11/Sv. 030

HR

Službeni list Europske unije

177

L 179/1

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

07.07.2009.

(1)

Komisija je Uredbom (EZ) br. 194/2009 (2) („privremena Uredba”) uvela privremenu kompenzacijsku pristojbu na uvoz biodizela podrijetlom iz Sjedinjenih Američkih Država („SAD” ili „dotična zemlja”).

(2)

U usporednom antidampinškom postupku, Komisija je Uredbom (EZ) br. 193/2009 (3) uvela privremenu kompenzacijsku pristojbu na uvoz biodizela podrijetlom iz Sjedinjenih Američkih Država.

(3)

Nakon objave bitnih činjenica i razmatranja na temelju kojih je odlučeno uvesti privremene kompenzacijske mjere („privremena objava”), nekoliko zainteresiranih stranaka dalo je pisane podneske u kojima su obznanile svoja stajališta o privremenim nalazima. Strankama koje su to zatražile omogućeno je saslušanje. Komisija je nastavila tražiti i provjeravati sve podatke koje je smatrala potrebnima za svoje konačne nalaze. Pisani i usmeni komentari zainteresiranih stranaka razmotrili su se i, prema potrebi, privremeni nalazi su na odgovarajući način promijenjeni.

(4)

Sve su stranke obaviještene o bitnim činjenicama i razmatranjima na temelju kojih je bila namjeravana preporuka uvođenja konačnih kompenzacijskih mjera na uvoz biodizela podrijetlom iz SAD-a i konačna naplata iznosa osiguranih privremenom pristojbom („konačna objava”). Nakon te objave također im je dano razdoblje unutar kojeg su mogle uložiti prigovor.

(5)

Vlada SAD-a i druge zainteresirane stranke izrazile su svoje razočaranje odlukom kojom je za dostavu komentara na privremenu objavu odobreno samo šesnaest dana te s odlukom kojom su odbijeni zahtjevi nekoliko stranaka za smisleno produljenje roka za podnošenje tih komentara.

(6)

Članak 30. stavak 1. osnovne Uredbe predviđa da se zainteresiranim strankama mogu dostaviti pojedinosti na kojima se temelje osnovne činjenice i razmatranja na temelju kojih su uvedene privremene mjere. U tom pogledu, praksa Komisije je svim zainteresiranim strankama objaviti postupak nakon objave u Službenom listu Europske unije uredbe o uvođenju privremenih mjera te osigurati razdoblje u kojem stranke mogu dati primjedbe na tu uredbu. Ta je praksa primijenjena u ovom postupku. U pogledu razdoblja unutar kojeg su stranke trebale dati primjedbe, osnovna Uredba ne navodi koje bi razdoblje trebalo biti omogućeno. U ovom postupku je dano razdoblje od šesnaest dana (kasnije produljeno na sedamnaest dana) s obzirom na složenost postupka i potrebu poštivanja zahtjeva iz članka 11. stavka 9. osnovne Uredbe da se ispitni postupak mora zaključiti u roku od trinaest mjeseci od pokretanja.

(7)

U pogledu stope pristojbe utvrđene za trgovačka društva iz SAD-a koja se nisu javila i surađivala u ispitnom postupku, stopa privremene pristojbe određena je na razini niže vrijednosti najvišeg iznosa subvencioniranja ili najvišeg iznosa štete utvrđenih za proizvođače izvoznike koji su surađivali i koji su uključeni u uzorak. Tako utvrđena stopa određena je (stopa za „sva ostala trgovačka društva” u iznosu od 237,0 EUR po toni) u članku 1. stavku 2. privremene Uredbe. Vlada SAD-a smatra da je ova stopa pristojbe visoka i nepropisno izračunata na temelju raspoloživih činjenica. Vlada SAD-a smatra da, kako bi se moglo oslanjati na činjenice raspoložive na temelju članka 28. osnovne Uredbe, prvo mora odrediti je li zainteresirana stranka odbila ili nije pružila „potrebne podatke” (4). Vlada SAD-a smatra da bi umjesto toga trebalo primijeniti ponderiranu prosječnu stopu izračunatu za trgovačka društva koja surađuju i koja nisu uključena u uzorak.

(8)

U odgovoru na to treba napomenuti da je u fazi pokretanja postupka Komisija poslala obrazac za odabir uzoraka, zahtjev i obavijest o pokretanju postupka trgovačkim društvima navedenim u zahtjevu (više od 150 trgovačkih društava). Primjerak obrasca za odabir uzoraka također je priložen verbalnoj noti koja je na početku postupka poslana Misiji Sjedinjenih Američkih Država pri Europskim zajednicama i u kojoj su SAD pozvane da ga pošalju izvoznicima/proizvođačima u Sjedinjenim Američkim Državama. Štoviše, Nacionalni odbor za biodizel, koji je bio zainteresirana stranka od početka ovog postupka, predstavlja veliki broj trgovačkih društava u industriji biodizela u Sjedinjenim Američkim Državama.

(9)

U obavijesti o pokretanju postupka, kao i u popratnom pismu priloženom uz obrazac za odabir uzoraka istaknute su posljedice nesuradnje. Kao što je navedeno u uvodnoj izjavi 8. privremene Uredbe, u okviru odabira uzoraka javilo se više od 50 trgovačkih društava i dostavilo zatražene podatke u roku od 15 dana. Ta su trgovačka društva predstavljala više od 80 % ukupnog uvoza biodizela iz Sjedinjenih Američkih Država u Zajednicu.

(10)

Nakon uvođenja privremenih mjera, tijela Sjedinjenih Američki Država zamoljena su da dostave dodatne podatke. Tijela su posebno zamoljena da pozovu da se jave svi dodatni izvoznici/proizvođači biodizela u Sjedinjenim Američkim Državama, osim onih koji su navedeni u članku 1. i Prilogu osnovnoj Uredbi, a koji nisu bili poznati u trenutku pokretanja postupka i nisu prethodno odbili sudjelovati (5).

(11)

Tijela Sjedinjenih Američkih Država dostavila su popis s nazivima više od 100 dodatnih trgovačkih društava (proizvođača/izvoznika) u Sjedinjenim Američkim Državama. Ispitano je bilo koje je od tih trgovačkih društava pozvano surađivati u fazi pokretanja postupka. U ispitnom postupku otkriveno je da je značajan broj trgovačkih društava na popisu već bio pozvan surađivati tijekom obavljanja odabira uzoraka, ali u tom trenutku odlučili su to ne učiniti. Drugim riječima, ta su trgovačka društva bila svjesna posljedica nesuradnje u skladu s člankom 28. osnovne Uredbe.

(12)

Međutim, u vezi s onim trgovačkim društvima (više od 40) na popisu za koje Komisija nije znala u trenutku pokretanja ovog postupka, istaknuto je da je zahtjev tijelima SAD-a za dostavljanje pojedinosti o tim trgovačkim društvima upućen nakon uvođenja privremenih mjera. Stoga je odlučeno da se ta trgovačka društva dodaju u Prilog ovoj Uredbi te da se na ta trgovačka društva primijeni ista stopa pristojbe kao i na ona trgovačka društva koja su izričito sudjelovala, ali nisu odabrana u uzorak. Tim su trgovačkim društvima objavljene bitne činjenice i razmatranja na temelju kojih je bilo namjeravano uvođenje konačnih mjera te su pozvana da daju primjedbe na činjenicu da je predloženo dodavanje njihovih naziva u Prilog ovoj Uredbi.

(13)

Nakon konačne objave, vlada SAD-a pozdravila je prijedlog da se na dodatna trgovačka društva primijeni ponderirana prosječna stopa. Međutim, vlada SAD-a smatrala ja da nije pruženo nikakvo objašnjenje o tome zašto ostala trgovačka društva podliježu stopi za „sva ostala trgovačka društva”. U tom je pogledu istaknuto da su za trgovačka društva koja su pozvana na suradnju tijekom obavljanja odabira uzoraka, objašnjenja već dana gore. U vezi s mogućim izvoznicima/proizvođačima iz SAD-a koji nisu pojedinačno obaviješteni o ispitnom postupku i nisu spomenuti u popisu iz uvodne izjave 11., prvo se ističe da su učinjeni veliki napori nakon pokretanja postupka da se kontaktiraju trgovačka društva u SAD-u na koje bi se mogao odnositi ovaj postupak (vidjeti gornje uvodne izjave 8. i 10.). Nadalje, dodatni napori su učinjeni nakon uvođenja privremenih mjera kako je navedeno u gornjoj uvodnoj izjavi 10. kako bi se utvrdila ostala trgovačka društva, što je rezultiralo dodavanjem više od 40 trgovačkih društava na popis onih na koje će se primjenjivati ponderirana prosječna stopa. Smatra se da je tim velikim naporima dana svaka mogućnost trgovačkim društvima biodizela iz SAD-a da se jave. U tom pogledu, ističe se da je odgovarajuće industrijsko udruženje uključeno u postupak od njegova pokretanja. Posljedično, smatra se da se stopa pristojbe za „sva ostala trgovačka društva” treba primijeniti na trgovačka društva koja se nisu javila.

(14)

Jedno trgovačko društvo koje je dostavilo odgovor na obrazac za odabir uzoraka i koje je posljedično navedeno u Prilogu privremenoj Uredbi zatražilo je da se njegovo matično društvo doda na popis trgovačkih društava u Prilogu. To je trgovačko društvo također zatražilo da se u Prilogu promijeni lokacija grada dva trgovačka društva kako bi točno odražavao adrese na računima tih trgovačkih društava.

(15)

Nakon što je ispitan zahtjev trgovačkog društva, smatrano je da matično društvo također treba navesti u Prilogu ovoj Uredbi budući da je u odgovoru trgovačkog društva na obrazac za odabir uzoraka navedeno kao jedino povezano trgovačko društvo uključeno u poslovanje biodizelom. Također se revidira lokacija grada za oba trgovačka društva.

(16)

Dva trgovačka društva koja su surađivala zatražila su da se njihovi nazivi uklone iz Priloga zbog njihove tvrdnje da nisu proizvođači izvoznici. Nazivi tih trgovačkih društava uklonjeni su na odgovarajući način.

(17)

Treba podsjetiti da je ispitni postupak subvencioniranja i štete pokrio razdoblje od 1. travnja 2007. do 31. ožujka 2008. („razdoblje ispitnog postupka” ili „RIP”). U pogledu trendova važnih za procjenu štete, komisija je analizirala podatke koji pokrivaju razdoblje od siječnja 2004. do kraja RIP-a („razmatrano razdoblje”).

(18)

U nedostatku bilo kakvih primjedbi na odabir uzoraka proizvođača izvoznika iz SAD-a, potvrđuju se privremeni nalazi iz uvodnih izjava od 6. do 10. privremene Uredbe.

(19)

Određene stranke dostavile su primjedbe na reprezentativnost uzorka proizvođača iz Zajednice. Te su primjedbe razmotrene u donjim uvodnim izjavama od 77. do 81.

(20)

Podsjeća se da je u obavijesti o pokretanju postupka, proizvod koji se navodno subvencionira definiran kao monoalkilni esteri masnih kiselina i/ili parafinska plinska ulja, dobivena sintezom i/ili hidrotretiranjem, nefosilnog podrijetla (uobičajeno poznati kao „biodizel”), u čistom obliku ili u mješavini.

(21)

Zahtjev je sadržavao dokaze prima facie da su biodizel i sve mješavine biodizela s mineralnim dizelom, proizvedeni i subvencionirani u SAD-u i izvezeni u Zajednicu utjecali na gospodarsku situaciju proizvođača biodizela u Zajednici. U skladu sa značajkama odgovarajućih proizvođača biodizela iz SAD-a i domaćeg tržišta, definicija dotičnog proizvoda imala je namjeru obuhvatiti biodizel i kada je uključen u mješavine biodizela. Međutim, smatralo se da bi definicija dotičnog proizvoda, kako je navedena u obavijesti o pokretanju postupka i gornjoj uvodnoj izjavi 20., mogla uzrokovati nedoumice o tome koji proizvođači i koje vrste proizvoda bi trebali biti obuhvaćeni ispitnim postupkom, a koji ne.

(22)

Slično tomu je za ispitni postupak u vezi sa subvencioniranjem i štetom, a posebno za utvrđivanje iznosa subvencije i razine uklanjanja štete, bilo potrebno jasno utvrditi dotične proizvode obuhvaćene ispitnim postupkom.

(23)

U skladu sa značajkama tržišta SAD-a, dotični proizvod privremeno je definiran kao monoalkilni esteri masnih kiselina i/ili parafinska plinska ulja, dobivena sintezom i/ili hidrotretiranjem, nefosilnog podrijetla, uobičajeno poznat kao „biodizel”, u čistom obliku ili u mješavinama iznad B20. Stoga je dotični proizvod obuhvatio čisti biodizel (B100) i sve mješavine koje sadrže više od 20 % biodizela („dotični proizvod”). Ovaj prag smatran je primjerenim kako bi se omogućilo jasno razlikovanje između raznih vrsta mješavina koje su namijenjene daljnjem miješanju i onih koje su namijenjene izravnoj potrošnji na tržištu SAD-a.

(24)

Ispitni postupak je pokazao da sve vrste biodizela i biodizel u mješavinama obuhvaćeni ovim ispitnim postupkom, usprkos mogućim razlikama u smislu sirovine korištene u proizvodnji ili varijancama u procesu proizvodnje, imaju iste ili vrlo slične osnovne fizičke, kemijske i tehničke značajke te se koriste u iste svrhe. Moguće promjene dotičnog proizvoda ne mijenjaju njegovu osnovnu definiciju, njegove značajke ili dojam koji o tom proizvodu imaju različite stranke.

(25)

Od zainteresiranih stranaka primljene su tvrdnje o definiciji dotičnog proizvoda i istovjetnog proizvoda u kojima su se istim argumentima istodobno suprotstavile definiciji dotičnog proizvoda i istovjetnog proizvoda, bez pravljenja bilo kakve razlike između koncepta dotičnog proizvoda i istovjetnog proizvoda u kontekstu postupka.

(26)

Podsjeća se da je koncept dotičnog proizvoda uređen odredbama članka 1. stavaka od 1. do 4. osnovne Uredbe, dok je tumačenje pojma „istovjetan proizvod” navedeno u članku 1. stavku 5. osnovne Uredbe. Stoga će se te tvrdnje odvojeno razmotriti u nastavku.

(27)

Jedna stranka je upitala u kojoj mjeri za mješavine s niskim udjelom biodizela (npr. B21) i dalje treba smatrati da ispunjavaju uvjete za biodizel koji je jednakovrijedan čistom biodizelu (B100) ili istovjetnim mješavinama koje se prvenstveno sastoje od biodizela s manjim udjelom mineralnog biodizela (npr. B99). Tvrdila je da je ispitni postupak u osnovi obuhvatio B100 i B99 i da su izračuni dampinga i štete obavljeni na temelju te dvije vrste proizvoda. Smatrala je da utvrđivanje praga malo iznad B20, pri čemu se radi o mješavini s niskom razinom biodizela koja se prodaje izravno potrošačima u SAD-u, dovodi do umjetne definicije dotičnog proizvoda.

(28)

Ista stranka također je upitala ispunjava li mješavina s 20 % biodizela još uvijek uvjete za biodizelsko gorivo ili možda za mineralni dizel koji nije uključen u definiciju dotičnog proizvoda. Ta stranka shvaća da EU podupire stajalište da treba stvoriti novi tarifni broj (6) za biodizel u Harmoniziranom carinskom sustavu (HS). Smatrala je da je Komisija u ovom postupku proširila definiciju dotičnog proizvoda i vrste proizvoda na koje utječe uvođenje mjera.

(29)

Osim toga, stranka smatra da u vrijeme ispitnog postupka nije postojao nikakav poseban prag za utvrđivanje što je biodizel za razvrstavanje u oznaku KN 3824 90 91, posebnu oznaku koju je EU stvorila od 1. siječnja 2008. za biodizel. Upitala je može li još uvijek prema pravilu 3.b Općih pravila za tumačenje kombinirane nomenklature (7) mješavina koja sadrži manje od 50 % biodizela ispunjavati uvjete za biodizel. Dodatno je navela da su primjeri mješavina iz upitnika Komisije imali visoki udio biodizela, što bi značilo da je dotični proizvod samo biodizel i mješavine koje sadrže vrlo visoke razine biodizela.

(30)

Stranka je također tvrdila da EU ne može promijeniti definiciju dotičnog proizvoda, a istodobno zadržati različit istovjetan proizvod. Uputila je na članak 15.1 Sporazuma WTO-a o subvencijama i kompenzacijskim mjerama. Prema tim tvrdnjama nalazi u vezi sa subvencijom i štetom dobiveni su na temelju biodizela B100 i B99, a čini se da oznake Harmoniziranog tarifnog sustava SAD-a (HTS) (8) koje su korištene u ispitnom postupku ne uključuju proizvode s niskim sadržajem biodizela od 20 %. Također je uputila na privremenu objavu proizvođačima biodizela iz SAD-a koji su uključeni u uzorak koja dokazuje da su proizvođači iz SAD-a koji su uključeni u uzorak prodavali mješavine proizvedene isključivo iz različitih vrsta biodizela. Stoga bi dotični proizvod trebalo ograničiti na proizvode koji sadrže 100 % biodizela (B100), čak i ako su sastavljeni od biodizela proizvedenog iz različitih sirovina, ili na mješavine koje sadrže 99 % biodizela (B99).

(31)

Stranka je uputila na nedavnu presudu Suda (9) o uvozu amonijevog nitrata i zaključila da se obrazloženje te presude također primjenjuje na trenutačni postupak i da biodizel koji nije dio mješavina u vrlo visokom sadržaju ne može podlijegati ispitnom postupku i mjerama budući da nije istovjetan proizvod za koji su sastavljeni nalazi u vezi s dampingom i štetom, odnosno proizvod koji sadrži samo biodizel (B100) ili mješavine koje sadrže 99 % biodizela (B99).

(32)

Stranke nisu podastrle nikakav dokaz ili upućivanje na pravo koji bi pokazali da dotični proizvod nije ispravno definiran u ovom postupku. Odredbe u članku 1. stavcima od 1. do 4. osnovne Uredbe pružaju smjernice u vezi s definicijom dotičnog proizvoda. Članak 1. stavak 1. navodi: „Kompenzacijska pristojba može se uvesti kako bi se kompenzirala odobrena subvencija, izravno ili neizravno, za proizvodnju, preradu, izvoz ili prijevoz bilo kojeg proizvoda čije puštanje u slobodan promet u Zajednici uzrokuje štetu.”

(33)

Kao što je navedeno u gornjoj uvodnoj izjavi 21., zahtjev je sadržavao prima facie dokaze da su biodizel i sve mješavine biodizela s mineralnim dizelom, proizvedeni u SAD-u i izvezeni po subvencioniranoj cijeni u Zajednicu utjecali na gospodarsku situaciju proizvođača biodizela u Zajednici.

(34)

Stranke nisu podastrle nikakve dokaze koji bi pokazivali da je prag određen u privremenoj Uredbi za postavljanje granice između dotičnog proizvoda i proizvoda koji nije dotični proizvod umjetan. Kao što je navedeno u uvodnim izjavama 26. i 28. privremene Uredbe, ispitni postupak je pokazao da su biodizel B20, i moguće mješavine s manjim sadržajem biodizela, stvarno prodavani izravno potrošačima u SAD-u. Ispitni postupak također je pokazao da su tržište za miješanje i tržište za potrošačke proizvode bili različita tržišta s različitim potrošačima: jedno je tržište na kojem su biodizel i mješavine biodizela namijenjene daljnjem miješanju od strane trgovaca i proizvođača mješavina, a drugo je tržište na kojem su mješavine namijenjene distribucijskoj mreži i time potrošačima. Definiranje praga za dotični proizvod iznad B20 omogućilo je određivanje jasne granice i time se izbjegla pomutnja među proizvodima, tržištima i različitim strankama u SAD-u. Ta je tvrdnja stoga odbačena.

(35)

U svim antisubvencijskim ispitnim postupcima uobičajeno je da pojedinačna ispitivana trgovačka društva ne proizvode i prodaju sve vrste proizvoda uključenih u definiciju dotičnog proizvoda. Neka trgovačka društva mogu proizvoditi vrlo ograničen raspon vrsta proizvoda, dok druge mogu proizvoditi veći raspon. Međutim, to ne utječe na definiciju dotičnog proizvoda. Stoga se smatra da je tvrdnja da bi dotični proizvod trebao obuhvaćati samo vrste proizvoda koje su proizvođači iz SAD-a izvozili i koji su korišteni za izračune subvencioniranja i štete, neosnovana.

(36)

Kao što je navedeno u privremenoj Uredbi i u gornjoj uvodnoj izjavi 20., ispitni postupak prvenstveno je bio usredotočen na biodizel, neovisno je li u čistom obliku ili sadržan u mješavinama. Kompenzacijske mjere će se primjenjivati na odgovarajuće mješavine izvezene na tržište Zajednice. Stoga se smatra da pitanje ispunjava li mješavina s 20 % biodizela još uvijek uvjete za biodizelsko gorivo ili možda za mineralni dizel koji nije uključen u definiciju dotičnog proizvoda nije bitno.

(37)

Treba pojasniti da su nalazi u vezi sa subvencijom i štetom za svako ispitano trgovačko društvo bili isključivo utemeljeni na odgovarajućim vrstama proizvoda koje je odgovarajuće trgovačko društvo proizvelo i prodavalo tijekom RIP-a. Tvrdnja da bi definicija dotičnog proizvoda, koji uključuje mješavine iznad B20, neopravdano pogodila proizvođače iz SAD-a nije osnovana i ne može dovoditi do zaključka da bi dotični proizvod trebalo ograničiti na proizvode koji sadrže 100 % biodizela (B100) čak i ako su sastavljeni od biodizela iz različitih sirovina ili na mješavinu sastavljenu od 99 % biodizela (B99). Uključivanje mješavina iznad B20 u definiciju dotičnog proizvoda nije imalo nikakav utjecaj na nalaze dobivene za ispitivana trgovačka društva koja ne proizvode i ne izvoze tu vrstu proizvoda.

(38)

Navod stranke prema kojem se obrazloženje Presude Suda (10) također primjenjuje na trenutačni postupak i da biodizel koji nije dio mješavina u vrlo visokom sadržaju ne može podlijegati ispitnom postupku također je neosnovan. De facto, za svako ispitivano trgovačko društvo, svaki iznos štete i subvencije točno će odgovarati dotičnom proizvodu i istovjetnom proizvodu za koji su utvrđeni nalazi u vezi sa subvencijom i štetom, odnosno odgovarajućim vrstama proizvoda koji sadrže biodizel, a to trgovačko društvo ih je prodavalo na domaćem tržištu i izvozilo u Zajednicu. Također, presuda na koju se poziva gospodarski subjekt odnosila se na reviziju postojećih antidampinških mjera čiji je rezultat bio širenje tih mjera na druge proizvode uz dotični proizvod, što nije slučaj u trenutačnom ispitnom postupku.

(39)

Iako se smatra da primjeri dani u upitniku namijenjenom prikupljanju podataka za potrebe ispitnog postupka ne mogu koristiti za pretpostavke o zaključcima ispitnog postupka, treba napomenuti da Komisija prilikom izrade upitnika ne može unaprijed, odnosno prije provođenja ispitnog postupka na licu mjesta, znati koje će vrste proizvoda dotična trgovačka društva proizvoditi i prodavati na domaćem tržištu te izvoziti. Prema članku 1. osnovne Uredbe, odgovarajuće vrste proizvoda koje treba uključiti u opseg antisubvencijskog ispitnog postupka su one koje se smatraju subvencioniranima subvencijom protiv koje se mogu uvesti kompenzacijske mjere. U takvom slučaju kompenzacijska pristojba može se uvesti kako bi se kompenzirala odobrena subvencija, izravno i neizravno, za proizvodnju, preradu, izvoz ili prijevoz bilo kojeg proizvoda.

(40)

Također se smatra da biodizel B100 ne treba isključiti iz definicije proizvoda. Prvo, zbog toga što je B100 ili čisti biodizel osnovni proizvod za koji su uvedene subvencije u SAD-u. Iz Unutarnjeg poreznog zakonika SAD-a (US. CODE), posebno glave 26., članka 40.A, točke (d), koja jasno definira pojam biodizel, razvidno je da je cijeli program subvencija proveden kao potpora industriji biodizela u SAD-u. Drugo, zbog toga što se tijekom posjeta radi provjere u prostorima vlade SAD-a činilo da je i biodizel, čak i ako ga je miješalo izvan SAD-a trgovačko društvo s društvom kćeri u SAD-u mogao koristiti olakšice iz saveznog programa poreznih olakšica u iznosu od 1 USD po galonu u SAD-u.

(41)

Ispitni postupak također je pokazao da se za čisti biodizel koji je proizveo bilo koji proizvođač u SAD-u izdaje potvrda proizvođača navedena u uvodnoj izjavi 51. privremene Uredbe. Ta je potvrda prenosiva i mora se predočiti vladi SAD-a kada se podnosi zahtjev za subvenciju.

(42)

Na temelju gornjih činjenica i razmatranja, potvrđuje se da sve vrste biodizela i biodizel u mješavinama koji su obuhvaćeni ovim ispitnim postupkom, to jest čisti biodizel (B100) i mješavine iznad B20, usprkos mogućim razlikama u smislu sirovina koje su korištene u proizvodnji ili varijanci u procesu proizvodnje, imaju iste ili vrlo slične fizičke, kemijske i tehničke značajke te su korišteni u iste svrhe. Moguće promjene dotičnog proizvoda ne mijenjaju njegovu osnovnu definiciju, njegove značajke ili dojam koji o tom proizvodu imaju različite stranke.

(43)

Privremeno je utvrđeno da proizvodi proizvedeni i prodavani na domaćem tržištu SAD-a, koji su obuhvaćeni ovim ispitnim postupkom, imaju slične osnovne fizičke, kemijske i tehničke značajke i uporabe kao oni izvezeni iz te zemlje na tržište Zajednice. Slično tome, proizvodi koje je proizvela industrija Zajednice i prodala na tržištu Zajednice imaju slične osnovne fizičke, kemijske i tehničke značajke i uporabe kao oni izvezeni u zajednicu iz dotične zemlje.

(44)

Stoga nisu utvrđene nikakve razlike između raznih vrsta dotičnog proizvoda i vrsta proizvoda Zajednice koji se prodaju na tržištu Zajednice koje bi mogle dovesti do zaključka da vrste proizvoda koji se proizvode i prodaju na tržištu Zajednice nisu istovjetni proizvodi s istim ili vrlo sličnim osnovnim fizičkim, kemijskim i tehničkim značajkama kao vrste dotičnog proizvoda proizvedenog u SAD-a i izvezenog u Zajednicu. Stoga je zaključeno da su sve vrste biodizela obuhvaćene ovim ispitnim postupkom slične u smislu članka 1. stavka 5. osnovne Uredbe.

(45)

Jedna stranka je tvrdila da je definicija istovjetnog proizvoda neodvojivo povezana s utvrđivanjem dotičnog proizvoda i mora biti utvrđena u smislu fizičkih značajki i konačne uporabe proizvoda. Zapravo je stranka rekla da se u EU-u za potrošnju ne koristi biodizel B20, već mješavina s nižim udjelom biodizela, to jest B5. Stoga je istovjetni proizvod pogrešno definiran. Stranka je također tvrdila da se definicija dotičnog proizvoda ne može promijeniti, a istodobno zadržati različit istovjetan proizvod.

(46)

Kao što je jasno navedeno u uvodnim izjavama 31. do 37. privremene Uredbe, definicija istovjetnog proizvoda povezana je s utvrđivanjem dotičnog proizvoda te je uglavnom utvrđena u smislu fizičkih značajki proizvoda. Stvarna krajnja uporaba proizvoda također je uzeta u obzir i razmotreno je da bi prag od B20 također trebalo primjenjivati za definiciju istovjetnog proizvoda. U ovom slučaju, broj vrsta proizvoda obuhvaćenih definicijom istovjetnog proizvoda također je smanjen kako bi odgovarao definiciji dotičnog proizvoda.

(47)

Stoga tvrdnje stranaka da je definicija istovjetnog proizvoda bila netočna treba odbaciti, a može se potvrditi privremena definicija istovjetnog proizvoda.

(48)

Jedno trgovačko društvo tvrdilo je da je Komisija razloge koji su određeni u uvodnoj izjavi 9. privremene Uredbe za njegovo isključenje znala kada je početno odabrala uzorak. Na temelju toga trgovačko društvo nije trebalo biti isključeno iz uzorka.

(49)

U vezi s tom tvrdnjom, napominje se da to je li trgovačko društvo uključeno u uzorak ili nije nema nikakav bitan utjecaj na trgovačko društvo u smislu ishoda ispitnog postupka. Da je trebalo biti uključeno u uzorak, za to bi trgovačko društvo bila utvrđena pojedinačna kompenzacijska pristojba kao što je učinjeno u privremenoj fazi čak i ako je trgovačko društvo bilo isključeno iz uzorka. Ova Uredba također utvrđuje pojedinačnu stopu kompenzacijske pristojbe za trgovačko društvo. Nakon konačne objave tih nalaza, trgovačko društvo je tvrdilo da ga je njegovo „de facto isključenje” iz izvoznika koji su uključeni u uzorak spriječilo u ostvarivanju nekih materijalnih prava, uključujući prava koja proizlaze iz posebnih izračuna koji se primjenjuju na podatke koje dostavljaju izvoznici koji su uključeni u uzorak. U odgovoru na to ističe se da je za to trgovačko društvo izračun obavljen na razini subvencioniranja. Iznos štete za to trgovačko društvo utvrđen je kako je određeno u uvodnim izjavama 173. do 175. u nastavku, tj. na temelju činjenica dostupnih na temelju članka 28. osnovne Uredbe s obzirom da trgovačko društvo nije dostavilo zatražene podatke o izvoznoj prodaji i daljnjoj prodaji u Zajednici. Zato je tvrdnja trgovačkog društva odbačena.

(50)

Jedno trgovačko društvo tvrdilo je da se čini da je kompenzacijska pristojba izračunata na temelju domaće prodaje i izvozne prodaje. Trgovačko društvo je zatražilo da se izračun ispravi na odgovarajući način.

(51)

U pogledu te tvrdnje, ističe se da je utvrđeno da su svi programi subvencija koji se kompenziraju domaće subvencije, tj. jednako koriste domaćoj kao i izvoznoj prodaji. U skladu sa standardnom praksom iznos olakšice iz svakog programa tijekom RIP-a raspoređen je na ukupnu prodaju dotičnog proizvoda (npr. domaća plus izvozna prodaja). Stoga je tvrdnja trgovačkog društva odbačena.

(52)

To trgovačko društvo, kao i još jedno trgovačko društvo, istakli su da vrijednosti CIF-a korištene za izračun stope kompenzacijske pristojbe nisu iste kao one korištene za izračune štete i dampinga. Trgovačka društva smatraju da, kako bi se osigurala dosljednost, za izračune stope kompenzacijske pristojbe također treba koristiti ispravne vrijednosti CIF-a koje su korištene za izračune štete i dampinga.

(53)

U pogledu te tvrdnje, još jednom treba istaknuti da je utvrđeno, kako je navedeno u gornjoj uvodnoj izjavi 51., da su svi programi subvencija koji se kompenziraju domaće subvencije. U tim okolnostima, nazivnik korišten za utvrđivanje olakšice tijekom RIP-a je ukupna prodaja za razliku od antidampinškog postupka u kojem je nazivnik samo izvozna prodaja u EU. Zato je tvrdnja trgovačkog društva odbačena.

(54)

Niz trgovačkih društava i nacionalni odbor za biodizel (NBB) tvrdili su da se kompenzacijska pristojba ne bi trebala ubirati na izvoz biodizela B100 zbog toga što su iznosi subvencije i štete izračunati bez uključivanja prodaje biodizela B100. U pogledu te tvrdnje, napominje se da je prodaja biodizela B100 koji su proizvela trgovačka društva koja su uključena u uzorak uzeta u obzir prilikom izračuna iznosa subvencija protiv kojih se mogu uvesti kompenzacijske mjere kao i prilikom izračuna iznosa štete. Zato je tvrdnja trgovačkog društva odbačena.

(55)

Jedno trgovačko društvo je tvrdilo da bi iznos olakšice koju je primilo u okviru saveznih olakšica u sustavu trošarina/olakšica u sustavu poreza na dohodak tijekom razdoblja ispitnog postupka (RIP) bio manji od 1 USD po galonu da je olakšica izračunata s obzirom na ukupan obujam prodaje tijekom RIP-a.

(56)

U pogledu olakšice primljene u okviru programa olakšica u sustavu trošarina/olakšica u sustavu poreza na dohodak, ona je izračunata, kako je navedeno u uvodnoj izjavi 59. privremene Uredbe, na temelju 1 USD po galonu čistog biodizela prodanog tijekom RIP-a, neovisno je li prodan kao čisti biodizel (B100) ili u mješavini. Ta se olakšica odražavala u razini uvedene privremene kompenzacijske mjere. Privremena pristojba, kao i konačna pristojba koja će sada biti uvedena ovom Uredbom, predviđa da se kompenzacijska pristojba na mješavine primjenjuje razmjerno ukupnom udjelu biodizela u mješavini. U tim okolnostima, smatra se da pristojba koja se temelji na 1 USD po galonu čistog biodizela ispravno odražava olakšicu tijekom RIP-a budući da je uvedena niža pristojba na, primjerice, uvoz biodizela B99 s obzirom da on sadrži manje biodizela. Zato je tvrdnja trgovačkog društva odbačena.

(57)

Niz trgovačkih društava i NBB tvrdili su da, budući da nijedna savezna olakšica u sustavu trošarina/olakšica u sustavu poreza na dohodak nije dostupna za prodaju biodizela B100, ne postoji osnova da bi se smatralo da je takva prodaja iskoristila tu poreznu olakšicu. Jedno od tih trgovačkih društava posebno je tvrdilo da, za njegovu prodaju biodizela B100 tijekom RIP-a, nije dokazano da je bio neizravni primatelj porezne olakšice u iznosu od 1 USD po galonu.

(58)

U razmatranju tih tvrdnji, treba se podsjetiti da Zakonik SAD-a predviđa da se olakšica za mješavinu biodizela neće odobriti, osim ako trgovačko društvo (proizvođač mješavine) koje proizvodi mješavinu biodizela i mineralnog dizela dobije potvrdu („Potvrda za biodizel”) od proizvođača biodizela u kojoj proizvođač potvrđuje količinu biodizela na koju se potvrda odnosi. Potvrda za biodizel je prenosiva i nositelju daje pravo na poreznu olakšicu u iznosu od 1 USD po galonu za broj galona biodizela koji je podnositelj zahtjeva koristio u proizvodnji bilo kakve mješavine biodizela. U pogledu prodaje biodizela B100 od strane ispitivanih trgovačkih društava tijekom RIP-a, trgovačka društva imaju olakšicu budući da im potvrda za biodizel dodjeljuje pravo na poreznu olakšicu u iznosu od 1 USD po galonu.

(59)

Nakon konačne objave, neke su stranke tvrdile da je proizvođač mješavine biodizela dobio poreznu olakšicu za proizvođače mješavina i da nije utvrđeno da bi proizvođač/prodavatelj biodizela B100 mogao dobiti olakšicu za prodaju čistog biodizela (B100). U odgovoru na to, treba napomenuti da je, kao što je objašnjeno gore, potvrda za biodizel prenosiva. Stoga zapravo nositelj potvrde zna da potvrda ima vrijednost od 1 USD po galonu.

(60)

Vlada SAD-a smatrala je da iznos olakšice ne bi trebalo utvrđivati na temelju čistog biodizela ili biodizela u mješavini, kako je navedeno u uvodnoj izjavi 59. privremene Uredbe, budući da je uvjet za pravo na olakšicu za mješavinu biodizela da trgovačko društvo mora stvoriti mješavinu biodizela i dizelskog goriva, kao što je navedeno u uvodnoj izjavi 44. privremene Uredbe. U vezi s tim ističe se da se, zbog razloga navedenih u gornjoj uvodnoj izjavi 58. i kako je razmotreno u uvodnim izjavama od 54. do 55. privremene Uredbe, smatra da je sav biodizel subvencioniran.

(61)

U tim okolnostima, smatra se kako je utvrđeno da su proizvođači biodizela B100 za prodaju tog proizvoda primali olakšicu te se stoga tvrdnje u uvodnim izjavama od 57. do 60. odbacuju.

(62)

Neka trgovačka društva i NBB tvrdili su da kompenzacijsku pristojbu ne bi trebalo ubirati na uvoz biodizela B100, budući da za takvu prodaju u EU nisu dostupne porezne olakšice za biodizel. Kako je navedeno u gornjoj uvodnoj izjavi 60., utvrđeno je da je sav biodizel subvencioniran u okviru programa poreznih olakšica. U tim okolnostima, smatra se da se kompenzacijska pristojba može ubirati na uvoz čistog biodizela i biodizela u mješavini. Nadalje, treba napomenuti kako prodaja biodizela B100 u Zajednicu također ima pravo na olakšice prema olakšici u sustavu poreza na dohodak malih proizvođača agro-biodizela.

(63)

Tijekom RIP-a neka od trgovačkih društava iz uzorka izvezla su male količine biodizela B100 u Zajednicu. Međutim, čini se da nije bilo ekonomskog opravdanja za izvoz biodizela B100 umjesto biodizela B99 u Zajednicu, budući da bi samo potonji mogao izravno ili neizravno iskoristiti olakšicu za mješavinu biodizela, osim ako izvoznik ili proizvođač ispunjavaju uvjete za gore navedenu olakšicu u sustavu poreza na dohodak. Ako je tako, proizvođač u SAD-u bi prilikom izvoza imao jednake olakšice kao prilikom prodaje biodizela B100 na domaćem tržištu. Nakon konačne objave, vlada SAD-a izjavila je da nije citiran nijedan dokaz koji bi potkrijepio izjavu kako nema ekonomskog opravdanja za izvoz biodizela B100 umjesto biodizela B99 u Zajednicu. U vezi s tim mora se istaknuti da gornji nalaz navodi da se „čini” da nema ekonomskog opravdanja za izvoz biodizela B100 umjesto biodizela B99 u Zajednicu. Razlozi za taj zaključak su navedeni gore.

(64)

Stoga, s obzirom na činjenicu da je posve moguće da je izvoz biodizela B100 bio subvencioniran i da se čini da nije bilo ekonomskog opravdanja za izvoz u Zajednicu bez subvencije, gornje tvrdnje se odbacuju.

(65)

S obzirom na gore navedeno, potvrđuju se nalazi u vezi s ovim programom kako su određeni u uvodnim izjavama od 41. do 63. privremene Uredbe.

(66)

U nedostatku bilo kakvih primjedbi u vezi s ovim programom, potvrđuju se uvodne izjave od 64. do 72. privremene Uredbe.

(67)

U nedostatku bilo kakvih primjedbi u vezi s ovim programom, potvrđuju se uvodne izjave od 73. do 86. privremene Uredbe.

(68)

U nedostatku bilo kakvih primjedbi u vezi s dolje navedenim programima, potvrđuju se uvodne izjave od 87. do 157. privremene Uredbe.

(69)

Iznos subvencija protiv kojih se mogu uvesti kompenzacijske mjere, u skladu s odredbama osnovne Uredbe, izražen ad valorem, za ispitivana trgovačka društva iznosi između 29,1 % i 41,1 %. Budući da su ti iznosi na istoj razini kako je određeno u uvodnoj izjavi 158. privremene Uredbe, ta se uvodna izjava stoga potvrđuje.

(70)

Metodologija za utvrđivanje stupnja subvencije za trgovačka društva koja su surađivala, a nisu uključena u uzorak, određena je u uvodnoj izjavi 159. privremene Uredbe. U skladu s člankom 15. stavkom 3. osnovne Uredbe, iznos subvencije za trgovačka društva koja su surađivala, a nisu uključena u uzorak, izračunan na temelju ponderiranog prosječnog iznosa subvencije utvrđenog za trgovačka društva koja su surađivala i uključena su u uzorak, iznosi 36,0 %. Stoga, potvrđuje se uvodna izjava 159. privremene Uredbe.

(71)

Osnova za utvrđivanje iznosa subvencije na razini zemlje određena je u uvodnoj izjavi 160. privremene Uredbe. U nedostatku bilo kakvih primjedbi u vezi s time, potvrđuje se uvodna izjava 160. privremene Uredbe.

(72)

Jedno trgovačko društvo suprotstavilo se isključenju iz procjene ukupne proizvodnje Zajednice skupine proizvođača povezane s proizvođačem izvoznikom iz SAD-a navedene u uvodnoj izjavi 162. privremene Uredbe na temelju članka 9. stavka 1. osnovne Uredbe. Tvrdilo je da bi ispravni nazivnik za utvrđivanje potpore zahtjevu trebalo održavati na oko 5 400 tisuća tona, a ne ga smanjiti na između 4 200 do 4 600 tisuća tona kao što je učinjeno u privremenoj fazi.

(73)

Odgovarajuće odredbe osnovne Uredbe za procjenu reprezentativnosti ili potpore za ispitni postupak su članak 9. stavak 1. i članak 10. stavak 8. osnovne Uredbe. Samo kao informacija, odgovarajuće odredbe Sporazuma o subvencijama i kompenzacijskim mjerama u vezi s definicijom domaće industrije uključene su u zakonodavstvo EU-a člankom 9. stavkom 1. osnovne Uredbe. Iz tih odredbi jasno proizlazi da definiciju domaće proizvodnje za utvrđivanje reprezentativnosti treba oblikovati u vezi sa i podložno istim zahtjevima kao što su oni za definiciju domaće industrije. U svakom slučaju ova tvrdnja nije takva da bi promijenila zaključak da je ispitnom postupku potporu pružio velik dio proizvodnje Zajednice. Čak i da je nazivnik zadržan na 5 400 tona, potpora za ispitni postupak iznosila bi iznad 50 %, to jest znatno više od zahtjeva osnovne Uredbe.

(74)

Ista zainteresirana stranka tvrdila je da s obzirom na definiciju dotičnog proizvoda i istovjetnog proizvoda, koji je biodizel u čistom obliku ili u mješavinama koje sadrže više od 20 % biodizela (B20), industrija Zajednice i proizvodnja Zajednice moraju biti sastavljene od svih trgovačkih društava iz zajednice koja proizvode biodizel i mješavine iznad B20. Tvrdila je da nema dokaza da su podnositelj zahtjeva ili Komisija nastojali uključiti ta trgovačka društva u ukupnu proizvodnju ili utvrdili podupiru li ti proizvođači podnositelja zahtjeva.

(75)

U vezi s tim napominje se da brojčani podatak o ukupnoj proizvodnji Zajednice naveden u uvodnoj izjavi 162. privremene Uredbe uzima u obzir obujam proizvodnje biodizela i mješavina iznad B20. Osim toga, moguće je pojasniti da je, prema raspoloživim podacima, proizvodnja u Zajednici mješavina koje sadrže između 21 % (B21) i 99 % (B99) biodizela bila vrlo ograničena tijekom RIP-a. Jedina proizvodnja mješavina u ovom rasponu bila je koncentrirana na mješavine B30 i nije premašivala 60 000 tona u smislu sadržaja biodizela. Štoviše, Komisija je kontaktirala poznate proizvođače biodizela B30 nakon uvođenja privremenih mjera, a odgovori koje je primila od dva proizvođača ukazuju da oni podupiru zahtjev.

(76)

U nedostatku bilo kakvih drugih primjedbi, potvrđuju se uvodne izjave od 161. do 163. privremene Uredbe u vezi s definicijom proizvodnje Zajednice, industrije Zajednice i reprezentativnosti.

(77)

Jedna je stranka tvrdila da su rezultati jednog proizvođača Zajednice koji je uključen u uzorak, a nije surađivao u ispitnom postupku bili vrlo dobri i da je njega trebalo uzeti u obzir u procjeni štete za industriju Zajednice. Tvrdila je da taj proizvođač nije pretrpio štetu tijekom RIP-a i da bi najbolje raspoložive činjenice trebalo koristiti u skladu s člankom 28. osnovne Uredbe. U vezi s tim stranka je predložila korištenje javno dostupnih financijskih podataka o tom proizvođaču za 2007. i 2008. kako bi se ispitala šteta za industriju Zajednice.

(78)

Uobičajena je praksa u antisubvencijskim ispitnim postupcima da Komisija isključuje proizvođače koji nisu sudjelovali za potrebe procjene štete i da ne koristi činjenice raspoložive u skladu s člankom 28. osnovne Uredbe. Podaci o šteti obuhvaćaju dulje razdoblje od četiri godine te na temelju javnih izvora nije moguće dobiti sve potrebne podatke za utvrđivanje svih pokazatelja štete za cijelo razdoblje. U ovom slučaju, navedeni proizvođač Zajednice isključen je iz ispitnog postupka jer nije dostavio cjelovite smislene podatke za godine od 2004. do 2006. te je dostavio samo djelomične podatke za 2007. i RIP. Korištenje javnih podataka o proizvodnji biodizela tog proizvođača za 2007. i 2008. ne bi omogućilo dobivanje podataka za sve čimbenike štete i za sve godine razmatranog razdoblja. To bi iskrivilo kretanja koja su važna za procjenu štete.

(79)

Osim toga, zadržavanje navedenog proizvođača u uzorku ne bi omogućilo procjenu nelojalnog sniženja cijena za ukupnu prodaju proizvođača koji su uključeni u uzorak, budući da navedeno trgovačko društvo nije dostavilo popis s detaljnim podacima o prodaji po vrsti proizvoda za RIP. Naposljetku, treba napomenuti da su, suprotno tvrdnji koju je iznijela zainteresirana stranka, financijski rezultati navedenog proizvođača, u smislu profitabilnosti kako je prikazana u njegovim javno dostupnim podacima, bili znatno ispod prosječne profitabilnosti utvrđene za proizvođače Zajednice koji su sudjelovali i koji su uključeni u uzorak kako je prikazano u tablici 7. privremene Uredbe. Na temelju gore navedenoga, zahtjev te stranke mora se odbaciti.

(80)

Ista je stranka tvrdila da uzorak proizvođača Zajednice nije bio reprezentativan za industriju zajednice, budući da se temeljio samo na proizvođačima čistog biodizela (B100), a nije uključivao proizvođače mješavina od B99 prema dolje do B20, kao i proizvođače mješavina B100.

(81)

U vezi s tim podsjeća se da je, kako je navedeno u gornjoj uvodnoj izjavi 75., proizvodnja Zajednice mješavina biodizela između B20 i B99 bila vrlo ograničena tijekom RIP-a. S obzirom na tu ograničenu količinu, koja predstavlja manje od 2 % ukupne proizvodnje Zajednice istovjetnog proizvoda tijekom RIP-a, može se zaključiti da je odabir uzorka koji se uglavnom temeljio na najvećem obujmu proizvodnje i prodaje u Zajednici bio reprezentativan. U vezi s proizvođačima mješavina B100, ta trgovačka društva nisu mogla biti smatrana proizvođačima istovjetnog proizvoda budući da jednostavnim procesom miješanja prerađuju postojeći istovjetni proizvod. Tvrdnja je stoga odbačena.

(82)

U nedostatku bilo kakvih drugih primjedbi, potvrđuju se uvodne izjave od 164. do 166. privremene Uredbe.

(83)

Kako je navedeno u gornjoj uvodnoj uredbi 17., ispitivanje kretanja u vezi s procjenom štete obuhvatilo je razdoblje od siječnja 2004. do kraja RIP-a. Međutim, ispitni postupak pokazao je da je industrija Zajednice tek počela djelovati 2004. Stoga je smatrano prikladnijim moguću štetu i gospodarsku situaciju industrije zajednice analizirati na temelju kretanja za razdoblje od 2005. do RIP-a („analizirano razdoblje”). Budući da nijedna stranka nije dostavila primjedbu na takav pristup, potvrđuje se uvodna izjava 167. privremene Uredbe.

(84)

U nedostatku bilo kakvih primjedbi koje bi mogle opravdati promjenu u vezi s potrošnjom u Zajednici kako je prikazana u gornjoj tablici, potvrđuju se uvodne izjave od 168. do 173. privremene Uredbe.

(85)

Donja tablica prikazuje ukupan uvoz na tržište Zajednice koji su tijekom razmatranog razdoblja izvršili proizvođači izvoznici iz SAD-a.

Tablica 2.

(86)

Jedna zainteresirana stranka tvrdila je da bi analizu štete i uzročnosti u antidampinškom postupku trebalo obaviti na podacima koji su različiti od onih u usporednom antidampinškom postupku. Tvrdila je da se nalazi o subvenciji temelje na biodizelu koji se izvozi u Zajednicu, a proizvođači da i. proizvode sami, ii. proizvode i miješaju te iii. kupuju i miješaju, dok se nalazi u vezi s dampingom, posebno izvozna prodaja u Zajednicu, temelje samo na biodizelu koji su proizvođači uključeni u uzorak proizveli sami.

(87)

Čini se da stranka tom tvrdnjom predlaže da bi se antidampinški postupak u usporedbi s antisubvencijskim postupkom uvijek trebao temeljiti na užem rasponu podataka. Međutim, u privremenoj fazi je u usporednom antidampinškom postupku utvrđeno da se sav izvoz vlastite proizvodnje trgovačkih društava uključenih u uzorak proizvođača iz SAD-a na tržište Zajednice odvijao po dampinškim cijenama. Sličan nalaz utvrđen je u sadašnjem antisubvencijskom ispitnom postupku. Tako je u oba ispitna postupka sav izvoz iz SAD-a smatran dampinškim i subvencioniranim te je stoga sav uključen u analizu štete i uzročnosti.

(88)

Međutim, treba istaknuti da je na kraju utvrđeno da jedno trgovačko društvo uključeno u uzorak nije provodilo damping i zbog toga je došlo do razlike između opsega dampinškog izvoza i opsega subvencioniranog izvoza koju treba uzeti u obzir u analizi štete i uzročnosti u postupku. U antidampinškom postupku cjelokupni opseg dampinškog uvoza iz SAD-a prilagođen je kako bi se uzela u obzir utvrđena činjenica da uvoz jednog proizvođača izvoznika uključenog u uzorak nije bio dampinški. Međutim, to ne utječe na antisubvencijski postupak.

(89)

S obzirom na gore navedeno, tvrdnju treba odbaciti.

(90)

Jedna zainteresirana stranka tvrdila je da oznaka HTS 382490 iz statističkih podataka SAD-a koja je korištena u privremenoj Uredbi za utvrđivanje uvoza iz dotične zemlje također obuhvaća, osim biodizela, druge proizvode kao što su „masne tvari životinjskoga ili biljnoga podrijetla i njihove mješavine”. Stoga je analiza opsega uvoza iz SAD-a bila manjkava. Ista zainteresirana stranka predložila je da se umjesto toga koriste kretanja utvrđena za ispitane proizvođače iz SAD-a.

(91)

U vezi s time, prvo se napominje da je za izračun opsega uvoza podrijetlom iz SAD-a upotrijebljena američka oznaka HTS 3824904000, a ne šesteroznamenkasti tarifni broj kao što tvrdi ta stranka.

(92)

Štoviše, podsjeća se da se, kako je navedeno u uvodnoj izjavi 170. privremene Uredbe, podaci Eurostata ne mogu koristiti za potrebe procjene uvoza biodizela iz SAD-a, jer do kraja 2007. nije postojala raspoloživa posebna oznaka KN za razvrstavanje tog proizvoda u carinsku tarifu. Biodizel je mogao biti razvrstan u razne oznake KN koje su također sadržavale podatke o uvozu drugih proizvoda. Američki statistički podaci o izvozu korišteni su zbog toga jer se činilo da obuhvaćaju izvoz dotičnog proizvoda u jednoj tarifnoj oznaci i da je opseg drugih proizvoda obuhvaćenih istom oznakom zanemariv u mjeri u kojoj se to tiče izvoza u Zajednicu.

(93)

S obzirom na ograničenja u uporabi podataka Eurostata, druga alternativa za američke podatke o izvozu bila bi korištenje podataka o uvozu prijavljenih u zahtjevu. Te su podatke dobili podnositelji zahtjeva iz povjerljivih izvora informacija o tržištu i stoga bi korištenje tih podataka podlijegalo tom ograničenju. Međutim, zbog cjelovitosti donja tablica prikazuje kretanja opsega uvoza u indeksiranom obliku:

Tablica 3.

(94)

Usporedba tablice 3. s gornjom tablicom 2. pokazuje da je Komisijina procjena opsega uvoza dotičnog proizvoda tijekom razdoblja analiza bila konzervativnija od one koja se mogla alternativno upotrijebiti. Štoviše, ukupna slika opsega uvoza iz tablice 3. sastavljena je od povjerljivih podataka koji ne podliježu objavi, a američki statistički podaci su javno dostupni podaci.

(95)

Metoda koju je predložila zainteresirana stranka pokazala bi sljedeću sliku u pogledu kretanja opsega uvoza na temelju podataka prikupljenih od ispitanih proizvođača izvoznika:

Tablica 4.

(96)

Usporedba tablice 4. s tablicom 2. gore pokazala bi vrlo slična kretanja između metode koju je koristila Komisija i metode koju je predložila ova stranka.

(97)

Ista zainteresirana stranka također je tvrdila da zato što je dotični proizvod biodizel i mješavine biodizela sa sadržajem biodizela većim od 20 % opseg uvoza prikazan u gornjoj tablici 2. ne odgovara točnom opsegu uvoza za dotični proizvod.

(98)

U vezi s tim napominje se da ispitni postupak nije utvrđivao nikakav uvoz dotičnog proizvoda sa sadržajem biodizela iznad B20 i ispod B99 tijekom RIP-a. Drugim riječima, ispitni postupak nije utvrđivao nikakav uvoz dotičnog proizvoda koji bi zbog niskog udjela biodizela bio razvrstan u drugu američku HTS oznaku.

(99)

Na temelju gore navedenoga, zaključuje se da opseg uvoza prikazan u tablici 2. privremene Uredbe predstavlja pouzdanu, objektivnu i konzervativnu procjenu uvoza dotičnog proizvoda u Zajednicu.

(100)

Jedna zainteresirana stranka tvrdila je da količine koje se iz SAD-a izvoze po modelu splash and dash treba razlikovati od uvoza dotičnog proizvoda podrijetlom iz SAD-a jer prvi nije moguće tretirati kao uvoz podrijetlom iz SAD-a.

(101)

Osim toga, ista stranka i vlada SAD-a tvrdili su da se ne smatra, suprotno onome što je navedeno u uvodnim izjavama od 179. do 182. privremene Uredbe, da je sav izvoz iz SAD-a podrijetlom iz SAD-a. U SAD-u ne postoji tijelo koje obavlja procjenu ili utvrđivanje zemlje podrijetla određenog proizvoda za izvoz te se ne može pretpostavljati da je sav biodizel koji napušta državno područje SAD-a podrijetlom iz SAD-a.

(102)

Ista stranka također je navela da propisi o podrijetlu koje je američka vladina agencija Census Bureau utvrdila u vezi s određivanjem podrijetla izvezene robe nisu opće poznati u industriji biodizela i stoga izvoznici biodizela prilikom ispunjavanja izvozne deklaracije poduzetnika koji se bave ukrcajem (Shippers Export Declaration) obično navode da je izvezena roba domaćeg podrijetla.

(103)

Stranka je ponovila svoju tvrdnju iznesenu u privremenoj fazi da bi količine uvezene u Zajednicu prema modelu splash and dash predstavljale više od 40 % dotičnog proizvoda izvezenog iz SAD-a. Svoj zahtjev je potkrijepila podacima o američkom uvozu i izvozu za oznake HTS 3824904020 i 3824904000 i praktički je tvrdila da se sav uvoz biodizela u SAD-u ponovno izvozi u Zajednicu prema modelu splash and dash.

(104)

U vezi s gore navedenim napominje se da se može prihvatiti pojašnjenje koje su tijela SAD-a zatražila u vezi s činjenicom da nijedno tijelo SAD-a ne obavlja procjenu ili utvrđivanje podrijetla određenog proizvoda za izvoz.

(105)

Tvrdnja da bi model splash and dash predstavljao najmanje 40 % američkog izvoza u Zajednicu temeljio se na pretpostavci da bi sav biodizel uvezen u SAD na kraju bio ponovno izvezen u Zajednicu prema modelu splash and dash bez da ikakva količina bude potrošena u SAD-u ili dalje pomiješana u SAD-u prije izvoza.

(106)

Međutim, podaci koje je ta stranka predstavila pokazali su da je u godinama od 2004. do 2006. uvoz bitno premašivao izvoz, iz čega se može zaključiti da u SAD-u postoji domaća potražnja za biodizelom iz drugih zemalja. Štoviše, ta je pretpostavka prilično pojednostavljenja, budući da ona ne uzima u obzir količine biodizela miješanog u SAD-u i izvezenog u Zajednicu kao mješavine koja kao cjelina ima podrijetlo iz SAD-a jer i. mješavina ima značajke koje se razlikuju od značajki ulaznih materijala ili ii. u kojima je glavni sastavni dio biodizel podrijetlom iz SAD-a. U vezi s tim podsjeća se da su, kako je navedeno u uvodnoj izjavi 180. privremene Uredbe, ispitana trgovačka društva iz SAD-a izjavila da nije bilo moguće razlikovati količine izvezene u Zajednicu ili prodane na domaćem tržištu od količina koje su ta društva sama proizvela ili nabavila u SAD-u ili izvezla. Također se napominje da se čini da su dotična trgovačka društva iz SAD-a pravilno navela podrijetlo, jer se u svim slučajevima daljnje miješanje biodizela bez podrijetla u SAD-u odvijalo u SAD-u. U većini slučajeva ispitani proizvođači izvoznici su vrlo velika trgovačka društva ili skupine trgovačkih društava s povezanim trgovačkim društvima u Zajednici za koje je teško prihvatiti da nisu znale za postojeća pravila SAD-a i Zajednice o određivanju podrijetla.

(107)

Na temelju svega gore navedenoga, zaključuje se da ne postoji osnova za jasno utvrđivanje izvoza u Zajednicu prema modelu splash and dash tijekom razmatranog razdoblja. Također se smatra da ne postoji osnova za postupanje s tim uvozom, ako ga je bilo, kao uvozom koji nije podrijetlom iz SAD-a.

(108)

Tablica u nastavku prikazuje jediničnu prodajnu cijenu za sav uvoz na tržište Zajednice podrijetlom iz SAD-a tijekom razmatranog razdoblja kako je utvrđeno u uvodnim izjavama 183. i 184. privremene Uredbe.

Tablica 5.

(109)

Za potrebe analize nelojalnog sniženja cijena, ponderirane prosječne prodajne cijene proizvođača iz Zajednice uključenih u uzorak koje su naplaćene nepovezanim kupcima na tržištu Zajednice, prilagođene na razinu cijene franko tvornice, uspoređene su s odgovarajućim ponderiranim prosječnim cijenama dampinškog uvoza iz SAD-a, utvrđenim na temelju CIF-a za proizvođače izvoznike iz SAD-a uključene u uzorak za koje je utvrđeno da su provodili damping na tržište Zajednice. Carine, troškovi nakon uvoza i razlike u sirovinama koje su upotrijebljene za proizvodnju biodizela prema potrebi su prilagođeni kako je opisano u uvodnoj izjavi 186. privremene Uredbe.

(110)

Neki proizvođači izvoznici tvrdili su da je prilagodba razlike u sirovinama određena prenisko jer u njoj nije pravilno izražena tržišna vrijednost razlika. Dodatno su tvrdili da bi razlike trebalo odrediti na temelju cijena za različite vrste biodizela na tržištu Zajednice, a tu su tvrdnju kvantificirali upućivanjem na ponude cijena s carinom plaćenom u Antwerpenu, koje je objavio analitičar tržišta.

(111)

U vezi s tim napominje se da je prilagodba temeljena na općim provjerenim podacima prikupljenima od proizvođača izvoznika uključenih u uzorak u vezi s njihovim poslovanjem u SAD-u te se stoga temeljila na nalazima ispitnog postupka koji je najpouzdaniji izvor podataka. Štoviše, ponude cijena na razini Zajednice bile bi neprikladna osnova za prilagodbu jer bi na te razine cijena utjecale razine cijena subvencioniranog uvoza podrijetlom iz SAD-a. Na temelju toga tvrdnja je odbačena.

(112)

Isti proizvođači izvoznici tvrdili su da prilagodbu za razlike u sirovinama treba primijeniti samo na prodaju proizvođača izvoznika uključenih u uzorak, a ne na prodaju proizvođača iz Zajednice uključenih u uzorak, budući da se prodaja potonjih sastoji od mješavina koje su u skladu s normama Zajednice.

(113)

Utvrđeno je da je ta tvrdnja nevažna budući da je svrha prilagodbe bila razmotriti razlike u sirovinama, a ne razlike u ispunjavanju različitih normi koje se primjenjuju na razini Zajednice. Tvrdnja je stoga odbačena.

(114)

Podnositelj zahtjeva suprotstavio se primjerenosti te prilagodbe tvrdeći da kako proizvođači iz Zajednice tako i izvoznici iz SAD-a koriste različite sirovine te proizvode različite mješavine koje se pružaju na oba tržišta te stoga posluju s jednakim mogućnostima kada se radi o izboru sirovina.

(115)

U vezi s tim napominje se da, iako je točno da kako proizvođači iz Zajednice tako i izvoznici iz SAD-a koriste različite mješavine na temelju različitih sirovina, raspodjela sirovina u mješavinama može se znatno razlikovati od proizvođača do proizvođača te čak od kupca do kupca istog proizvođača. Ispitni postupak je pokazao da su mješavine koje prodaju proizvođači iz Zajednice uključeni u uzorak i one koje prodaju proizvođači izvoznici uključeni u uzorak na tržištu Zajednice vrlo rijetko potpuno iste. Stoga, kako bi se omogućilo uzimanje u obzir izračuna nelojalnog sniženja cijena za različite vrste biodizela, smatrano je potrebnim izvršiti prilagodbu razlika u sirovinama. Stoga se ova tvrdnja morala odbiti.

(116)

Određeni proizvođači izvoznici tvrdili su da su cijene korištene za izračune iznosa štete bile cijene CIF-a na granici Zajednice umjesto cijene pri daljnjoj prodaji prvom nepovezanom kupcu. Tvrdili su da te izračune treba ispraviti kako bi se u obzir uzeli vrijednost i količine prodaje prvom nepovezanom kupcu.

(117)

Utvrđeno je da je ova tvrdnja važna za dva proizvođača izvoznika te su izračuni štete na odgovarajući način ispravljeni.

(118)

Na temelju gore navedenoga, utvrđeno je da prosječan iznos nelojalno snižene cijene u RIP-u, izražene kao postotak ponderiranih prosječnih cijena franko tvornice u industriji Zajednice, iznosi od 18,9 % do 31,9 % za razliku od raspona od 18,9 % do 33,0 % u privremenoj fazi.

(119)

Kao što je navedeno u uvodnim izjavama od 209. do 212. privremene Uredbe, utvrđeno je da je industrija Zajednice pretrpjela materijalnu štetu u smislu članka 8. stavka 5. osnovne Uredbe.

(120)

Privremena analiza pokazala je da su se rezultati industrije Zajednice poboljšali u pogledu nekih pokazatelja za opseg, ali većina pokazatelja u vezi s financijskim stanjem industrije Zajednice znatno su se pogoršali tijekom razmatranog razdoblja. Neovisno o sposobnosti industrije Zajednice da prikupi kapital za ulaganja, povrat ulaganja dramatično je pao tijekom RIP-a, a profitabilnost se znatno smanjila tijekom razmatranog razdoblja.

(121)

Jedna zainteresirana stranka tvrdila je da je analiza dana u uvodnoj izjavi 195. privremene Uredbe u vezi s rastom industrije Zajednice bila netočna. Ta je stranka posebno tvrdila da je u privremenoj Uredbi navedeno da bi snažan porast potražnje za biodizelom na tržištu Zajednice trebao dovesti do usporedivog povećanja tržišnih udjela industrije Zajednice, iako nema nikakve neposredne veze između povećanja potražnje i tržišnog udjela.

(122)

Ista je stranka dalje tvrdila da se ne može govoriti o ozbiljnom utjecaju na čimbenike štete navedene u istoj uvodnoj izjavi 195. privremene Uredbe, a to su proizvodnja, iskorištenost kapaciteta proizvodnje, produktivnost, prodaja, politika ulaganja i povrat ulaganja.

(123)

Prihvaća se argument u vezi s poništenjem povezanosti između potražnje i tržišnog udjela. Međutim, ostaje činjenica da je između 2006. i RIP-a tržišni udio proizvođača iz Zajednice uključenih u uzorak povećan za 1,2 puta, dok se u isto vrijeme tržišni udio subvencioniranog uvoza povećao za oko 17 puta. To razmjerno veliko povećanje tržišnog udjela uvoza iz SAD-a rezultat je mnogo nižih prodajnih cijena tog uvoza iz SAD-a, kako je prikazano gore u tablici 5. i uvodnoj izjavi 118.

(124)

U vezi s tvrdnjom o globalnoj procjeni svih čimbenika štete, potvrđuje se da se tijekom razmatranog razdoblja nisu svi ti čimbenici pogoršali. Međutim, navodi se da je učinak na čimbenike koji se odnose na financijsko stanje industrije Zajednice uistinu bio ozbiljan, pri čemu su štetu pretrpjeli profitabilnost i povrat ulaganja, a u manjoj mjeri i produktivnost. To proizlazi iz činjenice da se industrija zajednice morala prilagoditi konkurenciji američkog subvencioniranog uvoza koji je određivao cijenu, pri čemu se odlučila za daljnju prisutnost na tržištu na štetu svoje profitabilnosti, umjesto da očuva svoju profitabilnost, ali da izgubi tržišne udjele.

(125)

Određene zainteresirane stranke i vlada SAD-a tvrdili su da su, u apsolutnim vrijednostima, razine profitabilnosti i povrata ulaganja za proizvođače iz EU-a uključene u uzorak još uvijek dobre 2007. i tijekom RIP-a, usprkos snažnom smanjenju u usporedbi s prethodnim godinama. Tvrdnje da razine profitabilnosti i povrata ulaganja ostvarivane između 2004. i 2006. nisu bile održive i da je tijekom razmatranog razdoblja industrija biodizela u EU-u, kao i sve industrije u nastajanju, doživjela fenomen brzog rasta i pada.

(126)

U vezi s tim, podsjeća se da su u sličnom kontekstu tržišta u razvoju tijekom razmatranog razdoblja neka trgovačka društva iz SAD-a uključena u uzorak ostvarivala mnogo veću profitabilnost, koja je premašivala 30 %. Također se navodi da je smanjenje profitabilnosti i povrata ulaganja koje je doživjela industrija Zajednice bilo vrlo izrazito, jer se dogodilo između 2006. i 2007., i točno se poklapa s naglim porastom uvoza biodizela iz SAD-a.

(127)

Nekoliko proizvođača iz Zajednice tvrdilo je da bi u procjeni štete u potpunosti trebalo uzeti u obzir stanje trgovačkih društava iz Zajednice koja nisu uključena u uzorak, posebno s obzirom na brojne slučajeve smanjenja proizvodnje, zatvaranja ili odgađanja novih projekata koji su utvrđeni tijekom razmatranog razdoblja među tim trgovačkim društvima.

(128)

S druge strane, jedna zainteresirana stranka tvrdila je da je upućivanje iz privremene Uredbe na proizvođače u Zajednici koji nisu uključeni u uzorak nebitno, budući da neprovjereni podaci od proizvođača koji nisu uključeni u uzorak ne mogu biti korišteni za dokazivanje štete. Ta stranka dalje insistira da javni podaci pokazuju da neki od tih proizvođača koji nisu uključeni u uzorak posluju s dobiti.

(129)

U vezi s gornje dvije tvrdnje, podsjeća se da se u uvodnim izjavama od 205. do 208. privremene Uredbe na stanje proizvođača u Zajednici koji nisu uključeni u uzorak upućuje kao na popratni pokazatelj štete, bez utjecaja na izračune pokazatelja štete i iznosa štete za koje su korišteni provjereni podaci. Stoga je tvrdnja te stranke odbijena. S druge strane, u nedostatku raspoloživih provjerenih statističkih podataka ili pojedinačnih podataka o stanju svih proizvođača iz EU-a koji nisu uključeni u uzorak, nije moguće donijeti bilo kakva točna utvrđenja za proizvođače iz Zajednice u cjelini kao što to predlažu proizvođači iz Zajednice. Stoga se ova tvrdnja također odbacuje.

(130)

U nedostatku bilo kakvih drugih primjedbi na privremene nalaze u vezi s gospodarskim stanjem industrije Zajednice, potvrđuju se uvodne izjave od 188. do 194. i od 196. do 208. privremene Uredbe.

(131)

Također se potvrđuje zaključak da je industrija Zajednice pretrpjela materijalnu štetu, kako je određeno u uvodnim izjavama od 209. do 212. privremene Uredbe.

(132)

Podsjeća se da je opseg subvencioniranog uvoza iz SAD-a znatno povećan tijekom analiziranog razdoblja. Također je došlo do očitog vremenskog preklapanja naglog rasta subvencioniranog uvoza i pogoršanja gospodarskog stanja industrije Zajednice. Ta industrija nije mogla odrediti svoje cijene u skladu s tržišnim uvjetima i povećanjima troškova, budući da je njezine cijene tijekom RIP-a nelojalno snižavao subvencionirani uvoz.

(133)

Stoga se potvrđuje da je nagli rast subvencioniranog uvoza s niskim cijenama iz SAD-a tijekom RIP-a imao značajan negativni utjecaj na gospodarsko stanje industrije Zajednice.

(134)

U nedostatku bilo kakvih primjedbi koje bi opravdale promjenu privremenih nalaza, potvrđuje se da je uvoz iz drugih trećih zemalja mogao samo zanemarivo doprinijeti šteti koju je pretrpjela industrija Zajednice.

(135)

Jedna zainteresirana stranka tvrdila je da je smanjenje potražnje između 2007. i RIP-a usprkos tome što je bilo zanemarivo (0,5 %) ipak prouzročilo štetu industriji Zajednice tvrdeći da bi pretpostavljeno povećanje potražnje od 10 % osiguralo dodatan opseg prodaje od 205 733 tone da je industrija Zajednice zadržala isti tržišni udio od 29,8 % koji je zabilježen tijekom RIP-a.

(136)

U vezi s tim napominje se da su tvrdnje te stranke utemeljene na širokim i nepotkrijepljenim pretpostavkama. Štoviše, s obzirom na činjenicu da je između 2007. i RIP-a tržišni udio industrije Zajednice povećan za 2,8 postotnih bodova, može se poduprijeti zaključak donesen u uvodnoj izjavi 223. privremene Uredbe da šteta koju je pretrpjela industrija Zajednice ne može biti pripisana tom malom smanjenju potražnje između 2007. i RIP-a. Stoga, u nedostatku bilo kakvih drugih primjedbi u vezi s potražnjom na tržištu Zajednice, potvrđuje se uvodna izjava 223. privremene Uredbe.

(137)

Jedna zainteresirana stranka ponovila je svoju tvrdnju da je ponovno uvođenje poreza na energiju u Njemačkoj negativno utjecalo na gospodarsko stanje proizvođača u Zajednici koji opskrbljuju to tržište jer je zbog tih mjera nestala potražnja za biodizelom B100 koja iznosi najmanje 1,5 milijuna tona. Dalje je tvrdila, kao odgovor na nalaze ispitnog postupka određene u uvodnoj izjavi 225. privremene Uredbe, da čak i da je uvođenje zahtjeva u vezi s miješanjem biodizela od 4,4 % za dizel stavljeno na njemačko tržište u svrhe prometa (B5) nadoknadilo navodne prodajne gubitke B100, razine cijena B100 razlikovale bi se od onih za biodizel namijenjen mješavinama B5. Tvrdila je da je B100 proizveden samo od skuplje sirovine, repice, dok je biodizel B5 proizveden od raznih sirovina, što je negativno utjecalo na prosječnu cijenu proizvođača iz Zajednice.

(138)

U vezi s tim podsjeća se da je, suprotno tvrdnjama te stranke, ispitni postupak pokazao da je između 2006. i RIP-a opseg prodaje proizvođača iz Zajednice uključenih u uzorak koji su opskrbljivali njemačko tržište porastao za 68 %, što uistinu potvrđuje privremeni nalaz da su svi gubici u prodaji B100 nadoknađeni obveznim zahtjevom u vezi s miješanjem. Usto se napominje da uvođenje poreza od 0,09 EUR po litri biodizela od 1. kolovoza 2006. nije dovelo do pada tržišta kao što to tvrdi ta stranka, već je prodaja B100 znatno smanjena u posljednjem tromjesečju RIP-a kada je taj porez dodatno povećan na 0,15 EUR po litri od 1. siječnja 2008. U pogledu učinka na cijene, tvrdnje koje je iznijela ta stranka neosnovane su budući da biodizel korišten za obje vrste proizvoda mora biti u skladu s istim normama, što znači da je za oba biodizelska goriva mogla biti korištena ista mješavina sirovina, što opet znači da nije dokazana razlika u cijenama između dviju vrsta biodizela. Na temelju gore navedenoga tvrdnja je odbačena.

(139)

U nedostatku bilo kakvih drugih primjedbi u vezi s odlukama javnog poretka, potvrđuje se uvodna izjava 226. privremene Uredbe.

(140)

Jedna zainteresirana stranka, iako je prihvatila da su stope iskorištenosti kapaciteta ostale prilično visoke za proizvođače iz Zajednice uključene u uzorak, tvrdila je da je prekapacitiranost proizvođača iz Zajednice uključenih u uzorak svejedno prouzročila štetu s obzirom na činjenicu da je ista rezultirala višim fiksnim troškovima što je imalo negativan utjecaj na profitabilnost. Stranka je dalje tvrdila da bi povećanje neto vrijednosti imovine navedenih proizvođača rezultiralo povećanjima fiksnih troškova, jer bi troškovi amortizacije i financijski troškovi bili veći.

(141)

U vezi s tim podsjeća se da je na temelju detaljne analize raspodjele varijabilnih i fiksnih troškova u strukturi troškova industrije Zajednice utvrđeno da je udio fiksnih troškova predstavljao samo 6 % ukupnih troškova (uvodna izjava 228. privremene Uredbe). Usto, treba napomenuti da je ta analiza pokazala zanemarive promjene tog postotka tijekom analiziranog razdoblja. U vezi s tvrdnjom o učinku na profitabilnost koji je prouzročilo povećanje neto vrijednosti imovine, treba napomenuti da apsolutno povećanje troškova ne znači automatsko povećanje troška proizvodnje po jedinici budući da potonji ovisi o opsegu proizvodnje koja je, kako je prikazano u tablici 4. privremene Uredbe, stalno rasla tijekom analiziranog razdoblja. Stoga su apsolutni viši fiksni troškovi pripisani većem opsegu proizvodnje što je rezultiralo gore navedenom raspodjelom fiksnih troškova u odnosu na ukupne troškove. Na temelju toga tvrdnje koje je iznijela zainteresirana stranka treba odbaciti.

(142)

Ista stranka tvrdila je da je opća prekapacitiranost proizvođača iz Zajednice izravno utjecala na cijene budući da bi došlo do žestoke borbe među proizvođačima za dobivanje ugovora do graničnih troškova i stoga su proizvođači s najvišim stopama iskorištenosti morali biti najagresivniji u prodaji kako bi nelojalno snizili cijene svojih konkurenata. Kako bi potkrijepila svoju tvrdnju, stranka je dostavila izjavu jednog trgovačkog društva uključenog u uzorak uz njegove financijske izvještaje za godinu 2007.

(143)

Međutim, tvrdnje te stranke nisu potkrijepljene nikakvim dokazima budući da u toj izjavi nije bilo nikakvog upućivanja na navodnu bitku oko cijena zbog prekapacitiranosti. U izjavi se upućivalo na povećanje poreza na energiju za biodizel B100 od strane njemačke vlade od 1. siječnja 2008. koje je potaklo tržišno natjecanje na tržištu biodizela B5. Na temelju gore navedenoga tvrdnju treba odbaciti.

(144)

U nedostatku bilo kakvih drugih primjedbi o neiskorištenosti kapaciteta proizvođača iz Zajednice, potvrđuju se uvodne izjave od 227. do 230. privremene Uredbe.

(145)

Jedna zainteresirana stranka i vlada SAD-a tvrdili su da ni jedan argument iz uvodnih izjava od 231. do 235. privremene Uredbe ne razmatra pitanje cijena sojinog i palminog ulja te ulja od repice u SAD-u koje su od 2004. cijelo vrijeme ostale znatno ispod cijena za repicu u Zajednici što daje znatnu konkurentsku prednost biodizelu uvezenom iz SAD-a.

(146)

Podsjeća se da ispitni postupak mora utvrditi je li subvencionirani uvoz (u smislu cijena i opsega) prouzročio materijalnu štetu industriji Zajednice ili je takva materijalna šteta bila posljedica drugih čimbenika. U vezi s tim, članak 8. stavak 6. osnovne Uredbe navodi da je potrebno pokazati da razina cijene subvencioniranog uvoza uzrokuje štetu. Ta odredba stoga upućuje samo na razliku među razinama cijene i ne sadrži zahtjev za analizu čimbenika koji utječu na razinu tih cijena.

(147)

U praksi, učinak subvencioniranog uvoza na cijene industrije Zajednice zapravo se ispituje utvrđivanjem nelojalnog snižavanja, pada i suzbijanja cijena. U tu svrhu, cijene subvencioniranog izvoza i prodajne cijene industrije Zajednice uspoređuju se, a cijene izvoza koje su korištene za izračun štete možda treba u nekim slučajevima prilagoditi kako bi se dobila usporediva osnova. Posljedično, uporaba prilagodbi u ovom kontekstu samo osigurava da je razlika u cijenama utvrđena na usporedivoj osnovi. Na temelju toga jasno je kako cijene sirovina u zemlji izvoznici ne mogu u načelu biti još jedan čimbenik štete.

(148)

Gore navedeno potvrđuje i tekst članka 8. stavka 7. osnovne Uredbe, koji upućuje na poznate čimbenike osim subvencioniranog izvoza. Popis ostalih poznatih čimbenika u tom članku ne upućuje na bilo kakav čimbenik koji utječe na razinu cijene subvencioniranog izvoza. Sažimajući navedeno, ako je uvoz subvencioniran, a čak i ako se okoristio povoljnim razvojem cijena sirovina, ne smatra se da bi takav razvoj mogao biti još jedan čimbenik koji uzrokuje štetu.

(149)

Analiza čimbenika koji utječu na razinu cijena subvencioniranog uvoza, kao što je navodna konkurentska prednost zbog nižih cijena sirovina, tako ne može biti konačna i takva bi analiza prelazila okvire zahtjeva iz osnovne Uredbe.

(150)

U svakom slučaju i ne dovodeći u pitanje gore navedeno, treba podsjetiti da se opći porast cijena poljoprivrednih proizvoda dogodio tijekom RIP-a i da je povećanje cijene sojinog ulja (glavne sirovine koju koriste proizvođači u dotičnoj zemlji) bilo izraženije od povećanja cijene ulja repice u istom razdoblju. Međutim, ta se povećanja troškova u SAD-u nisu odrazila u cijenama subvencioniranog uvoza na tržište Zajednice koji je u znatnoj mjeri nelojalno snizio cijene industrije Zajednice.

(151)

S obzirom na gore navedeno, tvrdnju koju su iznijele te stranke treba odbaciti.

(152)

U nedostatku bilo kakvih drugih primjedbi o povećanoj potražnji za sirovinama i povećanju cijena, potvrđuju se uvodne izjave od 231. do 238. privremene Uredbe.

(153)

Jedna zainteresirana stranka ponovila je svoju tvrdnju (vidjeti uvodnu izjavu 236. privremene Uredbe) i dodatno je tvrdila da cijene mineralnog dizela određuju gornju granicu iznad koje proizvođači dizela svoje cijene ne mogu povećati u skladu s povećanjima cijena sirovina.

(154)

U vezi s tim napominje se da su svi proizvođači iz Zajednice opskrbljivali tržišta na kojima postoje obvezni ciljevi u vezi s miješanjem. Osim toga, biodizel je u većini država članica podlijegao oslobođenju od poreza, što znači da je njegova cijena usporediva s cijenom mineralnog dizela povećanom s koeficijentom za uzimanje u obzir poreza na energiju kojem mineralni dizel podliježe. To znači da iako se može prihvatiti određena korelacija s cijenama ulja, ispitni postupak je utvrdio da zbog gore navedenih razloga biodizel naime može biti prodavan po višim cijenama od mineralnog dizela. Štoviše, ta stranka nije predočila nikakve uvjerljive dokaze koji bi pokazivali da su cijene mineralnog dizela koje su bile na vrlo visokim razinama u drugoj polovini RIP-a izvršile cjenovni pritisak na cijene biodizela proizvođača iz Zajednice tijekom RIP-a.

(155)

U nedostatku bilo kakvih drugih primjedbi u vezi s razvojem cijene mineralnog dizela, zaključuje se da taj čimbenik nije prouzročio štetu industriji Zajednice.

(156)

U nedostatku bilo kakvih drugih primjedbi o lokaciji postrojenja za proizvodnju biodizela u Zajednici, potvrđuju se uvodne izjave od 239. do 241. privremene Uredbe.

(157)

U nedostatku bilo kakvih drugih primjedbi o utjecaju uvoza iz SAD-a koji obavljaju proizvođači povezani s izvoznicima iz SAD-a, potvrđuje se uvodna izjava 242. privremene Uredbe.

(158)

S obzirom na prethodno navedeno i u nedostatku bilo kakvih drugih primjedbi, potvrđuju se uvodne izjave od 243. do 245. privremene Uredbe.

(159)

Nakon privremene objave proizvođači industrije Zajednice podržali su nalaze Komisije i potvrdili da bi mjere bile u njihovom interesu.

(160)

Jedna zainteresirana stranka tvrdila je da mjere ne bi bile u interesu industrije Zajednice budući da će mjere rezultirati promjenom trgovinskih tokova, tj. prelaskom na uvoz iz zemalja koje nisu obuhvaćene mjerama, jer i. će sudionici na tržištu Zajednice nastaviti trebati jeftiniji biodizel koji se temelji na sojinom ulju i palminom ulju kako bi ga dopunile skupljim biodizelom od repice koji proizvodi industrija Zajednice i ii. jer biodizel od ulja od repice neće biti dostatan za pokriće potražnje.

(161)

U vezi s tim napominje se da iako je glavna sirovina koju koriste proizvođači industrije Zajednice repica, neki proizvođači nisu se oslanjali na tu sirovinu za svoju proizvodnju biodizela, već su koristili i druge sirovine poput sojinog ulja i palminog ulja. Međutim, s obzirom na činjenicu da je vrlo često cijena drugih sirovina bila viša od cijene subvencioniranog uvoza biodizela koji se temelji na takvoj sirovini, proizvođačima industrije Zajednice uskraćena je mogućnost da u većem opsegu koriste sojino ulje i palmino ulje. Stoga je očekivano da bi uvođenje mjera također vratilo uobičajene tržišne uvjete u tom pogledu i omogućilo proizvođačima industrije Zajednice učinkovitije prilagoditi svoju proizvodnju različitim vrstama biodizela koje su potrebne na tržištu Zajednice. Na temelju toga tvrdnja je odbačena.

(162)

U nedostatku bilo kakvih drugih primjedbi u vezi s interesima industrije Zajednice, potvrđuju se uvodne izjave od 247. do 249. privremene Uredbe.

(163)

U nedostatku bilo kakve reakcije uvoznika nakon uvođenja privremenih mjera, zaključuje se da učinak mjera najvjerojatnije neće bitno utjecati na uvoznike/trgovce.

(164)

U nedostatku bilo kakve reakcije korisnika nakon uvođenja privremenih mjera, zaključuje se da kompenzacijske pristojbe najvjerojatnije neće bitno utjecati na korisnike.

(165)

U nedostatku bilo kakve reakcije dobavljača nakon uvođenja privremenih mjera, potvrđuju se uvodne izjave od 256. do 258. privremene Uredbe.

(166)

Nakon privremene objave jedna zainteresirana stranka tvrdila je da proizvođači automobila koji su uložili u proizvodnju vozila prilagođenih za uporabu biodizela, možda prodajom takvih vozila neće moći ostvariti svoja ulaganja ako bi cijene biodizela u Zajednici zbog mjera porasle na razine koje nisu konkurentne cijenama mineralnog dizela.

(167)

U vezi s tim napominje se da se mogućnost koju iznosi ta stranka mogla dogoditi čak i ako mjere nisu postojale, tj. pad cijena mineralnog dizela (koje ovise o cijenama sirove nafte) na razine na kojima su konkurentnije od cijena biodizela. Stoga se čini nerazumnim izjaviti da je automobilska industrija ulagala bez uzimanja u obzir tog parametra. Stoga je ova tvrdnja odbačena.

(168)

Nakon privremene objave, jedno udruženje poljoprivrednika iz EU-a izrazilo je svoju potporu i navelo da je uvoz američkog biodizela proizvođače uljanog sjemenja oštetio za plasman na tržište oko 6 milijuna tona uljanog sjemenja ili oko 11 % proizvodnje uljanog sjemenja u EU-u 2007. i 2008. te uzrokovao pad od 90 EUR po toni potencijalne vrijednosti sjemena repice koje nije namijenjeno prehrani. Međutim, te zadnje primjedbe nije bilo moguće provjeriti.

(169)

Jedna zainteresirana stranka ponovila je svoje primjedbe o nedosljednosti kompenzacijskih mjera s politikom Europske unije o promicanju korištenja biogoriva. Dodala je da Europska unija ne može ovisiti samo o biodizelu koji se temelji na repici i proizvodi u Zajednici kako bi razvila tržište biodizela.

(170)

Iako je ta primjedba razmotrena u odjeljku 7.6. privremene Uredbe, za pitanje biodizela na temelju repice koje je postavila ta stranka upućuje se i na gornju uvodnu izjavu 161.

(171)

U nedostatku bilo kakvih drugih primjedbi u vezi s narušavanjem tržišnog natjecanja i trgovine, potvrđuju se uvodne izjave od 259. do 261. privremene Uredbe.

(172)

Na temelju gore navedenog, zaključuje se da ne postoje utemeljeni razlozi protiv uvođenja kompenzacijskih mjera u ovom slučaju.

(173)

Jedno trgovačko društvo tvrdilo je da je u vezi s određivanjem njegovog iznosa štete na najvišoj utvrđenoj razini iznosa štete za trgovačka društva uključena u uzorak (vidjeti uvodne izjave od 268. do 270. privremene Uredbe) ponudilo dostaviti podatke koji su potrebni za izračun njegovog iznosa štete. Osim toga, trgovačko društvo bilo je spremno dopustiti posjet prostorijama njegovog društva kćeri. Trgovačko društvo navelo je da je taj poziv i dalje otvoren.

(174)

Po primitku odgovora tog trgovačkog društva na upitnik nakon pokretanja postupka, primijećeno je kako postoje određeni nedostaci u podacima u vezi s njegovom izvoznom prodajom u Zajednicu i daljnjom prodajom njegovog povezanog uvoznika u Zajednicu. Trgovačko društvo je zamoljeno dostaviti dotične podatke u određenom roku, ali trgovačko društvo nije odgovorilo na zahtjev. Trgovačko društvo potom je obaviješteno, kako je navedeno u uvodnoj izjavi 268. privremene Uredbe, da ako zatraženi podaci ne budu dostavljeni, u skladu s člankom 28. osnovne Uredbe, manjkajući podaci dostavljeni u njegovom upitniku možda se neće uzeti u obzir. Trgovačko društvo obaviješteno je o posljedicama njegove djelomične suradnje i dana mu je mogućnost dostaviti primjedbe. Trgovačko društvo odgovorilo je gotovo dva tjedna nakon propisanog roka navodeći, inter alia, da će trgovačko društvo „hitno dostaviti zatražene podatke”. Međutim, trgovačko društvo nikad nije dostavilo zatražene podatke.

(175)

S obzirom na gore navedeno, potvrđuje se da razinu uklanjanja štete za to trgovačko društvo treba odrediti na najvišoj utvrđenoj razini iznosa štete za trgovačka društva uključena u uzorak.

(176)

Nekoliko zainteresiranih stranaka i vlada SAD-a osporavali su privremeno utvrđenje da je dobit od 15 % iznos dobiti koji industrija te vrste opravdano može ostvariti u uobičajenim uvjetima tržišnog natjecanja.

(177)

Jedna zainteresirana stranka tvrdila je kako bi iznos dobiti za industriju Zajednice koji je korišten za utvrđivanje razine uklanjanja štete trebalo odrediti na razini dobiti koju je Zajednica ostvarila tijekom RIP-a, odnosno 5, 7 %, zato jer je taj iznos dobiti u okviru dobiti koje se ostvaruju za robu kao što je biodizel. Kako bi potkrijepila tu tvrdnju, stranka je uputila na dobit koju su ostvarili američki proizvođači etanola i biljnih ulja te rafinerije nafte.

(178)

Napominje se da se razina uklanjanja štete mora temeljiti na ocjeni dobiti koju industrija opravdano može očekivati ostvariti bez subvencioniranog uvoza prodajom istovjetnog proizvoda na tržištu Zajednice. U bilo kojem ispitnom postupku, dobit ostvarena na početku razmatranog razdoblja može se opravdano smatrati za dobit ostvarenu bez subvencioniranog uvoza. U ovom konkretnom slučaju u ranim godinama razmatranog razdoblja (od 2004. do 2006.) uvoz iz SAD-a nikada nije premašio tržišni udio od 1 % i stoga se opravdano može zaključiti da u tim razdobljima nije bilo subvencioniranog uvoza. Stoga je prosječna dobit koju je u tim razdobljima ostvarivala industrija Zajednice smatrana opravdanom osnovom za utvrđivanje razine uklanjanja štete, također uzimajući u obzir potrebe za jamstvom ulaganja u proizvodnju te novonastale industrije. Osim toga, i u vezi s tvrdnjom koju je iznijela zainteresirana stranka, ispitni postupak pokazao je da je dobit koju su ostvarili najveći američki proizvođači izvoznici u svom domaćem poslovanju s biodizelom bili mnogo iznad dobiti koja je korištena za utvrđivanje razine uklanjanja štete. Na temelju gore navedenoga tvrdnju treba odbaciti.

(179)

Određene tvrdnje trgovačkih društava iz SAD-a u vezi s pretvaranjem carina ad valorem u carine s fiksnim iznosom, opisanim u uvodnoj izjavi 185. u nastavku, otkrila je da je ad valorem iznos prodaje ispod cijene izračunan kao omjer između ukupne prodaje ispod cijene i prilagođene cijene CIF-a (vidjeti prilagodbu navedenu u uvodnoj izjavi 109.), a trebalo je koristiti neprilagođenu cijenu CIF-a kao što je to učinjeno za izračun ad valorem iznosa dampinga. Stoga su sve ad valorem razine uklanjanja štete ponovno izračunate za sva trgovačka društva iz SAD-a uključena u uzorak.

(180)

U nedostatku drugih primjedbi nakon privremene objave, za dobivanje neštetnih cijena korištena je ista metodologija koja je navedena u uvodnim izjavama 266. i 267. privremene Uredbe. Razina uklanjanja štete izračunata je kao postotak ukupne neprilagođene uvozne vrijednosti CIF-a.

(181)

S obzirom na gore navedeno i u skladu s člankom 15. stavkom 1. osnovne Uredbe, treba uvesti konačnu kompenzacijsku pristojbu na razini dostatnoj kako bi se uklonila šteta koju je uzrokovao subvencionirani uvoz bez premašivanja utvrđenog iznosa subvencije.

(182)

S obzirom na primjedbe koje su određene zainteresirane stranke primile nakon privremene objave i s obzirom na revizije opisane u ovoj Uredbi, određeni iznosi su izmijenjeni.

(183)

Na temelju gore navedenoga, utvrđene su stope kompenzacijske pristojbe uspoređivanjem iznosa uklanjanja štete i iznosa subvencija. Posljedično, predložene kompenzacijske pristojbe su sljedeće:

(184)

S obzirom na činjenicu da će se kompenzacijska pristojba primjenjivati na mješavine s masenim udjelom biodizela većim od 20 %, razmjerno njihovom sadržaju biodizela, smatra se primjerenim radi učinkovite provedbe mjera od strane carinskih tijela država članica utvrditi carine u fiksnom iznosu na temelju sadržaja biodizela.

(185)

Određene stranke suprotstavile su se metodologiji koja je korištena za pretvaranje ad valorem stopa carine u carine u obliku fiksnih iznosa. Tvrdile su da su vrijednosti CIF-a koje su trebale biti korištene za pretvaranje ad valorem carine u fiksni iznos trebale biti stvarne vrijednosti CIF-a, a ne one koje su prilagođene kako bi se uzele u obzir razlike u sirovinama opisane u uvodnim izjavama 185. i 186. privremene Uredbe.

(186)

Ta je tvrdnja ispitana i uistinu je utvrđeno da su za pretvaranje ad valorem carina u carine u obliku fiksnih iznosa korištene prilagođene vrijednosti CIF-a. Međutim, također je utvrđeno da su iste vrijednosti korištene kao osnova za izražavanje iznosa prodaje ispod cijene kao ad valorem carine. Stoga prvo je trebalo ispraviti izražavanje iznosa prodaje ispod cijene u postotak ukupne stvarne uvozne vrijednosti CIF-a. Na temelju toga su na odgovarajući način revidirani iznosi štete. Međutim, kasniji izračun stopa carine u fiksnom iznosu nije pokazivao nikakvu razliku od stopa carine iz članka 1. stavka 2. privremene Uredbe budući da je ad valorem carina točno prebijena smanjenjem cijena CIF-a (s prilagođenih na stvarne) koje su korištene za pretvaranje izražavanja ad valorem carina u carine u fiksnom iznosu.

(187)

Stope kompenzacijske pristojbe za pojedinačna trgovačka društva koje su navedene u ovoj Uredbi utvrđene su na temelju nalaza ovog ispitnog postupka. Stoga odražavaju stanje tih trgovačkih društava utvrđeno tijekom tog ispitnog postupka. Te stope carina (za razliku od carine koja se primjenjuje na razini cijele zemlje na „sva ostala trgovačka društva”) primjenjuju se tako isključivo na uvoz proizvoda koji su podrijetlom iz dotične zemlje i koje proizvode ta trgovačka društva odnosno navedeni specifični pravni subjekti. Uvezeni proizvodi koje proizvodi bilo koje drugo trgovačko društvo koje se posebno ne spominje u izvršnom dijelu ove Uredbe sa svojim nazivom i adresom, uključujući subjekte povezane s onima koji se posebno spominju, ne mogu se okoristiti tim stopama i podliježu carinskoj stopi koja se primjenjuje na „sva ostala trgovačka društva”.

(188)

Svaki zahtjev kojim se traži primjena stope kompenzacijske pristojbe za pojedinačno trgovačko društvo (npr. nakon promjene naziva subjekta ili nakon osnivanja novog proizvodnog ili prodajnog tijela) treba bez odlaganja uputiti Komisiji (11) sa svim relevantnim podacima, posebno o promjenama djelatnosti trgovačkog društva u vezi s proizvodnjom, domaćom i izvoznom prodajom povezanom s, na primjer, takvom promjenom naziva ili takvom promjenom proizvodnog ili prodajnog tijela. Prema potrebi, Uredba će se na odgovarajući način izmijeniti tako što će se ažurirati popis trgovačkih društava za koja vrijede pojedinačne stope carine.

(189)

Sve su stranke bile obaviještene o bitnim činjenicama i razmatranjima na temelju kojih se namjeravalo preporučiti uvođenje konačnih kompenzacijskih pristojbi. Nakon te objave također im je dano razdoblje unutar kojega su mogle uložiti prigovor. Primjedbe koje su stranke dostavile propisno su razmotrene te su, prema potrebi, na odgovarajući način promijenjeni nalazi.

(190)

Određeni proizvođači izvoznici iz SAD-a koji surađuju ponudili su preuzimanje obveze u vezi cijene u skladu s člankom 13. stavkom 1. osnovne Uredbe. Napominje se da se, s obzirom na snažne promjene cijena sirovina, smatra da proizvod nije prikladan za preuzimanje obveze u vezi fiksne cijene. U tom kontekstu, trgovačka društva predložila su da se najniže uvozne cijene (MIP) redovito indeksiraju u odnosu na fluktuacije cijena ulja od repice. Štoviše, ponudila su MIP-ove za tri vrste kako bi se uzela u obzir različitost proizvoda pri uvozu (biodizel dobiven od sojinog i palminog ulja te ulja od repice) na temelju koeficijenata za sirovine utvrđenog tijekom RIP-a.

(191)

U vezi s ponudama proizvođača izvoznika koji surađuju napominje se da je osnova za utvrđivanje indeksiranog MIP-a u prosjeku bila između 7-8 % niža od neštetne cijene utvrđene tijekom RIP-a. Štoviše, predloženi koeficijenti za dobivanje prilagođenih MIP-ova za gore navedene vrste nisu bili prikladni jer su se odnosili na RIP. S obzirom da ti koeficijenti, koji ovise o razlici u cijeni među sirovinama, stalno fluktuiraju, ti su se koeficijenti možda znatno promijenili u odnosu na stanje utvrđeno tijekom RIP-a. Stoga je predloženo indeksiranje MIP-a za biodizel od sojinog ulja ili biodizel od palminog ulja na temelju fluktuacija cijene ulja od repice smatrano neprikladnim jer bi se temeljilo na razvoju cijena sirovina koje se razlikuju od onih koje su korištene za proizvodnju izvezenog dotičnog proizvoda.

(192)

Na temelju gore navedenoga i bez upućivanja na bilo kakva praktična pitanja preuzimanja obveza vezana uz konkretno trgovačko društvo, smatrano je da preuzimanje obveza treba odbaciti jer je metoda za određivanje MIP-a neprikladna i ponuđeni MIP-ovi nisu bili na razinama koje bi uklonile štetno subvencioniranje.

(193)

Nakon objave konačnih nalaza, podnositelj zahtjeva zatražio je posebne mjere za sprečavanje mogućeg izbjegavanja mjera s obzirom na činjenicu da je dotično tržište globalno tržište robe sa značajkama zamjenjivog proizvoda kojom se trguje različitim prodajnim kanalima.

(194)

S obzirom na gore navedeno, smatra se primjerenim pozorno pratiti uvoz biodizela iz svih izvora, s ciljem olakšavanja brzih prikladnih mjera ako to okolnosti zatraže.

(195)

S obzirom na visinu utvrđenih iznosa subvencije i u svjetlu štete koja je nanesena industriji Zajednice, smatra se potrebnim da se konačno naplate iznosi koji se osiguravaju privremenom kompenzacijskom pristojbom koja je uvedena privremenom Uredbom u visini iznosa uvedenih konačnih carina. Ako su konačne carine niže od privremenih pristojbi, oslobađaju se privremeno osigurani iznosi koji premašuju konačnu stopu kompenzacijskih pristojbi. Ako su konačne carine više od privremenih pristojbi, konačno se naplaćuju samo iznosi osigurani na razini privremenih pristojbi,