This document is an excerpt from the EUR-Lex website
Document 02014R0003-20161016
Commission Delegated Regulation (EU) No 3/2014 of 24 October 2013 supplementing Regulation (EU) No 168/2013 of the European Parliament and of the Council with regard to vehicle functional safety requirements for the approval of two- or three-wheel vehicles and quadricycles (Text with EEA relevance)
Consolidated text: Delegirana uredba Komisije (EU) br. 3/2014 оd 24. listopada 2013. kojom se dopunjuje Uredba (EU) br. 168/2013 Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu zahtjeva funkcionalne sigurnosti vozila za odobrenje vozila s dva ili tri kotača i četverocikala (Tekst značajan za EGP)Tekst značajan za EGP
Delegirana uredba Komisije (EU) br. 3/2014 оd 24. listopada 2013. kojom se dopunjuje Uredba (EU) br. 168/2013 Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu zahtjeva funkcionalne sigurnosti vozila za odobrenje vozila s dva ili tri kotača i četverocikala (Tekst značajan za EGP)Tekst značajan za EGP
02014R0003 — HR — 16.10.2016 — 001.006
Ovaj je tekst namijenjen isključivo dokumentiranju i nema pravni učinak. Institucije Unije nisu odgovorne za njegov sadržaj. Vjerodostojne inačice relevantnih akata, uključujući njihove preambule, one su koje su objavljene u Službenom listu Europske unije i dostupne u EUR-Lexu. Tim službenim tekstovima može se izravno pristupiti putem poveznica sadržanih u ovom dokumentu.
DELEGIRANA UREDBA KOMISIJE (EU) br. 3/2014 оd 24. listopada 2013. kojom se dopunjuje Uredba (EU) br. 168/2013 Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu zahtjeva funkcionalne sigurnosti vozila za odobrenje vozila s dva ili tri kotača i četverocikala ( L 007 10.1.2014, 1) |
Koju je izmijenila:
|
|
|||
br. |
stranica |
datum |
||
DELEGIRANA UREDBA KOMISIJE (EU) 2016/1824 оd 14. srpnja 2016. |
L 279 |
1 |
15.10.2016 |
Koju je ispravio:
DELEGIRANA UREDBA KOMISIJE (EU) br. 3/2014
оd 24. listopada 2013.
kojom se dopunjuje Uredba (EU) br. 168/2013 Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu zahtjeva funkcionalne sigurnosti vozila za odobrenje vozila s dva ili tri kotača i četverocikala
(Tekst značajan za EGP)
POGLAVLJE I.
TEMA I DEFINICIJE
Članak 1.
Tema
Ova Uredba određuje detaljne tehničke zahtjeve i postupke ispitivanja u pogledu funkcionalne sigurnosti za odobrenje i nadzor tržišta vozila L-kategorije te sustava, komponenata i zasebnih tehničkih jedinica namijenjenih za takva vozila u skladu s Uredbom (EU) br. 168/2013 i donosi popis pravilnika UNECE-a i njihovih izmjena.
Članak 2.
Definicije
Vrijede definicije iz Uredbe (EU) br. 168/2013. Nadalje, vrijede sljedeće definicije:
„uređaj za zvučno upozoravanje” znači uređaj koji emitira zvučni signal kojim se upozorava na prisutnost ili manevriranje vozila u opasnim prometnim situacijama koji se sastoji od jednog ili više otvora za emitiranje zvuka iz jednog izvora napajanja ili od nekoliko komponenata od kojih svaka emitira zvučni signal, a koje istodobno pokreće jedna kontrola;
„vrsta električnog uređaja za zvučno upozoravanje” znači uređaji za zvučno upozoravanje koji se bitno međusobno ne razlikuju, naročito u pogledu sljedećih aspekata: trgovački znak ili naziv, način rada, vrsta napajanja (istosmjerna struja, izmjenična struja, komprimirani zrak), vanjski oblik kućišta i dimenzije dijafragmi, oblik ili vrsta otvora za emitiranje zvuka, nazivna frekvencija zvuka, nazivni napon napajanja, a u slučaju uređaja za upozoravanje koje izravno napaja vanjski izvor komprimiranog zraka, nazivni radni tlak;
„vrsta mehaničkog uređaja za upozoravanje” znači uređaji za zvučno upozoravanje koji se bitno međusobno ne razlikuju, naročito u pogledu sljedećih aspekata: trgovački znak ili naziv, način rada, vrsta pokretanja, vanjski oblik i dimenzije zvona i unutarnja konstrukcija;
„vrsta vozila u pogledu zvučnog upozoravanja” znači vozila koja se bitno međusobno ne razlikuju u odnosu na: broj uređaja za zvučno upozoravanje kojima je vozilo opremljeno, vrste uređaja za zvučno upozoravanje kojima je vozilo opremljeno, montažne sklopove korištene za postavljanje uređaja za zvučno upozoravanje na vozilo, krutost dijelova konstrukcije na koje se uređaji za zvučno upozoravanje postavljaju te oblik i materijale karoserije na koje može utjecati zvuk emitiran iz uređaja za upozoravanje koji mogu imati učinak maskiranja zvuka;
„karoserija” znači vanjska konstrukcija motornog vozila koja se sastoji od branika, vrata, nosivih stupova, bočnih stijenki, krova, poda, prednje pregrade, stražnje pregrade i/ili vanjskih ploča;
„vrsta vozila u pogledu kočenja” znači vozila koja se bitno međusobno ne razlikuju u odnosu na maksimalnu masu, distribuciju mase između osovina, maksimalnu projektnu brzinu konstrukcije vozila, veličinu guma i dimenzije kotača te na projektne karakteristike sustava kočenja i njegovih komponenata;
„vrsta vozila u pogledu električne sigurnosti” znači vozila koja se bitno međusobno ne razlikuju u odnosu na lokaciju provodljivih dijelova i komponenata cijele električne instalacije vozila, instalaciju električnog pogona i galvanizacijom povezanu visokonaponsku sabirnicu te na prirodu i vrstu električnog pogona te galvanizacijom povezane visokonaponske komponente;
„mogući način aktivne vožnje” znači način rada pri kojem će položaj papučice gasa, aktiviranje ekvivalentne kontrole ili otpuštanje sustava kočenja uzrokovati da električni pogon pokrene vozilo;
„barijera” znači dijelovi koji pružaju zaštitu od izravnog kontakta s dijelovima pod naponom iz bilo kojeg smjera pristupa;
„provodljiva veza” znači veza koja koristi priključke na vanjski izvor napajanja tijekom punjenja sustava za pohranjivanje energije s mogućnošću ponovnog punjenja (REESS);
„REESS” znači sustav za pohranjivanje električne energije s mogućnošću ponovnog punjenja koji isporučuje energiju za električnu propulziju;
„spojni sustav za punjenje REESS-a” znači električni krug koji se koristi za punjenje REESS-a iz izvora električne energije, uključujući ulaznu energiju iz vozila;
„izravan kontakt” znači kontakt osoba s dijelovima pod naponom;
„električna šasija” znači skup sastavljen od provodljivih dijelova međusobno povezanih električnim vezama čiji se potencijal koristi kao referenca;
„električni krug” znači sklop povezanih dijelova pod naponom koji je projektiran tako da je tijekom normalnog rada pod naponom;
„sustav za pretvorbu električne energije” znači sustav koji generira i isporučuje električnu energiju za električnu propulziju;
„električni pogon” znači električni krug s motorima za vuču i uključuje REESS, sustav za pretvorbu električne energije, elektroničke pretvornike, potrebno ožičenje i priključke i spojni sustav za punjenje REESS-a;
„elektronički pretvornik” znači uređaj koji može kontrolirati i/ili pretvarati električnu snagu za električnu propulziju;
„kućište” znači dio u kojemu se nalaze unutarnje jedinice i koji pruža zaštitu od izravnog kontakta iz bilo kojeg smjera pristupa;
„izloženi provodljivi dio” znači provodljivi dio koji se može dodirivati u skladu s propisima stupnja zaštite IPXXB koji mogu biti pod naponom u uvjetima kvara izolacije;
„vanjski izvor napajanja električnom energijom” znači električno napajanje izmjeničnom (AC) ili istosmjernom (DC) strujom izvan vozila;
„visokonaponski” znači klasifikacija električne komponente ili kruga ako je njihov radni napon > 60 V i ≤ 1 500 V DC ili > 30 V i ≤ 1 000 V AC efektivne vrijednosti (rms);
„visokonaponska sabirnica” znači električni krug sa spojnim sustavom za punjenje REESS-a koji radi pri visokom naponu;
„neizravni kontakt” znači kontakt osoba s izloženim provodljivim dijelovima;
„dijelovi pod naponom” znači provodljivi dijelovi koji su tijekom normalne uporabe pod naponom;
„prtljažnik” znači prostor u vozilu za smještaj prtljage ograničen krovom, haubom, poklopcem prtljažnika ili stražnjim vratima i podom te bočnim stijenkama, barijerom i kućištem koji štite pogonski vod od izravnog kontakta s dijelovima pod naponom, a koji je odvojen od kabine za putnike prednjom ili stražnjom pregradom;
„sustav praćenja otpora izolacije u vozilu” znači uređaj koji prati otpor izolacije između visokonaponskih sabirnica i električne šasije;
„trakcijska baterija otvorenog tipa” znači tekući tip akumulatora koji se nadopunjuje vodom i u atmosferi generira vodik;
„putnička kabina” znači prostor za smještaj putnika ograničen krovom, podom, bočnim stijenkama, vratima, staklom prozora, prednjom i stražnjom pregradom ili stražnjom ogradom te barijerama i kućištima koji štite pogonski vod od izravnog kontakta s dijelovima pod naponom;
„stupanj zaštite” znači zaštita koju pruža barijera ili kućište u odnosu na kontakt mjerne sonde s dijelovima pod naponom poput standardizirane zglobne mjerne sonde za ispitivanje duljine (IPXXB) ili mjerne žičane sonde (IPXXD);
„prekid rada zbog servisa” znači uređaj za deaktiviranje električnog kruga u svrhu servisiranja ili provjere električnih komponenata poput REESS-a i gorivnih ćelija;
„kruti izolator” znači izolacijska obloga kabelskog sklopa koja izolira dijelove pod naponom od izravnog kontakta iz bilo kojeg smjera pristupa, pokriva priključke izoliranih dijelova pod naponom, te na lak ili boju koji su naneseni u svrhu izolacije;
„radni napon” znači efektivna vrijednost (rms) napona električnog kruga prema specifikaciji proizvođača vozila za svaki zasebni ili galvanizacijom izolirani krug koji se može stvoriti u svakom provodljivom dijelu u uvjetima otvorenog kruga ili u normalnim radnim uvjetima;
„tip vozila u pogledu izdržljivosti” znači vozila koja se bitno međusobno ne razlikuju u odnosu na sveukupne projektne karakteristike i na proizvodnju vozila i komponenata i postrojenja za njihovo sastavljanje te na postupke kontrole i osiguranja kvalitete;
„tip vozila u pogledu prednjih i stražnjih zaštitnih struktura” znači vozila koja se bitno međusobno ne razlikuju u pogledu oblika i lokacije struktura, dijelova i komponenata smještenih na prednjoj i stražnjoj strani vozila;
„projekcija” znači dimenzija ruba koja je određena u skladu sa stavkom 2. Priloga 3. Pravilniku UNECE-a br. 26 ( 1 );
„linija poda” znači linija prema definiciji iz stavka 2.4. Pravilnika UNECE-a br. 26;
„struktura vozila” znači dijelovi vozila, uključujući karoseriju, komponente, branike, nosače, spone, gume, kotače, štitnike kotača i stakla izrađene od materijala najmanje tvrdoće 60 Shore (A);
„tip vozila u pogledu stakla, brisača vjetrobranskog stakla, sustava za odmrzavanje i odmagljivanje” znači vozila koja se bitno međusobno ne razlikuju po obliku, veličini, debljini i karakteristikama vjetrobranskog stakla, načina njegove montaže, karakteristika brisača i sustava za pranje te karakteristika sustava za odmrzavanje i odmagljivanje;
„sustav brisača vjetrobranskog stakla” znači sustav koji se sastoji od uređaja za brisanje vanjske površine vjetrobranskog stakla zajedno s priborom i kontrolama potrebnim za pokretanje i zaustavljanje uređaja;
„polje brisača” znači površina vjetrobranskog stakla očišćena metlicama brisača kada sustav brisača radi u normalni uvjetima;
„sustav pranja vjetrobranskog stakla” znači uređaji za pohranjivanje, prijenos i usmjeravanje tekućine prema vanjskoj površini vjetrobranskog stakla zajedno s kontrolama potrebnim za pokretanje i zaustavljanje uređaja;
„kontrola sustava pranja” znači uređaj kojim se sustav pranja vjetrobranskog stakla ručno aktivira i deaktivira;
„pumpa sustava pranja” znači uređaj za prijenos tekućine iz spremnika sustava pranja na vanjsku površinu vjetrobranskog stakla;
„mlaznica” znači uređaj koji služi za usmjeravanje tekućine na vjetrobransko staklo;
„potpuno pripremljen (sustav)” znači sustav koji je normalno aktiviran tijekom nekog vremenskog razdoblja u kojemu se tekućina prenosila kroz pumpu i cijevi i izlazila iz mlaznica;
„očišćena površina” znači prethodno zaprljana površina na kojoj se ne nalaze bilo kakvi tragovi kapljica i preostale prljavštine nakon što se potpuno osuši;
„područje vidljivosti A” znači površina ispitivanja A definirana u stavku 2.2. Priloga 18. Pravilniku UNECE-a 43 ( 2 );
„glavni kontrolni prekidač vozila” znači uređaj kojim se sustav elektronike u vozilu prebacuje iz stanja isključenosti, što je slučaj kada je vozilo parkirano i bez prisutnosti vozača, u stanje normalnog rada;
„tip vozila u pogledu identifikacije kontrola, znakova i indikatora” znači vozila koja se bitno međusobno ne razlikuju po broju, lokaciji i karakteristikama kontrola, oznaka i indikatora i tolerancija mehanizma brzinomjera, tehničkoj konstanti brzinomjera, prikazanom rasponu brzina, ukupnom omjeru prijenosa, uključujući sve pogone reduktora do brzinomjera te po oznakama minimalne i maksimalne veličine guma;
„kontrola” znači bilo koji dio vozila ili komponente koje izravno pokreće vozač i time uzrokuje promjenu stanja ili rada vozila ili jednog od dijelova;
„znakovi” znači optički signali koji pokazuju pokretanje vozila, ispravno ili neispravno funkcioniranje ili stanje, ili nemogućnost rada;
„indikatori” znači uređaj koji pruža informacije o ispravnom funkcioniranju ili stanju sustava ili dijela sustava poput razine ili temperature tekućine;
„brzinomjer” znači uređaj koji vozaču u svakom trenutku pokazuje brzinu vozila;
„putomjer” znači uređaj koji pokazuje prijeđenu udaljenost vozila;
„simbol” znači dijagram s kojeg se identificira kontrola, znak ili indikator;
„zajednički prostor” znači određeno područje na kojem mogu zajedno biti prikazani više od jednog znaka, indikatora, simbola ili drugih informacija;
„tip vozila u pogledu instalacije rasvjete” znači vozila koja se bitno međusobno ne razlikuju po dimenzijama i vanjskom obliku vozila te po broju, lokaciji i projektnim karakteristikama montiranih svjetlosnih uređaja ili uređaja za svjetlosnu signalizaciju;
„svjetlosni uređaj” znači odobren tip žaruljice ili odobreni tip retro-reflektora;
„uređaji za svjetlosnu signalizaciju” znači svjetlosni uređaji koji se mogu koristiti za signalizaciju;
„jedan (svjetlosni uređaj)” znači svjetlosni uređaj ili dio uređaja koji ima jednu funkciju i jednu površinu osvjetljenja te jedan ili više izvora svjetlosti; to se može odnositi i na bilo koji sklop dva nezavisna ili grupirana svjetlosna uređaja, bez obzira na to jesu li identični ili nisu, koji imaju istu funkciju, ako su instalirani tako da projekcije površina svjetlosnog uređaja koje emitiraju svjetlost na danoj poprečnoj ravnini zauzimaju najmanje 60 % najmanjeg pravokutnika koji omeđuje projekcije navedenih površina emitiranja svjetlosti;
„površine emitiranja svjetlosti” svjetlosnog uređaja znači cijela ili dio vanjske površine prozirnog materijala kako je navedeno u dokumentaciji odobrenja tipa komponente; to može uključivati ili u cijelosti sadržavati površinu osvjetljenja, a može uključivati i površinu koja je potpuno omeđena svjetlosnim uređajem;
„površina osvjetljenja” svjetlosnog uređaja znači površina prema definiciji iz stavka 2.7. Pravilnika UNECE-a br. 53 ( 3 );
„nezavisni (svjetlosni uređaj)” znači svjetlosni uređaj koji ima zasebnu površinu osvjetljenja, izvor svjetlosti i kućište žaruljice;
„grupirani (svjetlosni uređaji)” znači svjetlosni uređaji sa zasebnim površinama osvjetljenja i izvorima svjetlosti, ali jednim kućištem žaruljice;
„kombinirani (svjetlosni uređaji)” znači svjetlosni uređaji sa zasebnim površinama osvjetljenja i zajedničkim izvorom svjetlosti i kućištem žaruljice;
„recipročno ugrađeni (svjetlosni uređaji)” znači svjetlosni uređaji koji imaju zasebne izvore svjetlosti ili jedan izvor svjetlosti koji radi u različitim uvjetima (npr. optičke, mehaničke ili električne razlike), potpuno ili djelomično zajedničke površine osvjetljenja i zajedničko kućište žaruljice;
„duga svjetla” znači uređaji koji se koriste za osvjetljavanje ceste na dugoj udaljenosti ispred vozila (glavni snop);
„kratka prednja svjetla” znači uređaj koji osvjetljava cestu ispred vozila bez uzrokovanja prekomjernog stresa ili nelagode vozačima koji dolaze u susret ili drugim korisnicima ceste (položeni snop);
„prednja svjetla pozicije” znači uređaj koji se koristi za ukazivanje na prisutnost vozila kada se ono gleda s prednje strane;
„dnevna svjetla” znači svjetlo koje osvjetljava prema naprijed koje se koristi da vozilo čini vidljivijim tijekom vožnje po danu;
„prednje svjetlo za maglu” znači uređaj koji se koristi za poboljšanje osvjetljenja ceste u slučaju magle, snijega, pljuskova ili oblaka prašine;
„svjetlo indikatora smjera” znači uređaj koji se koristi za pokazivanje namjere vozača da promijeni smjer u desno ili u lijevo drugim cestovnim korisnicima;
„signal upozorenja” znači istodobni rad svih svjetala indikatora smjera vozila kako bi se privukla pažnja ostalih cestovnih korisnika na trenutačnu opasnost koje vozilo predstavlja;
„svjetlo kočenja” znači uređaj koji se koristi za upozoravanje cestovnih korisnika koji su iza vozila da vozač tog vozila pritišće papučicu kočnice;
„stražnja svjetla pozicije” znači uređaj koji se koristi za ukazivanje na prisutnost vozila kada se ono gleda sa stražnje strane;
„stražnje svjetlo za maglu” znači uređaj koji se koristi da bi vozilo učinilo vidljivijim sa stražnje strane u slučaju magle, snijega, pljuskova ili oblaka prašine;
„svjetlo vožnje unatrag” znači uređaj koji se koristi za osvjetljavanje ceste na stražnjem dijelu vozila i za upozoravanje ostalih cestovnih korisnika na to da vozilo vozi unatrag ili će početi voziti unatrag;
„svjetlo registarske pločice” znači uređaj koji se rabi za osvjetljavanje površine namijenjene za registarsku pločicu koji se sastoji od jednog ili nekoliko optičkih elemenata;
„retro-reflektor” znači uređaj koji se rabi za pokazivanje prisutnosti vozila refleksijom svjetlosti koja se emitira iz izvora svjetlosti nepovezanog s vozilom, a promatrač se nalazi blizu izvora, isključujući retro-reflektirajuće registarske pločice ili pločice ograničenja brzine;
„stražnji retro-reflektor” znači retro-reflektorski uređaj koji se koristi za ukazivanje na prisutnost vozila kada se ono gleda sa stražnje strane;
„bočni retro-reflektor” znači retro-reflektorski uređaj koji se koristi za ukazivanje na prisutnost vozila kada se ono gleda sa strane;
„bočno svjetlo oznake” znači uređaj koji se koristi za ukazivanje na prisutnost vozila kada se ono gleda sa strane;
„referentna os” znači karakteristike osi uređaja koje su navedene u dokumentaciji odobrenja tipa komponente za uporabu kao reference smjera (H = 0°, V = 0°) za kutove polja fotometrijskih mjerenja prilikom postavljanja svjetla na vozilo;
„referentno središte” znači sjecište referentne osi s površinom koja emitira svjetlost s time da referentno središte određuje proizvođač svjetlosnog uređaja;
„geometrijska vidljivost” znači kutovi koji mogu odrediti kvadratno polje na kojemu je površina koja emitira svjetlost svjetlosnog uređaja potpuno vidljiva ako se odnosni kutovi (α vertikalni i β horizontalni) mjere na vanjskoj konturi odnosne vidljive površine, a svjetlo se promatra izdaleka, ali ako se bilo kakve prepreke nalaze unutar tog polja i djelomično zaklanjaju površinu koja emitira svjetlost, može se prihvatiti da su bez obzira na to, čak i s preprekama, fotometrijske vrijednosti propisane za odobrenje tipa svjetlosnog uređaja usklađene;
„uzdužna središnja ravnina vozila” znači ravnina simetrije vozila ili, ako vozilo nije simetrično, vertikalna uzdužna ravnina koja prolazi kroz sredinu osovina vozila;
„znakovi rada” znači vizualni, zvučni i svi ostali ekvivalentni signali koji pokazuju da je svjetlosni uređaj uključen i radi li ispravno ili ne;
„znak zatvorenog kruga” znači znak koji pokazuje da je neki uređaj uključen, ali ne pokazuje radi li on ispravno ili ne;
„tip vozila u pogledu vidljivosti stražnje strane vozila” znači vozila koja se bitno međusobno ne razlikuju po dimenzijama i vanjskom obliku vozila te po broju, lokaciji i projektnim karakteristikama montiranih uređaja za neizravno gledanje;
„tip vozila u pogledu sustava zaštite od prevrtanja” znači vozila koja se bitno međusobno ne razlikuju po strukturi osnovne namjene vozila za ublažavanje ili izbjegavanje ozbiljne ozljede putnika u vozilu uzrokovane prevrtanjem vozila tijekom normalnog korištenja;
„zona razmaka” znači prostor koji zauzima muška lutka 50. percentilnog ranga predstavljena hibridnim III antropomorfnim uređajem za ispitivanje u normalnom sjedećem položaju na svim sjedalima;
„tip vozila u pogledu točaka učvršćenja sigurnosnih pojaseva i sigurnosnih pojaseva” znači vozila koja se bitno međusobno ne razlikuju po glavnoj konstrukciji i projektnim karakteristikama vozila i karakteristikama točaka učvršćenja sigurnosnog pojasa te po broju, lokaciji i konfiguraciji montiranih sigurnosnih pojaseva;
„sustav podešavanja” znači uređaj koji dijelovima sjedala omogućuje podešavanje kako bi se postigao položaj sjedenja prilagođen morfologiji putnika, uključujući uzdužna, vertikalna i/ili kutna podešavanja;
„sustav pomicanja” znači sustav podešavanja i blokiranja, uključujući sklapanje stražnjih sjedala prema sjedalima ispred drugih sjedala što putnicima omogućuje pristup takvim stražnjim sjedalima i izlaz s njih ako blizu stražnjeg reda sjedala ne postoje vrata;
„sjedalica” znači položaj sjedenja u kojem vozač ili putnik sjede razdvojenih nogu;
„sjedalo” znači položaj sjedenja koji nije položaj sjedišta u kojem sjedalo ima stražnju stranu koja predstavlja naslon za leđa vozača ili putnika;
„naslon” znači strukturni element iza točke ograničenja položaja sjedenja na visini većoj od 450 mm mjereno od vertikalne ravnine koja prolazi kroz R-točku (točku ograničenja) kako bi se osoba koja sjedi mogla potpuno nasloniti;
„muška lutka 50. percentilnog ranga” znači fizički antropomorfni uređaj za ispitivanje koji posjeduje određene dimenzije i mase ili virtualni model od kojih oba predstavljaju tijelo prosječne muške osobe;
„stvarno učvršćenje sigurnosnog pojasa” znači točka konstrukcije vozila ili konstrukcije sjedala ili bilo koji dio vozila na koji je sklop sigurnosnog pojasa fizički montiran;
„efektivno učvršćenje sigurnosnog pojasa” znači jasnije definirana točka u vozilu dovoljne krutosti za promjenu usmjeravanja i smjera sigurnosnog pojasa putnika u vozilu, a obuhvaća takvu točku koja je najbliža dijelu pojasa koji je u stvarnom i izravnom kontaktu s odnosnim putnikom;
„prednji položaj sjedenja” znači jedan krajnji prednji položaj sjedenja koji se može grupirati u redu s nekoliko drugih položaja sjedenja;
„stražnji položaj sjedenja” znači jedan položaj sjedenja koji se nalazi potpuno iza linije prednjeg položaja sjedenja koji se može grupirati u redu s nekoliko položaja sjedenja;
„referentna linija torza” znači linija torza koju određuje proizvođač vozila za svaki položaj sjedenja, koja je određena u skladu s Prilogom 3. Pravilniku UNECE-a br. 17 ( 4 );
„kut torza” znači kut između vertikale i linije torza;
„projektni položaj” znači položaj u kojem se uređaj poput sjedala može podesiti tako da sve relevantne postavke što je moguće bolje odgovaraju navedenom položaju;
„ISOFIX” znači sustav za postavljanje dječjih autosjedalica u vozilo koji ima krute točke učvršćenja u vozilu, dva odgovarajuća kruta priključka na dječjoj autosjedalici i dijelove za ograničavanje rotacije sustava za ograničenje pomicanja djeteta;
„tip vozila u pogledu položaja sjedenja” znači vozila koja se bitno međusobno ne razlikuju po obliku, lokaciji i broju sjedala ili sjedalica;
„odrasla ženska lutka 5. percentilnog ranga” znači fizički antropomorfni uređaj za ispitivanje koji posjeduje određene dimenzije i mase ili virtualni model od kojih oba predstavljaju tijelo sitne ženske osobe;
„tip vozila u pogledu sposobnosti upravljanja, svojstava okretanja i skretanja” znači vozila koja se bitno međusobno ne razlikuju po projektnim karakteristikama mehanizma upravljanja, uređaja za obrtanje smjera i blokirajućih diferencijala ako je vozilo opremljeno takvim uređajima;
„krug okretanja” znači krug unutar kojega se nalaze projekcije na ravninu tla za sve točke vozila, uključujući retrovizore kada se vozilo vozi po krugu;
„neuobičajene vibracije” znači vibracije koje se značajno razlikuju od normalnih i konstantnih vibracija, koje odlikuje jedno ili više nehotičnih oštrih povećanja amplituda vibracija što dovodi do povećanih sila upravljanja koje nisu konstantne i po prirodi nisu predvidive;
„tip vozila u pogledu montaže guma” znači vozila koja se bitno međusobno ne razlikuju po vrsti guma, određenim minimalnim i maksimalnim vrijednostima veličine gume, dimenzijama kotača i odmaka te po svojstvima brzine i opterećenja prikladnim za opremu i karakteristikama montiranih štitnika kotača;
„odmak kotača” znači udaljenost plohe svoda glavčine kotača do središnje linije naplatka;
„rezervna jedinica za privremeno korištenje” znači guma koja se razlikuje od one za postavljanje na vozilo za normalne uvjete vožnje i namijenjena je samo za privremeno korištenje u uvjetima ograničene vožnje;
„nazivno maksimalno opterećenje” znači masa koju gume mogu nositi kada rade u skladu sa zahtjevima za njihovo korištenje koje određuje proizvođač guma, a izražava se kao broj indeksa opterećenja;
„simbol kategorije brzine” znači simbol definiran u stavku 2.28. Pravilnika UNECE-a br. 75, stavku 2.29. Pravilnika UNECE-a br. 30, stavku 2.28. Pravilnika UNECE-a br. 54 i stavku 2.29. Pravilnika UNECE-a br. 106;
„tip vozila u pogledu pločice ograničenja maksimalne brzine i njezine lokacije na vozilu” znači vozila koja se bitno međusobno ne razlikuju po projektnoj brzini vozila, materijalu, orijentaciji, karakteristikama konstrukcije pločice ograničenja maksimalne brzine;
„gotovo ravna površina” znači površina krutog materijala polumjera zakrivljenosti od najmanje 5 000 mm;
„tip vozila u pogledu unutarnje opreme i vrata” znači vozila koja se bitno međusobno ne razlikuju po karakteristikama konstrukcije unutarnje opreme vozila, broju i lokaciji sjedala i vrata;
„razina upravljačke ploče” znači linija koja je određena točkama kontakta vertikalnih tangenti s upravljačkom pločom ili se na razini horizontalne ravnine poklapa s R-točkom položaja sjedenja vozača kada se vozač nalazi na višoj razini od točke kontakta odnosne tangente;
„kontaktni rubovi” znači rubovi koji mogu dodirivati površine uređaja za ispitivanje i mogu se sastojati od struktura, elemenata ili komponenata smještenih bilo gdje u vozilu, uključujući bez ograničenja pod putničke kabine, bočne stranice, vrata, prozore, krov, stupove krova, rebra krova, štitnike za sunce, upravljačku ploču, upravljač, sjedala, naslone za glavu, sigurnosne pojaseve, ručice, dugmad, poklopce, pretince i svjetla;
„vrata” znači bilo koja struktura ili materijal koji se mora otvoriti, pomaknuti, preklopiti, otpustiti, gurnuti ili na drugi način maknuti da bi osoba ušla ili izašla iz vozila;
„središte vrata” znači dimenzionalna lokacija na vertikalnoj ravnini paralelnoj s uzdužnom središnjom ravninom vozila koja se poklapa s težištem vrata;
„tip vozila u pogledu nazivne maksimalne projektne ili neto snage i/ili projektnog ograničenja brzine vozila” znači vozila koja se bitno međusobno ne razlikuju po maksimalnoj projektnoj izlaznoj snazi električnih motora i/ili motora, maksimalnoj projektnoj brzini vozila i karakteristikama konstrukcije uređaja i metodologije uporabljene za učinkovito ograničavanje maksimalne moguće brzine vozila i/ili izlazne snage;
„tip vozila u pogledu strukturne cjelovitosti” znači vozila koja se bitno međusobno ne razlikuju po projektnim karakteristikama mehaničkih spojeva poput zavarenih i spojeva s navojima te po okviru, šasiji i/ili karoseriji vozila i načina na koje je ono osigurano.
POGLAVLJE II.
OBAVEZE PROIZVOĐAČA
Članak 3.
Zahtjevi povezani sa sigurnošću opreme i pokazivanja
Članak 4.
Primjena pravilnika UNECE-a
Članak 5.
Tehničke specifikacije zahtjeva i postupaka ispitivanja funkcionalne sigurnosti
Članak 6.
Zahtjevi koji se primjenjuju na uređaje za zvučno upozoravanje
Zahtjevi za postupke ispitivanja i izvođenje koji se primjenjuju na uređaje za zvučno upozoravanje, na koje se poziva u Prilogu II. dijelu B1 Uredbe (EU) br. 168/2013 provodit će se i provjeravati u skladu s Prilogom II. ovoj Uredbi.
Članak 7.
Zahtjevi koji se primjenjuju na sustave kočenja uključujući protuklizne i kombinirane sustave kočenja ako su montirani
Zahtjevi za postupke ispitivanja i učinkovitost koji se primjenjuju na sustave kočenja, uključujući protuklizne i kombinirane sustave kočenja ako su montirani, na koje se poziva u Prilogu II. dijelu B2 i Prilogu VIII. Uredbi (EU) br. 168/2013 provodit će se i provjeravati u skladu sa zahtjevima određenim u Prilogu III. ovoj uredbi.
Članak 8.
Zahtjevi koji se primjenjuju na električnu sigurnost
Zahtjevi za postupke ispitivanja i učinkovitost koji se primjenjuju na električnu sigurnost, na koje se poziva u Prilogu II. dijelu B3 Uredbe (EU) br. 168/2013, provodit će se i provjeravati u skladu sa zahtjevima određenim u Prilogu IV. ovoj Uredbi.
Članak 9.
Zahtjevi koji se primjenjuju na deklaraciju proizvođača u pogledu ispitivanja izdržljivosti bitnih sustava, dijelova i opreme za funkcionalnu sigurnost
Deklaracije proizvođača u pogledu ispitivanja izdržljivosti sustava, dijelova i opreme za funkcionalnu sigurnost na koju se upućuje u Prilogu II. dijelu B4 Uredbe (EU) br. 168/2013 bit će u skladu sa zahtjevima određenim u Prilogu V. ovoj Uredbi.
Članak 10.
Zahtjevi koji se primjenjuju na prednje i stražnje zaštitne strukture
Zahtjevi za postupke ispitivanja i učinkovitosti koji se primjenjuju na prednje i stražnje zaštitne strukture na koje se upućuje u Prilogu II. dijelu B5 Uredbe (EU) br. 168/2013 provodit će se i provjeravati u skladu sa zahtjevima određenim u Prilogu VI. ovoj Uredbi.
Članak 11.
Zahtjevi koji se primjenjuju na stakla, brisače vjetrobranskog stakla, sustav za pranje stakla te na sustave za odmrzavanje i odmagljivanje
Zahtjevi za postupke ispitivanja i učinkovitost koji se primjenjuju na stakla, brisače vjetrobranskog stakla, sustav za pranje stakla te na sustave za odmrzavanje i odmagljivanje na koje se upućuje u Prilogu II. dijelu B6 Uredbe (EU) br. 168/2013 provodit će se i provjeravati u skladu sa zahtjevima određenim u Prilogu VII. ovoj Uredbi.
Članak 12.
Zahtjevi koji se primjenjuju na upravljačke kontrole vozača, uključujući identifikaciju kontrola, znakove i indikatore
Zahtjevi za postupke ispitivanja i učinkovitost koji se primjenjuju na upravljačke kontrole vozača, uključujući identifikaciju kontrola, znakove i indikatore na koje se upućuje u Prilogu II. dijelu B7 Uredbe (EU) br. 168/2013 provodit će se i provjeravati u skladu sa zahtjevima određenim u Prilogu VIII. ovoj Uredbi.
Članak 13.
Zahtjevi koji se primjenjuju na montažu osvjetljenja i uređaja za svjetlosnu signalizaciju, uključujući automatsko uključivanje/isključivanje osvjetljenja
Zahtjevi za postupke ispitivanja i učinkovitost koji se primjenjuju na montažu osvjetljenja i uređaja za svjetlosnu signalizaciju, uključujući automatsko uključivanje/isključivanje osvjetljenja na koje se poziva u Prilogu II. dijelu B8 i Prilogu VIII. Uredbi (EU) br. 168/2013 provodit će se i provjeravati u skladu sa zahtjevima određenim u Prilogu IX. ovoj Uredbi.
Članak 14.
Zahtjevi koji se primjenjuju na vidljivost stražnje strane vozila
Zahtjevi za postupke ispitivanja i učinkovitost koji se primjenjuju na vidljivost stražnje strane vozila, na koje se upućuje u Prilogu II. dijelu B9 Uredbe (EU) br. 168/2013 provodit će se i provjeravati u skladu sa zahtjevima određenim u Prilogu X. ovoj Uredbi.
Članak 15.
Zahtjevi koji se primjenjuju na sustav zaštite od prevrtanja
Zahtjevi za postupke ispitivanja i učinkovitost koji se primjenjuju na sustav zaštite od prevrtanja na koje se upućuje u Prilogu II. dijelu B10 Uredbe (EU) br. 168/2013 provodit će se i provjeravati u skladu sa zahtjevima određenim u Prilogu XI. ovoj Uredbi.
Članak 16.
Zahtjevi koji se primjenjuju na točke učvršćenja sigurnosnog pojasa i na sigurnosni pojas
Zahtjevi za postupke ispitivanja i učinkovitost koji se primjenjuju na točke učvršćenja sigurnosnih pojaseva i na sigurnosne pojaseve, na koje se upućuje u Prilogu II. dijelu B11 Uredbe (EU) br. 168/2013 provodit će se i provjeravati u skladu sa zahtjevima određenim u Prilogu XII. ovoj Uredbi.
Članovi 17.
Zahtjevi koji se primjenjuju za položaj sjedenja (sjedalice i sjedala)
Zahtjevi za postupke ispitivanja i učinkovitost koji se primjenjuju za položaje sjedenja (sjedalice i sjedala), na koje se upućuje u Prilogu II. dijelu B12 Uredbe (EU) br. 168/2013 provodit će se i provjeravati u skladu sa zahtjevima određenim u Prilogu XIII. ovoj Uredbi.
Članak 18.
Zahtjevi koji se primjenjuju na sposobnost upravljanja, svojstva okretanja i skretanja
Zahtjevi za postupke ispitivanja i učinkovitost koji se primjenjuju na sposobnost upravljanja, svojstva okretanja i skretanja, na koje se upućuje u Prilogu II. dijelu B13 Uredbe (EU) br. 168/2013 provodit će se i provjeravati u skladu sa zahtjevima određenim u Prilogu XIV. ovoj Uredbi.
Članak 19.
Zahtjevi koji se primjenjuju na montažu guma
Zahtjevi za postupke ispitivanja i učinkovitost koji se primjenjuju na montažu guma, na koje se upućuje u Prilogu II. dijelu B14 Uredbe (EU) br. 168/2013 provodit će se i provjeravati u skladu sa zahtjevima određenim u Prilogu XV. ovoj Uredbi.
Članak 20.
Zahtjevi koji se primjenjuju na pločicu ograničenja maksimalne brzine i njezine lokacije na vozilu
Zahtjevi za postupke ispitivanja i učinkovitost koji se primjenjuju na pločicu ograničenja maksimalne brzine i njezine lokacije na vozilima L-kategorije, na koje se upućuje u Prilogu II. dijelu B15 Uredbe (EU) br. 168/2013 provodit će se i provjeravati u skladu sa zahtjevima određenim u Prilogu XVI. ovoj Uredbi.
Članak 21.
Zahtjevi koji se primjenjuju na zaštitu putnika u vozilu, uključujući unutarnju opremu i vrata vozila
Zahtjevi za postupke ispitivanja i učinkovitost koji se primjenjuju na zaštitu putnika u vozilu, uključujući unutarnju opremu i vrata vozila, na koje se upućuje u Prilogu II. dijelu B16 Uredbe (EU) br. 168/2013 provodit će se i provjeravati u skladu sa zahtjevima određenim u Prilogu XVII. ovoj Uredbi.
Članak 22.
Zahtjevi koji se primjenjuju na maksimalnu kontinuiranu nazivnu i/ili neto snagu i/ili ograničenje projektne maksimalne brzine vozila
Zahtjevi za postupke ispitivanja i učinkovitost koji se primjenjuju na maksimalnu kontinuiranu nazivnu i/ili neto snagu i/ili ograničenje projektne maksimalne brzine vozila L-kategorije, na koje se upućuje u Prilogu II. dijelu B17 Uredbe (EU) br. 168/2013 provodit će se i provjeravati u skladu sa zahtjevima određenim u Prilogu XVIII. ovoj Uredbi.
Članak 23.
Zahtjevi koji se primjenjuju na strukturnu cjelovitost vozila
Zahtjevi za postupke ispitivanja i učinkovitost koji se primjenjuju na strukturnu cjelovitost vozila, na koje se upućuje u Prilogu II. dijelu B18 i Prilogu VIII. Uredbi (EU) br. 168/2013 provodit će se i provjeravati u skladu sa zahtjevima određenim u Prilogu XIX. ovoj Uredbi.
POGLAVLJE III.
OBAVEZE DRŽAVA ČLANICA
Članak 24.
Odobrenje tipa vozila, sustava, komponenata i zasebnih tehničkih jedinica
U skladu s člankom 22. Uredbe (EU) br. 168/2013 s datumom stupanja na snagu koji je određen u Prilogu IV., državna tijela će, u slučaju da nova vozila nisu u skladu s Uredbom (EU) br. 168/2013 i odredbama te Uredbe, smatrati certifikate sukladnosti nevažećima u svrhe članka 43. stavka 1. Uredbe (EU) br. 168/2013 te će na osnovama koje se odnose na funkcionalnu sigurnost zabraniti ponudu tih vozila na tržištu, njihovu registraciju ili rad.
POGLAVLJE IV.
ZAVRŠNE ODREDBE
Članak 25.
Stupanje na snagu
Ova Uredba stupa na snagu na dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.
Primjenjuje se od 1. siječnja 2016. godine.
Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.
POPIS PRILOGA
Broj priloga |
Naslov priloga |
I. |
Popis obaveznih pravilnika UNECE-a |
II. |
Zahtjevi za postupke ispitivanja i učinkovitost koji se primjenjuju na uređaje za zvučno upozoravanje |
III. |
Zahtjevi koji se primjenjuju na kočenje, uključujući protuklizne i kombinirane sustave kočenja |
IV. |
Zahtjevi u pogledu električne sigurnosti |
V. |
Zahtjevi koji se primjenjuju na deklaraciju proizvođača u pogledu ispitivanja izdržljivosti bitnih sustava, dijelova i opreme za funkcionalnu sigurnost |
VI. |
Zahtjevi koji se primjenjuju na prednje i stražnje zaštitne strukture |
VII. |
Zahtjevi koji se primjenjuju na stakla, brisače vjetrobranskog stakla, sustav za pranje stakla te na sustave za odmrzavanje i odmagljivanje |
VIII. |
Zahtjevi koji se primjenjuju na upravljačke kontrole vozača, uključujući identifikaciju kontrola, znakove i indikatore |
IX. |
Zahtjevi koji se primjenjuju na montažu osvjetljenja i uređaja za svjetlosnu signalizaciju, uključujući automatsko uključivanje/isključivanje osvjetljenja |
X. |
Zahtjevi u pogledu vidljivosti stražnje strane vozila |
XI. |
Zahtjevi koji se primjenjuju na sustave zaštite od prevrtanja (ROPS) |
XII. |
Zahtjevi koji se primjenjuju na točke učvršćenja sigurnosnog pojasa i na sigurnosni pojas |
XIII. |
Zahtjevi koji se primjenjuju za položaj sjedenja (sjedalice i sjedala) |
XIV. |
Zahtjevi u pogledu mogućnosti upravljanja, svojstava okretanja i skretanja |
XV. |
Zahtjevi koji se primjenjuju na montažu guma |
XVI. |
Zahtjevi koji se primjenjuju na pločicu ograničenja maksimalne brzine i njezine lokacije na vozilu |
XVII. |
Zahtjevi u pogledu zaštite putnika u vozilu, uključujući unutarnju opremu i vrata vozila |
XVIII. |
Zahtjevi u pogledu maksimalne kontinuirane nazivne i/ili neto snage i/ili ograničenje projektne maksimalne brzine vozila |
XIX. |
Zahtjevi u pogledu strukturne cjelovitosti vozila |
PRILOG I.
Popis obaveznih pravilnika UNECE-a
Pravilnik UNECE-a br. |
Predmet |
Niz izmjena |
Upućivanje na SL |
Primjenjivost |
1 |
Prednja svjetla za motorna vozila (R2, HS1) |
02 |
SL L 177, 10.7.2010., str. 1. |
L1e, L2e, L3e, L4e, L5e, L6e i L7e |
3 |
Retro-reflektori |
Dodatak 12. nizu izmjena 02 |
SL L 323, 6.12.2011., str. 1. |
L1e, L2e, L3e, L4e, L5e, L6e i L7e |
6 |
Pokazivači smjera |
Dodatak 25. nizu izmjena 01 |
SL L 213, 18.7.2014., str. 1. |
L1e, L2e, L3e, L4e, L5e, L6e i L7e |
7 |
Prednja i stražnja pozicijska svjetla te kočna svjetla |
Dodatak 23. nizu izmjena 02 |
SL L 285, 30.9.2014., str. 1. |
L1e, L2e, L3e, L4e, L5e, L6e i L7e |
8 |
Prednja svjetla za motorna vozila (H1, H2, H3, HB3, HB4, H7, H8, H9, H11, HIR1, HIR2) |
05 |
SL L 177, 10.7.2010., str. 71. |
L1e, L2e, L3e, L4e, L5e, L6e i L7e |
16 |
Sigurnosni pojasevi, sustavi za držanje i sustavi za držanje djeteta |
Dodatak 5. nizu izmjena 06 |
SL L 304, 20.11.2015., str. 1. |
L2e, L4e, L5e, L6e i L7e |
19 |
Prednja svjetla za maglu |
Dodatak 6. nizu izmjena 04 |
SL L 250, 22.8.2014., str. 1. |
L3e, L4e, L5e i L7e |
20 |
Prednja svjetla za motorna vozila (H4) |
03 |
SL L 177, 10.7.2010., str. 170. |
L1e, L2e, L3e, L4e, L5e, L6e i L7e |
28 |
Uređaji za zvučno upozoravanje; |
Dodatak 3. nizu izmjena 00 |
SL L 323, 6.12.2011., str. 33. |
L3e, L4e i L5e |
37 |
Žarulje sa žarnom niti |
Dodatak 42. nizu izmjena 03 |
SL L 213, 18.7.2014., str. 36. |
L1e, L2e, L3e, L4e, L5e, L6e i L7e |
38 |
Stražnja svjetla za maglu |
Dodatak 15. nizu izmjena 00 |
SL L 4, 7.1.2012., str. 20. |
L3e, L4e, L5e i L7e |
39 |
Jedinstvene odredbe o homologaciji vozila s obzirom na uređaj za pokazivanje brzine uključujući njegovu ugradnju |
Dodatak 5. izvornoj verziji Pravilnika |
SL L 120, 13.5.2010., str. 40. |
L1e, L2e, L3e, L4e, L5e, L6e i L7e |
43 |
Sigurnosna stakla |
Dodatak 2. nizu izmjena 01 |
SL L 42, 12.2.2014., str. 1. |
L1e, L2e, L3e, L4e, L5e, L6e i L7e |
46 |
Uređaji za neizravno gledanje (retrovizori) |
Dodatak 1. nizu izmjena 04 |
SL L 237, 8.8.2014., str. 24. |
L2e, L5e, L6e i L7e |
50 |
Svjetlosne komponente za vozila kategorije L |
Dodatak 16. nizu izmjena 00 |
SL L 97, 29.3.2014., str. 1. |
L1e, L2e, L3e, L4e, L5e, L6e i L7e |
53 |
Ugradnja uređaja za osvjetljavanje (motocikl) |
Dodatak 14. nizu izmjena 01 |
SL L 166, 18.6.2013., str. 55. |
L3e |
56 |
Glavna svjetla mopeda i vozilâ koja se smatraju mopedima |
01 |
SL L 89, 25.3.2014., str. 1. |
L1e, L2e i L6e |
57 |
Glavna svjetla za motocikle i vozila koja se smatraju motociklima |
02 |
SL L 130, 1.5.2014., str. 45. |
L3e, L4e, L5e i L7e |
60 |
Označivanje komandi, kontrolnih lampica i pokazivača |
Dodatak 4. nizu izmjena 00 |
SL L 297, 15.10.2014., str. 23. |
L1e i L3e |
72 |
Glavna svjetla za motocikle i vozila koja se smatraju motociklima (HS1) |
01 |
SL L 75, 14.3.2014., str. 1. |
L3e, L4e, L5e i L7e |
74 |
Ugradnja uređaja za osvjetljavanje (moped) |
►C2 Dodatak 7. nizu izmjena 01 ◄ |
SL L 166, 18.6.2013., str. 88. |
L1e |
75 |
Gume |
Dodatak 13. nizu izmjena 01 |
SL L 84, 30.3.2011., str. 46. |
L1e, L2e, L3e, L4e i L5e |
78 |
Sustavi kočenja, uključujući sustave kočenja s protublokirajućim uređajem i kombinirane sustave kočenja |
Ispravak 2. niza izmjena 03 |
SL L 24, 30.1.2015., str. 30. |
L1e, L2e, L3e, L4e i L5e |
81 |
Retrovizori |
Dodatak 2. nizu izmjena 00 |
SL L 185, 13.7.2012., str. 1. |
L1e, L2e, L3e, L4e, L5e, L6e i L7e |
82 |
Glavna svjetla za mopede i vozila koja se smatraju mopedima (HS2) |
01 |
SL L 89, 25.3.2014., str. 92. |
L1e, L2e i L6e |
87 |
Dnevna svjetla |
Dodatak 15. nizu izmjena 00 |
SL L 4, 7.1.2012., str. 24. |
L1e, L2e, L3e, L4e, L5e, L6e i L7e |
90 |
Sklopovi zamjenskih kočnih obloga i kočne obloge za bubanj-kočnice |
02 |
SL L 185, 13.7.2012., str. 24. |
L1e, L2e, L3e, L4e, L5e, L6e i L7e |
98 |
Glavna svjetla u kojima se upotrebljavaju izvori svjetlosti s izbojem u plinu |
Dodatak 4. nizu izmjena 01 |
SL L 176, 14.6.2014., str. 64. |
L3e |
99 |
Izvori svjetlosti s izbojem u plinu |
Dodatak 9. nizu izmjena 00 |
SL L 285, 30.9.2014., str. 35. |
L3e |
112 |
Glavna svjetla s asimetričnim snopovima |
Dodatak 4. nizu izmjena 01 |
SL L 250, 22.8.2014., str. 67. |
L1e, L2e, L3e, L4e, L5e, L6e i L7e |
113 |
Glavna svjetla sa simetričnim snopovima |
Dodatak 3. nizu izmjena 01 |
SL L 176, 14.6.2014., str. 128. |
L1e, L2e, L3e, L4e, L5e, L6e i L7e |
Objašnjenje: Činjenica da je neka komponenta na ovom popisu ne znači da je njezina ugradnja obavezna. Za neke komponente, međutim, postoje zahtjevi obvezne ugradnje navedeni u prilozima ovoj Uredbi.
PRILOG II.
Zahtjevi za postupke ispitivanja i učinkovitost koji se primjenjuju na uređaje za zvučno upozoravanje
DIO 1.
Zahtjevi koji se primjenjuju na odobrenje tipa mehaničkih ili električnih uređaja za zvučno upozoravanje namijenjenih za postavljanje na vozila kategorija L1e, L2e i L6e
1. Opći zahtjevi
1.1. Električni uređaji za zvučno upozoravanje moraju emitirati ujednačen zvuk, a njihov zvučni spektar ne smije zamjetno varirati tijekom rada. U slučaju uređaja za upozoravanje isporučenih s izmjeničnom strujom, ovaj zahtjev primjenjuje se isključivo na konstantnu brzinu generatora, a ta je brzina unutar raspona određenog u točki 2.3.2.
1.2. Električni uređaji za zvučno upozoravanje moraju imati takve karakteristike zvuka (spektralna distribucija energije zvuka, razina tlaka zvuka) i mehaničke karakteristike da prolaze ispitivanja određena u točkama 2. do 3.4.
1,3. Električni uređaji za zvučno upozoravanje mogu sadržavati značajke koje im omogućuju da rade na značajno nižim razinama glasnoće zvuka.
1.4. Mehanički uređaji za zvučno upozoravanje moraju biti opremljeni ručicom kojom se ručno upravlja, tipa zvona na povlačenje čime se naglo rotiraju dva metalna diska koja nisu povezana u kućištu zvona ili tipa zvona s jednim udarom.
2. Mjerenja razine zvuka
2.1. Uređaji za zvučno upozoravanje trebali bi se ispitivati u okruženju bez jeke. Moguće ih je alternativno ispitivati u komori koja je djelomično bez jeke ili na očišćenom vanjskom prostoru. U tom slučaju moraju se poduzeti mjere predostrožnosti kako bi se na mjernom području izbjegle refleksije od tla, npr. postavljanjem brojnih zaslona za apsorpciju zvuka. Mora se provjeriti da sferno izobličenje nije veće od 1 dB(A) unutar polukugle polumjera ne manjeg od 5 m do maksimalne frekvencije koja će se izmjeriti u smjeru mjerenja te na visini uređaja i mikrofona. Buka ambijenta mora biti barem 10 dB(A) niža od razina tlaka zvuka koje će se mjeriti.
Uređaj koji se ispituje i mikrofon moraju biti na istoj visini u rasponu od 1,15 do 1,25 m. Linija maksimalne osjetljivosti mikrofona mora se poklapati sa smjerom u kojem uređaj za upozoravanje emitira zvuk najviše razine.
Mikrofon mora biti postavljen tako da je njegova membrana na udaljenosti 2 ± 0,01 m od izlazne razine zvuka koji emitira uređaj. U slučaju uređaja s nekoliko izlaza ova udaljenost odredit će se u odnosu na izlaznu ravninu koja je najbliža mikrofonu.
2.2. Mjerenja razine tlaka zvuka moraju uključivati uporabu opreme za mjerenje razine zvuka klase preciznosti 1 koja zadovoljava zahtjeve IEC publikacije br. 651, prvo izdanje (1979.).
Sva mjerenja moraju se provoditi primjenom „nagle” vremenske konstante. Za mjerenje svih razina tlaka zvuka rabit će se ponderirana krivulja (A).
Fourierova transformacija zvučnog signala rabit će se u mjerenju spektra emitiranog zvuka. Alternativno se mogu rabiti filtri treće oktave koji zadovoljavaju zahtjeve određene u IEC publikaciji br. 225, prvo izdanje (1966.), a u tom slučaju mora se odrediti pojasna frekvencija središta oktave dodavanjem kvadratne sredine tlakova zvuka u pojasima treće oktave središnjih frekvencija od 2 000 , 2 500 i 3 150 Hz.
U svim slučajevima samo se Fourierova transformacija može smatrati referentnom metodom.
2.3. Električni uređaji za zvučno upozoravanje moraju se isporučivati s jednim od sljedećih odgovarajućih napona:
U slučaju uređaja za zvučno upozoravanje koji primaju istosmjernu struju, napon ispitivanja od 6,5, 13,0 ili 26,0 V izmjeren na izlaznoj strani električnog izvora i odgovarajući nominalni napon od 6, 12 ili 24 V.
Ako uređaji za zvučno upozoravanje primaju istosmjernu struju koju isporučuje električni generator tipa koji se obično rabi s ovom vrstom uređaja, akustične karakteristike uređaja moraju se snimati pri brzinama alternatora koje odgovaraju 50 %, 75 % i 100 % maksimalne brzine koju je naveo proizvođač alternatora za kontinuirani rad. Tijekom ispitivanja alternator ne smije biti podvrgnut nijednom drugom električnom opterećenju. Ispitivanje izdržljivosti opisano u točkama 3 do 3.4. izvest će se pri brzini koju je naveo proizvođač opreme, a ona će se odabrati iz prije navedenog raspona.
Ako se za ispitivanje uređaja za zvučno upozoravanje koji prima istosmjernu struju rabi ispravljena struja, neizravnana komponenta napona na njegovim priključcima izmjerena od vrška do vrška tijekom rada uređaja za upozoravanje ne smije prelaziti 0,1 V.
Otpor električnog vodiča za primanje istosmjerne struje, uključujući otpor priključaka i kontakata, mora ležati što je moguće bliže vrijednosti 0,05 Ω za nominalni napon od 6 V, 0,10 Ω za nominalni napon od 12 V i 0,20 Ω za nominalni napon od 24 V.
2.4. Mehanički uređaji za zvučno upozoravanje moraju se ispitivati na sljedeći način:
Uređajem za ispitivanje mora rukovati osoba ili druga vanjska sredstva guranjem radne ručice prema preporuci proizvođača. Prisutnost operatera ne smije imati bilo kakav zamjetan utjecaj na rezultate ispitivanja. Jedna mjerna sekvenca sastoji se od deset uzastopnih operacija duž cijele putanje ručice za rukovanje unutar 4 ± 0,5 s. Mora se provesti pet sekvenci, a iza svake od njih mora uslijediti pauza. Cijeli postupak mora se provesti pet puta.
Za svaku od 25 mjernih sekvenci mora se zabilježiti razina zvuka A-krivulje koja mora biti unutar 2,0 dB(A), a za konačni rezultat mora se izračunati prosjek tih vrijednosti.
2.5. Uređaji za zvučno upozoravanje moraju biti fiksno montirani pomoću dijela ili dijelova koje je u tu svrhu namijenio proizvođač, na nosaču mase najmanje 10 puta veće od mase uređaja za upozoravanje koji se ispituje i težiti najmanje 30 kg. Nosač mora biti postavljen tako da refleksije od njegovih stijenki i vibracije nemaju značajnog učinka na rezultate mjerenja.
2.6. U uvjetima koji su prije određeni razina zvuka A-krivulje ne smije prelaziti 115 dB(A) u slučaju električnih uređaja za zvučno upozoravanje i 95 dB(A) u slučaju mehaničkih uređaja za zvučno upozoravanje.
2.7. Razina tlaka zvuka unutar pojasa frekvencije 1 800 do 3 550 Hz električnog uređaja za zvučno upozoravanje mora biti viša od bilo koje frekvencijske komponente iznad 3 550 Hz, a u svakom slučaju najmanje 90 dB(A). Razina tlaka zvuka mehaničkih uređaja za upozoravanje mora biti najmanje 80 dB(A).
2.8. Karakteristike određene u točkama 2.6. do 2.7. mora pokazivati svaki uređaj za zvučno upozoravanje koji je podvrgnut ispitivanju izdržljivosti navedenom u točkama 3. do 3.4.
2.8.1. Svako odstupanje napona mora biti između 115 % i 95 % nazivne vrijednosti u slučaju električnih uređaja za zvučno upozoravanje koji primaju istosmjernu struju ili između 50 % i 100 % maksimalne brzine alternatora koju je odredio proizvođač alternatora za kontinuirani rad u slučaju električnih uređaja za zvučno upozoravanje koji primaju izmjeničnu struju.
2.9. Vremenska odgoda između aktuacije i trenutka u kojem zvuk doseže maksimalnu vrijednost kako se zahtijeva u točkama 2.6. do 2.7. ne smije prelaziti 0,2 sekunde mjereno na temperaturi ambijenta od 293 ± 5 K (20 ± 5 °C). Ovi se zahtjevi posebno odnose na pneumatske ili elektro-pneumatske uređaje za upozoravanje.
2.10. U uvjetima napajanja koje određuju njihovi proizvođači, pneumatski ili elektro-pneumatski uređaji za upozoravanje moraju imati jednaku akustičku učinkovitost koja se zahtijeva od klasičnih električnih uređaja za zvučno upozoravanje.
2.11. Minimalna vrijednost prema zahtjevima iz točaka 2.6. do 2.7. mora se dobiti za svaku komponentu u višetonskom uređaju koji može nezavisno emitirati zvuk. Maksimalna ukupna razina zvuka mora se postići sa svim komponentama koje istodobno rade.
3. Ispitivanje izdržljivosti
3.1. Temperatura ambijenta mora biti između 288 K i 303 K (15 °C i 30 °C).
3.2. Električnim uređajima za zvučno upozoravanje mora se dobavljati nominalni napon pri otporu vodiča određenom u točkama 2.3.1. do 2.3.4. i u skladu s točkom 2.8.1., a njima se mora rukovati 10 000 puta pri brzini od jedne sekunde aktivacije iza kojih slijede četiri sekunde neaktivnosti. Tijekom ispitivanja uređaj za zvučno upozoravanje izložen je umjetnom vjetru ili struji zraka brzine 10 m/s ± 2 m/s.
3.2.1. Ako se ispitivanje provodi u izoliranoj komori, ta komora mora imati volumen dovoljan da osigura normalnu disipaciju topline koju proizvodi uređaj za upozoravanje tijekom ispitivanja izdržljivosti.
3.3. Kada se dovrši polovica zahtijevanih postupaka, električni uređaj za zvučno upozoravanje može se ponovno postaviti ako su se karakteristike razine zvuka izmijenile u odnosu na one prije ispitivanja. Kada se dovrši ukupan broj zahtijevanih postupaka, uređaj za zvučno upozoravanje može se opet ponovno postaviti te mora uzastopno ispunjavati zahtjeve ispitivanja određene u točki 2.8.
3.4. Četiri jedinice tipa mehaničkog uređaja za upozoravanje moraju se podvrgnuti ispitivanju izdržljivosti. Svaki uređaj mora biti nov i ne smije se tijekom ispitivanja podmazivati. On će se aktivirati 30 000 puta duž cijelog hoda ručice za rukovanje pri brzini od 100 ± 5 operacija u minuti. Četiri uređaja potom će se podvrgnuti ispitivanju prskanja soli u skladu sa standardom EN ISO 9227:2012. Tri od četiri jedinice moraju zadovoljavati ispitivanja određena u točki 2.8.
DIO 2.
Zahtjevi za odobrenje tipa vozila u pogledu zvučnog upozoravanja
1. Zahtjevi za opremu
1.1. Vozila kategorija L1e-B, L2e i L6e moraju biti opremljena jednim električnim uređajem za zvučno upozoravanje s odobrenjem tipa komponente sukladno ovoj Uredbi ili Pravilniku UNECE-a br. 28 ( 9 ).
1.2. Vozila kategorije L1e-B s maksimalnom projektnom brzinom vozila ≤ 25 km/h i maksimalnom kontinuiranom nazivnom ili neto snagom ≤ 500 W mogu alternativno biti opremljena mehaničkim uređajem za zvučno upozoravanje s odobrenjem tipa komponente sukladno ovoj Uredbi, a u tom slučaju ne vrijede zahtjevi iz točaka 2.1.1. do 2.1.7.
1.3. Vozila kategorija L3e, L4e i L5e moraju ispunjavati sve relevantne zahtjeve za opremu Pravilnika UNECE-a br. 28.
1.3.1. U nedostatku određenih uputa pojam „motocikli” u ovoj Uredbi odnosit će se na vozila kategorije L3e, L4e i L5e.
1.4. Vozila kategorije L7e moraju ispunjavati sve relevantne zahtjeve za opremu Pravilnika UNECE-a br. 28 koji su propisani za vozila kategorije L5e.
1.5. U nedostatku određenih zahtjeva u Pravilniku UNECE-a br. 28 i navedenih u dijelu 1. točki 1.3., uređaji za zvučno upozoravanje i dodatni uređaji montirani na vozilima koja pogone jedan ili više električnih motora mogu sadržavati značajku koja omogućuje da se uređaj isprekidano aktivira tako da radi pri značajno nižoj razini zvuka od one zahtijevane za uređaje za zvučno upozoravanje, emitirajući kontinuirani, ujednačeni zvuk sa spektrom zvuka koji zamjetno ne varira tijekom rada, s ciljem da se primjerice pješaci upozore na približavanje vozila.
2. |
Zahtjevi u pogledu radnih karakteristika instaliranih električnih uređaja za zvučno upozoravanje 2.1. Za vozila kategorija L1e-B, L2e i L6e:
2.1.1.
Napon ispitivanja mora odgovarati naponu određenom u dijelu 1. točkama 2.3. do 2.3.2.
2.1.2.
Razine tlaka zvuka moraju se mjeriti u uvjetima koji su određeni u dijelu 1. točki 2.2.
2.1.3.
Razina tlaka zvuka A-krivulje koju emitiraju uređaji za zvučno upozoravanje mora se mjeriti na udaljenosti od 7,0 m ispred vozila, a ono mora biti na otvorenoj lokaciji, na što je moguće ravnijem tlu i opremljeno uređajima za zvučno upozoravanje s istosmjernom strujom uz isključen motor.
2.1.4.
Mikrofon mjernog instrumenta mora biti postavljen na uzdužnoj središnjoj ravnini vozila.
2.1.5.
Tlak razine zvuka pozadinske buke i buka vjetra mora biti najmanje 10 dB(A) ispod razine zvuka koji se mjeri.
2.1.6.
Maksimalan tlak razine zvuka mora se mjeriti u rasponu od 0,5 do 1,5 m iznad tla.
2.1.7.
Prilikom mjerenja u uvjetima iz točaka 2.1.1. do 2.1.5. maksimalna razina zvuka koja je određena u točki 2.1.6. mora biti između 75 dB(A) i 112 dB(A). 2.2. Vozila kategorija L3e, L4e i L5e moraju ispunjavati sve relevantne zahtjeve za radne karakteristike Pravilnika UNECE-a br. 28. 2.2.1. U nedostatku određenih uputa pojam „motocikli” u ovoj Uredbi odnosit će se na vozila kategorije L3e, L4e i L5e. 2.3. Vozila kategorije L7e moraju ispunjavati sve relevantne zahtjeve za radne karakteristike Pravilnika UNECE-a br. 28 koji su propisani za vozila kategorije L5e. |
PRILOG III.
Zahtjevi koji se primjenjuju na kočenje, uključujući protuklizne i kombinirane sustave kočenja
1. Zahtjevi za odobrenje tipa vozila u pogledu kočenja
1.1. Vozila kategorija L1e, L2e, L3e, L4e i L5e moraju ispunjavati sve relevantne zahtjeve Pravilnika UNECE-a br. 78.
1.1.1. Iako su zahtjevi određeni u točki 1.1., odredbe u točkama 1.1.1.1. do 1.1.1.3. primjenjuju se na vozila kategorije L1e s masom ≤ 35 kg koja su opremljena kako slijedi:
U uređajima za kočenje u kojima je prijenos hidraulički, spremnici koji sadrže rezervnu tekućinu moraju se izuzeti iz zahtjeva zbog jednostavnosti provjere razine tekućine iz prije spomenutog pravilnika UNECE-a.
Za kočnice na obruču u svrhe posebnih odredbi koje se odnose na mokre kočnice u prije spomenutom pravilniku UNECE-a, voda se mora usmjeravati na dio obruča kotača koji osigurava trenje, s mlaznicama pozicioniranim 10 do 30 mm od stražnjih kočnica.
Za vozila sa širinama obruča kotača od 45 mm ili manjim (šifra 1.75) u pogledu učinkovitosti kočenja prednjom kočnicom samo kada su opterećena maksimalnom dozvoljenom masom, zaustavni put ili odgovarajuća srednja vrijednost maksimalne deceleracije (MFDD) mora biti sukladna propisanoj u prije spomenutom pravilniku UNECE-a. Ako se ovaj zahtjev ne može zadovoljiti zbog ograničenog prianjanja gume i površine ceste, zaustavni put S ≤ 0,1 + V2/115 s odgovarajućom srednjom vrijednosti maksimalne deceleracije od 4,4 m/s2 mora se primijeniti za ispitivanja opterećenja vozila do njegove maksimalne dopuštene mase istodobnom uporabom oba uređaja za kočenje.
1.1.2. Za odobrenje tipa vozila vrijede odredbe navedene u Prilogu VIII. Uredbi (EU) br. 168/2013 o obaveznoj opremi za napredne sustave kočenja.
1.2. Vozila kategorije L6e moraju ispunjavati sve relevantne zahtjeve Pravilnika UNECE-a br. 78 koji su propisani za vozila kategorije L2e.
1.3. Vozila kategorije L7e moraju ispunjavati sve relevantne zahtjeve Pravilnika UNECE-a br. 78 koji su propisani za vozila kategorije L5e.
PRILOG IV.
Zahtjevi u pogledu električne sigurnosti
1. Zahtjevi za odobrenje tipa vozila u pogledu električne sigurnosti
1.1. |
Vozila koja pogone jedan ili više električnih motora, uključujući čista ili hibridna električna vozila, moraju ispunjavati zahtjeve iz ovog Priloga. |
2. |
Opći zahtjevi u pogledu zaštite od električnog udara i električne sigurnosti koji se primjenjuju na visokonaponske sabirnice u uvjetima u kojima one nisu povezane s vanjskim visokonaponskim izvorima napajanja.
|
3. |
Zahtjevi u pogledu REESS-a
|
4. |
Sigurnosni zahtjevi tijekom rada 4.1. Postupak uključivanja i isključivanja napajanja sustava propulzije
4.2. Vožnja s reduciranom snagom 4.2.1. Indikacija reducirane snage Ako je električni sustav propulzije opremljen uređajima za automatsko reduciranje snage propulzije vozila (npr. način rada pri kvaru pogonske osovine), značajne redukcije pokazat će se vozaču. 4.2.2. Indikacija niske razine sadržaja energije REESS-a Ako stanje napunjenosti u REESS-u ima značajan učinak na vozilo, karakteristike vožnje (npr. ubrzanje i mogućnost kretanja mora procijeniti tehnički servis zajedno s proizvođačem vozila), niski energetski sadržaj pokazat će se vozaču zamjetnim uređajem (npr. vizualni ili zvučni signal). U tu svrhu rabit će se indikacija uporabljena za točku 4.2.1. 4.3. Vožnja unatrag Ne smije biti moguće aktivirati upravljačku funkciju vožnje vozila unatrag na nekontroliran način dok se vozilo kreće prema naprijed ako bi takvo aktiviranje moglo izazvati naglo i jako usporavanje ili blokiranje kotača. Međutim, može biti moguće aktivirati upravljačku funkciju vožnje vozila unatrag tako da može postupno usporiti vozilo. 4.4. Određivanje emisije vodika
|
Dodatak 1.
Metoda mjerenja otpora izolacije za ispitivanje na temelju vozila
1. Općenito
Otpor izolacije svake visokonaponske sabirnice vozila mora se mjeriti ili odrediti izračunom pomoću vrijednosti mjerenja sa svakog dijela ili jedinice komponente visokonaponske sabirnice (u daljem tekstu „podijeljeno mjerenje”).
2. Metoda mjerenja
Mjerenje otpora izolacije mora se provoditi odabirom odgovarajuće metode mjerenja iz metoda navedenih u točkama 2.1. do 2.2., ovisno o električnom punjenju dijelova pod naponom ili otporu izolacije itd.
Raspon električnog kruga za mjerenje razjasnit će se unaprijed pomoću dijagrama električnih krugova itd.
Nadalje, mogu se provoditi izmjene potrebne za mjerenje otpora izolacije poput uklanjanja poklopca kako bi se pristupilo dijelovima pod naponom, crtanja linija mjerenja, promjena softvera itd.
U slučajevima u kojima izmjerene vrijednosti tijekom rada sustava nadzora otpora izolacije u vozilu nisu stabilne, mogu se provesti potrebne izmjene za izvođenje mjerenja poput zaustavljanja rada predmetnog uređaja ili njegova uklanjanja. Nadalje, ako je uređaj uklonjen, mora se dokazati, pomoću crteža itd., da to neće promijeniti otpor izolacije između dijelova pod naponom i električne šasije.
Izuzetna pažnja mora se posvetiti kratkom spoju, električnom udaru itd., jer ova konfiguracija može zahtijevati izravno rukovanje visokonaponskim krugom.
2.1. Metoda mjerenja pomoću napona iz izvora izvan vozila
2.1.1. Mjerni instrument
Mora se rabiti instrument za ispitivanje otpora izolacije sposoban primjenjivati napon istosmjerne struje viši od napona visokonaponske sabirnice.
2.1.2. Metoda mjerenja
Instrument za ispitivanje otpora izolatora mora se povezati između dijelova pod naponom i električne šasije. Zatim se otpor izolacije mora mjeriti primjenom napona istosmjerne struje čija je vrijednost najmanje jednaka polovici vrijednosti radnog napona visokonaponske sabirnice.
Ako sustav ima nekoliko raspona napona (npr. zbog konvertora snage) u galvanizacijom povezanom krugu, a neke od komponenata ne mogu podnijeti radni napon cijelog kruga, otpor izolacije između tih komponenata i električne šasije može se mjeriti zasebno primjenom najmanje polovine njihovog radnog napona dok su one odvojene.
2.2. Metoda mjerenja pomoću REESS-a vozila i izvora napona istosmjerne struje
2.2.1. Uvjeti za ispitivanje vozila
Visokonaponska sabirnica napunit će se energijom iz REESS-a vozila i/ili iz sustava za pretvorbu energije i razine napona REESS-a i/ili sustav za pretvorbu energije tijekom ispitivanja mora biti najmanje vrijednosti jednake nominalnom radnom naponu koji je odredio proizvođač vozila.
2.2.2. Mjerni instrument
Voltmetar koji se rabi za ovo ispitivanje mora mjeriti vrijednosti istosmjerne struje i mora imati unutarnji otpor od najmanje 10 ΜΩ.
2.2.3. Metoda mjerenja
2.2.3.1. Prvi korak
Napon se mjeri kako je prikazano na slici 4.-Ap1.-1., a napon visokonaponske sabirnice (Vb) se bilježi. Vb mora biti jednak ili veći od nominalnog radnog napona REESS-a i/ili sustava za pretvorbu energije prema specifikacijama proizvođača vozila.
Slika 4.-Ap1.-1.
Mjerenje Vb, V1, V2
2.2.3.2. Drugi korak
Izmjerite i zabilježite napon (V1) između negativne strane visokonaponske sabirnice i električne šasije (pogledati sliku 4.-Ap1.-1.).
2.2.3.3. Treći korak
Izmjerite i zabilježite napon (V2) između pozitivne strane visokonaponske sabirnice i električne šasije (pogledati sliku 4.-Ap1.-1.).
2.2.3.4. Četvrti korak
Ako je V1 veći od ili jednak V2, umetnite standardni poznati otpor (Ro) između negativne strane visokonaponske sabirnice i električne šasije. S postavljenim Ro izmjerite napon (V1’) između negativne strane visokonaponske sabirnice i električne šasije (pogledati sliku 4.-Ap1.-2.).
Izračunajte električnu izolaciju (Ri) prema sljedećoj formuli:
ili
Slika 4.-Ap1.-2.
Mjerenje V1'
Ako je V2 veći V1, umetnite standardni poznati otpor (Ro) između pozitivne strane visokonaponske sabirnice i električne šasije. S postavljenim Ro izmjerite napon (V2’) između pozitivne strane visokonaponske sabirnice i električne šasije (pogledati sliku 4.-Ap1.-3.). Izračunajte električnu izolaciju (Ri) prema prikazanoj formuli. Tu vrijednosti električne izolacije (Ω) podijelite s vrijednošću nazivnog radnog napona visokonaponske sabirnice (V).
Izračunajte električnu izolaciju (Ri) prema sljedećoj formuli:
ili
Slika 4.-Ap1.-3.
Mjerenje V2’
2.2.3.5. Peti korak
Vrijednost Ri (Ω) električne izolacije podijeljena s vrijednosti radnog napona visokonaponske sabirnice daje otpor izolacije (Ω/V).
Napomena: Standardni poznati otpor Ro (Ω) mora biti vrijednost minimalnog potrebnog otpora izolacije (Ω/V) pomnožena s vrijednosti radnog napona vozila plus/minus 20 % (V). Ro ne mora biti precizna vrijednost budući da jednadžbe vrijede za bilo koji Ro; međutim, vrijednost Ro u ovom rasponu mora osiguravati dobro rješenje za mjerenja napona.
Dodatak 2.
Metoda potvrde za funkciju sustava nadzora otpora izolacije u vozilu
1. Sustav nadzora otpora izolacije u vozilu mora se potvrditi sljedećom metodom:
Umetnite otpornik koji ne uzrokuje pad otpora izolacije između priključka koji se nadzire i električne šasije ispod minimalne zahtijevane vrijednosti otpora izolacije. Aktivirat će se upozorenje.
Dodatak 3.
Zaštita od izravnih kontakata dijelova pod naponom
1. Pristupne sonde
Pristupne sonde za potvrdu zaštite osoba od pristupa dijelovima pod naponom navedene su u tablici 4.-Ap3.-1.
2. Uvjeti ispitivanja
Pristupna sonda gura se u bilo koji otvor kućišta silom određenom u tablici 4.-Ap3.-1. Ako djelomično ili potpuno prodire, postavlja se u svaki mogući položaj, ali ni u kojem slučaju zaustavna površina ne smije potpuno prodrijeti kroz otvor.
Unutarnje barijere smatraju se dijelom kućišta.
Mora se povezati niskonaponsko napajanje od ≥ 40 V i ≤ 50 V u seriji s povezanom odgovarajućom žaruljicom, ako je potrebno, između sonde i dijelova pod naponom unutar barijere ili kućišta.
Metoda jednog kruga primijenit će se na pomične dijelove pod naponom visokonaponske opreme.
Unutarnjim pomičnim dijelovima može se rukovati ili ih se na drugi način, gdje je to moguće, može polako premjestiti.
3. Uvjeti prihvaćanja
Pristupna sonda ne smije dodirivati dijelove pod naponom.
Ako se ovaj zahtjev provjerava signalnim krugom između sonde i dijelova pod naponom, žaruljica se ne smije upaliti.
U slučaju ispitivanja standardiziranom zglobnom mjernom sondom za ispitivanje duljine (IPXXB) ona može prodrijeti do 80 mm svoje duljine, ali zaustavna površina (promjera 50 mm x 20 mm) ne smije proći kroz otvor. Počinjući iz ravnog položaja oba zgloba mjerne sonde moraju se uspješno saviti kroz kut do 90 stupnjeva u odnosu na os susjednog segmenta sonde i moraju se postaviti u svaki mogući položaj.
U slučaju ispitivanja za IPXXD, pristupna sonda može prodrijeti do cijele svoje duljine, ali zaustavna površina ne smije potpuno proći kroz otvor.
Tablica 4.-Ap3.-1.
Pristupne sonde za ispitivanja za zaštitu osoba od pristupa opasnim dijelovima
Prvi broj |
Dod. slovo |
Pristupna sonda |
Ispitivanje sila |
2 |
B |
Zglobna mjerna sonda za ispitivanje duljine |
10 N ± 10 % |
4, 5, 6 |
D |
Žica za ispitivanje promjera 1,0 mm, duljine 100 mm |
1 N ± 10 % |
Slika 4.-Ap3.-1.
Zglobna mjerna sonda
PRILOG V.
Zahtjevi koji se primjenjuju na deklaraciju proizvođača u pogledu ispitivanja izdržljivosti bitnih sustava, dijelova i opreme za funkcionalnu sigurnost
1. |
Zahtjevi za odobrenje tipa vozila u pogledu ispitivanja izdržljivosti
|
PRILOG VI.
Zahtjevi koji se primjenjuju na prednje i stražnje zaštitne strukture
1. Zahtjevi za odobrenje tipa vozila u pogledu prednjih i stražnjih zaštitnih struktura
1.1. Ako su se zahtjevi Pravilnika UNECE-a br. 26 u pogledu vanjskih projekcija primijenili na cijelo vozilo kako je određeno u relevantnim odredbama Priloga II. dijela C točke 7. Uredbe (EU) br. 168/2013, moraju se zadovoljiti zahtjevi ovog Priloga.
1.2. Ako su zahtjevi Pravilnika UNECE-a br. 26 u pogledu vanjskih projekcija primijenjeni na cijelo vozilo kako je određeno u relevantnim odredbama Priloga II. dijela C točke 7. Uredbe (EU) br. 168/2013, moraju se zadovoljiti zahtjevi ovog Priloga.
Za vozila s relevantnom prednjom strukturom u potpunosti procijenjena u skladu s Pravilnikom UNECE-a br. 26 smatra se da zadovoljavaju zahtjeve prednjih zaštitnih struktura.
Za vozila s jednim prednjim kotačem čije su vanjske projekcije ispred prednje osovine procijenjene uređajem za ispitivanje u skladu relevantnim odredbama Priloga II. dijela C točke 7. Uredbe (EU) br. 168/2013 smatra se da zadovoljavaju zahtjeve za prednje zaštitne strukture.
Vozila s više od jednog prednjeg kotača čija relevantna prednja struktura nije u potpunosti procijenjena u skladu s Pravilnikom UNECE-a br. 26 moraju zadovoljavati sljedeće zahtjeve:
Najmanje dvije trećine maksimalne širine prednje sekcije vozila, mjereno na lokaciji prednje osovine ili ispred nje, moraju sačinjavati strukturu vozila ispred dijagonalne linije koja je na pola udaljenosti između prednje osovine i krajnje prednje točke vozila (tj. relevantnu strukturu, pogledati sliku 6.-1.). U smislu visine, lokacija ove strukture relevantna je samo iznad linije poda i ispod 2,0 m.
Slika 6.-1.
Relevantna struktura prednje sekcije vozila
Napomena: u ovom primjeru prednje gume padaju u zonu procjene, a odnosne širine uključene su u cjelokupnu relevantnu usklađenu strukturu
Nijedan dio strukture vozila ispred linije opisane u točki 1.2.3.1. ne smije imati zašiljene ili oštre dijelove ili projekcije koje su usmjerene prema van i koje bi vjerojatno mogle zahvatiti ili značajno povećati ozbiljnost ozljeda ili mogućnosti ozljeđivanja ranjivih cestovnih korisnika u slučaju sudara dok vozilo vozi prema naprijed. Struktura ni u kojem slučaju ne smije imati rubove koje može dodirivati kugla promjera 100 mm, čiji je polumjer zakrivljenosti manji od 2,5 mm. Rubovi mogu biti tupi ako su njihove projekcije kraće od 5,0 mm i ako ne postoje posebni zahtjevi za rubove s projekcijama kraćim od 1,5 mm.
Vozila koja nisu opremljena uređajem za obrtanje smjera izuzeta su iz zahtjeva za stražnje zaštitne strukture u točkama 1.2.5. do 1.2.6.2.1.
Za vozila opremljena uređajem za obrtanje smjera čija je relevantna prednja struktura u potpunosti procijenjena u skladu s Pravilnikom UNECE-a br. 26 smatra se da zadovoljavaju zahtjeve stražnjih zaštitnih struktura.
Vozila opremljena uređajem za obrtanje smjera čija relevantna stražnja struktura nije u potpunosti procijenjena u skladu s Pravilnikom UNECE-a br. 26 moraju zadovoljavati sljedeće zahtjeve:
Najmanje dvije trećine širine vozila, mjereno na stražnjoj osovini, mora sačinjavati strukturu vozila (tj. relevantnu strukturu, pogledati sliku 6.-2.). U smislu visine, lokacija ove strukture relevantna je samo iznad linije poda i ispod 2,0 m.
Slika 6.-2.
Nijedan dio strukture vozila iza stražnje osovine ne smije imati zašiljene ili oštre dijelove ili projekcije koje su usmjerene prema van i koje bi vjerojatno mogle zahvatiti ili značajno povećati ozbiljnost ozljeda ili mogućnosti ozljeđivanja ranjivih cestovnih korisnika u slučaju sudara dok vozilo vozi prema natrag. Struktura ni u kojem slučaju ne smije imati rubove koje može dodirivati kugla promjera 100 mm, čiji je polumjer zakrivljenosti manji od 2,5 mm. Rubovi mogu biti tupi ako su njihove projekcije kraće od 5,0 mm i ako ne postoje posebni zahtjevi za rubove s projekcijama kraćim od 1,5 mm.
U slučaju vozila kategorija L2e-U, L5e-B, L6e-BU i L7e-CU rubovi koje može dodirivati kugla promjera 100 mm, moraju biti barem tupi ako su njihove projekcije 1,5 mm ili duže.
1.3. Ako se na zahtjev tehničkog servisa mjeri tvrdoća materijala, mjerenje se mora provesti s materijalom montiranim na vozilu. Ako je takvo mjerenje nemoguće točno provesti, tehnički servis može prihvatiti alternativne metode procjene.
PRILOG VII.
Zahtjevi koji se primjenjuju na stakla, brisače vjetrobranskog stakla, sustav za pranje stakla te na sustave za odmrzavanje i odmagljivanje
DIO 1.
Zahtjevi za odobrenje tipa vozila u pogledu stakla
1. |
Zahtjevi za opremu. 1.1. Vozila moraju biti opremljena samo sigurnosnim staklima. 1.1.1. Svako sigurnosno staklo postavljeno na vozilo mora imati odobrenje tipa u skladu s Pravilnikom UNECE-a br. 43 ( 11 ). 1.1.2. Sigurnosna stakla moraju se postaviti tako da unatoč naprezanjima kojima je vozilo podvrgnuto u normalnim uvjetima rada ona ostaju na svojem mjestu i nastavljaju omogućavati vidljivost i sigurnost putnicima ili vozačima vozila. 1.1.3. Plastična vjetrobranska stakla koja se na vozila postavljaju bez karoserije i koja na vrhu nemaju potporu ne smatraju se sigurnosnim staklima i izuzeta su iz zahtjeva određenih u ovom Prilogu. 1.1.3.1. Iznimno od odredbi iz članka 2. stavka 5. i u svrhu ovog Priloga smatra se da vozilo ima karoseriju ako postoje strukturni elementi poput A-stupova ili krutog okvira oko vjetrobranskog stakla u kombinaciji s drugim mogućim elementima kao što su bočna vrata, bočni prozori i/ili krov koji čine zatvorenu ili djelomično zatvorenu kabinu, a tehnički servis mora dati jasno opravdanje za kriterije procjene u izvješću o ispitivanju. |
2. |
Posebne odredbe 2.1. Vozila kategorije L moraju ispunjavati sve relevantne zahtjeve određene u Prilogu 21. Pravilniku UNECE-a br. 43 koji su propisani za vozila kategorije M1. 2.1.1. Ne primjenjuju se točke 4.2.1.2. i 4.2.2.2. Priloga 21. Pravilniku UNECE-a br. 43. Umjesto toga, fleksibilno plastično staklo koje nosi znak odobrenja „IX” može se postaviti kao sigurnosno staklo umjesto vjetrobranskog stakla. 2.1.2. Kruto plastično sigurnosno staklo uz uvjet da ima odobrenje tipa i da nosi oznaku odobrenja „VIII/A/L” ili „X/A/L” može se postaviti kao vjetrobransko staklo na vozila kategorija L1e, L2e, L3e, L4e i L5e. 2.1.3. Vozila kategorija L5e-B, L6e-B i L7e-C moraju biti opremljena vjetrobranskim staklom koje čini dio zatvorene vozačke ili putničke kabine. |
DIO 2.
Zahtjevi za odobrenje tipa vozila u pogledu brisača vjetrobranskog stakla i uređaja za pranje
1. Zahtjevi za opremu
1.1. |
Svako vozilo opremljeno vjetrobranskim staklom izrađenim od sigurnosnog stakla mora biti opremljeno sustavom brisača vjetrobranskog stakla koji radi kada se glavni kontrolni prekidač vozila aktivira bez bilo kakve radnje vozača osim uključivanja radne kontrole za pokretanje i zaustavljanje sustava za pranje vjetrobranskog stakla.
|
1.2. |
Svako vozilo opremljeno vjetrobranskim staklom izrađenim od sigurnosnog stakla mora biti opremljeno sustavom za pranje vjetrobranskog stakla koji može raditi kada se glavni kontrolni prekidač vozila aktivira i sposobno je podnositi opterećenja i tlakove koji su rezultat začepljenih mlaznica, a sustav se pokreće prema postupku određenom u točkama 2.2.1.1. do 2.2.1.1.2.
|
2. Postupak ispitivanja
2.1. |
Uvjeti ispitivanja sustava pranja vjetrobranskog stakla
|
2.2. |
Uvjeti ispitivanja sustava pranja vjetrobranskog stakla.
|
Dodatak 1. dijelu 2.
Postupak za utvrđivanje područja vidljivosti na vjetrobranskom staklu vozila
Područje vidljivosti A određeno je u skladu s Prilogom 18. Pravilniku UNECE-a br. 43.
Dodatak 2. dijelu 2.
Specifikacije mješavine za ispitivanje sustava brisača i pranja vjetrobranskog stakla
Mješavina za ispitivanja na koju se upućuje u dijelu 2. točki 2.1.9. mora biti u skladu s Dodatkom 4. Prilogu III. Uredbi Komisije (EU) br. 1008/2010.
Dodatak 3. dijelu 2.
Postupak za potvrdu R-točke ili referentne točke sjedenja
R-točka ili referentna točka sjedenja utvrđuje se u skladu s Prilogom 3. Pravilniku UNECE-a br. 17.
Dodatak 4. dijelu 2.
Postupak za utvrđivanje primarnih referentnih oznaka u trodimenzionalnom referentnom sustavu
Odnosi dimenzija između primarnih referentnih oznaka na crtežima i njihovih položaja na vozilu određeni su u skladu s Prilogom 4. Pravilniku UNECE-a br. 125 ( 13 ).
DIO 3.
Zahtjevi za odobrenje tipa vozila u pogledu sustava za odmrzavanje i odmagljivanje
1. Zahtjevi za opremu
1.1. Svako vozilo opremljeno vjetrobranskim staklom izrađenim od sigurnosnog stakla, osim vozila kategorija L2e i L6e, kao i vozila koja nisu opremljena bočnim vratima koja mogu prekriti najmanje 75 % otvora vrata kao standardnom ili opcijskom opremom, mora biti opremljeno sustavom za uklanjanje mraza i leda s vanjske staklene površine vjetrobranskog stakla i odmagljivati unutarnju staklenu površinu vjetrobranskog stakla. Sustav za odmrzavanje i odmagljivanje vjetrobranskog stakla mora biti dovoljno učinkovit da osigura adekvatnu vidljivost kroz vjetrobransko staklo po hladnom vremenu.
1.1.1. Vozila maksimalne snage koja ne prelazi 15 kW moraju ispunjavati sve relevantne zahtjeve Pravilnika UNECE-a br. 122 ( 14 ) koji su propisani za vozila kategorije M1.
1.1.2. Vozila maksimalne snage koja prelazi 15 kW moraju ispunjavati sve relevantne zahtjeve Uredbe Komisije (EU) br. 672/2010 ( 15 ) koji su propisani za vozila kategorije M1.
1.2. Ako je vjetrobransko staklo postavljeno tako da se nijedna struktura vozila pričvršćena za vjetrobransko staklo ne proteže prema natrag za više od 100 mm sa svim montiranim odvojivim ili uvlačivim vratima i krovom i u zatvorenom položaju, sustav za odmrzavanje i odmagljivanje nije potreban.
PRILOG VIII.
Zahtjevi koji se primjenjuju na upravljačke kontrole vozača, uključujući identifikaciju kontrola, znakove i indikatore
1. Zahtjevi za odobrenje tipa vozila u pogledu identifikacija kontrola, znakova i indikatora
1.1. Identifikacija kontrola, znakova i indikatora
1.1.1. |
Vozila kategorija L1e-B i L3e moraju ispunjavati sve relevantne zahtjeve Pravilnika UNECE-a br. 60 osim zahtjeva iz Priloga 3. ovoj Uredbi. Zahtjevi iz točaka 1.1.1.1. i 1.1.1.2. također se moraju uzeti u obzir.
|
1.1.2. |
Vozila kategorije L4e moraju ispunjavati sve relevantne zahtjeve iz točaka 1.1.1. do 1.1.1.2. za vozila kategorije L3e. |
1.1.3. |
Vozila kategorije L2e, L5e, L6e i L7e moraju ispunjavati zahtjeve iz točaka 2. do 2.2.1.6. ili, alternativno, relevantne zahtjeve Pravilnika UNECE-a br. 121 ( 16 ), kako je propisano za vozila kategorije M1. |
1.2. Brzinomjer i putomjer
1.2.1. |
Vozila s maksimalnom projektnom brzinom koja prelazi 25 km/h moraju biti opremljena brzinomjerom i putomjerom.
|
1.2.2. |
Objašnjenja uz Pravilnik UNECE-a br. 39
|
2. Specifični zahtjevi
2.1. |
Kontrole, oznake i indikatori na vozilu i navedeni u točki 2.1.10. moraju ispunjavati zahtjeve u pogledu lokacije, identifikacije, boje i osvjetljenja. Za funkcije za koje nije naveden nikakav simbol u ovoj Uredbi, proizvođač može rabiti simbol prema odgovarajućim standardima ISO 6727:2012 ili 2575:2010/Amd1:2011. Tamo gdje ISO simbol nije dostupan, proizvođač može rabiti simbol prema vlastitom konceptu. U svakom slučaju, takav simbol ne smije uzrokovati miješanje s bilo kojim propisanim simbolom.
|
2.2. |
Zajednički prostor za prikazivanje nekoliko informacija.
|
PRILOG IX.
Zahtjevi koji se primjenjuju na montažu osvjetljenja i uređaja za svjetlosnu signalizaciju, uključujući automatsko uključivanje/isključivanje osvjetljenja
1. Zahtjevi za odobrenje tipa vozila u pogledu montaže osvjetljenja
1.1. |
Vozila kategorije L1e moraju ispunjavati sve relevantne zahtjeve Pravilnika UNECE-a br. 74 ( 17 ). Zahtjevi iz točaka 1.8. do 1.12. također se moraju uzeti u obzir.
|
1.2. |
Vozila kategorije L2e moraju ispunjavati zahtjeve iz točaka 1.10. do 2.5. |
1.3. |
Vozila kategorije L3e moraju ispunjavati sve relevantne zahtjeve Pravilnika UNECE-a br. 53. Zahtjevi iz točaka 1.8. do 1.12. također se moraju uzeti u obzir. |
1.4. |
Vozila kategorije L4e moraju ispunjavati zahtjeve iz točaka 1.10. do 1.12. i 3. do 3.2.8.1. |
1.5. |
Vozila kategorije L5e moraju ispunjavati zahtjeve iz točaka 1.10. do 2.5. |
1.6. |
Vozila kategorije L6e moraju ispunjavati zahtjeve iz točaka 1.10. do 2.5. |
1.7. |
Vozila kategorije L7e moraju ispunjavati zahtjeve iz točaka 1.10. do 2.5. |
1.8. |
Vozila kategorije L1e-A mogu biti opremljena trakama retro-reflektora na bočnim stijenkama guma ili obručima kako bi osiguravala vizualnu sliku krugova bijelog svjetla što takva vozila čini lako prepoznatljivima. |
1.9. |
Vozila kategorija L1e i L3e mogu biti opremljena dodatnih stražnjim i bočnim retro-reflektirajućim uređajima i materijalima uz uvjet da oni ne umanjuju učinkovitost obaveznih svjetlosnih i uređaja za svjetlosnu signalizaciju. Prtljažnici i bočni kovčezi mogu biti opremljeni retro-reflektirajućim materijalima uz uvjet da su istih boja kao svjetlosni uređaji na tom mjestu. |
1.10. |
Nijedno vozilo ne smije biti opremljeno dodatnim izvorima svjetlosti čije se emitirano svjetlo može primijetiti izravno ili neizravno u normalnim uvjetima vožnje, osim onih u svrhu osvjetljavanja kontrola, znakova i indikatora u putničkoj kabini. |
1.11. |
Nijedno vozilo ne smije biti opremljeno svjetlosnim uređajima koji, zbog nedostatka određenih riječi u odnosnim odredbama odobrenja tipa komponente i osim ako to izričito nije dopušteno u tim odredbama, pokazuju ili daju dojam kretanja ili širenja svoje svjetlosti na vidljivim površinama ili imaju bilo kakav efekt stroboskopa ili bljeskalice. Nadalje, ako je veličina vidljive površine funkcije osvjetljenja smanjena zbog aktiviranja druge funkcije osvjetljenja različite boje, preostali dio vidljive površine prve funkcije mora nastaviti zadovoljavati relevantne kolorimetrijske i odgovarajuće zahtjeve za jakost osvjetljenja (npr. lijevo i desno stražnje svjetlo koje se sastoji od dva stražnja prstena svjetla pozicija s LED diodama čiji vanjski prsten može postati svjetlo indikatora smjera, a unutarnji prsten ostaje kombinirano stražnje svjetlo pozicije i stop svjetlo). Svi načini rada moraju biti uredno pokriveni odobrenjem tipa komponente svjetlosnog uređaja. |
1.12. |
Ako su prednje svjetlo koje se automatski pali ili aktivacija dnevnog svjetla povezani s radom motora, to se za vozila s električnim ili drugim alternativnim sustavima propulzije i za vozila opremljena sustavom za automatsko zaustavljanje/pokretanje motora mora tumačiti kao da su povezani s aktivacijom glavnog kontrolnog prekidača s vozilom u normalnom načinu rada. |
2. Zahtjevi u pogledu vozila kategorija L2e, L5e, L6e i L7e.
2.1. Opće specifikacije
2.1.1. |
Svi svjetlosni uređaji moraju imati odobrenje tipa i biti opremljeni u skladu sa specifikacijama proizvođača komponenata koje su u skladu s njima montirane kako bi u normalnim uvjetima uporabe i unatoč bilo kakvim vibracijama kojima mogu biti podvrgnuti zadržali propisane karakteristike i omogućiti vozilu da zadovoljava zahtjeve iz ovog Priloga. Posebice ne smije biti moguće da se svjetlosni uređaji slučajno pogrešno podese. |
2.1.2. |
Svjetla za osvjetljenje moraju biti postavljena tako da se njihovo poravnanje može lako ispravno namjestiti. |
2.1.3. |
Referentna os svjetlosnog uređaja koji je postavljen na vozilo mora biti okomita na uzdužnu središnju ravninu vozila u slučaju bočnih retro-reflektora i paralelna s tom ravninom u slučaju svih drugih svjetlosnih uređaja uz dopuštenu toleranciju od 3°. |
2.1.4. |
Visina i poravnanje svjetlosnih uređaja provjereni su s vozilom s njegovom masom i masom svih propulzijskih baterija postavljenih na ravnu horizontalnu površinu s upravljačima u položaju za vožnju ravno prema naprijed i tlakovima guma prilagođenim navedenim vrijednostima proizvođača. |
2.1.5. |
U nedostatku određenih zahtjeva svjetlosni uređaji koji čine par moraju biti:
—
na vozilu montirani simetrično u odnosu na uzdužnu središnju ravninu,
—
međusobno simetrični u odnosu na uzdužnu središnju ravninu,
—
imati iste kolorimetrijske zahtjeve, i
—
imati iste fotometrijske karakteristike.
|
2.1.6. |
U nedostatku određenih uputa svjetla koja imaju različite funkcije mogu biti nezavisna ili grupirana, kombinirana ili recipročno ugrađena u jedan uređaj uz uvjet da svako svjetlo zadovoljava zahtjeve koji se na njega primjenjuju. |
2.1.7. |
Maksimalna visina iznad zemlje mjeri se od najviše točke, a minimalna visina od najniže točke površine koja emitira svjetlo. |
2.1.8. |
U nedostatku određenih zahtjeva nijedno svjetlo osim svjetla indikatora smjera, upozorenja za opasnost i signala kočenja u hitnom slučaju ne smije emitirati treperavo svjetlo. |
2.1.9. |
Nijedna površina koja emitira svjetlo bilo kojeg crvenog svjetla, uz izuzetak krajnjih stražnjih bočnih svjetala znaka, ne smije biti vidljiva prema naprijed i nijedna površina koja emitira svjetlo bilo kojeg bijelog svjetla, uz izuzetak svjetla za vožnju u obrnutom smjeru, ne smije biti vidljiva prema natrag. Nijedno unutarnje ili grupno osvjetljenje instrumenata ne smije se uzeti u obzir, a stanje se provjerava na sljedeći način:
2.1.9.1.
Nijedno crveno svjetlo ne smije biti izravno vidljivo promatraču koji se kreće unutar zone 1 u dijagonalnoj ravnini koja se nalazi 25 m ispred krajnjeg prednjeg dijela vozila (pogledati sliku 9.-1.).
2.1.9.2.
Nijedno bijelo svjetlo ne smije biti izravno vidljivo promatraču koji se kreće unutar zone 2 u dijagonalnoj ravnini koja se nalazi 25 m iza krajnjeg stražnjeg dijela vozila (pogledati sliku 9.-2.).
2.1.9.3.
Zone 1 i 2 ograničene su svojim odnosnim ravninama kako slijedi (slike 9.-1. i 9.-2.):
2.1.9.3.1.
Dvije horizontalne ravnine koje su 1,0 m i 2,2 m iznad tla;
2.1.9.3.2.
Dvije vertikalne ravnine pod kutom od 15° prema prednjem i stražnjem dijelu vozila i prema van od vozila u odnosu na referentnu uzdužnu središnju ravninu vozila. Te ravnine sadrže vertikalne linije sjecišta vertikalnih ravnina koje su paralelne s uzdužnom središnjom ravninom vozila koja predstavlja njegovu ukupnu širinu i s dijagonalnim vertikalnim ravninama koje predstavljaju ukupnu duljinu vozila. Slika 9.-1. Izravna vidljivost prema prednjem dijelu površine svjetla koja emitira crveno svjetlo Slika 9.-2. Izravna vidljivost prema stražnjem dijelu površine svjetla koja emitira bijelo svjetlo |
2.1.10. |
Električne veze moraju biti takve da se prednja svjetla pozicije, stražnja svjetla pozicije i svjetla stražnje registarske pločice mogu jedino istodobno uključivati i isključivati. |
2.1.11. |
Vozila moraju biti opremljena:
—
dnevnim svjetlima, ili
—
kratkim prednjim svjetlima koja se automatski uključuju kada se aktivira glavni kontrolni prekidač vozila.
|
2.1.12. |
U nedostatku određenih zahtjeva električne veze moraju biti takve da se duga prednja svjetla, kratka prednja svjetla i prednja svjetla za maglu ne mogu uključiti dok su svjetla na koja se upućuje u točki 2.1.10. također uključena. Ovaj se zahtjev ne primjenjuje u slučaju prednjih svjetala i/ili kratkih svjetala koja se rabe za pružanje optičkih upozorenja kratkim isprekidanim aktiviranjem. |
2.1.13. |
Znakovi
|
2.1.14. |
Boje koje emitiraju svjetlosni uređaji moraju biti kako slijedi:
|
2.2. Opći zahtjevi
2.2.1. |
Vozila kategorija L2e i L6e moraju biti opremljena sljedećim svjetlosnim uređajima:
—
kratka prednja svjetla,
—
prednje svjetlo pozicije,
—
indikatori smjera,
—
stražnje svjetlo pozicije,
—
stop svjetlo,
—
svjetlo stražnje registarske pločice,
—
stražnji retro-reflektor (nije u obliku trokuta), i
—
bočni retro-reflektor (nije u obliku trokuta).
|
2.2.2. |
Vozila kategorija L2e i L6e moraju biti opremljena dodatnim sljedećim svjetlosnim uređajima:
—
duga prednja svjetla,
—
dnevna svjetla,
—
prednje svjetlo za maglu,
—
signal upozorenja za opasnost,
—
stražnje svjetlo za maglu,
—
svjetlo za vožnju unatrag, i
—
svjetla bočnih oznaka.
|
2.2.3. |
Nijedan svjetlosni uređaj ili uređaj za svjetlosnu signalizaciju na koji se upućuje u točkama 2.2.1. i 2.2.2. ne smije se montirati na vozila kategorija L2e ili L6e. |
2.2.4. |
Vozila kategorija L5e i L7e moraju biti opremljena sljedećim svjetlosnim uređajima:
—
duga prednja svjetla,
—
kratka prednja svjetla,
—
prednje svjetlo pozicije,
—
indikatori smjera,
—
stražnje svjetlo pozicije,
—
stop svjetlo,
—
svjetlo stražnje registarske pločice,
—
stražnji retro-reflektor (nije u obliku trokuta), i
—
bočni retro-reflektor (nije u obliku trokuta).
|
2.2.5. |
Vozila kategorija L5e i L7e moraju biti opremljena dodatnim sljedećim svjetlosnim uređajima:
—
dnevna svjetla,
—
prednje svjetlo za maglu,
—
signal upozorenja za opasnost,
—
stražnje svjetlo za maglu,
—
svjetlo za vožnju unatrag,
—
svjetla bočnih oznaka.
|
2.2.6. |
Nijedan svjetlosni uređaj ili uređaj za svjetlosnu signalizaciju na koji se upućuje u točkama 2.2.4. i 2.2.5. ne smije se montirati na vozila kategorija L5e ili L7e. |
2.2.7. |
Samo svjetlosni uređaji ili uređaji za svjetlosnu signalizaciju koji imaju odobrenje tipa za vozila kategorije L smiju se montirati na vozilo. Smiju se montirati samo svjetlosni uređaji ili uređaji za svjetlosnu signalizaciju koji imaju odobrenje tipa za montiranje na vozila kategorija M1 ili N1 u skladu s Pravilnikom UNECE-a br. 48.
|
2.3. Specifični zahtjevi
2.3.1. Duga prednja svjetla
2.3.1.1. |
Broj:
—
jedno ili dva, u slučaju vozila ukupne širine ne veće od 1 300 mm,
—
dva, u slučaju vozila ukupne širine veće od 1 300 mm.
|
2.3.1.2. |
Raspored:
—
nema posebnih zahtjeva.
|
2.3.1.3. |
Položaj:
2.3.1.3.1.
Po širini:
—
jedno nezavisno dugo prednje svjetlo može se postaviti iznad, ispod ili na jednu stranu drugog prednjeg svjetla. Ako su ta svjetla poredana jedno iznad drugog, referentno središte dugog prednjeg svjetla mora se nalaziti unutar uzdužne središnje ravnine vozila. Ako su ona jedno uz drugo, njihova referentna središta moraju biti simetrična u odnosu na uzdužnu središnju ravninu vozila,
—
jedno nezavisno dugo prednje svjetlo koje je recipročno ugrađeno s drugim prednjim svjetlom mora se postaviti tako da njegovo referentno središte leži unutar uzdužne središnje ravnina vozila. Ako je vozilo opremljeno drugim prednjim svjetlom duž dugog prednjeg svjetla, njihova referenta središta moraju biti simetrična u odnosu na uzdužnu središnju ravninu vozila,
—
dva duga svjetla od kojih su nijedno, jedno ili dva recipročno ugrađeni s drugim prednjim svjetlom moraju se postaviti tako da su njihova referentna središta simetrična u odnosu na uzdužnu središnju ravninu vozila.
2.3.1.3.2.
Po visini:
—
nema posebnih zahtjeva.
2.3.1.3.3.
Po duljini:
—
na prednjoj strani vozila. Ovaj se zahtjev smatra zadovoljenim ako emitirano svjetlo izravno i neizravno ne ometa vozača putem retrovizora i/ili drugih reflektirajućih površina na vozilu.
2.3.1.3.4.
Udaljenost:
—
u slučaju jednog nezavisnog dugog prednjeg svjetla udaljenost između ruba površine koja emitira svjetlo i ruba bilo kojeg pojedinačnog kratkog svjetla ne smije prelaziti vrijednost od 200 mm.
|
2.3.1.4. |
Geometrijska vidljivost:
—
vidljivost površine koja emitira svjetlo, uključujući u područjima koja u razmatranom smjeru promatranja ne izgledaju osvijetljeno mora se osigurati divergentnim prostorom koji se definira generiranjem linija na temelju oboda površine koja emitira svjetlo i tvori kut ne manji od 5° s referentnom osi dugog prednjeg svjetla.
|
2.3.1.5. |
Orijentacija:
—
s prednje strane; može se pomicati sukladno kutu upravljanja vilica.
|
2.3.1.6. |
Električne veze:
—
svako dugo prednje svjetlo mora se istodobno uključiti i isključiti,
—
svako dugo prednje svjetlo mora se uključiti kada se način osvjetljavanja prema naprijed prebaci iz kratkog u dugo svjetlo,
—
svako dugo prednje svjetlo mora se istodobno isključiti kada se način osvjetljavanja prema naprijed prebaci iz dugog u kratko svjetlo,
—
kratka prednja svjetla mogu svijetliti istodobno s dugim prednjim svjetlima.
|
2.3.1.7. |
Znak zatvorenog kruga:
—
obavezan ako na vozilu postoji dugo prednje svjetlo (plavi znak koji ne treperi).
|
2.3.1.8. |
Ostali zahtjevi:
—
kombinirana vrijednost maksimalne jakosti svih prednjih dugih svjetala koja se mogu istodobno aktivirati ne smije prelaziti vrijednost 430 000 cd, što odgovara referentnoj vrijednosti 100.
|
2.3.2. Kratka prednja svjetla
2.3.2.1. |
Broj:
—
jedno ili dva, u slučaju vozila ukupne širine ne veće od 1 300 mm,
—
dva, u slučaju vozila ukupne širine veće od 1 300 mm.
|
2.3.2.2. |
Raspored:
—
nema posebnih zahtjeva.
|
2.3.2.3. |
Položaj:
2.3.2.3.1.
Po širini:
—
jedno nezavisno kratko prednje svjetlo može se postaviti iznad, ispod ili na jednu stranu drugog prednjeg svjetla. Ako su ta svjetla poredana jedno iznad drugog, referentno središte kratkog prednjeg svjetla mora se nalaziti unutar uzdužne središnje ravnine vozila. Ako su ona jedno uz drugo, njihova referentna središta moraju biti simetrična u odnosu na uzdužnu središnju ravninu vozila,
—
jedno nezavisno kratko prednje svjetlo koje je recipročno ugrađeno s drugim prednjim svjetlom mora se postaviti tako da njegovo referentno središte leži unutar uzdužne središnje ravnine vozila. Ako je vozilo opremljeno drugim prednjim svjetlom zajedno s kratkim prednjim svjetlom, njihova referenta središta moraju biti simetrična u odnosu na uzdužnu središnju ravninu vozila,
—
dva kratka prednja svjetla od kojih su nijedno, jedno ili dva recipročno ugrađeni s drugim prednjim svjetlom moraju se postaviti tako da su njihova referentna središta simetrična u odnosu na uzdužnu središnju ravninu vozila,
—
ako postoje dva kratka prednja svjetla, poprečna udaljenost između vanjskih rubova površina koje emitiraju svjetlo i krajnjih vanjskih rubova vozila ne smije prelaziti 400 mm.
2.3.2.3.2.
Po visini:
—
minimalno 500 mm i maksimalno 1 200 mm iznad tla.
2.3.2.3.3.
Po duljini:
—
na prednjoj strani vozila. Ovaj zahtjev smatra se zadovoljenim ako emitirano svjetlo izravno ili neizravno ne ometa vozača refleksijom od retrovizora i/ili drugih reflektirajućih površina na vozilu.
2.3.2.3.4.
Udaljenost:
—
udaljenost između ruba površine koja emitira svjetlo jednog nezavisnog prednjeg kratkog svjetla i bilo kojeg drugog pojedinačnog nezavisnog dugog svjetla ne smije prelaziti vrijednost od 200 mm.
|
2.3.2.4. |
Geometrijska vidljivost:
—
α = 15° prema gore i 10° prema dolje,
—
β = 45° ulijevo i udesno ako postoji samo jedno kratko prednje svjetlo,
—
β = 45° prema van i 10° prema unutra ako postoje dva kratka prednja svjetla.
|
2.3.2.5. |
Orijentacija:
—
s prednje strane; može se pomicati sukladno kutu upravljanja vilica.
|
2.3.2.6. |
Električne veze:
—
svako kratko prednje svjetlo mora se istodobno uključiti i isključiti,
—
svako kratko prednje svjetlo mora se uključiti kada se način osvjetljavanja prema naprijed prebaci iz dugog u kratko svjetlo,
—
svako kratko prednje svjetlo mora se istodobno isključiti kada se način osvjetljavanja prema naprijed prebaci iz kratkog u dugo svjetlo; kratka prednja svjetla mogu svijetliti istodobno s dugim prednjim svjetlima.
|
2.3.2.7. |
Znak zatvorenog kruga:
—
opcijski (zeleni znak koji ne treperi).
|
2.3.2.8. |
Ostali zahtjevi:
—
kratka prednja svjetla kod kojih je krajnja donja točka površine koja emitira svjetlo 0,8 m ili manje iznad tla moraju se podesiti na početni ciljni nagib između – 1,0 % i – 1,5 %. Točnu vrijednost može odrediti proizvođač,
—
kratka prednja svjetla kod kojih je krajnja donja točka površine koja emitira svjetlo između 0,8 m i 1,0 m iznad tla moraju se podesiti na početni ciljni nagib između – 1,0 % i – 2,0 %. Točnu vrijednost može odrediti proizvođač,
—
kratka prednja svjetla kod kojih je krajnja donja točka površine koja emitira svjetlo 1,0 m ili više iznad tla moraju se podesiti na početni ciljni nagib između – 1,5 % i – 2,0 %. Točnu vrijednost može odrediti proizvođač,
—
za kratka svjetla s izvorom svjetlosti s realnim fluksom svjetlosti koji ne prelazi 2 000 lumena i početnim nagibom između – 1,0 % i – 1,5 %, vertikalni nagib mora ostati između – 0,5 % i – 2,5 % u svim uvjetima opterećenja. Vertikalni nagib mora ostati između – 1,0 % i – 3,0 % ako je početni nagib postavljen između – 1,5 % i – 2,0 %. Vanjski uređaj za prilagodbu smije se rabiti kako bi se zadovoljili zahtjevi, uz uvjet da nikakvi alati osim onih isporučenih s vozilom nisu potrebni,
—
za kratka svjetla s izvorom svjetlosti s realnim fluksom svjetlosti koji prelazi 2 000 lumena i početnim nagibom između – 1,0 % i – 1,5 %, vertikalni nagib mora ostati između – 0,5 % i – 2,5 % u svim uvjetima opterećenja. Vertikalni nagib mora ostati između – 1,0 % i – 3,0 % ako je početni nagib postavljen između – 1,5 % i – 2,0 %. Uređaj za niveliranje svjetla može se uporabiti kako bi se zadovoljili uvjeti iz ove točke, uz uvjet da je njegov rad potpuno automatski i da je vrijeme odziva manje od 30 s.
|
2.3.3. Prednje svjetlo pozicije
2.3.3.1. |
Broj:
—
jedno ili dva, u slučaju vozila ukupne širine ne veće od 1 300 mm,
—
dva, u slučaju vozila ukupne širine veće od 1 300 mm.
|
2.3.3.2. |
Raspored:
—
nema posebnih zahtjeva.
|
2.3.3.3. |
Položaj:
2.3.3.3.1.
Po širini:
—
jedno nezavisno prednje svjetlo pozicije može se postaviti iznad, ispod ili na jednu stranu drugog prednjeg svjetla. Ako su ta svjetla poredana jedno iznad drugog, referentno središte prednjeg svjetla pozicije mora se nalaziti unutar uzdužne središnje ravnine vozila. Ako su ona jedno uz drugo, njihova referentna središta moraju biti simetrična u odnosu na uzdužnu središnju ravninu vozila,
—
jedno nezavisno prednje svjetlo pozicije koje je recipročno ugrađeno s drugim prednjim svjetlom mora se postaviti tako da njegovo referentno središte leži unutar uzdužne središnje ravnine vozila. Ako je vozilo opremljeno drugim prednjim svjetlom zajedno s prednjim svjetlom pozicije, njihova referenta središta moraju biti simetrična u odnosu na uzdužnu središnju ravninu vozila,
—
dva prednja svjetla pozicije od kojih su nijedno, jedno ili dva recipročno ugrađeni s drugim prednjim svjetlom moraju se postaviti tako da su njihova referentna središta simetrična u odnosu na uzdužnu središnju ravninu vozila,
—
ako postoje dva prednja svjetla pozicije, poprečna udaljenost između vanjskih rubova površina koje emitiraju svjetlo i krajnjih vanjskih rubova vozila ne smije prelaziti 400 mm.
2.3.3.3.2.
Po visini:
—
minimalno 350 mm i maksimalno 1 200 mm iznad tla.
2.3.3.3.3.
Po duljini:
—
na prednjoj strani vozila.
|
2.3.3.4. |
Geometrijska vidljivost:
—
α = 15° prema gore i 15° prema dolje; kut prema dolje može se smanjiti na 5° ako se prednje svjetlo pozicije nalazi na visini manjoj od 750 mm iznad tla;
—
β = 80° ulijevo i udesno ako postoji samo jedno prednje svjetlo pozicije;
—
β = 80° prema van i 45° prema unutra ako postoje dva prednja svjetla pozicije.
|
2.3.3.5. |
Orijentacija:
—
s prednje strane; može se pomicati sukladno kutu upravljanja vilica.
|
2.3.3.6. |
Električne veze:
—
moraju se uključivati u skladu s točkom 2.1.10.
|
2.3.3.7. |
Znak zatvorenog kruga:
—
obavezno (zeleni znak koji ne treperi ili skupno osvjetljenje instrumenata vozila može se rabiti za pokazivanje aktivacije svjetla kako je opisano u točki 2.1.10.).
|
2.3.4. Dnevna svjetla
2.3.4.1. |
Broj:
—
jedno ili dva, u slučaju vozila ukupne širine ne veće od 1 300 mm,
—
dva, u slučaju vozila ukupne širine veće od 1 300 mm.
|
2.3.4.2. |
Raspored:
—
nema posebnih zahtjeva.
|
2.3.4.3. |
Položaj:
2.3.4.3.1.
Po širini:
—
jedno nezavisno dnevno svjetlo može se postaviti iznad, ispod ili na jednu stranu drugog prednjeg svjetla. Ako su ta svjetla poredana jedno iznad drugog, referentno središte dnevnog svjetla mora se nalaziti unutar uzdužne središnje ravnine vozila. Ako su ona jedno uz drugo, njihova referentna središta moraju biti simetrična u odnosu na uzdužnu središnju ravninu vozila,
—
jedno nezavisno dnevno svjetlo koje je recipročno ugrađeno s drugim prednjim svjetlom mora se postaviti tako da njegovo referentno središte leži unutar uzdužne središnje ravnine vozila. Ako je vozilo opremljeno drugim prednjim svjetlom zajedno s dnevnim svjetlom, njihova referenta središta moraju biti simetrična u odnosu na uzdužnu središnju ravninu vozila,
—
dva dnevna svjetla od kojih su nijedno, jedno ili dva recipročno ugrađeni s drugim prednjim svjetlom moraju se postaviti tako da su njihova referentna središta simetrična u odnosu na uzdužnu središnju ravninu vozila,
—
unutarnji rubovi površina koje emitiraju svjetlo moraju biti udaljeni najmanje 500 mm u slučaju vozila s ukupnom širinom koja prelazi 1 300 mm.
2.3.4.3.2.
Po visini:
—
minimalno 250 mm i maksimalno 1 500 mm iznad tla.
2.3.4.3.3.
Po duljini:
—
na prednjoj strani vozila. Ovaj zahtjev smatra se zadovoljenim ako emitirano svjetlo izravno ili neizravno ne ometa vozača refleksijom od retrovizora i/ili drugih reflektirajućih površina na vozilu.
2.3.4.3.4.
Udaljenost:
—
ako je udaljenost između svjetla prednjeg indikatora smjera i dnevnog svjetla 40 mm ili manja, električne veze dnevnog svjetla na odnosnoj strani vozila moraju biti takve da:
—
su svjetla isključena, ili
—
je jakost njihovog osvjetljenja smanjena na razinu koja ne prelazi 140 cd,
tijekom cijelog razdoblja (ciklusa uključenosti i ciklusa isključenosti) aktivacije odnosnog prednjeg svjetla indikatora smjera.
|
2.3.4.4. |
Geometrijska vidljivost:
—
α = 10° prema gore i 10° prema dolje,
—
β = 20° ulijevo i udesno ako postoji samo jedno dnevno svjetlo,
—
β = 20° prema van i 20° prema unutra ako postoje dva dnevna svjetla.
|
2.3.4.5. |
Orijentacija:
—
s prednje strane; može se pomicati sukladno kutu upravljanja vilica.
|
2.3.4.6. |
Električne veze:
—
svako dnevno svjetlo mora svijetliti ako je glavni kontrolni prekidač aktiviran; međutim, ona mogu ostati isključena u sljedećim uvjetima:
—
kontrola automatskog prijenosa je u parkiranom položaju,
—
aktivirana je parkirna kočnica, ili
—
tijekom vremena prije nego što se vozilo počne kretati prvi put nakon svake ručne aktivacije glavnog kontrolnog prekidača i propulzijskog sustava vozila,
—
dnevna svjetla smiju se ručno deaktivirati; međutim, to će biti moguće samo pri brzini vozila koja ne prelazi 10 km/h. Svjetla se moraju automatski ponovno aktivirati kada brzina vozila prelazi 10 km/h ili kada je vozilo prešlo više od 100 m,
—
dnevna svjetla se u svakom slučaju moraju automatski deaktivirati kada:
—
je vozilo isključeno pomoću glavnog kontrolnog prekidača,
—
su aktivirana prednja svjetla za maglu,
—
su aktivirana prednja svjetla, osim ako se ona ne rabe za davanje isprekidanih svjetlosnih upozorenja u kratkim intervalima, i
—
u osvjetljenju okoline jakosti manje od 1 000 luksa ako je pokazivanje brzine vozila na brzinomjeru i dalje jasno vidljivo (npr. kada je osvjetljenje brzinomjera uvijek uključeno), a vozilo nije opremljeno zelenim znakom koji ne treperi u skladu s točkom 2.3.3.7. ili namjenskim zelenim znakom zatvorenog kruga za dnevno svjetlo koji je označen odgovarajućim simbolom. U tom slučaju kratka svjetla i svjetlosni uređaji zahtijevani u točki 2.1.12. moraju se automatski istodobno aktivirati u roku 2 sekunde od pada jakosti svjetla okoline ispod 1 000 luksa. Ako uvjeti osvjetljenja okoline slijedom dosežu razinu jakosti od najmanje 7 000 luksa, dnevna svjetla moraju se automatski ponovno aktivirati, dok se kratka svjetla i svjetlosni uređaji zahtijevani u točki 2.1.12. moraju istodobno deaktivirati unutar pet do 300 sekundi (tj. potrebno je potpuno automatsko uključivanje/isključivanje svjetla ako vozač nema vidljivo pokazivanje i stimulans za aktiviranje normalnog osvjetljenja po mraku).
|
2.3.4.7. |
Znak zatvorenog kruga:
—
opcijski.
|
2.3.5. Prednje svjetlo za maglu
2.3.5.1. |
Broj:
—
jedno ili dva, u slučaju vozila ukupne širine ne veće od 1 300 mm,
—
dva, u slučaju vozila ukupne širine veće od 1 300 mm.
|
2.3.5.2. |
Raspored:
—
nema posebnih zahtjeva.
|
2.3.5.3. |
Položaj:
2.3.5.3.1.
Po širini:
—
jedno nezavisno svjetlo za maglu može se postaviti iznad, ispod ili na jednu stranu drugog prednjeg svjetla. Ako su ta svjetla poredana jedno iznad drugog, referentno središte svjetla za maglu mora se nalaziti unutar uzdužne središnje ravnine vozila. Ako su ona jedno uz drugo, njihova referentna središta moraju biti simetrična u odnosu na uzdužnu središnju ravninu vozila,
—
jedno nezavisno prednje svjetlo za maglu koje je recipročno ugrađeno s drugim prednjim svjetlom mora se postaviti tako da njegovo referentno središte leži unutar uzdužne središnje ravnine vozila. Ako je vozilo opremljeno drugim prednjim svjetlom zajedno s prednjim svjetlom za maglu, njihova referenta središta moraju biti simetrična u odnosu na uzdužnu središnju ravninu vozila,
—
dva svjetla za maglu od kojih su nijedno, jedno ili dva recipročno ugrađeni s drugim prednjim svjetlom moraju se postaviti tako da su njihova referentna središta simetrična u odnosu na uzdužnu središnju ravninu vozila,
—
ako postoje dva svjetla za maglu, poprečna udaljenost između vanjskih rubova površina koje emitiraju svjetlo i krajnjih vanjskih rubova vozila ne smije prelaziti 400 mm.
2.3.5.3.2.
Po visini:
—
minimalno 250 mm i maksimalno 800 mm iznad tla,
—
nijedan dio površine koja emitira svjetlo ne smije biti viši od vrha površine koja emitira svjetlo najvišeg postavljenog kratkog svjetla.
2.3.5.3.3.
Po duljini:
—
na prednjoj strani vozila. Ovaj zahtjev smatra se zadovoljenim ako emitirano svjetlo izravno ili neizravno ne ometa vozača refleksijom od retrovizora i/ili drugih reflektirajućih površina na vozilu.
|
2.3.5.4. |
Geometrijska vidljivost:
—
α = 5° prema gore i 5° prema dolje,
—
β = 45° ulijevo i udesno ako postoji samo jedno prednje svjetlo za maglu,
—
β = 45° prema van i 10° prema unutra ako postoje dva prednja svjetla za maglu.
|
2.3.5.5. |
Orijentacija:
—
s prednje strane; može se pomicati sukladno kutu upravljanja vilica.
|
2.3.5.6. |
Električne veze:
—
svako prednje svjetlo za maglu mora se istodobno uključiti i isključiti,
—
mora biti moguće uključivati i isključivati prednje svjetlo za maglu nezavisno o dugom prednjem svjetlu ili bilo kojoj kombinaciji tih svjetala.
|
2.3.5.7. |
Znak zatvorenog kruga:
—
obavezno (zeleni znak koji ne treperi).
|
2.3.6. Svjetla indikatora smjera
2.3.6.1. |
Broj:
—
četiri,
—
šest, ako su dodatno postavljena dvostrana svjetla indikatora smjera i u skladu sa svim relevantnim zahtjevima Pravilnika UNECE-a br. 48 kako je propisano za vozila kategorije M1.
|
2.3.6.2. |
Raspored:
—
dva prednja svjetla indikatora smjera kategorija 11, 1, 1a ili 1b ili dva stražnja svjetla indikatora smjera kategorija 12, 2a ili 2b (tj. dva indikatora na svakoj strani),
—
dva bočna svjetla indikatora smjera kategorija 5 ili 6 (tj. jedan dodatni indikator smjera na svakoj strani) može se postaviti uz obavezna svjetla indikatora smjera uz uvjet da njihova montaža zadovoljava sve relevantne zahtjeve Pravilnika UNECE-a br. 48 kako je propisano za vozila kategorije M1.
|
2.3.6.3. |
Položaj:
2.3.6.3.1.
Po širini:
—
poprečna udaljenost između vanjskih rubova površina koje emitiraju svjetlo i krajnjih vanjskih rubova vozila ne smije prelaziti 400 mm,
—
unutarnji rubovi površina koje emitiraju svjetlo prednjih indikatora smjera moraju biti udaljeni najmanje 240 mm u slučaju vozila s jednim prednjim kotačem ili u slučaju da širina vozila ne prelazi 1 000 mm,
—
►C3
unutarnji rubovi površina koje emitiraju svjetlo prednjih indikatora smjera moraju biti udaljeni najmanje 500 mm u slučaju vozila s više od jednog prednjeg kotača kada širina vozila prelazi 1 000 mm, ◄
—
unutarnji rubovi površina koje emitiraju svjetlo stražnjih indikatora smjera moraju biti udaljeni najmanje 180 mm u slučaju vozila s jednim stražnjim kotačem ili u slučaju da širina vozila ne prelazi 1 000 mm,
—
►C3
unutarnji rubovi površina koje emitiraju svjetlo stražnjih indikatora smjera moraju biti udaljeni najmanje 500 mm u slučaju vozila s više od jednog stražnjeg kotača kada širina vozila prelazi 1 000 mm, ◄
—
mora postojati minimalna udaljenost između površine koja emitira svjetlo na prednjem svjetlu indikatora smjera i najbližeg kratkog svjetla od:
—
75 mm u slučaju minimalne jakosti svjetla indikatora od 90 cd,
—
40 mm u slučaju minimalne jakosti svjetla indikatora od 175 cd,
—
20 mm u slučaju minimalne jakosti svjetla indikatora od 250 cd,
—
≤ 20 mm u slučaju minimalne jakosti svjetla indikatora od 400 cd.
2.3.6.3.2.
Po visini:
—
minimalno 500 mm i maksimalno 1 500 mm iznad tla.
2.3.6.3.3.
Po duljini:
—
nema posebnih zahtjeva.
|
2.3.6.4. |
Geometrijska vidljivost:
—
α = 15° prema gore i 15° prema dolje; kut prema dolje može se smanjiti na 5° ako se prednje svjetlo indikatora smjera nalazi na visini manjoj od 750 mm iznad tla,
—
β = 80° prema van 45° prema unutra (pogledati sliku 9.-3.).
Slika 9.-3. Geometrijska vidljivost desnih bočnih prednjih i stražnjih indikatora smjera |
2.3.6.5. |
Orijentacija:
—
s prednje strane; može se pomicati sukladno kutu upravljanja bilo koje vilice i prema stražnjoj strani.
|
2.3.6.6. |
Električne veze:
—
svjetla indikatora smjera moraju se uključivati nezavisno o drugim svjetlima. Sva svjetla indikatora smjera na jednoj strani vozila moraju se uključivati i isključivati pomoću jedne kontrole.
|
2.3.6.7. |
Operativni znak:
—
obavezan, može biti optički, zvučni ili oboje,
—
ako je optički, znak mora biti zelen i vrste koja treperi, koji se u slučaju neispravnog rada bilo kojeg pojedinačnog prednjeg ili stražnjeg svjetla indikatora smjera mora ugasiti, ostati upaljen bez treperenja ili pokazivati označenu promjenu frekvencije,
—
ako je potpuno zvučni, mora se jasno čuti i prikazivati ekvivalentne radne uvjete kao optički znak.
|
2.3.6.8. |
Ostali zahtjevi:
—
moraju se provjeriti sljedeće karakteristike bez ikakvog opterećenja električnog sustava osim onog potrebnog za rad motora (ako postoji), iza čega slijedi aktiviranje glavnog kontrolnog prekidača i aktiviranje svjetlosnih uređaja koji se uključuju kao rezultat tog aktiviranja.
|
2.3.7. Signal upozorenja za opasnost
2.3.7.1. |
Broj:
—
u skladu sa zahtjevima iz točke 2.3.6.1.
|
2.3.7.2. |
Raspored:
—
u skladu sa zahtjevima iz točke 2.3.6.2.
|
2.3.7.3. |
Položaj:
2.3.7.3.1.
Po širini:
—
u skladu sa zahtjevima iz točke 2.3.6.3.1.
2.3.7.3.2.
Po visini:
—
u skladu sa zahtjevima iz točke 2.3.6.3.2.
2.3.7.3.3.
Po duljini:
—
u skladu sa zahtjevima iz točke 2.3.6.3.3.
|
2.3.7.4. |
Geometrijska vidljivost:
—
u skladu sa zahtjevima iz točke 2.3.6.4.
|
2.3.7.5. |
Orijentacija:
—
u skladu sa zahtjevima iz točke 2.3.6.5.
|
2.3.7.6. |
Električne veze:
—
signal upozorenja za opasnost mora se aktivirati pomoću zasebne kontrole i mora se davati istodobnim radom svih svjetala indikatora smjera. Signal upozorenja za opasnost mora biti u stanju raditi čak i ako je glavni kontrolni prekidač deaktiviran, a sustav elektronike u vozilu je isključen.
|
2.3.7.7. |
Znak zatvorenog kruga:
—
obavezan; ako postoji signal upozorenja za opasnost (treperavi crveni znak),
—
ako za lijevo i desno svjetlo indikatora smjera postoje dva zasebna zelena znaka, ti znakovi mogu istodobno treperiti umjesto jednog crvenog znaka.
|
2.3.7.8. |
Ostali zahtjevi:
—
primjenjuju se zahtjevi iz točke 2.3.6.8.
|
2.3.8. Stražnje svjetlo pozicije
2.3.8.1. |
Broj:
—
jedno ili dva, u slučaju vozila ukupne širine ne veće od 1 300 mm,
—
dva, u slučaju vozila ukupne širine veće od 1 300 mm.
|
2.3.8.2. |
Raspored:
—
nema posebnih zahtjeva.
|
2.3.8.3. |
Položaj:
2.3.8.3.1.
Po širini:
—
jedno stražnje svjetlo pozicije mora biti montirano tako da se referentno središte stražnjeg svjetla pozicije mora nalaziti unutar uzdužne središnje ravnine vozila,
—
dva stražnja svjetla pozicije moraju biti montirana tako da se referentna središta stražnjih svjetala pozicije moraju nalaziti unutar uzdužne središnje ravnine vozila,
—
u slučaju vozila s dva stražnja kotača ukupne širine koja prelazi 1 300 mm, poprečna udaljenost između vanjskih rubova površina koje emitiraju svjetlo i krajnjih vanjskih rubova vozila ne smije prelaziti 400 mm.
2.3.8.3.2.
Po visini:
—
minimalno 250 mm i maksimalno 1 500 mm iznad tla.
2.3.8.3.3.
Po duljini:
—
na stražnjoj strani vozila.
|
2.3.8.4. |
Geometrijska vidljivost:
—
α = 15° prema gore i 15° prema dolje; kut prema dolje može se smanjiti na 5° ako se stražnje svjetlo pozicije nalazi na visini manjoj od 750 mm iznad tla,
—
β = 80° ulijevo i udesno ako postoji samo jedno stražnje svjetlo pozicije,
—
β = 80° prema van i 45° prema unutra ako postoje dva stražnja svjetla pozicije.
|
2.3.8.5. |
Orijentacija:
—
prema stražnjoj strani.
|
2.3.8.6. |
Električne veze:
—
moraju se uključivati u skladu s točkom 2.1.10.
|
2.3.8.7. |
Znak zatvorenog kruga:
—
u skladu sa zahtjevima iz točke 2.3.3.7.
|
2.3.9. Stop svjetlo
2.3.9.1. |
Broj:
—
jedno ili dva, u slučaju vozila ukupne širine ne veće od 1 300 mm,
—
dva, u slučaju vozila ukupne širine veće od 1 300 mm,
—
može se postaviti dodatno stop svjetlo kategorije S3 ili S4 (tj. centralno visoko ugrađeno stop svjetlo) uz uvjet da su zadovoljeni svi relevantni zahtjevi Pravilnika UNECE-a br. 48 koji se primjenjuju na montažu takvih stop svjetla na vozilima kategorije M1.
|
2.3.9.2. |
Raspored:
—
nema posebnih zahtjeva.
|
2.3.9.3. |
Položaj:
2.3.9.3.1.
Po širini:
—
jedno stop svjetlo pozicije mora biti montirano tako da se referentno središte stop svjetla mora nalaziti unutar uzdužne središnje ravnine vozila,
—
dva stop svjetla moraju biti montirana tako da su referentna središta stop svjetala simetrična u odnosu na uzdužnu središnju ravninu vozila,
—
unutarnji rubovi površina koje emitiraju svjetlo moraju biti udaljeni najmanje 600 mm u slučaju vozila s dva stražnja kotača s ukupnom širinom koja prelazi 1 300 mm,
—
unutarnji rubovi površina koje emitiraju svjetlo moraju biti udaljeni najmanje 400 mm u slučaju vozila s dva stražnja kotača s ukupnom širinom koja ne prelazi 1 300 mm i dva stop svjetla.
2.3.9.3.2.
Po visini:
—
minimalno 250 mm i maksimalno 1 500 mm iznad tla.
2.3.9.3.3.
Po duljini:
—
na stražnjoj strani vozila.
|
2.3.9.4. |
Geometrijska vidljivost:
—
α = 15° prema gore i 15° prema dolje; kut prema dolje može se smanjiti na 5° ako se stop svjetlo nalazi na visini manjoj od 750 mm iznad tla,
—
β = 45° ulijevo i udesno ako postoji samo jedno stop svjetlo,
—
β = 45° prema van i 10° prema unutra ako postoje dva stop svjetla.
|
2.3.9.5. |
Orijentacija:
—
prema stražnjoj strani.
|
2.3.9.6. |
Električne veze:
—
moraju se uključiti pri svakoj primjeni servisne kočnice.
|
2.3.9.7. |
Znak zatvorenog kruga:
—
zabranjen.
|
2.3.9.8. |
Ostali zahtjevi:
—
vozila mogu biti opremljena signalom zaustavljanja u hitnom slučaju kako je definirano u točki 2.28. Pravilnika UNECE-a br. 48, uz uvjet da su zadovoljeni svi zahtjevi koji se primjenjuju na takve signale te da se signal aktivira i deaktivira tijekom uvjeta i/ili deceleracije kako je propisano za vozila kategorije M1,
—
vozila mogu biti opremljena upozoravajućim signalom za udar u stražnji dio vozila (RECAS) kako je definirano u točki 2.33. Pravilnika UNECE-a br. 48 uz uvjet da su zadovoljeni svi relevantni zahtjevi te uredbe koji se primjenjuju na RECAS.
|
2.3.10. Stražnja svjetla za maglu
2.3.10.1. |
Broj:
—
jedno ili dva.
|
2.3.10.2. |
Raspored:
—
nema posebnih zahtjeva.
|
2.3.10.3. |
Položaj:
2.3.10.3.1.
Po širini:
—
u slučaju vozila namijenjenih i opremljenih za vožnju po desnoj strani ceste jedno stražnje svjetlo za maglu mora biti postavljeno tako da njegovo referentno središte leži unutar uzdužne središnje ravnine vozila ili s njezine lijeve strane,
—
u slučaju vozila namijenjenih i opremljenih za vožnju po lijevoj strani ceste jedno stražnje svjetlo za maglu mora biti postavljeno tako da njegovo referentno središte leži unutar uzdužne središnje ravnine vozila ili s njezine desne strane,
—
u slučaju vozila namijenjenih i opremljenih za vožnju po lijevoj i desnoj strani ceste jedno stražnje svjetlo za maglu mora biti postavljeno tako da njegovo referentno središte leži unutar uzdužne središnje ravnine vozila,
—
u slučaju vozila namijenjenih i opremljenih za vožnju po lijevoj i/ili desnoj strani ceste dva stražnja svjetla za maglu moraju biti montirana tako da su referentna središta svjetla za maglu simetrična u odnosu na uzdužnu središnju ravninu vozila.
2.3.10.3.2.
Po visini:
—
minimalno 250 mm i maksimalno 1 000 mm iznad tla; međutim, posljednja vrijednost može se povisiti na 1 200 mm ako je stražnje svjetlo za maglu grupirano s drugim svjetlosnim uređajem.
2.3.10.3.3.
Po duljini:
—
na stražnjoj strani vozila.
2.3.10.3.4.
Udaljenost:
—
udaljenost između ruba površine koja emitira svjetlo stražnjeg svjetla za maglu i bilo kojeg stop svjetla ne smije prelaziti vrijednost od 100 mm.
|
2.3.10.4. |
Geometrijska vidljivost:
—
α = 5° prema gore i 5° prema dolje,
—
β = 25° ulijevo i udesno.
|
2.3.10.5. |
Orijentacija:
—
prema stražnjoj strani.
|
2.3.10.6. |
Električne veze:
—
svako stražnje svjetlo za maglu mora se istodobno uključiti i isključiti,
—
mora biti moguće aktivirati stražnje svjetlo za maglu samo ako su aktivirani dugo svjetlo, kratko svjetlo ili prednje svjetlo za maglu,
—
mora biti moguće isključiti stražnje svjetlo za maglu nezavisno o bilo kojem drugom svjetlu,
—
stražnje svjetlo za maglu mora se automatski deaktivirati:
—
ako se isključi prednje svjetlo pozicije, i
—
ako je vozilo isključeno pomoću glavnog kontrolnog prekidača,
—
nakon isključivanja ili deaktiviranja stražnjeg svjetla za maglu ono se ne smije automatski ili nezavisno ponovno aktivirati dok se kontrola za njegovo isključivanje ručno ne pokrene.
|
2.3.10.7. |
Znak zatvorenog kruga:
—
obavezno (žuti znak koji ne treperi).
|
2.3.11. Svjetlo za vožnju unatrag
2.3.11.1. |
Broj:
—
jedno ili dva.
|
2.3.11.2. |
Raspored:
—
nema posebnih zahtjeva.
|
2.3.11.3. |
Položaj:
2.3.11.3.1.
Po širini:
—
ako postoji jedno svjetlo za vožnju unatrag: nema posebnih zahtjeva,
—
ako postoje dva svjetla za vožnju unatrag, ona moraju biti montirana tako da su referentna središta svjetla za vožnju unatrag simetrična u odnosu na uzdužnu središnju ravninu vozila.
2.3.11.3.2.
Po visini:
—
minimalno 250 mm i maksimalno 1 200 mm iznad tla.
2.3.11.3.3.
Po duljini:
—
na stražnjoj strani vozila.
|
2.3.11.4. |
Geometrijska vidljivost:
—
α = 15° prema gore i 5° prema dolje,
—
β = 45° ulijevo i udesno ako postoji samo jedno svjetlo za vožnju unatrag,
—
β = 45° prema van i 30° prema unutra ako postoje dva svjetla za vožnju unatrag.
|
2.3.11.5. |
Orijentacija:
—
prema stražnjoj strani.
|
2.3.11.6. |
Električne veze:
—
svjetlo za vožnju unatrag mora emitirati svjetlo kada se uključi uređaj za obrtanje smjera, a aktiviran je glavni kontrolni prekidač,
—
svjetlo za vožnju unatrag ne smije emitirati bilo kakvo svjetlo dok nisu zadovoljena oba prije navedena uvjeta.
|
2.3.11.7. |
Znak zatvorenog kruga:
—
opcijski.
|
2.3.11.8. |
Ostali zahtjevi:
—
u nedostatku propisa za svjetlosne uređaje svjetla za vožnju unatrag koja mogu imati odobrenje tipa za vozila kategorije L, svjetlo za vožnju unatrag mora imati odobrenje tipa u skladu s Pravilnikom UNECE-a br. 23 (
19
).
|
2.3.12. Svjetlo stražnje registarske pločice
2.3.12.1. |
Broj:
—
jedno ili više.
|
2.3.12.2. |
Raspored i položaj:
—
takvi da stražnje svjetlo registarske pločice osvjetljava prostor namijenjen za stražnju registarsku pločicu.
|
2.3.12.3. |
Električne veze:
—
moraju se uključivati u skladu s točkom 2.1.10.
|
2.3.12.4. |
Znak zatvorenog kruga:
—
primjenjuju se zahtjevi iz točke 2.3.3.7.
|
2.3.13. Stražnji retro-reflektor (nije u obliku trokuta)
2.3.13.1. |
Broj:
—
jedan ili dva,
—
dva, u slučaju vozila ukupne širine veće od 1 000 mm,
—
dodatni retro-reflektirajući uređaji i materijali dopušteni su uz uvjet da ne umanjuju učinkovitost uređaja obaveznog osvjetljenja i uređaja za svjetlosnu signalizaciju.
|
2.3.13.2. |
Raspored:
—
jedan ili dva retro-reflektora klase IA ili IB.
|
2.3.13.3. |
Položaj:
2.3.13.3.1.
Po širini:
—
ako postoji jedan stražnji retro-reflektor, on mora biti montiran na vozilu tako da se referentno središte retro-reflektora nalazi unutar uzdužne središnje ravnine vozila,
—
ako postoje dva stražnja retro-reflektora, ona moraju biti montirana tako da su referentna središta stražnjih retro-reflektora simetrična u odnosu na uzdužnu središnju ravninu vozila,
—
ako postoje dva stražnja retro-reflektora, poprečna udaljenost između vanjskih rubova površina koje emitiraju svjetlo i krajnjih vanjskih rubova vozila ne smije prelaziti 400 mm.
2.3.13.3.2.
Po visini:
—
minimalno 250 mm i maksimalno 900 mm iznad tla.
2.3.13.3.3.
Po duljini:
—
na stražnjoj strani vozila.
|
2.3.13.4. |
Geometrijska vidljivost:
—
α = 10° prema gore i 10° prema dolje; kut prema dolje može se smanjiti na 5° ako se stražnji retro-reflektor nalazi na visini manjoj od 750 mm iznad tla,
—
β = 30° ulijevo i udesno ako postoji samo jedan stražnji retro-reflektor,
—
β = 30° prema van i 30° prema unutra ako postoje dva stražnja retro-reflektora.
|
2.3.13.5. |
Orijentacija:
—
prema stražnjoj strani.
|
2.3.13.6. |
Ostali zahtjevi:
—
površina koja emitira svjetlo retro-reflektora mora imati dijelove koji su zajednički s bilo kojim drugim svjetlom montiranim na stražnjoj strani vozila.
|
2.3.14. bočni retro-reflektor (nije u obliku trokuta).
2.3.14.1. |
Broj:
—
jedan ili dva na svakoj strani.
|
2.3.14.2. |
Raspored:
—
bočni retro-reflektori klase IA ili IB moraju biti montirani unutar prve trećine i/ili zadnje trećine ukupne duljine vozila,
—
dodatni bočni retro-reflektirajući uređaji i materijali dopušteni su uz uvjet da ne umanjuju učinkovitost uređaja obaveznog osvjetljenja i uređaja za svjetlosnu signalizaciju.
|
2.3.14.3. |
Položaj:
2.3.14.3.1.
Po širini:
—
nema posebnih zahtjeva.
2.3.14.3.2.
Po visini:
—
minimalno 250 mm i maksimalno 900 mm iznad tla; međutim, posljednja vrijednost može se povisiti na 1 200 mm ako je bočni retro-reflektor grupiran s drugim svjetlosnim uređajem.
2.3.14.3.3.
Po duljini:
—
nema posebnih zahtjeva.
|
2.3.14.4. |
Geometrijska vidljivost:
—
α = 10° prema gore i 10° prema dolje; kut prema dolje može se smanjiti na 5° ako se dva bočna retro-reflektora nalaze na visini manjoj od 750 mm iznad tla;
—
β = 45° prema naprijed i prema natrag.
|
2.3.14.5. |
Orijentacija:
—
prema bočnoj strani.
|
2.3.15. Svjetlo bočne oznake
2.3.15.1. |
Broj:
—
jedno ili dva na svakoj strani.
|
2.3.15.2. |
Raspored:
—
svjetlo bočne oznake klase SM1 ili SM2 smije se montirati unutar prve trećine i/ili zadnje trećine ukupne duljine vozila.
|
2.3.15.3. |
Položaj:
2.3.15.3.1.
Po širini:
—
nema posebnih zahtjeva.
2.3.15.3.2.
Po visini:
—
minimalno 250 mm i maksimalno 1 500 mm iznad tla.
2.3.15.3.3.
Po duljini:
—
nema posebnih zahtjeva.
|
2.3.15.4. |
Geometrijska vidljivost:
—
α = 10° prema gore i 10° prema dolje; kut prema dolje može se smanjiti na 5° ako se bočni retro-reflektor nalazi na visini manjoj od 750 mm iznad tla,
—
β = 30° prema naprijed i prema natrag.
|
2.3.15.5. |
Orijentacija:
—
prema bočnoj strani.
|
2.3.15.6. |
Električne veze:
—
moraju se uključivati zajedno sa svjetlosnim uređajima na koje se upućuje u točki 2.1.10.,
—
mogu biti takve da svjetla bočne oznake trepere istom frekvencijom, u fazi i sinkronizirano ili naizmjenično sa svjetlima indikatora smjera montiranim na istoj strani vozila.
|
2.3.15.7. |
Znak zatvorenog kruga:
—
u skladu sa zahtjevima iz točke 2.3.3.7.
|
2.3.15.8. |
Ostali zahtjevi:
—
u nedostatku propisa za svjetlosne uređaje svjetla bočne oznake koji mogu imati odobrenje tipa za vozila kategorije L, svjetla moraju imati odobrenje tipa u skladu s Pravilnikom UNECE-a br. 91 (
20
).
|
2.4. |
Kao alternativa zahtjevima iz točaka 2. do 2.3.15.8., vozila kategorija L2e, L5e, L6e i L7e mogu ispunjavati sve relevantne zahtjeve Pravilnika UNECE-a br. 48 koji su propisani za vozila kategorije M1. U tom slučaju određeni zahtjevi Pravilnika UNECE-a br. 48 ne smiju se zamijeniti ili povući na temelju razlika u, ili zbog nedostatka određenih propisa u ovom Prilogu (npr. montaža uređaja za čišćenje svjetla, uređaji za ručno niveliranje svjetla). |
2.5. |
Imajući na umu različite oblike konstrukcija vozila kategorije L2e, L5e, L6e i L7e proizvođač vozila može u sporazumu s tehničkim servisom i tijelom za odobrenja izabrati primjenu relevantnih zahtjeva Pravilnika UNECE-a br. 53 kako je propisano za vozila kategorije L3e kao alternativa zahtjevima određenim u točkama 2. do 2.3.15.8. U tom slučaju određeni zahtjevi Pravilnika UNECE-a br. 53 ne smiju se zamijeniti ili povući na temelju razlike u, ili nedostatku određenih odredbi u ovom Prilogu, a on se mora prihvatiti samo u slučaju vozila ukupne duljine ne veće od 1 300 mm koja su sklona naginjanju prilikom okretanja (npr. za tip vozila koja imaju izgled motocikla, ali su opremljena s tri kotača što ih klasificira kao vozila kategorije L5e). |
3. Zahtjevi u pogledu vozila kategorije L4e.
3.1. |
Ako je bočna prikolica odvojena od motocikla tako da se motocikl može rabiti bez nje, on mora ispunjavati zahtjeve za motocikle bez prikolice iz točke 1.3. uz one iz točaka 3.2. do 3.2.8.1. u nastavku. Zahtjevi iz točke 1.9. također se moraju uzeti u obzir.
|
3.2. |
Ako je bočna prikolica povezana s motociklom na trajan način ili s mogućnošću odvajanja, motocikl s bočnom prikolicom mora ispunjavati sve relevantne zahtjeve Pravilnika UNECE-a br. 53 koji su propisani za vozila kategorije L3e i dodatne odredbe navedene u nastavku. 3.2.1. Prednja svjetla pozicije
3.2.2. Dnevna svjetla
3.2.3. Svjetla indikatora smjera
3.2.4. Signal upozorenja za opasnost
3.2.5. Stražnja svjetla pozicije
3.2.6. Stop svjetla
3.2.7. Stražnji retro-reflektor (nije u obliku trokuta)
|
PRILOG X.
Zahtjevi u pogledu vidljivosti stražnje strane vozila
1. Vozila kategorija L1e-B, L3e i L4e moraju ispunjavati sve relevantne zahtjeve Pravilnika UNECE-a br. 81.
1.1. Vozila kategorija L1e-B, L3e i L4e mogu biti opremljena uređajima klase II ili III za indirektno gledanje koja imaju odobrenje tipa sukladno Pravilniku UNECE-a br. 46.
2. Vozila kategorija L2e, L5e, L6e i L7e moraju ispunjavati sve relevantne zahtjeve pravilnika UNECE-a br. 81 i 46.
2.1. Vozila kategorija L2e, L5e, L6e i L7e koja zadovoljavaju relevantne zahtjeve Pravilnika UNECE-a br. 81 mogu biti opremljena uređajima klase II ili III za indirektno gledanje koji imaju odobrenje tipa u skladu s Pravilnikom UNECE-a br. 46.
2.2. Vozila kategorija L2e, L5e, L6e i L7e mogu opcijski biti opremljena dodatnim uređajem klase I.
PRILOG XI.
Zahtjevi koji se primjenjuju na sustave zaštite od prevrtanja (ROPS)
1. Zahtjevi za odobrenje tipa vozila u pogledu sustava zaštite od prevrtanja
1.1. |
Vozila kategorije L7e-B2 moraju biti opremljena sustavom zaštite od prevrtanja (ROPS) te projektirana i konstruirana tako da ispunjavaju osnovnu svrhu određenu u ovom Prilogu. Ovaj se uvjet smatra ispunjenim ako su zadovoljeni propisi iz točaka 2. do 4.9., ako u nijedan dio zone razmaka ne ulazi zaštitna struktura i ako nijedan dio zone razmaka u bilo kojem trenutku nije izložen vanjskim granicama zaštitne strukture tijekom tri ispitivanja. |
2. Odredbe za ispitivanje
2.1. Opće odredbe za ispitivanje
2.1.1. |
Ispitivanja koja se provode uporabom posebnih sedla koja su namijenjena simulaciji opterećenja zaštitne strukture kada se vozilo prevrće. Opterećenja za ispitivanje stoga se smatraju potisnim silama. Ispitivanja opisana u ovom Prilogu omogućuju opažanja u pogledu čvrstoće zaštitne strukture, svih nosača kojima je ona pričvršćena na vozilo i svih dijelova vozila koji prenose potisnu silu. |
2.2. Priprema ispitivanja
2.2.1. |
Zaštitna struktura koja je dana na odobrenje tipa mora zadovoljavati niz proizvodnih specifikacija. Struktura mora biti pričvršćena na vozila za koja je projektirana u skladu s deklariranom metodom proizvođača. Za ispitivanje nije potrebno kompletno vozilo; međutim, zaštitna struktura i dijelovi vozila na koje je struktura pričvršćena moraju predstavljati radnu instalaciju za ispitivanje (u daljnjem tekstu „sklop”). |
2.2.2. |
Sklop mora biti osiguran uporišnom pločom tako da se komponente koje povezuju sklop i uporišnu ploču značajno ne savijaju u odnosu na zaštitnu strukturu pod opterećenjem. Metoda pričvršćivanja sklopa na uporišnu ploču ne smije utjecati na čvrstoću sklopa. |
2.2.3. |
Sklop mora biti poduprt i osiguran ili izmijenjen tako da kompletnu energiju ispitivanja apsorbira zaštitna struktura i njezin priključak s krutim komponentama vozila. 2.2.3.1. Da bi se zadovoljili svi zahtjevi iz točke 2.2.3., izmjena mora blokirati svaki kotač vozila i sustav ovjesa osovine kako bi se osiguralo da on ne apsorbira energiju ispitivanja. |
2.2.4. |
Vozila za ispitivanja moraju biti opremljena svim strukturnim komponentama serijske proizvodnje koje mogu utjecati na čvrstoću zaštitne strukture ili koje bi mogle biti nužne za ispitivanje čvrstoće. Komponente koje mogu stvoriti opasnost u zoni razmaka također moraju biti postavljene tako da se mogu ispitati zbog usklađenosti sa zahtjevima iz točke 1.1. 2.2.4.1. Za ispitivanje se moraju ukloniti sve komponente koje operater vozila može ukloniti. Ako je moguće vrata i prozore držati otvorenima ili ih kompletno ukloniti kada je vozilo u uporabi, oni tijekom ispitivanja moraju ostati otvoreni ili uklonjeni kako ne bi povećali čvrstoću sustava zaštite od prevrtanja. |
3. Aparati i oprema
3.1. Ispitivanja vertikalnog opterećenja (poprečnog i uzdužnog)
3.1.1. |
Materijal, oprema i spone za privezivanje moraju biti raspoređeni tako da osiguraju čvrsto fiksiranje sklopa na uporišnoj ploči nezavisno o kotačima i osovinama, ako postoje (tj. ugradnja mora nadvladati svaki kotač ili ovjes osovine). Pogledati slike 11.-1. i 11.-2. Slika 11.-1. Slika 11.-2. |
3.1.2. |
Vertikalne sile na zaštitnoj strukturi moraju se primijeniti u seriji kroz poprečno usmjerenu krutu gredu i uzdužno usmjerenu krutu gredu na zasebnim sklopovima koji nisu ispitani. Vertikalna uzdužna središnja ravnina grede promatrana u poprečnom smjeru u odnosu na vozilo mora se za poprečno ispitivanje postaviti 300 mm ispred R-točke sjedala vozača. Vertikalna uzdužna središnja ravnina grede promatrana u uzdužnom smjeru u odnosu na vozilo mora se postaviti prema unutrašnjosti vertikalne uzdužne ravnine koja dodiruje najširu točku na vrhu trećine zaštitne strukture na udaljenosti jednakoj jednoj šestini ukupne širine gornje trećine. Lijeva i desna strana zaštitne strukture vozila za ispitivanje moraju se odabrati u skladu s točkom 4.3., a tehnički servis mora dati jasno opravdanje za kriterije ocjenjivanja u izvješću ispitivanja. 3.1.2.1. Greda mora biti dovoljno kruta, imati širinu donje vertikalne plohe od 150 ± 10 mm i biti dovoljno dugačka da obuhvati cijelu zaštitnu strukturu čak ako se ona i poprečno savija pod opterećenjem. 3.1.2.2. Spona mora biti izrađena tako da se opterećenje može normalno ujednačeno distribuirati u smjeru opterećenja. 3.1.2.3. Rubovi grede u kontaktu sa zaštitnom strukturom mogu imati polumjer zakrivljenosti do 25 mm. 3.1.2.4. Univerzalni zglobovi moraju se ugraditi kako bi se osiguralo da uređaj za opterećenje ne ograničava rotaciju ili pomicanje strukture u bilo kojem smjeru osim u smjeru opterećenja. 3.1.2.5. Ako horizontalna duljina zaštitne strukture na koju se primjenjuje opterećenje ne čini ravnu liniju okomitu na smjer primjene opterećenja, prostor se puni ili na drugi način ispunjava kako bi horizontalno distribuirao opterećenje duž te duljine. |
3.1.3. |
Mora biti osigurana oprema za mjerenje energije koju je apsorbirala zaštitna struktura i kruti dijelovi vozila na koje je struktura pričvršćena, na primjer, mjerenjem sile primijenjene duž vertikalnog smjera njezine primjene i odgovarajućeg vertikalnog progiba grede relativno na horizontalnu ravninu koja prolazi kroz R-točku položaja sjedala vozača. |
3.1.4. |
Za procjenu bilo kakvog upadanja ili izlaganja zone razmaka tijekom primjene sile moraju se osigurati vizualna sredstva, |
4. Odredbe za ispitivanje
4.1. |
Ako tijekom ispitivanja bilo koji dio postava ispitivanja fiksira ili značajno ograničava pomake opreme, ispitivanje se mora poništiti. |
4.2. |
Zaštitna struktura za ispitivanje ne smije biti postavljena s prednjim, bočnim ili stražnjim sigurnosnim staklom ili bilo kakvim odvojivim pločama, montažnim dijelovima i priborom koji nemaju funkciju strukturne čvrstoće i koji ne mogu stvoriti opasnost u slučaju prevrtanja. |
4.3. |
Ako sjedalo vozača nije na uzdužnoj središnjoj ravnini vozila i/ili ako čvrstoća strukture nije simetrična, vertikalno uzdužno opterećenje mora biti na strani koja će vjerojatno dovesti do povrede ili izlaganja zone razmaka tijekom ispitivanja. |
4.4. |
Zaštitna struktura mora nositi nužnu opremu kako bi se dobili podaci potrebni za crtanje dijagrama sila – progiba. |
4.5. |
Brzina povećanja progiba pod opterećenjem vertikalnom silom ne smije prelaziti 5 mm/s. Tijekom primjene opterećenja vrijednosti Fv (N) (tj. sila statičkog opterećenja primijenjena na gredu) i Dv (mm) (tj. vertikalni progib grede u točki primjene opterećenja i u liniji s opterećenjem) moraju se istodobno snimati u koracima progiba od 15 mm ili manje kako bi se osigurala dovoljna točnost. Nakon početka primjene opterećenje se ne smije smanjivati dok se ispitivanje ne dovrši; no, povećanje opterećenja može se obustaviti kako bi se, primjerice, zabilježila mjerenja. |
4.6. |
Ako u točki primjene ne postoji poprečni strukturni element, za postupak ispitivanja može se uporabiti zamjenska greda za ispitivanje koja ne povećava čvrstoću strukture. |
4.7. |
Energija (J) koju apsorbira struktura u svakom ispitivanju s vertikalnim opterećenjem mora biti jednaka najmanje |
4.8. |
Uvjet uzdužnog vertikalnog opterećenja mora se ponavljati uzimajući u obzir istodobnu primijenjenu horizontalnu komponentu sile. Najprije se horizontalno statičko poprečno opterećenje jednako |
4.9. |
Nakon svakog ispitivanja krajnji trajni progib zaštitne strukture mora se zabilježiti u izvješću ispitivanja. |
PRILOG XII.
Zahtjevi koji se primjenjuju na točke učvršćenja sigurnosnog pojasa i na sigurnosni pojas
DIO 1.
Zahtjevi za odobrenje tipa vozila u pogledu točaka učvršćenja sigurnosnog pojasa i sigurnosnih pojasa
1. Opći zahtjevi
1.1. Vozila kategorija L2e, L5e, L6e i L7e s masom > 270 kg moraju biti opremljena točkama učvršćenja sigurnosnog pojasa i sigurnosnima pojasevima na sjedalima (tj. nisu potrebni u slučaju sjedalica) u skladu sa zahtjevima iz ovog Priloga.
1.2. Vozila kategorija L2e, L5e, L6e i L7e s masom ≤ 270 kg mogu biti opremljena točkama učvršćenja sigurnosnog pojasa i/ili sigurnosnima pojasevima na sjedalima, uz uvjet da zadovoljavaju zahtjeve iz ovog Priloga.
1.3. Broj točaka učvršćenja sigurnosnih pojaseva mora biti dovoljan da omogući ispravnu montažu obaveznog, dobrovoljno ili opcijski montiranog sigurnosnog pojasa na bilo kojem sjedalu.
1.4. Točke učvršćenja sigurnosnih pojaseva moraju biti u skladu s veličinom navoja 7/16-20 UNF 2B i specifikacijama tolerancija.
1.4.1. Ako je, međutim, proizvođač vozila postavio sigurnosne pojaseve kao standardnu oprema za određene položaje sjedenja, točke učvršćenja sigurnosnih pojaseva za te položaje sjedenja mogu imati karakteristike koje se razlikuju od onih određenih u točki 1.4.
1.4.2. Točke učvršćenja koje su sukladne s određenim odredbama za montiranje posebnog tipa (npr. tipa orme) sigurnosnih pojaseva mogu imati karakteristike različite od onih određenih u točki 1.4.
1.5. Mora biti moguće ukloniti sigurnosni pojas bez bilo kakvog oštećivanja točke učvršćenja sigurnosnog pojasa.
1.6. R-točka položaja sjedenja mora se odrediti kako slijedi:
R-točka sjedala mora biti istovjetna kao u deklaraciji proizvođača vozila i uredno opravdana odgovarajućim kriterijem konstrukcije vozila uzimajući u obzir karakteristike muške lutke 50. percentilnog ranga (tj. hibridni III antropomorfni uređaj za ispitivanje) i zgloba njegovog kuka.
R-točka sjedala mora se odrediti u skladu s odredbama iz Priloga VII. dijela 2. Dodatka 3. ovoj Uredbi.
DIO 2.
Zahtjevi koji se primjenjuju na točke učvršćenja sigurnosnog pojasa
1. Određeni zahtjevi za točke učvršćenja sigurnosnog pojasa
1.1 |
Točke učvršćenja sigurnosnog pojasa mogu biti ugrađene u šasiju, karoseriju, sjedalo ili bilo koju drugu strukturu vozila. |
1.2. |
Jedna točka učvršćenja sigurnosnog pojasa može se rabiti za pričvršćivanje dva susjedna položaja sjedenja. |
1.3. |
Dopuštene lokacije efektivnih točaka učvršćenja sigurnosnog pojasa za sve položaje sjedenja označene su na slikama 11.-P2.-1. i 11.-P2.-2. i razjašnjene u nastavku. |
1.4. |
Položaj donjih efektivnih točaka učvršćenja sigurnosnog pojasa
|
1.5. |
Položaj gornjih efektivnih točaka učvršćenja sigurnosnog pojasa
|
2. Čvrstoća točaka učvršćenja sigurnosnih pojasa
2.1. |
Svaka točka učvršćenja sigurnosnog pojasa mora biti u stanju podnijeti ispitivanja navedena u točkama 3. do 3.5.1. Trajna deformacija, uključujući djelomični lom točke učvršćenja ili okolnog područja, ne predstavlja pogrešku ako se zahtijevana sila podnosi određeno vrijeme. Tijekom ispitivanja moraju se održavati minimalna udaljenost donje efektivne točke učvršćenja sigurnosnog pojasa određena u točki 1.4.3. i minimalna visina gornjih efektivnih točaka učvršćenja sigurnosnog pojasa koje su određene u točki 1.5.3.5. |
2.2. |
Sustavi pomicanja postavljeni na sjedala moraju se moći ručno aktivirati nakon prestanka primjene vučne sile. |
3. Odredbe za ispitivanje
3.1. Opće odredbe za ispitivanje
3.1.1. |
Podliježu odredbama određenim u točkama 3.2. do 3.2.3. i u skladu sa zahtjevom proizvođača:
3.1.1.1.
Ispitivanja se mogu provoditi na strukturi vozila ili na potpuno dovršenom vozilu.
3.1.1.2.
Prozori i vrata mogu se montirati i postaviti u otvorenom ili zatvorenom položaju.
3.1.1.3.
Mogu se montirati sve komponente standardne opreme za koje je vjerojatno da će doprinijeti ukupnom strukturnom integritetu vozila. |
3.1.2. |
Sva sjedala moraju biti postavljena u položaj uporabe za normalnu vožnju prema odabiru tehničkog servisa odgovornog za provođenje ispitivanja za odobrenje tipa i potrebno je osigurati da se tijekom ispitivanja procijene najmanje poželjni (tj. najlošiji) položaji sjedenja. 3.1.2.1. Položaj sjedala mora biti točno zabilježen u izvješću. Ako je njegov kut podesiv, naslon za leđa mora biti blokiran u položaju u skladu s uputama proizvođača ili, u nedostatku istih, u položaju koji odgovara kutu torza što bliže 25°. |
3.2. Odredbe za osiguravanje i ograničavanje pomicanja vozila tijekom ispitivanja
3.2.1. |
Metoda koja se rabi za ograničavanje pomicanja vozila tijekom ispitivanja ne smije imati učinak pojačavanja točke učvršćenja ili područja točke učvršćenja niti smije ometati normalnu deformaciju strukture. |
3.2.2. |
Metoda koja se rabi za ograničavanje pomicanja vozila tijekom ispitivanja smatra se zadovoljavajućom ako nema učinak na površinu koja se proteže kroz širinu strukture i ako su vozilo ili struktura blokirani ili pričvršćeni s prednje strane na ukupnoj udaljenosti od najmanje 500 mm od stvarne točke učvršćenja koja se ispituje ili su pričvršćeni sa stražnje strane na ukupnoj udaljenosti od najmanje 300 mm od stvarne točke učvršćenja koja se ispituje. |
3.2.3. |
Preporučuje se da struktura stoji na nosačima izravno ispod osovina kotača, a ako to nije moguće, izravno ispod točaka ovjesa kotača. |
3.3. Opći zahtjevi za ispitivanje
3.3.1. |
Svaka točka učvršćenja unutar iste grupe sjedala mora se istodobno ispitati. |
3.3.2. |
Vučna sila mora se primjenjivati prema naprijed pod kutom od 10° ± 5° iznad horizontale u ravnini paralelnoj s uzdužnom središnjom ravninom vozila. |
3.3.3. |
Opterećenje se mora početi primjenjivati što je brže moguće. Točke učvršćenja moraju podnijeti određeno opterećenje tijekom najmanje 0,2 sekunde. |
3.3.4. |
Uređaji za vuču koji se rabe za ispitivanja opisana u točkama 3.4. do 3.4.5.2. moraju odgovarati specifikacijama određenim u Prilogu 5. Pravilniku UNECE-a br. 14 ( 21 ). Širina uređaja za vuču mora se odabrati tako da odgovara ili da je što je moguće bliža projektnoj vrijednosti širine između donje efektivne točke učvršćenja sigurnosnog pojasa. |
3.3.5. |
Točke učvršćenja sigurnosnog pojasa za sjedala opremljena gornjim točkama učvršćenja moraju se ispitati u sljedećim uvjetima:
3.3.5.1.
Prednji vanjski položaji sjedenja: U slučaju sigurnosnih pojaseva ugrađenih u uređaj za uvlačenje kod inercije pričvršćenih u zasebnoj donjoj bočnoj točki učvršćenja:
—
točke učvršćenja podvrgavaju se ispitivanju određenom u točkama 3.4.1. do 3.4.1.3. u kojem se na njih primjenjuju sile pomoću uređaja koji reproducira geometriju pojasa s tri točke ugrađenog u uređaj za uvlačenje kod inercije pričvršćen na donju bočnu točku učvršćenja i D-prstena koji djeluje kao gornja točka učvršćenja.
U slučaju sigurnosnih pojaseva koji nisu ugrađeni u uređaj za uvlačenje kod inercije pričvršćenih u zasebnoj donjoj bočnog točki učvršćenja:
—
točke učvršćenja moraju biti podvrgnute ispitivanju određenom u točkama 3.4.2. do 3.4.2.2. u kojem se na njih primjenjuju sile pomoću uređaja koji reproducira geometriju pojasa s tri točke bez uvlačenja kod inercije,
—
donje točke učvršćenja moraju se povrh toga podvrgnuti ispitivanju određenom u točkama 3.4.3. do 3.4.3.1. u kojem se sile prenose na donje točke učvršćenja pomoću uređaja koji predstavlja pojas preko krila,
—
prema zahtjevu proizvođača mogu se provesti dva ispitivanja na dvije različite strukture.
Ako je visina gornje točke učvršćenja sigurnosnog pojasa ručno podesiva bez uporabe alata, ona se mora postaviti u najmanje poželjan (najlošiji) položaj prema odluci tehničkog servisa.
U slučaju višestrukih gornjih točaka učvršćenja za uporabu posebnog tipa (npr. tip orme) sigurnosnog pojasa, sve one moraju biti podvrgnute ispitivanju koje se zahtijeva u točkama 3.4.5. do 3.4.5.2. u kojem se sile primjenjuju pomoću uređaja koji reproducira geometriju tipa sigurnosnog pojasa koji će se pričvrstiti na te točke učvršćenja.
3.3.5.2.
Vanjski stražnji položaji sjedenja i/ili središnji položaji sjedenja: U slučaju sigurnosnih pojaseva s tri točke ugrađenih u uređaj za uvlačenje kod inercije pričvršćenih u zasebnoj donjoj bočnoj točki učvršćenja:
—
točke učvršćenja podvrgavaju se ispitivanju određenom u točkama 3.4.1. do 3.4.1.3. u kojem se na njih primjenjuju sile pomoću uređaja koji reproducira geometriju pojasa s tri točke ugrađenog u uređaj za uvlačenje kod inercije pričvršćen na donju bočnu točku učvršćenja i D-prstena koji djeluje kao gornja točka učvršćenja.
U slučaju sigurnosnih pojaseva s tri točke koji nisu ugrađeni u uređaj za uvlačenje kod inercije pričvršćenih u zasebnoj donjoj bočnoj točki učvršćenja:
—
točke učvršćenja moraju biti podvrgnute ispitivanju određenom u točkama 3.4.2. do 3.4.2.2. u kojem se na njih primjenjuju sile pomoću uređaja koji reproducira geometriju pojasa s tri točke bez uvlačenja kod inercije,
—
donje točke učvršćenja moraju se povrh toga podvrgnuti ispitivanju određenom u točkama 3.4.3. do 3.4.3.1. u kojem se sile prenose na donje točke učvršćenja pomoću uređaja koji predstavlja pojas preko krila,
—
prema zahtjevu proizvođača mogu se provesti dva ispitivanja na različitim strukturama.
Ako je visina gornje točke učvršćenja sigurnosnog pojasa ručno podesiva bez uporabe alata, ona se mora postaviti u najmanje poželjan (najlošiji) položaj prema odluci tehničkog servisa.
U slučaju višestrukih gornjih točaka učvršćenja za uporabu posebnog tipa (npr. tip orme) sigurnosnog pojasa, sve one moraju biti podvrgnute ispitivanju koje se zahtijeva u točkama 3.4.5. do 3.4.5.2. u kojem se sile primjenjuju pomoću uređaja koji reproducira geometriju tipa sigurnosnog pojasa koji će se pričvrstiti na te točke učvršćenja.
|
3.3.6. |
Točke učvršćenja sigurnosnog pojasa za položaje sjedenja koji nisu opremljeni gornjim točkama učvršćenja moraju se ispitati u sljedećim uvjetima:
3.3.6.1.
Prednji vanjski položaji sjedenja: U slučaju sigurnosnog pojasa s dvije točke ili sigurnosnog pojasa za krilo:
—
nije dopušteno.
3.3.6.2.
Vanjski stražnji položaji sjedenja i/ili središnji položaji sjedenja: U slučaju sigurnosnog pojasa s dvije točke ili sigurnosnog pojasa za krilo:
—
donje točke učvršćenja moraju se podvrgnuti ispitivanju određenom u točkama 3.4.3. do 3.4.3.1. u kojem se sile prenose na donje točke učvršćenja pomoću uređaja koji predstavlja pojas preko krila.
|
3.3.7. |
Ako sustavi sigurnosnih pojaseva koji se montiraju u vozilo zahtijevaju uporabu posebne opreme kao što su nosači, valjci, dodatne točke učvršćenja ili vodilice bez kojih se remeni ili kabeli za ispitivanje ne mogu izravno pričvrstiti na točke učvršćenja, takva se oprema mora montirati i rabiti tijekom svih odgovarajućih ispitivanja. |
3.4. Određeni zahtjevi za ispitivanja koja se izvode na vozilima mase ≤ 600 kg
3.4.1. Ispitivanje s konfiguracijom pojasa u tri točke ugrađenim u uređaj za uvlačenje s D-prstenom, remenicom ili vodilicom remena u stvarnoj točki učvršćenja sigurnosnog pojasa
3.4.1.1. Reverzer, remenica ili vodilica kabela ili remena s karakteristikama potrebnim za prijenos sila s uređaja za vuču pričvršćena je na gornje točke učvršćenja. Umjesto toga može se rabiti standardni sustav sigurnosnog pojasa.
3.4.1.2. Opterećenje ispitivanja od 675 daN ± 20 daN mora se primijeniti na rameni uređaj za vuču pojasa pričvršćen na točke učvršćenja pojasa kabelom ili remenom koji reproducira geometriju gornjeg dijagonalnog remena odgovarajućeg sigurnosnog pojasa.
3.4.1.3. Istodobno se na uređaj za vuču pojasa krila pričvršćenog u dvije donje točke učvršćenja mora primijeniti vučna sila od 675 daN ± 20 daN.
3.4.2. Ispitivanje konfiguracije pojasa s tri točke bez uređaja za uvlačenje ili s uređajem za uvlačenje montiranim neposredno ispod stvarne gornje točke učvršćenja
3.4.2.1. Ispitno opterećenje od 675 daN ± 20 daN mora se primijeniti na uređaj za uvlačenje ramenog pojasa pričvršćenog u gornjoj točki učvršćenja i u suprotnoj donjoj točki učvršćenja istog sigurnosnog pojasa te na uređaj za uvlačenje u donjoj stvarnoj točki učvršćenja sigurnosnog pojasa ako ga proizvođač postavlja kao standardnu opremu.
3.4.2.2. Istodobno se na uređaj za vuču pojasa krila pričvršćenog u dvije donje točke učvršćenja mora primijeniti vučna sila od 675 daN ± 20 daN.
3.4.3. Ispitivanje u konfiguraciji pojasa za krilo
3.4.3.1. Na uređaj za uvlačenje pojasa za krilo pričvršćen u dvije donje točke učvršćenja mora se primijeniti ispitno opterećenje 1 110 daN ± 20 daN.
3.4.4. Dodatni zahtjevi za ispitivanje u slučaju točaka sigurnosnog pojasa smještenih u potpunosti unutar strukture sjedala ili raspoređenih između strukture vozila i strukture sjedala
3.4.4.1. Tri ispitivanja posebne konfiguracije sigurnosnog pojasa iz točaka 3.4.1., 3.4.2. i 3.4.3. moraju se provesti dok se na svako sjedalo i/ili svaku grupu sjedala primjenjuje dodatna sila navedena u nastavku.
3.4.4.2. Dodatna uzdužna i horizontalna sila mora biti jednaka deseterostrukoj težini cijelog sjedala i primijeniti se izravno na težište strukture odnosnog sjedala preko posebnog uređaja za primjenu sile.
3.4.5. Ispitivanje za poseban tip konfiguracije pojasa (različito od ispitivanja za pojas s tri točke ili pojas za krilo)
3.4.5.1. Ispitno opterećenje od 675 daN ± 20 daN mora se primijeniti na rameni uređaj za vuču pojasa pričvršćen u točkama učvršćenja pojasa namijenjen za poseban tip sigurnosnog pojasa kabelom ili remenom koji reproducira geometriju gornjeg dijagonalnog remena ili nekoliko njih odgovarajućeg sigurnosnog pojasa.
3.4.5.2. Istodobno se na uređaj za vuču pojasa krila pričvršćenog u dvije donje točke učvršćenja mora primijeniti vučna sila od 675 daN ± 20 daN.
3.5. Posebni zahtjevi za ispitivanja koja se provode na vozilima mase > 600 kg ili na onim vozilima za koja proizvođač dobrovoljno traži da zadovoljavaju te zahtjeve
3.5.1. Vozila obuhvaćena kriterijima određenim u točki 3.5. moraju ispunjavati sve relevantne zahtjeve Pravilnika UNECE-a br. 14 u pogledu točaka učvršćenja za sigurnosne pojaseve namijenjene za odrasle osobe u vozilu kako je propisano za vozila kategorije M1.
3.6. Ako je u vozilo opcijski postavljen ISOFIX sustav točaka učvršćenja ili sustav koji je sličan ISOFIX sustavu, moraju biti zadovoljeni svi relevantni zahtjevi u pogledu lokacije, oznaka i čvrstoće za takve sustave iz Pravilnika UNECE-a br. 14.
3.6. Zahtjevi za izvješća o ispitivanju
3.6.1. Deformacije točaka učvršćenja sigurnosnih pojaseva i nosivih struktura koje su rezultat primjene opterećenja određenih u točkama 3.4. do 3.5.1. moraju se točno zabilježiti nakon ispitivanja i uključiti u izvješće o ispitivanju.
DIO 3.
Zahtjevi koji se primjenjuju na montažu sigurnosnih pojaseva
1. U nedostatku određenih zahtjeva za vozila kategorija L2e, L5e, L6e i L7e u Pravilniku UNECE-a br. 16 vozila tih kategorija koja su opremljena sigurnosnim pojasevima moraju ispunjavati sve relevantne zahtjeve tog pravilnika kako je propisano za vozila kategorije N1 i kako slijedi:
1.1. Bez utjecaja na zahtjeve iz dijela 1. točaka 1.1. i 1.2. u pogledu mase vozila sigurnosni pojasevi moraju biti postavljeni na svim položajima sjedenja sa sjedalima.
1.1.1. Položaj sjedala vozača (uključujući situaciju kada se ono nalazi u središtu) mora u tom slučaju biti opremljen sigurnosnim pojasom s tri točke ili sigurnosnim remenom tipa orme.
1.2. Vozila kategorija L7e-A2, L7e-B2 i L7e-C moraju biti opremljena sigurnosnim pojasom tipa orme s tri točke na svim položajima sjedenja bez obzira na masu vozila.
1.3. Svaka se referenca, gdje je to prikladno, u Pravilniku UNECE-a br. 16 na Pravilnik UNECE-a br. 14 mora smatrati referencom na dio 2.
1.4. Sigurnosni pojasevi mogu biti postavljeni na položaje sjedenja koji imaju sjedalice. To mogu biti sigurnosni pojasevi s dvije točke ili sigurnosni pojasevi za krilo, ali moraju zadovoljavati sve preostale relevantne zahtjeve.
1.5. Svi sigurnosni pojasevi moraju imati odobrenje tipa i biti postavljeni u skladu sa specifikacijama proizvođača sigurnosnog pojasa.
PRILOG XIII.
Zahtjevi koji se primjenjuju na položaje sjedenja (sjedalice i sjedala)
1. Zahtjevi za odobrenje tipa vozila u pogledu ispitivanja položaja sjedenja
1.1. Vozila moraju biti opremljena najmanje jednim sjedalom ili sjedalicom.
1.1.1. Svi položaji sjedenja moraju biti usmjereni prema naprijed.
1.2. Vozila bez karoserije mogu imati sjedalice.
1.3. Vozila kategorija L2e, L5e, L6e i L7e koja su opremljena karoserijom moraju imati sjedala.
1.3.1. Iznimno od odredbi iz članka 2. stavka 5. ove Uredbe i u svrhu ovog Priloga smatra se da vozila imaju karoseriju ako postoje strukturni elementi pored i/ili iza najnižeg položaja sjedenja koji prelazi visinu R-točke odnosnog položaja sjedenja. Ta površina je stoga locirana u i iza poprečne vertikalne ravnine koja prolazi kroz R-točku odnosnog položaja sjedenja. Ostali položaji sjedenja, nasloni za leđa, prtljažnici i sva ostala oprema ili komponente koji su na njih montirani u ovom kontekstu ne smiju se smatrati strukturnim elementima (tj. bočna vrata, B-stupovi i/ili krov smatraju se karoserijom). Tehnički servis mora pružiti jasno opravdanje za kriterije procjene u izvješću o ispitivanju.
1.4. R-točka položaja sjedenja mora se odrediti kako slijedi:
R-točka sjedala mora biti istovjetna kao u deklaraciji proizvođača vozila i uredno opravdana odgovarajućim kriterijem konstrukcije vozila uzimajući u obzir karakteristike muške lutke 50. percentilnog ranga (tj. hibridni III antropomorfni uređaj za ispitivanje) i zgloba njegovog kuka.
R-točka sjedala mora se odrediti u skladu s Prilogom VII. dijelom 2. Dodatkom 3. ovoj Uredbi.
1.5. Sva sjedala moraju imati naslone za leđa.
1.5.1. Kako bi se procijenila funkcionalnost naslona za leđa, za svako sjedalo mora biti moguće provesti barem jedan od postupaka navedenih u nastavku.
1.5.1.1. Postupak za određivanje točke H prema propisima iz Priloga 3. Pravilniku UNECE-a br. 17 mora se uspješno provesti (tj. ne uzimajući u obzir bilo kakva izuzimanja koja se navode u tom pravilniku).
1.5.1.2. Ako se postupak iz točke 1.5.1.1. za određeno sjedalo ne može ispravno provesti, to se mora na zadovoljavajući način dokazati, a na sjedalo se može postaviti muška lutka 50. percentilnog ranga (tj. hibridni III antropomorfni uređaj za ispitivanje) koja se mora prilagoditi projektnom položaju prema specifikaciji proizvođača vozila. U tom slučaju R-točka odnosnog sjedala mora biti istovjetna kao u deklaraciji proizvođača vozila i uredno opravdana odgovarajućim kriterijem konstrukcije vozila uzimajući u obzir karakteristike muške lutke 50. percentilnog ranga i zgloba njegova kuka. Tehnički servis mora pružiti jasno opravdanje za kriterije procjene u izvješću o ispitivanju.
1.5.1.3. Ako se nijedan postupak ne može točno provesti, smatra se da sjedalo i naslon sjedala ne zadovoljavaju zahtjeve iz ovog Priloga.
1.6. Prostori koji su slični položajima sjedenja, ali nisu za to namijenjeni, nisu dopušteni.
1.6.1. Prostori koji su slični sjedalima i na kojima može sjediti odrasla ženska lutka 5. percentilnog ranga smatraju se sjedalima i stoga moraju ispunjavati sve relevantne zahtjeve iz ovog Priloga.
1.7. Visina R-točke položaja sjedenja vozača mora biti ≥ 540 mm u slučaju vozila kategorija L1e, L3e i L4e i ≥ 400 mm u slučaju vozila kategorija L2e, L5e, L6e i L7e, mjereno od površine tla.
1.7.1. Ako je vozilo opremljeno sustavima koji mogu promijeniti visinu vozila pri vožnji, oni se moraju postaviti u normalnim uvjetima rada prema specifikaciji proizvođača vozila.
1.8. Sva sjedala i sjedalice koje su opremljene točkama učvršćenja sigurnosnog pojasa i/ili sigurnosni pojasevi moraju biti u stanju podnijeti deceleraciju od 10 g u 20 ms u smjeru prema naprijed bez pucanja. Ako postoje, sustavi za blokiranje, prilagodbu i pomicanje ne smiju neispravno raditi ili otpuštati. Sustavi pomicanja postavljeni na sjedala moraju se moći ručno aktivirati kada su podvrgnuti deceleraciji.
1.8.1. Sukladnost s točkom 1.8. mora se dokazati kako slijedi:
2. Sustavi za ograničavanje pomicanja djeteta
2.1. Sustave za ograničavanje pomicanja djeteta koji su sukladni Pravilniku UNECE-a br. 44 ( 22 ) može preporučiti proizvođač vozila za primjenu u vozilima kategorija L2e, L5e, L6e i L7e koja su opremljena sigurnosnim pojasevima il/ili ISOFIX-om.
2.1.1. U tom slučaju moraju biti zadovoljeni svi relevantni zahtjevi Pravilnika UNECE-a br. 16 u pogledu montaže sustava za ograničavanje pomicanja djeteta, uključujući one koji se odnose na podatke navedene u priručniku s uputama za vozilo.
2.2. Sustave za ograničavanje pomicanja djeteta koji su sukladni Pravilniku UNECE-a br. 44 može preporučiti proizvođač vozila za primjenu u bočnim prikolicama vozila kategorije L4e koje je opremljeno sigurnosnim pojasom i/ili ISOFIX-om.
2.2.1. U tom slučaju točke učvršćenja sigurnosnog pojasa moraju ispunjavati zahtjeve iz Priloga XII. dijela 1. točaka 1.3. do 1.6.2. i Priloga XII. dijela 2. točaka 1. do 3.6.1.; međutim, sjedala u bočnim prikolicama mogu biti opremljena s dva pojasa s dvije točke učvršćenja za krilo.
2.2.2. Moraju biti zadovoljeni svi relevantni zahtjevi Pravilnika UNECE-a br. 16 u pogledu montaže sustava za ograničavanje pomicanja djeteta, uključujući one koji se odnose na podatke navedene u priručniku s uputama za vozilo.
PRILOG XIV.
Zahtjevi u pogledu mogućnosti upravljanja, svojstava okretanja i skretanja
1. Zahtjevi za odobrenje tipa vozila u pogledu mogućnosti upravljanja, svojstava okretanja i skretanja
1.1. Vozila kategorija L1e i L3e moraju se ispitati u skladu s odredbama iz točaka 2. do 2.6. i zadovoljavati relevantne zahtjeve.
1.2. Vozila kategorija L2e, L4e, L5e, L6e i L7e moraju se ispitati u skladu s odredbama iz točaka 2. do 2.8. i zadovoljavati relevantne zahtjeve. Nadalje, ta vozila moraju zadovoljavati određene konstrukcijske zahtjeve iz točaka 1.2.1. do 1.2.2.2.
1.2.1. Vozila moraju biti konstruirana tako da se u svakom trenutku svi kotači mogu okretati različitim pojedinačnim brzinama. Može se montirati uređaj poput diferencijala; on se može blokirati automatski ili izvana, ali normalno mora biti odblokiran.
1.2.1.1. Funkcija blokiranja takvog uređaja ne smije se uporabiti za zadovoljavanje određenih zahtjeva za kočenje iz Priloga III., a posebno u pogledu potrebne radnje kočenja koja djeluje na svim kotačima vozila.
1.2.2. Vozila kategorija L2e, L5e, L6e i L7e koja imaju karoseriju moraju biti opremljena uređajem za vožnju unatrag kojim se može rukovati iz položaja vozača.
1.2.2.1. Iznimno od odredbi iz članka 2. stavka 5. ove Uredbe i u svrhu ovog Priloga smatra se da vozila imaju karoseriju ako postoje strukturni elementi pored i/ili iza najnižeg položaja sjedenja koji prelazi visinu R-točke odnosnog položaja sjedenja. Ta površina je stoga locirana u i iza poprečne vertikalne ravnine koja prolazi kroz R-točku odnosnog položaja sjedenja. Ostali položaji sjedenja, nasloni za leđa, prtljažnici i sva ostala oprema ili komponente koji su na njih montirani u ovom kontekstu ne smiju se smatrati strukturnim elementima (tj. bočna vrata, B-stupovi i/ili krov smatraju se karoserijom). Tehnički servis mora pružiti jasno opravdanje za kriterije procjene u izvješću o ispitivanju.
1.2.2.2. Vozila kategorije L2e s tehnički dopuštenom maksimalnom masom ≤ 225 kg koja nisu opremljena sigurnosnim pojasom na sjedalu vozača i na koja se ne mogu postaviti bočna vrata izuzeta su iz ovog zahtjeva opremanja uređajem za vožnju unatrag.
2. Odredbe za ispitivanje
2.1. Ispitivanja se moraju provoditi na ravnoj površini koja osigurava dobro prianjanje.
2.2. Tijekom ispitivanja vozilo mora biti opterećeno tehnički dopuštenom maksimalnom masom.
2.3. Tlak u gumama mora se prilagoditi vrijednostima koje je odredio proizvođač za relevantni uvjet opterećenja.
2.4. Upravljanje vozilom mora biti moguće od smjera ravno prema naprijed do spirale sa završnim polumjerom kruga okretanja od 12 m pri brzini od najmanje 6 km/h. Kako bi se dokazala sukladnost, jedan pomak upravljača mora se učiniti udesno i jedan ulijevo.
2.5. Mora biti moguće napustiti krug okretanja polumjera ≤ 50 m na tangenti bez neuobičajenih vibracija upravljačke opreme pri brzini od 50 km/h ili pri maksimalnoj projektnoj brzini vozila, odnosno onoj koja je manja. Kako bi se dokazala sukladnost, jedan pomak upravljača mora se učiniti ulijevo i jedan udesno.
2.5.1. Brzina ispitivanja može se smanjiti na 45 km/h ako je polumjer 40 m, 39 km/h ako je polumjer 30 m, 32 km/h ako je polumjer 20 m i 23 km/h ako je polumjer 10 m.
2.6. Mora biti moguće voziti duž ravnog dijela površine ceste bez da vozač provodi neuobičajena ispravljanja upravljača i bez neuobičajenih vibracija u upravljačkom sustavu pri brzini od 160 km/h za vozila s maksimalnom projektnom brzinom ≥ 200 km/h, pri 0,8 × Vmax za vozila s maksimalnom projektnom brzinom < 200 km/h ili se stvarna maksimalna brzina vozila može postići u uvjetu ispitnog opterećenja, odnosno ona koja je manja.
2.7. Kada vozila kategorije L2e, L4e, L5e, L6e ili L7e voze po kružnici s upravljačima na približno pola okreta kotača pri konstantnoj brzini od najmanje 6 km/h, kružnica mora ostati ista ili se povećavati ako se upravljač otpusti.
2.8. Vozila kategorije L4e s kojih se može odvojiti bočna prikolica tako da se motocikl može rabiti bez nje moraju ispunjavati zahtjeve za motocikle bez prikolice iz točke 1.1. i iz točke 1.2.
PRILOG XV.
Zahtjevi u pogledu montaže guma
1. Zahtjevi za odobrenje tipa vozila u pogledu montaže guma
1.1. |
Podložno odredbama točaka 1.1.1. i 1.1.2. sve gume montirane na vozila, uključujući sve rezervne gume, moraju imati odobrenje tipa u skladu s Pravilnikom UNECE-a br. 75.
|
▼M1 —————
2. Postavljanje guma
2.1. |
Sve gume koje se normalno postavljaju na istu osovinu, osim onih na bočnim prikolicama vozila kategorije L4e, moraju biti istog tipa. |
2.2. |
Proizvođač vozila smije ograničiti kategoriju uporabe originalnih i zamjenskih guma koje se mogu ugraditi na vozilo. U tom slučaju kategorije uporabe guma koje se mogu postaviti na vozilo moraju biti jasno navedene u priručniku s uputama uz vozilo. ▼M1 ————— |
2.3. |
Prostor u kojem se svaki kotač okreće mora biti takav da omogućuje neograničeno pomicanje pri uporabi maksimalnih dopuštenih veličina guma i širina obruča uzimajući u obzir minimalne i maksimalne odmake kotača ako je to primjenjivo, unutar minimalnog i maksimalnog ovjesa i ograničenja upravljanja prema deklaraciji proizvođača vozila. To se mora provjeriti provođenjem pregleda za najveću i najširu gumu u svakom prostoru uzimajući u obzir primjenjivu veličinu obruča i maksimalnu dopuštenu širinu presjeka te vanjski promjer gume u odnosu na oznaku veličine gume, kako je određeno u važećim zakonima. Pregledi se moraju provoditi rotiranjem predstavnika dopuštenih ukupnih dimenzija gume u obliku maksimalne ovojnice, a ne samo stvarne gume u prostoru za predmetni kotač.
|
2.4. |
Tehnički servis može pristati na alternativni postupak ispitivanja (npr. virtualno ispitivanje) kako bi provjerio jesu li zadovoljeni zahtjevi iz točaka 2.3. do 2.3.2. uz uvjet da razmak između maksimalne ovojnice gume i strukture vozila prelazi 10 mm u svim točkama. |
3. Kapacitet opterećenja
3.1. |
Maksimalno nazivno opterećenje svake gume postavljene na vozilo mora biti najmanje jednako sljedećem:
—
maksimalnoj dopuštenoj masi na osovini na kojoj je postavljenja samo jedna guma,
—
polovici maksimalne dopuštene mase na osovini na kojoj su postavljene dvije gume u pojedinačnoj formaciji,
—
0,54 maksimalne dopuštene mase na osovini na kojoj su postavljene dvije gume u dvojnoj formaciji,
—
0,27 maksimalne dopuštene mase na osovini na kojoj su postavljena dva kompleta guma u dvojnoj formaciji,
—
s referencom na maksimalnu dopuštenu masu na svakoj osovini prema deklaraciji proizvođača vozila.
|
3.2. |
Relevantne informacije moraju biti jasno navedene u priručniku s uputama za vozilo proizvođača kako bi se osiguralo da su prikladne zamjenske gume s odgovarajućim kapacitetom opterećenja postavljene kada to bude potrebno nakon puštanja vozila u rad. |
4. Kapacitet brzine
4.1. |
Svaka guma kojom je vozilo normalno opremljeno mora nositi simbol kategorije brzine.
|
4.2. |
Zahtjevi iz točaka 4.1.1. do 4.1.3. ne primjenjuju se u sljedećim situacijama:
|
4.3. |
Relevantne informacije moraju biti jasno navedene u priručniku s uputama za vozilo proizvođača kako bi se osiguralo da su prikladne zamjenske gume s odgovarajućim kapacitetom brzine postavljene kada to bude potrebno nakon puštanja vozila u rad. |
5. Tlakovi u gumama
5.1. |
Proizvođač vozila mora preporučiti tlakove u zimskim gumama za svaku gumu za normalnu uporabu na cesti. Dopušteno je navesti više od jednog tlaka ili raspon tlakova, ovisno o uvjetima opterećenja vozila. Navođenjem višestrukih tlakova u svrhu smanjivanja trošenja ili povećane ekonomičnosti potrošnje goriva nije dopušteno narušavati udobnost ili bilo koju sličnu svrhu. |
5.2. |
Deklarirani tlakovi zimskih guma u skladu s točkom 5.1. moraju biti navedeni na vozilu (npr. na jednom ili više znakova). Te informacije moraju biti jasno vidljive bez potrebe uklanjanja bilo kojeg dijela pomoću alata i moraju biti pričvršćene tako da se lako uklanjaju. |
5.3. |
Relevantne informacije moraju biti jasno navedene u priručniku s uputama za vozilo kako bi se operatera vozila potaklo da često provjerava tlakove u gumama i po potrebi ih prilagođava. |
PRILOG XVI.
Zahtjevi koji se primjenjuju na pločicu ograničenja maksimalne brzine i njezine lokacije na vozilu
1. Zahtjevi za odobrenje tipa vozila u pogledu pločice ograničenja maksimalne brzine i njezinog položaja na vozilu
1.1. |
Vozila kategorija L7e-B1 i L7e-B2 moraju biti opremljena pločicom na kojoj je navedena maksimalna projektna brzina vozila. |
1.2. |
Vozila kategorija L1e, L3e, L4e, L5e-A mogu biti opremljena pločicom na kojoj je navedena maksimalna projektna brzina vozila uz uvjet da su zadovoljeni zahtjevi iz ovog Priloga. |
2. Posebni zahtjevi u pogledu pločice
2.1. |
Svi znakovi na pločici moraju biti izrađeni od retro-reflektirajućeg materijala odobrenja tipa klase D, E ili D/E u skladu s Pravilnikom UNECE-a br. 104 ( 25 ). |
2.2. |
Površina se mora sastojati od bijele pločice koja nije retro-reflektirajuća promjera 200 mm.
|
2.3. |
Broj naveden na pločici mora biti označen narančastim znamenkama.
|
2.4. |
U slučaju vozila namijenjenih i opremljenih za rad na teritorijima u kojima se rabe metričke vrijednosti, znakovi „km/h” moraju biti navedeni ispod vrijednosti brzine.
|
2.5. |
U slučaju vozila namijenjenih i opremljenih za rad na teritorijima u kojima se rabe imperijske vrijednosti, znakovi „mph” moraju biti navedeni ispod vrijednosti brzine.
|
2.6. |
Ako su vozila namijenjena i opremljena za rad u teritorijima u kojima se rabe metričke i imperijske vrijednosti, obje verzije pločice ograničenja brzine moraju biti postavljenje i odgovarati svim zahtjevima iz ovog Priloga. |
3. Položaj, vidljivost i karakteristike pločice
3.1. |
Pločica se mora sastojati od ravne površine. |
3.2. |
Položaj pločice u odnosu na uzdužnu središnju ravninu vozila:
|
3.3. |
Položaj pločice u odnosu na vertikalnu uzdužnu ravninu vozila:
|
3.4. |
Položaj pločice u odnosu na vertikalnu poprečnu ravninu vozila:
|
3.5. |
Visina pločica od tla
|
3.6. |
Geometrijska vidljivost:
|
4. Postupak ispitivanja
4.1. Određivanje vertikalnog nagiba i visine pločice od površine tla:
4.1.1. |
Prije provođenja mjerenja vozilo je postavljeno na glatku površinu s masom prilagođenom masi vozila koju je odredio proizvođač i masom svake propulzijske baterije. |
4.1.2. |
Ako je vozilo opremljeno sustavima koji mogu promijeniti visinu vozila pri vožnji, oni se moraju postaviti u normalnim uvjetima rada prema specifikaciji proizvođača vozila. |
4.1.3. |
Ako je pločica usmjerena prema naprijed, mjerenja nagiba izražavaju se negativnom (minus) brojkom. |
PRILOG XVII.
Zahtjevi u pogledu zaštite putnika u vozilu, uključujući unutarnju opremu i vrata vozila
DIO 1.
Zahtjevi za odobrenje tipa vozila u pogledu unutarnje opreme
1. Opći zahtjevi
1.1. |
Vozila kategorija L2e, L5e, L6e i L7e koja su opremljena karoserijom moraju zadovoljavati sljedeće zahtjeve:
|
2. Posebni zahtjevi i ispitivanja
2.1. |
Unutarnja zona 1:
|
2.2. |
Unutarnja zona 2:
|
2.3. |
Unutarnja zona 3:
|
2.4. |
Unutarnje zone 1, 2 i 3
|
Dodatak 1.
Uređaj za ispitivanje
1. Uređaj za ispitivanje u obliku koljena
1.1. |
Dijagram uređaja za ispitivanje Slika 16.-P1.-Ap1.-1. |
2. |
Postupak za uporabu:
|
DIO 2.
Zahtjevi za odobrenje tipa vozila u pogledu vrata
1. Zahtjevi i ispitivanje
1.1. |
Vozila kategorija L2e, L5e, L6e i L7e koja su opremljena vratima moraju zadovoljavati sljedeće zahtjeve:
|
PRILOG XVIII.
Zahtjevi u pogledu maksimalne kontinuirane nazivne i/ili neto snage i/ili ograničenja projektne maksimalne brzine vozila
1. Zahtjevi za odobrenje tipa vozila u pogledu maksimalne kontinuirane nazivne i/ili neto snage i/ili ograničenja projektne maksimalne brzine vozila
1.1. |
Vozila određenih kategorija moraju biti u skladu sa zahtjevima za maksimalnu brzinu vozila i, ako je primjenjivo, za maksimalnu kontinuiranu nazivnu ili neto snagu iz Priloga I. Uredbi (EU) br. 168/2013.
|
2. Zahtjevi u pogledu pokazivanja odobrenja tipa
2.1. |
Proizvođač vozila mora pokazati usklađenost s posebnim zahtjevima iz točaka 1.1. do 1.1.2.9. dokazivanjem da primijenjene dvije metode ili više njih, ugradnjom posebnih uređaja i/ili funkcija u sustav propulzije vozila, osiguravaju zahtijevano ograničenje maksimalne kontinuirane nazivne ili neto snage i/ili brzine te da svaka metoda to osigurava potpuno neovisno.
|
PRILOG XIX.
Zahtjevi u pogledu strukturne cjelovitosti vozila
1. Zahtjevi za odobrenje tipa vozila u pogledu strukturne cjelovitosti
1.1. Vozila moraju biti projektirana i konstruirana tako da su dovoljno robusna da podnose svoju namjenu tijekom normalnog vijeka trajanja uzimajući u obzir redovito i planirano održavanje i posebne prilagodbe opreme koje su jasno i jednoznačno određene u isporučenom priručniku s uputama uz vozilo. Proizvođač vozila mora pružiti potpisanu izjavu kako bi one stupile na snagu.
1.1.1. Vozila kategorije L1e-A i bicikli, motocikli i slična vozila projektirana za okretanje pedala kategorije L1e-B moraju biti projektirana i konstruirana tako da zadovoljavaju sve propise u pogledu zahtjeva i metoda ispitivanja sklopa svornjaka upravljača, držača sjedala, prednjih vilica i okvira kako je navedeno u normi ISO 4210:2014, bez obzira na bilo kakvu neusklađenost područja primjene u toj tehničkoj normi. Minimalna vrijednost potrebnih ispitnih sila mora biti u skladu s tablicom 19-1. u točki 1.1.1.1.
1.1.1.1.
Tablica 19-1.
Ispitne i minimalne sile ili broj ispitnih ciklusa za vozila kategorije L1e-A i bicikle, motocikle i slična vozila konstruirana za okretanje pedala kategorije L1e-B.
Predmet |
Naziv ispitivanja |
Upućivanje na ispitivanje koje se rabi |
Minimalna vrijednost potrebne ispitne sile ili minimalni broj ispitnih ciklusa |
Upravljač i svornjak |
Ispitivanje poprečnim savijanjem (statičko ispitivanje) |
ISO 4210-5:2014, ispitna metoda 4.3. |
800 N (= sila, F2) |
Ispitivanje zamora materijala (stupanj 1. – opterećenje izvan faze) |
ISO 4210-5:2014, ispitna metoda 4.9. |
270 N (= sila, F6) |
|
Ispitivanje zamora materijala (stupanj 2. – opterećenje u fazi) |
ISO 4210-5:2014, ispitna metoda 4.9. |
370 N (= sila, F7) |
|
Okvir |
Ispitivanje zamora materijala pri djelovanju sila okretanja pedala |
ISO 4210-6:2014, ispitna metoda 4.3. |
1 000 N (= sila, F1) |
Ispitivanje zamora materijala pri djelovanju horizontalnih sila |
ISO 4210-6:2014, ispitna metoda 4.4. |
Sila prema naprijed, F2 = 850 N, Sila prema natrag, F3 = 850 N, C1 = 100 000 (= broj ispitnih ciklusa) |
|
Ispitivanje zamora materijala pri djelovanju vertikalne sile |
ISO 4210-6:2014, ispitna metoda 4.5. |
1 100 N (= sila, F4) |
|
Prednja vilica |
Statičko ispitivanje savijanjem |
ISO 4210-6:2014, ispitna metoda 5.3. |
1 500 N (= sila, F5) |
Držač sjedala |
Ispitivanje zamora materijala, stupanj 1. |
ISO 4210-9:2014, ispitna metoda 4.5.2. |
1 100 N (= sila, F3) |
Statičko ispitivanje čvrstoće, stupanj 2. |
ISO 4210-9:2014, ispitna metoda 4.5.3. |
2 000 N (= sila, F4) |
1.1.2. Bicikli, motocikli i slična vozila projektirana za okretanje pedala kategorije L1e-B moraju imati masu ≤ 35 kg i moraju biti opremljena pedalama koje omogućuju da se vozilo kreće isključivom mišićnom snagom nogu vozača. Vozila moraju imati prilagodljivo pozicioniranje vozača kako bi se poboljšalo ergonomsko držanje vozača za okretanje pedala. Pomoćna snaga propulzije mora se dodati snazi pedala vozača i mora biti manja od ili jednaka četverostrukoj vrijednosti stvarne snage pedala.
1.2. Sklop i konstrukcija vozila u tvornicama za sastavljanje, a naročito u procesima koji se odnose na okvir vozila, šasiju i/ili karoseriju i ►M1 pogonski sustav ◄ moraju biti obuhvaćena sustavom osiguranja kvalitete kako bi se osiguralo da su bitne mehaničke veze poput zavara i navoja te drugih mehaničkih karakteristika na primjeren način pregledane i provjerene.
1.2.1. Zahtjevi iz točke 1.2. moraju biti pokrivenim obavezama proizvođača u pogledu usklađenosti proizvodnih programa na koje se upućuje u članku 33. Uredbe (EU) br. 168/2013.
1.3. U skladu s Prilogom VIII. Uredbi (EU) br. 168/2013 tijelo za izdavanje odobrenja tipa mora potvrditi da su, u slučaju opoziva zbog ozbiljnog sigurnosnog rizika, na zahtjev bez odgode tijelu za izdavanje odobrenja i Europskoj komisiji dostupne određene analize struktura vozila, komponenata i/ili dijelova u vidu inženjerskih proračuna, virtualnih metoda ispitivanja i/ili strukturnog ispitivanja.
1.4. Tip odobrenja vozila ne smije se jamčiti ako postoje razlozi za sumnju da proizvođač vozila nije sposoban učiniti dostupnima analize na koje se upućuje u točki 3.1. Ova se sumnja može odnositi na pristupačnost ili postojanje takvih analiza (npr. zahtjev za odobrenje tipa ograničene serije vozila od neetabliranog proizvođača kojeg zastupa strana koja vjerojatno nema značajan pristup takvim analizama).
( 1 ) SL L 215, 14.8.2010., str. 27.
( 2 ) SL L 230, 31.8.2010., str. 119.
( 3 ) SL L 166, 18.6.2013., str. 55.
( 4 ) SL L 230, 31.8.2010., str. 81.
( 5 ) SL L 84, 30.3.2011., str. 46.
( 6 ) SL L 307, 23.11.2011., str. 1.
( 7 ) SL L 307, 23.11.2011., str. 2.
( 8 ) SL L 257, 30.9.2010., str. 231.
( 9 ) SL L 323, 6.12.2011., str. 33.
( 10 ) SL L 57, 2.3.2011., str. 54.
( 11 ) SL L 42, 12.2.2014., str. 1.
( 12 ) SL L 292, 10.11.2010., str. 2.
( 13 ) SL L 200, 31.7.2010., str. 38.
( 14 ) SL L 164, 30.6.2010., str. 231.
( 15 ) SL L 196, 28.7.2010., str. 5.
( 16 ) SL L 177, 10.7.2010., str. 290.
( 17 ) SL L 166, 18.6.2013., str. 88.
( 18 ) SL L 323, 6.12.2011., str. 46.
( 19 ) SL L 237, 8.8.2014., str. 1.
( 20 ) SL L 4, 7.1.2012., str. 27.
( 21 ) SL L 109, 28.4.2011., str. 1.
( 22 ) SL L 233, 9.9.2011., str. 95.
( 23 ) Direktiva Vijeća 92/23/EEZ od 31. ožujka 1992. o gumama za motorna vozila i njihove prikolice (SL L 129, 14.5.1992., str. 95.).
( 24 ) Uredba (EZ) br. 661/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 13. srpnja 2009. o zahtjevima za homologaciju tipa za opću sigurnost motornih vozila, njihovih prikolica i sustava, sastavnih dijelova i zasebnih tehničkih jedinica namijenjenih za takva vozila (SL L 200, 31.7.2009., str. 1.).
( 25 ) SL L 75, 14.3.2014., str. 29.
( 26 ) SL L 188, 16.7.2008., str. 32.