11/Sv. 6

HR

Službeni list Europske unije

31

---

21997A1212(03)

---

L 342/19

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

---

KONVENCIJA

o suradnji na zaštiti i održivoj uporabi rijeke Dunav

(Konvencija o zaštiti rijeke Dunav)

SADRŽAJ

Preambula

Dio I.

Opće odredbe

Članak 1:

Definicije

Članak 2:

Ciljevi i načela suradnje

Članak 3:

Domašaj

Članak 4:

Oblici suradnje

Dio II.

Mnogostrana suradnja

Članak 5:

Sprečavanje, kontrola i smanjenje prekograničnih posljedica

Članak 6:

Posebne mjere za zaštitu vodnih resursa

Članak 7:

Ograničenje emisije: ciljevi i kriteriji kakvoće voda

Članak 8:

Inventarizacija emisije, programi akcije i razmatranje napretka

Članak 9:

Programi monitoringa

Članak 10:

Obveza izvješćivanja

Članak 11:

Konzultacije

Članak 12:

Razmjena informacija

Članak 13:

Zaštita dostavljenih informacija

Članak 14:

Informacije za javnost

Članak 15:

Istraživanje i razvoj

Članak 16:

Sustavi za komuniciranje, upozoravanje i uzbunjivanje; planovi za izvanredne situacije

Članak 17:

Uzajamna pomoć

Dio III.

Međunarodna komisija

Članak 18:

Ustanovljenje, zadaci i nadležnosti

Članak 19:

Prijelazna odredba u odnosu na Bukureštansku deklaraciju

Dio IV.

Postupovne i završne odredbe

Članak 20:

Valjanost Priloga

Članak 21:

Postojeći i dopunski sporazumi

Članak 22:

Konferencija stranaka

Članak 23:

Izmjene Konvencije

Članak 24:

Rješavanje sporova

Članak 25:

Potpisivanje

Članak 26:

Ratifikacija, prihvaćanje ili odobrenje

Članak 27:

Stupanje na snagu

Članak 28:

Pristupanje, sudjelovanje

Članak 29:

Povlačenje

Članak 30:

Dužnosti depozitara

Članak 31:

Vjerodostojni tekstovi, depozitar

Prilog I.

Dio 1.

Najbolja raspoloživa tehnologija

Dio 2.

Najbolja ekološka praksa

Prilog II.

Industrijske grane i opasne tvari

Dio 1.

Industrijske grane i sektori

Dio 2.

Opisa opasnih tvari i grupa tvari

Prilog III.

Opće smjernice o ciljevima i kriterijima kakvoće vode 1

Prilog IV.

Statut međunarodne komisije za zaštitu rijeke dunava

Prilog V.

Arbitraža

PREAMBULA

Ugovorne stranke

ODLUČNE u čvrstoj namjeri da pojačaju vodoprivrednu suradnju na području zaštite i uporabe voda;

ZABRINUTE zbog pojave i opasnosti od nepovoljnih posljedica, na kraći ili dulji rok, promjena stanja u vodotocima sliva Dunava po okoliš, gospodarstvo i dobrobit podunavskih država;

NAGLAŠAVAJUĆI hitnu potrebu za jačim nacionalnim i međunarodnim mjerama za sprečavanje, kontrolu i smanjenje znatnih nepovoljnih prekograničnih posljedica ispuštanja opasnih tvari i hranjivih tvari u vodeni okoliš u dunavskom slivu, uz posvećivanje potrebne pažnje i Crnom moru;

PREPORUČUJUĆI već poduzete mjere na nacionalnoj razini u podunavskim zemljama, na bilateralnoj i multilateralnoj razini suradnje, kao i već ranije poduzeta nastojanja u sklopu procesa unutar KESS-a, od strane Ekonomske komisije UN za Europu i Europske zajednice, s ciljem promicanja suradnje na bilateralnoj i multilateralnoj razini radi sprečavanja i kontrole prekograničnih zagađenja, održivoga gospodarenja vodama, racionalne uporabe i očuvanja vodnih resursa;

POZIVAJUĆI se posebno na Konvenciju o zaštiti i uporabi prekograničnih vodotoka i međunarodnih jezera od 17. ožujka 1992. kao i na postojeću bilateralnu i multilateralnu suradnju među podunavskim državama, koja će se nastaviti i uzeti u obzir u sklopu suradnje svih podunavskih država, i ukazujući također na Konvenciju o zaštiti Crnog mora od zagađivanja do 21. travnja 1992.

TEŽEĆI trajnom poboljšanju i zaštiti rijeke Dunava i voda u njegovom slivu, posebno u prekograničnom kontekstu, i održivom gospodarenju vodama, vodeći računa o interesima podunavskih zemalja u području uporabe voda, a istodobno pridonoseći zaštiti morskog okoliša Crnog mora;

SPORAZUMJELE SU SE KAKO SLIJEDI:

DIO I.

OPĆE ODREDBE

Članak 1.

Definicije

Za potrebe ove Konvencije:

(a)	„Podunavske države” znači suverene države na čijem se području nalazi značajan dio hidrološkog sliva rijeke Dunava. Značajnim dijelom sliva smatra se više od 2 000 km2 ukupnog hidrološkog sliva;

(b)	„Sliv” rijeke Dunava znači hidrološki sliv na područjima ugovornih stranaka;

(c)

„Prekogranična posljedica” znači bilo kakva nepoželjna posljedica po riječni okoliš, koja proizlazi iz promjena stanja voda izazvanih ljudskim djelovanjem i koja se proteže izvan područja pod jurisdikcijom jedne od ugovornih stranaka. Takve promjene mogu utjecati na život i imovinu, sigurnost objekata ili na akvatički ekosustav;

(d)	„Opasne tvari” znači tvari koje imaju toksično, kancerogeno, mutageno, teratogeno ili bioakumulativno djelovanje, posebno tvari koje su postojane i imaju značajan štetan utjecaj na žive organizme;

(e)	„Tvari opasne po vodu” znači tvari čija je potencijalna opasnost po vodne resurse izuzetno visoka, tako da rukovanje takvim tvarima zahtijeva posebne preventivne i zaštitne mjere;

(f)	„Točkasti i raspršeni izvori zagađivanja voda” znači izvore polutanata i hranjivih tvari koje dospijevaju u vodu iz lokalno utvrđenih ispusta (točkasti izvori), bilo na taj način što su široko razastrti po površini sliva (raspršeni izvori);

(g)

„Vodna bilanca” znači odnos koji karakterizira prirodno kretanje voda nekog sliva obzirom na njegove komponente (oborine, isparavanje, površinsko i podzemno otjecanje). Tome se priključuje i dodatna komponenta učinaka izazvanih ljudskim djelovanjem kao posljedica uporabe vode, koja utječe na kakvoću voda;

(h)

„Vezani podaci” znači sažeti podaci izvedeni iz vodne bilance na uzvodnom području, u mjeri u kojoj su relevantni kao ulazna informacija za izradu vodne bilance u nizvodnom području, ili za opću vodnu bilancu rijeke Dunava. U tom opsegu vezni podaci obuhvaćaju komponente vodne bilance svih značajnih prekograničnih vodotoka u slivu Dunava. Vezni podaci odnose se na profile prekograničnih vodotoka tamo gdje oni označavaju, presijecaju, ili se nalaze na granici između ugovornih stranaka;

(i)	„Međunarodna komisija” znači organizacija ustanovljena člankom 18. ove Konvencije.

Članak 2.

Ciljevi i načela suradnje

1.   Ugovorne stranke težit će postizanju ciljeva održivog i pravednoga gospodarenja vodama, uključujući očuvanje, poboljšanje i racionalnu uporabu površinskih i podzemnih voda u slivu koliko god je to moguće. Nadalje, ugovorne stranke poduzet će sve potrebno za ograničavanje opasnosti zbog nezgoda koje uključuju tvari opasne po vodu, opasnosti od poplava i leda na Dunavu. Nadalje, nastojat će dati doprinos smanjenju opterećenja zagađenja Crnog mora iz izvora u slivu.

2.   Ugovorne stranke, sukladno odredbama ove Konvencije, surađivat će u temeljnim pitanjima vodnoga gospodarstva i poduzimati odgovarajuće zakonske, administrativne i tehničke mjere da bi se barem održalo ili poboljšalo stanje okoliša i kakvoća vode Dunava i ostalih voda u slivu, i spriječile i po mogućnosti smanjile nepoželjne posljedice i promjene koje se javljaju ili koje bi se mogle pojaviti.

3.   U tu svrhu ugovorne će stranke, vodeći računa o hitnosti poduzimanja mjera za ublažavanje zagađenja voda i o racionalnoj, održivoj uporabi voda, utvrditi potrebne prioritete i jačati, usklađivati i koordinirati poduzete i planirane mjere na nacionalnoj i međunarodnoj razini u cijelom Podunavlju s ciljem održivog razvoja i zaštite okoliša rijeke Dunava. Ovaj je cilj naročito usmjeren na osiguravanja održive uporabe vodnih resursa za komunalne, industrijske i poljoprivredne svrhe kao i na očuvanje i obnavljanje ekosustava i zadovoljavanje ostalih potreba koje se tiču javnog zdravlja.

4.   Načelo zagađivač plaća i načelo predostrožnosti predstavljaju temelj svih mjera za zaštitu Dunava i voda u njegovom slivu.

5.   Vodoprivredna suradnja mora biti orijentirana na održivo gospodarenje vodama, to jest na kriterije stabilnog, ekološki sigurnog razvoja koji su u isto vrijeme usmjereni na sljedeće:

—	održavanje opće kakvoće života,

—	održavanje trajnog pristupa prirodnim resursima,

—	izbjegavanje trajnih šteta po okoliš i zaštitu ekosustava,

—	provođenje preventivnog pristupa.

6.   Primjena ove Konvencije ničim ne smije izazvati pojačane štetne posljedice po riječni okoliš, bilo izravne, bilo posredne.

7.   Svaka ugovorna stranka ima pravo donijeti i primjenjivati mjere strože od onih koje proizlaze iz odredaba ove Konvencije.

Članak 3.

Domašaj

1.   Ova Konvencija odnosi se na sliv rijeke Dunava, sukladno definiciji iz članka. 1. stavka (b).

2.   Ovoj Konvenciji posebno podliježu sljedeće aktivnosti i mjere, planirane ili u tijeku, u opsegu u kojem izazivaju ili mogu izazvati prekogranične posljedice:

(a)	ispuštanje otpadnih voda, unošenje u vodu hranjivih ili opasnih tvari iz točkastih i raspršenih izvora, kao i ispuštanje toplinske energije;

(b)	predviđene aktivnosti i mjere na području vodograđevnih radova, posebno regulacijski radovi, objekti za kontrolu otjecanja i vodostaja u vodotocima, obranu od poplave i leda, kao i utjecaj objekata, smještenih na vodotoku ili pokraj njega, na njegov vodni režim;

(c)	ostale planirane aktivnosti i mjere radi uporabe voda u razne svrhe, npr. iskorištavanje vodne energije, transfer voda i zahvaćanje vode;

(d)	rad postojećih hidrotehničkih objekata npr. akumulacije, hidroelektrane; mjere sprečavanja utjecaja na okoliš uključujući: pogoršanje hidroloških uvjeta, eroziju, abraziju, plavljenje i pronos nanosa; mjere zaštite ekosustava;

(e)	rukovanje tvarima opasnim po vodu i sprečavanje nezgoda.

3.   Ova Konvencija primjenjuje se i u području ribarstva i unutarnje plovidbe u opsegu u kojem se to tiče problema zaštite voda od zagađivanja izazvanog spomenutim aktivnostima.

Članak 4.

Oblici suradnje

Oblici suradnje prema ovoj Konvenciji su sljedeći:

(a)	konzultacije i zajedničke aktivnosti u okviru Međunarodne komisije, sukladno odredbama ove Konvencije;

(b)	razmjena informacija o dvostranim i mnogostranim sporazumima, pravnim propisima i mjerama na području vodoprivrede; razmjena pravnih dokumenata, uputa i drugih publikacija; ostali oblici razmjene informacija i iskustava.

DIO II.

MNOGOSTRANA SURADNJA

Članak 5.

Sprečavanje, kontrola i smanjenje prekograničnih posljedica

1.   Ugovorne stranke razradit će, donijeti i primjenjivati relevantne zakonske, administrativne i tehničke mjere te osigurati preduvjete i osnove za učinkovitu zaštitu kakvoće voda i njihovu održivu uporabu, i na taj način spriječiti, ograničiti i smanjiti prekogranične posljedice.

2.   U tu svrhu, ugovorne stranke će, pojedinačno ili zajednički poduzeti sljedeće mjere:

(a)	registrirati stanje prirodnih vodnih resursa u slivu Dunava, uz primjenu dogovorenih parametara za količinu i kakvoću vode, uključujući i pripadajuću metodologiju;

(b)	donijeti zakonske odredbe o zahtjevima kojima moraju udovoljavati ispusti otpadnih voda, uključujući i rokove;

(c)	donijeti zakonske odredbe o rukovanju tvarima opasnima po vodu;

(d)	donijeti zakonske odredbe o smanjenju unošenja u vodu hranjivih tvari ili opasnih tvari iz raspršenih izvora, posebno glede primjene hranjivih tvari, zaštitnih sredstava i pesticida u poljoprivredi;

(e)	s ciljem usklađivanja tih propisa na visokoj razini zaštite te usklađene primjene odgovarajućih mjera, ugovorne stranke uzimat će u obzir i razmatrati rezultate i prijedloge koje podnosi Međunarodna komisija;

(f)	ugovorne stranke surađivat će i poduzimati odgovarajuće mjere radi izbjegavanja prekograničnih posljedica i utjecaja otpada i opasnih tvari koji potječu od prometnih aktivnosti.

Članak 6.

Posebne mjere za zaštitu vodnih resursa

Ugovorne stranke poduzet će odgovarajuće mjere s ciljem sprečavanja i smanjivanja prekograničnih posljedica, postizanja održive i pravične uporabe vodnih resursa, kao i očuvanja ekoloških resursa, a naročito:

(a)	odrediti resurse podzemnih voda koji podliježu dugoročnoj zaštiti, kao i zaštitne zone važne za sadašnje i buduće potrebe vodoopskrbe;

(b)	sprečavati zagađivanje resursa podzemnih voda, posebno onih rezerviranih za opskrbu pitkom vodom, na dugi rok, posebno zagađivanje izazvano nitratima, sredstvima za zaštitu bilja i pesticidima, kao i drugim opasnim tvarima;

(c)	preventivnim mjerama i ograničenjima svesti na minimum opasnosti od iznenadnog zagađivanja;

(d)	voditi računa o mogućim utjecajima predviđenih aktivnosti i sadašnjih mjera iz članka 3. točka 2. na kakvoću vode;

(e)	ocijeniti važnost različitih elemenata biotopa za riječni okoliš, i predlagati mjere za poboljšanje akvatičkih i obalnih ekoloških prilika.

Članak 7.

Ograničenje emisije: ciljevi i kriteriji kakvoće voda

l.   Ugovorne stranke, uzimajući u obzir prijedloge Međunarodne komisije, odredit će granice emisije primjenjive na pojedine industrije i industrijske sektore, u smislu opterećenja zagađenjem i koncentracija, utemeljene na najbolji mogući način na tehnologijama s niskom razinom otpada, ili tehnologijama bez otpada. Tamo gdje se ispuštaju opasne tvari, granične vrijednosti emisije temeljit će se na najboljim postojećim postupcima za ublažavanje zagađenja na izvoru i/ili za pročišćavanje otpadnih voda. Za komunalne otpadne vode granične vrijednosti emisije temeljit će se na primjeni barem biološkog ili odgovarajućeg stupnja pročišćavanja.

2.   Ugovorne stranke razradit će dopunske odredbe za sprečavanje ili smanjenje ispuštanja opasnih i hranjivih tvari iz raspršenih izvora, posebno iz izvora u poljoprivredi, vodeći računa o najboljoj ekološkoj praksi.

3.   U svrhe navedene u točki l. i 2., Prilog II ovoj Konvenciji sadrži popis industrija i industrijskih sektora, kao i dodatni popis opasnih tvari i grupa tvari čije ispuštanje iz točkastih ili raspršenih izvora treba spriječiti ili osjetno smanjiti. Dopunjavanje Priloga II. dužnost je Međunarodne komisije.

4.   Osim toga, Ugovorne će stranke, prema prilikama, odrediti ciljeve i primjenjivati kriterije kakvoće voda s ciljem sprečavanja, ograničavanja i smanjivanja prekograničnih posljedica. Opće smjernice navedene su u Prilogu III, a ugovorne stranke će ih, prema prilikama, primjenjivati i određivati na domaćoj razini ili zajednički.

5.   Radi učinkovitog ograničavanja emisije na području pod svojom vlašću, ugovorne stranke moraju osigurati neophodne preduvjete i provedbu.

Ugovorne će stranke osigurati sljedeće:

(a)	postepeno usklađivanje domaćih propisa o ograničenju emisije i odgovarajućih standarda s ograničenjima emisije prema ovoj Konvenciji:

(b)	ispuštanje otpadnih voda, bez izuzetka, mora se vršiti samo na temelju dozvola ovlaštenih organa, izdanih unaprijed i na ograničeni rok;

(c)	orijentaciju dozvola i propisa o preventivnim i kontrolnim mjerama, koji se odnose na nove ili modernizirane industrijske objekte, posebno kad su u to uključene i opasne tvari, na najbolju postojeću tehnologiju, i visok stupanj prioriteta u njihovoj primjeni;

(d)	donošenje odredaba strožih od standarda - u pojedinim slučajevima čak i zabrana - kad karakter recipijenta i njegovog ekosustava to zahtijeva, u vezi s točkom 4.;

(e)	nadzor od strane nadležnih organa nad aktivnostima koje bi mogle izazvati prekogranične posljedice i provođenjem tih aktivnosti sukladno izdanim dozvolama i donesenim propisima;

(f)	ocjenjivanje utjecaja na okoliš u sukladnosti s nadnacionalnim i međunarodnim propisima i drugim postupcima za ocjenjivanje i procjenu utjecaja na okoliš;

(g)	pri planiranju, izdavanju dozvola i realizaciji aktivnosti i mjera iz članka. 3. točka 2., i članka. 16. točka 2., nadležni organi moraju voditi računa o opasnosti od nezgoda koje uključuju tvari opasne po vodu, te odrediti preventivne mjere, kao i pravila ponašanja i mjere za slučaj nezgode.

Članak 8.

Inventarizacija emisije, programi akcije i razmatranje napretka

l.   Ugovorne stranke periodički će provoditi inventarizaciju relevantnih točkastih i raspršenih izvora zagađenja u slivu Dunava, uključujući i mjere za sprečavanje i ublažavanje koje su već poduzete na dotičnim ispustima, kao i njihovu stvarnu učinkovitost, uzimajući u obzir točku ((a), iz stavka 2. članka. 5.

2.   Na toj osnovi ugovorne stranke će u fazama uspostaviti popis daljnjih mjera za sprečavanje i ublažavanje koje treba postepeno poduzimati u mjeri u kojoj je to potrebno za postizanje ciljeva ove Konvencije.

3.   Inventar emisija i popis mjera koje treba poduzeti predstavljaju temelj razrade zajedničkih programa akcija, koje trebaju donijeti ugovorne stranke, vodeći računa o prioritetima određenim po hitnosti i učinkovitosti. Ovi programi akcija moraju biti naročito usmjereni na smanjenje tereta zagađenja i koncentracije iz industrijskih i komunalnih točkastih izvora, kao i iz raspršenih izvora. Među ostalim, programi, moraju sadržavati i mjere za sprečavanje i ublažavanje, uključujući i dinamiku i predračun troškova.

4.   Uz to, ugovorne stranke pratit će napredak postignut u realizaciji zajedničkih programa akcija putem periodičnih razmatranja napretka. U tim razmatranjima treba navesti i poduzete zaštitne mjere i postignuti napredak glede riječnog okoliša u svjetlu stvarnih procjena,

Članak 9.

Programi monitoringa

Na temelju svojih domaćih aktivnosti, ugovorne će stranke surađivati u području monitoringa i ocjenjivanja.

1.

U tu svrhu, one će: — uskladiti, učiniti usporedivima, svoje metode monitoringa i ocjenjivanja kakve se primjenjuju na domaćoj razini, posebno glede kakvoće vode, kontrole emisije, prognoziranja velikih voda i vodne bilance, s ciljem dobivanja međusobno usporedivih rezultata koji će se unositi u zajedničke akcije monitoringa i ocjenjivanja; — razviti usklađene ili zajedničke sustave za monitoring s neprenosivom ili prenosivom opremom i uređajima za komunikaciju o obradu podataka; — razraditi i provesti zajedničke programe praćenja stanja rijeka u slivu Dunava glede kakvoće i količine vode, nanosa i riječnih ekosustava, kao temelj za ocjenjivanje prekograničnih posljedica, npr. zagađenja, promjena riječnog režima i vodne bilance, velikih voda i leda; — razviti zajedničke ili usklađene metode praćenja i ocjenjivanja ispuštanja otpadnih voda, uključujući obradu, ocjenu i dokumentiranje podataka, uzimajući u obzir specijalistički pristup ograničavanja emisije (Prilog II. dio l.); — razraditi inventarizaciju relevantnih koncentriranih izvora zagađenja, uključujući i tvari kojima se voda zagađuje (inventarizacija emisije), i izvršiti procjenu zagađivanja iz raspršenih izvora, uzimajući u obzir Prilog II, dio 2., te ažurirati navedene dokumente prema stvarnom stanju.

2.

Posebno će se dogovoriti o točkama na kojima će se vršiti monitoring, o karakteristikama kakvoće vode i parametrima zagađenosti koje treba redovito pratiti na području Dunava uz dostatnu učestalost, vodeći računa o ekološkim i hidrološkim svojstvima dotičnih vodotoka, kao i o tipičnim emisijama polutanata koji se ispuštaju u dotičnom slivu.

3.

Ugovorne će stranke uspostaviti, na temelju usklađene metodologije, nacionalne vodne bilance, kao i opću vodnu bilancu za rijeku Dunav. U tu svrhu ugovorne će stranke kao ulazne informacije dostavljati, u potrebnom opsegu, vezne podatke koji su dovoljno međusobno usporedivi primjenom usklađene metodologije. Na istoj bazi podataka mogu se izrađivati i vodne bilance za glavne pritoke Dunava.

4.	Ugovorne će stranke periodički procjenjivati stanje Dunava glede kakvoće vode, kao i napredak ostvaren provođenjem mjera za sprečavanje, ograničenje i smanjenje prekograničnih posljedica. Rezultati će se pružiti javnosti putem odgovarajućih publikacija.

Članak 10.

Obveza izvješćivanja

Ugovorne stranke izvještavat će Međunarodnu komisiju o temeljnim pitanjima neophodnim Komisiji za izvršavanje njenih zadaća. Ta izvješća moraju naročito sadržavati sljedeće:

(a)	izvješća i dokumente predviđene ovom Konvencijom, kao i one koje Komisija zatraži;

(b)	informacije o postojanju, sklapanju, dopuni ili povlačenju dvostranih ili mnogostranih sporazuma i dogovora koji se odnose na zaštitu i gospodarenje vodama Dunava i vodama u njegovom slivu, ili koji su za to relevantni;

(c)	informacije o zakonima, naredbama i drugim općim aktima, koji se odnose na zaštitu i gospodarenje vodama Dunava i njegovog sliva ili koji su relevantni za pitanja;

(d)	izvješćivanje, najkasnije u dogovorenom roku nakon odluke Međunarodne komisije, o načinu, dinamici i financijskim troškovima provođenja odluka, preporuka, programa ili mjera, na domaćoj razini;

(e)	imenovanje nadležnih ustanova kojima se Međunarodna komisija ili druge ugovorne stranke trebaju obratiti za suradnju u okviru ove Konvencije;

(f)	informacije o planiranim aktivnostima koje su takve prirode da bi mogle izazvati prekogranične posljedice.

Članak 11.

Konzultacije

l.   Nakon prethodne razmjene informacija, ugovorne će stranke, na zahtjev jedne ili više zainteresiranih ugovornih stranaka, započeti konzultacije o planiranim aktivnostima iz čl. 3., točka 2., koje bi mogle izazvati prekogranične posljedice, u opsegu u kojem navedena razmjena informacija i konzultacije već ranije nisu obuhvaćene dvostranom ili drugom međunarodnom suradnjom. U pravilu, konzultacije se provode u okviru Međunarodne komisije, sa ciljem postizanja rješenja.

2.   Prije donošenja odluke o planiranim aktivnostima, nadležni organi - osim u slučaju neposredne opasnosti - trebaju pričekati rezultat konzultacija, osim ako konzultacije ne budu okončane najkasnije u roku od godinu dana otkako su započete.

Članak 12.

Razmjena informacija

1.   Prema odredbama Međunarodne komisije, ugovorne stranke dužne su razmjenjivati razumno dostupne informacije, između ostalog i o sljedećem:

(a)	o općem stanju riječnog okoliša u slivu Dunava;

(b)	o iskustvima stečenim u primjeni najbolje raspoložive tehnologije i o rezultatima istraživanja i razvoja;

(c)	podacima o emisiji i monitoringu;

(d)	o poduzetim i predviđenim mjerama za sprečavanje, ograničenje i smanjenje prekograničnih posljedica;

(e)	o propisima o ispuštanju otpadnih voda;

(f)	o nezgodama u koje su uključene tvari opasne po vodu:

2.   Radi usklađivanja graničnih vrijednosti emisije, ugovorne će stranke pokrenuti razmjenu informacija o svojim propisima.

3.   Ako jedna ugovorna stranka zatraži od druge neke informacije koje nisu odmah dostupne, stranka kojoj je zahtjev upućen nastojat će udovoljiti traženju, ali može ispunjenje zahtjeva uvjetovati time da stranka, koja je informacije tražila, plati razumne troškove prikupljanja i eventualne obrade dotičnih podataka, odnosno informacija.

4.   U svrhu provedbe ove Konvencije, ugovorne će stranke olakšati razmjenu najboljih raspoloživih tehnologija, posebno putem promicanja komercijalne razmjene postojećih tehnologija, izravnih industrijskih kontakata i suradnje, uključujući i zajednička ulaganja, razmjene informacija i iskustava. i pružanja tehničke pomoći. Ugovorne stranke također će pokrenuti i zajedničke obrazovne programe i organizaciju odgovarajućih seminara i sastanaka.

5.   Odredbe ove Konvencije ne utječu na prava ili obveze ugovornih stranaka da zaštite informacije koje se odnose na osobne podatke, intelektualno vlasništvo, uključujući industrijske i komercijalne tajne, ili na nacionalnu sigurnost, sukladno svojim domaćim zakonima, propisima, administrativnim odredbama ili prihvaćenoj pravnoj praksi i primjenjivim međunarodnim propisima.

6.   Ako neka ugovorna stranka ipak odluči pružiti drugoj takve zaštićene informacije, ugovorna stranka koja ih primi dužna je poštovati njihov povjerljivi karakter i uvjete pod kojima su dobivene, i smije ih rabiti samo u onu svrhu u koju su i dostavljene.

Članak 13.

Zaštita dostavljenih informacija

Kad se sukladno ovoj Konvenciji dostavljaju informacije koje predstavljaju industrijske ili komercijalne tajne ili su povjerljive na drugi način, u sukladnosti s domaćim zakonima, ugovorna stranka koja takve informacije prima dužna je poštovati njihovu tajnost i ne smije ih rabiti u svrhe koje nisu predviđene ovom Konvencijom, objavljivati ih ili dati na raspolaganje trećoj strani. Ako neka ugovorna stranka smatra da nije u mogućnosti udovoljiti ovoj obvezi glede povjerljivosti dostavljene informacije, dužna je o tome bez odgode izvijestiti stranku koja je informaciju poslala, i dostavljenu informaciju vratiti. Osobni podaci dostavljaju se ugovornim strankama sukladno domaćim zakonima one stranke koja informaciju dostavlja. Stranka koja prima osobne podatke smije ih rabiti samo u svrhe i pod uvjetima koje odredi stranka koja ih dostavlja.

Članak 14.

Informacije za javnost

I.   Ugovorne stranke dužne su osigurati obvezu svojih nadležnih organa da daju informacije o stanju i kvaliteti riječnog okoliša u slivu Dunava, svakoj fizičkoj ili pravnoj osobi, na svaki razumno podnesen zahtjev, uz naplatu razumnih pristojbi, i što je prije moguće, a da osoba koja informacije traži ne mora navesti razloge.

2.   Informacije iz točke 1., kojima raspolažu nadležni organi, mogu se dati u pismenom, vizualnom i usmenom obliku, ili u obliku baze podataka.

3.   Odredbe ovog članka ne utječu na pravo ugovornih stranaka da, sukladno svom domaćem pravnom sustavu i relevantnim međunarodnim propisima, odbiju takav zahtjev za informacijama tamo gdje se on tiče:

(a)	povjerljivosti postupaka javnih organa, međunarodnih odnosa i nacionalne obrane;

(b)	javne sigurnosti;

(c)	stvari koje su, ili su bile, sub judice ili pod istragom, uključujući i disciplinske istrage, ili koje su predmet preliminarnog postupka;

(d)	komercijalnih i industrijskih tajni, kao i intelektualnog vlasništva;

(e)	povjerljivost osobnih podataka i/ili dosjea;

(f)	materijala koji je dostavila treća stranka, a da nije bila obvezna to učiniti;

(g)	materijala, za koji postoji vjerojatnost da bi njihovo otkrivanje moglo izazvati štetu po okoliš na koji se odnose.

4.   Javni organ dužan je dati odgovor tražitelju informacije čim prije. Ako se zahtjev odbija, razloge odbijanja treba dati u pismenom obliku.

Članak 15.

Istraživanje i razvoj

l.   Radi postizanja ciljeva ove Konvencije, ugovorne će stranke ustanoviti komplementarne ili zajedničke programe znanstvenih ili tehničkih istraživanja i, u sukladnosti s postupkom koji će regulirati Međunarodna komisija, dostavljati Komisiji;

(a)	rezultate takvih komplementarnih, zajedničkih i drugih relevantnih istraživanja do kojih javni organi imaju otvoren pristup;

(b)	relevantne dijelove drugih programa znanstvenog i tehničkog istraživanja.

2.   Pri tome će ugovorne stranke uzimati u obzir radove koje na tom području obavljaju ili pomažu odgovarajuće međunarodne organizacije i agencije.

Članak 16.

Sustavi za komuniciranje, upozoravanje i uzbunjivanje; planovi za izvanredne situacije

1.   Ugovorne stranke osigurat će koordinirane ili zajedničke sustave za komuniciranje, upozoravanje i uzbunjivanje u kontekstu cijelog sliva, u opsegu u kojem je neophodno nadopuniti sustave koji su uspostavljeni i funkcioniraju na bilateralnoj razini. Također su se dužne konzultirati o načinima i sredstvima za usklađivanje domaćih sustava za komuniciranje, upozoravanje i uzbunjivanje te planova za izvanredne situacije.

2.   Ugovorne će stranke u okviru Međunarodne komisije uzajamno obavještavati o nadležnim organima i osobama određenim za kontaktiranje u slučaju nezgoda, npr. slučajnih zagađenja ili nekih drugih kritičnih stanja voda poput poplava ili opasnosti od leda. Sukladno tome, nadležni će organi međusobno surađivati na izradi zajedničkih planova za izvanredne situacije, gdje je to potrebno, kao dopune postojećih planova na bilateralnoj razini.

3.   Ako nadležni organ utvrdi povećanu prisutnost opasnih tvari u vodama Dunava ili vodama u njegovom slivu, ili ako dobije izvješće o elementarnoj nepogodi ili nezgodi koja bi mogla imati ozbiljne posljedice po kakvoću voda Dunava i po nizvodne podunavske države, dužan je o tome smjesta izvijestiti osobe određene za kontaktiranje i Međunarodnu komisiju, sukladno postupku koji odredi Komisija.

4.   Radi ograničavanja i smanjenja opasnosti od velikih voda, uključujući i opasnost od leda, nadležni organi smjesta će o tome izvijestiti nizvodne podunavske države, koje bi time mogle biti ugrožene, i Međunarodnu komisiju, o pojavi i širenju velikih voda i prognozama o mogućnosti pojave leda.

Članak 17.

Uzajamna pomoć

l.   U interesu što bolje suradnje i radi lakšeg ispunjavanja obveza prema ovoj Konvenciji, posebno ako dođe do kritične situacije u rijekama, ugovorne stranke pružat će pomoć drugim ugovornim strankama na njihov zahtjev.

2.   Međunarodna komisija razradit će postupke pružanja uzajamne pomoći, usmjerene, među ostalim, na sljedeće:

(a)	usmjeravanje, upravljanje, koordinaciju i nadziranje pomoći,

(b)	lokalne objekte i usluge koje mora osigurati ona ugovorna stranka koja traži pomoć uključujući, ako je potrebno, i olakšavanje pograničnih formalnosti,

(c)	aranžmane za nadoknadu troškova ugovornoj stranci koja pruža pomoć i/ili njenom osoblju, kao i za tranzit preko teritorija treće ugovorne stranke, gdje je potrebno,

(d)	način naknade usluga.

DIO III.

MEĐUNARODNA KOMISIJA

Članak 18.

Ustanovljenje, zadaci i nadležnosti

1.   U svrhu ostvarivanja ciljeva i odredaba ove Konvencije ustanovit će se Međunarodna komisija za zaštitu rijeke Dunava (u tekstu ove Konvencije: Međunarodna komisija). Ugovorne stranke surađivat će u okviru Međunarodne komisije. U svezi s ispunjavanjem obveza ugovornih stranaka prema čl. 1.-18. ove Konvencije, Međunarodna komisija priprema prijedloge i preporuke i upućuje ih ugovornim strankama.

2.   Sastav i način rada Međunarodne komisije i njene nadležnosti detaljno su navedene u Prilogu IV. ovoj Konvenciji, koji čini statut Komisije.

3.   Uz poslove koji su joj izričito povjereni, Međunarodna komisija nadležna je za obavljanje svih ostalih poslova koje joj mandatom povjere ugovorne stranke u okviru čl. 3. ove Konvencije.

4.   Provođenje odluka koje donosi Međunarodna komisija potpomognuto je obvezom ugovornih stranaka o izvješćivanju Komisije, sukladno članku 10., kao i odredbama ove Konvencije koje se odnose na domaću bazu i provedbu mnogostrane suradnje.

5.   Međunarodna komisija razmatra iskustva stečena u provedbi ove Konvencije i prema potrebi daje prijedloge ugovornim strankama glede izmjena ili dopuna Konvencije, ili priprema temelje za izradu daljnjih propisa o zaštiti i gospodarenju vodama Dunava i vodama u njegovom slivu.

6.   Međunarodna komisija odlučuje o suradnji s međunarodnim ili nacionalnim organizacijama ili drugim organima koji se bave ili su zainteresirani za zaštitu i gospodarenje vodama Dunava i njegovog sliva, ili za gospodarenje vodama i njihovu zaštitu uopće. Ta suradnja usmjerena je na poboljšanje koordinacije i izbjegavanje dvojnosti.

Članak 19.

Prijelazna odredba u odnosu na Bukureštansku deklaraciju

Radovi koje obavljaju ugovorne stranke u okviru Deklaracije o suradnji podunavskih zemalja na problemima gospodarenja vodama Dunava, naročito glede zaštite Dunava od zagađivanja, potpisane 13. prosinca 1985. (Bukureštanska deklaracija), putem radnih grupa za kakvoću voda, informacije o velikim vodama i vodnu bilancu, prenose se u okvir ove Konvencije.

DIO IV.

POSTUPOVNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 20.

Valjanost Priloga

Sukladno čl. 23. Prilozi I -V. čine sastavne dijelove ove Konvencije.

Članak 21.

Postojeći i dopunski sporazumi

Ugovorne stranke će na ravnopravnoj i recipročnoj osnovi prilagoditi postojeće dvostrane, mnogostrane ili druge aranžmane, gdje je to neophodno, da bi se uklonila proturječja s temeljnim načelima ove Konvencije, i sklopiti eventualne dopunske i druge aranžmane.

Članak 22.

Konferencija stranaka

l.   Ugovorne stranke sastaju se na preporuku Međunarodne komisije.

2.   Na takvim sastancima ugovorne stranke posebno će razmatrati pitanja politike u vezi s provedbom ove Konvencije po izvješću Međunarodne komisije i donijeti odgovarajuće odluke ili preporuke.

3.   Ugovorna stranka, čiji voditelj delegacije obnaša dužnost predsjednika Međunarodne komisije, također će vršiti dužnost predsjedatelja na takvim sastancima.

4.   Konferencija ugovornih stranaka ima pravo donošenja preporuka ili odluka pod uvjetom da su na Konferenciji nazočne, po uredno upućenim pozivima, delegacije najmanje tri četvrtine svih ugovornih stranaka. Ako ovom Konvencijom nije drukčije predviđeno, Konferencija mora poduzeti sve da se sporazumi postižu konsenzusom. Ako konsenzus nije moguć, predsjedatelj će objaviti da su sva nastojanja za postizanje konsenzusa iscrpljena. Nakon takve objave preporuka ili odluka donosi se četveropetinskom većinom ugovornih stranaka koje su nazočne na Konferenciji i koje sudjeluju u glasovanju.

5.   Odluka postaje obvezujuća prvog dana jedanaestog mjeseca od datuma donošenja za sve ugovorne stranke koje su za nju glasovale i koje u tom razdoblju nisu pismeno izvijestile izvršnog tajnika da nisu u mogućnosti prihvatiti dotičnu ulogu. Međutim, takva se izjava može i povući u bilo kojem trenutku; povlačenje stupa na snagu kad ga primi izvršni tajnik. Takva odluka postaje obvezujuća za sve ostale ugovorne stranke koje su pismeno izvijestile izvršnog tajnika da su u mogućnosti prihvatiti navedenu odluku, i to od trenutka primitka takvog izvješća, ili prvog dana jedanaestog mjeseca od datuma donošenja odluke, zavisno od toga što uslijedi kasnije.

6.   Ako međutim, neka preporuka ili odluka ima financijske implikacije, može se donijeti samo konsenzusom.

Članak 23.

Izmjene Konvencije

Izmjena Konvencije obavlja se kako slijedi:

1.	Svaka ugovorna stranka može predložiti izmjenu ove Konvencije. Tekst predložene izmjene, zajedno s prijedlogom za sazivanje Konferencije ugovornih stranaka, upućuje ugovornim strankama depozitar u pismenom obliku.

2.	Ako najmanje tri četvrtine ugovornih stranaka podrži prijedlog za sazivanje Konferencije ugovornih stranaka, depozitar će sazvati ‚Konferenciju u roku od šest mjeseci u sjedištu Međunarodne komisije.

3.	Za usvajanje izmjene na Konferenciji ugovornih stranaka potreban je konsenzus.

4.	Vlada depozitara podnosi prihvaćenu izmjenu ugovornim strankama na ratifikaciju, prihvaćanje ili odobrenje. O ratifikaciji, prihvaćanju ili odobrenju amandmana treba pismeno izvijestiti vladu depozitara.

5.

Izmjena stupa na snagu za ugovorne stranke koje su je ratificirale, prihvatile ili odobrile, tridesetog dana nakon što vlada depozitara primi izvješća o ratifikaciji, prihvaćanju ili odobravanju od najmanje četiri petine ugovornih stranaka. Nakon toga, izmjena stupa na snagu za ostale ugovorne stranke tridesetog dana nakon što je dotična ugovorna stranka položila svoju ispravu o ratifikaciji, prihvatu ili odobrenju izmjene.

6.	Izmjene Priloga I, II. i III. može obavljati Međunarodna komisija, sukladno članku 5. njezinog statuta.

Članak 24.

Rješavanje sporova

1.   Ako dođe do spora između dvije ili više ugovornih stranaka o tumačenju ili primjeni ove Konvencije, stranke spora nastojat će postići rješenje pregovorima ili na bilo koji prihvatljiv način rješavanja sporova, eventualno i uz pomoć Međunarodne komisije.

2.

(a) Ako stranke spora ne mogu spor riješiti sukladno točki 1. ovog članka u razumnom roku, ali ne duljem od 12 mjeseci nakon što je jedna od stranaka spora izvijestila Međunarodnu komisiju o postojanju spora, spor će se uputiti na konačno odlučivanje jednom od sljedećih organa za mirno rješavanje: — Međunarodnom sudu; — arbitraži, sukladno Prilogu V. ovoj Konvenciji. (b) Prigodom ratifikacije, prihvaćanja, odobravanja ili pristupanja ovoj Konvenciji, ili u bilo koje vrijeme nakon toga, ugovorna stranka može pismeno izjaviti depozitaru da u sporovima koji nisu riješeni sukladno točki 1. ovog članka prihvaća jedan ili oba načina rješavanja spora iz podstavka ((a) ovog stavka. (c) Ako su stranke spora prihvatile oba načina rješavanja iz podstavka ((a), spor će se podnijeti Međunarodnom sudu pravde, ako se stranke spora ne dogovore drukčije. (d) Ako stranke spora nisu prihvatile isti način rješavanja spora iz podstavka ((a), spor će se uputiti na arbitražu. (e) Ako se ugovorna stranka nije izjasnila u smislu podstavka ((b), ili njeno izjašnjenje više nije na snazi, smatrat će se da je prihvatila arbitražu.

Članak 25.

Potpisivanje

Ova će Konvencija biti otvorena za potpisivanje podunavskim državama koje uživaju sva prava i povlastice proistekle iz članstva u Ujedinjenim narodima sukladno Povelji UN-a, kao i Europskoj zajednici i drugim regionalnim organizacijama za ekonomsku integraciju, na koje su te države kao njihove članice prenijele ovlasti u pitanjima koja uređuje ova Konvencija, u Sofiji 29. lipnja 1994.

Članak 26.

Ratifikacija, prihvaćanje ili odobrenje

Ova Konvencija podliježe ratifikaciji, prihvatu ili odobrenju. Isprave o ratifikaciji, prihvatu ili odobrenju polažu se kod Vlade Rumunjske, koja će obnašati dužnost depozitara ove Konvencije.

Članak 27.

Stupanje na snagu

Ova Konvencija stupa na snagu devedesetog dana nakon datuma polaganja devete isprave o ratifikaciji, prihvatu, odobrenju ili pristupu. Za svaku državu ili regionalnu organizaciju za ekonomsku integraciju koja Konvenciju ratificira, prihvati, odobri ili joj pristupi nakon polaganja devete isprave o ratifikaciji, prihvatu, odobrenju ili pristupu, ova Konvencija stupa na snagu devedesetog dana nakon što dotična država ili regionalna organizacija za ekonomsku integraciju položi svoju ispravu o ratifikaciji, prihvatu, odobrenju ili pristupu.

Članak 28.

Pristupanje, sudjelovanje

l.   Država ili regionalna organizacija za ekonomsku integraciju iz čl. 25. ove Konvencije koja nije potpisala ovu Konvenciju može pristupiti Konvenciji. Isprava o pristupu polaže se kod depozitara.

2.   Ugovorne stranke mogu jednoglasno pozvati bilo koju državu ili regionalnu organizaciju za ekonomsku integraciju da pristupi ovoj Konvenciji ili da sudjeluje u njenom radu u savjetodavnom svojstvu.

Članak 29.

Povlačenje

U bilo koje vrijeme po isteku pet godina od datuma kada je ova Konvencija stupila na snagu za neku ugovornu stranku, ta se stranka može povući iz ove Konvencije, s tim da o tome pismeno izvijesti depozitara. Svako takvo povlačenje stupa na snagu godinu dana nakon što je depozitar primio obavijest o povlačenju.

Članak 30.

Dužnosti depozitara

Vlada depozitara obnašat će dužnosti depozitara ove Konvencije, a depozitar će posebno obavještavati ugovorne stranke

(a)	polaganja isprava o ratifikaciji, prihvatu, odobrenju ili pristupu, o povlačenju, ili o drugim informacijama, deklaracijama i ispravama predviđenima ovom Konvencijom,

(b)	datumu stupanja Konvencije na snagu.

Članak 31.

Vjerodostojni tekstovi, depozitar

Izvornik ove Konvencije, čiji su engleski i njemački tekst jednako vjerodostojni, položit će se kod Vlade Rumunjske, koja će poslati ovjerene prijepise ugovornim strankama.

Kao potvrdu toga, potpisani, propisno ovlašteni od vlada svojih zemalja, potpisali su Konvenciju o suradnji na zaštiti i održivoj uporabi rijeke Dunav (Konvenciju o zaštiti rijeke Dunav).

---

PRILOG I.

DIO 1.

Najbolja raspoloživa tehnologija

1.	Uporaba najbolje raspoložive tehnologije naglašava primjenu tehnologije bez otpada, ako takva postoji.

2.

Izraz „Najbolja raspoloživa tehnologija” znači najnoviji stupanj razvoja postupaka, uređaja ili metoda rada koji ukazuje na praktičnu podobnost određenih mjera za ograničavanje ispuštanja, emisije i količine otpada. Pri utvrđivanju predstavlja li neki skup postupaka, uređaja ili metoda rada najbolju raspoloživu tehnologiju općenito ili u pojedinim slučajevima, posebnu pažnju treba posvetiti sljedećem: (a) komparabilnim postupcima, uređajima ili metodama koje su u novije vrijeme s uspjehom iskušane, (b) tehnološkom napretku i promjenama u znanstvenim saznanjima i dostignućima, (c) ekonomskoj opravdanosti takvih tehnologija, (d) rokovima za ugrađivanje u nova i postojeća postrojenja, (e) o karakteru i količini ispuštanja ili emisije.

3.	Iz navedenog slijedi da „najbolja raspoloživa tehnologija” za određeni proces podliježe promjenama tijekom vremena, u svijetu tehnološkog napretka, gospodarskih i društvenih faktora kao i promjena znanstvenih dostignuća i saznanja

4.	Ako smanjenje ispuštanja, odnosno emisije uporabom najbolje raspoložive tehnologije ne dovede do ekološki prihvatljivih rezultata, bit će potrebno poduzeti dodatne mjere.

5.	„Tehnologija” znači i tehniku koja se koristi, kao i način na koji je objekt projektiran, izgrađen, kako se održava, kako radi i kako se demontira.

DIO 2.

Najbolja ekološka praksa

1.	Najbolja ekološka praksa znači primjenu najprimjerenije kombinacije strategije i mjera za zaštitu okoliša.

2.

Pri određivanju koja kombinacija mjera predstavlja najbolju ekološku praksu, općenito ili u pojedinačnim slučajevima, posebnu pažnju treba posvetiti sljedećem: — načelu predostrožnosti, — ekološkoj opasnosti pojedinih proizvoda i njihove proizvodnje, uporabe i konačnog odlaganja (načelo odgovornost(i), — zamjeni tvarima ili aktivnostima koje izazivaju manje zagađivanja i štednji resursa, uključujući i energiju (načelo minimalizacij(e) — o širini uporabe, — o potencijalnim koristima i štetama zamjene materijala ili aktivnosti, — napretku i promjenama u znanstvenim dostignućima i saznanjima, — rokovima za primjenu, — društvenim i gospodarskim implikacijama.

3.	Iz navedenog slijedi da najbolja ekološka praksa za određeni izvor podliježe promjenama s vremenom u svijetlu tehnološkog napretka, društvenih i gospodarskih čimbenika, kao i promjena znanstvenih dostignuća i saznanja.

4.	Ako smanjenje posljedica kao rezultat primjene najbolje ekološke prakse ne dovede do ekološki prihvatljivih učinaka, bit će potrebno provesti dodatne mjere i redefinirati najbolju ekološku praksu.

---

PRILOG II.

INDUSTRIJSKE GRANE I OPASNE TVARI

DIO 1.

Industrijske grane i sektori

1.	Energetika i rudarstvo: (a) Pročišćavanje dimnih i ispušnih plinova, prerada šljake i kondenzata iz peći. (b) Rashladni sustavi. (c) Separacija ugljena i rudače. (d) Prerada ugljena, reciklaža ugljenih nusproizvoda, briketiranje. (e) Proizvodnja drvenog ugljena, aktivnog ugljena i čađe.

2.	Industrija građevinskog materijala, obrada kamena, industrija stakla i keramike: (a) Proizvodnja azbest-cementa i azbest-cementnih proizvoda. (b) Proizvodnja i prerada stakla, staklenih i mineralnih vlakana. (c) Proizvodnja keramičkih proizvoda.

3.

Metalurgija: (a) Obrada i prerada metala: elektrogalvanizacija, dekapiranje, anodna oksidacija, poliranje, vruća galvanizacija, kaljenje, proizvodnja štampanih pločica, proizvodnja baterija, emajliranje, mehaničke radionice i radionice za poliranje. (b) Crna metalurgija, uključujući i talionice. (c) Obojena metalurgija, uključujući i talionice. (d) Proizvodnja ferolegura.

4.

Anorgansko-kemijska industrija: (a) Proizvodnja osnovnih kemikalija. (b) Proizvodnja mineralnih kiselina, baza, soli. (c) Proizvodnja alkalija, lužina i klora alkalnom elektrolizom. (d) Proizvodnja mineralnih gnojiva (osim kalijevih), soli fosforne kiseline, fosfata za prehrambenu industriju. (e) Proizvodnja natrijevog karbonata. (f) Proizvodnja korunda. (g) Proizvodnja anorganskih i mineralnih pigmenata. (h) Proizvodnja poluvodiča, ispravljača, fotoelektričnih ćelija. (i) Proizvodnja eksploziva, uključujući i pirotehniku. (j) Proizvodnja visokodisperzivnih oksida. (k) Proizvodnja barijevih spojeva.

5.

Organsko-kemijska industrija: (a) Proizvodnja osnovnih kemikalija. (b) Proizvodnja boja i pigmenata. (c) Proizvodnja i prerada umjetnih vlakana. (d) Proizvodnja i prerada plastičnih masa, gume i kaučuka. (e) Proizvodnja organsko-halogenih spojeva. (f) Proizvodnja organskih eksploziva i krutih goriva. (g) Proizvodnja pomoćnih sredstava za industriju kože, papira i tekstila. (h) Proizvodnja farmaceutskih proizvoda. (i) Proizvodnja biocida. (j) Proizvodnja sirovina za sredstva za pranje i čišćenje. (k) Proizvodnja kozmetike. (l) Proizvodnja želatine i ljepila.

6.	Industrija mineralnih i sintetičkih ulja: (a) Prerada nafte, proizvodnja i rafinacija naftnih derivata, proizvodnja ugljikovodika. (b) Rekuperacija ulja iz uljno-vodenih mješavina, deemulzifikacija, rekuperacija i prerada otpadnih ulja. (c) Proizvodnja sintetičkih ulja.

7.

Grafička industrija, kopiranje, plastificiranje, proizvodnja plastičnih folija i drugi oblici prerade plastičnih masa i umjetnih smola: (a) Tiskarska i ostala grafička djelatnost, kopiranje. (b) Fotografski i filmski laboratoriji. (c) Proizvodnja folija, zvučnih i video vrpci. (d) Proizvodnja plastificiranih i impregniranih materijala.

8.	Drvna industrija, industrija celuloze i papira: (a) Proizvodnja celuloze, papira i kartona. (b) Proizvodnja iverice.

9.	Industrija tekstila, kože i krzna: (a) Proizvodnja i dorada tekstila. (b) Proizvodnja i dorada kože i nadomjestaka za kožu, dorada krzna. (c) Kemijske čistionice, perionice rublja, pranje tkanina za poliranje i vunenih tkanina.

10.

Ostali sektori: (a) Reciklaža, pročišćavanje, skladištenje, utovar, istovar i odlaganje otpada i rezidualnih materijala: skladištenje, utovar, istovar i prijevoz kemikalija. (b) Medicinska i znanstvena istraživanja i razvoj, bolnice, liječničke ordinacije, radiološki instituti, laboratoriji, prostorije za testiranje. (c) Industrijsko čišćenje i čišćenje industrijskih kontejnera. (d) Automehaničarske radionice, pranje vozila. (e) Pročišćavanje voda. (f) Soboslikarska i ličilačka djelatnost. (g) Proizvodnja i prerada proizvoda biljnog i životinjskog porijekla. (h) Proizvodnja i prerada mikroorganizama i virusa s in vitro rekombiniranim nukleinskim kiselinama. (i) Industrijski sektori koji upotrebljavaju radioaktivne tvari (nuklearna industrija).

DIO 2.

Opisa opasnih tvari i grupa tvari

A

Prioritetne grupe opasnih tvari (a) teški metali i njihovi spojevi (b) organsko-halogeni spojevi (c) organski spojevi fosfora i kositra (d) sredstva za zaštitu bilja, pesticidi (fungicidi, herbicidi, insekticidi, algicidi) i kemikalije za zaštitu drveta, celuloze, papira, kože i tekstila itd. (e) ulja i ugljikovodici naftnog porijekla (f) drugi organski spojevi, posebno štetni za vodeni okoliš, (g) anorganski dušični i fosforni spojevi (h) radioaktivne tvari, uključujući otpad

B

Pojedinačne opasne tvari Pošto postoje značajne razlike u stupnju opasnosti tvari sadržanih u pojedinim grupama, potrebno je istaći i neke pojedinačne tvari koje u praksi mogu imati prioritetnu ulogu.   Tvar CAS broj   Tvar CAS broj 1. živa 7439976 21. trifluralin 1582098 2. kadmij 7440439 22. endosulfan 115297 3. bakar 7440508 23. simazin 122349 4. cink neprimjenjivo 24. atrazin 1912249 5. olovo 7439921 25. tributilinski spojevi — 6. arsen 7440382 26. trifenilinski spojevi — 7. krom neprimjenjivo 27. azinfos-etil 2642719 8. nikal 7440020 28. azinfos-metil 86500 9. bor neprimjenjivo 29. fenitrotion 122145 10. kobalt neprimjenjivo 30. fention 55389 11. selen 7782492 31. malation 121755 12. srebro neprimjenjivo 32. paration 56382 13. drins — 33. paration-metil 298000 14. HCH 608731 34. diklorvos 62737 15. DDT 50293 35. trikloroetilen 79016 16. pentaklorofenol 87865 36. tetrakloroetilen 127184 17. heksaklorobenzen 118741 37. triklorbenzen — 18. heksaklorobutadijen 87683 38. dikloroetan 1,2 107062 19. ugljični tetraklorid 56235 39. trilkloroetan 71556 20. kloroform 67663 40. dioksini neprimjenjivo

---

PRILOG III.

Opće smjernice o ciljevima i kriterijima kakvoće vode (1)

Ciljevi i kriteriji kvalitete voda razrađeni za određene dionice Dunava i za površinske vode u njegovom slivu moraju:

(a)	uzeti u obzir opciju održavanja i, gdje je potrebno, poboljšanja sadašnje kvalitete vode;

(b)	težiti smanjenju prosječnog tereta zagađenja i koncentracija (posebno opasnih tvari) na određenu razinu u određenom razdoblju:

(c)	uzimati u obzir specifične zahtjeve za kvalitetom vode (sirova voda za potrebe vodoopskrbe, voda za navodnjavanje itd.);

(d)	voditi računa o posebnim zahtjevima glede osjetljivih i posebno zaštićenih voda i njihovog okoliša, npr. jezera, zona za zaštitu vode filtrirane na obali i močvara;

(e)	biti utemeljeni na primjeni metoda biološke klasifikacije i kemijskim pokazateljima za srednjoročni i dugoročni pregled održavanja i poboljšanja kvalitete vode;

(f)	voditi računa o tome do kojeg su stupnja ciljevi postignuti i o eventualnim dodatnim mjerama u pojedinim slučajevima.

---

(1)  Ciljevi i kriteriji kakvoće voda se u pravilu izrađuju pojedinačno, a osobito prilagođavaju prevladavajućim uvjetima ekosustava, vodnih resursa i njihova korištenja. Stoga su u okviru ove Konvencije ugovornim strankama upućene samo opće smjernice

---

PRILOG IV.

---

PRILOG V.

ARBITRAŽA

1.	Postupak arbitraže iz članka 24. ove Konvencije provodi se sukladno točkama 2. - 10. kako slijedi:

2.

(a) U slučaju spora koji se podvrgava arbitraži sukladno članku 24. točka 2., ove Konvencije, utemeljuje se arbitražni sud na zahtjev jedne stranke spora upućen drugoj stranci. U zahtjevu za arbitražu treba navesti predmet, uključujući posebno članke ove Konvencije čije je tumačenje ili primjena sporna. (b) Stranka koja podnosi molbu treba izvijestiti Međunarodnu komisiju da je zatražila ustanovljenje arbitražnog suda, navodeći ime druge stranke spora i članke ove Konvencije čije je tumačenje ili primjena, po njenom mišljenju, sporna. Tužitelj i tužena stranka mogu se sastojati od više ugovornih stranaka. Međunarodna komisija proslijedit će primljenu informaciju svim ugovornim strankama ove Konvencije.

3.

Arbitražni sud sastoji se od tri osobe; obje stranke spora imenuju po jednog arbitra u roku od dva mjeseca; dva tako izabrana arbitra dogovorno će u roku od dva mjeseca odrediti trećeg člana, koji će predsjedavati sudu. Treći član ne smije biti državljanin ni jedne od stranaka spora, stalno nastanjen na njihovom području niti zaposlen od njih, kako ni imati bilo kakve ranije veze s konkretnim slučajem u bilo kojem svojstvu.

4.

(a) Ako jedna od stranaka spora ne imenuje arbitra u roku od dva mjeseca po primitku zahtjeva, druga stranka može izvijestiti predsjednika Međunarodnog suda, koji će odrediti predsjedatelja arbitražnog suda u roku od daljnja dva mjeseca. Nakon imenovanja, predsjedatelj će zatražiti od stranke koja nije imenovala arbitra da to učini u roku od dva mjeseca. Nakon toga, ako arbitar nije imenovan, predsjedatelj će izvijestiti predsjednika Međunarodnog suda, koji će izvršiti imenovanje u roku od daljnja dva mjeseca. (b) Ako predsjedatelj arbitražnog suda nije određen u roku od dva mjeseca od imenovanja drugog člana, predsjednik Međunarodnog suda će, na zahtjev bilo koje stranke, odrediti predsjedatelja u roku od daljnja dva mjeseca.

5.	(a) Arbitražni sud odlučuje sukladno pravilima međunarodnog prava i, posebno ove Konvencije. (b) Svaki arbitražni sud utemeljen sukladno odredbama ovog Priloga donosi svoj vlastiti poslovnik. (c) U slučaju spora o nadležnosti arbitražnog suda, pitanje se rješava odlukom arbitražnog suda.

6.

(a) Odluke arbitražnog suda, kako o postupku, tako i o predmetu, donose se većinom glasova članova. (b) Arbitražni se sud može koristiti svim primjerenim sredstvima kako bi utvrdio činjenice. On može, na zahtjev jedne od stranaka, propisati neophodne privremene zaštitne mjere. (c) Ako se dva ili više arbitražnih sudova utemeljenih sukladno odredbama ovog Priloga bavi zahtjevima istog ili sličnog sadržaja, oni se mogu međusobno obavješćivati o postupcima za utvrđivanje činjenica i, koliko je moguće, uzimati ih u obzir. (d) Stranke spora moraju osigurati sve potrebno za učinkovitu provedbu postupka. (e) Odsutnost jedne od stranaka u sporu ne predstavlja zapreku za odvijanje postupka.

7.	Ako arbitražni sud ne odluči drukčije zbog posebnih okolnosti slučaja, troškove arbitražnog suda, uključujući i naknadu članovima, snose stranke spora u jednakim dijelovima. Sud će voditi evidenciju o svim svojim izdacima i podnijeti konačni obračun strankama spora.

8.	Arbitražni sud donijet će presudu u roku od pet mjeseci od dana kad je ustanovljen, osim ako smatra potrebnim produžiti taj rok za dodatno razdoblje od najviše pet mjeseci.

9.	Svaka ugovorna stranka koja ima u predmetu spora neki interes pravnog karaktera, na koji bi mogla utjecati odluka u sporu, može intervenirati u postupku uz pristanak suda. Odluka arbitražnog suda postat će obvezujuća za stranku koja je intervenirala u sporu, jednako kao i za stranke spora.

10.

(a) Presuda arbitražnog suda mora biti popraćena obrazloženjem. Ona je konačna i obvezujuća za stranke spora. Sud će dostaviti presudu stranama u sporu i Međunarodnoj komisiji. Međunarodna komisija proslijedit će obavijest svim strankama ove Konvencije. (b) U slučaju spora među strankama o tumačenju ili izvršenju presude, bilo koja stranka može se obratiti arbitražnom sudu koji je presudu donio ili, ako to nije moguće, drugom arbitražnom sudu utemeljenom u tu svrhu na isti način kao i prvi sud.

---

ZAVRŠNI AKT

Konferencija za potpisivanje Konvencije o suradnji na zaštiti i održivoj uporabi rijeke Dunav održala se u Sofiji 29. lipnja 1994.

Na Konferenciji su bile zastupljene vlade sljedećih država: Austrija, Bugarska, Hrvatska, Češka, Njemačka, Mađarska, Moldavija, Rumunjska, Slovačka Republika, Slovenija i Ukrajina. Na Konferenciji je sudjelovao predstavnik Europske zajednice.

Na Konferenciji je u svojstvu promatrača sudjelovala Jedinica za koordinaciju programa – Okolišni program za bazen rijeke Dunav.

U prilogu je popis izaslanstava.

Otvaranju Konferencije prisustvovao je H. E. Evgeni Matinchev, zamjenik predsjednika vlade Republike Bugarske, koji se obratio sudionicima.

Konferencija je izabrala dr. Valentina Bossevskog, ministra zaštite okoliša Republike Bugarske, za predsjednika.

Izjave su dali voditelji izaslanstava Austrije, Bugarske, Hrvatske, Njemačke, Mađarske, Moldavije, Rumunjske, Slovačke Republike, Slovenije, Ukrajine i Europske zajednice.

Konferencija je razmotrila i usvojila 29. lipnja 1994. Konvenciju o suradnji na zaštiti i održivoj uporabi rijeke Dunav. Na isti je dan Konvencija otvorena za potpisivanje i potpisale su je Austrija, Bugarska, Hrvatska, Njemačka, Mađarska, Moldavija, Rumunjska, Slovačka Republika, Ukrajina i Europska zajednica.

Konferencija je obaviještena da vlade Češke i Slovenije još nisu završile svoj zakonodavni postupak za potpisivanje Konvencije kao i o njihovoj spremnosti da što prije potpišu Konvenciju.

Konferencija je usvojila izjavu o određenim pitanjima privremene provedbe Konvencije, tekst koje je priložen ovom Završnom aktu.

---