1.   Svaka stranka smanjuje ili ukida svoje carine na uvezenu robu s podrijetlom iz druge stranke u skladu s rasporedima iz Priloga 2-A. Za potrebe ovog poglavlja „s podrijetlom” znači podrijetlo robe kako je utvrđeno u skladu s pravilima podrijetla i ostalim zahtjevima iz Protokola 1.

2.   Osnovna stopa carine koja se primjenjuje na uvoz, a na koju se trebaju primijeniti postupna sniženja na temelju stavka 1., navedena je u rasporedima iz Priloga 2-A.

3.   Ako u bilo kojem trenutku nakon datuma stupanja na snagu ovog Sporazuma stranka snizi stope carine najpovlaštenije nacije (dalje u tekstu: „MFN”) koje primjenjuje na uvoz, ta stopa carine primjenjuje se samo ako je niža od stope carine na uvoz izračunane u skladu s rasporedom iz Priloga 2-A.

4.   Tri godine nakon stupanja na snagu ovog Sporazuma stranke se, na zahtjev bilo koje od njih, savjetuju kako bi razmotrile ubrzanje i proširenje područja primjene smanjenja i ukidanja carina na uvoz. Odluka stranaka o takvom ubrzanju ili proširenju u okviru Odbora za trgovinu robom zamjenjuje sve carinske stope ili kategorije postupnog snižavanja utvrđene u skladu s rasporedima stranaka za tu robu.

1.   Nijedna stranka ne donosi niti održava nikakvu zabranu ili ograničenje za uvoz bilo kakve robe druge stranke ili za izvoz ili prodaju za izvoz bilo kakve robe s odredištem na području druge stranke, u skladu s člankom XI. GATT-a iz 1994., uključujući njegove napomene i dodatne odredbe. U tu se svrhu članak XI. GATT-a iz 1994., uključujući njegove napomene i dodatne odredbe, mutatis mutandis ugrađuje u ovaj Sporazum i postaje njegov sastavni dio.

2.   Stranke su suglasne da prije poduzimanja mjera predviđenih u članku XI. stavku 2. točkama (a) i (c) GATT-a iz 1994. stranka koja namjerava poduzeti mjere drugoj stranci mora dostaviti sve relevantne informacije kako bi se pronašlo rješenje koje je prihvatljivo za stranke. Stranke se mogu dogovoriti o bilo kakvom sredstvu koje je potrebno za otklanjanje poteškoća. Ako se u roku od 30 dana od dostave tih informacija ne postigne dogovor, stranka izvoznica može na izvoz predmetne robe primijeniti mjere na temelju ovog članka. Ako zbog iznimnih i kritičnih okolnosti koje zahtijevaju hitno djelovanje nije moguće prethodno obavješćivanje ili ispitivanje, stranka koja namjerava poduzeti mjere može odmah primijeniti mjere opreza koje su potrebne za rješavanje situacije te o tome odmah obavješćuje drugu stranku.

1.   Svaka stranka osigurava, u skladu s člankom VIII. GATT-a iz 1994., uključujući njegove napomene i dodatne odredbe, da sve naknade i druge pristojbe bilo kakve naravi (osim carina i mjera iz članka 2.4. (Carina) stavaka (a), (b) i (c)) koje su uvedene na uvoz ili izvoz ili u vezi s uvozom ili izvozom robe budu ograničene na iznos približnog troška pruženih usluga, koji se ne obračunava na ad valorem osnovi, te da ne predstavljaju neizravnu zaštitu domaće robe ili oporezivanje uvoza ili izvoza za fiskalne potrebe.

2.   Svaka stranka mora putem službeno određenog medija, između ostalog putem interneta, učiniti dostupnima informacije o pristojbama i naknadama koje uvodi u vezi s uvozom i izvozom.

3.   Nijedna stranka ne zahtijeva konzularne transakcije (2), uključujući plaćanje povezanih pristojbi i naknada, u vezi s uvozom bilo kojeg robe druge stranke.

1.   Stranke potvrđuju svoja postojeća prava i obveze iz Sporazuma o uvoznim dozvolama.

2.   Stranke uvode postupke za izdavanje uvoznih ili izvoznih dozvola (3) i njima upravljaju u skladu:

U tu su svrhu odredbe iz točaka (a), (b) i (c) ovog stavka ugrađene u ovaj Sporazum i čine njegov sastavni dio. Stranke primjenjuju te odredbe, mutatis mutandis, na sve postupke izdavanja izvoznih dozvola.

3.   Svaka stranka osigurava da se svi postupci izdavanja izvoznih dozvola primjenjuju na neutralnoj osnovi i da se provode na pošten, pravičan, nediskriminirajući i transparentan način.

4.   Svaka stranka donosi ili održava postupke izdavanja dozvola kao uvjet za uvoz na njezino područje ili izvoz s njezina područja na područje druge stranke samo onda kada nisu razumno dostupni drugi odgovarajući postupci za ostvarivanje administrativne svrhe.

5.   Nijedna stranka ne donosi niti održava neautomatske postupke izdavanja uvoznih ili izvoznih dozvola, osim ako je to nužno za provedbu mjere koja je u skladu s ovim Sporazumom. Stranka koja donosi neautomatske postupke izdavanje dozvola jasno navodi mjeru koja se provodi takvim postupkom izdavanja dozvola.

6.   Stranka koja uvodi postupke izdavanja izvoznih dozvola ili promjene u tim postupcima mora o tome obavijestiti Odbor za trgovinu 60 dana prije objave takvih postupaka. Ta obavijest mora sadržavati podatke predviđene na temelju članka 5. Sporazuma o izdavanju uvoznih dozvola.

7.   Stranka odgovara u roku od 60 dana na upite druge stranke o postupcima izdavanja dozvola koje stranka kojoj je upućen zahtjev planira donijeti ili ih je donijela ili ih održava, te o kriterijima za dodjelu i odobravanje uvoznih ili izvoznih dozvola.

1.   Stranke potvrđuju svoja postojeća prava i obveze iz članka XVII. GATT-a iz 1994., uključujući njegove napomene i dodatne odredbe, i Dogovora o tumačenju članka XVII. Općeg sporazuma o carinama i trgovini iz 1994. sadržanog u Prilogu 1.A Sporazumu o WTO-u, koje se mutatis mutandis ugrađuju u ovaj Sporazum i postaju njegov sastavni dio.

2.   Svaka stranka može zatražiti podatke od druge stranke kako je predviđeno u članku XVII. stavku 4. točkama (c) i (d) GATT-a iz 1994.

1.   Stranke preuzimaju daljnje obveze u vezi sa sektorskim netarifnim mjerama za robu kako je navedeno u Prilogu 2-B i Prilogu 2-C (dalje u tekstu: „sektorski prilozi”). U tu svrhu stranke mogu na temelju odluke Odbora za trgovinu izmijeniti sektorske priloge.

2.   Na zahtjev jedne od stranaka stranke započinju pregovore s ciljem proširenja područja primjene svojih obveza u pogledu netarifnih mjera za robu u konkretnim sektorima.

1.   Ničim u ovom poglavlju ne sprečava se poduzimanje mjera u skladu s člankom XX. GATT-a iz 1994., uključujući njegove napomene i dodatne odredbe, koje se mutatis mutandis ugrađuju u ovaj Sporazum i postaju njegov sastavni dio.

2.   Stranke razumiju da prije poduzimanja mjera predviđenih u članka XX. stavcima (i) i (j) GATT-a iz 1994., stranka izvoznica koja namjerava poduzeti mjere drugoj stranci mora dostaviti sve relevantne informacije kako bi se pronašlo rješenje koje je prihvatljivo strankama. Stranke se mogu dogovoriti o bilo kakvom sredstvu koje je potrebno za otklanjanje poteškoća. Ako se u roku od 30 dana od dostave tih informacija ne postigne dogovor, stranka izvoznica može na izvoz predmetne robe primijeniti mjere na temelju ovog članka. Ako zbog iznimnih i kritičnih okolnosti koje zahtijevaju hitno djelovanje nije moguće prethodno obavješćivanje ili ispitivanje, stranka koja namjerava poduzeti mjere može odmah primijeniti mjere opreza koje su potrebne za rješavanje situacije te o tome odmah obavješćuje drugu stranku.

1.   Odbor za trgovinu robom, osnovan u skladu s člankom 16.2. (Specijalizirani odbori) i sastavljen od predstavnika stranaka, sastaje se na zahtjev stranke ili Odbora za trgovinu radi razmatranja svih pitanja koja proizlaze iz ovog poglavlja.

2.   Funkcije Odbora uključuju:

1.   Stranke potvrđuju svoja prava i obveze koje proizlaze iz članka VI. GATT-a iz 1994., Sporazuma o antidampingu i Sporazuma o SCM-u i primjenjuju antidampinške i kompenzacijske mjere u skladu s odredbama ovog poglavlja.

2.   Potvrđujući da se antidampinške i kompenzacijske mjere mogu zloupotrijebiti radi ometanja trgovine, stranke su suglasne o sljedećem:

3.   Za potrebe ovog odjeljka podrijetlo robe određuje se u skladu s nepovlaštenim pravilima stranaka o podrijetlu.

1.   Nakon što nadležna tijela jedne stranke prime uredno dokumentirani antidampinški zahtjev za uvoz iz druge stranke, a najkasnije 15 dana prije pokretanja istrage, dotična stranka dostavlja pisanu obavijest drugoj stranci o primitku zahtjeva.

2.   Nakon što nadležna tijela jedne stranke prime uredno dokumentirani zahtjev za primjenu kompenzacijske carine u pogledu uvoza iz druge stranke, a najkasnije 15 dana prije pokretanja istrage, dotična stranka dostavlja drugoj stranci pisanu obavijest o primitku zahtjeva i daje drugoj stranci mogućnost da se savjetuje sa svojim nadležnim tijelima o zahtjevu radi objašnjenja činjenica i s ciljem pronalaženja sporazumnog rješenja. Stranke nastoje što prije održati takva savjetovanja.

3.   Obje stranke osiguravaju, odmah nakon bilo kakvog uvođenja privremenih mjera, a u svakom slučaju prije konačnog utvrđenja, potpuno i smisleno objavljivanje svih bitnih činjenica i razmatranja koji čine temelj za odluku o primjeni tih mjera. Time se ne dovodi u pitanje članak 6.5. Sporazuma o antidampingu i članak 12.4. Sporazuma o SCM-u. Sve objave moraju se obaviti u pisanom obliku, a zainteresiranim stranama mora se ostaviti dovoljno vremena za iznošenje njihovih primjedaba.

4.   Svakoj zainteresiranoj strani daje se mogućnost da bude saslušana kako bi izrazila svoja stajališta tijekom istraga u pogledu mjera za zaštitu trgovine.

1.   Svaka stranka zadržava svoja prava i obveze iz članka XIX. GATT-a iz 1994., Sporazuma o zaštitnim mjerama i članka 5. Sporazuma o poljoprivredi. Ako u ovom odjeljku nije predviđeno drugačije, ovim se Sporazumom strankama ne dodjeljuju nikakva dodatna prava ili obveze u vezi s djelovanjima poduzetima na temelju članka XIX. GATT-a iz 1994. i Sporazuma o zaštitnim mjerama.

2.   Stranke ne smiju istovremeno u odnosu na istu robu primjenjivati:

3.   Za potrebe ovog odjeljka podrijetlo robe određuje se u skladu s nepovlaštenim pravilima stranaka o podrijetlu.

1.   Neovisno o članku 3.6. (Opće odredbe), kada jedna stranka započinje istragu o zaštitnim mjerama ili planira poduzeti zaštitne mjere, ona odmah, a najkasnije sedam dana prije datuma početka takve istrage ili uvođenja takvih mjera, na zahtjev druge stranke i pod uvjetom da druga stranka ima znatan interes, dostavlja pisanu ad hoc obavijest koja sadržava sve važne informacije koje su dovele do pokretanja istrage o zaštitnim mjerama ili do uvođenja zaštitnih mjera, uključujući, prema potrebi, privremene nalaze i završne nalaze istrage. Time se ne dovodi u pitanje članak 3.2. Sporazuma o zaštitnim mjerama.

2.   Prilikom uvođenja zaštitnih mjera stranke ih nastoje uvesti na način koji će najmanje utjecati na njihovu bilateralnu trgovinu.

3.   Za potrebe stavka 2., ako jedna stranka smatra da su ispunjeni pravne pretpostavke za uvođenje konačnih zaštitnih mjera i planira primijeniti takve mjere, ona obavješćuje drugu stranku i nudi toj stranci mogućnost održavanja bilateralnog savjetovanja. Ako u roku od 30 dana od obavijesti nije postignuto zadovoljavajuće rješenje, stranka uvoznica može donijeti konačne zaštitne mjere. Drugoj stranci trebalo bi ponuditi i mogućnost savjetovanja u svrhu razmjene stajališta o informacijama iz stavka 1.

1.   Ako se, zbog sniženja ili ukidanja carine na temelju ovog Sporazuma, roba s podrijetlom iz jedne stranke uvozi na područje druge stranke u toliko povećanim količinama, u apsolutnom smislu ili u odnosu na domaću proizvodnju, te pod uvjetima koji nanose ozbiljnu štetu domaćoj industriji koja proizvodi sličnu ili izravno konkurentsku robu ili prijete takvom ozbiljnom štetom, stranka uvoznica može, isključivo tijekom prijelaznog razdoblja, donijeti mjere predviđene u stavku 2. u skladu s uvjetima i postupcima utvrđenima u ovom odjeljku.

2.   Stranka uvoznica može poduzeti bilateralnu zaštitnu mjeru kojom se:

1.   Stranka pisanim putem obavješćuje drugu stranku o pokretanju istrage opisane u stavku 2. i savjetuje se s drugom strankom što je ranije moguće o primjeni bilateralne zaštitne mjere, s ciljem:

2.   Stranka primjenjuje bilateralnu zaštitnu mjeru tek nakon istrage njezinih nadležnih tijela u skladu s člankom 3. i člankom 4. stavkom 2. točkama (a) i (c) Sporazuma o zaštitnim mjerama i u tu se svrhu članak 3. i članak 4. stavak 2. točke (a) i (c) Sporazuma o zaštitnim mjerama mutatis mutandis ugrađuju u ovaj Sporazum i postaju njegov sastavni dio.

3.   Do utvrđenja iz članka 3.10. (Primjena bilateralne zaštitne mjere) smije doći tek ako se istragom na temelju objektivnih dokaza pokaže da postoji uzročna veza između povećanog uvoza iz druge stranke i ozbiljne štete ili prijetnje ozbiljne štete. S tim u vezi uzimaju se u obzir drugi čimbenici, uključujući uvoz istog proizvoda iz drugih zemalja.

4.   Stranke osiguravaju da njihova nadležna tijela dovrše sve takve istrage u roku od godine dana od datuma njihova pokretanja.

5.   Nijedna stranka ne smije primjenjivati bilateralnu zaštitnu mjeru kako je navedeno u članku 3.10. stavku 1. (Primjena bilateralne zaštitne mjere):

6.   Nijedna se mjera ne smije ponovno primjenjivati na uvoz iste robe tijekom prijelaznog razdoblja, osim ako je prošlo razdoblje u trajanju od pola razdoblja tijekom kojeg se zaštitna mjera prethodno primjenjivala. U tom slučaju ne primjenjuje se članak 3.13. (Naknada) stavak 3.

7.   Kada stranka završi s primjenom bilateralne zaštitne mjere, stopa carine iznosi, u skladu s njezinim rasporedom iz Priloga 2-A, onoliko koliko bi iznosila da mjera nije bila poduzeta.

1.   U kritičnim okolnostima u kojima bi odgoda prouzročila štetu koju bi bilo teško popraviti, stranka može privremeno primijeniti bilateralnu zaštitnu mjeru na temelju prethodnog utvrđenja da postoji jasan dokaz da se uvoz robe s podrijetlom iz druge stranke povećao zbog sniženja ili ukidanja carine na temelju ovog Sporazuma i da takav uvoz nanosi ozbiljnu štetu domaćoj industriji ili prijeti takvom ozbiljnom štetom. Privremena mjera ne smije trajati duže od 200 dana te u tom razdoblju stranka mora poštovati zahtjeve iz članka 3.11. (Uvjeti i ograničenja) stavaka 2. i 3. Stranka mora bez odgode vratiti iznos bilo kakvih povećanja carine ako istraga opisana u članku 3.11. (Uvjeti i ograničenja) stavku 2. ne dovede do utvrđenja da su zahtjevi iz članka 3.10. ispunjeni (Primjena bilateralne zaštitne mjere). Trajanje privremene mjere računa se kao dio razdoblja propisanog člankom 3.11. (Uvjeti i ograničenja) stavkom 5. točkom (b).

2.   Ako jedna stranka poduzima privremenu mjeru u skladu s ovim člankom, ona obavješćuje drugu stranku pisanim putem prije poduzimanja takve mjere i započinje savjetovanje s drugom strankom odmah nakon poduzimanja te mjere.

1.   Stranka koja primjenjuje bilateralnu zaštitnu mjeru savjetuje se s drugom strankom kako bi se dogovorile o odgovarajućoj naknadi za liberalizaciju trgovine u obliku koncesija čiji su učinci na trgovinu u bitnome istovjetni ili u obliku koncesija koje su istovjetne vrijednosti dodatnih carina koje se očekuju kao rezultat zaštitne mjere. Stranka koja primjenjuje bilateralnu zaštitnu mjeru pruža priliku za takvo savjetovanje najkasnije 30 dana nakon početka primjene bilateralne zaštitne mjere.

2.   Ako savjetovanja na temelju stavka 1. u roku od 30 dana od njihova početka ne rezultiraju dogovorom o naknadi za liberalizaciju trgovine, stranka čija roba podliježe zaštitnoj mjeri može privremeno suspendirati primjenu u bitnome istovjetnih koncesija za stranku koja primjenjuje zaštitnu mjeru. Najkasnije 30 dana prije suspenzije koncesija iz ovog stavka stranka izvoznica pisanim putem o tome obavješćuje drugu stranku.

3.   Pravo na suspenziju iz stavka 2. ne ostvaruje se tijekom prva 24 mjeseca tijekom kojih je na snazi bilateralna zaštitna mjera, pod uvjetom da je zaštitna mjera u skladu s odredbama ovog Sporazuma.

1.   Ovo se poglavlje primjenjuje na pripremu, donošenje i primjenu svih normi, tehničkih propisa i postupaka ocjenjivanja sukladnosti iz Priloga 1. Sporazumu o TBT-u, koji mogu utjecati na trgovinu robom između stranaka, bez obzira na podrijetlo te robe.

2.   Neovisno o stavku 1., ovo se poglavlje ne primjenjuje na:

3.   Za potrebe ovog poglavlja, primjenjuju se definicije iz Priloga 1. Sporazuma o TBT-u.

1.   Stranke jačaju suradnju u području normi, tehničkih propisa i postupaka ocjenjivanja sukladnosti s ciljem povećanja uzajamnog razumijevanja svojih sustava i olakšavanja pristupa svojim tržištima.

2.   Stranke nastoje utvrditi i razviti inicijative za regulatornu suradnju prikladne za određena pitanja ili sektore koje mogu uključivati, ali nisu ograničene na:

3.   Stranka na zahtjev razmatra prijedloge druge stranke za suradnju u skladu s uvjetima iz ovog poglavlja.

1.   Stranke potvrđuju svoje obveze iz članka 4.1. Sporazuma o TBT-u da osiguraju da njihova normizacijska tijela prihvaćaju i poštuju Kodeks dobre prakse za pripremu, donošenje i primjenu normi iz Priloga 3. Sporazumu o TBT-u.

2.   S ciljem usklađivanja normi na što široj osnovi, svaka stranka potiče svoja normizacijska tijela kao i regionalna normizacijska tijela čiji je ona član ili čiji su članovi njezina normizacijska tijela, na suradnju s odgovarajućim normizacijskim tijelima druge stranke u međunarodnim normizacijskim aktivnostima.

3.   Stranke se obvezuju razmjenjivati informacije o:

1.   Stranke potvrđuju da postoji širok raspon mehanizama za olakšavanje prihvaćanja rezultata postupaka ocjenjivanja sukladnosti, uključujući:

2.   Posebno uzimajući u obzir ta razmatranja, stranke:

3.   Stranke potvrđuju svoju obvezu iz članka 5.2.5. Sporazuma o TBT-u da pristojbe određene za obavezno ocjenjivanje sukladnosti uvezenih proizvoda moraju biti pravične u odnosu na pristojbe određene za ocjenjivanje sukladnosti sličnih proizvoda nacionalnog podrijetla ili proizvoda s podrijetlom iz neke druge zemlje, uzimajući u obzir troškove komunikacije, prijevoza i druge troškove koji proizlaze iz udaljenosti između mjesta na kojem se nalaze objekti podnositelja zahtjeva i mjesta na kojem se nalazi tijelo za ocjenjivanje sukladnosti.

4.   Na zahtjev bilo koje od stranaka, stranke mogu odlučiti započeti savjetovanje s ciljem određivanja sektorskih inicijativa u vezi s primjenom postupaka ocjenjivanja sukladnosti ili olakšavanja prihvaćanja rezultata ocjenjivanja sukladnosti koji su prikladni za odgovarajuće sektore. Stranka koja podnosi zahtjev trebala bi s pomoću relevantnih informacija obrazložiti na koji bi način ta sektorska inicijativa olakšala trgovinu između stranaka. U tim savjetovanjima mogu se razmotriti svi mehanizmi opisani u stavku 1. Ako stranka odbije takav zahtjev druge stranke, ona, na zahtjev, mora objasniti svoje razloge.

1.   Stranke primaju na znanje da, u skladu sa stavkom 1. Priloga 1. Sporazumu o TBT-u, tehnički propis može uključivati isključivo zahtjeve za označivanje ili etiketiranje ili se na njih odnositi i suglasne su da će, ako njihovi tehnički propisi sadržavaju obvezno označivanje ili etiketiranje, osigurati da se takvi propisi ne izrađuju s ciljem ili s učinkom stvaranja nepotrebnih prepreka međunarodnoj trgovini te da takvi propisi ne ograničavaju trgovinu više nego što je nužno za ostvarenje legitimnog cilja, kako je navedeno u članku 2.2. Sporazuma o TBT-u.

2.   Stranke su suglasne da kada jedna stranka zahtijeva obvezno označivanje ili etiketiranje:

3.   Ne dovodeći u pitanje prava i obveze stranaka u skladu sa Sporazumom o WTO-u, stavak 2. primjenjuje se na poljoprivredne proizvode, industrijske proizvode i prerađene prehrambene proizvode, uključujući napitke i alkoholna pića.

1.   Stranke mogu u okviru Odbora za trgovinu robom, osnovanog u skladu s člankom 16.2. (Specijalizirani odbori), razgovarati o provedbenim aranžmanima koji proizlaze iz ovog poglavlja. Stranke mogu, na temelju odluke donesene u tom Odboru, donijeti provedbenu mjeru koja je potrebna u tu svrhu.

2.   Stranke su preuzele daljnje obveze u vezi sa sektorskim netarifnim mjerama za robu kako je navedeno u Prilogu 4-A i njegovim dodacima.

1.   Ovo se poglavlje primjenjuje na sve mjere SPS-a neke stranke koje mogu, izravno ili neizravno, utjecati na trgovinu između stranaka.

2.   Ovo se poglavlje također primjenjuje na suradnju između stranaka u pitanjima dobrobiti životinja koja su od obostranog interesa za stranke.

3.   Ničim u ovom poglavlju ne utječe se na prava stranaka iz Sporazuma o TBT-u u odnosu na mjere koje nisu obuhvaćene područjem primjene ovog poglavlja.

1.   Zahtjevi u pogledu uvoza jedne stranke primjenjuju se na cijelo područje druge stranke.

2.   Stranka izvoznica osigurava da proizvodi koji se izvoze u stranku uvoznicu zadovoljavaju sanitarne i fitosanitarne zahtjeve stranke uvoznice.

3.   Stranka uvoznica osigurava da se njezini zahtjevi u pogledu uvoza na proporcionalan i nediskriminirajući način primjenjuju na proizvode koji se uvoze iz stranke izvoznice.

4.   Sve pristojbe koje su određene za proizvode koji se uvoze iz stranke uvoznice moraju biti pravične u odnosu na pristojbe koje su određene za slične domaće proizvode i ne smiju biti veće od stvarnog troška usluge.

5.   Stranka uvoznica ima pravo prilikom uvoza provoditi provjere proizvoda koji se uvoze iz stranke izvoznice u svrhe provedbe mjera SPS-a.

6.   Uvozne provjere koje se provode nad proizvodima koji se uvoze iz stranke izvoznice temelje se na sanitarnom i fitosanitarnom riziku povezanom s takvim uvozom. One se provode bez odgode i uz minimalni utjecaj na trgovinu između stranaka.

7.   Stranka uvoznica stavlja na raspolaganje stranci izvoznici, na zahtjev stranke izvoznice, informacije o učestalosti uvoznih provjera koje se provode nad proizvodima stranke izvoznice. Stranka uvoznica može promijeniti učestalost fizičkih pregleda pošiljaka, prema potrebi, kao posljedica i. provjera, ii. uvoznih provjera ili iii. dogovora između stranaka, uključujući nakon savjetovanja predviđenih u ovom poglavlju.

8.   Ako se uvoznim provjerama pokaže da proizvodi ne ispunjavaju relevantne zahtjeve u pogledu uvoza stranke uvoznice, sva djelovanja koja poduzima stranka uvoznica trebala bi biti razmjerna sanitarnom i fitosanitarnom riziku povezanom s uvozom nesukladnog proizvoda.

1.   Kako bi stekla i zadržala povjerenje u djelotvornu provedbu ovog poglavlja, stranka uvoznica ima pravo provoditi provjere u bilo kojem trenutku, uključujući:

2.   Stranka uvoznica dijeli sa strankom izvoznicom rezultate i zaključke provjera provedenih na temelju stavka 1. Stranka uvoznica te rezultate može objaviti.

3.   Ako stranka uvoznica odluči obaviti posjet provjere u stranci izvoznici, stranka uvoznica o tome obavješćuje stranku izvoznicu barem 60 kalendarskih dana prije planiranog posjeta, osim u hitnim slučajevima ili ako se stranke drugačije dogovore. Sve izmjene tog posjeta moraju se dogovoriti između stranaka.

4.   Troškove nastale prilikom provedbe provjera cijelog sustava inspekcije i certifikacije nadležnih tijela druge stranke ili dijela tog sustava te troškove nastale prilikom provedbe inspekcija pojedinačnih postrojenja snosi stranka uvoznica.

5.   Stranka uvoznica dostavlja informacije o provjeri u pisanom obliku stranci izvoznici u roku od 60 kalendarskih dana. Stranka izvoznica ima 45 kalendarskih dana za dostavu svojih primjedbi na te informacije. Primjedbe stranke izvoznice prilažu se završnom dokumentu i, prema potrebi, uvrštavaju u njega.

6.   Neovisno o stavku 5., u slučaju otkrivanja znatnog rizika za život ili zdravlje ljudi, životinja ili bilja tijekom provjere, stranka uvoznica o tome obavješćuje stranku izvoznicu što je prije moguće, a u svakom slučaju u roku od 10 kalendarskih dana od završetka provjere.

1.   U slučajevima kada stranka uvoznica zahtijeva terensku provjeru za odobravanje uvoza određene kategorije ili određenih kategorija proizvoda životinjskog podrijetla iz stranke izvoznice, primjenjuje se sljedeće:

2.   U slučajevima kada je stranka uvoznica odobrila uvoz određene kategorije ili određenih kategorija proizvoda životinjskog podrijetla iz stavka 1. točke (b), stranka izvoznica obavješćuje stranku uvoznicu o popisu pojedinačnih proizvođača koji ispunjavaju zahtjeve stranke uvoznice posebno u skladu s člankom 5.7. (Zahtjevi u pogledu uvoza) i člankom 5.8. (Provjere). Nadalje, primjenjuje se sljedeće:

1.   Stranke priznaju koncepte područjâ bez štetnih organizama ili bolesti i područjâ s niskom razinom štetnih organizama ili bolesti, u skladu s normama, smjernicama i preporukama Sporazuma o SPS-u, OIE-a i IPPC-a. Odbor za SPS iz članka 5.15. (Odbor za sanitarne i fitosanitarne mjere) može utvrditi daljnje pojedinosti za postupak priznavanja takvih područja, uključujući postupke priznavanja takvih područja u slučaju epidemije, uzimajući u obzir sve relevantne norme, smjernice ili preporuke Sporazuma o SPS-u, OIE-a i IPPC-a.

2.   Prilikom utvrđivanja područja bez štetnih organizama ili bolesti i područja s niskom razinom štetnih organizama ili bolesti, stranke uzimaju u obzir čimbenike kao što su zemljopisni položaj, ekosustavi, epidemiološki nadzor i učinkovitost sanitarnih ili fitosanitarnih kontrola na takvim područjima.

3.   Stranke uspostavljaju blisku suradnju pri utvrđivanju područja bez štetnih organizama ili bolesti i područja s niskom razinom štetnih organizama ili bolesti s ciljem postizanja povjerenja u postupke koje provodi druga stranka radi utvrđenja takvih područja. Prilikom prihvaćanja utvrđenja takvih područja koje je provela stranka izvoznica, stranka uvoznica u načelu temelji svoje utvrđenje o stanju zdravlja životinja ili bilja stranke izvoznice ili stanju zdravlja životinja ili bilja pojedinih područja stranke izvoznice na informacijama koje je dostavila stranka izvoznica u skladu s normama, smjernicama i preporukama Sporazuma o SPS-u, OIE-a i IPPC-a.

4.   Ako stranka uvoznica ne prihvaća utvrđenje stranke izvoznice, ona objašnjava razloge za to i spremna je započeti savjetovanje.

5.   Ako stranka izvoznica tvrdi da su dijelovi njezina teritorija područja bez štetnih organizama ili bolesti ili područja s niskom razinom štetnih organizama ili bolesti, ona mora pružiti potreban dokaz o tome kako bi na objektivan način dokazala stranci uvoznici da takva područja jesu i da će vjerojatno ostati područja bez štetnih organizama ili bolesti, odnosno područja s niskom razinom štetnih organizama ili bolesti, ovisno o slučaju. U tu svrhu omogućuje se, u razumnoj mjeri i na zahtjev, pristup stranci uvoznici kako bi provela inspekciju, testiranje i druge odgovarajuće postupke.

6.   Stranke potvrđuju načelo OIE-a o kompartmentalizaciji i načelo IPPC-a o mjestima proizvodnje bez štetnih organizama. Odbor za SPS iz članka 5.15. (Odbor za sanitarne i fitosanitarne mjere) ocjenjuje sve preporuke OIE-a i IPPC-a koje bi mogle biti izdane na tu temu u budućnosti i u skladu s time može izdati preporuke.

1.   Stranke čine sljedeće:

2.   Kontaktne točke odgovorne za informacije na temelju stavka 1. jesu one koje su odredile stranke u skladu s člankom 13.4. stavkom 1. (Upiti i kontaktne točke). Informacije se šalju poštom, telefaksom ili e-poštom. Informacije koje se šalju e-poštom mogu se potpisati elektronički i šalju se samo između kontaktnih točaka.

3.   Ako su informacije iz stavka 1. točke (c) postale dostupne putem obavijesti WTO-u u skladu s njegovim mjerodavnim pravilima i postupcima ili ako su navedene informacije postale dostupne na službenim, javno dostupnim i besplatnim internetskim stranicama stranaka, smatra se da je došlo do razmjene informacija iz tog stavka.

4.   Sve obavijesti iz ovog poglavlja upućuju se kontaktnim točkama iz stavka 2.

1.   Svaka stranka pisanim putem obavješćuje drugu stranku u roku od dva kalendarska dana o ozbiljnoj ili značajnoj opasnosti za život ili zdravlje ljudi, životinja ili bilja, između ostalog o izvanrednim situacijama s hranom.

2.   Ako je stranka ozbiljno zabrinuta zbog opasnosti za zdravlje ljudi, životinja ili bilja, koja utječe na robu kojom se trguje, na zahtjev se održavaju savjetovanja o toj situaciji, što je prije moguće. U tom slučaju, svaka stranka nastoji pravovremeno dostaviti sve potrebne informacije kako bi izbjeglo narušavanje trgovine.

3.   Savjetovanja iz stavka 2. ovog članka mogu se održati putem e-pošte, videokonferencije ili telefonske konferencije. Stranka tražiteljica osigurava izradu zapisnika sa savjetovanja.

1.   U slučaju ozbiljne opasnosti za život ili zdravlje ljudi, životinja ili bilja, stranka uvoznica može bez prethodne obavijesti poduzeti mjere koje su potrebne za zaštitu života ili zdravlja ljudi, životinja ili bilja. Za pošiljke koje se nalaze u prijevozu između stranaka, stranka uvoznica razmatra najprikladnije razmjerno rješenje za izbjegavanje nepotrebnih narušavanja trgovine.

2.   Stranka koja poduzima mjere obavješćuje drugu stranku o tome što prije, a u svakom slučaju najkasnije 24 sata nakon donošenja mjere. Bilo koja stranka može zatražiti informacije o sanitarnom i fitosanitarnom stanju ili o svim takvim mjerama koje su donesene. Druga stranka odgovara čim zatražene informacije postanu dostupne.

3.   Na zahtjev bilo koje stranke i u skladu s odredbama članka 5.12. (Savjetovanja), stranke održavaju savjetovanja o situaciji u roku od 15 kalendarskih dana od obavijesti. Ta se savjetovanja održavaju radi izbjegavanja nepotrebnih narušavanja trgovine. Stranke mogu razmotriti mogućnosti za olakšavanje provedbe ili zamjene mjera.

1.   Stranke mogu priznati istovjetnost pojedinačne mjere, skupine mjera ili sustava koji se primjenjuju na sektor ili na dio sektora u skladu sa stavcima od 4. do 7. Priznavanje istovjetnosti primjenjuje se na trgovinu životinjama i životinjskim proizvodima te biljem i biljnim proizvodima između stranaka ili na povezane proizvode prema potrebi.

2.   Ako istovjetnost nije bila priznata, trgovina se odvija u skladu s uvjetima koje zahtijeva stranka uvoznica kako bi ostvarila svoju odgovarajuću razinu zaštite.

3.   Priznavanje istovjetnosti zahtijeva ocjenu i prihvaćanje:

4.   Pri ocjenama stranke uzimaju u obzir već stečeno iskustvo.

5.   Stranka uvoznica prihvaća sanitarnu ili fitosanitarnu mjeru stranke izvoznice kao istovjetnu ako stranka izvoznica objektivno pokaže da se njezinom mjerom ostvaruje odgovarajuća razina zaštite stranke uvoznice. Za te se potrebe stranci uvoznici na zahtjev daje pristup za inspekciju, ispitivanje i druge odgovarajuće postupke.

6.   Stranke će prilikom priznavanja istovjetnosti uzeti u obzir smjernice Codexa Alimentariusa, OIE-a, IPPC-a i Odbora za SPS WTO-a.

7.   Nadalje, ako je priznata istovjetnost, stranke se mogu dogovoriti oko pojednostavnjenog modela za službene sanitarne ili fitosanitarne potvrde koje su nužne za svaku pošiljku životinja ili životinjskih proizvoda, bilja ili biljnih proizvoda ili drugih povezanih proizvoda namijenjenih za uvoz.

1.   Odbor za sanitarne i fitosanitarne mjere (dalje u tekstu „Odbor za SPS”), osnovan u skladu s člankom 16.2 (Posebni odbori), uključuje predstavnike nadležnih tijela stranaka.

2.   Odbor za SPS sastaje se u roku od godine dana od stupanja na snagu ovog Sporazuma. Nakon toga se sastaje najmanje jednom godišnje ili u skladu s dogovorom stranaka. Odbor za SPS na svom prvom sastanku utvrđuje svoj poslovnik. Sastaje se osobno, putem telefonske konferencije, videokonferencije ili na nekih drugi način, u skladu s dogovorom stranaka.

3.   Odbor za SPS može se dogovoriti o tome da uspostavi tehničke radne skupine koje se sastoje od stručnjaka stranaka, koje utvrđuju i rješavaju tehničke i znanstvene probleme koji proizlaze iz ovog poglavlja i istražuje mogućnosti za daljnju suradnju u pogledu pitanja povezanih sa SPS-om od obostranog interesa. Ako je potrebno dodatno stručno znanje, u radu tehničke radne skupine mogu sudjelovati osobe koje nisu predstavnici stranaka.

4.   Odbor za SPS može rješavati sva pitanja koja su povezana s djelotvornim funkcioniranjem ovog poglavlja. On posebno ima sljedeće odgovornosti i funkcije:

5.   U okviru Odbora za SPS razmjenjuju se informacije, stručnost i iskustvo u području dobrobiti životinja radi promicanja suradnje između stranaka u tom području.

6.   Stranke mogu, odlukom Odbora za SPS, donijeti preporuke i odluke u vezi s odobravanjem uvoza, razmjene informacija, transparentnosti, priznavanja regionalizacije, istovjetnosti i alternativnih mjera te drugih pitanja iz stavaka 4. i 5.

1.   Ako stranka smatra da je mjera druge stranke protivna ili bi mogla biti protivna obvezama iz ovog poglavlja i smatra da ona uzrokuje ili bi mogla uzrokovati neopravdno narušavanje trgovine, ona može zatražiti tehnička savjetovanja u okviru Odbora za SPS s ciljem postizanja obostrano prihvatljivih rješenja. Nadležna tijela navedena u Prilogu 5-A olakšavaju održavanje tih savjetovanja.

2.   Tehnička savjetovanja u okviru Odbora za SPS smatraju se zaključenima u roku od 30 dana od dana podnošenja zahtjeva za tehnička savjetovanja, osim ako se stranke koje sudjeluju u savjetovanju dogovore da će nastaviti sa savjetovanjima. Tehnička savjetovanja mogu se obavljati putem telefonskih konferencija, videokonferencije ili nekog drugog mehanizma o kojem se stranke dogovore.

1.   Stranke prepoznaju važnost pitanja povezanih s carinama i olakšavanjem trgovine u razvijajućem globalnom trgovinskom okruženju. Stranke su suglasne jačati suradnju u tom području kako bi osigurale da relevantno zakonodavstvo i postupci te upravni kapaciteti njihovih uprava ostvaruju ciljeve promicanja olakšavanja trgovine osiguravajući pritom djelotvorne carinske kontrole.

2.   U tu svrhu, stranke su suglasne da zakonodavstvo mora biti nediskriminirajuće i da se carinski postupci moraju temeljiti na uporabi suvremenih metoda i djelotvornih kontrola za borbu protiv prijevare i zaštitu legitimne trgovine.

3.   Stranke potvrđuju da se ni na koji način ne smiju ugroziti legitimni ciljevi javne politike, između ostalih oni koji se odnose na sigurnost i sprečavanje prijevara.

1.   Stranke su suglasne da se njihove carinske odredbe i postupci temelje na:

2.   U svrhu unapređenja načina rada, kao i osiguranja nediskriminacije, transparentnosti, učinkovitosti, integriteta i odgovornosti postupaka stranke:

1.   Stranke surađuju na carinskim pitanjima između nadležnih tijela kako bi osigurale ostvarenje ciljeva navedenih u članku 6.1. (Ciljevi).

2.   U svrhu jačanja suradnje na carinskim pitanjima, stranke, između ostalog:

1.   Svaka stranka osigurava olakšavanje i djelotvornu kontrolu operacija pretovara i kretanja u provozu kroz svoje područje.

2.   Stranke promiču i provode regionalne aranžamane o provozu s ciljem olakšavanja trgovine.

3.   Stranke osiguravaju suradnju i koordinaciju između svih uključenih nadležnih tijela i agencija na njihovim područjima kako bi olakšale promet u provozu.

1.   Svaka stranka uspostavlja pojednostavnjene postupke za uvoz i izvoz koji su transparentni i učinkoviti, radi smanjenja troškova i povećanja predvidljivosti gospodarskih subjekata, između ostalog malih i srednjih poduzeća. Lakši pristup jednostavnijim carinskim postupcima osigurava se i ovlaštenim trgovcima u skladu s objektivnim i nediskriminatornim ciljevima.

2.   Jedinstvena carinska deklaracija ili njezina elektronička inačica koriste se u svrhu ispunjavanja formalnosti potrebnih za uključivanje robe u carinski postupak.

3.   Stranke primjenjuju suvremene carinske metode, uključujući ocjenu rizika i metode revizije nakon carinjenja, radi pojednostavnjenja i olakšavanja ulaska i puštanja robe.

4.   Stranke promiču progresivan razvoj i uporabu sustava, između ostalog onih utemeljenih na informacijskoj tehnologiji, radi olakšavanja elektroničke razmjene podataka među trgovcima, carinskim tijelima i drugim povezanim agencijama.

1.   Pristojbe i naknade određuju se samo za usluge pružene u vezi s predmetnim uvozom ili izvozom i za bilo koju formalnost koja je potrebna za taj izvoz ili uvoz. One ne smiju premašivati približni trošak pružene usluge i ne smiju se izračunavati na osnovi ad valorem.

2.   Informacije o pristojbama i naknadama objavljuju se putem službeno određenog medija, što može uključivati internet. Te informacije moraju uključivati razlog za naplatu pristojbe ili naknade, nadležno tijelo, pristojbu ili naknadu koja se naplaćuje te vrijeme i način plaćanja.

3.   Nove ili izmijenjene pristojbe i naknade ne smiju se naplaćivati dok ne budu objavljene i dostupne informacije u skladu sa stavkom 2.

1.   Stranke utvrđuju carinsku vrijednost robe u skladu sa Sporazumom o carinskoj vrijednosti.

2.   Stranke surađuju s ciljem zauzimanja zajedničkog pristupa pitanjima u vezi s određivanjem carinske vrijednosti.

1.   Svaka stranka svoje postupke pregledavanja i puštanja te svoje postupke provjere nakon ulaska temelji na načelima procjene rizika i obavljanju revizija, a ne provodi sveobuhvatan pregled svake pošiljke radi osiguravanja usklađenosti sa svim zahtjevima u pogledu uvoza.

2.   Stranke su suglasne donijeti i primjenjivati svoje zahtjeve u pogledu nadzora i postupaka na uvoz, izvoz, provoz i pretovar robe na temelju načela upravljanja rizicima koja se primjenjuju kako bi se mjere za osiguravanje usklađenosti usmjerile na transakcije kojima je potrebno posvetiti pozornost.

1.   Svaka stranka osigurava djelotvorne, brze, nediskriminatorne i lako dostupne postupke kojima se jamči pravo na žalbu protiv administrativnih postupaka, presuda i odluka carinskih i drugih nadležnih tijela koje utječu na uvoz ili izvoz robe ili koje utječu na robu u provozu.

2.   Žalbeni postupci mogu uključivati administrativno preispitivanje od strane nadzornog tijela i sudsko preispitivanje odluka donesenih na administrativnoj razini u skladu sa zakonodavstvom stranaka.

1.   Svaka stranka objavljuje, ili na neki drugi način stavlja na raspolaganje, uključujući elektroničkim putem, svoje zakonodavstvo, propise, i administrativne postupke i druge zahtjeve u vezi s carinom i olakšavanjem trgovine.

2.   Svaka stranka određuje ili održava jednu ili više točaka za upite ili informiranje radi odgovaranja na upite zainteresiranih osoba u vezi s carinama i olakšavanjem trgovine.

1.   Odbor za carine osnovan člankom 16.2. (Specijalizirani odbori) sastoji se od predstavnika carinskih i drugih nadležnih tijela stranaka. Odbor za carine osigurava odgovarajuće funkcioniranje ovog poglavlja, Protokola 1. i svih dodatnih odredaba koje se odnose na carine o kojima se stranke mogu dogovoriti. Stranke u Odboru za carine mogu preispitati sva pitanja koja se pojave u okviru Odbora i donositi odluke o njima.

2.   Stranke u okviru Odbora za carine mogu donositi preporuke i odluke o uzajamnom priznavanju metoda upravljanja rizikom, standarda rizika, sigurnosnih kontrola i programa trgovinskog partnerstva, između ostalog o aspektima kao što su prijenos podataka i obostrano dogovorene pogodnosti i drugim pitanjima obuhvaćenima stavkom 1.

3.   Stranke se mogu dogovoriti o tome da održavaju ad hoc sastanke o carinskim pitanjima, između ostalog o pravilima o podrijetlu i dodatnim odredbama u vezi s carinama koje su dogovorene između stranaka. Ako je to potrebno, one mogu uspostaviti i podskupine za posebna pitanja.

1.   Ovo se poglavlje primjenjuje na mjere koje bi mogle utjecati na trgovinu i ulaganja između stranaka u vezi sa proizvodnjom energije iz obnovljivih i održivih nefosilnih izvora, u prvom redu vjetra, suca, aerotermalne, geotermalne, hidrotermalne i oceanske energije, hidroenergije, biomase, otpadnih plinova, postrojenja za obradu otpada i bioplinova, ali se ne primjenjuje na proizvode iz kojih se proizvodi energija.

2.   Ovo se poglavlje ne primjenjuje na projekte za razvoj i istraživanje niti na demonstracijske projekte koji se provode u nekomercijalne svrhe.

3.   Ovim se poglavljem ne dovode u pitanje primjena, mutatis mutandis, drugih mjerodavnih odredaba ovog Sporazuma, uključujući sve iznimke, rezerve ili ograničenja od tih odredaba u odnosu na mjere iz stavka 1. Radi veće sigurnosti vrijedi sljedeće: u slučaju neusklađenosti između ovog poglavlja i svih ostalih odredaba ovog Sporazuma ostale odredbe ovog Sporazuma imaju prednost.

1.   Ako u vezi s proizvodima za proizvodnju energije iz obnovljivih i održivih nefosilnih izvora postoje regionalne ili međunarodne norme, stranke koriste te norme, ili mjerodavne dijelove tih normi, kao osnovu za tehničke propise, osim ako bi takve međunarodne norme ili njihovi mjerodavni dijelovi bili neučinkovita ili neprikladna sredstva za ispunjenje legitimnih ciljeva. Za potrebe primjene ovog stavka, Međunarodna organizacija za normizaciju (dalje u tekstu „ISO”) i Međunarodna elektrotehnička komisija (dalje u tekstu „IEC”) smatraju se posebno važnim međunarodnim normizacijskim tijelima.

2.   Ako je to prikladno, stranke navode tehničke propise na temelju zahtjeva u pogledu proizvoda u smislu učinkovitosti, posebno okolišne učinkovitosti, a ne u smislu dizajna ili opisnih značajki.

3.   U odnosu na proizvode iz poglavlja 84. Harmoniziranog sustava (osim 8401) te iz HS 850231 i 854140:

Radi veće sigurnosti vrijedi sljedeće: ovim se stavkom ne dovodi u pitanje primjena, od strane bilo koje od stranaka, zahtjeva koji nisu povezani s proizvodima iz ovog stavka, kao što su zakoni o prostornom planiranju ili zakoni o gradnji.

1.   Na ovo se poglavlje primjenjuju iznimke predviđene u članku 2.14. (Opće iznimke), članku 8.62. (Opće iznimke), članku 9.3. (Sigurnosne i opće iznimke) i, radi veće sigurnosti, mjerodavne odredbe šesnaestog poglavlja (Institucionalne, opće i završne odredbe).

2.   Radi veće sigurnosti vrijedi sljedeće: podložno zahtjevu da se takve mjere ne primjenjuju na način koji bi predstavljao sredstvo arbitrarne ili neopravdane diskriminacije između proizvoda stranaka, njihovih pružatelja usluga ili njihovih ulagača ako postoje isti uvjeti ili prikriveno ograničenje trgovine i ulaganja između stranaka, ništa u ovom poglavlju ne smije se tumačiti kao sprečavanje stranke da donosi ili izvršava mjere koje su nužne za siguran rad predmetnih energetskih mreža, ili sigurnost opskrbe energijom.

1.   Stranke surađuju i razmjenjuju informacije o pitanjima koja su važna za provedbu ovog poglavlja u okviru Odbora za trgovinu osnovanog u skladu s člankom 16.1. (Odbor za trgovinu). Stranke mogu, odlukom Odbora za trgovinu, u tu svrhu donijeti odgovarajuće provedbene mjere i u skladu s tim ažurirati ovo poglavlje.

2.   Suradnja može uključivati:

1.   Stranke, potvrđujući svoje obveze na temelju Sporazuma o WTO-u, utvrđuju potrebne aranžmane za postupnu recipročnu liberalizaciju trgovine uslugama, poslovnog nastana i elektroničke trgovine.

2.   Osim ako je predviđeno drugačije:

3.   Svaka stranka zadržava pravo urediti i uvesti nove propise kako bi ispunila legitimne ciljeve politike na način koji je u skladu s ovim poglavljem.

4.   Ovo se poglavlje ne primjenjuje na mjere koje utječu na fizičke osobe koje traže pristup tržištu rada stranke niti se primjenjuje na mjere koje se odnose na državljanstvo, boravište ili trajno zapošljavanje. Ničim u ovom poglavlju ne sprečava se stranku da primijeni mjere kako bi uredila ulazak fizičkih osoba druge stranke na svoje područje ili njihov privremeni boravak na svojem području, uključujući mjere koje su potrebne radi zaštite nepovredivosti njezinih granica i osiguravanja uređenog kretanja fizičkih osoba preko tih granica, pod uvjetom da se te mjere ne primjenjuju na način kojim se poništavaju ili umanjuju koristi (4) koje druga stranka ima prema uvjetima ovog poglavlja.

1.   U pogledu pristupa tržištu putem prekograničnog pružanja usluga, svaka stranka uslugama i pružateljima usluga druge stranke odobrava tretman koji nije nepovoljniji od onog predviđenog pod odredbama, ograničenjima i uvjetima koji su dogovoreni i navedeni u njezinu Rasporedu posebnih obveza.

2.   U sektorima u kojima su preuzete obveze u vezi s pristupom tržištu, mjere koje svaka stranka ne smije donositi niti provoditi bilo na razini regionalne potpodjele ili na razini svojeg cjelokupnog područja, osim ako je drugačije navedeno u njezinu Rasporedu posebnih obveza, određene su kao:

1.   U sektorima navedenima u njezinu Rasporedu posebnih obveza, a ovisno o svim uvjetima i odredbama utvrđenima u njemu, svaka stranka uslugama i pružateljima usluga druge stranke, u odnosu na sve mjere koje utječu na prekogranično pružanje usluga, odobrava tretman koji nije nepovoljniji od onog koji ona odobrava vlastitim sličnim uslugama i vlastitim sličnim pružateljima usluga.

2.   Stranka može ispuniti zahtjev iz stavka 1. tako da uslugama i pružateljima usluga druge stranke odobri tretman koji je formalno jednak tretmanu koji odobrava vlastitim sličnim uslugama i pružateljima usluga ili koji se formalno razlikuje od njega.

3.   Formalno jednak tretman ili formalno različit tretman smatra se manje povoljnim ako se njime mijenjaju uvjeti tržišnog natjecanja u korist usluga ili pružatelja usluga jedne stranke u usporedbi sa sličnim uslugama ili pružateljima usluga druge stranke.

4.   Specifične obveze preuzete na temelju ovog članka ne tumače se tako da se od stranke zahtijeva da nadoknadi bilo kakav unutarnji konkurentski nepovoljniji položaj koji je posljedica stranog podrijetla odgovarajućih usluga ili pružatelja usluga.

1.   Sektori koje je stranka liberalizirala u skladu s ovim odjeljkom i ograničenja pristupa tržištu i nacionalnog tretmana utvrđena u obliku rezervi, koja se primjenjuju na usluge i pružatelje usluga druge stranke u tim sektorima navedeni su u Rasporedu posebnih obveza dotične stranke.

2.   Nijedna stranka ne smije donositi nove ili više diskriminirajuće mjere u vezi s uslugama ili pružateljima usluga druge stranke u odnosu na posebne obveze preuzete u skladu sa stavkom 1.

1.   U vezi s pristupom tržištu putem poslovnog nastana, svaka stranka poslovnim jedinicama i poduzetnicima druge stranke osigurava tretman koji nije nepovoljniji od tretmana predviđenog pod odredbama, ograničenjima i uvjetima koji su dogovoreni i navedeni u njezinu Rasporedu posebnih obveza.

2.   U sektorima u kojima su preuzete obveze u vezi s pristupom tržištu, mjere koje svaka stranka ne smije donositi niti provoditi bilo na razini regionalne potpodjele ili na razini svojeg cjelokupnog područja, osim ako je drugačije navedeno u njezinu Rasporedu posebnih obveza, određene su kao:

1.   U sektorima upisanima u njezin Raspored posebnih obveza i u skladu s uvjetima i kvalifikacijama utvrđenima u tom rasporedu, u vezi sa svim mjerama koje utječu na poslovni nastan (16), svaka stranka poslovnim jedinicama i poduzetnicima druge stranke osigurava tretman koji nije nepovoljniji od tretmana koji odobrava svojim sličnim poslovnim jedinicama i poduzetnicima.

2.   Stranka može ispuniti zahtjev iz stavka 1. time što poslovnim jedinicama i poduzetnicima druge stranke odobrava tretman koji je formalno jednak ili koji je formalno različit od onoga koji odobrava svojim sličnim poslovnim jedinicama i poduzetnicima.

3.   Formalno jednak tretman ili formalno različit tretman smatra se manje povoljnim ako se njime mijenjaju uvjeti tržišnog natjecanja u korist poslovnih jedinica i poduzetnika jedne stranke u usporedbi sa sličnim poslovnim jedinicama i poduzetnicima druge stranke.

4.   Specifične obveze preuzete na temelju ovog članka ne tumače se tako da se od stranke zahtijeva da nadoknadi bilo kakav unutarnji konkurentski nepovoljniji položaj koji je posljedica stranog podrijetla odgovarajući poslovnih jedinica ili poduzetnika.

1.   Sektori koje je stranka liberalizirala u skladu s ovim odjeljkom i ograničenja pristupa tržištu i nacionalnog tretmana utvrđena u obliku rezervi, koja se primjenjuju na poslovne jedinice i poduzetnike druge stranke u tim sektorima navedeni su u Rasporedu posebnih obveza prethodne stranke.

2.   Nijedna stranka ne smije donositi nove ili više diskriminirajuće mjere u vezi s poslovnim jedinicama i poduzetnicima druge stranke u odnosu na posebne obveze preuzete u skladu sa stavkom 1.

1.   Ovaj se odjeljak primjenjuje na mjere stranaka u vezi s ulaskom i privremenim boravkom na njihovim područjima ključnog osoblja, diplomiranih vježbenika i prodavatelja poslovnih usluga u skladu s člankom 8.1. (Cilj i područje primjene) stavkom 4.

2.   Za potrebe ovog odjeljka:

1.   Za svaki sektor koji je liberaliziran u skladu s odjeljkom C (Poslovni nastan) i podložno eventualnim rezervama navedenima u njezinu Rasporedu posebnih obveza, svaka stranka dopušta poduzetnicima druge stranke da u svojim poslovnim jedinicama privremeno zapošljavaju fizičke osobe te druge stranke, pod uvjetom da su ti zaposlenici ključno osoblje ili diplomirani vježbenici kako su definirani u članku 8.13. (Područje primjene i definicije). Privremeni ulazak i boravak dopušta se na razdoblje do tri godine za osobe premještene unutar poduzeća, 90 dana u razdoblju od 12 mjeseci za poslovne posjetitelje za potrebe poslovne jedinice i godinu dana za diplomirane vježbenike. Za osobe premještene unutar poduzeća to se razdoblje može produžiti za još dvije dodatne godine, podložno domaćem pravu. (18)

2.   Za svaki sektor koji je liberaliziran u skladu s odjeljkom C (Poslovni nastan), mjere koje stranka ne smije zadržati niti donijeti, osim ako je drugačije navedeno u njezinu Rasporedu posebnih obveza, definirane su kao ograničenja ukupnog broja fizičkih osoba koje poduzetnik može premjestiti kao ključno osoblje ili diplomirane vježbenike u određeni sektor u obliku brojčanih kvota ili zahtjeva za provjerom gospodarskih potreba i kao diskriminatorna ograničenja.

1.   Ničim u ovom članku ne sprečava se stranku da od fizičkih osoba zahtijeva posjedovanje nužnih kvalifikacija i/ili radnog iskustva koji su predviđeni za predmetno područje djelatnosti na području na kojem se usluga pruža.

2.   Stranke potiču relevantna stručna tijela na svojim područjima da izrade i dostave zajedničku preporuku o uzajamnom priznavanju Odboru za trgovinu uslugama, ulaganja i javnu nabavu koji je osnovan u skladu s člankom 16.2. (Specijalizirani odbori). Takva preporuka mora se potkrijepiti dokazima o:

3.   Nakon primitka zajedničke preporuke Odbor za trgovinu uslugama, ulaganja i javne nabave u razumnom roku preispituje zajedničku preporuku kako bi utvrdio je li ona u skladu s ovim Sporazumom.

4.   Ako se na temelju informacija predviđenih u stavku 2. utvrdi da je preporuka u skladu s ovim Sporazumom, stranke poduzimaju potrebne korake, putem svojih nadležnih tijela ili ovlaštenih predstavnika, kako bi dogovorile Sporazum o uzajamnom priznavanju.

1.   Ovaj se pododjeljak primjenjuje na mjere stranaka u vezi sa zahtjevima koji se odnose na izdavanje dozvola i postupcima izdavanja dozvola ili zahtjevima i postupcima u vezi s kvalifikacijama koji utječu na:

2.   Ovaj se pododjeljak primjenjuje samo na sektore u kojima je stranka preuzela posebne obveze i u mjeri u kojoj se primjenjuju te posebne obveze.

3.   Ovaj se pododjeljak ne primjenjuje u mjeri u kojoj mjere predstavljaju ograničenja kako je predviđeno u člancima 8.5. (Pristup tržištu) i 8.10. (Pristup tržištu) ili u člancima 8.6. (Nacionalni tretman) i 8.11. (Nacionalni tretman).

4.   Za potrebe ovog pododjeljka:

1.   Svaka stranka osigurava da se mjere koje se odnose na zahtjeve u vezi s izdavanjem dozvola i postupcima izdavanja dozvola kao i na zahtjeve i postupke u vezi s kvalifikacijama temelje na kriterijima koji su:

2.   Ovisno o dostupnosti, odobrenje ili dozvola dodjeljuju se čim se, na temelju odgovarajućeg ispitivanja, utvrdi da su ispunjeni uvjeti.

3.   Svaka stranka održava ili osniva sudbene, arbitražne ili upravne tijela ili postupke koji, na zahtjev pogođenog poduzetnika ili pružatelja usluge, osiguravaju hitno preispitivanje upravnih odluka koje utječu na poslovni nastan, prekogranično pružanje usluga ili privremeni boravak fizičkih osoba iz poslovnih razloga te, u slučajevima u kojima je to opravdano, odgovarajuće korektivne mjere. Ako takvi postupci nisu neovisni o tijelu nadležnom za donošenje upravne odluke, stranka osigurava da se postupcima doista osigura objektivno i nepristrano preispitivanje.

Ovaj se stavak ne smije se tumačiti kao da se od stranke zahtijeva uspostavljanje takvih sudova ili postupaka i onda kada to ne bi bilo u skladu s njihovom ustavnom strukturom ili njihovim pravnim sustavom.

1.   Svaka stranka osigurava da su postupci i formalnosti izdavanja dozvola te postupci i formalnosti u vezi kvalifikacijama što jednostavniji te da ne dovode do nepotrebnog kompliciranja ili odgode u pružanju usluge. Sve pristojbe za izdavanje dozvola ili odobrenja (20) koje mogu nastati podnositeljima zahtjeva na temelju zahtjeva trebale bi biti primjerene i ne bi same po sebi trebale ograničavati pružanje usluge.

2.   Svaka stranka osigurava da nadležno tijelo u procesu izdavanja dozvola ili odobrenja primjenjuje postupke i donosi odluke koji su nepristrani u odnosu na sve podnositelje zahtjeva. Nadležno tijelo trebalo bi donositi odluke na neovisan način i ne bi smjelo biti odgovorno pružatelju usluga za kojeg se traži dozvola ili odobrenje.

3.   Ako postoje posebni rokovi za podnošenje zahtjeva, podnositelj zahtjeva mora imati dovoljno vremena za podnošenje zahtjeva. Nadležno tijelo bez odgode započinje s obradom takvih zahtjeva. Ako je to moguće, zahtjevi podneseni u elektroničkom obliku trebali bi se prihvaćati pod istim uvjetima izvornosti kao i zahtjevi na papiru.

4.   Svaka stranka osigurava dovršavanje obrade zahtjeva, uključujući donošenje konačne odluke, u razumnom roku od podnošenja potpunog zahtjeva. Svaka stranka nastoji utvrditi normalan vremenski okvir za obradu zahtjeva.

5.   Ako nadležno tijelo smatra da je zahtjev nepotpun, ono mora, u razumnom roku od primitka tog zahtjeva, obavijestiti podnositelja zahtjeva o tome da je zahtjev nepotpun i, u mjeri u kojoj je to izvedivo, utvrditi koje su dodatne informacije potrebne za nadopunjavanje zahtjeva te pružiti podnositelju zahtjeva priliku za ispravljanje nedostataka.

6.   Ako je to moguće, umjesto izvornih dokumenata trebalo bi prihvaćati ovjerene preslike.

7.   Ako nadležno tijelo odbije zahtjev, ono bez odgode obavješćuje podnositelja zahtjeva o tome pisanim putem. Podnositelj zahtjeva u načelu bi trebao, ako on to zatraži, biti obaviješten i o razlozima odbijanja zahtjeva te o roku u kojem je protiv odluke moguće podnijeti žalbu. Ako je to primjenjivo, podnositelju zahtjeva trebalo bi biti dopušteno da, u razumnom roku, ponovno preda zahtjev.

8.   Svaka stranka osigurava da dozvola ili odobrenje, nakon što su dodijeljeni, počnu proizvoditi učinke bez odgode u skladu s uvjetima koji su u njima utvrđeni.

1.   Stranke su suglasne s dogovorom utvrđenim u sljedećim stavcima u odnosu na računalne usluge koje su liberalizirane u skladu s odjeljkom B (Prekogranično pružanje usluga), odjeljkom C (Poslovni nastan) i odjeljkom D (Privremeni boravak fizičkih osoba u poslovne svrhe).

2.   Stranke su suglasne da CPC (21) 84, šifra Ujedinjenih naroda koja se koristi za opis računalnih i povezanih usluga, obuhvaća sve računalne i povezane usluge. Tehnološki razvoj doveo je do povećanja ponude tih usluga u paketima povezanih usluga koje uključuju neke ili sve osnovne funkcije iz stavka 3. Na primjer, kod usluga poput iznajmljivanja diskovnog prostora na poslužitelju internetskih stranica ili domene, usluge rudarenja podataka (data mining) i umreženih računalnih sustava svaka se sastoji od kombinacije osnovnih funkcija računalnih usluga.

3.   Računalne i povezane usluge, bez obzira na to pružaju li se putem mreže, uključujući internet, obuhvaćaju sve usluge kojima se pruža nešto od navedenog ili bilo koja kombinacija navedenog:

4.   Stranke su suglasne da, u mnogim slučajevima, računalne i povezane usluge omogućuju pružanje drugih usluga (23) i elektroničkim i drugim sredstvima. Međutim, u takvim slučajevima, postoji važna razlika između računalnih i povezanih usluga (npr. iznajmljivanje diskovnog prostora na poslužitelju mrežnih stranica ili aplikacije) i drugih usluga (24) čije pružanje omogućuje računalna i povezana usluga. Druga usluga, neovisno o tome omogućuju li je računalna i povezana usluga, nije obuhvaćena CPC-om 84.

1.   Ovaj se pododjeljak primjenjuje na mjere koje utječu na trgovinu telekomunikacijskim uslugama i u njemu su utvrđena načela regulatornog okvira za telekomunikacijske usluge koje su liberalizirane na temelju odjeljaka od B do D.

2.   Ovaj se pododjeljak ne primjenjuje na mjere koje je stranka donijela ili ih održava u vezi s kabelskom distribucijom ili emitiranjem radijskih ili televizijskih programa.

3.   Ništa se u ovom pododjeljku ne tumači kao da se od stranke:

4.   Svaka stranka određuje, održava, mijenja ili ukida prava i obveze pružatelja usluga predviđene u članku 8.26. (Pristup i korištenje javnih telekomunikacijskih mreža i usluga), članku 8.28. (Međupovezivanje), članku 8.29. (Međupovezivanje s glavnim pružateljima usluga), članku 8.30. (Postupanje glavnih pružatelja usluga), članku 8.32. (Izdvojeni dijelovi mreže), članku 8.33. (Zajedničko korištenje), članku 8.34. (Preprodaja), članku 8.35. (Dijeljenje opreme), članku 8.36. (Pružanje usluga iznajmljenih vodova) i članku 8.38. (Podmorske postaje za uzemljenje kabela) na način koji je u skladu s domaćim pravom i unutarnjim postupcima kojima se uređuje njezino telekomunikacijsko tržište. U slučaju Unije, takvi postupci iziskuju analizu, predviđenu u mjerodavnom zakonodavstvu Unije, relevantnih tržišta proizvoda i usluga koju provode regulatori u Uniji, određivanje pojedinog pružatelja usluga kao pružatelja usluga sa značajnom tržišnom snagom i odluku regulatornih tijela da, na temelju takve analize, odrede, zadrže, izmijene ili ukinu takva prava i obveze.

1.   Svaka stranka osigurava da svi pružatelji usluga druge stranke imaju pristup i koriste sve javne telekomunikacijske mreže i usluge koje se nude na njezinu području ili preko njezinih granica, uključujući privatne iznajmljene vodove, pod razumnim, nediskriminatornim i transparentnim uvjetima, uključujući kako je utvrđeno u stavcima 2. i 3.

2.   Svaka stranka osigurava da je takvim pružateljima usluga dopušteno:

3.   Svaka stranka svim pružateljima usluga druge stranke osigurava mogućnost korištenja javnih telekomunikacijskih mreža i usluga za prijenos informacija unutar njezina područja ili preko njezinih granica, između ostalog za unutarkorporacijske telekomunikacije takvih pružatelja usluga i za pristup informacijama sadržanima u bazama podataka ili drugačije pohranjenima u strojno čitljivom obliku na području bilo koje od stranaka. Nove ili izmijenjene mjere stranke koje značajno utječu na takvu uporabu prijavljuju se drugoj stranci i podliježu savjetovanju.

1.   Svaka stranka osigurava da pružatelj usluga koji je ovlašten pružati javne telekomunikacijske mreže ili usluge ima pravo i obvezu dogovoriti se o međupovezivanju s drugim pružateljima javnih telekomunikacijskih mreža ili usluga. Međupovezivanje bi se trebalo dogovoriti na temelju komercijalnih pregovora između predmetnih stranaka.

2.   Regulatorna tijela osiguravaju da pružatelji usluga koji pribave informacije od drugih poduzeća tijekom procesa pregovaranja o aranžmanima za međusobno povezivanje te informacije rabe samo u svrhu za koju su one dane i da uvijek poštuju povjerljivost informacija koje se prenose ili pohranjuju.

1.   Svaka stranka osigurava da svaki glavni pružatelj usluga na svom području pruža međupovezivanje za prostorije i opremu ponuditeljâ javnih telekomunikacijskih mreža ili usluga druge stranke na bilo kojoj tehnički izvedivoj točki u mreži glavnog ponuditelja. Takvo se međupovezivanje pruža:

2.   Svaka stranka osigurava da glavni pružatelji usluga na njezinu području objave svoje sporazume o međupovezivanju ili standardnu ponudu za međupovezivanje.

3.   Postupci koji se primjenjuju na glavnog pružatelja usluge u vezi s međupovezivanjem moraju biti javno dostupni.

4.   Ako pružatelji javnih telekomunikacijskih mreža ili usluga ne mogu riješiti sporove u vezi s uvjetima i cijenama prema kojima glavni pružatelj usluge treba pružati uslugu međupovezivanja, oni se obraćaju regulatornom tijelu koje nastoji riješiti sporove u najkraćem mogućem roku, a u svakom slučaju u roku od 180 dana od kada su mu upućeni, s tim da rješavanje složenih sporova može trajati duže od 180 dana.

1.   Svaka stranka može odrediti glavnom pružatelju usluga obveze nediskriminacije u vezi s međupovezivanjem ili pristupom.

2.   Obvezama nediskriminacije posebno se osigurava da glavni pružatelj primjenjuje istovjetne uvjete u istovjetnim okolnostima prema drugim pružateljima usluga koji pružaju istovjetne usluge te da pruži usluge i informacije drugima pod istim uvjetima i iste kakvoće kao za vlastite usluge ili usluge svojih podružnica ili partnera.

1.   Svaka stranka određuje glavnim pružateljima usluga obvezu ispunjavanja razumnih zahtjeva za pristup i korištenje određenih dijelova mreže i povezane opreme u bilo kojoj tehnički izvedivoj točki, na temelju izdvojenosti, pravovremeno i pod uvjetima koji su razumni, transparentni i nediskriminatorni, te posebno:

2.   Kada stranka razmatra obveze iz stavka 1., ona između ostalog može uzeti u obzir sljedeće čimbenike:

1.   Svaka stanka osigurava da glavni pružatelji usluga na njezinu području pravovremeno omogućuju pružateljima javnih telekomunikacijskih mreža ili usluga zajedničko korištenje opreme potrebne za međupovezivanje ili pristup izdvojenim dijelovima mreže pod uvjetima koji su razumni i nediskriminatorni.

2.   Svaka stranka može odrediti u skladu sa svojim domaćim pravom mjesta na kojima zahtijeva od glavnih pružatelja usluga na svome području da omoguće zajedničko korištenje iz stavka 1.

1.   Svaka stranka može, uzimajući u obzir načelo proporcionalnosti, odrediti glavnom pružatelju usluga koji ima pravo postaviti opremu na objekte u javnom ili privatnom vlasništvu te ispod ili iznad tih objekata obvezu dijeljenja te opreme ili objekata, između ostalog zgrada, ulaza u zgrade, kablova u zgradama, stupova, antena, tornjeva i drugih pomoćnih konstrukcija, stupova, kabelskih kanala vodova, šahtova i ormarića.

2.   Svaka stranka može u skladu s domaćim pravom odrediti opremu kojoj glavni pružatelji usluga na njezinu području moraju omogućiti pristup u skladu sa stavkom 1. zbog toga što se takva oprema ne može zamijeniti na isplativ i tehnički izvediv način kako bi se pružila konkurentna usluga.

1.   Svaka stranka osigurava da je njezino telekomunikacijsko regulatorno tijelo neovisno o svim pružateljima javnih telekomunikacijskih mreža ili usluga ili telekomunikacijske opreme i da im nije odgovorno. U tu svrhu, svaka stranka osigurava da njezino telekomunikacijsko regulatorno tijelo nema financijski interes u takvom pružatelju usluga ili kontrolu nad njim.

2.   Svaka stranka osigurava da su odluke koje donose te postupci koje slijede regulatorna tijela za telekomunikacije pošteni i nepristrani u odnosu na sve sudionike na tržištu i da se donose i provode bez neopravdanog kašnjenja. U tu svrhu svaka stranka osigurava da financijski interes koji ima u pružatelju javnih telekomunikacijskih mreža ili usluga ne utječe na odluke i na postupke njezinog telekomunikacijskog regulatornog tijela.

3.   Ovlasti regulatornih tijela izvršavaju se transparentno u skladu s primjenjivim domaćim pravom.

4.   Regulatorna tijela imaju ovlast osigurati da pružatelji telekomunikacijskih mreža i usluga na njihovim područjima pružaju, odmah i na zahtjev, sve informacije, uključujući financijske informacije, koje su potrebne kako bi se osiguralo obavljanje tih zadaća u skladu s ovim pododjeljkom. Tražene informacije moraju biti u primjerenom razmjeru s obavljanjem zadaća regulatornih tijela te se njima mora postupati u skladu sa zahtjevima povjerljivosti.

5.   Regulatorno tijelo mora imati dovoljne ovlasti za uređivanje sektora. Zadaće koje obavlja regulatorno tijelo objavljuju se u lako dostupnom i jasnom obliku, posebno ako su te zadaće dodijeljene više nego jednom tijelu.

1.   Svaka stranka ima pravo utvrditi vrstu obveza univerzalne usluge koje želi održati.

2.   Takve se obveze neće same po sebi smatrati protivnima tržišnom natjecanju, pod uvjetom da se njima upravlja na transparentan, objektivan, nediskriminirajući i natjecateljski neutralan način te da ne opterećuju više nego što je to potrebno za vrstu univerzalne usluge koju je odredila stranka.

3.   Ako stranka zahtijeva od pružatelja telekomunikacijskih usluga pružanje usluga imenika pretplatnika, ta stranka osigurava da pružatelj usluga prilikom obrade informacija koje su mu dostavili drugi pružatelji takvih telekomunikacijskih usluga primjenjuje načelo nediskriminacije.

1.   Svaka stranka osigurava da su postupci izdavanja dozvola što jednostavniji te da ne dovode do nepotrebnog kompliciranja ili odgode u pružanju usluge.

2.   Ako stranka zahtjeva od pružatelja javnih telekomunikacijskih mreža ili usluga da imaju dozvolu, ta stranka mora učiniti javno dostupnim:

3.   Svaka stranka osigurava da podnositelj zahtjeva, ako to zatraži, dobije razloge za odbijanje izdavanja dozvole u pisanom obliku.

4.   Ako je izdavanje dozvole neopravdano odbijeno, podnositelj zahtjeva za dozvolu može se obratiti žalbenom tijelu.

5.   Sve pristojbe za izdavanje dozvola ili odobrenja (29) koje mogu nastati podnositeljima zahtjeva na temelju zahtjeva trebale bi biti primjerene i ne bi same po sebi trebale ograničavati pružanje usluge.

1.   Svi postupci za dodjelu i uporabu ograničenih resursa, uključujući frekvencije, brojeve i pravo puta, provode se na objektivan, pravovremen, transparentan i nediskriminirajući način. Trenutno stanje dodijeljenih frekvencijskih pojaseva mora biti javno dostupno, ali nije potrebna podrobna identifikacija frekvencija dodijeljenih za određene državne potrebe.

2.   Stranke su suglasne da odluke o dodjeli i raspodjeli spektra i upravljanju frekvencijama nisu mjere koje su same po sebi protivne člancima 8.5. (Pristup tržištu) i 8.10. (Pristup tržištu). U skladu s tim svaka stranka zadržava pravo provoditi svoje politike upravljanja spektrom i frekvencijama, koje mogu utjecati na broj pružatelja javnih telekomunikacijskih usluga, pod uvjetom da se to čini na način koji je u skladu s ovim poglavljem. Stranke zadržavaju pravo dodijeliti frekvencijske pojaseve na način kojim se uzimaju u obzir postojeće i buduće potrebe.

1.   Svaka stranka osigurava da njezino regulatorno tijelo za telekomunikacije ima odgovarajuće postupke i ovlast za izvršavanje domaćih mjera u vezi s obvezama iz ovog pododjeljka. Takvi postupci i ovlasti uključuju mogućnost određivanja pravovremenih, razmjernih i učinkovitih sankcija i mogućnost izmjene, suspenzije i ukidanja dozvola.

2.   Kada glavni pružatelj usluga odbija primjenu prava i obveza predviđenih u članku 8.29. (Međupovezivanje s glavnim pružateljima), članku 8.30. (Postupanje glavnih pružatelja), članku 8.31. (Mjere za zaštitu tržišnog natjecanja glavnih pružatelja), članku 8.32. (Izdvojeni dijelovi mreže), članku 8.33. (Zajedničko korištenje); članku 8.34. (Preprodaja), članku 8.35. (Dijeljenje opreme) ili članku 8.36. (Pružanje usluge izdvojenih vodova), pružatelj usluge tražitelj može tražiti intervenciju regulatornog tijela koje donosi, u skladu s domaćim pravom, obvezujuću odluku u najkraćem mogućem roku, a u svakom slučaju u razumnom roku.

1.   Svaka stranka osigurava da se pružatelji javnih telekomunikacijskih mreža ili usluga druge stranke mogu pravovremeno obratiti telekomunikacijskom regulatornom tijelu ili drugom mjerodavnom tijelu za rješavanje sporova koji nastaju u okviru domaćih mjera koje se odnose na predmet utvrđen u ovom pododjeljku.

2.   Svaka stranka osigurava da se pružatelj javnih telekomunikacijskih mreža ili usluga druge stranke na kojeg utječe odluka telekomunikacijskog regulatornog tijela prvonavedene stranke može žaliti na tu odluku sudskom ili upravnom tijelu koje je neovisno o uključenim stranama.

3.   Ako žalbeno tijelo po naravi nije sudsko tijelo, ono mora navesti razloge za svoju odluku u pisanom obliku i njegovu odluku mora preispitati nepristrano i neovisno sudsko tijelo.

4.   Stranke moraju djelotvorno provoditi odluke žalbenih tijela u skladu s primjenjivim domaćim pravom i unutarnjim postupcima. Žalba ne oslobađa predmetnu stranku od obveze poštovanja odluke regulatornog tijela, osim ako odgovarajuće tijelo obustavi primjenu te regulatorne odluke.

1.   Stranke, potvrđujući brz razvoj industrije telekomunikacijske i informacijske tehnologije, i u domaćem i međunarodnom kontekstu, surađuju na promicanju razvoja takvih usluga radi ostvarivanja najvećih mogućih koristi od uporabe telekomunikacijske i informacijske tehnologije za stranke.

2.   Područja suradnje mogu uključivati sljedeće:

3.   Načini suradnje mogu uključivati sljedeće:

1.   U ovom su pododjeljku navedena načela regulatornog okvira za sve financijske usluge koje su liberalizirane u skladu s odjeljcima B (Prekogranično pružanje usluga), C (Poslovni nastan) i D (Privremeni boravak fizičkih osoba u poslovne svrhe).

2.   Za potrebe ovog pododjeljka:

1.   Ništa u ovom Sporazumu ne tumači se kao da sprečava stranku da donosi ili održava razumne mjere iz bonitetnih razloga, kao što su:

2.   Te mjere ne smiju opterećivati više nego što je potrebno za ostvarenje cilja i ne smiju predstavljati sredstvo arbitrarne ili neopravdane diskriminacije protiv pružatelja financijskih usluga druge stranke u usporedbi s vlastitim sličnim pružateljima financijskih usluga ni prikriveno ograničenje trgovine uslugama.

3.   Ništa se u ovom Sporazumu ne tumači kao da se od stranke zahtijeva otkrivanje informacija koje se odnose na poslove i račune pojedinačnih klijenata ili otkrivanje bilo kakvih povjerljivih ili zaštićenih informacija koje su u vlasništvu javnih subjekata.

4.   Svaka stranka ulaže napore kako bi osigurala provedbu i primjenu na svojem području „Osnovnih načela djelotvorne supervizije banaka” Bazelskog odbora, normi i načela Međunarodnog udruženja osiguravateljnih nadzornih tijela i „Ciljeva i načela uređenja vrijednosnih papira” Međunarodne organizacije komisija za vrijednosne papire i međunarodno dogovorene Norme za transparentnost i razmjenu informacije u porezne svrhe iz Modela konvencije OECD-a o porezima i kapitalu iz 2017.

5.   Podložno članku 8.6. (Nacionalni tretman) i ne dovodeći u pitanje druga sredstva bonitetnog uređivanja prekogranične trgovine financijskim uslugama, stranka može zahtijevati registraciju ili odobrenje pružateljâ prekograničnih financijskih usluga druge stranke i financijskih instrumenata.

1.   Svaka stranka, podložno odgovarajućim mjerama zaštite privatnosti i povjerljivosti, dopušta pružatelju financijskih usluga druge stranke prijenos podataka u elektroničkom ili drugom obliku u svrhu obrade podataka, na njezino područje ili iz njega, ako je takva obrada podataka potrebna za redovno poslovanje pružatelja financijskih usluga.

2.   Svaka stranka donosi ili održava odgovarajuće zaštitne mjere za zaštitu privatnosti i osobnih podataka, uključujući osobne podatke i račune, ako se te zaštitne mjere ne koriste za zaobilaženje odredaba ovog Sporazuma.

1.   Ništa se u ovom poglavlju ne smije tumačiti kao sprečavanje stranke, uključujući njezine javne subjekte, da na svojem području isključivo ona obavlja ili pruža djelatnosti ili usluge koje su dio javnih mirovinskih planova ili zakonskog sustava socijalne sigurnosti, osim ako te djelatnosti mogu obavljati, kako je predviđeno domaćim propisima te stranke, pružatelji financijskih usluga u tržišnom natjecanju s javnim subjektima ili privatnim institucijama.

2.   Ništa u ovom Sporazumu ne primjenjuje se na djelatnosti koje obavlja središnja banka ili monetarno tijelo ili neko drugo javno tijelo u provedbi monetarne ili tečajne politike.

3.   Ništa se u ovom poglavlju ne smije tumačiti kao sprečavanje stranke, uključujući njezine javne subjekte, da na svojem području isključivo ona obavlja ili pruža djelatnosti ili usluge za račun ili uz jamstvo ili uz korištenje financijskih sredstava te stranke ili njezinih javnih subjekata, osim ako je domaćim propisima te stranke predviđeno da te djelatnosti mogu obavljati pružatelji financijskih usluga u tržišnom natjecanju s javnim subjektima ili privatnim institucijama.

1.   U ovom su pododjeljku navedena načela liberalizacije usluga međunarodnog pomorskog prometa u skladu s odjeljcima B (Prekogranično pružanje usluga), C (Poslovni nastan) i D (Privremeni boravak fizičkih osoba u poslovne svrhe).

2.   Za potrebe ovog pododjeljka „međunarodni pomorski promet” uključuje prijevoze od vrata do vrata i multimodalne prijevoze, što znači prijevoz robe uz upotrebu više od jednog načina prijevoza i što uključuje pomorsku dionicu, kada se takav prijevoz odvija na temelju jedinstvene prijevozne isprave i u tu svrhu uključuje pravo na neposredno sklapanje ugovora s pružateljima drugih načina prijevoza.

3.   U odnosu na međunarodni pomorski promet stranke su suglasne osigurati djelotvornu primjenu načelâ neograničenog pristupa teretu na komercijalnoj osnovi, slobode pružanja usluga međunarodnog pomorskog prometa te nacionalnog tretmana u okviru pružanja takvih usluga.

S obzirom na postojeće razine liberalizacije između stranaka u međunarodnom pomorskom prometu:

4.   Pri primjeni navedenih načela stranke:

5.   Svaka stranka pružateljima usluga u međunarodnom pomorskom prometu druge stranke dopušta da imaju poslovnu jedinicu na njezinu području pod uvjetima za osnivanje poslovnog nastana i poslovanje u skladu s uvjetima upisanima u njezin Raspored posebnih obveza.

6.   Stranke pružateljima usluga u međunarodnom pomorskom prometu druge stranke omogućuju, pod razumnim i nediskriminirajućim uvjetima, korištenje sljedećih usluga u luci:

1.   Prepoznajući da se elektroničkom trgovinom povećavaju mogućnosti trgovine u mnogim sektorima, stranke su suglasne da je važno olakšati njezinu uporabu i razvoj te primjenjivost pravila WTO-a na elektroničku trgovinu.

2.   Stranke su suglasne promicati razvoj elektroničke trgovine među strankama, posebno surađujući na pitanjima elektroničke trgovine u skladu s odredbama ovog poglavlja. U tom kontekstu obje bi stranke trebale izbjegavati uvođenje nepotrebnih propisa ili ograničenja elektroničke trgovine.

3.   Stranke prepoznaju važnost slobodnog protoka informacija na internetu i slažu se da to ne bi smjelo utjecati na prava vlasnika intelektualnog vlasništva s obzirom na važnost zaštite prava intelektualnog vlasništva na internetu.

4.   Stranke su suglasne da razvoj elektroničke trgovine mora biti potpuno u skladu s međunarodnim normama za zaštitu podataka kako bi se osiguralo povjerenje korisnika elektroničke trgovine.

1.   Stranke poduzimaju korake s ciljem olakšavanja boljeg razumijevanja uzajamnih okvira za elektroničke potpise te, podložno mjerodavnim domaćim uvjetima i zakonodavstvu, preispituju ostvarivost sklapanja sporazuma o uzajamnom priznavanju elektroničkih potpisa u budućnosti.

2.   Prilikom ostvarivanja ciljeva iz stavka 1., svaka stranka:

1.   Stranke održavaju dijalog o regulatornim pitanjima koja proizlaze iz elektroničke trgovine i koji, između ostalog, uključuje sljedeće teme:

2.   Ova suradnja može biti u obliku razmjene informacija o zakonodavstvima stranaka u tim područjima te o provedbi tih zakonodavstava.

1.   Odbor za trgovinu uslugama, ulaganja i javnu nabavu odgovoran je za djelotvornu provedbu ovog poglavlja i u tu svrhu:

2.   Odgovornosti Odbora za trgovinu uslugama, ulaganja i javnu nabavu u vezi s devetim poglavljem (Javna nabava) utvrđene su u članku 9.19 (Odgovornosti odbora).

1.   Ovo se poglavlje primjenjuje na sve mjere u vezi s obuhvaćenim postupkom javne nabave bez obzira na to provode li se isključivo ili djelomično elektroničkim sredstvima.

2.   Za potrebe ovog poglavlja, „obuhvaćeni postupak javne nabave” znači nabava za državne potrebe:

3.   Osim ako je u prilozima od 9-A do 9-G predviđeno drugačije, ovo se poglavlje ne primjenjuje na:

4.   Svaka stranka u prilozima od 9-A do 9-G navodi sljedeće informacije:

5.   Ako naručitelj, u kontekstu obuhvaćenog postupka javne nabave, zahtijeva od osoba koje nisu navedene u Prilozima od 9-A do 9-C provedbu nabave u skladu s posebnim zahtjevima, na takve se zahtjeve mutatis mutandis primjenjuje članak 9.4. (Opća načela).

6.   Prilikom procjene vrijednosti nabave za potrebe ocjenjivanja je li riječ o obuhvaćenom postupku javne nabave, naručitelj:

7.   Ako pojedinačni zahtjev za nabavu dovede do dodjele više od jednog ugovora, ili do dodjele ugovora u odvojenim dijelovima (dalje u tekstu „ponavljajuće nabave”), izračun najveće procijenjene ukupne vrijednosti temelji se na:

8.   U slučaju nabave iznajmljivanjem, najmom ili najmom uz otkup robe ili usluga, ili nabave bez navedene ukupne cijene, osnova za vrednovanje je sljedeće:

1.   Nijedna odredba ovog poglavlja ne smije tumačiti kao sprečavanje stranke da poduzme bilo koju radnju ili da ne iznosi bilo koje informacije koje smatra potrebnima za zaštitu svojih bitnih sigurnosnih interesa koji se odnose na nabavu oružja, streljiva ili vojnog materijala ili na nabavu koja je neophodna za nacionalnu sigurnost ili nacionalnu obranu.

2.   Podložno zahtjevu da se takve mjere ne primjenjuju na način koji bi predstavljao sredstvo proizvoljne ili neopravdane diskriminacije između stranaka ako prevladavaju isti uvjeti ili prikriveno ograničenje međunarodne trgovine, nijedna odredba ovog poglavlja ne tumači se kao sprečavanje bilo koje stranke da usvoji ili izvrši mjere:

1.   U vezi s bilo kojom mjerom koja se odnosi na obuhvaćeni postupak javne nabave, svaka stranka, između ostalog njezini naručitelji, odmah i bezuvjetno dodjeljuje robi i uslugama druge stranke te ponuditeljima iz druge stranke tretman koji nije nepovoljniji od tretmana koji ta stranka, između ostalog njezini naručitelji, dodjeljuje domaćoj robi, domaćim uslugama i domaćim ponuditeljima.

2.   U vezi s bilo kojom mjerom koja se odnosi na obuhvaćeni postupka javne nabave, stranka ne:

3.   Prilikom provedbe obuhvaćenog postupka javne nabave elektroničkim sredstvima, naručitelji:

4.   Naručitelji provode obuhvaćeni postupak javne nabave na transparentan i nepristran način:

5.   Za potrebe obuhvaćenog postupka javne nabave, nijedna stranka ne smije primjenjivati pravila o podrijetlu na robu ili usluge uvezene iz druge stranke ili koji se pružaju iz druge stranke koja su drugačija od pravila o podrijetlu koja se primjenjuju istovremeno u uobičajenoj trgovini na uvoz ili pružanje iste robe ili istih usluga iz druge stranke.

6.   U pogledu obuhvaćenog postupka javne nabave, stranka, uključujući njezine naručitelje, ne smije zahtijevati, uzimati u obzir, nametati niti provoditi nikakve kompenzacije.

7.   Stavci 1. i 2. ne primjenjuju se na carine i naknade bilo koje vrste koje se naplaćuju na uvoz ili u vezi s uvozom, na način naplate takvih carina i naknada, druge propise ili formalnosti u vezi s uvozom i mjere koje utječu na trgovinu uslugama, osim mjera kojima se uređuje obuhvaćeni postupak javne nabave.

1.   Svaka stranka dužna je:

2.   Svaka stranka u Prilogu 9-H navodi:

3.   Svaka stranka odmah obavješćuje Odbor za trgovinu uslugama, ulaganja i javnu nabavu, osnovan u skladu s člankom 16.2. (Specijalizirani odbori), o svim izmjenama medija za obavijesti navedenih u Prilogu 9-H.

1.   Naručitelj za svaki obuhvaćeni postupka javne nabave objavljuje obavijest o planiranom postupku javne nabave koja mora biti izravno besplatno dostupna elektroničkim putem kroz jednu pristupnu točku, osim u okolnostima opisanima u članku 9.12. (Ograničeni postupak javne nabave). Obavijest o planiranom postupku javne nabave mora ostati dostupna javnosti, barem do isteka razdoblja navedenog u obavijesti. Odgovarajući elektronički medij svaka stranka navodi u svojem odjeljku Priloga 9-H.

2.   Osim ako u ovom Poglavlju nije navedeno drugačije, svaka obavijest o planiranom postupku javne nabave mora sadržavati:

3.   Za svaku planiranu javnu nabavu naručitelj objavljuje sažetak obavijesti koja mora biti dostupna istovremeno kao i obavijest o planiranoj javnoj nabavi, na barem jednom od jezika WTO-a. Obavijest mora sadržavati barem sljedeće informacije:

4.   Naručitelji se potiču da, što je prije moguće u svakoj fiskalnoj godini, elektroničkim sredstvima objave obavijest o budućim planovima nabave (dalje u tekstu „obavijest o planiranoj javnoj nabavi”), koristeći se jedinstvenom pristupnom točku za objavu obavijesti o predviđenim javnim nabavama. Ta obavijest o planiranom postupku javne nabave trebala bi uključivati predmet nabave i planirani datum objave obavijesti o planiranoj javnoj nabavi.

5.   Naručitelji obuhvaćeni Prilozima 9-B ili 9-C mogu koristiti obavijest o planiranoj javnoj nabavi kao obavijest o predviđenoj nabavi pod uvjetom da obavijest o planiranoj nabavi uključuje što više dostupnih informacija iz stavka 2. i izjavu da bi zainteresirani ponuditelji trebali naručitelju izraziti svoj interes za nabavu.

1.   Naručitelji ograničava uvjete sudjelovanja u predmetnoj javnoj nabavi na uvjete koji su nužni za osiguranje da ponuditelj ima pravnu, gospodarsku, tehničku i financijsku sposobnost za sudjelovanje u relevantnoj javnoj nabavi.

2.   Pri utvrđivanju uvjeta za sudjelovanje naručitelj:

3.   Pri ocjenjivanju zadovoljava li ponuditelj uvjete sudjelovanja naručitelji:

4.   Ako postoje popratni dokazi, stranka, uključujući njezine naručitelje, može isključiti ponuditelja zbog:

1.   Svaka stranka, uključujući njezine naručitelje, može imati sustav za registraciju ponuditelja u okviru kojeg se zainteresirani ponuditelji moraju registrirati i dostaviti određene informacije.

2.   Svaka stranka dužna je osigurati da:

3.   Nijedna stranka, uključujući njezine naručitelje, ne smije donijeti niti primjenjivati sustav za registraciju ili kvalifikacijski postupak čiji je cilj ili učinak stvaranje nepotrebnih prepreka za sudjelovanje ponuditelja druge stranke u njezinoj javnoj nabavi.

4.   Ako naručitelj planira koristiti selektivni postupak javne nabave taj naručitelj čini sljedeće:

5.   Naručitelji dopuštaju svim kvalificiranim ponuditeljima da sudjeluju u određenom postupku javne nabave, osim ako naručitelj u obavijesti o predviđenoj javnoj nabavi utvrdi ograničenje broja ponuditelja koji mogu dostaviti ponude i navede kriterije za odabir ograničenog broja ponuditelja. U svakom slučaju, broj ponuditelja koji mogu dostaviti ponudu mora biti dovoljan za osiguranje tržišnog natjecanja bez utjecaja na operativnu učinkovitost sustava javne nabave.

6.   Ako natječajna dokumentacija nije javno dostupna od datuma objave obavijesti iz stavka 4., naručitelj osigurava da su ti dokumenti dostupni u isto vrijeme svim kvalificiranim ponuditeljima koji su odabrani u skladu sa stavkom 5.

7.   Naručitelji mogu imati popis ponuditelja za višestruko korištenje, pod uvjetom da se obavijest kojom se zainteresirani ponuditelji prijavljuju za uključivanje na popis:

8.   Mjere predviđene u stavku 7. uključuju:

9.   Neovisno o stavku 7., ako je popis za višestruko korištenje valjan tri godine ili kraće, naručitelji mogu objaviti obavijest iz stavka 7. samo jednom, na početku razdoblja valjanosti popisa, pod uvjetom da popis:

10.   Naručitelji dopuštaju ponuditeljima da u bilo kojem trenutku zatraže uključivanje na popis za višestruko korištenje i kvalificirane ponuditelje uključuje na popis u razumno kratkom roku.

11.   Ako ponuditelj koji nije uključen na popis za višestruko korištenje dostavi zahtjev za sudjelovanje u postupku javne nabave koji se temelji na popisu za višestruko korištenje i sve potrebne dokumente u roku predviđenom u stavku 2. članka 9.10. (Rokovi), naručitelj preispituje zahtjev. Naručitelj ne isključuje ponuditelja iz postupka javne nabave zbog toga što naručitelj nema dovoljno vremena ispitati zahtjev osim ako, u iznimnim okolnostima, zbog složenosti postupka javne nabave, naručitelj ne može dovršiti ispitivanje zahtjeva u roku koji je određen za podnošenje ponuda.

12.   Naručitelji obuhvaćeni Prilogom 9-C mogu upotrijebiti obavijest kojom se ponuditelje poziva da zatraže uključivanje na popis za višestruko korištenje kao obavijest o predviđenom postupku javne nabave, pod sljedećim uvjetima:

13.   Naručitelji obuhvaćeni Prilogom 9-C mogu dopustiti ponuditelju koji je zatražio uključenje na popis za višestruko korištenje u skladu sa stavkom 10. da sudjeluje u predmetnom postupku javne nabave ako naručitelj ima dovoljno vremena za ispitivanje zadovoljava li ponuditelj uvjete za sudjelovanje.

14.   Naručitelji odmah obavješćuju svakog ponuditelja koji je predao zahtjev za sudjelovanje ili zahtjev za uključenje na popis za višestruko korištenje o odluci naručitelja o zahtjevu.

15.   Ako naručitelj odbije zahtjev ponuditelja za sudjelovanje ili zahtjev za uključenje na popis za višestruko korištenje, više ne priznaje ponuditelja kao kvalificiranog ponuditelja ili ga ukloni s popisa za višestruko korištenje, taj naručitelj o tome odmah obavješćuje ponuditelja i, na zahtjev ponuditelja, dostavlja ponuditelju pisano obrazloženje svoje odluke.

1.   Naručitelji ne smiju izrađivati, donositi ili primjenjivati tehničke specifikacije niti propisivati postupke za ocjenjivanje sukladnosti čiji je cilj ili učinak stvaranje nepotrebnih prepreka za međunarodnu trgovinu.

2.   Kada propisuje tehničke specifikacije za robu ili usluge koji su predmetom nabave, naručitelj, ako je to primjenjivo:

3.   Ako se u tehničkim specifikacijama koristi dizajn ili opisne značajke, naručitelji bi trebali navesti, ako je to primjenjivo, da će razmotriti ponude istovjetne robe ili istovjetnih usluga koje očito ispunjavaju zahtjeve postupka javne nabave na način da u natječajnu dokumentaciju uključe riječi poput „ili istovjetne”.

4.   Naručitelji ne smije propisati tehničke specifikacije kojima se zahtijevaju određeni žig ili marka, patent, autorsko pravo, dizajn, tip, određeno podrijetlo, proizvođač ili ponuditelj ili kojima se na njih upućuje, osim ako ne postoji drugi dovoljno precizan ili razumljiv način za opis zahtjevâ u vezi s javnom nabavom i pod uvjetom da, u takvim slučajevima, naručitelj uključi u natječajnu dokumentaciju riječi poput „ili istovjetne”.

5.   Naručitelji ne smiju tražiti niti prihvaćati, na način koji bi mogao uzrokovati narušavanje tržišnog natjecanja, savjete koji bi se mogli koristiti u izradi ili donošenju tehničke specifikacije za određenu nabavu od osobe koja bi mogla imati komercijalni interes u postupku javne nabave.

6.   Podrazumijeva se da svaka stranka, uključujući njezine naručitelje, može, u skladu s ovim člankom, izraditi, donijeti ili primijeniti tehničke specifikacije za promicanje očuvanja prirodnih resursa ili zaštite okoliša.

7.   Ako naručitelji određuju značajke u vezi s okolišem u smislu zahtjeva u pogledu učinkovitosti ili funkcionalnog zahtjeva, kako je navedeno u stavku 2. točki (a), oni se smiju koristiti detaljnim specifikacijama ili, ako je to potrebno, njihovim dijelovima, kako su definirane ekološkim oznakama u Uniji ili ekološkim oznakama u Singapuru, pod uvjetom da su:

8.   Naručitelji dostavljaju ponuditeljima natječajnu dokumentaciju koja uključuje sve informacije koje su potrebne kako bi ponuditelji mogli pripremiti i dostaviti odgovarajuće ponude. Osim ako to već nije navedeno u obavijesti o predviđenom postupku javne nabave, takva dokumentacija uključuje potpun opis:

9.   Prilikom utvrđivanja datuma za isporuku robe ili pružanje usluga, naručitelji uzimaju u obzir čimbenike kao što su složenost javne nabave, opseg predviđenog podugovaranja i očekivano vrijeme za proizvodnju, ponovnu opskrbu ili prijevoz robe iz točke isporuke ili za pružanje usluga.

10.   Naručitelji mogu odrediti uvjete u pogledu okoliša u vezi s provedbom javne nabave pod uvjetom da su oni u skladu s pravilima utvrđenim u ovom Poglavlju i da su navedeni u obavijesti u predviđenom postupku javne nabave ili u drugoj obavijesti koja se koristi kao obavijest o predviđenom postupku javne nabave (33) ili u natječajnoj dokumentaciji.

11.   Kriteriji za evaluaciju navedeni u obavijesti o predviđenom postupku javne nabave ili u drugoj obavijesti koja se koristi kao obavijest o predviđenom postupku javne nabave ili u natječajnoj dokumentaciji mogu uključivati, između ostalog, cijenu i druge troškovne čimbenike, kvalitetu, tehničku vrijednost, ekološke značajke i rokove isporuke.

12.   Naručitelji odmah:

13.   Ako, prije dodjele ugovora, naručitelj izmijeni kriterije ili zahtjeve utvrđene u obavijesti o planiranom postupku javne nabave ili u drugoj obavijesti koja se koristi kao obavijest o predviđenom postupku javne nabave ili u natječajnoj dokumentaciji koja je dostavljena uključenim ponuditeljima ili izmijeni ili ponovno objavi obavijest ili natječaju dokumentaciju, on pisanim putem dostavlja sve takve izmjene ili izmijenjene ili ponovno objavljene obavijesti ili natječajnu dokumentaciju:

1.   Naručitelji, u skladu sa svojim primjerenim potrebama, daju dovoljno vremena ponuditeljima da se pripreme i predaju zahtjeve za sudjelovanje i odgovarajuće ponude, uzimajući u obzir čimbenike kao što su:

Takva razdoblja, uključujući eventualno produženje razdoblja, ista su za sve zainteresirane ili uključene ponuditelje.

2.   Naručitelji koji koriste selektivni postupak javne nabave utvrđuju da konačni rok za dostavljanje zahtjeva za sudjelovanje, u načelu, ne smije biti kraći od 25 dana od datuma objave obavijesti o predviđenom postupku javne nabave. Ako je zbog hitnosti koju je naručitelj obrazložio taj rok neizvediv, rok se može skratiti na najmanje 10 dana.

3.   Osim ako je tako predviđeno u stavcima 4., 5., 7. i 8., naručitelji kao konačni datum za dostavljanje ponuda određuju najkasnije 40 dana od datuma:

4.   Naručitelji mogu skratiti rok za dostavljanje ponuda iz stavka 3. na najmanje 10 dana ako:

5.   Naručitelji mogu skratiti rok za podnošenje ponuda utvrđen u stavku 3. za pet dana u svakom od sljedećih slučajeva:

6.   Primjena stavka 5. u vezi sa stavkom 4. ne smije ni u kojem slučaju dovesti do skraćenja roka za podnošenje ponuda utvrđenog u stavku 3. na manje od 10 dana od datuma kada je objavljena obavijest o predviđenom postupku javne nabave.

7.   Neovisno o bilo kojoj drugoj odredbi ovog članka, ako naručitelj kupi komercijalnu robu ili usluge, ili njihovu kombinaciju, može skratiti rok za podnošenje ponuda iz stavka 3. na najmanje 13 dana, pod uvjetom da istovremeno elektroničkim putem objavi obavijest o predviđenom postupku javne nabave i natječajnu dokumentaciju. Osim toga, ako naručitelj elektroničkim putem također prihvaća ponude za komercijalnu robu i usluge, on može skratiti rok iz stavka 3. na najmanje 10 dana.

8.   Ako je naručitelj obuhvaćen prilozima 9-B ili 9-C odabrao sve ili ograničen broj kvalificiranih ponuditelja, rok za podnošenje ponuda može se utvrditi dogovorom između naručitelja i odabranih ponuditelja. U slučaju da nema dogovora, rok ne smije biti kraći od 10 dana.

1.   Svaka stranka može predvidjeti da njezini naručitelji mogu pregovarati:

2.   Naručitelji su dužni:

1.   Pod uvjetom da ne koriste ovu odredbu u svrhu izbjegavanja tržišnog natjecanja među ponuditeljima ili na način kojim se diskriminiraju ponuditelji druge stranke ili štite domaći ponuditelji, naručitelji mogu primijeniti ograničeni postupak javne nabave i mogu odabrati ne primijeniti članak 9.6. (Obavijesti), članak 9.7. (Uvjeti sudjelovanja), članak 9.8. (Kvalifikacije ponuditelja), članka 9.9. (Tehničke specifikacije i natječajna dokumentacija) stavke 8. do 13., članak 9.10. (Razdoblja), članak 9.11. (Pregovori), članak 9.13. (Elektroničke dražbe) i članak 9.14. (Postupanje s ponudama i dodjela ugovora) samo u sljedećim okolnostima:

2.   Naručitelji izrađuju pisano izvješće o svakom dodijeljenom ugovoru u skladu sa stavkom 1. U izvješću se navode naziv naručitelja, vrijednost pružene vrste robe ili usluga i izjava u kojoj su navedene okolnosti i uvjeti opisani u stavku 1. kojim se opravdava primjena ograničenog postupka javne nabave.

1.   Naručitelji primaju i otvaraju ponude te postupaju s njima u skladu s postupcima kojima se jamči poštenost i nepristranost postupka nabave i povjerljivost ponuda.

2.   Naručitelji ne smiju kažnjavati ponuditelje čija je ponuda zaprimljena nakon roka za dostavljanje ponuda, ako je kašnjenje isključivo rezultat pogrešnog postupanja naručitelja.

3.   Ako naručitelj ponuditelju pruži mogućnost da ispravi nenamjerne pogreške u postupku između otvaranja ponuda i dodjele ugovora, naručitelj mora pružiti istu mogućnost svim uključenim ponuditeljima.

4.   Kako bi se mogla razmatrati s ciljem dodjele, ponuda mora biti dostavljena u pisanom obliku i, u trenutku otvaranja, mora zadovoljavati bitne zahtjeve navedene u obavijesti i natječajnoj dokumentaciji i mora je dostaviti ponuditelj koji zadovoljava uvjete za sudjelovanje.

5.   Osim ako naručitelj utvrdi da dodjela ugovora nije u javnom interesu, naručitelj dodjeljuje ugovor ponuditelju za kojeg je naručitelj utvrdio da je u mogućnosti ispuniti uvjete ugovora te koji je, isključivo na temelju kriterija evaluacije utvrđenih u obavijestima i natječajnoj dokumentaciji, dostavio:

6.   Ako naručitelj zaprimi ponudu s cijenom koja je neuobičajeno niža od cijena u drugim dostavljenim ponudama, on s ponuditeljem provjerava zadovoljava li ponuditelj uvjete za sudjelovanje i može li ispuniti uvjete iz ugovora i uključuje li cijena dodjelu državnih potpora.

7.   Ako naručitelj utvrdi da je ponuda neuobičajeno niska zbog toga što je ponuditelj primio državne potpore, on ponudu smije odbiti samo zbog tog razloga tek nakon što se savjetovao s ponuditeljem te ako ponuditelj nije u mogućnosti dokazati u dostatnom roku koji je odredio naručitelj da je predmetna potpora dodijeljena u skladu s pravilima utvrđenima u ovom Sporazumu koje se tiču potpora.

8.   Naručitelj ne koristi mogućnosti, ne ukida nabavu niti mijenja dodijeljene ugovore na način kojim se zaobilaze obveze iz ovog poglavlja.

1.   Naručitelji odmah obavješćuju uključene ponuditelje o naručiteljevim odlukama o dodjeli ugovora i, na zahtjev ponuditelja, to čine u pisanom obliku. Podložno članku 9.16. (Otkrivanje informacija) stavcima 2. i 3., naručitelji, na zahtjev, neuspješnom ponuditelju dostavljaju razloge zbog kojih naručitelj nije odabrao njegovu ponudu kao i relativne prednosti ponude uspješnog ponuditelja.

2.   Najkasnije 72 dana nakon dodjele svakog ugovora obuhvaćenog ovim poglavljem naručitelj objavljuje obavijest u odgovarajućem papirnatom ili elektroničkom mediju iz Priloga 9-H. Ako naručitelj objavi obavijest samo elektroničkim putem, te informacije moraju biti lako dostupne tijekom primjereno dugog razdoblja. Obavijest mora uključivati barem sljedeće podatke:

3.   Svaki naručitelj čuva u razdoblju od najmanje tri godine od datuma dodjele ugovora:

4.   Svaka stranka suglasna je priopćiti drugoj stranci dostupne i usporedive statističke podatke koji se odnose na postupak javne nabave obuhvaćen ovim poglavljem.

1.   Na zahtjev jedne stranke, druga stranka odmah dostavlja sve informacije koje su potrebne za utvrđivanje je li postupak javne nabave proveden na pravedan i nepristran način i u skladu s ovim Poglavljem, uključujući informacije o značajkama i relativnim prednostima uspješne ponude. Ako bi objava informacija ugrozila tržišno natjecanje u budućim natječajima, stranka koja dobiva informacije ne otkriva te informacije niti jednom ponuditelju, osim nakon savjetovanja i uz suglasnost stranke koja je dostavila informacije.

2.   Neovisno o bilo kojoj drugoj odredbi ovog poglavlja, stranka, uključujući njezine naručitelje, ne smije nijednom određenom ponuditelju dostaviti informacije koje bi mogle ugroziti pošteno tržišno natjecanje među ponuditeljima.

3.   Ništa u ovom poglavlju ne smije se tumačiti kao da se od stranke, uključujući njezine naručitelje, vlasti i revizijska tijela, zahtijeva otkrivanje povjerljivih informacija ako bi:

1.   Svaka stranka uspostavlja pravovremene, djelotvorne, transparentne i nediskriminatorne upravne ili sudske postupke preispitivanja u okviru kojih ponuditelj može podnijeti prigovor s obzirom na:

u kontekstu obuhvaćenog postupka javne nabave u kojoj ponuditelj ima ili je imao interes. U svakom slučaju, svaka stranka osigurava da tijelo zaduženo za preispitivanje, na temelju prigovora koji je podnio ponuditelj, može preispitati odluke koje su donijeli njihovi naručitelji u vezi s tim je li određena nabava dio javne nabave obuhvaćene ovim poglavljem.

Postupovna pravila za sva prigovore moraju biti u pisanom obliku i moraju biti objavljena elektroničkim putem ili na papiru.

2.   U slučaju pritužbe ponuditelja, da je u kontekstu obuhvaćenog postupka javne nabave u kojem ponuditelj ima, ili je imao, interes, došlo do kršenja ili neusklađenosti kako je navedeno u stavku 1., stranka naručitelja koji provodi postupak javne nabave potiče naručitelja i ponuditelja da pokušaju pronaći rješenje za pritužbu putem savjetovanja. Naručitelj nepristrano i pravovremeno razmatra takve pritužbe na način kojim se ne ugrožava sudjelovanje ponuditelja u postojećoj ili budućoj javnoj nabavi ni njegovo pravo da zahtijeva korektivne mjere u okviru upravnog ili sudskog postupka preispitivanja.

3.   Svaki ponuditelj mora imati dovoljno vremena za pripremu i podnošenje prigovora, što ni u kojem slučaju ne smije biti manje od 10 dana od trenutka kada je ponuditelj saznao za osnovu za podnošenje prigovora ili je trebao za nju saznati.

4.   Svaka stranka osniva ili imenuje najmanje jedno nepristrano upravno ili sudsko tijelo koje je neovisno o naručiteljima u svrhu primanja i preispitivanja prigovorâ ponuditeljâ u kontekstu obuhvaćenih postupaka javne nabave.

5.   Ako tijelo koje nije tijelo iz stavka 4. prvo preispituje podneseno prigovor, odgovarajuća stranka osigurava da ponuditelj može podnijeti žalbu protiv prvotne odluke nepristranog upravnog ili sudskog tijela koje je neovisno o naručitelju protiv čije je javne nabave podnesen prigovor.

6.   Svaka stranka osigurava da odluka tijela zaduženog za preispitivanje koje nije sud podliježe sudskom preispitivanju i uspostavlja postupke kojima se osigurava da:

7.   Svaka stranka donosi ili održava postupke kojima se osiguravaju brze privremene mjere za očuvanje mogućnosti za ponuditelja da sudjeluje u postupku javne nabave. Takve privremene mjere mogu dovesti do suspenzije postupka javne nabave. Tim postupcima može se predvidjeti da se prevladavajuće negativne posljedice za predmetne interese, uključujući javni interes, mogu uzeti u obzir prilikom donošenja odluke o tome treba li primjenjivati takve mjere. Opravdani razlog za nedjelovanje dostavlja se u pisanom obliku.

8.   Svaka stranka osigurava da, ako je tijelo zaduženo za preispitivanje utvrdilo da je došlo do kršenja ili neusklađenosti kako je navedeno u stavku1., tijelo zaduženo za preispitivanje može odrediti korektivne mjere ili dodijeliti naknadu za gubitak ili pretrpljenu štetu, koje mogu biti ograničene na troškove za pripremu ponude ili na troškove povezane s prigovorom. Ako je ugovor već dodijeljen, stranke mogu predvidjeti da korektivne mjere nisu dostupne.

1.   Svaka stranka obavješćuje drugu stranku o predloženom ispravku priloga od 9-A do 9-I, o svakom prijenosu nekog tijela iz jednog od tih priloga u drugi, svakom povlačenju nekog tijela iz tih priloga ili svim ostalim izmjenama tih priloga (dalje u tekstu zajednički „izmjena”).

2.   Za svako povlačenje naručitelja iz priloga od 9-A do 9-C koje stranka namjerava provesti zbog toga što su državna kontrola ili utjecaj nad obuhvaćenim postupkom javne nabave naručitelja stvarno uklonjeni stranka koja namjerava provesti izmjenu (dalje u tekstu „stranka koja provodi izmjenu”) u obavijest uključuje dokaz da su ta državna kontrola ili taj utjecaj učinkovito uklonjeni. Državna kontrola ili utjecaj nad obuhvaćenim postupcima javne nabave naručitelja obuhvaćenih Prilogom 9-C smatraju se stvarno uklonjenima ako:

Ako su državna kontrola ili utjecaj nad obuhvaćenim postupkom javne nabave naručitelja stvarno uklonjeni, druga stranka nema pravo na naknadu.

3.   U odnosu na bilo koju drugu izmjenu koja se namjerava provesti, stranka koja provodi izmjenu uključuje u obavijest informacije o vjerojatnim posljedicama te izmjene na područje primjene predviđeno u ovom poglavlju. Ako stranka koja provodi izmjenu predloži provesti manje izmjene ili tehničke ispravke čisto formalne naravi koji ne utječu na obuhvaćeni postupak javne nabave, ona o tim izmjenama mora obavijestiti drugu stranku najmanje svake dvije godine.

4.   Ako druga stranka (dalje u tekstu „stranka koja ulaže prigovor”) uloži prigovor na obavijest stranke koja provodi izmjenu, stranke nastoje prigovor riješiti savjetovanjima, između ostalog, ako je to potrebno, savjetovanjima u okviru Odbora za trgovinu uslugama, ulaganja i javnu nabavu koji je osnovan u skladu s člankom 16.2. (Specijalizirani odbori). U okviru takvih savjetovanja, stranke razmatraju:

5.   Stranke mogu primijeniti mehanizam za rješavanje sporova iz četrnaestog poglavlja (Rješavanje sporova) ako stranka koja ulaže prigovor nakon savjetovanja iz stavka 4. smatra da postoji jedna ili više od sljedećih situacija:

6.   Izmjena koju se namjerava provesti počinje proizvoditi učinke samo ako:

1.   U okviru Odbora za trgovinu uslugama, ulaganja i javnu nabavu, osnovanog u skladu s člankom 16.2. (Specijalizirani odbori), stranke mogu:

2.   U okviru Odbora za trgovinu uslugama, ulaganja i javnu nabavu, osnovanog u skladu s člankom 16.2. (Specijalizirani odbori), stranke mogu donositi odluke koje su potrebne u svrhu točaka od (a) do (h).