This document is an excerpt from the EUR-Lex website
Document 02009R1254-20161221
Commission Regulation (EU) No 1254/2009 of 18 December 2009 setting criteria to allow Member States to derogate from the common basic standards on civil aviation security and to adopt alternative security measures (Text with EEA relevance)
Consolidated text: Uredba Komisije (EU) br. 1254/2009 od 18. prosinca 2009. o utvrđivanju mjerila na temelju kojih se državama članicama omogućuje odstupanje od zajedničkih osnovnih standarda zaštite civilnog zračnog prometa i o donošenju alternativnih mjera zaštite (Tekst značajan za EGP)
Uredba Komisije (EU) br. 1254/2009 od 18. prosinca 2009. o utvrđivanju mjerila na temelju kojih se državama članicama omogućuje odstupanje od zajedničkih osnovnih standarda zaštite civilnog zračnog prometa i o donošenju alternativnih mjera zaštite (Tekst značajan za EGP)
02009R1254 — HR — 21.12.2016 — 001.001
Ovaj je tekst namijenjen isključivo dokumentiranju i nema pravni učinak. Institucije Unije nisu odgovorne za njegov sadržaj. Vjerodostojne inačice relevantnih akata, uključujući njihove preambule, one su koje su objavljene u Službenom listu Europske unije i dostupne u EUR-Lexu. Tim službenim tekstovima može se izravno pristupiti putem poveznica sadržanih u ovom dokumentu.
UREDBA KOMISIJE (EU) br. 1254/2009 od 18. prosinca 2009. o utvrđivanju mjerila na temelju kojih se državama članicama omogućuje odstupanje od zajedničkih osnovnih standarda zaštite civilnog zračnog prometa i o donošenju alternativnih mjera zaštite ( L 338 19.12.2009, 17) |
Promijenio:
|
|
|||
br. |
stranica |
datum |
||
L 326 |
7 |
1.12.2016 |
UREDBA KOMISIJE (EU) br. 1254/2009
od 18. prosinca 2009.
o utvrđivanju mjerila na temelju kojih se državama članicama omogućuje odstupanje od zajedničkih osnovnih standarda zaštite civilnog zračnog prometa i o donošenju alternativnih mjera zaštite
(Tekst značajan za EGP)
Članak 1.
Države članice mogu odstupiti od zajedničkih osnovnih standarda iz članka 4. stavka 1. Uredbe (EZ) br. 300/2008 i donijeti alternativne mjere zaštite kojima se osigurava odgovarajuća razina zaštite na temelju procjene rizika koju je odobrilo odgovarajuće nadležno tijelo, u zračnim lukama ili demarkiranim zonama zračnih luka na kojima je promet ograničen na jednu ili više sljedećih kategorija:
1. zrakoplovi s najvećom uzletnom dopuštenom masom manjom od 15 000 kilograma;
2. helikopteri;
3. državni i vojni letovi te letovi s namjenom provedbe zakona;
4. letovi za gašenje požara;
5. letovi za zdravstvene usluge, hitne slučajeve i spašavanje;
6. letovi za namjene istraživanja i razvoja;
7. letovi za radove iz zraka;
8. letovi za humanitarnu pomoć;
9. letovi koje obavljaju zračni prijevoznici, proizvođači zrakoplova ili poduzeća koja se bave održavanjem zrakoplova, pri čemu se ne prevoze niti putnici, niti prtljaga, niti teret, niti pošta;
10. letovi zrakoplova s najvećom dopuštenom uzletnom masom manjom od 45 500 kilograma u vlasništvu poduzeća namijenjeni za prijevoz vlastitog osoblja i putnika ili robe za koje se ne naplaćuje prijevoz, kao pomoć u poslovanju poduzeća;
11. letovi zrakoplova s najvećom dopuštenom uzletnom masom manjom od 45 500 kilograma koji je neko poduzeće u potpunosti uzelo u čarter ili najam od operatora zrakoplova s kojim je potpisalo ugovor o prijevozu vlastitog osoblja i putnika ili robe za koje se ne naplaćuje prijevoz, kao pomoć u poslovanju poduzeća;
12. letovi zrakoplova s najvećom dopuštenom uzletnom masom manjom od 45 500 kilograma, za prijevoz vlasnika zrakoplova te putnika i robe za koje se ne naplaćuje prijevoz.
Za letove zrakoplova obuhvaćenih točkama 10., 11. i 12., ali s najvećom dopuštenom uzletnom masom od 45 500 kilograma ili većom odgovarajuće nadležno tijelo može u iznimnim slučajevima te na temelju pojedinačne procjene rizika odobriti odstupanje od ograničenja mase utvrđenog za te kategorije. Države članice koje primaju letove tih zrakoplova s uzletnom masom od 45 500 kilograma ili većom mogu zahtijevati da ih se o tome prethodno obavijesti, pri čemu takva obavijest može uključivati presliku provedene procjene rizika, ili zahtijevati da unaprijed odobre takve letove. Zahtjev za prethodnu obavijest ili odobrenje u pisanom se obliku podnosi svim drugim državama članicama.
Članak 2.
Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.
Primjenjuje se od datuma navedenog u provedbenim pravilima donesenim u skladu s postupkom iz članka 4. stavka 3. Uredbe (EZ) br. 300/2008, ali najkasnije od 29. travnja 2010.
Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.