (195) i (196) te (203) Privremene uredbe. Stoga se tvrdnju te stranke moralo odbaciti.

(289)

U tom pogledu podsjeća se da se u uvodnoj izjavi (203) Privremene uredbe kao i u ranijoj uvodnoj izjavi (287) napominje da proizvođači izvoznici u NRK-u nemaju nikakvu komparativnu prednost u pogledu sirovina i korištenih strojeva jer se oboje uglavnom uvozi iz Unije. Jedna je zainteresirana stranka osporila prethodne navode, ali to nije potkrijepila dokazima. Što se tiče troškova rada i općih troškova, uključujući amortizaciju, oni su predstavljali u prosjeku manje od 10 % ukupnog troška za module tijekom RIP-a i nije se smatralo da imaju značajnu ulogu. Što se tiče troškova za električnu energiju, oni su u prosjeku činili manje od 1 % ukupnog troška za module tijekom RIP-a i nije se smatralo da imaju značajnu ulogu. Nadalje, tvrdnja da su Kinezi koristili najnoviju opremu nije potkrijepljena.

(290)

Štoviše, jedna je zainteresirana stranka tvrdila da su neki proizvođači iz Unije nabavljali ćelije i/ili module iz dotične zemlje i da su te proizvode ponovno prodavali na tržištu Unije kao vlastite proizvode. Zatražila je da se šteta nastala tim transakcijama ne pripisuje dampinškom uvozu. Međutim, u ispitnom se postupku pokazalo da je uvoz dotičnog proizvoda iz industrije Unije dopunjavao proizvodnju Unije i da je njegov obujam bio ograničen u usporedbi s ukupnom proizvodnjom Unije te bi stoga njegov učinak bio nepostojeći ili zanemariv i ne može se smatrati da je prekinuo uzročno-posljedičnu vezu između dampinškog uvoza i štete koju je pretrpjela industrija Unije.

(291)

Jedan je nepovezani uvoznik tvrdio da je povećanje broja zaposlenika tijekom razmatranog razdoblja činjenica koja u Privremenoj uredbi nije dovoljno razrađena. U pogledu te tvrdnje potrebno je napomenuti da je zaposlenost povezana s modulima rasla između 2009. i 2011, a zatim se tijekom RIP-a smanjila. U pogledu ćelija, zaposlenost se povećavala do 2010., a zatim se tijekom 2011. smanjila te dodatno smanjila tijekom RIP-a. Napominje da je za module zaposlenost slijedila trend proizvodnje Unije. U pogledu ćelija, budući da se tržišni udio kineskog uvoza povećavao tijekom cijelog razdoblja, industrija Unije nije mogla imati koristi od rasta potrošnje kao što se očekivalo. Stoga se pad zaposlenosti u 2011. i tijekom RIP-a odnosi na trgovačka društva koja su postala nesolventna ili prestala proizvoditi ćelije.

(292)

Nakon konačne objave jedna je zainteresirana stranka naglasila da je šteta koju je pretrpjela industrija Unije uzrokovana malom veličinom i nedostatkom ekonomija razmjera. Kao što je već objašnjeno u uvodnoj napomeni (285) i u uvodnim napomenama (195) i (196) Privremene uredbe, čak i na globalnom tržištu, veličina, a time i korist od ekonomije razmjera ne može se zadržati uz općenito niske stope iskorištenosti i prisutnost velikih prekomjernih kapaciteta u cijelom svijetu. Stoga se ta tvrdnja morala odbaciti.

(293)

Nadalje, ista je stranka naglasila da je šteta koju je pretrpjela Unije uzrokovana njezinom nesposobnošću da ostvari troškovnu prednost. Ta je stranka tvrdila da je uzrok tomu osobito činjenica da je većina proizvođača iz Unije bila vertikalno integrirana. Međutim, ta stranka nije dostavila daljnje informacije o tome koliko je vertikalna integracija proizvođača mogla negativno utjecati na njihovu strukturu troškova. Stoga se ta tvrdnja morala odbaciti.

(294)

Budući da u tom pogledu nisu dostavljene dodatne primjedbe, potvrđuju se uvodne izjave (195) do (206) Privremene uredbe.

(295)

Nakon privremene objave jedna je zainteresirana stranka ponovila tvrdnju da je uzrok štete koju je pretrpjela industrija Unije konkurencija tankoslojnih fotonaponskih proizvoda i drugih fotonaponskih tehnologija jer su te tehnologije konkurirale proizvodu iz ispitnog postupka osobito za sustave postavljene na tlu i komercijalne/industrijske sustave postavljene na krovu, a koji čine znatan dio ukupnog fotonaponskog tržišta Unije.

(296)

U ispitnom se postupku pokazalo da tankoslojni fotonaponski proizvodi, iako su jeftiniji od proizvoda iz ispitnog postupka, zauzimaju samo ograničen udio ukupnog tržišta solarne energije Unije jer imaju puno manju učinkovitost pretvorbe i manju izlaznu snagu od kristalnih silicijskih modula. U skladu s dostupnim informacijama, tijekom RIP-a tržišni udio tankoslojnih fotonaponskih proizvoda u odnosu na ukupno tržište solarne energije Unije nije bio velik. Stoga se potvrđuju nalazi iz uvodne izjave (208) Privremene uredbe, tj. da se konkurencija između tankoslojnih proizvoda i proizvoda iz ispitnog postupka, premda je u određenoj mjeri i postojala, smatra marginalnom. Na temelju toga dotični su argumenti odbačeni.

(297)

Nakon konačne objave jedna je zainteresirana stranka naglasila da je uzrok štete koju je pretrpjela industrija Unije vjerojatno konkurencija tankoslojnih fotonaponskih proizvoda. U tom je pogledu ta stranka dostavila informaciju da je u Njemačkoj udio tankoslojnih fotonaponskih proizvoda u ukupnom tržištu solarne energije u većem dijelu RIP-a bio znatan te da se smanjio tek početkom 2012.

(298)

U ispitnom se postupku pokazalo da je uistinu prosječna razina cijena tankoslojnih fotonaponskih proizvoda bila niža od prosječnih razina cijena proizvoda iz ispitnog postupka.

(299)

Međutim, kako je navedeno u uvodnoj izjavi (296) tankoslojni fotonaponski proizvodi imaju puno manju učinkovitost pretvorbe i manju izlaznu snagu od kristalnih silicijskih modula te stoga tržišno natjecanje između ta dva proizvoda, ukoliko bi uopće do njega došlo, ne bi moglo pridonijeti šteti koju je pretrpjela industrija Unije jer su kristalni silicijski moduli dominantna tehnologija na tržištu solarne energije Unije. U Izvješću Zajedničkog istraživačkog centra o stanju u fotonaponskom sektoru iz 2012. navodi se da se, kao posljedica sniženja cijena polisilicija, tržišni udio kristalnih silicijskih modula tijekom posljednjih godina povećao na štetu tankoslojnih fotonaponskih proizvoda.

(300)

Budući da u tom pogledu nisu dostavljene dodatne primjedbe, potvrđuju se nalazi iz uvodnih izjava (207) do (210) Privremene uredbe.

(301)

Nakon privremene objave tvrdilo se da bi štetne učinke financijske krize i njezine posljedice na pristup financiranju trebalo odvojiti i razlikovati, a ne ih pripisivati dampinškom uvozu.

(302)

U tom pogledu upućuje se na uvodnu izjavu (212) Privremene uredbe u kojoj se konkretno razmatraju posljedice financijske krize i gospodarske recesije na položaj industrije Unije. U toj se uvodnoj izjavi podrobno iznosi obrazloženje nalaza da financijska kriza, premda je ostavila posljedice na položaj industrije Unije, nije prekinula uzročno-posljedičnu vezu između dampinškog uvoza i štete koju je pretrpjela industrija Unije. To obrazloženje zainteresirane stranke nisu osporile niti su dostavile nove podatke ili dokaze kojima bi se nalazi iz te uvodne izjave obezvrijedili. Stoga su tvrdnje iznesene u tom pogledu odbačene.

(303)

Štoviše, tvrdilo se da je uzrok štete koju je pretrpjela industrija Unije njezin propust da potraži odgovarajuće financiranje te da je Komisija trebala ispitati je li industrija Unije tražila financiranje dok je poslovala s dobiti. U ispitnom je postupku zapravo utvrđeno da se 2010., kada je industrija Unije još poslovala s dobiti, razina ulaganja za module povećala za 315 %, a za ćelije 10 % u usporedbi s 2009. Budući da je solarna industrija kapitalno intenzivna, očekuje se da industrija Unije neprestano traži odgovarajuće financiranje kako bi povećala svoju troškovnu učinkovitost i natjecala se s nepoštenim dampinškim uvozom. Stoga je zaključeno da je nedostatak pristupa financiranju posljedica narušenog stanja na tržištu prouzročenog dampinškim uvozom, a ne njezin uzrok. Stoga je ta tvrdnja odbačena.

(304)

Nakon konačne objave jedna je zainteresirana stranka naglasila da bi štetne učinke financijske krize trebalo odvojiti i razlikovati te da ih ne bi trebalo pripisivati dampinškom izvozu. Ta se stranka pozvala na javno dostupne informacije prema kojima barem jedan proizvođač iz Unije financijsku krizu smatra uzrokom svojeg štetnog stanja. Nalazi tekućeg ispitnog postupka zasnivali su se na posebnim podacima o trgovačkim društvima koji su znatno opsežniji od javno dostupnih izvješća određenih tvrtki. Stoga javno dostupna izvješća na koja se upućuje ne mogu osporiti nalaze iz uvodne izjave (212) Privremene uredbe u kojoj se zaključuje da financijska kriza nije mogla prekinuti uzročno-posljedičnu vezu između dampinškog uvoza i materijalne štete koju je pretrpjela industrija Unije iako je imala određeni učinak na stanje industrije Unije. Stoga se taj zahtjev morao odbaciti.

(305)

Druga je zainteresirana stranka tvrdila da bi u obzir trebalo uzeti razlike u pristupu financiranju između industrije Unije i kineskih proizvođača izvoznika. Ta je stranka tvrdila da je to, a ne dampinški izvoz, jedan od glavnih čimbenika koji je prouzročio materijalnu štetu industriji Unije. Međutim, utvrđeno je da je povlašteni pristup financiranju velikog broja kineskih proizvođača izvoznika narušio tržište te da je možda jedan od glavnih razloga zašto su kineskih proizvođači izvoznici mogli dotični proizvod izvoziti po dampinškim cijenama. Stoga taj čimbenik nije mogao prekinuti uzročno-posljedičnu vezu između dampinškog uvoza i materijalne štete koju je pretrpjela industrija Unije. Ta je tvrdnja stoga odbačena.

(306)

Budući da nisu dostavljene dodatne primjedbe u pogledu posljedica financijske krize, potvrđuju se nalazi iz uvodnih izjava (211) do (212) Privremene uredbe.

(307)

Budući da u nisu dostavljene primjedbe koje bi mogle dovesti do preispitivanja nalaza iz uvodnih izjava (213) do (215) Privremene uredbe, ti se nalazi potvrđuju.

(308)

Budući da u nisu dostavljene primjedbe koje bi mogle dovesti do preispitivanja nalaza iz uvodnih izjava (215) do (217) Privremene uredbe, ti se nalazi potvrđuju.

(309)

Budući da u nisu dostavljene primjedbe koje bi mogle dovesti do preispitivanja nalaza iz uvodnih izjava (218) do (219) Privremene uredbe, ti se nalazi potvrđuju.

(310)

Neke su zainteresirane stranke ponovile tvrdnju koja se navodi u uvodnoj izjavi (220) Privremene uredbe da je materijalna šteta koju je pretrpio najmanje jedan od proizvođača iz Unije bila posljedica loših odluka u području upravljanja. Te su stranke kao dodatne informacije dostavile članak iz tiska. Međutim, nije bilo moguće provjeriti dostavljene informacije, stoga se njima nije moglo osporiti nalaze iz ovog ispitnog postupka da su odluke uprave dotičnog društva bile uobičajene i razborite i nisu imale posljedice za čitavu industriju Unije. Stoga su prethodne tvrdnje odbačene.

(311)

Budući da u tom pogledu nisu dostavljene dodatne primjedbe, potvrđuju se nalazi iz uvodnih izjava (220) i (221) Privremene uredbe.

(312)

Budući da u nisu dostavljene primjedbe koje bi mogle dovesti do preispitivanja nalaza iz uvodne izjave (222) Privremene uredbe, ti se nalazi potvrđuju.

(313)

Jedna zainteresirana stranka tvrdila je da je šteta koju je pretrpjela industrija Unije posljedica nepovoljnog položaja prethodnika i manjka političke podrške Europske komisije tijekom prethodnih godina. Ta je stranka tvrdila i da su na tržištu osim nacionalnih programa potpore važni čimbenici i naseljenost, BDP, potrošnja električne energije, mogućnosti financiranja i povezivost s mrežom. Međutim, navedena stranka svoje tvrdnje nije mogla potkrijepiti te su stoga odbačene.

(314)

Nakon konačne objave ista je zainteresirana stranka naglasila da je šteta koju je pretrpjela industrija Unije posljedica nepovoljnog položaja prethodnika. Međutim, ta tvrdnja nije analizirana ni potkrijepljena te je stoga morala biti odbačena

(315)

U ispitnom se postupku pokazalo da su sljedeći ostali čimbenici mogli pridonijeti šteti: uvoz dotičnog proizvoda iz Tajvana, smanjenje razina poticajnih cijena, dugoročni ugovori o nabavi polisilicija ograničenog broja proizvođača iz Unije, financijska i gospodarska kriza.

(316)

Kako je pokazano u prethodnim odjeljcima 3.1. i 3.6., zanemariv je mogući doprinos uvoza iz Tajvana i dugoročnih ugovora o nabavi polisilicija ograničenog broja proizvođača iz Unije jer se svaki njihov učinak ublažio kroz vrijednosni lanac.

(317)

Što se tiče financijske i gospodarske krize, u ispitnom se postupku pokazalo da je dampinški izvoz glavni razlog poteškoća industrije Unije u pristupu kapitalu potrebnom za ulaganja, što je spriječilo industriju Unije u prodaji proizvoda po unosnim cijenama u razdoblju kada je tržište Unije imalo velike stope rasta (2009.–2011.).

(318)

Što se tiče poticajnih cijena, treće stranke nisu uspjele dokazati da su njihove razine tijekom RIP-a bile toliko niske da bi spriječile proizvođače iz Unije u prodaji dotičnog proizvoda po neštetnim cijenama. Institucije su zauzele stav da se smanjena potražnja može objasniti smanjenjem razina poticajnih cijena jer ulaganja u određene lokacije više nisu bila održiva. Međutim, ni ako ih se pribroji ostalim čimbenicima za koje je otkriveno da su pridonijeli šteti, ta smanjenja ne mogu prekinuti uzročno-posljedičnu vezu jer je njihova razina i bez dampinškog uvoza proizvođačima iz Unije omogućavala prodaju proizvoda po neštetnim cijenama.

(319)

Stoga uzročna veza između dampinga i štete nije prekinuta čak i ako se ocjenjuje kumulativni učinak četiri ostala čimbenika koji su možda pridonijeli šteti.

(320)

Svi učinci čimbenika štete osim dampinškog uvoza analizirani su pojedinačno i skupno. Stoga se zaključuje da se kumulativnom ocjenom svih čimbenika koji su mogli imati učinak na štetno stanje industrije Unije (primjerice uvoz iz trećih zemalja, poticajne cijene, učinak cijena sirovina, financijska kriza) ne može objasniti šteta koju je pretrpjela industrija Unije, osobito u pogledu niskih cijena i financijskih gubitaka uzrokovanih prodorom jeftinog uvoza znatnih količina dotičnog proizvoda iz NRK-a. Na temelju navedenog potvrđuju se privremeni nalazi iz uvodnih izjava (223) do (224) Privremene uredbe da je dampinški uvoz iz NRK-a prouzročio materijalnu štetu industriji Unije u smislu članka 3. stavka 6. Osnovne uredbe.

(321)

Nakon privremene objave jedna je zainteresirana stranka tvrdila da se procjena interesa Unije ne temelji na reprezentativnom broju subjekata.

(322)

Komisija se različitim subjektima obratila na način koji se opisuje u nastavku.

(323)

Nepovezani uvoznici: kako se navodi u uvodnoj izjavi (12) Privremene uredbe, Komisija je stupila u kontakt sa svih 250 nepovezanih uvoznika koje je naveo podnositelj pritužbe i odabrala privremeni uzorak u skladu s člankom 17. Osnovne uredbe kako bi pokrila najveći reprezentativni obujam uvoza koji je moguće razumno ispitati u raspoloživom vremenu. Međutim, kao što se navodi u uvodnim izjavama (12) i (232) Privremene uredbe, samo je za jedno od privremeno odabranih društava provjerom potvrđeno da je nepovezani uvoznik. Nakon objave Privremene uredbe, petnaest dodatnih nepovezanih uvoznika koji su na početku dostavili upitnik za uvrštavanje u uzorak, ali u njega nisu uvršteni, pozvani su da sudjeluju u ispitnom postupku. Šestero ih je prihvatilo i dostavljen im je upitnik, petorica su dostavili odgovore, a za tri odgovora utvrđeno je da su dovoljno potpuni. Konačan uzorak nepovezanih uvoznika stoga obuhvaća četiri nepovezana uvoznika i predstavlja 2 % do 5 % uvoza dotičnog proizvoda. S obzirom na nizak postotak, potrebno je voditi računa o tome da se većina uvoza dotičnog proizvoda u Uniju ne odvija posredstvom nepovezanih uvoznika, kao što je objašnjeno u uvodnoj izjavi (12) Privremene uredbe.

(324)

Subjekti koji nisu nepovezani uvoznici (subjekti koji se nalaze više, odnosno niže u poslovnom lancu): kao što je spomenuto u uvodnoj izjavi (226) Privremene uredbe, Komisija je poslala i posebne upitnike na adrese otprilike 150 subjekata, uključujući one nepovezane uvoznike koji su se javili nakon početka ispitnog postupka i koji su stoga imali mogućnost Komisiji dati relevantne informacije. Štoviše, u istrazi su uzeti u obzir ne samo odgovori na upitnike nego i provjerljive i valjano potkrijepljene primjedbe i podnesci zainteresiranih stranaka dostavljeni u roku, bez obzira na to jesu li te stranke odgovorile na upitnik ili nisu. Posebice je AFASE Komisiji dostavio primjedbe u ime svojih članova (subjekata u fotonaponskom sektoru) koje su također analizirane.

(325)

Na temelju navedenog prikupljeno je dovoljno elemenata za smislenu ocjenu interesa Unije. Na temelju toga tvrdnja je odbačena.

(326)

Jedna zainteresirana stranka zatražila je od Komisije da objasni kako je Komisija obrađivala upitnike uvoznika za koje je smatrala da su ih dostavili subjekti koji se nalaze niže u poslovnom lancu.

(327)

U odgovoru na taj zahtjev precizira se da se 36 odgovora koji se spominju u uvodnoj izjavi (241) Privremene uredbe odnosilo na odgovore u vezi s Prilogom B Obavijesti o pokretanju postupka, a njegova je svrha bila prema potrebi odrediti uzorak nepovezanih uvoznika.

(328)

U pogledu odgovora na upitnik dvojice subjekata navedenih u uvodnoj izjavi (12) Privremene uredbe, jedan je uzet u obzir u odgovarajućoj analizi subjekata koji se nalaze niže u poslovnom lancu. Drugi subjekt dostavio je dodatne informacije u kojima se, za razliku od navoda iz uvodne izjave (12) Privremene uredbe, pokazalo da je taj subjekt doista uvoznik modula, ali ne i ćelija. Unatoč tome, informacije navedene u njegovu odgovoru na upitnik nisu bile dovoljne da bi bio uključen u analizu nepovezanih uvoznika zbog toga što su dostavljeni odgovori bili nepotpuni.

(329)

Nakon uvođenja privremenih mjera obavljeni su dodatni posjeti radi provjere u poslovnim prostorijama dvojice nositelja projekata (vidi raniju uvodnu izjavu (8). Osim toga, za potrebe ovog ispitnog postupka (vidi uvodne izjave (369) do (371)) analizirano je i u obzir uzeto šest odgovora na posebne upitnike (vidi uvodnu izjavu (324) pružatelja usluga koji posluju i u fotonaponskom sektoru (logistika, prijevoz, odnosi s javnošću itd.), koji su isprva smatrani nedovoljno potpunim (vidi uvodnu izjavu (241) Privremene uredbe).

(330)

Ukratko, analiza interesa Unije zasniva se na sljedećim informacijama:

(331)

Neke su zainteresirane stranke osporavale činjenicu da bi industrija Unije mogla imati koristi od bilo kakvih mjera tvrdeći da i. tim mjerama snizit će se potražnja za fotonaponskim proizvodima u Uniji te da stoga industrija Unije neće moći povećati svoju prodaju, ii. industrija Unije ima male proizvodne objekte te da stoga ne može zadovoljiti potrebu za određenim vrstama instalacija, kao što su komercijalne krovne instalacije i velike instalacije na tlu, iii. proizvođači iz Unije ne predstavljaju sigurnu investiciju, iv. uvođenjem pristojbi na ćelije de facto će se povećati trošak proizvodnje proizvođačima modula iz Unije i tako ih učiniti manje privlačnima kupcima, v. u slučaju znatnog pada kineskog uvoza, proizvođači iz trećih zemalja najvjerojatnije će iskoristiti priliku koju im pruža slabiji uvoz iz NRK-a.

(332)

Što se tiče tvrdnje da će se mjerama smanjiti potražnja za fotonaponskim proizvodima u Uniji i da zato industrija Unije neće moći povećati svoju prodaju, napominje se da zainteresirane stranke nisu mogle dostaviti provjerljive dokaze o postojanju izravne veze između uvođenja mjera i smanjenja potražnje za fotonaponskim proizvodima za koje se pokazalo da je na njih tijekom godina utjecalo više čimbenika.

(333)

U odgovoru na tvrdnju da industrija Unije ima male proizvodne objekte te da stoga ne može zadovoljiti potrebu za određenim vrstama instalacija, kao što su komercijalne krovne instalacije i velike instalacije na tlu, potrebno je napomenuti da se u ispitnom postupku pokazalo da industrija Unije ima kapacitet za opskrbu komercijalnim i industrijskim instalacijama (između 40 KW i 1 MW) te instalacijama namijenjenima tržišnom segmentu javnih usluga (1 MW i 10 MW). Štoviše, u ispitnom postupku nije se pokazalo da se proizvodi ostalih proizvođača ne bi mogli koristiti u istom projektu. Ta je tvrdnja stoga odbačena.

(334)

Argument da industrija Unije ne bi mogla imati koristi od mjera jer proizvođači iz Unije ne predstavljaju sigurnu investiciju i da ulagački fondovi ne bi pristali financirati projekte u kojima se koriste moduli proizvedeni u EU-u nije potkrijepljen dokazima. U svakom slučaju očekuje se da će se uvođenjem mjera vratiti pošteni uvjeti trgovine, što bi ulagače iz bankarskog sektora trebalo uvjeriti u sposobnost industrije Unije da razvije održive projekte. Na temelju toga tvrdnja je odbačena.

(335)

Što se tiče tvrdnje da će se uvođenjem pristojbi na ćelije de facto povećati trošak proizvodnje proizvođačima modula iz Unije i tako ih učiniti manje privlačnima kupcima, nije isključeno da bi zbog uvođenja carina moglo doći do određenog porasta cijena, ali treba uzeti u obzir da javno dostupni izvori pokazuju na silazni trend cijena modula i ćelija. Stoga bi opći trend smanjenja cijena trebao dovesti do smanjenja troškova za module iako bi se kao posljedica mjera trošak za ćelije mogao povećati. Dotični proizvođači također mogu nabavljati svoje ćelije isključivo u Uniji, a ne više iz NRK-a. Na kraju, očekuje se da će se uvođenjem mjera povećati iskorištenost kapaciteta proizvođača ćelija u Uniji te tako povećati njihove ekonomije razmjera i time smanjiti troškove. Ta je tvrdnja stoga odbačena.

(336)

Ispitnim postupkom nije potvrđen argument da će u slučaju znatnog pada kineskog uvoza zbog uvođenja mjera ostali proizvođači iz trećih zemalja najvjerojatnije iskoristiti tu priliku. U ispitnom postupku nisu otkrivene jasne naznake da bi ostale treće zemlje masovno usmjerile svoj izvoz na tržište Unije, posebice uzimajući u obzir vjerojatni rast tržišta ostalih trećih zemalja, osobito u Aziji, što su javno dostupni izvori i predvidjeli. Na kraju, ne postoje naznake da se industrija Unije neće moći natjecati s uvozom iz trećih zemalja čak i ako se on poveća zbog pada kineskog uvoza.

(337)

Kao odgovor na konačnu objavu neke su stranke tvrdile da nije realno očekivati nastanak održive industrije Unije koja proizvodi module i ćelije jer ni jedan razuman ulagač ne bi ulagao u proizvođače iz Unije koji navodno trpe štetu zbog nepovoljne strukture troškova pa ne mogu proizvoditi po konkurentnim cijenama. U ispitnom postupku nije potvrđeno da industrija Unije trpi štetu zbog nepovoljne strukture troškova, kako je objašnjeno u uvodnim izjavama (202) i (203) Privremene uredbe. Stoga bi uklanjanje dampinškog uvoza i veće korištenje proizvodnih kapaciteta trebalo dovesti do ekonomija razmjera i omogućiti nastanak održive industrije Unije. S obzirom na to argument je odbačen.

(338)

Jedna je stranka tvrdila da se potražnja u Uniji ravna prema kretanjima poticajnih cijena te da je povrat ulaganja koji ulagači očekuju povezan s tim kretanjima. Posebice je tvrdila da će potražnja porasti i da industrija Unije neće moći iskoristiti uvedene pristojbe ako u Uniji cijene porastu kao posljedica pristojbi, a poticajne cijene taj porast ne budu slijedile.

(339)

U odgovoru na navedenu tvrdnju napominje se da dokazi prikupljeni tijekom ispitnog postupka pokazuju da će potražnja u budućnosti biti sve manje ovisna o poticajnim cijenama i ostalim programima potpore usprkos korelaciji između razine poticajnih cijena i potražnje za fotonaponskim instalacijama jer je paritet fotonaponskih sustava s mrežom čini se postignut za određene vrste instalacija na više mjesta u Uniji (vidi uvodnu izjavu (260) gore). Nadalje, očekivani povrat ulaganja trebao bi se zasnivati na tržišnim cijenama. Na kraju, kako se navodi u uvodnoj izjavi (335), iako nije isključeno da po uvođenju mjera može doći do određenog rasta cijena, treba napomenuti da javno dostupni izvori upućuju na općeniti silazni trend cijena. Stoga je taj argument odbačen.

(340)

Zainteresirane stranke napomenule su da prilagodljivost cijena potražnje može biti vrlo visoka jer se potražnja za solarnim pločama temelji na programima potpore, a osobito na poticajnim cijenama, i na razini cijena električne energije za krajnjeg potrošača (što određuje paritet mreže). Iako je točno da zbog posebne prirode tržišta koju su te zainteresirane stranke istaknule, znatno povećanje cijena može dovesti do velikog pada potražnje, taj argument treba odbaciti jer je malo vjerojatno da će mjere uzrokovati znatno povećanje cijena i to zbog sljedećih razloga. Prvo, svi dostupni izvori potvrđuju da će se znatan pad cijena dotičnog proizvoda koji je uočen tijekom RIP-a nastaviti i nakon njega.

Drugo, gospodarski je učinak preuzimanja obveze koje je Komisija prihvatila takav da će proizvođači izvoznici iz Kine isporučivati dotični proizvod po najmanjoj uvoznoj cijeni od 60 c/W, što je puno niže od cijene koja je uočena tijekom RIP-a, u obujmu koji otprilike odgovara njihovom trenutačnom tržišnom udjelu. Malo je vjerojatno da će se potražnja znatno smanjiti uz tu razinu cijena jer se tom razinom cijena osigurava dostatna potražnja uz sadašnju razinu potpore u okviru programa potpore i sadašnje razine pariteta mreže. Nadalje, očekuje se povećanje cijena električne energije za krajnje korisnike i pad cijena dotičnog proizvoda. Formulom za indeksiranje u okviru preuzimanja obveza jamči se da je daljnje smanjenje cijena dotičnog proizvoda uzeto u obzir pri utvrđivanju najmanje uvozne cijene. Stoga se ti argumenti moraju odbaciti.

(341)

Nekoliko je zainteresiranih stranaka tvrdilo da interes industrije Unije nije velik jer je dodana vrijednost koju proizvode industrije više i niže u poslovnom lancu značajnija od dodane vrijednosti koju u vrijednosnom lancu fotonaponskih proizvoda proizvodi industrija Unije. Ne osporava se argument da različiti segmenti u fotonaponskom sektoru imaju različitu dodanu vrijednost. Kao što se navodi u uvodnoj izjavi (228) Privremene uredbe, ispitnim postupkom utvrđeno je da je industrija Unije pretrpjela materijalnu štetu uzrokovanu nepoštenim trgovinskim praksama. Neki su proizvođači uistinu već bili prisiljeni obustaviti proizvodnju, a ako se ne uvedu mjere, izgledno je daljnje pogoršanje. Svi su segmenti fotonaponskog sektora u bliskom međusobnom odnosu i nestanak proizvodnje Unije naštetio bi cijelom fotonaponskom sektoru koji bi u potpunosti postao ovisan o vanjskoj opskrbi. Stoga je taj argument odbačen i zbog sigurnosti opskrbe.

(342)

Kao odgovor na konačnu objavu jedna je zainteresirana stranka naglasila da je tvrdnja da uzlazna i silazna industrija proizvodi veću dodanu vrijednost u usporedbi s industrijom Unije koja proizvodi dotični proizvod relevantna za donošenje odluke o uvođenju antidampinških pristojbi. U tom je pogledu potvrđeno da su institucije u ocjeni interesa Unije odvagnule pozitivne i negativne posljedice koje pristojbe mogu imati na različite gospodarske subjekte. Iako je učinak mjera na uzlaznu i silaznu industriju ograničen, uz njihovu će pomoć industrija Unije imati priliku za oporavak od štetnog dampinga.

(343)

Jedna je stranka osporila broj radnih mjesta koja bi se sačuvala uvođenjem mjera. Tvrdila je da industrija Unije zapošljava otprilike 6 000, a ne 25 000 osoba kao što je navedeno u uvodnoj izjavi (229) Privremene uredbe.

(344)

Međutim, u korist prethodne tvrdnje nisu dostavljeni nikakvi dokazi te je stoga ona odbačena. Razjašnjeno je da je nakon isključivanja pločica iz opsega proizvoda broj zaposlenih u industriji Unije tijekom RIP-a iznosio oko 21 000. Zainteresirane stranke nisu dostavile dokaz da se broj zaposlenika u industriji Unije znatno promijenio nakon RIP-a.

(345)

Ispitnim je postupkom dokazano da je industrija Unije pretrpjela materijalnu štetu od dampinškog uvoza iz NRK-a jer nije uspjela povratiti ulaganja profitabilnom prodajom. Očekuje se da će se uvođenjem mjera pošteni uvjeti trgovine vratiti na tržište Unije i omogućiti industriji Unije ravnopravno natjecanje. Vjerojatno smanjenje uvoza iz NRK-a trebalo bi industriji Unije omogućiti povećanje prodaje u Uniji i bolje iskorištavanje raspoloživih proizvodnih kapaciteta u kratkoročnom razdoblju. To bi moglo dovesti do nastanka ekonomija razmjera. Iako je moguće da će zbog mjera cijene istovjetnih proizvoda u kratkoročnom razdoblju porasti, opći trend pada cijena vjerojatno će se nastaviti zahvaljujući, s jedne strane, daljnjem padu troška proizvodnje proizvoda iz ispitnog postupka, a s druge pritisku proizvođača iz trećih zemalja koji bi se također natjecali na tržištu Unije.

(346)

Budući da nisu dostavljene dodatne primjedbe, potvrđuju se uvodne izjave (227) i (231) Privremene uredbe, uz iznimku podataka o broju zaposlenih iz uvodne izjave (344).

(347)

Nakon privremene objave nepovezani uvoznik koji je dostavio odgovor na upitnik prije uvođenja privremenih mjera i smatran je dijelom privremenog uzorka ustvrdio je da su zaključci o učinku mjera na nepovezane uvoznike temeljeni samo na njegovom odgovoru na upitnik i stoga se ne mogu smatrati reprezentativnim.

(348)

Nalazi Privremene uredbe u vezi s nepovezanim uvoznicima temeljili su se na jednom trgovačkom društvu s obzirom na to, kako je objašnjeno u uvodnoj izjavi (232) Privremene uredbe, da je glavna djelatnost jedinog od tri uvoznika privremeno uvrštenih u uzorak bila trgovanje dotičnim proizvodom. Kako se navodi u uvodnoj izjavi (21), uzorak je nakon uvođenja privremenih mjera proširen, uspostavljen je kontakt s drugim nepovezanim uvoznicima, a od pet dostavljenih dodatnih odgovora na upitnik samo su tri bila dovoljno potpuna i omogućila smislenu ocjenu. U konačnoj fazi uzorak nepovezanih uvoznika proširen je na četiri uvoznika. Općenito gledajući, tijekom RIP-a djelatnost četiri nepovezana uvoznika koji surađuju povezana s dotičnim proizvodom činila je 60 % do 100 % njihova ukupna poslovanja. Uz to, četiri nepovezana uvoznika koji surađuju nabavljala su iz NRK-a 16 % do 100 % svojeg ukupnog uvoza pločica, a samo ih je jedan nabavljao isključivo iz dotične zemlje. Profitabilnost četiri nepovezana uvoznika obuhvaćenih uzorkom koji surađuju u pogledu proizvoda iz ispitnog postupka u prosjeku je tijekom RIP-a iznosila 2,3 %.

(349)

Jedna je zainteresirana stranka tvrdila da je učinak pristojbi na nepovezane uvoznike podcijenjen jer ne postoje izvori opskrbe koji bi odmah mogli zamijeniti uvoz dotičnog proizvoda iz Kine u slučaju uvođenja pristojbi i da je mijenjanje izvora opskrbe teško jer je glavnina proizvodnje smještena u NRK-u, što bi uzrokovalo znatne dodatne troškove.

(350)

U tom pogledu podsjeća se da uvođenje mjera ne bi trebalo uzrokovati nestanak uvoza dotičnog proizvoda iz NRK-a. U ispitnom se postupku pokazalo da će moguće smanjenje uvoza iz NRK-a osobito pogoditi uvoznike koji dotični proizvod pribavljaju isključivo iz NRK-a, što je slučaj kod samo jednog od četiri nepovezana uvoznika koji surađuju. Što se tiče učinka mjera na financijsku situaciju nepovezanih uvoznika, nije se moglo isključiti da može biti negativna, ali ja zaključeno da će to u velikoj mjeri ovisiti o njihovoj sposobnosti zamjene izvora opskrbe ili prenošenja barem dijela mogućeg porasta cijena na svoje kupce. Za subjekte koji proizvod uvoze i iz ostalih izvora, a ne samo NRK-a, ili uvoze i ostale proizvode, a ne samo dotični, negativni učinak bit će još manji. Komisija stoga smatra da će, usprkos tome što je negativan učinak na uvoznike dotičnog proizvoda vjerojatan, on u prosjeku biti ograničen.

(351)

Jedan nepovezani uvoznik tvrdio je da prije no što primi proizvod od novog dobavljača treba uložiti znatnu količinu radnog vremena i financijska ulaganja. U tom je pogledu kao odgovor na konačnu objavu iznesena tvrdnja da je tijekom provjere na licu mjesta skupini za provjeru dostavljen dokaz o dugotrajnom testiranju koje je uvoznik obvezan provesti prije donošenja odluke o nabavi proizvoda od određenog izvoznika.

(352)

Potvrđuje se da uspostavljanje nove veze između uvoznika i dobavljača može uzrokovati dodatne troškove i veći utrošak vremena (primjerice zbog testiranja proizvoda). Istodobno izgleda da je promjena dobavljača uobičajeni rizik uračunan u uvoznikovu djelatnost i povezan s činjenicom da se fotonaponsko tržište razvija te stoga doživljava stalne promjene (primjerice stečajevi, konsolidacije) zbog kojih je potrebna promjena dobavljača. Štoviše, može se pretpostaviti da je za nove vrste modula koje neprestano dolaze na tržište (primjerice moduli s poboljšanom učinkovitošću) također potrebno testiranje. U tom pogledu testiranje novog proizvoda (čak i od istog dobavljača) izgleda kao uobičajena, a ne neuobičajena aktivnosti. Argument je stoga odbačen.

(353)

Odgovarajući na konačnu objavu dvije su stranke naglasile da interes nepovezanih uvoznika nije pravilno razmotren. Jedna je stranka tvrdila da nedostatak verzija koje nisu povjerljive odgovora na upitnike koje su dostavili dodatni uvoznici koji surađuju onemogućio stranakma da provedu pravilnu ocjenu. Dovela je u pitanje ocjenu Komisije o mogućnosti porasta uvoza iz trećih zemalja u Uniju, koja je zasnovana na navodima da tržišta ostalih trećih zemalja snažno rastu, što bi uvoznicima omogućilo promjenu dobavljača. Ta je stranka stoga tvrdila da je navedena pretpostavka u suprotnosti sa zaključcima iz uvodne izjave (336), u kojoj se tvrdi da uvoz iz ostalih trećih zemalja neće biti ogroman. Druga je stranka dovela u pitanje poštovanje načela nediskriminacije jer je Komisija u svojoj procjeni stavila veći naglasak na proizvođače iz Unije nego na ostale subjekte.

(354)

Prvo, potvrđuje se da su odgovori na upitnik primljeni u obliku verzije koja nije povjerljiva od dodatnih uvoznika koji surađuju nakon objave Provedbene uredbe uključeni u predmet kako bi zainteresirane stranke u njih imale uvid. Drugo, pretpostavka da uvoz iz trećih zemalja može porasti kao odgovor na manji uvoz iz NRK-a nije u suprotnosti s pretpostavkom da taj porast ne bi trebao biti ogroman u svjetlu sve veće globalne potražnje za fotonaponskim instalacijama. Istodobno, budući da se očekuje da će industrija Unije ponovno osvojiti dio tržišnog udjela koji je prethodno pripadao proizvođačima iz NRK-a, nije moguće isključiti da će se nepovezanim uvoznicima u određenoj mjeri smanjiti poslovanje. Međutim, navodi se da se dugoročno očekuje općeniti rast fotonaponskog tržišta jer se paritet mreže doseže na sve više lokacija. Na kraju, objašnjava se da je, kao i u svim ispitnim postupcima u području trgovinske zaštite, položaj industrije Unije ocijenjen kako bi se ustanovilo je li pretrpjela materijalnu štetu zbog dampinškog uvoza, ali je u okviru analize interesa Unije interes industrije Unije ocijenjen ravnopravno s ostalim gospodarskim subjektima, uključujući nepovezane uvoznike. Također se objašnjava da se ispitni postupak kojim se utvrđuje je li industrija Unije pretrpjela materijalnu štetu provodi u skladu člankom 3. stavkom 5. Osnovne uredbe u kojem se navode minimalni standardi takvog ispitnog postupka. Interes Unije analizira se tek nakon donošenja pozitivne odluke o štetnom dampingu u skladu sa standardima iz članka 21. Osnovne uredbe. Kao posljedica toga smatra se da mogući negativni učinak mjera na određene uvoznike, osobito one koji uvoze isključivo ih NRK-a, nije prevagnuo nad koristima koje će od mjera imati industrija Unije i kratkoročnim i dugoročnim koristima za fotonaponsko tržište EU-a.

(355)

Budući da nisu dostavljene dodatne primjedbe, na temelju podataka kojima su obuhvaćena četvorica uvoznika u uzorku, potvrđuju se uvodne izjave (233) i (234) Privremene uredbe.

(356)

Nakon privremene objave nekoliko je stranaka ponovilo tvrdnju da većina ulaznih faktora u vrijednosnom lancu fotonaponskih proizvoda dolazi iz Unije i da bi ta povoljna situacija mogla prestati ako se pristojbe uvedu jer će se proizvodnja dotičnog proizvoda u NRK-u smanjiti kao posljedica uvođenja pristojbi. U odgovoru na konačnu objavu jedna je stranka naglasila da mjere u ovom slučaju mogu potaknuti druge mjere koje NRK može uvesti za proizvode Unije.

(357)

U tom smislu, kao što se navodi u uvodnoj izjavi (239) Privremene uredbe, očekuje se da će kineski uvoz i dalje opskrbljivati tržište Unije i ako se pristojbe uvedu. Uz to, razni javno dostupni izvori u fotonaponskom sektoru, primjerice EPIA-ino izvješće Global Market Outlook for Photovoltaics 2013-2017, predviđaju da bi moguće smanjenje potražnje u Uniji trebalo biti samo kratkoročno (u 2013. i 2014.) te da će tijekom sljedećih godina potrošnja ponovno porasti. Nadalje, kao što je zaključeno u uvodnoj izjavi (239) Privremene uredbe, uklanjanje nepoštenih trgovinskih praksi vjerojatno će u kratkoročnom i dugoročnom razdoblju omogućiti izgradnju održivog razvoja fotonaponskog tržišta u Uniji, od čega bi koristi trebali imati svi subjekti u Uniji. Na kraju, što se tiče argumenta o mogućoj odmazdi NRK-a kao odgovor na mjere u ovom predmetu, podsjeća se da NRK, kao i svi ostali članovi WTO-a, može pribjeći ispitnim postupcima u području trgovinske zaštite samo u opravdanim okolnostima te da svaki takav ispitni postupak mora biti u skladu sa strogim pravilima WTO-a. Komisija prati te ispitne postupke kako bi osigurala pridržavanje pravila WTO-a. Stoga je taj argument odbačen.

(358)

Neke su stranke osporavale zaključak iz uvodne izjave (239) Privremene uredbe da se smanjeni izvoz subjekata iz Unije koji se nalaze više u poslovnom lancu fotonaponskih proizvoda u NRK može nadoknaditi izvozom na druga tržišta tvrdeći da će pristojbe smanjiti globalnu potražnju za tim proizvodom.

(359)

U tom se pogledu prvo napominje da kineski uvoz ne bi trebao u potpunosti nestati kao posljedica pristojbi. Uz to, informacije prikupljene tijekom ispitnog postupka ne pokazuju korelaciju između kretanja uvoza iz NRK-a na tržište Unije i izvoza iz NRK-a na ostala tržišta. Nadalje, javno dostupni izvori, primjerice EPIA-ino izvješće Global Market Outlook for Photovoltaics 2013-2017, predviđaju globalni rast fotonaponskog tržišta tijekom sljedećih godina. Što se tiče kineskog fotonaponskog tržišta, postoje naznake da će domaća potrošnja u NRK-u znatno narasti. U svjetlu prethodno navedenoga ne očekuje se da će zbog uvođenja mjera doći do znatnog pada izvoza subjekata iz Unije koji se nalaze više u proslovnom lancu u NRK.

(360)

Trebalo bi napomenuti i da bi smanjenje potražnje u Uniji u 2013. i 2014., navedeno u uvodnoj izjavi (357), moglo imati negativan učinak na subjekte koji se nalaze više u poslovnom lancu. Međutim to se, barem u većini slučajeva, ne može povezati s pristojbama jer je predviđeno znatno prije uvođenja privremenih mjera. Nadalje, u pogledu proizvođača strojeva za fotonaponsku industriju iz Unije, kao što je navedeno u uvodnoj izjavi (239), malo je vjerojatno da će se njihov izvoz u NRK znatno povećati čak i ako kineski proizvođači povećaju svoj obujam proizvodnje jer u NRK-u postoji znatan rezervni kapacitet. Konačno, informacije prikupljene tijekom ispitnog postupka pokazuju da bi na proizvođače strojeva mogao utjecati i kineski Dvanaesti petogodišnji plan za solarnu fotonaponsku industriju u kojem se predviđa da bi do 2015. 80 % proizvodne opreme za ćelije trebalo dolaziti iz NRK-a. Ako se ta promjena provede u skladu s pravilima WTO-a, to bi moglo i dodatno ograničiti mogućnosti proizvođača strojeva iz Unije za natjecanje na kineskom tržištu. Stoga je taj argument odbačen.

(361)

U odgovoru na završnu objavu kineska je vlada tvrdila da se Dvanaestim petogodišnjim planom za solarnu fotonaponsku industriju određuju samo opća vodeća načela koja nisu obvezujuća jer nisu predviđene provedbene ovlasti te ih stoga ne bi trebalo smatrati naznakom da će mogućnosti proizvođača strojeva iz Unije za natjecanje na kineskom tržištu biti ograničene. S tim u vezi napominje se da je kineska vlada u Dvanaestom petogodišnjem planu fotonaponsku industriju uvrstila među strateške industrije i da je objavila poseban plan za solarnu fotonaponsku industriju. U tom je planu kineska vlada izrazila potporu „izuzetnim poduzećima” i „ključnim poduzećima” te preuzela obvezu „promicanja provedbe različitih politika za potporu fotonaponskom sektoru” i „definiranja općeg razvoja politika potpora za industriju, financiranje, poreze …”. Nadalje, budući da plan sadržava ključne upute koje kineska industrija treba ispuniti u pet godina, plan ima velik učinak na poslovanje u NRK-u i zemljama koje posluju s NRK-om. Uzimajući u obzir navedeno, postoje jasne naznake da se planom ograničava sloboda izbora kineskim proizvođačima kao i tržišni pritisak proizvođača opreme iz Unije koji izvoze na kinesko tržište. Stoga je taj argument odbačen.

(362)

Jedan je proizvođač sirovina koji surađuje osporio mogućnost nadomještanja smanjene proizvodnje na kineskom tržištu proizvodnjom na ostalim tržišta, s obzirom na znatne postojeće proizvodne kapacitete u NRK-u koje neće biti lako izgraditi drugdje.

(363)

S obzirom na zaključke u uvodnoj izjavi (359), taj je argument odbačen jer nema naznaka navodnog smanjenja proizvodnje na kineskom tržištu.

(364)

Jedna je zainteresirana stranka osporila broj zaposlenika u sektoru koji se nalazi više u poslovnom lancu naveden u uvodnoj izjavi (236) Privremene uredbe.

(365)

Objašnjeno je da se broj od 4 200 zaposlenika iz Privremene uredbe ne odnosi na cijeli sektor nego samo na subjekte koji se nalaze više u poslovnom lancu (npr. proizvođači opreme i dobavljači polisilicija) koji su sudjelovali u postupku i zasniva se na njihovim odgovorima na upitnik.

(366)

Nakon isključenja pločica iz opsega proizvoda proizvođači ovog proizvoda iz Unije ipak bi trebali imati koristi od uvođenja pristojbi jer se očekuje da će industrija Unije povećati svoju proizvodnju ćelija i modula.

(367)

Budući da nisu dostavljene dodatne primjedbe s tim u vezi, potvrđuju se uvodne izjave (235) i (240) Privremene uredbe.

(368)

Kao što se navodi u uvodnoj izjavi (329), nakon uvođenja privremenih mjera obavljeni su dodatni posjeti radi provjere u poslovnim prostorijama dvojice nositelja projekata.

(369)

Uz analizu sedam odgovora na upitnike subjekata koji se nalaze niže u poslovnom lancu kojima je poslovanje izravno povezano s istovjetnim proizvodom (tj. nositelji projekta i montažeri), koja je činila temelj za ocjenu subjekata koji se nalaze niže u poslovnom lancu u Privremenoj uredbi, dodatno je analizirano i šest odgovora na upitnike koji su dostavljeni u privremenoj fazi, ali su smatrani nedovoljno potpunima (vidi uvodnu izjavu (241) Privremene uredbe) jer su dostavili pokazatelje o relativnoj važnosti njihovih djelatnosti u fotonaponskom sektoru u odnosu na njihovo ukupno poslovanje.

(370)

Šest dodatnih dotičnih subjekata bili su pružatelji usluga u fotonaponskom sektoru (logistika, prijevoz, odnosi s javnošću itd.) čija djelatnost, dakle, nije izravno povezana s proizvodom iz ispitnog postupka. Usprkos određenim manjkavostima u odgovorima, na osnovi podataka iz upitnika procijenjeno je da je djelatnost tih subjekata povezana s fotonaponskim proizvodima zanemariva u usporedbi s njihovom ukupnom djelatnošću. Tijekom RIP-a djelatnost povezana s fotonaponskim proizvodima doista je u prosjeku obuhvaćala samo otprilike 5 % njihovog ukupnog prometa i otprilike 8 % ukupnog broja zaposlenih. Profitabilnost im je u prosjeku iznosila oko 7 %. Međutim, uočeno je da su podaci o profitabilnosti nepotpuni jer ih nisu dostavili svi subjekti.

(371)

U svjetlu dostavljenih podataka i na temelju dodatne analize zaključeno je da mogući učinci mjera na gospodarski položaj pružatelja usluga u fotonaponskom sektoru vjerojatno neće biti veliki.

(372)

Nakon privremene i konačne objave nekoliko je stranaka osporilo reprezentativnost podataka o subjektima koji se nalaze niže u poslovnom lancu u vezi s prometom, profitabilnošću i brojem zaposlenih koje je Komisija prikupila iz odgovora na upitnike sedam subjekata koji se nalaze niže u poslovnom lancu. AFASE je dostavio „istraživanje” koje je proveo među svojim članovima (montažerima) kako bi pokazao da je za većinu montažera poslovanje u fotonaponskom sektoru glavni izvor prihoda. AFASE je nadalje tvrdio da bi subjekti koji se nalaze niže u poslovnom lancu, a posebice montažeri, u suprotnosti s nalazima iz uvodne izjave (242) Privremene uredbe, ostvarili samo jednoznamenkaste profitne marže koje ne dopuštaju apsorpciju troškova pristojbi.

(373)

U pogledu reprezentativnosti podataka korištenih u Privremenoj uredbi Komisija se koristila podacima koje je primila od subjekata koji se nalaze niže u poslovnom lancu koji su ispunili posebni upitnik i iz podnesaka koje je dostavio AFASE, kako je objašnjeno u uvodnoj izjavi (330).

(374)

Što se tiče tvrdnje da je montažerima poslovanje u fotonaponskom sektoru glavni izvor prihoda, daljnjom analizom odgovora na upitnike koje je dostavilo sedam subjekata koji se nalaze niže u poslovnom lancu (društva za montažu i nositelji projekata) potvrđeno je da poslovanje izravno povezano s istovjetnim proizvodom čini u prosjeku oko 42 % ukupnog poslovanja tih subjekata dok profitabilnost iznosi 11 %. Međutim, kada se u obzir uzmu i njihove djelatnosti koje nisu izravno povezane s proizvodom koji se istražuje, njihova općenita važnost znatno raste za tri od sedam subjekata. Kao posljedica toga odgovarajući omjer tijekom RIP-a kretao se od 45 % do 100 %. Uz to, za sedam subjekata (društva za montažu i nositelji projekata) profitabilnost djelatnosti u fotonaponskom sektoru, uključujući djelatnosti koje nisu izravno povezane s proizvodom koji se istražuje, iznosila je u prosjeku 9 %. Što se tiče broja zaposlenih u djelatnosti u fotonaponskom sektoru, uključujući djelatnosti koje nisu izravno povezane s proizvodom koji se istražuje, u sedam subjekata tijekom RIP-a ona je iznosila oko 600 osoba zaposlenih na puno radno vrijeme. Osim fotonaponskih projekata i instalacija, ti su subjekti poslovali i u području instalacija povezanih s energijom vjetra i proizvodnji električne opreme.

(375)

Smatra se da se učinak mjera na subjekte koji se nalaze niže u poslovnom lancu treba ocjenjivati prvenstveno po njihovoj djelatnosti izravno povezanoj s proizvodom koji se istražuje, a njezina je profitabilnost tijekom RIP-a iznosila 11 %. Međutim, čak i ako se procjena bude zasnivala na ukupnoj djelatnosti u fotonaponskom sektoru koja nije izravno povezana s proizvodom koji se istražuje, zaključci bi bili slični onima iz privremene faze jer se općenito gledajući različiti čimbenici koji su uzeti u obzir, primjerice profitabilnost i mogućnost apsorpcije dijela pristojbi, znatno ne razlikuju (profitabilnost se smanjuje s prosječno 11 % na prosječno 9 %). Odgovarajući na završnu objavu jedna je stranka u čijim je prostorima Komisija provela provjeru na licu mjesta osporila reprezentativnost zaključka o profitabilnosti društava za montažu i nositelja projekata koji su se prema navodima te stranke zasnivali na jednoj transakciji. Taj je argument odbačen jer je Komisija izračunala profitabilnost subjekata koji se nalaze niže u poslovnom lancu na osnovi svih podataka koje su joj u odgovorima na upitnike dostavili subjekti koji se nalaze niže u prodajnom lancu.

(376)

Što se tiče istraživanja koje je AFASE proveo među svojim članovima, prvo treba napomenuti da su svi subjekti imali priliku javiti se na početku ispitnog postupka i odgovoriti na posebni upitnik za subjekte koji se nalaze niže u poslovnom lancu kojemu je cilj bio prikupljanje potrebnih informacija za ocjenu učinka pristojbi na te subjekte. Drugo, identitet montažera koji su sudjelovali u istraživanju nije poznat što nije omogućilo provjeru, primjerice, relevantnosti i pouzdanosti dostavljenih podataka. Treće, iako su se brojna pitanja u ovom istraživanju odnosila na kapacitet montažera da apsorbiraju moguće pristojbe, u istraživanju se uopće ne spominje dobit tih montažera tijekom RIP-a zbog čega nedostaje važan element za procjenu učinka mjera. Stoga se iz dostavljenog istraživanja nisu mogli izvesti smisleni zaključci.

(377)

Brojne zainteresirane stranke osporile su zaključke iz uvodnih izjava (247) i (250) Privremene uredbe, prema kojima će posljedice za radna mjesta u silaznom segmentu kratkoročno biti negativne te da će ukupne posljedice biti negativne, ali samo u ograničenom opsegu s obzirom na prognoze rasta na fotonaponskom tržištu u Uniji u srednjoročnom i dugoročnom razdoblju. Neke su stranke tvrdile i da će pad potražnje pogoditi montažere koji ovise o fotonaponskim instalacijama.

(378)

Dodatno je analiziran mogući gubitak radnih mjesta koji bi nastao uvođenjem pristojbi. Općenito se informacijama prikupljenima tijekom ispitnog postupka potvrđuju da gubitak zaposlenja u silaznom sektoru između 2011. i 2012. posljedica smanjenja potražnje za fotonaponskim instalacijama u Uniji od otprilike 5 GW, kao što je već rečeno u uvodnoj izjavi (246) Privremene uredbe. Taj se gubitak radnih mjesta ne može povezati s mjerama jer odražava razvoj tržišta. Nadalje, predviđeno je daljnje smanjenje potražnje u 2013. i 2014. koje će najvjerojatnije uzrokovati daljnji gubitak radnih mjesta u fotonaponskom sektoru. Prije početka ispitnog postupka takav su razvoj potražnje predvidjeli i veliki istraživački centri poput EPIA-e te se stoga navedeni gubitak radnih mjesta ne može pripisati uvođenju mjera.

(379)

Industrija Unije dostavila je istraživanje koje je o mogućem učinku mjera na radna mjesta povezana s fotonaponskim sektorom proveo konzultant PriceWaterHouseCoopers (PWC). To se istraživanje odnosi na ranije istraživanje konzultanta Prognos u kojem se predviđa znatan broj izgubljenih radnih mjesta na fotonaponskom tržištu u slučaju uvođenja mjera, a koje je prije uvođenja privremenih pristojbi dostavio AFASE i koje se spominje u uvodnim izjavama (243) do (246) Privremene uredbe. U istraživanju PWC-a kritizira se Prognosovo istraživanje i upozorava na činjenicu da je ukupan broj izgubljenih radnih mjesta prema procjeni Prognosa veći od ukupnog broja postojećih radnih mjesta u fotonaponskom sektoru u Uniji. U pogledu učinka pristojbi na tržište Unije, PWC donosi zaključke koji su u suprotnosti s Prognosovim, tj. predviđa neto pozitivan učinak na zaposlenost u Uniji i da će koristi od pristojbi pretegnuti nad njihovim mogućim negativnim učincima (primjerice na potražnju). S obzirom na to da nisu dostavljene nove potkrijepljene tvrdnje o učinku mjera na zaposlenost u silaznom sektoru, potvrđuju se zaključci iz uvodnih izjava (247) do (250) Privremene uredbe.

(380)

AFASE je tvrdio da Komisija nije otkrila izvor dopuštene pogreške od 20 % za izravna radna mjesta u fotonaponskom sektoru, koja je izračunana za 2011. i navodi se u uvodnoj izjavi (245).

(381)

Ta je dopuštena pogreška od 20 % koju je moguće primjenjivati nagore ili nadolje postala očita tijekom posjeta radi provjere u EPIA-i. To pokazuje na teškoće pri preciznoj procjeni broja zaposlenih u silaznom sektoru na koje se nailazi zbog malobrojnih i često nedosljednih izvora za prikupljanje podataka.

(382)

U odgovoru na završnu objavu neke su stranke tvrdile da je u analizi Komisije prešućena činjenica da će pristojbe samo pogoršati gubitak radnih mjesta uzrokovan manjim brojem fotonaponskih instalacija nakon 2011. Tvrdilo se da je takav gubitak radnih mjesta, posebice u silaznom sektoru tijesno povezan s činjenicom da su montažeri u fotonaponskom sektoru ovisni o solarnim instalacijama. Uz to, AFASE je kritizirao Komisiju jer nije temeljito razmotrila istraživanje koje je udruženje provelo među svojim članovima i slično istraživanje koje je provelo Udruženje za solarnu trgovinu iz Velike Britanije, u kojem se ta ovisnost navodno pokazuje.

(383)

U pogledu navodnog Komisijinog prešućivanja učinka pristojbi na radna mjesta, upućuje se na uvodne izjave (377) i (379) u kojima se razmatraju tvrdnje o učinku mjera na radna mjesta u fotonaponskom sektoru i priznaje da bi radna mjesta u silaznom sektoru kratkoročno mogla biti pogođena uvođenjem mjera.

(384)

U pogledu istraživanja koje su proveli AFASE i Udruženje za solarnu trgovinu iz Velike Britanije, u odgovoru na konačnu objavu objavljen je identitet poduzeća koja su sudjelovala u istraživanju. Međutim, istraživanja su manjkava jer su, primjerice, neki odgovori nepotpuni. Analizom istraživanja doneseni su zaključci koji se navode u nastavku. U pogledu istraživanja AFASE-a, prvo se napominje da je većina od 50 montažera koji su intervjuirani izjavila da posluju isključivo na fotonaponskom tržištu. Od 50 montažera njih je 15 izjavilo da imaju i druge djelatnosti nepovezane s fotonaponskim sektorom, primjerice grijanje, električne instalacije i u određenoj mjeri energija vjetra. U slučaju istraživanja provedenog u Velikoj Britaniji, 21 od 31 intervjuiranih društava obavljalo je i druge djelatnosti nepovezane s fotonaponskim sektorom. Taj rezultat pokazuje da su za gotovo polovicu nositelja projekata i montažera točni nalazi iz uvodne izjave (247) Privremene uredbe o sposobnosti obavljanja drugih djelatnosti, primjerice djelatnosti povezanih s električnim instalacijama i instalacijama centralnoga grijanja, vodoinstalacijama i ostalim instalacijama koje proizvode obnovljivu energiju. Međutim, priznaje se da bi ta sposobnost možda mogla biti manja nego što se u Privremenoj uredbi pretpostavlja te će stoga vjerojatno ublažiti gubitak radnih mjesta u manjoj mjeri nego što se prvobitno pretpostavljalo. Drugo, neki subjekti koji su sudjelovali u istraživanju AFASE-a i Udruženja za solarnu trgovinu iz Velike Britanije upotrebljavali su proizvode iz EU-a, a neki nakon uvođenja mjera predviđaju kupovinu proizvoda koji nisu proizvedeni u Kini kako bi izbjegli povećanje cijena. Dakle, budući da imaju pristup europskim proizvodima, očekuje se smanjenje njihove ovisnosti o kineskom uvozu i učinka mjera.

Treće, procjena učinka mjera na poslovanje svih subjekata iz istraživanja ne omogućuje stvaranje čvrstih zaključaka jer je njihova ocjena bila vrlo različita. Neka poduzeća taj učinak nisu čak uspjela ni ocijeniti. Četvrto, u istraživanju provedenom u Velikoj Britaniji odgovori na pitanje o broju fotonaponskih projekata za koje u slučaju uvođenja pristojbi postoji rizik od otkazivanja kretali su se u rasponu od „ne puno” do „svi”. Neki subjekti to nisu mogli procijeniti. Na kraju, u oba istraživanja nedostaje pitanje o profitabilnosti gospodarskih subjekata koje je važno za ocjenu moguće apsorpcije povećanja cijena do kojeg bi zbog pristojbi moglo doći.

(385)

Nekoliko je stranaka tvrdilo da montažeri ne mogu jednostavno promijeniti svoje djelatnosti ili ih preusmjeriti na ostale instalacije koje proizvode obnovljivu energiju zbog vrlo različitih potrebnih tehnologija i znanja. Stoga bi za njih uvođenje pristojbi značilo stečaj. Nakon konačne objave jedna je zainteresirana stranka ponovila tu tvrdnju navodeći da su montažeri uložili znatna sredstva u specijalizaciju u fotonaponskom području (primjerice posebna izobrazba) što upućuje na njihovu usmjerenost na fotonaponski sektor i da se ne bi lako preusmjerili na druge djelatnosti.

(386)

Taj argument nije bio dovoljno potkrijepljen jer nije pokazano koja bi točno znanja montažer trebao steći i koliko je to teško i skupo. Neovisno o tome, institucije priznaju da su montažeri stekli posebno znanje i iskustvo povezano s montažom fotonaponskih modula. Međutim, razvoj tog znanje relativno je nedavan i nadograđuje se na temeljno stručno znanje montažera, a to su električne instalacije, grijanje, vodovodne instalacije itd. Razvio se i kao odgovor na nepoštenu praksu, tj. ogroman priljev dampinškog uvoza iz NRK-a. Neovisno o posebnim vještinama zaposlenika u društvima za montažu, argument je potrebno razmotriti usporedno s analizom provedenom u uvodnim izjavama (378) i (382) o stanju zaposlenosti u silaznom sektoru koje bi kratkoročno moglo trpjeti negativne učinke, ali bi zahvaljujući održivoj trgovini srednjoročno i dugoročno došlo do porasta zapošljavanja montera. Stoga je taj argument odbačen.

(387)

Nekoliko je stranaka osporilo argument o sposobnosti subjekata koji se nalaze niže u poslovnom lancu da djelomično apsorbiraju moguće povećanje cijena navedeno u uvodnoj izjavi (247) Privremene uredbe. Taj argument nije dovoljno potkrijepljen te se stoga nije moglo ocijeniti u kojoj je mjeri taj navod točan. Kao što se navodi u uvodnoj izjavi (374), profitabilnost subjekata koji surađuju i koji su niže u poslovnom lancu, a izravno su povezani s dotičnim proizvodom procijenjena je na otprilike 11 %, što dotičnim subjektima omogućuje da barem djelomično apsorbiraju moguće povećanje cijena. U tom se kontekstu podsjeća, u skladu s navodima iz uvodne izjave (335), na opći trend smanjenja cijena. Argument je stoga odbačen.

(388)

U odgovoru na konačnu objavu neke su stranke ponovile tvrdnju da postoji ozbiljni rizik smanjenja potražnje za solarnim proizvodima u Uniji kao posljedica uvođenja mjera, što je prema jednoj od stranaka argument protiv mjera. Jedna je stranka tvrdila da su trenutačno cijene potražnje solarne energije vrlo prilagodljive te da bi čak i ograničen porast cijena solarnih proizvoda uzrokovao ozbiljno smanjenje potražnje. Ta je stranka procijenila da bi antidampinška pristojba od 30 % dodatno smanjila potražnju za 8 GW, a pristojba od 50 % za 10 GW. U istom tonu AFASE upućuje na istraživanje jednog analitičara tržišta u kojem se također predviđa smanjenje potražnje do 2 GW u 2013. uzrokovano pristojbom od 50 %, ali je tu riječ o puno manjem smanjenju.

(389)

Osim već spomenutih, stranke su tijekom ispitnog postupka dostavile i različite druge scenarije smanjenja potražnje koji međutim nisu sadržavali usporedive rezultate. Iako se ne može isključiti mogućnost da će pristojbe uzrokovati smanjenje potražnje za fotonaponskim instalacijama, takve je učinke teško brojčano izraziti u svjetlu različitih elemenata koji utječu na privlačnost fotonaponskih instalacija u Uniji (vidi primjerice uvodnu izjavu (258) Privremene uredbe). Osim toga, ako i dođe do kratkoročnog smanjenja, očekuje se da će srednjoročna i dugoročna korist od poštene trgovine pretegnuti nad kratkoročnim negativnim učinkom. Na kraju, AFASE je i sam priznao da će procjena izravne povezanosti između potražnje i pristojbi biti moguća tek kada se pristojbe uvedu. Stoga je taj argument odbačen.

(390)

Budući da nisu dostavljene dodatne primjedbe, potvrđuju se uvodne izjave (243) i (250) Privremene uredbe. Nalazi o šestorici pružatelja usluga čije djelatnosti povezane s fotonaponskim proizvodima čine tek manji dio njihova ukupnog poslovanja (vidi uvodnu izjavu (370)) ne mijenjaju zaključak iz uvodne izjave (250) Privremene uredbe, a ne mijenja ga ni razlikovanje djelatnosti povezane s fotonaponskim proizvodima koja nije izravno povezana s dotičnim proizvodom sedmorice nositelja projekata/montažera iz uvodne izjave (374).

(391)

Nakon privremene objave nekoliko je stranka ponovilo argument da će se pristojbama povećati cijena dotičnog proizvoda. Stoga bi to uzrokovalo pad potražnje za fotonaponskim instalacijama jer bi potrošačima bile preskupe, a ostalim ulagačima ne bi bile dovoljno privlačne.

(392)

Kao što je već navedeno u uvodnoj izjavi (335), čak i ako zbog uvođenja mjera dođe do privremenog povećanja cijena, cijene općenito gledajući padaju što je potvrdilo više javnih izvora informacija. Iako je teško točno brojčano izraziti mogući porast cijena uzrokovan uvođenjem mjera i posljedično moguće smanjenje potražnje, potrebno je podsjetiti na nekoliko elemenata. Prvo, proizvod iz ispitnog postupka čini 50 % ukupnih troškova fotonaponske instalacije te bi se stoga pristojbu moglo barem djelomično apsorbirati. Drugo, natjecanje industrije Unije s proizvođačima iz trećih zemalja koji su već prisutni na tržištu Unije vjerojatno će spriječiti povećanje cijena. Istodobno bi industrija Unije trebala moći postići bolje financijske rezultate zahvaljujući ekonomijama razmjera koje su posljedica bolje iskorištenosti proizvodnih postrojenja i smanjenja troškova proizvodnje. Treće, potražnja za fotonaponskim instalacijama povezana je s razinama cijena proizvoda iz ispitnog postupka, ali i s razinom poticajnih cijena. Zbog trenutačnih niskih razina potražnje u usporedbi s onima iz 2011. i RIP-a, očekuje se sporiji pad poticajnih cijena nego u razmatranom razdoblju, što omogućuje stalno ulaganje u fotonaponske projekte. Stoga je ta tvrdnja odbačena.

(393)

U odgovoru na konačnu objavu jedna je stranka osporila prethodno navedene tvrdnje. Tvrdila je da se opći trend smanjenja cijena nakon uvođenja mjera ne može nastaviti. Ta je stranka podsjetila na to da mjere znače veliko povećanje troška koje nije moguće u potpunosti nadoknaditi smanjenjem troškova ili uvozom iz trećih zemalja. Uz to, ponovila je da industrija Unije neće biti sposobna za nova ulaganja u postrojenja i strojeve te da subjekti koji se nalaze niže u poslovnom lancu imaju malu sposobnost apsorpcije ako im je dobit 11 %. Na kraju, nema dokaza za to da će poticajne cijene moći nadoknaditi porast cijena.

(394)

Potrebno je podsjetiti da se, u suprotnosti s navedenom tvrdnjom, ne očekuje da bi se porast cijena uzrokovan mjerama mogao u potpunosti nadoknaditi nego se očekuje moguće privremeno povećanje cijena nakon uvođenja mjera (vidi uvodnu izjavu (247) Privremene uredbe). To povećanje cijena doista može biti posljedica razlike u razinama cijena između kineskih dampinških cijena i proizvoda koji nisu proizvedeni u Kini. Međutim, na temelju informacija prikupljenih tijekom ispitnog postupka moguće je tvrditi da će moguće povećanje cijena biti djelomično apsorbirano brojnim čimbenicima s obzirom na dobit koja u silaznom sektoru iznosi 11 %. Na kraju, što se tiče tvrdnje da ne postoje dokazi koji potvrđuju da bi poticajne cijene mogle nadoknaditi porast cijena, razumno je pretpostaviti da će se s vremenom poticajne cijene prilagoditi u skladu s razvojem cijena projekata.

(395)

Jedna je stranka tvrdila da su se od ožujka 2013. cijene modula u Europi povećale za 20 % i da od 2013. postoji ozbiljan manjak zaliha. Argument nije potkrijepljen dokazima, a štoviše javni izvori informacija potvrđuju relativnu stabilnost cijena u drugoj polovici 2013. Čak i da je ta informacija točna, samo bi odražavala činjenicu da je nakon evidentiranja uvoza u cijenu uračunan rizik od mogućih antidampinških pristojbi. Stoga je taj argument odbačen.

(396)

Druga je stranka tvrdila da fotonaponski projekti ulagačima neće donijeti povrat ulaganja ako pad poticajnih cijena ne bude povezan sa smanjenjem troškova projekata, uključujući cijenu modula, jer na njih otpada znatan dio troškova u projektu. Stoga je iznesena tvrdnja da bi pristojbe ugrozile održivost mnogih fotonaponskih projekata jer bi uzrokovale porast cijena.

(397)

Kao što je spomenuto u uvodnoj izjavi (335), čini se da cijene ćelija i modula općenito gledajući padaju. Nadalje, smanjuje se važnost poticajnih cijena u odnosu na tržište jer je paritet mreže izgleda postignut u nekoliko regija. Na osnovi toga je argument da bi cijena fotonaponskih modula mogla imati negativan učinak na fotonaponske projekte, uključujući njihovu održivost, odbačen.

(398)

Jedna je zainteresirana stranka dostavila svoj interni model kako bi dokazala da bi u slučaju uvođenja pristojbi održivost mnogih fotonaponskih projekata bila ugrožena.

(399)

Na osnovi tog modela nije bilo moguće točno utvrditi koliko bi se privlačnost ulaganja u fotonaponske projekte (primjerice povrat ulaganja) mogla smanjiti u slučaju povećanja cijena proizvoda iz ispitnog postupka. Usprkos tome, pretpostavka korištena u modelu da bi se sve pristojbe u potpunosti prenijele na krajnje korisnike ili potrošače nije vjerojatna u svjetlu postojećih profitnih marži subjekata koji se nalaze niže u poslovnom lancu. Štoviše, odluka o ulaganju ne zasniva se samo na cijeni modula nego ovisi i o mnogim drugim čimbenicima, uključujući među ostalim postojanje općeg povoljnog okvira za fotonaponske instalacije u određenoj zemlji, razinu potpore i cijenu električne energije (za paritet mreže). Stoga se taj argument mora odbaciti.

(400)

Budući da nisu dostavljene dodatne primjedbe, potvrđuju se uvodne izjave (252) i (254) Privremene uredbe.

(401)

Nakon privremene objave ponovljen je argument da industrija Unije nije sposobna opskrbljivati tržište Unije te da samo NRK ima kapacitete opskrbljivanja tržišta Unije.

(402)

Na tu je tvrdnju odgovoreno u uvodnoj izjavi (256) Privremene uredbe. Čak i uz suzdržaniju pretpostavku o proizvodnom kapacitetu Unije (vidi uvodnu izjavu (183)), ukupni rezervni kapacitet Unije i trećih proizvođača bio bi dostatan za nadoknadu mogućeg smanjenja kineskog uvoza u kratkoročnom razdoblju. Osim toga, u srednjoročnom razdoblju razumno je pretpostaviti da će industrija Unije proširiti svoj proizvodni kapacitet kojim bi zadovoljila potražnju, što bi joj omogućilo ostvarivanje ekonomije razmjera i daljnje smanjenje cijena. Stoga je taj argument odbačen.

(403)

Neke su stranke ponovile tvrdnju da će biti teško ostvariti ciljeve Komisije za obnovljivu energiju 2020. ako se uvedu pristojbe. Na taj je argument već odgovoreno u uvodnim izjavama (257) do (259) Privremene uredbe, stoga se, u nedostatku dodatnih primjedaba, potvrđuju uvodne izjave (257) i (259) Privremene uredbe.

(404)

S obzirom na navedeno, potvrđuje se ocjena iz uvodnih izjava (260) do (261) Privremene uredbe.

(405)

Prema tome, ne postoje utemeljeni razlozi protiv uvođenja konačnih mjera u vezi s uvozom dotičnog proizvoda podrijetlom iz NRK-a.

(406)

S obzirom na donesene zaključke u pogledu dampinga, štete, uzročnosti i interesa Unije, trebalo bi uvesti konačne antidampinške mjere kako bi se spriječila daljnja šteta koju industriji Unije uzrokuje dampinški uvoz.

(407)

Za potrebe utvrđivanja razine navedenih mjera u obzir su uzete utvrđene dampinške marže i iznos pristojbe potreban za uklanjanje štete koju su pretrpjeli proizvođači iz Unije, bez prekoračenja utvrđenih dampinških marža.

(408)

Nakon privremene objave jedna je zainteresirana stranka osporila veličinu profitne marže od 10 % na temelju koje je izračunana razina uklanjanja štete tvrdeći da je za taj sektor u trenutačnim tržišnim okolnostima navedena marža previsoka, a da je korištena i za module i ćelije. Napominje se da je pravno mjerilo za utvrđivanje dobiti prije oporezivanja za potrebe izračuna razine uklanjanja štete mogućnost razumnog ostvarivanja te dobiti u dotičnom sektoru pod uobičajenim uvjetima tržišnog natjecanja, odnosno kada ne postoji dampinški uvoz. U skladu sa sudskom praksom Općeg suda takva je dobit ostvarena na početku razmatranog razdoblja, odnosno prije povećanja dampinškog uvoza. Stoga je ciljna dobit prilagođena na 8 % na temelju ponderirane prosječne dobiti koju je industrija EU-a ostvarila 2009. i 2010. za module i ćelije kada je poslovala s dobiti.

(409)

Nakon konačne objave industrija Unije tvrdila je da bi za razinu profitabilnosti koju bi industrija Unije mogla objektivno ostvariti nakon uklanjanja dampinškog uvoza trebalo uzeti profitabilnost iz 2010., a ne prosječnu profitnu maržu iz 2009. i 2010. U tom se pogledu tvrdilo da je profitabilnost u 2009. bila nedovoljna i da između dvije godine postoji jasna razlika u okolnostima, osobito uzevši u obzir razvoj potrošnje u 2010. koja je te godine ublažila učinke dampinga. U tom bi se pogledu trebalo napomenuti da prilikom određivanja razine uklanjanja štete nije važno je li prosječna profitna marža koju je ostvarila industrija Unije bila „dovoljna”. Kako je već navedeno u uvodnoj napomeni (264) Privremene uredbe, razina uklanjanja štete trebala bi se zasnivati na dobiti koju je moguće objektivno ostvariti ako ne postoji dampinški uvoz. Praksa je istražnih tijela da se oslanjaju na pretpostavku da je ta razina dostignuta na početku razmatranog razdoblja. Kako je u ovom slučaju industrija Unije ostvarila gubitke u području prodaje ćelija početkom razmatranog razdoblja u 2009., ta metodologija nije bila prikladna te se smatralo da je pouzdanije utvrđivanje razine navedenih mjera temeljiti na prosječnoj profitnoj marži prve i druge godine razmatranog razdoblja. U tom se pogledu činjenica da su okolnosti u te dvije godine bile različite smatrala nevažnom.

(410)

Druga je stranka ponovila tvrdnju da je za module i ćelije potrebno utvrditi različitu ciljnu dobit jer je profitabilnost tih vrsta proizvoda tijekom razmatranog razdoblja slijedila drugačije trendove. Premda su pokazatelji navedeni zasebno za svaku vrstu proizvoda, zaključci dobiveni za svaki pokazatelj odnose se na proizvod iz ispitnog postupka u cjelini. Također se podsjeća da su moduli i ćelije jedinstveni proizvod i da su stoga dampinške marže i razina uklanjanja štete utvrđene na toj osnovi.

(411)

Štoviše, troškovi nakon uvoza za preispitani uzorak nepovezanih uvoznika (izmijenjen zbog razloga objašnjenih u uvodnoj izjavi (21)) utjecali su na izračun marži štete. Na kraju, na sve dampinške marže utjecali su ispravak cijena s paritetom CIF, isključenje pločica i nova ciljna dobit.

(412)

Jedna je stranka tvrdila da je prodaja proizvođača iz Unije u uzorku bila usmjerena na tržište visokog cjenovnog razreda kao što je sektor kućanstava/sektor male trgovine, što za sobom povlači više poticajne cijene, te je predložila da se zbog toga prodajne cijene industrije Unije na odgovarajući način prilagode. Potrebno je napomenuti da ta tvrdnja ne bi trebala biti odlučujuća pri izračunu marže štete jer je ispitni postupak pokazao da proizvođači iz Unije nisu bili profitabilni.

(413)

Budući da nisu dostavljene dodatne primjedbe u pogledu razine uklanjanja štete, potvrđuje se metodologija iz uvodnih izjava (263) do (266) Privremene uredbe.

(414)

S obzirom na donesene zaključke u pogledu dampinga, štete, uzročnosti i interesa Unije i u skladu s člankom 9. stavkom 4. Osnovne uredbe, smatra se da bi trebalo uvesti konačne antidampinške mjere na uvoz kristalnih silicijskih fotonaponskih modula ili ploča te ćelija vrste koja se koristi u kristalnim silicijskim fotonaponskim modulima ili pločama, podrijetlom ili poslanih iz NRK-a na razini nižoj od utvrđenih marža dampinga i štete, u skladu s pravilom niže pristojbe. U tom slučaju stopu pristojbe treba odgovarajuće odrediti na razinu utvrđenih marži štete.

(415)

Napominje se da je antisubvencijski postupak proveden istodobno s antidampinškim postupkom. S obzirom na primjenu pravila niže pristojbe i činjenicu da su konačne subvencijske marže niže od razine uklanjanja štete, smatra se primjerenim uvesti konačnu kompenzacijsku pristojbu na razini utvrđenih konačnih subvencijskih marži i zatim uvesti konačnu antidampinšku pristojbu do relevantne razine uklanjanja štete. Na temelju toga određuje se primjena sljedećih stopa pristojbi:

(416)

Stope antidampinških pristojba za pojedina trgovačka društva navedena u ovoj Uredbi utvrđene su na temelju nalaza ovog ispitnog postupka. Stoga one odražavaju stanje utvrđeno tijekom tog ispitnog postupka u odnosu na ta trgovačka društva. Navedene stope pristojba (za razliku od pristojbe koja se primjenjuje na području cijele zemlje na „sva ostala trgovačka društva”) primjenjuju se stoga isključivo na uvoz proizvoda podrijetlom iz Narodne Republike Kine i koje proizvode ta trgovačka društva, odnosno navedeni specifični pravni subjekti. Uvezeni dotični proizvodi koje proizvodi neko drugo trgovačko društvo koje se ne spominje posebno u izvršnom dijelu ove Uredbe sa svojim nazivom, uključujući subjekte povezane s onima koji se posebno spominju, ne mogu koristiti te stope i podložni su stopi pristojbe koja se primjenjuje na „sva ostala trgovačka društva”.

(417)

Nakon objave kineska vlada tvrdila je da se ponderiranom prosječnom stopom pristojba za trgovačka društva iz Priloga I. i Priloga II. povređuje Sporazum o antidampingu WTO-a jer se ona navodno temelji na ponderiranom prosjeku pristojba koje su izračunane odvojeno za proizvođače izvoznike ćelija i modula uvrštenih u uzorak. Međutim, ta je procjena netočna. Za proizvođače izvoznike u uzorku jedinstvena stopa pristojbe izračunana je za sveukupni njihov izvoz dotičnog proizvoda, a većina proizvođača izvoznika doista je izvozila ćelije i module. Stoga je netočna procjena da su pristojbe izračunane odvojeno za proizvođače izvoznike ćelija i modula te se taj argument stoga ne može prihvatiti.

(418)

Ako se izvoz jednog od trgovačkih društava koja koriste pojedinačnu stopu pristojbe nakon uvođenja dotičnih mjera opsegom znatno poveća, takvo povećanje obujma moglo bi se samo po sebi smatrati promjenom strukture trgovine zbog uvođenja mjera u smislu članka 13. stavka 1. Osnovne uredbe. U tim okolnostima i pod uvjetom da su ispunjeni uvjeti moguće je započinjanje postupka za sprečavanje izbjegavanja mjera. Tim postupkom može se među ostalim ispitati potreba ukidanja pojedinačne stope pristojbe i kasnije uvođenje stope koja se primjenjuje na području cijele zemlje.

(419)

Sve tvrdnje kojima se traži primjena tih stopa antidampinških pristojba za pojedinačna trgovačka društva (npr. nakon promjene naziva subjekta ili nakon osnivanja novog proizvodnog ili prodajnog subjekta) upućuju se bez odlaganja Komisiji sa svim odgovarajućim podacima, posebno o promjenama djelatnosti trgovačkog društva u vezi s proizvodnjom, domaćom i izvoznom prodajom povezanom s, primjerice, takvom promjenom naziva ili takvom promjenom proizvodnog ili prodajnog subjekta. Prema potrebi, Uredba će se u skladu s tim izmijeniti tako što će se ažurirati popis trgovačkih društava koja imaju koristi od pojedinačnih stopa pristojba.

(420)

Radi osiguranja jednakog postupanja prema svim novim izvoznicima i trgovačkim društvima koja surađuju, a nisu uvrštena u uzorak, navedena u Prilogu I. i Prilogu II. ovoj Uredbi, potrebno je donijeti odredbu kojom bi se ponderirana prosječna pristojba koja se primjenjuje na potonja trgovačka društva primijenila na nove izvoznike, koja bi inače bila podložna reviziji u skladu s člankom 11. stavkom 4. Osnovne uredbe.

(421)

Mjere se uvode kako bi se proizvođačima iz Unije omogućio oporavak od štetnih učinaka dampinga. Ako dođe do početne neravnoteže između moguće koristi za proizvođače iz Unije i troška za ostale gospodarske subjekte u Uniji, ta bi se neravnoteža mogla ispraviti povećanjem i/ili ponovnim početkom proizvodnje u Uniji.

(422)

Međutim, predviđeni scenarij povećanje proizvodnje u Uniji možda nije u skladu s tržišnim kretanjima na tom nepostojanom tržištu. Kao što se navodi u uvodnoj izjavi (108) Privremene uredbe, potrošnja modula u Uniji povećala se za 264 % između 2009. i 2011., a zatim pala za 43 postotna boda tijekom šestomjesečnog razdoblja između 2011. i RIP-a. Volatilnost je još izraženija kada se promatra razdoblje 2006. – 2011. u kojem se potrošnja modula u Uniji povećala s manje od 1 GW na gotovo 20 GW, odnosno za otprilike 2 000 % u samo pet godina. Očekuje se da će se ta volatilnost nastaviti, a predviđanja koja objavljuju poslovne udruge razlikuju se za različite scenarije i za više od 100 %, čak i u srednjoročnom razdoblju 2014. – 2015.

(423)

Zato se smatra prikladnim da se u takvim iznimnim okolnostima trajanje mjera ograniči na razdoblje od samo dvije godine.

(424)

To bi razdoblje proizvođačima iz Unije trebalo biti dostatno za povećanje i/ili ponovni početak proizvodnje, a istodobno se ne bi znatno ugrozio položaj ostalih gospodarskih subjekata u Uniji. Smatra se da će razdoblje od dvije godine biti najprikladnije za analizu kojom će se odgovoriti na pitanje je li uvođenje mjera uistinu dovelo do povećanja proizvodnje Unije i tako ublažilo negativne učinke na druge gospodarske subjekte u Uniji.

(425)

Nakon konačne objave jedan je proizvođač iz Unije tvrdio da je ograničeno trajanje od dvije godine prekratko za oporavak od pretrpljene štete. Tvrdio je i da rok primjene mjera od dvije godine ne bi proizvođačima iz Unije omogućio izradu poslovnih planova za tekuću i sljedeću poslovnu godinu. U tom se pogledu naglašava da će mjere biti na snazi do prosinca 2015. što bi proizvođačima iz Unije trebalo biti dovoljno za izradu poslovnih planova do 2015.

(426)

Nadalje, proizvođač iz Unije nije osporio razloge zbog kojih je trajanje ograničeno na dvije godine, naročito volatilnost tržišta. Proizvođač je čak izričito naglasio da cijeni reviziju ako bi se mjere zbog situacije na tržištu trebalo izmijeniti. Budući da su promjene tržišnih okolnosti na tako volatilnom tržištu tijekom dvije godine vrlo vjerojatne, smatra se prikladnim ograničiti trajanje mjera na dvije godine od njihova uvođenja.

(427)

Nakon konačne objave podnositelj pritužbe tvrdio je da su dvije godine nedovoljne za ulaganje u proizvodnju upućujući na uvodnu izjavu (424). Međutim, zbog znatnog rezervnog kapaciteta industrije Unije povećanje proizvodnje može se postići boljim korištenjem postojećih proizvodnih kapaciteta, što bi trebalo biti ostvarivo bez znatnih dodatnih ulaganja.

(428)

Podnositelj pritužbe nadalje je tvrdio da uvođenje konačnih antidampinških pristojbi na razdoblje od dvije godine nije dovoljno za oporavak industrije Unije od štetnih učinaka prethodnog dampinga. Međutim, uvođenje antidampinških pristojba ne može se promatrati isključivo kroz interes industrije Unije, nego se njime treba postići ravnoteža moguće koristi za proizvođače iz Unije i troškova drugim gospodarskim subjektima u Uniji. Na temelju toga ostaje se pri odluci da se trajanje mjera ograniči na dvije godine.

(429)

Sve zainteresirane stranke obaviještene su o bitnim činjenicama i okolnostima na temelju kojih se namjeravalo preporučiti uvođenje konačne antidampinške pristojbe na uvoz kristalnih silicijskih fotonaponskih modula ili ploča i ćelija vrste koja se rabi u kristalnim silicijskim fotonaponskim modulima ili pločama podrijetlom ili poslanih iz Narodne Republike Kine i konačnog prikupljanja iznosa osiguranih privremenom pristojbom („konačna objava”). Svim je strankama odobreno razdoblje unutar kojeg su mogle podnijeti primjedbe na konačnu objavu.

(430)

Pisane i usmene primjedbe koje su dostavile zainteresirane stranke razmotrene su i, prema potrebi, uzete u obzir.

(431)

Što se tiče moguće retroaktivne primjene kompenzacijskih mjera, potrebno je razmotriti kriterije iz članka 10. stavka 4. Osnovne uredbe. Prema članku 10. stavku 4. točki (b), jedan ključni kriterij koji se treba ispuniti postojanje je „dodatnog znatnog povećanja uvoza”„uz razinu uvoza kojom je nanesena šteta tijekom RIP-a”.

(432)

Iz usporedbe prosječnog mjesečnog uvoza (19) modula i ćelija s prosječnim mjesečnim uvozom tijekom razdoblja obveznog evidentiranja uvoza (ožujak 2013. – lipanj 2013.) vidljiv je oštar pad obujma uvoza nakon RIP-a. Kao što se navodi u uvodnoj izjavi (110) Privremene uredbe, prosječna mjesečna količina uvezenih kineskih modula i ćelija doista je tijekom RIP-a iznosila 1 250 MW. (20) Za usporedbu, tijekom razdoblja obveznog evidentiranja uvoza prosječna mjesečna količina uvezenih kineskih modula i ćelija bila je i upola manja.

(433)

S obzirom na volatilnost tog tržišta, dodatno znatno povećanje uvoza moglo bi se ocijeniti i u relativnom, a ne u apsolutnom iznosu. Kako bi se utvrdilo je li došlo do daljnjeg znatnog povećanja uvoza u relativnom iznosu, potrebno je usporediti obujam uvoza s potrošnjom na tržištu Unije, tj. potrošnja bi se trebala smanjiti po osjetno većoj stopi od smanjenja kineskog uvoza. Budući da je obujam uvoza kineskih modula i ćelija tijekom razdoblja obveznog evidentiranja iznosio samo polovicu od onoga tijekom RIP-a, smanjenje potrošnje trebalo bi biti znatno veće od 50 %. Premda nisu dostupni precizni podaci o potrošnji tijekom razdoblja obveznog evidentiranja, nema pokazatelja da se potrošnja smanjila za više od 50 %.

(434)

Prema tome, zbog navedenih razloga nije ispunjen kriterij u vezi s dodatnim znatnim porastom uvoza. Zbog toga je zaključeno da se konačna antidampinška pristojba neće primjenjivati retroaktivno prije datuma primjene privremenih mjera.

(435)

Nakon donošenja privremenih antidampinških mjera skupina proizvođača izvoznika koji surađuju, uključujući njihova povezana društva u NRK-u i EU-u, podnijeli su zajedno s Kineskom gospodarskom komorom za uvoz i izvoz strojeva i elektroničkih proizvoda (CCME) ponudu za preuzimanje zajedničke cjenovne obveze u skladu s člankom 8. stavkom 1. Osnovne uredbe. Ponuda za preuzimanje obveze imala je i potporu kineskih nadležnih tijela.

(436)

Komisija je tu ponudu razmotrila i Odlukom 2013/423/EUprihvatila. Kao što je već spomenuto u uvodnim izjavama (3), (4) i (7) ove Odluke, kako bi se procijenilo može li se preuzimanjem obveze u vezi s minimalnim cijenama ukloniti štetan učinak dampinga, Komisija je analizirala sve trajnije promjene okolnosti na tržištu koje se među ostalim odnose na trenutačne izvozne cijene i razinu uklanjanja štete za koju je utvrđeno da je niža od razine dampinga.

(437)

Nakon Odluke 2013/423/EU, proizvođači izvoznici zajedno s CCCME-om dostavili su obavijest o izmjeni svoje prvotne ponude za preuzimanje obveze. Zatražili su izmjenu ponude za preuzimanje obveze kako bi se u obzir uzelo isključivanje pločica iz opsega proizvoda, kako se navodi u uvodnim izjavama (31) i (72). Nadalje, nekoliko je dodatnih izvoznika zatražilo da ih se uključi u ponudu u roku navedenom u članku 8. stavku 2. Osnovne uredbe.

(438)

Komisija je Provedbenom odlukom 2013/707/EU potvrdila prihvaćanje ponude izvoznika navedenih u Prilogu toj Odluci u vezi s konačnim pristojbama.

—

solarni punjači koji se sastoje od manje od šest ćelija, prijenosni su i opskrbljuju uređaje energijom ili pune baterije,

—

tankoslojni fotonaponski proizvodi,

—

kristalni silicijski fotonaponski proizvodi koji su trajno integrirani u električnu robu kada funkcija električne robe nije proizvodnja energije i kada navedena električna roba koristi električnu energiju proizvedenu pomoću integriranih kristalnih silicijskih fotonaponskih ćelija,

—

moduli ili ploče izlaznog napona ne većeg od 50 V DC i izlazne snage ne veće od 50 W samo za izravnu uporabu kao punjači baterija u sustavima s istim svojstvima u pogledu napona i snage.

—

da u razdoblju između 1. srpnja 2011. i 30. lipnja 2012. nije izvozio u Uniju proizvod opisan u stavku 1. (razdoblje ispitnog postupka),

—

da nije povezan ni s jednim izvoznikom ili proizvođačem iz Narodne Republike Kine na koje se primjenjuju antidampinške mjere koje se uvode ovom Uredbom,

—

da je nakon razdoblja ispitnog postupka na kojem se te mjere temelje dotični proizvod stvarno izvozio u Uniju ili je prihvatio neopozivu pravnu obvezu da u Uniju izveze znatnu količinu dotičnog proizvoda,

(a)

trgovačko društvo navedeno u Prilogu Provedbenoj odluci 2013/707/EU proizvelo je i otpremilo prethodno navedene proizvode i za njih izdalo račun izravno ili preko povezanog trgovačkog društva koje je također navedeno u Prilogu Provedbenoj odluci 2013/707/EU svojim povezanim trgovačkim društvima u Uniji koja djeluju kao uvoznici i carine robu radi puštanja u slobodan promet u Uniji ili prvom neovisnom kupcu koji djeluje kao izvoznik i carini robu radi puštanja u slobodan promet u Uniji;

(b)

uvoz je popraćen računom na temelju obveze, odnosno trgovačkim računom koji sadržava barem podatke i deklaraciju propisane u Prilogu III. ovoj Uredbi;

(c)

uvozu je priložena potvrda o izvoznoj obvezi u skladu s Prilogom IV. ovoj Uredbi; i

(d)

roba koja je prijavljena i predočena carinskim tijelima točno odgovara opisu na računu na temelju obveze.

(a)

kada se utvrdi, u pogledu uvoza opisanog u stavku 1., da jedan ili više uvjeta navedenih u tom stavku nije ispunjeno; ili

(b)

kada Komisija u skladu s člankom 8. stavkom 9. Uredbe (EZ) br. 1225/2009 povuče prihvat preuzete obveze uredbom ili odlukom koja se odnosi na konkretne poslove i izjavi da su odgovarajući računi na temelju preuzete obveze nevaljani.