(1)

Dana 27. rujna 2013. Izvršno vijeće Organizacije za zabranu kemijskog oružja (OPCW) na svojoj sjednici EC-M-33 donijelo je „Odluku o uništenju sirijskog kemijskog oružja”.

(2)

Dana 27. rujna 2013. Vijeće sigurnosti Ujedinjenih naroda donijelo je Rezoluciju 2118 (2013), izrazito ogorčeno korištenjem kemijskog oružja 21. kolovoza 2013. u okrugu Rif Damask, kako je zaključeno u izvješću misije UN-a, osuđujući ubijanje civila koje je njime uslijedilo, potvrđujući da uporaba kemijskog oružja čini ozbiljnu povredu međunarodnog prava i naglašavajući da odgovorni za bilo kakvu uporabu kemijskog oružja moraju za to odgovarati, kao i naglašavajući da je jedini način za rješavanje trenutne krize u Sirijskoj Arapskoj Republici kroz sveobuhvatan politički proces pod sirijskim vodstvom na osnovi Priopćenja iz Ženeve od 30. lipnja 2012. te ističući potrebu za sazivanjem međunarodne konferencije o Siriji, što je prije moguće.

(3)

Vlada Sirijske Arapske Republike deklaracijom je priznala postojanje opsežnog programa kemijskog oružja i znatnih količina kemijskog oružja koje predstavljaju ozbiljna pitanja što se tiče neširenja oružja, razoružanja i sigurnosti.

(4)

Nakon pristupanja Sirijske Arapske Republike Konvenciji o zabrani razvijanja, proizvodnje, gomilanja i korištenja kemijskog oružja i o njegovu uništenju (dalje u tekstu „ Konvencija o kemijskom oružju” ili „CWC”), koje je stupilo na snagu 14. listopada 2013., OPCW-u je odgovoran za provjeru usklađenosti Sirije s CWC-om i uvjetima svih relevantnih odluka Izvršnog vijeća OPCW-ate, kao dio zajedničke misije, za nadgledanje sukladnosti s uvjetima svih relevantnih rezolucija VSUN-a.

(5)

Dana 16. listopada 2013. glavni direktor OPCW-a podsjetio je države stranke CWC-a (napomena S/1132/2013) da je u svojoj odluci o „Uništenju sirijskog kemijskog oružja” (EC-M-33/DEC.1) Izvršno vijeće odlučilo, između ostalog, „hitno razmotriti mehanizme financiranja za aktivnosti koje izvršava Tajništvo u odnosu na Sirijsku Arapsku Republiku i pozvati države stranke koje su u mogućnosti da daju dobrovoljne doprinose za aktivnosti koje se izvršavaju u provedbi ove odluke”. U istoj napomeni upućen je poziv „svim državama strankama da razmotre vlastiti dobrovoljni doprinos, u bilo kojem iznosu, u Fond za Siriju kako bi pomogle u rješavanju možda i najtežeg izazova u povijesti Organizacije”. Fond također može prihvatiti doprinose iz drugih izvora, uključujući nevladine organizacije, institucije ili privatne donatore.

(6)

Vijeće Europske unije u svojim je zaključcima od 21. listopada 2013. pozdravilo Odluku Izvršnog vijeća OPCW-a i RVSUN 2118 te ponovno naglasilo spremnost Unije da razmotri potporu.

(7)

Europsko vijeće usvojilo je 12. prosinca 2003. Strategiju EU-a za sprečavanje širenja oružja za masovno uništenje („Strategija”), čije poglavlje III. sadrži popis mjera koje treba poduzeti za suzbijanje takvog širenja, kako unutar Unije, tako i u trećim zemljama.

(8)

Strategija naglašava ključnu ulogu CWC-a i OPCW-a u stvaranju svijeta bez kemijskog oružja.

(9)

Unija aktivno provodi Strategiju i mjere navedene u njezinu poglavlju III., posebno oslobađanjem financijskih sredstava za potporu specifičnim projektima koje provode multilateralne institucije, kao što je OPCW. U skladu s tim, Vijeće je 23. ožujka 2012. donijelo Odluku 2012/166/ZVSP ( 1 ) o potpori aktivnostima Organizacije OPCW.

(10)

Dana 21. studenoga 2013. glavni direktor OPCW-a zatražio je od Unije doprinos u fond za Siriju

(11)

Tehničku provedbu ove Odluke trebalo bi povjeriti OPCW-u. Projekti koje podupire Unija mogu se financirati samo dobrovoljnim doprinosima u Fond OPCW-a. Takvi doprinosi od strane Unije bit će ključni u omogućavanju OPCW-u da ispuni zadaće kako su navedene u relevantnim odlukama Izvršnog vijeća OPCW-a od 27. rujna i 15. studenoga 2013. te u RVSUN-u 2118 od 27. rujna 2013.

(12)

Nadzor nad pravilnom provedbom financijskog doprinosa Unije trebao bi biti povjeren Komisiji,