11/Sv. 021

HR

Službeni list Europske unije

252

L 068/15

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

27.02.2006.

(1)

Vijeće je Uredbom (EZ) br. 2597/1999 (2) uvelo konačnu kompenzacijsku pristojbu na uvoz polietilenterftalatskih (PET) folija koje potpadaju pod oznaku KN ex 3920 62 19 i ex 3920 62 90 i potječu iz Indije (dalje u tekstu: „konačne kompenzacijske mjere”). Mjere su, u obliku ad valorem carine u rasponu između 3,8 % i 19,1 %, uvedene na uvoz od poimence navedenih izvoznika, s preostalom carinskom stopom od 19,1 %, uvedenom na uvoz od svih ostalih trgovačkih društava.

(2)

Vijeće je Uredbom (EZ) br. 1676/2001 (3) uvelo konačne antidampinške pristojbe na uvoz folija od PET-a podrijetlom iz Indije i Republike Koreje. Mjere su bile u obliku ad valorem carine u rasponu između 0 % i 62,6 % na uvoz folija od PET-a podrijetlom iz Indije (dalje u tekstu: „konačne antidampinške mjere”), uz iznimku uvoza od pet indijskih trgovačkih društava (Ester Industries Limited (dalje u tekstu: „Ester”), Flex Industries Limited (dalje u tekstu: „Flex”), Garware Polyester Limited (dalje u tekstu: „Garware”), MTZ Polyesters Limited (dalje u tekstu: „MTZ”) i Polyplex Corporation Limited (dalje u tekstu: „Polyplex”)), čije su obveze bile prihvaćene Odlukom Komisije 2001/645/EZ (4).

(3)

Primijećeno je da je trgovačko društvo, koje je ranije bilo poznato pod imenom MTZ Polyesters Limited, promijenilo ime. Njegovo novo ime je MTZ Polyfilms Limited. Ova promjena imena ni na koji način nije utjecala na rezultate Uredbe (EZ) br. 2597/1999 i pravo društva da se okoristi pojedinačnom carinskom stopom koja se primjenjivala na društvo pod prijašnjim imenom. Komisija je 17. veljače 2005. putem obavijesti objavljenom u Službenom listu Europske unije  (5) najavila promjenu imena MTZ-a. Nadalje je primijećeno da je MTZ promijenio svoju adresu, koja je stupila na snagu od srpnja 2005., bez drugih promjena vlasništva, strukture ili djelatnosti trgovačkoga društva. Stoga je adresu društva potrebno izmijeniti.

(4)

Vijeće je uredbama (EZ) br. 1975/2004 (6) i (EZ) br. 1976/2004 (7) proširilo konačne kompenzacijske i antidampinške mjere na uvoz folija od PET-a podrijetlom iz Indije, na uvoz istoga proizvoda koji se šalje iz Brazila i Izraela, bez obzira je li deklarirano podrijetlo proizvoda iz Brazila ili Izraela ili ne.

(5)

Komisija je 28. lipnja 2002. (8) započela djelomično privremeno preispitivanje, koje je ograničeno na oblik konačnih kompenzirajućih mjera i, posebno, na ispitivanje prihvatljivosti obveza koje nudi jedan indijski izvoznik proizvođač, prema članku 19. osnovne Uredbe. Ovo je ispitivanje završeno Uredbom Vijeća (EZ) br. 365/2006 (9).

(6)

Komisija je 22. studenoga 2003. (10) započela djelomično privremeno preispitivanje, ograničeno na oblik konačnih antidampinških mjera. Ovo istraživanje završeno je Uredbom Vijeća (EZ) br. 365/2006.

(7)

Komisija je 4. siječnja 2005. (11) započela djelomično privremeno preispitivanje, koje je ograničeno na visinu konačnih antidampinških mjera. Ovo je istraživanje završeno Uredbom Vijeća (EZ) br. 365/2006, o izmjeni visina konačnih antidampinških mjera.

(8)

Komisija je 23. kolovoza 2005. (12) započela provjeru Uredbe (EZ) br. 1975/2004 i Uredbe (EZ) br. 1976/2004 koje se odnose na zahtjev jednog izraelskog proizvođača za izuzeće od proširenih mjera. Ovo je istraživanje završeno Uredbom Vijeća (EZ) br. 101/2006.

(9)

Nakon objavljivanja obavijesti o predstojećem isteku roka trajanja (13) konačnih kompenzirajućih mjera na snazi, Komisija je primila zahtjev da započne provjeru isteka roka trajanja Uredbe Vijeća (EZ) br. 2597/1999 prema članku 18. osnovne Uredbe, od proizvođača sličnog proizvoda iz Zajednice, npr. DuPont Teijin Films, Mitsubishi Polyester Film GmbH, Nuroll SpA i Toray Plastics Europe (dalje u tekstu: „podnositelji zahtjeva”). Podnositelji zahtjeva predstavljaju većinski dio, u ovome slučaju preko 50 %, ukupne proizvodnje folija od PET-a u Zajednici.

(10)

Zahtjev se temelji na tome da je lako vjerojatno da će istek mjera rezultirati nastavkom ili ponovnim pojavljivanjem subvencioniranja i štete za industriju Zajednice.

(11)

Prije početka preispitivanja isteka i u skladu s člankom 10. stavkom 9. i člankom 22. stavkom 1. osnovne Uredbe, Komisija je obavijestila Vladu Indije (dalje u tekstu: „VI”) da je primila primjereno dokumentirani zahtjev za preispitivanjem i pozvala indijsku vladu na savjetovanje s ciljem objašnjavanja situacije koja se odnosi na sadržaj pritužbe i postizanje zajedničkog rješenja. Međutim, Komisija nije dobila nikakav odgovor od indijske vlade u vezi sa svojom ponudom o savjetovanju.

(12)

Komisija je pregledala dokaze koje su podnijeli podnositelji zahtjeva i smatrala ih je dovoljnima da se opravda početak preispitivanja u skladu s odredbama članka 18. osnovne Uredbe. Nakon savjetovanja sa Savjetodavnim odborom, Komisija je počela preispitivanje isteka Uredbe Vijeća (EZ) br. 2597/1999 putem obavijesti objavljene u Službenom listu Europske unije  (14).

(13)

Istraga je trajala u razdoblju od 1. listopada 2003. do 30. rujna 2004. (dalje u tekstu: „razdoblje istrage u vezi s preispitivanjem ili RI”). Ispitivanje kretanja u kontekstu povrede pokrilo je razdoblje od 1. siječnja 2001. do kraja razdoblja istrage u vezi s preispitivanjem (dalje u tekstu: „dotično razdoblje”).

(14)

Komisija je službeno obavijestila podnositelje zahtjeva, ostale poznate proizvođače iz Zajednice, izvoznike proizvođače, uvoznike, početne dobavljače (up-stream suppliers), korisnike i indijsku vladu o započinjanju istrage. Zainteresirane stranke imale su priliku izraziti svoje stavove pisanim putem. Svim zainteresiranim strankama koje su to tražile te su pokazale da postoje posebni razlozi da ih se sasluša, odobreno je saslušanje. Pismene i usmene primjedbe koje su stranke podnijele, uzete su u razmatranje i u obzir, ako su bile primjerene.

(15)

U pogledu naočigled velikog broja izvoznika proizvođača folija od PET-a u Indiji, koji su bili navedeni u zahtjevu, u obavijesti o početku utvrđena je uporaba tehnika uzimanja uzoraka za istragu subvencioniranja, u skladu s člankom 27. osnovne Uredbe. Da bi se odlučilo je li uzorkovanje neophodno i, ako jest, da bi se izabrao uzorak, svi su proizvođači izvoznici bili zamoljeni da se jave i dostave, kako je navedeno u obavijesti o početku, osnovne podatke o svojim djelatnostima koje se odnose na predmetni proizvod tijekom razdoblja istrage. Nakon ispitivanja podastrtih podataka i s obzirom na veliki broj proizvođača izvoznika koji su pokazali spremnost na suradnju, zaključeno je da je uzorkovanje neophodno.

(16)

Komisija je poslala upitnike svim strankama, za koje se znalo da se na njih odnosi istraga, ili koje su se prijavile u roku koji je naveden u obavijesti o početku. Dobiveni su odgovori od četiri proizvođača iz Zajednice, osam proizvođača izvoznika, jednog uvoznika/korisnika, jednog početnog dobavljača i indijske vlade.

(17)

Od osam indijskih proizvođača izvoznika, četiri su trgovačka društva (Ester, Flex, Garware i Jindal Poly Films Limited (dalje u tekstu: „Jindal”)), izabrana za uzorak. Ustanovljeno je da oni predstavljaju najveći reprezentativni opseg proizvodnje, prodaje i izvoza folija od PET-a Zajednici, što se razumno moglo istražiti unutar dostupnoga vremena, prema članku 27. stavku 1. osnovne Uredbe.

(18)

Komisija je putem obavijesti objavljene u Službenom listu Europske unije  (15) obznanila da je trgovačko društvo prethodno poznato kao Jindal Polyester Limited promijenilo svoju adresu. Stoga je adresu društva potrebno izmijeniti.

(19)

Komisija je putem obavijesti objavljene u Službenom listu Europske unije  (16) obznanila da je trgovačko društvo prethodno poznato kao Jindal Polyester Limited promijenilo svoje ime u Jindal Poly Films Limited. Stoga je ime društva potrebno izmijeniti.

(20)

Komisija je tražila i potvrdila sve podatke koje je smatrala neophodnima za određivanje subvencioniranja i štete kao i za određivanje postoji li vjerojatnost za nastavkom ili obnavljanjem subvencioniranja i štete i hoće li održavanje mjera biti u interesu Zajednice. Posjete radi provjere obavljene su u poslovnim prostorima sljedećih zainteresiranih stranaka:

(21)

Prema članku 30. osnovne Uredbe, VI i ostale zainteresirane stranke bile su obaviještene o osnovnim činjenicama i razmatranjima na temelju kojih se namjerava predložiti nastavak mjera. Također su dobile razuman rok za očitovanje. Određene stranke prezentirale su svoje primjedbe pisanim putem. Osim toga, VI-u je ponuđeno savjetovanje prema članku 10. stavku 11. osnovne Uredbe, koje je ona i prihvatila. Svi prijedlozi i sve primjedbe potpuno su uzeti u razmatranje.

(22)

Proizvod, koji je obuhvaćen ovom provjerom, isti je proizvod kao i onaj na koji se odnosi Uredba Vijeća (EZ) br. 2597/1999, naime folije od PET-a koje potpadaju pod oznake KN ex 3920 62 19 i ex 3920 62 90, podrijetlom iz Indije (dalje u tekstu: „predmetni proizvod”).

(23)

Istraga je, kao i izvorna istraga, potvrdila da su predmetni proizvod i folije od PET-a koji se proizvode i prodaju na domaćem tržištu u Indiji, kao i folije od PET-a koje proizvođači iz Zajednice proizvode i prodaju u Zajednici, imali iste osnovne fizičke karakteristike i da se predmetni proizvod jednako uporabljuje te stoga predstavlja sličan proizvod za potrebe članka 1. stavka 5. osnovne Uredbe.

(24)

Na temelju podataka sadržanih u zahtjevu za preispitivanjem i odgovorima na upitnik Komisije, istraženi su sljedeći programi koji navodno uključuju dodjeljivanje subvencija:

(a)

Program Advance Licence/Advance Release Order (AL/ARO)– dozvole za uvoz sirovina bez obveze plaćanja osnovne carine, Preliminarne dozvole/Nalog za preliminarno propuštanje;

(b)

Program Duty Entitlement Passbook (DEPB) – program kojim se prebijaju carine na uvozne dijelove izvoznoga proizvoda;

(c)

Program Special Economic Zones – program za posebne gospodarske zone/Export Oriented Units – program izvozno orijentiranih jedinica (SEZ/EOU);

(d)

Program Export Promotion Capital Goods (EPCG) – program za potporu izvoza osnovnih sredstava;

(e)

Program Duty Free Replenishment Certificate (DFRC) – program za uvoz sirovina za proizvodnju bez plaćanja osnovne carine, prireza i posebne dodatne carine;

(f)

Program Income Tax Exemption (ITE) – program izuzeća od plaćanja poreza na dohodak;

(g)

Program kreditiranja izvoza (EC):

(h)

Program dokapitalizacije.

(25)

Programi od (a) do (e) temelje se na Zakonu o vanjskoj trgovini (razvoj i regulativa) iz 1992. (br. 22 iz 1992.) koji je stupio na snagu 7. kolovoza 1992. (dalje u tekstu: „Zakon o vanjskoj trgovini”). Prema Zakonu o vanjskoj trgovini, indijska vlada ovlaštena je izdavati obavijesti u vezi s izvoznom i uvoznom politikom. Te se obavijesti sažimaju u dokumentima „Izvozne i uvozne politike” koje Ministarstvo trgovine izdaje svakih pet godina i redovito unosi najnovije podatke. Za razdoblje istrage u vezi s preispitivanjem, u ovom je slučaju relevantan jedan dokument o Izvozne i uvozne politike, tj. petogodišnji plan koji se odnosi na razdoblje od 1. travnja 2002. do 31. ožujka 2007. (dalje u tekstu: „politika EXIM-a 2002-2007”). Nadalje, VI iznosi postupke kojima se uređuje politika EXIM-a 2002-2007 u „Priručniku o postupcima – od 1. travnja 2002. do 31. ožujka 2007., Svezak I.” (dalje u tekstu: „HOP I. 2002-2007) (17). Priručnik o postupcima također se redovno dopunjava.

(26)

Program (f) temelji se na Zakonu o porezu na dohodak iz 1961., koji se mijenja svake godine Zakonom o financijama.

(27)

Program (g) temelji se na odjeljcima 21. i 35.A Zakona o regulativi banaka iz 1949., koji dozvoljava Centralnoj banci Indije (dalje u tekstu: „RBI”) da daje komercijalnim bankama naloge u vezi s kreditiranjem izvoza.

(28)

Program (h) je ad hoc subvencija za koju nije pronađena pravna osnova u indijskome zakonu.

(29)

Na temelju podataka koji su sadržani u zahtjevu za preispitivanjem i odgovora na upitnik Komisije, Komisija je istražila nekoliko programa koje navodno dodjeljuju regionalne vlade ili vlasti u određenim indijskim državama.

(30)

Detaljni opis programa nalazi se u stavcima 4.1.1. do 4.1.14. Politike EXIM-a 2002-2007 i Poglavljima 4.1. do 4.30. HOP-a I 2002-2007.

(31)

AL se sastoji od šest pod-program, kako je podrobnije opisano u uvodnoj izjavi 32. Ti se pod-programi, inter alia, razlikuju u području podobnosti. Proizvođači izvoznici i trgovci izvoznici, koji su „povezani” s pomoćnim proizvođačima, podobni su za fizički izvoz prema AL-u i za AL za godišnje potrebe. Proizvođači izvoznici koji opskrbljuju krajnjeg izvoznika podobni su za AL za djelomičnu opskrbu. Glavni nositelji ugovora koji opskrbljuju „procijenjene izvozne” kategorije navedene u stavku 8.2. Politike EXIM-a 2002-2007, kao što su dobavljači izvozno orijentiranih jedinica (dalje u tekstu: „EOU”), podobni su za AL za procijenjeni izvoz. Konačno, dobavljači koji proizvođača-izvoznika djelomično opskrbljuju, podobni za „procijenjene izvozne” olakšice prema pod-programima „ARO” i podakreditivima u zemlji.

(32)

Preliminarne dozvole (advance licences) mogu se izdati za:

(33)

Od četiri ispitana proizvođača izvoznika, samo je jedan koristio AL tijekom razdoblja istrage. Točnije, taj proizvođač izvoznik se okoristio dvama pod-programima, naime (i) i ii. gore. Ovaj izvoznik koji surađuje objasnio je da je, dok je koristio program za carinske propusnice (dalje u tekstu: „DEPB”) 1999. godine, u vrijeme konačnih kompenzirajućih mjera, odlučio da prestane koristiti DEPB i umjesto toga počeo koristiti AL.

(34)

U svrhu provjere koju obavljaju indijske vlasti, nositelj dozvole je zakonski obvezan voditi „točnu i primjerenu evidenciju o potrošnji u vezi s dozvolom i iskorištavanju uvezene robe” u posebnom formatu (poglavlje 4.30. HOP-a I. 2002-2007) (dalje u tekstu: „registar potrošnje”). Provjera je posvjedočila da trgovačko društvo ispravno vodi registar potrošnje.

(35)

Što se tiče pod-programa (i) gore, indijska vlada utvrđuje opseg i vrijednost i uvoznoga odobrenja i izvozne obveze (uključujući procijenjeni izvoz) te su oni upisani na dozvoli. Osim toga, u vrijeme uvoza i izvoza, vladini službenici trebaju upisati odgovarajuće transakcije u dozvoli. Indijska vlada na temelju standardnih ulazno-izlaznih normi (dalje u tekstu: „SION-i”) određuje opseg dozvoljenoga uvoza prema ovome programu. SION-i postoje za većinu proizvoda uključujući predmetni proizvod i objavljeni su u HOP-u I. 2002-2007.

(36)

Što se tiče pod-programa ii. navedene gore pod uvodnom izjavom 32 (AL za godišnje potrebe), na dozvoli se upisuje samo vrijednost uvoznog odobrenja. Nositelj je dozvole obvezan „održavati vezu između uvezenih sirovina i proizvoda koji iz njih nastaje” (stavak 4.24. A točka c. HOP-a I.2002-2007).

(37)

Uvezene sirovine se ne mogu prenositi i moraju se iskoristiti za proizvodnju nastaloga izvoznoga proizvoda. Izvozna obveza mora se ispuniti unutar određenog vremenskog roka nakon izdavanja dozvole (18 mjeseci uz dva moguća produljenja, svako od šest mjeseci).

(38)

Provjera je posvjedočila da je posebna stopa potrošnje ključnih sirovina potrebnih trgovačkome društvu za proizvodnju jednog kilograma folija od PET-a, kao što je prijavljeno u registru potrošnje, bila niža nego odgovarajući SION. Drugim riječima, izvozniku koji surađuje bilo je dozvoljeno uvesti više rečenih sirovina nego što je u stvari bilo potrebno za proizvodni postupak, bez carine kako propisuje SION. Trgovačko je društvo tvrdilo da će indijska vlada prilagoditi višak olakšica nakon što dozvole isteknu, tj. 30 mjeseci nakon izdavanja dozvole, vidjeti uvodnu izjavu 37, budući da je uobičajena praksa da se iskoriste dva moguća produljenja, svako od šest mjeseci. Međutim, budući da je prva dozvola trgovačkome društvu bila izdana 31. siječnja 2003., društvo nije moglo potkrijepiti svoje navode tijekom provjere službe Komisije na licu mjesta, koje se održalo u svibnju 2005. Društvo nije niti u prosincu 2005., kada je davalo primjedbe u pogledu otkrivanja, dostavilo dokaze da je višak otpusta carine bio prilagođen. Ovi SION-i su očito vodili ka pretjeranom otpustu carina. Indijska vlada nije dostavila nikakav dokaz koji bi dokazivao da je sustavno prilagođavala pretjerani otpust carina kada su dozvole istekle, niti da postoji razumski sustav za prilagođavanje pretjeranog otpusta carina.

(39)

Nakon otkrivanja, indijska vlada je navela da je, u tri slučaja tijekom 2005., promijenila AL da bi, inter alia, bolje nadgledala kako proizvođači izvoznici koriste AL i da će te promjene i unaprijeđene metode nadzora dovesti do sprečavanja pretjeranog otpusta. Stoga je tvrdila da se niti jedna subvencija, dodijeljena u okviru AL- i uključena u izračun, ne bi smjela kompenzirati.

(40)

Treba primijetiti da su navedene promjene AL-a stupile na snagu nakon razdoblja istrage i posjete službe Komisije u svrhu provjere te se stoga u praksi nisu mogle provjeriti. Osim toga, putem javne obavijesti objavljene 10. listopada 2005. stavak je 4.26. HOP-a I 2002.-2007. dopunjen na sljedeći način: „vlast koja dodjeljuje dozvole također će poduzeti mjere protiv nositelja dozvole u slučaju da ne predoči ono ispravno popunjenoga dodatka 23 (drugo ime za registar potrošnje)”. Međutim, ne navodi se kakva bi to mjera mogla biti.

(41)

Stoga se smatra da gore navedene promjene koje su uvele indijske vlasti nisu bile provjerene u njihovoj praktičnoj primjeni. Posebno, nisu predviđene posljedice za ne predočavanje registra potrošnje. Zaključci koji se niže navode temelje se na rezultatima kakvi su utvrđeni tijekom razdoblja istrage.

(42)

Izuzeće od uvoznih carina je subvencija za potrebe članka 2. stavka 1. točke (a) alineje ii. i članka 2. stavka 2. osnovne Uredbe, tj. financijski doprinos indijske vlade koja je prenijela olakšicu na izvoznike koji su se istraživali.

(43)

Osim toga, AL za fizički izvoz i AL za godišnje potrebe jasno prema zakonu ovise o ostvarenome izvozu te se stoga smatra da su posebne i na njih se mogu uvesti kompenzirajuće mjere prema članku 3. stavku 4. točki (a) osnovne Uredbe. Bez izvozne obveze, trgovačko društvo ne može dobiti olakšicu prema ovim programima.

(44)

Pod-programi koji se koriste u ovome slučaju ne mogu se smatrati dopuštenim sustavom povrata carine ili povrata kod sustava zamjene za potrebe članka 2. stavka 1. točke (a) alineje ii. osnovne Uredbe. One nisu u skladu sa strogim pravilima navedenima u Prilogu I. točki (i), Prilogu II. (definicije i pravila za povrat) i Prilogu III. (definicije i pravila za povrat kod sustava zamjene) osnovnoj Uredbi. Indijska vlada nije djelotvorno primjenjivala svoj sustav ili postupak provjere jesu li i u kojem iznosu ulazni materijali potrošeni u proizvodnji izvoznoga proizvoda (Prilog II. članak II. stavak 4. osnovne Uredbe i, u slučaju programa za povrat kod sustava zamjene, Prilog III. članak II. stavak 2. osnovne Uredbe). SION-i za predmetni proizvod nisu bili dovoljno precizni. Sami SION-i ne mogu se smatrati sustavima provjere stvarne potrošnje, jer oblik tih previše velikodušnih standardnih normi ne daje indijskoj vladi pravo da dovoljno precizno provjeri koja je količina uvezenih materijala potrošena u proizvodnji za izvoz. Nadalje, indijska vlada ne provodi učinkovitu provjeru registra potrošnje.

(45)

Pod-programi su stoga podložni uvođenju kompenzirajućih mjera.

(46)

Iznos subvencije za izvoznika koji je koristio AL, računao se na sljedeći način. Brojnik su izuzete uvozne carine (osnovna carina i posebne dodatne carine) na materijal koji je uvezen prema dvama pod-programima „AL”, koje se koriste za predmetni proizvod tijekom razdoblja istrage (brojnik). U skladu s člankom 7. stavkom 1. točkom (a) osnovne Uredbe, pristojbe koje se obvezno plaćaju prilikom izdavanja subvencije, oduzete su od iznosa subvencije u slučajevima kada su bili uloženi opravdani zahtjevi. U skladu s člankom 7. stavkom 2. osnovne Uredbe, nazivnik je opseg izvoza koji je ostvaren od dotičnoga proizvoda tijekom razdoblja istrage.

(47)

Trgovačko društvo koje se okoristilo ovim programom tijekom razdoblja istrage, dobilo je subvenciju od 6,0 %.

(48)

Detaljni opis DEPB-a nalazi se u stavku 4.3. Politike EXIM-a 2002-2007 i u poglavlju 4. HOP-a I. 2002-2007. U vrijeme izvorne istrage, postojala su dva oblika DEPB-a – prije izvoza i poslije izvoza. U travnju 2000. ukinut je oblik DEPB-a prije izvoza, stoga je istraga pregledala samo oblik navedene subvencije poslije izvoza.

(49)

Svaki proizvođač izvoznik ili trgovac izvoznik podoban je za ovaj program. Utvrđeno je da su se tri trgovačka društva okoristila ovim programom tijekom razdoblja istrage.

(50)

Podobni izvoznik može se prijaviti za kredite DEPB-a koji se izračunavaju kao postotak vrijednosti izvezenih proizvoda prema ovome programu. Takve su stope DEPB-a odredile indijske vlasti za većinu proizvoda, uključujući i predmetni proizvod. One se određuju na temelju SION-a, uzimajući u obzir predviđeni sadržaj uvozne sirovine u izvoznom proizvodu i carine na takav predviđeni uvoz, bez obzira na to jesu li uvozne carine bile doista plaćene ili ne.

(51)

Da bi bilo podobno za olakšice prema ovome programu, trgovačko društvo mora izvoziti. U doba izvozne transakcije, izvoznik mora vlastima u Indiji dati deklaraciju u kojoj se navodi da se izvoz odvija prema DEPB-u. Da bi se roba izvezla, indijska carinska tijela izdaju, tijekom postupka otpremanja, izvoznu otpremnicu. Taj dokument, inter alia, sadržava iznos kredita DEPB-a koji će se dodijeliti za tu izvoznu transakciju. U to vrijeme, izvoznik zna koliku će olakšicu primiti. Kada carinska tijela jednom izdaju izvoznu otpremnicu, indijska vlada ne može više odlučivati o dodjeljivanju kredita DEPB-a. Relevantna stopa DEPB-a za izračun olakšice je ona koja se primjenjivala u vrijeme kada je izdana izvozna deklaracija. Stoga nema mogućnosti za retroaktivnu izmjenu visine olakšice.

(52)

Također je utvrđeno da se, u skladu s indijskim računovodstvenim standardima, krediti DEPB-a mogu knjižiti na temelju prava priraštaja kao prihod na komercijalnim računima, nakon ispunjenja izvoznih obveza. Takvi krediti mogu se koristiti za plaćanje carinskih pristojbi na kasnije uvoze proizvoda koji se mogu uvoziti bez ograničenja, osim osnovnih sredstava. Roba koja se uveze uz takve kredite, može se prodavati na domaćem tržištu (podliježe porezu na promet) ili se može drukčije koristiti. Krediti DEPB-a mogu se slobodno prenositi i vrijede 12 mjeseci od dana izdavanja.

(53)

Zahtjev za kredite DEPB-a može pokriti do 25 izvoznih transakcija ili, ako se popunjava elektronski, neograničeni broj izvoznih transakcija. De facto, ne postoje strogi rokovi koji se primjenjuju na kredite DEPB-a, jer vremenska razdoblja koja se navode u poglavlju 4.47. HOP-a I 2002-07. uvijek se broje od posljednje izvozne transakcije koja je navedena u zahtjevu za DEPB-om.

(54)

Indijska vlada i jedno trgovačko društvo skrenuli su pozornost službama Komisije da će se ovaj program uskoro ukinuti te će ga zamijeniti program koji je navodno kompatibilan s WTO shemom. Izvorno se planiralo da će DEPB isteći 1. travnja 2005. Međutim, s obzirom da zamjenski program nije bio spreman za primjenu, DEPB je prolongiran do 1. travnja 2006. Ne bude li novi program do tada spreman za stupanje na snagu, DEPB će ostati na snazi koliko bude potrebno.

(55)

Po otkrivanju podataka, indijska vlada i dva izvoznika, koji su dobivali olakšice prema ovome programu, iznijeli su svoje primjedbe u vezi s analizom DEPB-a kako se gore navodi. Oni su (i) naveli da se krediti DEPB-a mogu navodno jedino dobiti ako se za robu koja se izvozi obračunavaju uvozne carine za njihove sirovine, ii. ispitivali metodologiju izračuna Komisije koja se temelji na „priraštaju” u usporedbi s metodologijom koja se koristila u prvobitnim postupcima iz 1999., a koji su doveli do konačnih kompenzirajućih mjera i koja se temeljila na temelju „prijema”, iii. zatražili prekidanje postupaka koji se odnose na DEPB sa stupanjem na snagu odmah, radi toga što je indijska vlada najavila njegovo ukidanje 1. travnja 2006. i iv. naveli da bi zadržavanje u izračunu predstavljalo povredu odredaba iz članka 27. ASCM-a u korist zemalja u razvoju.

(56)

Indijska vlada ni izvoznici nisu dalje potkrijepili tvrdnju (i). U svakom je slučaju u suprotnosti s nalazima istrage na koje se odnose uvodne izjave 50. do 53. Stoga se ova tvrdnja odbacuje.

(57)

Što se tiče tvrdnje ii., metodologija koja se koristila u ovoj istrazi usmjerena je ka boljem odražavanju učinaka subvencija na financijsku situaciju izvoznika koji surađuju tijekom danog razdoblja istrage. U tom pogledu, smatralo se da se olakšica prenosi na primatelja u momentu kada se obavi izvozna transakcija prema ovome programu. To se potvrđuje, inter alia, knjiženjem kredita DEPB-a na temelju prava priraštaja u skladu s indijskim računovodstvenim standardima. Nadalje je primijećeno da su službe Komisije već koristile ovu metodologiju nekoliko puta, posebno u slučaju sustava grafitnih elektroda (18) i da ta metodologija ne rezultira potpuno drugačijom procjenom ovog programa, koja se oduvijek smatrala doista primjerenom za kompenzirajuće mjere. Stoga je zahtjev odbijen.

(58)

Što se tiče tvrdnje iii., doista je utvrđeno da je indijska vlada ranije najavila ukidanje DEPB-a. DEPB se trebao ukinuti 31. ožujka 2005., ali ga je indijska vlada produžila do 30. rujna 2005. Zatim je indijska vlada produljila valjanost ovog programa do 1. travnja 2006. U tim okolnostima, još uvijek nije sigurno hoće li se DEPB stvarno ukinuti 1. travnja 2006. (vidjeti uvodnu izjavu 123).

(59)

U vezi s tvrdnjom iv. gore, nije došlo do povrede odredaba koje su sadržane u članku 27. ASCM-a u vezi sa zemljama u razvoju. Taj članak u stvari ne zabranjuje članici WTO-a da poduzme kompenzacijske mjere protiv štetnih posljedica subvencioniranja druge članice. S obzirom da je utvrđeno da se na DEPB mogu uvesti kompenzacijske mjere, ova se tvrdnja odbija.

(60)

DEPB predviđa subvencioniranje za potrebe članka 2. stavka 1. točke (a) alineje ii. i članka 2. stavka 2. osnovne Uredbe. Kredit DEPB-a je financijski doprinos indijske vlade, budući da će se kredit s vremenom iskoristiti za prebijanje uvoznih carina, smanjujući na taj način prihod indijske vlade od pristojbi koji bi u suprotnom bio dospio na naplatu. Nadalje, kredit DEPB-a prenosi olakšicu na izvoznika, jer poboljšava likvidnost trgovačkog društva.

(61)

Nadalje, DEPB po zakonu ovisi o ostvarenome izvozu, stoga se smatra specifičnim i podložnim uvođenju kompenzacijskih mjera prema članku 3. stavku 4. točki (a) osnovne Uredbe.

(62)

Ovaj se program ne može smatrati dopuštenim sustavom povrata carine ili povrata kod sustava zamjene za potrebe članka 2. stavka 1. točke (a) alineje ii. osnovne Uredbe. Ona nije usklađena sa strogim pravilima navedenima u Prilogu I. točki (i), Prilogu II. (definicija i pravila za povrat) i Prilogu III. (definicija i pravila za sustav zamjene) osnovnoj Uredbi. Izvoznik nema obvezu doista koristiti robu, uvezenu bez carine u proizvodnom postupku, a iznos kredita ne računa se u odnosu na iskorištene sirovine. Osim toga, nema sustava niti postupka na snazi koji bi potvrdili koje se sirovine koriste u postupku proizvodnje izvoznoga proizvoda ili je li došlo do prekomjernog plaćanja uvoznih carina za potrebe točke (i), Priloga I. i priloga II. i III. osnovnoj Uredbi. Naposljetku, izvoznik je podoban za olakšice DEPB-a bez obzira uvozi li uopće bilo kakve sirovine. Da bi dobio olakšicu, dovoljno je da izvoznik jednostavno izvozi robu te nije potrebno da dokaže da je osnovna sirovina bila uvezena. Stoga su čak i izvoznici, koji sve svoje sirovine nabavljaju lokalno i ne uvoze robu koja bi se mogla koristiti kao sirovina, također imaju pravo na olakšice od DEPB-a.

(63)

U skladu s člankom 2. stavkom 2. i člankom 5. osnovne Uredbe, iznos subvencija koje se mogu kompenzirati, računao se prema olakšici koja je bila prenijeta na primatelja, za koje je utvrđeno da postoje tijekom razdoblja preispitivanja u vezi s istragom. U tom smislu, smatralo se da je olakšica prenijeta na primatelja u vrijeme kada je obavljena izvozna transakcija prema ovome programu. U tom trenutku, indijska je vlada obvezna odreći se carine, što predstavlja financijski doprinos za potrebe članka 2. stavka 1. točke (a) alineje ii. osnovne Uredbe.

(64)

Obzirom na gore navedeno, smatra se primjerenim olakšicu prema DEPB-u procijeniti kao sumu kredita zarađenih na svim izvoznim poslovima obavljenima prema ovome programu tijekom razdoblja istraživanja.

(65)

U slučajevima kada su bili predočeni opravdani zahtjevi, pristojbe za dobivanje subvencije odbijale su se, prema članku 7. stavku 1. točki (a) Osnovne Uredbe, od tako uređenih kredita, čime je iznos subvencije postao brojnik.

(66)

U skladu s člankom 7. stavkom 2. osnovne Uredbe, ti iznosi subvencije dodjeljivani su za cjelokupni opseg izvoza tijekom razdoblja preispitivanja u vezi s istragom kao primjereni nazivnik, budući da subvencija ovisi o ostvarenome izvozu i nije se dodjeljivala prema količinama koje se izrađuju, proizvode, izvoze ili prevoze. Tri su se trgovačka društva okoristila ovim programom tijekom razdoblja istrage i dobila subvencije u iznosu između 9,0 % i 11,0 %.

(67)

Pojedinosti ovih programa nalaze se u poglavljima 6. (EOU-a) i 7. (SEZ-a) tim redoslijedom, Politike EXIM-a 2002-2007 i HOP-a I. 2002-2007.

(68)

Izuzevši striktno izvozna trgovačka društva, svako trgovačko društvo koje se načelno obvezuje izvoziti svoju cjelokupnu proizvodnju roba ili usluga, može se uključiti u programe SEZ-a ili EOU-a. Utvrđeno je da se jedno trgovačko društvo okoristilo programom EOU-a tijekom razdoblja istrage.

(69)

SEZ su posebno naznačene enklave s nultom stopom carine i prema Politici EXIM-a smatraju se stranim područjem u svrhu prodaje, carina i poreza.

(70)

EOU su pak geografski fleksibilniji i mogu se osnovati bilo gdje u Indiji. Ovaj program nadopunjuje SEZ.

(71)

Zahtjev za statusom EOU-a ili SEZ-a mora sadržavati pojedinosti za razdoblje od sljedećih pet godina, inter alia, o planiranim količinama proizvodnje, vrijednosti izvoza, uvoznim potrebama i domaćim potrebama. Ako vlasti prihvate zahtjev trgovačkoga društva, društvu će se priopćiti uvjeti za prihvaćanje. Sporazum kojim se društvo prepoznaje kao trgovačko društvo prema SEZ-u/EOU-u vrijedi u razdoblju od pet godina. Sporazum se može obnoviti na sljedećih pet godina.

(72)

Najvažnija obveza EUO-a ili SEZ-a, kao što se navodi u Politici EXIM-a 2002-2007, jest ostvarivanje neto zarade od mijenjanja deviza (dalje u tekstu: „NEF”), tj. u referentnom razdoblju ukupna vrijednost izvoza mora biti viša od vrijednosti uvezene robe.

(73)

Jedinice EOU-a/SEZ-a imaju pravo na sljedeće koncesije:

(74)

Jedinice koje djeluju prema ovim programima nalaze se pod nadzorom carinskih službenika u skladu s Odjeljkom 65. Zakona o carini. One su zakonski obvezne voditi, u određenom formatu, ispravnu evidenciju o svom uvozu, potrošnji i korištenju svih uvezenih materijala i o ostvarenom izvozu. Ovi se dokumenti periodično predaju, na zahtjev, nadležnim tijelima (dalje u tekstu: „tromjesečni i godišnji izvještaj o napretku”). Međutim, „(od jedinice EOU-a ili SEZ-a) nikada se neće zahtijevati da poveže svaku uvoznu pošiljku sa svojim izvozom, prijenosom na druge jedinice, prodajom na DTA ili zalihama”, prema stavku 10.2. Dodatka 14-I. i stavka 13.2. Dodatka 14-II. HOP-u I. 2002-2007.

(75)

Domaća se proizvodnja raspoređuje i bilježi na temelju samostalnog izdavanja potvrda (self-certification). Postupak raspoređivanja izvoznih pošiljki EOU-a nadzire službenik carine/trošarine koji je trajno smješten u EOU-u.

(76)

U ovome je slučaju program EOU, tijekom dijela razdoblja istrage, koristio samo jedan od izvoznika koji surađuju. Kako se program SEZ-a nije koristio, nije potrebno analizirati mogućnost uvođenja kompenzacijskih mjera za taj program. Izvoznik koji surađuje, koji je koristio EOU, iskoristio je program za uvoz osnovnih sredstava bez uvoznih carina i za dobivanje povrata središnjega poreza na promet, plaćenoga na robu koju je nabavio lokalno. Ovaj izvoznik nije iskoristio izuzeće od uvoznih carina na sirovine, a kao pogodnost EOU-a, da bi proizvodio folije od PET-a, koristi komadiće PET-a kao sirovinu. Ti komadići PET-a proizvode se u drugoj jedinici ovog trgovačkoga društva od sirovina koje su nabavljene prema AL-u. Stoga, trgovačko se društvo okoristilo olakšicama opisanima u alinejama i. i iii. uvodne izjave 73.

(77)

Trgovačko društvo koje se okoristilo povlasticama prema EOU-u dalo je primjedbe o određenim pojedinostima izračuna odgovarajućih iznosa subvencija. U slučajevima kada su se takve primjedbe smatrale opravdanima, izračuni su u skladu s time bili prilagođeni.

(78)

Izuzeće EOU-a od dvije vrste uvoznih carina (dalje u tekstu: „osnovna carina i posebna dodatna carina”) i povrat središnjeg poreza na promet financijski doprinos su indijske vlade za potrebe članka 2. stavka 1. točke (a) alineje ii. osnovne Uredbe. Vlada se odriče prihoda koji bi bio dospio na naplatu u nedostatku ovog programa, na taj način dodatno prenoseći olakšicu na EOU za potrebe članka 2. stavka 2. osnovne Uredbe, jer je jedinica spasila likvidnost time što nije trebala platiti carine koje bi inače bile dospjele.

(79)

Stoga, izuzeće od osnovne carine i posebne dodatne carine i povrat poreza na promet čine subvencije za potrebe članka 2. osnovne Uredbe. Prema zakonu, one ovise o ostvarenome izvozu, te se stoga procjenjuju kao specifične i primjerene za uvođenje kompenzacijskih mjera prema članku 3. stavku 4. točki (a) osnovne Uredbe. Cilj izvoza EOU-a, kako je navedeno u stavku 6.1. Politike EXIM-a 2002-2007, jest condition sine qua non za dobivanje poticaja.

(80)

Osim toga, potvrđeno je da indijska vlada nema djelotvorni sustav ili postupak provjere na snazi kojim bi se potvrdilo jesu li i u kojoj količini sirovine oslobođene carine i poreza na promet, iskorištene u proizvodnji izvoznoga proizvoda (Prilog II. poglavlje II. članak 4. osnovne Uredbe i, u slučaju programa za povrat kod sustava zamjene, Prilog III., poglavlje II. članak 2. osnovnoj Uredbi). Osim toga, izuzeće od carina na proizvodna sredstva jasno nije dozvoljen program za povrat carine.

(81)

Indijska vlada nije provela daljnje ispitivanje na temelju stvarnih proizvodnih sredstava koja se koriste, iako bi se to obično trebalo napraviti u nedostatku djelotvornoga sustava provjere (Prilog II. poglavlje II. članak 5. i Prilog III. poglavlje II. članak 3. osnovne Uredbe), niti je dokazala da nije došlo do pretjeranog otpusta carine.

(82)

U skladu s time je olakšica, na koju se mogu uvesti kompenzacijske mjere, otpust ukupne uvozne carine (osnovna carina i posebna dodatna carina) koja normalno dospijeva po uvozu, kao i povrat poreza na promet, oboje tijekom razdoblja preispitivanja u vezi s istragom.

(83)

Brojnik je određen na sljedeći način. Iznos subvencije za izvoznika koji je koristio ovaj program obračunat je na temelju vraćenog poreza na promet za nabavu robe za proizvodni sektor, npr., inter alia, dijelove i materijal za pakiranje, tijekom razdoblja preispitivanja u vezi s istragom. Pristojbe za ishođenje subvencije bile su oduzete u skladu s člankom 7. stavkom 1. točkom (a) osnovne Uredbe.

(84)

U skladu s člankom 7. stavkom 2. osnovne Uredbe ovaj iznos subvencije dodijeljen je za ukupni izvozni promet, koji je ostvaren od cjelokupne prodaje za izvoz, tijekom razdoblja preispitivanja u vezi s istragom kao prikladni nazivnik, jer subvencija ovisi o ostvarenome izvozu i nije se dodjeljivala u vezi s izrađenim, proizvedenim, izvezenim ili prevezenim količinama. Stoga na taj način dobiven iznos subvencije iznosi 0,02 %.

(85)

U skladu s člankom 7. stavkom 3. osnovne Uredbe, olakšica trgovačkom društvu koje koristi ovaj program računa se na temelju iznosa neplaćene carine na uvezena osnovna sredstva i iznosa povrata poreza na promet na nabavu osnovnih sredstava, tijekom razdoblja koje odražava normalno razdoblje amortizacije takvih osnovnih sredstava u industriji dotičnoga proizvoda. Tako izračunani iznos, koji vrijedi za razdoblje istrage, prilagođava se dodavanjem kamata za to razdoblje, da bi odrazio vrijednost olakšice u tom razdoblju, utvrđujući na taj način potpunu olakšicu ovog programa za primatelja. Pristojbe za ishođenje subvencije bile su odbijene u skladu s člankom 7. stavkom 1. točkom (a) osnovne Uredbe od te sume, da bi se dobio iznos subvencije kao brojnik. U skladu s člankom 7. stavkom 2. i 3. osnovne Uredbe, ovaj iznos subvencije dodjeljuje se prema izvoznom prometu koji je sektor ostvario tijekom razdoblja preispitivanja u vezi s istragom kao primjereni nazivnik, jer subvencija ovisi o ostvarenome izvozu i nije dodijeljena u vezi s izrađenim, proizvedenim, izvezenim ili prevezenim količinama. Iznos subvencije koji je dobiven na taj način bio je 5,0 %.

(86)

Dakle, ukupan iznos za subvenciju prema programu EOU-a za dotično trgovačko društvo iznosi 5,0 %.

(87)

Detaljni opis EPCG-a nalazi se u poglavlju 5. Politike EXIM-a 2002-2007 i poglavlju 5. HOP-a I. 2002-2007.

(88)

Proizvođači izvoznici, trgovci izvoznici „povezani s” pomoćnim proizvođačima i pružateljima usluga, podobni su za ovaj program. Ustanovljeno je da su se četiri ispitana trgovačka društva okoristila ovim programom tijekom razdoblja istrage.

(89)

Pod uvjetom da ima izvoznu obvezu, trgovačko društvo smije uvoziti osnovna sredstva (nova i – od travnja 2003. – rabljena osnovna sredstva do 10 godina starosti) po sniženoj stopi carine. Radi toga indijska vlada izdaje dozvolu „EPCG” nakon podnošenja zahtjeva i plaćanja pristojbe. Od travnja 2000. ovaj program predviđa sniženu carinsku stopu za uvoz od 5 %, koja se primjenjuje na sva osnovna sredstva koja se uvoze prema tome programu. Do 31. ožujka 2000. primjenjivale su se efektivna carinska stopa od 11 % (uključujući 10 % prireza) i, u slučaju uvoza velike vrijednosti, nulta stopa carine. Da bi se ispunila izvozna obveza, uvezena osnovna sredstva moraju se iskoristiti za proizvodnju određene količine izvozne robe tijekom određenoga razdoblja.

(90)

Nakon otkrivanja podataka, indijska vlada je tvrdila da, kada se dodaju kamate da se utvrdi potpuni iznos olakšice, nema osnove za pretpostavku da je trgovačko društvo financiralo cjelokupni iznos dodatnih carina putem zajmova te da je stoga potrebno uzeti u obzir odnos zaduženost-vlasnički kapital svakoga trgovačkoga društva tijekom razdoblja istrage, a za izračun samo iznos pro-rata.

(91)

Smatra se da bi troškovi za trgovačko društvo svakako nastali, bez obzira je li ono pozajmilo novac ili je upotrijebilo vlastita sredstva za financiranje svojih carina. Kad se radi o pozajmicama, ovaj je trošak kamata koja se na njih plaća. Kad je riječ o vlastitim sredstvima, trošak za trgovačko društvo je propuštena kamata od ulaganja. Stoga je argument bio odbačen.

(92)

Tri trgovačka društva koja su se okoristila olakšicama prema EPCG-u dala su manje primjedbe na određene dijelove izračuna odgovarajućeg iznosa subvencije. U slučajevima u kojima su primjedbe bile opravdane, izračun je bio primjereno prilagođen.

(93)

EPCG predviđa subvencije za potrebe članka 2. stavka 1. točke (a) alineje ii. i članka 2. stavka 2. osnovne Uredbe. Smanjenje carine predstavlja financijski doprinos indijske vlade, budući da ta koncesija smanjuje indijskoj vladi prihod od carina, koji bi inače bio naplativ. Osim toga, smanjenje carine prenosi olakšicu na izvoznika, jer ušteđene carine pri uvozu poboljšavaju likvidnost trgovačkoga društva.

(94)

Osim toga, EPCG ovisi prema zakonu o ostvarenome izvozu budući da se takve dozvole ne mogu dobiti bez izvozne obveze. Stoga se smatra posebnom i prikladnom uvođenju kompenzacijskih carina prema članku 3. stavku 4. točki (a) osnovne Uredbe.

(95)

Ovaj se program ne može smatrati dozvoljenim sustavom za povrat carina ili za povrat kod sustava zamjene za potrebe članka 2. stavka 1. točke (a) alineje ii. osnovne Uredbe. Osnovna sredstva nisu uključena u područje tih dozvoljenih sustava, kao što se navodi u Prilogu I., točki (i) osnovne Uredbe, jer se ne koriste u proizvodnji izvoznoga proizvoda.

(96)

Brojnik je određen na sljedeći način. Iznos subvencije bio je izračunan, u skladu s člankom 7. stavkom 3. osnovne Uredbe, na temelju neplaćenih carina na uvezena osnovna sredstva tijekom vremenskoga razdoblja koje odražava uobičajeno vrijeme amortizacije takvih osnovnih sredstava u industriji folija od PET-a. Kamate su dodane na ovaj iznos da bi se odrazila puna vrijednost olakšice kroz vrijeme. Pristojbe za ishođenje subvencije oduzimale su se u skladu s člankom 7. stavkom 1. točkom (a) osnovne Uredbe.

(97)

U skladu s člankom 7. stavkom 2. i člankom 7. stavkom 3. osnovne Uredbe ovaj iznos subvencije dodjeljuje se prema prometu od izvoza tijekom razdoblja istrage u vezi s preispitivanjem kao primjereni nazivnik, jer subvencija ovisi o ostvarenome izvozu. Subvencije koje su dobila četiri trgovačka društva kretale su se između 1,3 % i 2,7 %.

(98)

Pravna osnova za ovaj program nalazi se u stavcima 4.2.1. do 4.2.7. Politike EXIM-a 2002-2007 i stavcima 4.31. do 4.36. HOP-a I. 2002-2007.

(99)

Budući da se niti jedno od četiri ispitana trgovačka društva nije okoristilo olakšicama prema DFRC-u, daljnja analiza primjerenosti za uvođenje kompenzacijskih mjera DFRC-a nije potrebna.

(100)

Pravna osnova za ovaj program nalazi se u Zakonu o porezu na dohodak iz 1961. (dalje u tekstu: „ITA”), koji se svake godine mijenja Zakonom o financijama. Potonji svake godine utvrđuje osnovu za prikupljanje poreza kao i razna izuzeća i odbitke koje je moguće tražiti. Izvozna trgovačka društva mogu tražiti izuzeće od poreza na dohodak prema odjeljcima 10.A, 10.B i 80.HHC Zakona o porezu na dohodak.

(101)

Budući da se niti jedno od četiri ispitana trgovačka društva nije okoristilo olakšicama prema odjeljcima 10.A i 10.B Zakona o porezu na dohodak, nije potrebna daljnja analiza primjerenosti za uvođenje kompenzacijskih mjera iz odjeljaka 10.A i 10.B Zakona o porezu na dohodak.

(102)

Dva ispitana izvoznika navela su da su primili olakšicu kao djelomično izuzeće od poreza na dohodak na dobit, koja je ostvarena od izvozne prodaje tijekom razdoblja istrage prema odjeljku 80.HHC Zakona o porezu na dohodak. Međutim, budući da je ta odredba Zakona o porezu na dohodak ukinuta od financijske godine koja je trajala od 1. travnja 2004. do 31. ožujka 2005., podnositelj zahtjeva nakon 31. ožujka 2004. neće imati nikakvih povlastica. Olakšice prema odjeljku 80.HHC Zakona o porezu na dohodak stoga se ne kompenziraju, u skladu s člankom 15. stavkom 1. osnovne Uredbe.

(103)

Pojedinosti o ovome programu navedene su u Glavnom cirkularu IECD-a br. 5/04.02.01/2002-03 (Kredit za izvoz u stranoj valuti) i Glavnom cirkularu IECD-a br. 10/04.02.01/2003-04 (Kredit za izvoz u rupijima), Centralne banke Indije (dalje u tekstu: „RBI”) koji je upućen svim komercijalnim bankama u Indiji.

(104)

Proizvođači izvoznici i trgovci izvoznici podobni su za ovaj program. Ustanovljeno je da su se tri trgovačka društva okoristila ovim programom tijekom razdoblja istrage.

(105)

Prema ovome programu, RBI obvezno postavlja najviši prag za kamatne stope koje se primjenjuju na kredite za izvoz i u indijskim rupijima i u stranoj valuti, koje komercijalne banke mogu naplaćivati izvozniku „s ciljem da se krediti učine dostupnima za izvoznike po međunarodno konkurentnim stopama”. EC se sastoji od dva pod-programa, Program za kreditiranje izvoza prije otpreme (kredit za pakiranje), koja pokriva kredite predviđene za izvoznika za financiranje nabave, obrade, izrade, pakiranja i/ili prijevoza robe prije izvoza, a Program za kreditiranje izvoza poslije otpreme, koja predviđa zajmove obrtnoga kapitala u svrhu financiranja izvoznih potraživanja. RBI nalaže bankama i da predvide određeni iznos svojih neto bankovnih kredita za financiranje izvoza.

(106)

Zbog ovih Glavnih cirkulara RBI-a, izvoznici mogu ishoditi kredite za izvoz po povlaštenim kamatnim stopama u usporedbi s kamatnim stopama za redovne komercijalne kredite (gotovinske kredite), koje su određene isključivo prema tržišnim uvjetima.

(107)

Dva trgovačka društva koja su dobila olakšice prema ECS-u imala su manje primjedbe o određenim pojedinostima izračuna odgovarajućih iznosa subvencija. U slučajevima kada su te primjedbe bile opravdane, izračun je bio primjereno prilagođen.

(108)

Prvo, smanjivanjem financijskih troškova u usporedbi s kamatnim stopama na tržištu, gore navedene povlaštene kamatne stope prenose takvome izvozniku olakšicu za potrebe članka 2. stavka 2. osnovne Uredbe. Usprkos činjenici da povlaštene kredite prema EC-u dodjeljuju komercijalne banke, ova je olakšica financijski doprinos vlade za potrebe članka 2. stavka 1. točke iv. osnovne Uredbe. RBI je javno tijelo, koje stoga potpada pod definiciju „vlade” kako se navodi u članku 1. stavku 3. osnovne Uredbe i ona upućuje komercijalne banke da odobre povlašteno financiranje izvoznim trgovačkim društvima. Ovo povlašteno financiranje jednako je kao subvencija, koja se smatra posebnom i primjerenom za uvođenje kompenzacijskih mjera, budući da povlaštene kamatne stope ovise o ostvarenome izvozu, prema članku 3. stavku 4. točki (a) osnovne Uredbe.

(109)

Iznos se subvencije izračunavao na temelju razlike između kamata plaćenih za kredite za izvoz korištene tijekom razdoblja istrage i iznosa koji bi se platio da su se primjenjivale iste kamatne stope kao za redovne komercijalne kredite koje koriste pojedinačna trgovačka društva. Iznos se subvencije (brojnik) dodjeljivao prema ukupnom izvoznom prometu tijekom razdoblja istrage u vezi s preispitivanjem kao primjereni nazivnik u skladu s člankom 7. stavkom 2. osnovne Uredbe, jer subvencija ovisi o ostvarenome izvozu i nije se dodjeljivala u vezi s izrađenim, proizvedenim, izvezenim ili prevezenim količinama. Četiri su se ispitana trgovačka društva okoristila olakšicom prema ECS-u. Oni su dobili subvencije od između 0,01 % i 1,3 %.

(110)

Budući da se niti jedno od četiri ispitana trgovačka društva nije okoristilo olakšicama prema ovom ad hoc programu, nije potrebna daljnja analiza mogućnosti uvođenja kompenzacijskih mjera.

(111)

Utvrđeno je da se niti jedan od proizvođača izvoznika nije okoristio paketom programa poticaja vlade Utara Pradeša.

(112)

Radi poticanja rasprostranjivanja industrije na manje razvijena područja države, vlada Maharaštra od 1964. dodjeljuje poticaje jedinicama koje su se nedavno proširile i koje se osnivaju u regijama te države u razvoju, prema programu koji je opće poznat kao „Paket program poticaja”. Program je nekoliko puta izmijenjen od njegovog uvođenja, a „Program 1993” bio je operativan od 1. listopada 1993. do 31. ožujka 2001., kada je kao zadnja izmjena 31. ožujka 2001. uveden „program 2001” i koji će biti na snazi do 31. ožujka 2006. PSI vlade Maharaštre sastoji se od nekoliko pod-programa između kojih su glavni: (i) izuzeće od lokalnog poreza na promet i ii. povrat poreza „octroi”.

(113)

Da bi bila podobna, trgovačka društva moraju ulagati u slabije razvijena područja ili osnivanjem novih industrijskih postrojenja ili velikim ulaganjem u širenje ili raznovrsnost postojećih industrijskih postrojenja. Ta su područja klasificirana u razne kategorije, u skladu s njihovim gospodarskim razvojem (npr. slabo razvijeno područje, slabije razvijeno područje, najslabije razvijeno područje). Glavni je kriterij za utvrđivanje iznosa poticaja područje na kojem poduzetništvo jest ili će biti smješteno i veličina ulaganja.

(114)

Izuzeće od lokalnoga poreza na promet – roba je obično podložna središnjem porezu na promet (za prodaju između država) ili državnom porezu na promet (za prodaju unutar države) po promjenjivim razinama ovisno o državi/državama u kojima se obavlja poslovanje. Na uvoz ili izvoz robe se ne plaća porez na promet, dok je domaća prodaja podložna porezu na promet po stopama koje se primjenjuju. Prema programu za izuzeće, određene jedinice ne moraju plaćati porez na promet za njihove prodajne poslove. Slično tome, određene se jedinice izuzimaju od plaćanja lokalnoga poreza na promet za nabavu robe od dobavljača koji je sam po sebi podoban za ovaj program. Dok prodajna transakcija ne prenosi nikakvu olakšicu na naznačenu prodajnu jedinicu, transakcija kupnje pak prenosi olakšicu na naznačenu jedinicu koja robu kupuje. Dva od četiri ispitana trgovačka društva imala su svako po jednu jedinicu podobnu za PSI vlade Maharaštre tijekom razdoblja istrage. Prema ovome programu, ove su dvije jedinice bile izuzete od poreza na promet za kupnju od dobavljača koji su podobni za program za izuzeće.

(115)

Povrat poreza „octroi” – „octroi” je porez koji uvode lokalne vlade u Indiji, uključujući vladu Maharaštre, na robu koja prelazi teritorijalne granice grada ili okruga. Industrijska poduzeća imaju pravo na povrat poreza „octroi” od vlade Maharaštre, ako je njihov objekt smješten u određenim gradovima ili okruzima unutar državnog područja države. Ukupni iznos koji se može vratiti ograničen je na 100 % fiksnog kapitalnog ulaganja. Od dva gornja trgovačka društva s jedinicom podobnom za PSI vlade Maharaštre tijekom razdoblja istrage, utvrđeno je da je samo jedno od vlade Maharaštre iskoristilo povrat poreza „octroi”.

(116)

Jedno trgovačko društvo koje se okoristilo olakšicama prema PSI-u vlade Maharaštre iznijelo je manje primjedbe na određene pojedinosti izračuna odgovarajućeg iznosa subvencije. U slučajevima kada su takve primjedbe bile opravdane, izračun je bio primjereno prilagođen.

(117)

PSI vlade Maharaštre predviđa subvencije za potrebe članka 2. stavka 1. točke (a) alineje ii. i članka 2. stavka 2. osnovne Uredbe. Dva ispitana pod-programa čine financijski doprinos vlade Maharaštre, budući da ova koncesija smanjuje vladin prihod koji bi u suprotnom bio naplativ. Osim toga, ovo izuzeće/povrat prenosi olakšicu na trgovačko društvo s obzirom da poboljšava likvidnost društva.

(118)

Ova je program dostupna samo trgovačkim društvima koja su uložila u određena, navedena, geografska područja u sudskoj nadležnosti države Maharaštra. Ona nije dostupna trgovačkim društvima koja su smještena izvan ovih područja. Visina olakšice razlikuje se ovisno o području o kojem se radi. Program je posebna u skladu s člankom 3. stavkom 2. točkom (a) i člankom 3. stavkom 3. osnovne Uredbe i stoga je primjerena za uvođenje kompenzacijskih mjera.

(119)

Što se tiče izuzeća od poreza na promet, iznos subvencije se računao na temelju iznosa poreza na promet koji je obično naplativ tijekom razdoblja preispitivanja u vezi s istragom, ali koji je ostao nenaplaćen prema ovome programu. Slično tome, što se tiče poreza „octroi”, olakšica se za izvoznika računala kao iznos poreza „octroi” koji je vraćen tijekom razdoblja istrage. Prema članku 7. stavku 2. osnovne Uredbe, ovi su iznosi subvencije (brojnik) dodijeljeni na ukupnu prodaju tijekom razdoblja preispitivanja u vezi s istragom kao primjereni nazivnik, jer subvencija ne ovisi o izvozu i nije se dodjeljivala u vezi s izrađenim, proizvedenim, izvezenim ili prevezenim količinama. Tijekom ovog razdoblja, dva su se trgovačka društva okoristila ovim programima. Oba su ishodila subvencije od 1,6 %.

(120)

Iznos subvencija, na koje se mogu uvesti kompenzacijske mjere, određen u skladu s odredbama osnovne Uredbe, izražen ad valorem, za ispitane proizvođače izvoznike iznosi između 11,7 % i 15,2 %. Ovi iznosi subvencioniranja prešli su prag de minimis koji se spominje u članku 14. stavku 5. točki (a) i (b) osnovne Uredbe.

(121)

Stoga se smatra da je, prema članku 18. osnovne Uredbe, subvencioniranje nastavljeno tijekom razdoblja istrage.

(122)

U skladu s člankom 18. stavkom 2. osnovne Uredbe, ispitalo se je li vjerojatno da će prestanak važenja mjera na snazi dovesti do nastavljanja ili obnavljanja subvencioniranja.

(123)

Utvrđeno je da su se tijekom razdoblja istrage ispitani indijski izvoznici dotičnoga proizvoda nastavili koristiti subvencijama na koje se mogu uvesti kompenzacijske mjere, koje dodjeljuju indijske vlasti. Osim jednog trgovačkog društva, iznosi subvencija utvrđeni tijekom preispitivanja bile su više nego one utvrđene tijekom izvorne istrage. Dok su određeni programi (kao DEPB prije izvoza), koji su bili kompenzirani 1999., ukinuti, ovom provjerom je utvrđeno da su ostali programi koji nisu postojali 1999. (kao AL) podložni kompenzaciji. Programi subvencije koje su gore analizirane, pružaju olakšice koje se obnavljaju. Izuzevši DEPB (vidjeti uvodnu izjavu 54), nema naznaka da će ovi programi u doglednoj budućnosti biti ukinuti. Prema indijskoj vladi, u planu je da zamjenski program za DEPB stupi na snagu najranije 1. travnja 2006. Bit će potrebno pravovremeno procijeniti situaciju koja proizlazi iz zamjene DEPB-a navodno „kompatibilnim programom WTO-a”, o kojem Komisija nema nikakvih podataka. Također je primijećeno da jedan od izvoznika koji surađuju, koji je ranije primao olakšice prema DEPB-u, više to nije činio u razdoblju preispitivanja ove istrage (vidjeti uvodnu izjavu 33). Međutim, taj se izvoznik okoristio AL-om, koji je također vrsta programa za povrat carine, u razdoblju tekuće istrage. U slučaju kada bi se DEPB ukinuo 1. travnja 2006. i kada se nakon toga datuma nikakve olakšice ne bi prenosile na izvoznike, smatra se da postojanjem alternativnog programa subvencija na kojeg se mogu uvesti kompenzacijske mjere (AL), postoji vjerojatnost za nastavak subvencioniranja blizu razina koje su utvrđene za DEPB. U međuvremenu, izvoznici dotičnoga proizvoda će nastaviti primati subvencije koje su primjerene za uvođenje kompenzacijskih mjera. Nadalje, naglašava se da su svi izvoznici dotičnoga proizvoda podobni za više programa koji se preispituju. U ovim okolnostima, smatra se razumnim zaključiti da će vjerojatno da će se subvencioniranje nastaviti u budućnosti.

(124)

Budući da se pokazalo da je subvencioniranje nastavljeno u vrijeme preispitivanja i vjerojatno će se nastaviti u budućnosti, pitanje vjerojatnosti obnavljanja subvencioniranja je nevažno.

(125)

U Zajednici, slični proizvod proizvodi 10 proizvođača koji sačinjavaju cjelokupnu proizvodnju Zajednice za potrebe članka 9. stavka 1. osnovne Uredbe.

(126)

Treba primijetiti da se Zajednica u izvornoj istrazi sastojala od osam proizvođača. Dva nova proizvođača imaju sjedište u novim zemljama članicama. Šest trgovačkih društava nije poduprlo zahtjev i nije surađivalo u preispitivanju u vezi s istragom. Sljedeća četiri proizvođača poduprla su pritužbu i pristali su surađivati:

(127)

Ova trgovačka društva potpuno su surađivala u istrazi. Oni zastupaju 86 % ukupne proizvodnje Zajednice tijekom razdoblja istrage.

(128)

Stoga se smatra da gornja četiri proizvođača iz Zajednice predstavljaju veći dio ukupne proizvodnje Zajednice sličnoga proizvoda. Stoga se procjenjuje da gornja četiri proizvođača iz Zajednice predstavljaju industriju Zajednice za potrebe članka 9. stavka 1. i članka 10. stavka 8. osnovne Uredbe te ih se dalje u tekstu navodi kao „industrija Zajednice”.

(129)

Sljedeća kretanja cijena temelje se na uvoznim cijenama Eurostata i uključuju i uobičajene carine i antidampinške carine, ako su primjenjive, i procijenjene troškove nastale nakon uvoza.

(130)

Potrošnja Zajednice utvrđena je na temelju opsega prodaje industrije Zajednice na tržištu Zajednice, podacima o Eurostatu za sav uvoz EU-a i opsega prodaje ostalih proizvođača iz Zajednice na tržištu Zajednice.

(131)

Između 2001. i razdoblja istrage, potrošnja u Zajednici pala je za 7 %. Točnije, između 2001. i 2002. je ostala stabilna, između 2002. i 2003. pala je za šest postotnih bodova, i na kraju je pala za jedan postotni bod u toku razdoblja istrage.

(132)

Opseg uvoza podrijetlom iz dotične zemlje, povećao se tijekom dotičnoga razdoblja za 107 % i dosegao je visinu od 12 679 tona tijekom razdoblja istrage, što odgovara tržišnom udjelu od 5,0 %. Tijekom razdoblja istrage izvorne istrage, tržišni udio dotične države bio je 9,6 %, ali je nakon uvođenja mjera 2001., pao na 2,3 %.

(133)

Cijene uvoza iz dotične zemlje lagano su porasle, za dva postotna boda, između 2001. i 2003., odnosno nakon uvođenja konačnih kompenzacijskih mjera, ali su nakon toga pale za pet postotnih bodova u razdoblju istrage.

(134)

Na temelju usporedbe modela s modelom, istraga je pokazala da je uvoz iz dotične zemlje u razdoblju istrage konkurirao nižom cijenom onome iz industrije Zajednice za 2 do 21 %, ovisno o izvozniku koji je surađivao. Usporedba je napravljena na temelju stvarnih izvoznih cijena izvoznika koji surađuju u Zajednici. Istraga na koju se odnose uvodne izjave 5., 6. i 7., potvrdila je da je veliki dio izvoznih cijena za Zajednicu bio određen tek iznad najnižih uvoznih cijena (dalje u tekstu: „MIP”), koje su poduzetnici prihvatili u kontekstu konačnih antidampinških mjera (vidjeti uvodnu izjavu 2.) i da su indijske izvozne cijene u ostale treće zemlje bile znatno niže nego cijene za Zajednicu. Prema tome, da je izračun za konkurenciju nižim cijenama bio napravljen na temelju izvoznih cijena u ostale treće zemlje, raspon za konkurenciju nižim cijenama bio bi veći od onoga koji se gore spominje

(135)

Istragom na koju se odnosi uvodna izjava 6., došlo se do zaključka da obveze nisu bile prikladne za predmetni proizvod i da ih treba povući. Ovi elementi u velikoj mjeri objašnjavaju kretanja koja su se gore promatrala, a koja se odnose na uvoz iz Indije, kao i razlog zašto se industrija Zajednice nije u potpunosti opravila od prethodnog subvencioniranja (vidjeti uvodnu izjavu 161.).

(136)

Kao što je navedeno u uvodnoj izjavi 4., kasnije je utvrđeno da se izbjegavanje izvornih mjera u vezi s uvozom iz Indije, obavljalo preko Brazila i Izraela. Dosljedno tome, mjere koje su bile uvedene na uvoz s podrijetlom iz Indije, proširene su u studenome 2004. na uvoz istih folija od PET-a dopremljenih iz Brazila i iz Izraela, bez obzira je li deklarirano podrijetlo iz Brazila ili Izraela ili ne, izuzevši one koje su proizveli izvorni brazilski proizvođač i izvorni izraelski proizvođač. Kao što se navodi u uvodnoj izjavi 8., drugi izraelski proizvođač bio je izuzet iz širih mjera. Dva gornja postupka potvrdila su da je vrlo ograničeni opseg uvoza u Zajednicu iz Brazila (oko 10 tona) i Izraela (oko 180 tona) 2003. pripisan izvornim brazilskim i izraelskim proizvođačima. Potrebno je podsjetiti da su kretanja opisana prema uvodnim izjavama 137. i 138., datirana prije datuma gornjeg produžetka antidampinških i kompenzacijskih mjera.

(137)

Opseg uvoza iz Brazila udvostručio se između 2001. i 2002., blago je opao u 2003. i napokon je još više pao u toku razdoblja istrage, da bi dosegao razinu blizu one iz 2001., moguće kao posljedica početka ranije spomenute istrage usmjerene protiv zaobilaženja u toku 2004. Slično tomu, tržišni udio uvoza iz Brazila povećao se s 0,5 % u 2001. na 0,9 % u 2002., prije nego je pao na 0,5 % tijekom razdoblja istrage. Uvoz iz Brazila je 2001. ostvaren je po vrlo niskim cijenama. Te su uvozne cijene porasle tijekom dotičnoga razdoblja, da bi dosegle razinu od oko 1 800 eura/toni, dakle malo niže od uvoznih cijena iz Indije.

(138)

Opseg uvoza iz Izraela stabilno je rastao od oko 3 600 tona u 2001. do oko 4 800 tona u razdoblju istrage. Tržišni udio uvoza iz Izraela povećao se s 1,3 % u 2001. na 1,9 % u razdoblju istrage. Uvozne cijene iz Izraela pale su s oko 2 000 eura/tona u 2001. na oko 1 800 eura/tona u razdoblju istrage. Opet, izraelske izvozne cijene tijekom razdoblja istrage malo su niže od uvoznih cijena iz Indije.

(139)

Kao što se navodi u uvodnoj izjavi 2., Vijeće je 2001. uvelo konačne antidampinške mjere na uvoz folija od PET-a koji potječu iz Republike Koreje, u obliku ad valorem carinskih stopa koje se kreću između 0 i 13,4 %. Količine folija od PET-a koje se uvoze u Zajednicu iz Republike Koreje, pale su s otprilike 34 000 tona u 2001. na otprilike 23 200 tona u razdoblju istrage, nakon uvođenja gornjih mjera. Tržišni je udio korejskih proizvoda također pao za oko tri postotna boda između 2001. i razdoblja istrage. Cijene su korejskih proizvoda pale za 7 % između 2001. i 2002., porasle za tri postotna boda u 2003. i za još jedan postotni bod u razdoblju istrage. Na temelju statistike Eurostata, korejske su izvozne cijene bile sustavno iznad indijskih izvoznih cijena, ali ispod cijena industrije Zajednice.

(140)

Obim uvoza iz ostalih trećih zemalja koje nisu gore spomenute pao je s otprilike 41 000 tona u 2001., što odgovara tržišnom udjelu od 15 %, na otprilike 40 000 tona u razdoblju istrage, što odgovara tržišnom udjelu od 16 %. Tržišni udio je porastao jer je potrošnja (nazivnik) pala više od gore navedenog uvoza (brojnik). Prosječne cijene uvoza iz ostalih trećih zemalja koje nisu gore navedene, prvo su se povećale s oko 5 300 EUR/tona u 2001. na oko 6 000 EUR/tona u 2002., a onda su pale na oko 4 800 EUR/tona u razdoblju istrage. Takve su cijene znatno iznad indijskih cijena i cijena industrije Zajednice. Među tim trećim zemljama, najveća pojedinačna izvozna zemlja u Zajednicu bile su SAD, koje su izvozile oko 17 500 tona tijekom razdoblja istrage. Cijene uvoza iz SAD-a za Zajednicu (oko 6 700 EUR/tona u razdoblju istrage) također su bile znatno iznad cijena uvoza iz dotične zemlje i gore navedenih cijena industrije Zajednice tijekom razdoblja istrage.

(141)

Prema članku 8. stavku 5. Osnovne Uredbe, Komisija je ispitala sve relevantne gospodarske čimbenike i pokazatelje koji imaju utjecaj na stanje industrije Zajednice.

(142)

Proizvodnja industrije Zajednice porasla je za 10 % u 2002. u usporedbi s 2001., prije nego je pala i ostala na razini od 2001. tijekom sljedećih godina.

(143)

Kapacitet proizvodnje marginalno je pao (za 3 %) između 2001. i razdoblja istrage. Budući da je proizvodnja ostala stabilna, dok je istodobno kapacitet lagano pao, iskorištenost kapaciteta koja iz toga proizlazi, lagano je porasla.

(144)

Visina konačnih zaliha industrije Zajednice, nakon značajnog porasta 2002. u usporedbi s 2001., od te je godine u stalnom padu. U razdoblju istrage, visina zaliha je bila 28 % niža nego 2001. Međutim, budući da se slični proizvod uglavnom proizvodi po narudžbi, visina zaliha nije jako bitna.

(145)

Prodaja industrije Zajednice na tržište Zajednice nepovezanim kupcima prvo je porasla 2002., nakon uvođenja mjera, ali onda je pala za 12 postotnih bodova između 2002. i razdoblja istrage.

(146)

Tržišni udio koji je držala industrija Zajednice pao je za oko dva postotna boda između 2001. i razdoblja istrage. Točnije, industrija Zajednice dobila je oko četiri postotna boda u 2002., nakon uvođenja i kompenzacijskih i antidampinških mjera, zatim je izgubila skoro pet postotnih bodova 2003. i napokon izgubila još jedan postotni bod u razdoblju istrage. To kretanje i dosegnuta razina pokazali su određeno poboljšanje u odnosu na one koji su promatrani prije uvođenja kompenzacijskih mjera, kada je tržišni udio koji je držala zajednica pao s oko 57 % na 50 %.

(147)

Između 2001. i razdoblja istrage, potrošnje Zajednice pala je za 7 %. Industrija Zajednice izgubila je oko dva postotna boda tržišnoga udjela, dok je uvoz u pitanju dobio 2,7 postotna boda tržišnoga udjela.

(148)

Visina zaposlenosti u industriji Zajednice pala je za 8 % između 2001. i razdoblja istrage.

(149)

Produktivnost radne snage industrije Zajednice, izmjerena kao prinos po zaposlenoj osobi godišnje, povećala se za 8 % između 2001. i razdoblja istrage.

(150)

Jedinična prodajna cijena industrije Zajednice porasla je za 4 % između 2001. i razdoblja istrage. Ovakav razvoj cijena u skladu je s troškom proizvodnje i osnovnih sirovina, koji je također pokazao porast tijekom razdoblja u pitanju.

(151)

Između 2001. i razdoblja istrage, prosječna plaća po zaposleniku porasla je za 12 %, što nadmašuje stopu rasta prosječne nominalne jedinice troška rada (6 %), koja se promatrala tijekom istoga razdoblja u gospodarstvu Zajednice.

(152)

Godišnji protok ulaganja industrije Zajednice u predmetni proizvod neprekidno je padao od 2002. Porast u 2002. može se za jednog proizvođača objasniti ulaganjima u postrojenja i strojeve, a ulaganjima radi olakšavanja zatvaranja određenih proizvodnih linija za drugoga proizvođača.

(153)

Profitabilnost industrije Zajednice, koja je tijekom dotičnoga razdoblja pokazivala postupno poboljšanje, ostala je između 2001. (– 5,2 %) i razdoblja istrage (– 2,5 %) negativna. Povrat ulaganja (ROI), izražen kao dobitak u postotku neto uknjižene vrijednosti ulaganja, općenito je slijedio gornje kretanje profitabilnosti tijekom cijeloga razdoblja u pitanju.

(154)

Situacija u vezi s protokom novca pogoršala se između 2001. i razdoblja istrage, uglavnom radi ostalih nenovčanih pitanja, kao što su amortizacija sredstava i pokretljivost zaliha.

(155)

Istraga je pokazala da su potrebe proizvođača Zajednice za kapitalom teško pogođene njihovom teškom financijskom situacijom. Iako je nekoliko ovih trgovačkih društava dio velikih društava, potrebe za kapitalom ne dosežu uvijek željenu razinu, budući da se financijska sredstva općenito među tim grupama dodjeljuju najprofitabilnijim subjektima. Ova relativna nemogućnost prikupljanja kapitala može se povezati s padajućim ulaganjima koja se navode u uvodnoj izjavi 152.

(156)

Što se tiče utjecaja značaja stvarnih iznosa subvencija na industriju Zajednice, s obzirom na opseg i cijene uvoza iz dotične zemlje, taj se utjecaj ne može smatrati beznačajnim, posebno na transparentnim tržištima, koja su samim time izuzetno osjetljiva na cijenu, kao što je tržište dotičnog proizvoda.

(157)

Dok gore ispitani pokazatelji pokazuju lagano poboljšanje gospodarske i financijske situacije industrije Zajednice, nakon uvođenja konačnih kompenzacijskih mjera 1999., i nakon uvođenja antidampinških mjera 2001., oni također pokazuju da je industrija Zajednice još uvijek krhka i ranjiva.

(158)

Kao što se pokazuje u uvodnim izjavama 132. do 135., opseg uvoza iz dotične zemlje udvostručio se između 2001. i razdoblja istrage. S obzirom da je potrošnja pala za 7 % u istome razdoblju, ovo je rezultiralo naglim porastom tržišnoga udjela indijskih izvoznika od 2,3 % u 2001. do 5,0 % tijekom razdoblja istrage. Istodobno, indijske izvozne cijene za Zajednicu ostale su relativno stabilne, na razini od oko 2 000 EUR/tona, umanjujući time značajno cijene industrije Zajednice.

(159)

Između 2001. i razdoblja istrage, sljedeći su se pokazatelji razvili pozitivno: poraslo je korištenje kapaciteta i produktivnost industrije Zajednice, a konačne zalihe su se smanjile. Jedinične prodajne cijene porasle su u skladu s troškom sirovina između 2001. i razdoblja istrage, profitabilnost se poboljšala, ali je u razdoblju istrage ostala negativna, kao i povrat ulaganja. Plaće su se razvile pozitivno.

(160)

Obrnuto, sljedeći pokazatelji razvili su se negativno: tržišni se udio industrije Zajednice lagano smanjio, proizvodnja i proizvodni kapacitet su se smanjili, opseg prodaje se smanjio, zaposlenost, ukupni protok novca i ulaganja su se smanjili. Stoga, industrija Zajednice od 2001. pokazuje miješana kretanja: dok neki pokazatelji pokazuju pozitivni razvoj, mnogo drugih pokazuje negativno kretanje.

(161)

Ako se usporede gornja kretanja s onima koja su opisana u uredbama o uvođenju privremenih i konačnih kompenzacijskih mjera, procjena je ponovo miješana. Što se tiče tržišnog udjela, industrija je Zajednice izgubila oko dva postotna boda između 2001. i razdoblja istrage, dok je izgubila skoro sedam postotnih bodova tijekom četiri godine prije usvajanja konačnih kompenzacijskih mjera. Stoga se može smatrati da su mjere postigle jedan od svojih ciljeva, naime usporavanje smanjenja tržišnoga udjela. S druge strane, profitabilnost industrije Zajednice je gora u razdoblju istrage nego prije uvođenja konačnih kompenzacijskih mjera. Da se mjere nisu zaobišle uvozom iz Brazila i Izraela, situacija je mogla biti pogodnija. Nadalje se podsjeća da je učinkovitost mjera, a time i njihov sanacijski učinak na štetno stanje industrije Zajednice, bila ozbiljno potkopana činjenicom da obveze nisu primjereno ispunjene, kako se navodi u uvodnoj izjavi 135.

(162)

Stoga se zaključuje da se stanje industrije Zajednice nije popravilo do mjere do koje se moglo očekivati nakon uvođenja konačnih kompenzacijskih i antidampinških mjera. Industrija je Zajednice stoga i dalje krhka.

(163)

Osim zaobilaženja izvornih mjera i činjenice da obveze nisu postigle željeni učinak, također se analiziralo mogu li ostali čimbenici, kao npr. uvoz iz drugih zemalja, ili pretpostavljena neučinkovitost industrije Zajednice, objasniti trajnu lošu financijsku situaciju potonje. U tom je smislu utvrđeno da se ne može isključiti da su uvoz iz Republike Koreje i opadanje potrošnje, do određene mjere utjecali na krhku situaciju. Ali ta dva čimbenika izolirano ne objašnjavaju trenutačno stanje industrije Zajednice. Štoviše, ono što je najvažnije, jest kako će se industrije Zajednice razviti uz nepostojanje kompenzacijskih mjera i postoji li vjerojatnost za ponovnim pojavljivanjem štete. Ovo se pitanje istražuje u sljedećem dijelu.

(164)

Nakon otkrivanja mišljenja, dva su proizvođača izvoznika tvrdila da su uvoz iz SAD-a, povećanje plaća u industriji Zajednice i pad potrošnje u Zajednici čimbenici koji imaju značajan učinak za osjetljivo stanje industrije Zajednice. U vezi s uvozom iz SAD-a, potrebno je upozoriti (vidu uvodnu izjavu 140), da su cijene uvoza iz ove zemlje u prosjeku bile znatno više od cijena uvoza iz dotične zemlje, a također i iznad cijena industrije Zajednice tijekom razdoblja istrage. Nadalje, utvrđeno je da su cijene uvoza iz ove zemlje bile znatno više od gore navedenih cijena tijekom cijeloga razdoblja u pitanju. Stoga se može razumno zaključiti da ovaj čimbenik nije imao nikakvog negativnog utjecaja na stanje industrije Zajednice. U vezi s povećanjem troška za plaće po zaposleniku tijekom dotičnoga razdoblja (12 %), treba primijetiti da su svi negativni utjecaji toga čimbenika na stanje industrije u Zajednici u velikoj mjeri uzrokovani paralelnim padom u visini zaposlenosti tijekom dotičnoga razdoblja, što je utjecalo povećanje troška za plaće za samo 3,3 %. Dakle, tvrdnja da je ovaj čimbenik imao značajan utjecaj na stanje industrije Zajednice nije mogla biti prihvaćena. Što se tiče pada potrošnje, gore se doista prepoznaje da je ovaj čimbenik do određene mjere mogao utjecati na krhko stanje industrije Zajednice. Međutim, ovaj se čimbenik ne može smatrati značajnim, s obzirom da je pad opsega prodaje industrije Zajednice nepovezanim kupcima bio jedva 2 % u odnosu na 7 % smanjenja potrošnje. U svjetlu rezultata iznijetih u odjeljcima F i G te na temelju gore navedenoga, zaključuje se da uvoz iz SAD-a nije mogao imati negativan utjecaj na stanje industrije Zajednice i da su druga dva ranije navedena čimbenika, mogla u najboljem slučaju imati manju ulogu.

(165)

Kao što se moglo primijetiti, uvođenje kompenzacijskih mjera dozvolilo je industriji Zajednice da se samo do određene mjere oporavi od pretrpljene povrede. Uslijed nekoliko elemenata koji su gore spomenuti, industrija Zajednice još se nalazi u krhkom i ranjivom stanju. Stoga su ispitani različiti čimbenici radi utvrđivanja hoće li stanje industrije Zajednice ostati nepromijenjeno, popraviti se ili pogoršati, u slučaju da mjere isteknu.

(166)

Ispitivanje, bi li bilo vjerojatno da će se šteta nastaviti i/ili obnoviti ako se mjere ukinu, temeljilo se posebno na podacima koje su dostavili proizvođači izvoznici koji surađuju. Podaci koji se odnose na uvozne cijene od ostalih izvoznika osim izvoznika koji surađuju, a koje su određene na temelju Eurostata, također su se ispitali. Ispitan je način određivanja cijena proizvođača izvoznika koji surađuju na druga izvozna tržišta, izvozne cijene u Zajednicu, proizvodni kapacitet i zalihe. Naposljetku, procijenjen je vjerojatni učinak ukidanja mjera na cijene ostaloga uvoza.

(167)

Utvrđeno je da je prosječna izvozna cijena indijskog izvoza zemljama koje nisu članice EZ-a, bila znatno ispod prosječne izvozne cijene za Zajednicu i ispod cijena na domaćem tržištu. Prodaja indijskih izvoznika zemljama koje nisu članice EZ-a obavljena je u značajnoj količini, te sačinjava 73 % ukupne izvozne prodaje. Stoga se smatralo da će, ako mjere isteknu, indijski izvoznici na taj način dobiti poticaj da preusmjere značajne količine izvoza iz ostalih trećih zemalja na privlačnije tržište Zajednice, po cijenama koje su, ako ih i podignu, mogle još uvijek biti ispod aktualnih cijena izvoza u Zajednicu.

(168)

Prosječno, indijski proizvođači koji surađuju imali su mnogo rezervnih kapaciteta koji su predstavljali skoro trostruku količinu izvoza u Zajednicu tijekom razdoblja istrage. Jednako tako, prosječne su zalihe gotovog proizvoda velike i, na kraju razdoblja istrage predstavljale su 16 % opsega izvezenoga u Zajednicu. Stoga, postoji kapacitet kojim se količine izvoza u EZ mogu znatno povećati, posebno jer nema pokazatelja da tržišta trećih zemalja ili domaće tržište može apsorbirati dodatnu proizvodnju. S time u vezi, potrebno je napomenuti da je vrlo nevjerojatno da bi domaće tržište u Indiji, zbog prisutnosti barem četiri druga konkurentna proizvođača, bilo sposobno apsorbirati sve rezervne kapacitete ta četiri proizvođača izvoznika koji surađuju.

(169)

Proizvođači u dotičnoj zemlji imaju stoga mogućnost skupiti i/ili preusmjeriti svoj opseg izvoza na tržište Zajednice. Istraga je pokazala da su, na temelju usporedivih proizvodnih vrsta, proizvođači izvoznici koji surađuju, prodali predmetni proizvod po nižoj cijeni nego industrija Zajednice (nelojalno smanjivanje cijena iznosi između 2 i 21 %). Te bi se niske cijene vjerojatno i dalje naplaćivale ili bi čak pale u skladu s nižim cijenama koje su se naplaćivale ostatku svijeta, kao što se spominje u uvodnoj izjavi 134, također radi ponovnog osvajanja tržišnoga udjela koji je imala u razdoblju prije uvođenja mjera. Takvo ponašanje prema cijenama, zajedno sa sposobnošću izvoznika u dotičnoj zemlji da isporuče značajne količine dotičnoga proizvoda na tržište Zajednice, prema svim bi vjerojatnostima imalo učinak ojačavanja trenda pada cijena na tržištu, uz očekivani negativni utjecaj na gospodarsku situaciju industrije Zajednice.

(170)

Kao što se vidjeti iz gore navedenoga, stanje industrije Zajednice ostaje ranjivo i krhko. Vjerojatno je da bi, da je industrija Zajednice bila izložena povećanom opsegu uvoza iz dotične zemlje po subvencioniranim cijenama, to rezultiralo opadanjem njezine prodaje, tržišnoga udjela, prodajnih cijena, kao i pogoršavanjem financijske situacije koja iz toga proizlazi, na razine koje su utvrđene u izvornoj istrazi. Na temelju toga se stoga zaključuje da bi ukidanje mjera, prema svim vjerojatnostima, rezultiralo pogoršanjem već ionako osjetljivog stanja i ponovnom pojavom još štetnijega stanja industrije Zajednice.

(171)

U skladu s člankom 31. osnovne Uredbe, istraženo je bi li održavanje postojećih kompenzacijskih mjera bilo protiv interesa Zajednice u cijelosti. Utvrđivanje interesa Zajednice temeljilo se na procjeni svih različitih povezanih interesa.

(172)

Potrebno je podsjetiti da se usvajanje mjera u izvornoj istrazi nije smatralo protivnim interesu Zajednice. Nadalje, činjenica da je ova istraga preispitivanje, dakle analizira situaciju u kojoj su kompenzacijske mjere već bile na snazi, dozvoljava procjenu mogućih nepotrebnih negativnih utjecaja važećih kompenzacijskih mjera na stranke u pitanju.

(173)

Na ovoj je osnovi ispitano postoje li, bez obzira na zaključke o vjerojatnosti za nastavljanjem ili ponovnim pojavljivanjem štetnoga subvencioniranja, razlozi koji bi prisilno doveli do zaključka da zadržavanje mjera u ovom konkretnom slučaju nije u interesu Zajednice.

(174)

Industrija Zajednice pokazala se kao strukturalno održiva industrija. To je bilo potvrđeno njezinom izvoznom prodajom koja je ostala stabilno na visokoj razini od 2001. i pozitivnim razvojem njezine gospodarske situacije, koja se promatrala nakon uvođenja kompenzacijskih mjera 1999. Posebno, činjenica da je industrija Zajednice doslovno zaustavila gubitak svojega tržišnoga udjela tijekom nekoliko godina prije razdoblja istrage, oštro se suprotstavlja situaciji koja je prethodila uvođenju mjera. Industrija Zajednice također je doživjela da joj gubici između 2001. i razdoblja istrage padnu. Nadalje, potrebno je upozoriti da je otkriveno zaobilaženje putem uvoza iz Brazila i Izraela i da obveze nisu bile propisno ispunjene. Da nije došlo do ovih situacija, stanje industrije Zajednice bilo bi još pogodnije.

(175)

Opravdano se može očekivati da će se industrija Zajednice nastaviti koristiti olakšicama u vezi s mjerama koje su trenutačno na snazi i da će se naknadno oporaviti, vjerojatno ponovnim osvajanjem tržišnoga udjela i povećanjem svoje profitabilnosti. Ako mjere ne ostanu na snazi, vjerojatno je da će industrija Zajednice pretrpjeti veću štetu zbog povećanoga uvoza po subvencioniranim cijenama iz dotične zemlje i da će se njezina, trenutačno loša financijska situacija, još pogoršati.

(176)

Kao što je naznačeno u uvodnoj izjavi 20, samo jedno uvozno trgovačko društvo, koje je također i korisnik navedenoga proizvoda, potpuno je surađivalo u ovoj istrazi. Radi povjerljivosti, točni iznosi koji se odnose na ovog uvoznika/korisnika stoga se ne mogu otkriti. Međutim, smatra se da je ovaj uvoznik/korisnik predstavnik položaja ostalih uvoznika/korisnika u Zajednici zbog njegovog relativno visokog ukupnog prometa. Ovaj uvoznik nabavlja folije od PET-a iz raznih izvora, koji uključuju Indiju i industriju Zajednice. Preprodaja dotičnoga proizvoda podrijetlom iz Indije, koju obavlja ovo trgovačko društvo, predstavljala je manje od 20 % njezinoga prometa tijekom razdoblja istrage. Profitabilnost uvoznika/korisnika koji surađuju nalazila se između 5 i 10 % iznad prometa u razdoblju istrage.

(177)

Nadalje se podsjeća da je u izvornoj istrazi otkriveno da utjecaj uvođenja mjera nije značajan za uvoznike niti za korisnike. Usprkos postojanju mjera na pet godina, uvoznici/korisnici u Zajednici nastavili su svoje potrebe pokrivati, inter alia, iz Indije. Nisu izneseni nikakvi pokazatelji koji bi pokazali da postoje ikakve poteškoće u pronalaženju drugih izvora. Nadalje, podsjeća se da je, u vezi s utjecajem uvođenja mjera na korisnike, u izvornoj istrazi zaključeno da, s obzirom na zanemarivo povećanje troška za folije od PET-a za prerađivačku industriju, nije vjerojatno da bi povećanje troška imalo značajan utjecaj na prerađivačku industriju. Nikakvi tome suprotni pokazatelji nisu pronađeni nakon što su mjere uvedene. Stoga se zaključuje da zadržavanje kompenzacijskih mjera vjerojatno neće imati nikakav loš učinak na uvoznike/korisnike u Zajednici.

(178)

Izvorna je istraga zaključila da će se dobavljači industrije Zajednice okoristiti uvođenjem mjera. Kako se gore navodi, samo je jedan dobavljač surađivao u istrazi i potvrdio ovu činjenicu, budući da on gotovo isključivo opskrbljuje proizvođače Zajednice i pretrpio bi pogoršanje svojega financijskoga stanja. Stoga se smatra da bi nastavak mjera i dalje imalo pozitivno djelovanje na dobavljače.

(179)

S obzirom na gore navedeno, zaključeno je da nema prisilnih razloga, na temelju interesa Zajednice, protiv zadržavanja važećih kompenzacijskih mjera.

(180)

Sve su stranke bile obaviještene o bitnim činjenicama i razmatranjima na temelju kojih se namjerava preporučiti da se postojeće mjere zadrže. Također im je dan vremenski rok za podnošenje žalbi.

(181)

Iz gore navedenoga slijedi da se, kao što se predviđa člankom 21. stavkom 2. osnovne Uredbe, kompenzacijske mjere koje se primjenjuju na uvoz folija od PET-a, podrijetlom iz Indije, trebaju zadržati. Napominje se da se te mjere sastoje od ad valorem carina.

(182)

Kao što se ističe u uvodnoj izjavi 4, kompenzacijske pristojbe na snazi bile su proširene tako da dodatno pokriju uvoz folija od PET-a, dopremljenih iz Brazila i Izraela, bez obzira na to jesu li deklariranog podrijetla iz Brazila ili Izraela ili ne. Kompenzacijske mjere koje će se zadržati na uvoz dotičnoga proizvoda, kao što se navodi u uvodnoj izjavi 181, trebaju se proširiti na uvoz folija od PET-a dopremljenih iz Brazila ili Izraela, bez obzira je li im deklarirano podrijetlo iz Brazila ili Izraela ili ne. Brazilski i izraelski proizvođači izvoznici koji su bili izuzeti iz mjera, koje se proširuju Uredbom (EZ) br. 1976/2004 i izmjenjuju Uredbom Vijeća (EZ) br. 101/2006, trebaju se također izuzeti iz mjera koje se uvode ovom Uredbom.

(183)

Stope kompenzacijskih pristojba za pojedinačno trgovačko društvo koje se specificiraju u ovoj Uredbi, odražavaju stanje kakvo je otkriveno tijekom provjere u odnosu na izvoznike koji surađuju. Stoga se one primjenjuju jedino na uvoz dotičnoga proizvoda koji ta trgovačka društva proizvode i posebno navedene pravne osobe. Uvoz dotičnoga proizvoda, koji proizvodi neko drugo trgovačko društvo koje se posebno ne spominje u izvršnome dijelu ove Uredbe sa svojim imenom i adresom, uključujući osobe koje se odnose na ove koje se posebno spominju, ne mogu se okoristiti tim stopama i podložne su carinskim stopama koje se primjenjuju na „sva ostala trgovačka društva”.

(184)

Svaki zahtjev kojim se traži primjena ovih pojedinačnih stopa kompenzacijskih pristojba (npr. nakon promjene imena osobe ili nakon osnivanja novog proizvodnog ili prodajnog tijela) upućuje se bez odlaganja Komisiji (19) sa svim relevantnim podacima, posebno o promjenama djelatnosti trgovačkoga društva u vezi s proizvodnjom, domaćom ili izvoznom prodajom povezanom s, na primjer, takvom promjenom imena ili takvom promjenom proizvodnog ili prodajnog tijela. U slučaju potrebe, a nakon savjetovanja sa Savjetodavnim odborom, Uredba će se primjereno izmijeniti tako što će se popuniti popis trgovačkih društava za koje vrijede pojedinačne carinske stope.

(185)

Radi osiguranja ispravne primjene kompenzacijskih pristojba, visina preostale carine ne bi se trebala primjenjivati samo na izvoznike koji ne surađuju, nego i na ona trgovačka društva koja tijekom razdoblja istrage nisu uopće izvozila. Međutim, potonja društva se pozivaju, kada ispune uvjet iz članka 20. osnovne Uredbe, da predaju zahtjev za provjerom prema tome članku kako bi se njihova situacija pojedinačno ispitala,