This document is an excerpt from the EUR-Lex website
Document 02009L0015-20141221
Directive 2009/15/EC of the European Parliament and of the Council of 23 April 2009 on common rules and standards for ship inspection and survey organisations and for the relevant activities of maritime administrations (Recast) (Text with EEA relevance)
Consolidated text: Direktiva 2009/15/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2009. o zajedničkim pravilima i normama za organizacije koje obavljaju pregled i nadzor brodova te za odgovarajuće aktivnosti pomorskih uprava (preinačena) (Tekst značajan za EGP)
Direktiva 2009/15/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2009. o zajedničkim pravilima i normama za organizacije koje obavljaju pregled i nadzor brodova te za odgovarajuće aktivnosti pomorskih uprava (preinačena) (Tekst značajan za EGP)
2009L0015 — HR — 21.12.2014 — 001.001
Ovaj je dokument samo dokumentacijska pomoć za čiji sadržaj institucije ne preuzimaju odgovornost
|
DIREKTIVA 2009/15/EZ EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA od 23. travnja 2009. o zajedničkim pravilima i normama za organizacije koje obavljaju pregled i nadzor brodova te za odgovarajuće aktivnosti pomorskih uprava (preinačena) ( L 131 28.5.2009, 47) |
|
|
|
|||
|
No |
page |
date |
||
|
PROVEDBENA DIREKTIVA KOMISIJE 2014/111/EU Tekst značajan za EGP оd 17. prosinca 2014. |
L 366 |
83 |
20.12.2014 |
|
DIREKTIVA 2009/15/EZ EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA
od 23. travnja 2009.
o zajedničkim pravilima i normama za organizacije koje obavljaju pregled i nadzor brodova te za odgovarajuće aktivnosti pomorskih uprava
(preinačena)
(Tekst značajan za EGP)
EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,
uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice, a posebno njegov članak 80. stavak 2.,
uzimajući u obzir prijedlog Komisije,
uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora ( 1 ),
uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija ( 2 ),
u skladu s postupkom utvrđenim u članku 251. Ugovora, u svjetlu zajedničkog teksta koji je odobrio Odbor za mirenje 3. veljače 2009. ( 3 ),
budući da:|
(1) |
Direktiva Vijeća 94/57/EZ od 22. studenoga 1994. o zajedničkim pravilima i normama za organizacije koje obavljaju pregled i nadzor brodova, te za odgovarajuće aktivnosti pomorskih uprava ( 4 ), nekoliko je puta temeljno izmijenjena. Kako su potrebne daljnje izmjene, navedena bi se direktiva trebala preoblikovati radi jasnoće. |
|
(2) |
S obzirom na prirodu odredaba Direktive 94/57/EZ, čini se primjerenim da se njezine odredbe preoblikuju u dva različita pravna instrumenta Zajednice, naime u direktivu i u uredbu. |
|
(3) |
U svojoj Rezoluciji od 8. lipnja 1993. o zajedničkoj politici u pogledu sigurnosti na moru, Vijeće je odredilo za cilj uklanjanje svih nestandardnih plovila iz voda Zajednice, te je dalo prednost mjerama Zajednice namijenjenima za osiguranje učinkovite i jedinstvene provedbe međunarodnih pravila sastavljanjem zajedničkih mjerila za klasifikacijske kompanije. |
|
(4) |
Sigurnost na moru i sprečavanje onečišćenja mora mogu se učinkovito poboljšati strogom primjenom međunarodnih konvencija, kodeksa i rezolucija, uz istodobno promicanje cilja slobode pružanja usluga. |
|
(5) |
Nadzor usklađenosti brodova s jedinstvenim međunarodnim normama za sigurnost na moru i sprečavanje onečišćenja mora u nadležnosti je države zastave i države luke. |
|
(6) |
Države članice odgovorne su za izdavanje međunarodnih svjedodžbi o sigurnosti i sprečavanju onečišćenja predviđenih prema konvencijama, kao što su Međunarodna konvencija o zaštiti ljudskog života na moru od 1. studenoga 1974. (SOLAS 74), Međunarodna konvencija o teretnim linijama od 5. travnja 1966. i Međunarodna konvencija o sprečavanju onečišćenja s brodova od 2. studenoga 1973. (Marpol), te za provedbu tih konvencija. |
|
(7) |
U skladu s navedenim konvencijama, sve države članice mogu u različitoj mjeri ovlastiti priznate organizacije za potvrđivanje te usklađenosti, te mogu na njih prenijeti ovlasti za izdavanje svjedodžbi o sigurnosti i sprečavanju onečišćenja. |
|
(8) |
Veliki broj postojećih organizacija diljem svijeta, koje su priznate od ugovornica Međunarodne pomorske organizacije (IMO), kada djeluju u ime nacionalnih uprava, ne osiguravaju odgovarajuću provedbu pravila ni zadovoljavajuću pouzdanost, a nemaju ni pouzdane i odgovarajuće strukture i iskustvo kako bi mogle obavljati svoje dužnosti na visokoj stručnoj razini. |
|
(9) |
U skladu s Konvencijom SOLAS 74, poglavljem II-1, dijelom A-1, pravilom 3-1, države članice dužne su osigurati da projektiranje, konstrukcija i održavanje brodova koji plove pod njihovom zastavom bude u skladu sa strukturnim, mehaničkim i električnim zahtjevima organizacija koje su priznate od uprava. Zato te organizacije izrađuju i provode pravila za projektiranje, gradnju, održavanje i pregled brodova, te su zadužene za pregled brodova u ime država zastave i potvrđivanje da ti brodovi ispunjavaju zahtjeve iz međunarodnih konvencija za izdavanje odgovarajućih svjedodžbi. Da bi im se omogućilo obavljanje te dužnosti na zadovoljavajući način, one trebaju biti potpuno neovisne, visoko tehnički osposobljene i trebaju imati strogo upravljanje kvalitetom. |
|
(10) |
Organizacije koje obavljaju pregled i nadzor brodova imaju važnu ulogu u zakonodavstvu Zajednice u pogledu pomorske sigurnosti. |
|
(11) |
Organizacije koje obavljaju pregled i nadzor brodova trebale bi biti sposobne pružati usluge u cijeloj Zajednici i međusobno se natjecati, a da pri tom osiguravaju jednaku razinu sigurnosti i zaštite okoliša. Zato se potrebne stručne norme za njihove aktivnosti trebaju odrediti i primjenjivati na jedinstven način u cijeloj Zajednici. |
|
(12) |
Izdavanje svjedodžbe o sigurnosti radiouređaja na teretnim brodovima može se povjeriti privatnim organizacijama koje imaju odgovarajuće stručno znanje i kvalificirano osoblje. |
|
(13) |
Država članica može, na temelju objektivnih i transparentnih razloga, ograničiti broj priznatih organizacija koje ovlašćuje u skladu sa svojim potrebama, uz nadzor koji provodi Komisija u skladu s postupkom odbora. |
|
(14) |
Ova Direktiva trebala bi osigurati slobodu pružanja usluga u Zajednici; u skladu s tim, Zajednica bi se trebala dogovoriti s trećim državama u kojima su smještene neke od priznatih organizacija, kako bi se osiguralo jednako postupanje za priznate organizacije smještene u Zajednici. |
|
(15) |
Potrebna je čvrsta uključenost nacionalnih uprava u preglede brodova i izdavanje pripadajućih svjedodžbi kako bi se osiguralo potpuno poštovanje međunarodnih sigurnosnih pravila, čak i ako države članice prenesu ovlasti za obavljanje svojih zakonskih obveza na priznate organizacije koje nisu dio njihove uprave. Zato je primjereno uspostaviti usku suradnju između uprava i od njih ovlaštenih priznatih organizacija, zbog čega može biti potrebno da priznate organizacije imaju lokalno predstavništvo na državnom području države članice u čije ime obavljaju svoje dužnosti. |
|
(16) |
Kada priznata organizacija, njezini inspektori ili njezino tehničko osoblje izdaju odgovarajuće svjedodžbe u ime uprave, države članice trebale bi razmotriti mogućnost da se, u pogledu tih prenesenih ovlasti, primjenjuje razmjerna pravna i sudska zaštita, uključujući i ostvarivanje odgovarajućih prava obrane, osim imuniteta, što je povlastica na koju se mogu pozivati samo države članice kao neotuđivo pravo suvereniteta koje se ne može prenositi. |
|
(17) |
Razlike u pogledu sustava financijske odgovornosti između priznatih organizacija koje djeluju u ime država članica onemogućile bi pravilnu provedbu ove Direktive. Kako bi se pridonijelo rješavanju tog problema, potrebno je osigurati određenu razinu usklađenosti na razini Zajednice u pogledu odgovornosti za svaku pomorsku nezgodu koju prouzroči priznata organizacija, o čemu odlučuje sud, uključujući i rješavanje spora arbitražnim postupcima. |
|
(18) |
Mjere potrebne za provedbu ove Direktive trebale bi se donijeti u skladu s Odlukom Vijeća 1999/468/EZ od 28. lipnja 1999. o utvrđivanju postupaka za izvršavanje provedbenih ovlasti dodijeljenih Komisiji ( 5 ). |
|
(19) |
Komisija bi posebno trebala biti ovlaštena za izmjene ove Direktive da bi se uključile naknadne izmjene međunarodnih konvencija, protokola, kodeksa i rezolucija povezanih s tom Direktivom. Kako te mjere imaju opće područje primjene i namijenjene su za izmjene nebitnih elemenata ove Direktive, među ostalim dopunjavanjem novim nebitnim elementima, moraju se donijeti u skladu s regulatornim postupkom uz nadzor iz članka 5.a Odluke 1999/468/EZ. |
|
(20) |
Državama članicama bi ipak trebalo ostaviti mogućnost da priznatoj organizaciji privremeno oduzmu ili ukinu ovlaštenje, pri čemu o svojim odlukama obavješćuju Komisiju i druge države članice navodeći utemeljene razloge. |
|
(21) |
Države članice trebale bi redovito ocjenjivati rezultate priznatih organizacija koje djeluju u njihovo ime, te dostavljati Komisiji i svim ostalim državama članicama točne podatke o tim rezultatima. |
|
(22) |
Kao lučke vlasti, države članice dužne su unaprijediti sigurnost i sprečavanje onečišćenja u vodama Zajednice obavljanjem prioritetnih pregleda brodova sa svjedodžbama organizacija koje ne ispunjavaju zajednička mjerila, čime se osigurava da brodovi koji plove pod zastavom treće države ne dobiju povoljnije uvjete. |
|
(23) |
Trenutno ne postoje jedinstveni međunarodni standardi, u pogledu brodskog trupa, strojeva, električnih instalacija i upravljačkih uređaja, koje moraju ispunjavati svi brodovi bilo u fazi gradnje ili tijekom cijelog vijeka trajanja. Ti standardi mogu biti određeni prema pravilima priznatih organizacija ili prema jednakovrijednim standardima koje određuju nacionalne uprave u skladu s postupkom utvrđenim u Direktivi 98/34/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 22. lipnja 1998. o utvrđivanju postupka pružanja informacija u području tehničkih normi i propisa ( 6 ). |
|
(24) |
Kako cilj ove Uredbe, naime utvrđivanje mjera kojih se moraju pridržavati u svom odnosu s organizacijama zaduženima za pregled, nadzor i certifikaciju brodova koji obavljaju plovidbu u Zajednici, ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego ih se zbog opsega mjera, može na bolji način ostvariti na razini Zajednice, Zajednica može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti iz članka 5. Ugovora. U skladu s načelom proporcionalnosti iz navedenog članka, ova Direktiva ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tog cilja. |
|
(25) |
Obveza prenošenja ove Direktive u nacionalno zakonodavstvo trebala bi se ograničiti na one odredbe koje predstavljaju temeljnu promjenu u usporedbi s Direktivom 94/57/EZ. Obveza prenošenja neizmijenjenih odredaba proizlazi iz navedene Direktive. |
|
(26) |
Ova Direktiva ne bi smjela dovoditi u pitanje obveze država članica u vezi s rokovima prenošenja direktiva iz Priloga I. dijela B u nacionalno zakonodavstvo. |
|
(27) |
U skladu s točkom 34. Međuinstitucionalnog sporazuma o boljoj izradi zakonodavstva ( 7 ), države se članice potiču da, za vlastite potrebe i u interesu Zajednice, izrade i objave tablice kojima će prikazati, što je više moguće, korelaciju između ove Direktive i mjera za prenošenje. |
|
(28) |
Mjere kojih se moraju pridržavati organizacije za pregled i nadzor brodova utvrđene su u Uredbi (EZ) br. 391/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2009. o zajedničkim pravilima i normama za organizacije koje obavljaju pregled i nadzor brodova (preinačena) ( 8 ), |
DONIJELI SU OVU DIREKTIVU:
Članak 1.
Ovom se Direktivom određuju mjere koje moraju poštovati države članice u svom odnosu s organizacijama zaduženima za pregled, nadzor i certifikaciju brodova radi usklađenosti s međunarodnim konvencijama o sigurnosti na moru i sprečavanju onečišćenja mora, uz istodobno promicanje cilja slobode pružanja usluga. To uključuje razvoj i provedbu sigurnosnih zahtjeva za trup, strojeve, električne instalacije i upravljačke uređaje brodova koji spadaju u područje primjene međunarodnih konvencija.
Članak 2.
Za potrebe ove Uredbe primjenjuju se sljedeće definicije:
(a) „brod” znači brod na koji se primjenjuju međunarodne konvencije;
(b) „brod koji plovi pod zastavom države članice” znači brod koji je upisan u državi članici i plovi pod njenom zastavom u skladu sa zakonodavstvom te države članice. Brodovi koji ne odgovaraju ovoj definiciji izjednačeni su s brodovima koji plove pod zastavom treće zemlje;
(c) „pregledi i nadzori” znači pregledi i nadzori koji su obvezni na temelju međunarodnih konvencija;
(d) „međunarodne konvencije” znači Međunarodna konvencija o zaštiti ljudskog života na moru od 1. studenoga 1974. (SOLAS 74) izuzimajući poglavlje XI-2 njezina Priloga, Međunarodna konvencija o teretnim linijama od 5. travnja 1966. i Međunarodna konvencija o sprečavanju onečišćenja s brodova od 2. studenoga 1973. (MARPOL), zajedno s njihovim protokolima i izmjenama te pripadajućim kodeksima s obvezujućim statusom u svim državama članicama, s iznimkom stavaka 16.1., 18.1. i 19. dijela 2. Kodeksa o provedbi instrumenata IMO-a te stavaka 1.1., 1.3., 3.9.3.1., 3.9.3.2. i 3.9.3.3. dijela 2. Kodeksa IMO-a o priznatim organizacijama, u ažuriranoj verziji;
(e) „organizacija” znači pravna osoba, njezine podružnice i svi drugi subjekti pod njezinim nadzorom, koji zajedno ili odvojeno obavljaju zadatke koji spadaju u područje primjene ove Direktive;
(f) „nadzor”u smislu točke (e), znači pravo, ugovor ili neko drugo sredstvo, pravno ili stvarno, kojim se samostalno ili zajedno s drugim sredstvima prenosi pravo odluke pravnoj osobi ili omogućuje toj pravnoj osobi da obavlja zadatke koji spadaju u područje primjene ove Direktive;
(g) „priznata organizacija” znači organizacija priznata u skladu s Uredbom (EZ) br. 391/2009;
(h) „ovlaštenje” znači akt kojim država članica dodjeljuje ovlaštenje ili prenosi ovlasti priznatoj organizaciji;
(i) „statutarna svjedodžba” znači svjedodžba koju izdaje država zastave ili je izdana u njeno ime u skladu s međunarodnim konvencijama;
(j) „pravila i postupci” znači zahtjevi priznate organizacije u pogledu projektiranja, konstrukcije, opreme, održavanja i pregleda brodova;
(k) „svjedodžba o klasi” znači dokument koji izdaje priznata organizacija, kojim se potvrđuje sposobnost broda za određenu namjenu ili plovidbu u skladu s pravilima i postupcima koje je donijela i objavila ta priznata organizacija;
(l) „svjedodžba o sigurnosti radiouređaja teretnog broda” znači svjedodžba uvedena Protokolom iz 1988. o izmjeni Konvencije SOLAS, koji je donijela Međunarodna pomorska organizacija (IMO).
Članak 3.
1. Pri preuzimanju odgovornosti i obveza u skladu s međunarodnim konvencijama, države članice osiguravaju da njihove nadležne uprave mogu jamčiti odgovarajuću provedbu odredaba tih konvencija, posebno u pogledu pregleda i nadzora brodova te izdavanja statutarnih svjedodžbi i svjedodžbi o izuzeću, kako je predviđeno međunarodnim konvencijama. Države članice postupaju u skladu s odgovarajućim odredbama Priloga i Dodatka Rezoluciji IMO-a A.847(20) o smjernicama za pomoć državama zastave u provedbi instrumenata IMO-a.
2. Ako u smislu stavka 1. država članica, u odnosu na brodove koji plove pod njenom zastavom, odluči:
i. ovlastiti organizacije da u cijelosti ili djelomično obavljaju preglede i nadzor u vezi sa statutarnim svjedodžbama, uključujući preglede i nadzor za ocjenu usklađenosti s pravilima iz članka 11. stavka 2., te da prema potrebi izdaju ili obnavljaju odgovarajuće svjedodžbe; ili
ii. prepustiti organizacijama da u cijelosti ili djelomično obavljaju preglede i nadzor iz točke i.;
povjerava te obveze samo priznatim organizacijama.
Nadležna uprava u svakom slučaju odobrava prvo izdavanje svjedodžbi o izuzeću.
Međutim, za svjedodžbu o sigurnosti radiouređaja na teretnim brodovima, te se obveze mogu povjeriti privatnom tijelu koje je priznala nadležna uprava i koje ima odgovarajuće stručno znanje i kvalificirano osoblje za obavljanje posebne sigurnosne ocjene u području radiokomunikacija, u ime te uprave.
3. Ovaj se članak ne odnosi na certifikaciju posebnih dijelova pomorske opreme.
Članak 4.
1. Pri primjeni članka 3. stavka 2., države članice, u skladu s odredbama stavka 2. ovog članka te članaka 5. i 9., u načelu ne smiju nijednoj priznatoj organizaciji odbiti ovlaštenje za obavljanje tih poslova. Međutim, one mogu u skladu sa svojim potrebama i na temelju transparentnih i objektivnih razloga ograničiti broj organizacija koje ovlašćuju.
Na zahtjev države članice, Komisija, u skladu s regulatornim postupkom iz članka 6. stavka 2., donosi odgovarajuće mjere kako bi osigurala pravilnu primjenu prvog podstavka ovog stavka u vezi s odbijanjem ovlaštenja, te članka 8. u vezi sa slučajevima privremenog oduzimanja ili povlačenja ovlaštenja.
2. Kao uvjet da priznata organizacija smještena u trećoj zemlji obavlja poslove navedene u članku 3. ili dio tih poslova, država članica može zahtijevati da dotična treća zemlja odobri recipročni tretman priznatim organizacijama sa sjedištem u Zajednici.
Osim toga, Zajednica može zahtijevati da treća zemlja u kojoj je smještena priznata organizacija odobri recipročni tretman priznatim organizacijama sa sjedištem u Zajednici.
Članak 5.
1. Države članice koje postupe u skladu s člankom 3. stavkom 2., uspostavljaju „poslovni odnos” između svojih nadležnih uprava i organizacija koje će djelovati u njihovo ime.
2. Poslovni odnos uređuje se formalnim pisanim sporazumom ili jednakovrijednim pravnim aktom na nediskriminirajućim osnovama, kojim se utvrđuju određene dužnosti i poslovi koje preuzimaju organizacije, a koji uključuje najmanje:
(a) odredbe navedene u Dodatku II. Rezoluciji IMO-a A.739(18) o smjernicama za ovlašćivanje organizacija koje djeluju u ime uprave, pri tom vodeći računa o Prilogu, dodacima i Dopuni okružnica IMO-a MSC/Circular 710 i MEPC/Circular 307 o predlošku sporazuma za ovlašćivanje priznatih organizacija koje djeluju u ime uprave;
(b) sljedeće odredbe u vezi s financijskom odgovornošću:
i. ako je pravomoćnom sudskom odlukom ili arbitražnim pravorijekom utvrđena odgovornost uprava za štetu koja je nastala zbog pomorske nezgode, zajedno sa zahtjevom za naknadu štete oštećenim strankama zbog gubitka ili oštećenja imovine, tjelesne ozljede ili smrti, za koju je na tom sudu dokazano da je prouzročena namjernim djelom ili propustom ili grubom nepažnjom priznate organizacije, njezinih tijela, zaposlenika, zastupnika ili drugih koji djeluju u ime priznate organizacije, uprava ima pravo na financijsku naknadu štete od priznate organizacije u mjeri u kojoj je, prema odluci tog suda, priznata organizacija prouzročila navedeni gubitak, oštećenje, ozljedu ili smrt;
ii. ako je pravomoćnom sudskom odlukom ili arbitražnim pravorijekom utvrđena odgovornost uprava za štetu koja je nastala zbog pomorske nezgode, zajedno sa zahtjevom za naknadu štete oštećenim strankama zbog tjelesne ozljede ili smrti, za koju je na tom sudu dokazano da je prouzročena nemarom, nepažnjom ili propustom priznate organizacije, njezinih zaposlenika, zastupnika ili drugih koji djeluju u ime priznate organizacije, uprava ima pravo na financijsku naknadu štete od priznate organizacije u mjeri u kojoj je, prema odluci tog suda, priznata organizacija prouzročila navedenu tjelesnu ozljedu ili smrt; države članice mogu ograničiti maksimalni iznos koji treba platiti priznata organizacija, pri čemu taj iznos mora iznositi najmanje 4 milijuna EUR;
iii. ako je pravomoćnom sudskom odlukom ili arbitražnim pravorijekom utvrđena odgovornost uprava za štetu koja je nastala zbog pomorske nezgode, zajedno sa zahtjevom za naknadu štete oštećenim strankama zbog gubitka ili oštećenja imovine, za koju je na tom sudu dokazano da je prouzročena nemarom, nepažnjom ili propustom priznate organizacije, njezinih zaposlenika, zastupnika ili drugih koji djeluju u ime priznate organizacije, uprava ima pravo na financijsku naknadu štete od priznate organizacije u mjeri u kojoj je, prema odluci tog suda, priznata organizacija prouzročila navedeni gubitak ili oštećenje; države članice mogu ograničiti maksimalni iznos koji treba platiti priznata organizacija, pri čemu taj iznos mora iznositi najmanje 2 milijuna EUR;
(c) odredbe o redovitoj reviziji poslova koje organizacije obavljaju u ime uprave, koju provodi uprava ili nepristrano vanjsko tijelo određeno od uprave, kako je navedeno u članku 9. stavku 1.;
(d) mogućnost za nasumične i detaljne preglede brodova;
(e) odredbe o obveznom izvješćivanju o bitnim podacima o floti u klasi, izmjenama, suspenzijama i povlačenjima klase.
3. Sporazum ili jednakovrijedan pravni akt može sadržavati zahtjev da priznata organizacija ima lokalno predstavništvo na državnom području države članice u čije ime obavlja poslove iz članka 3. Lokalno predstavništvo s pravnom osobnošću prema propisima države članice, te koje podliježe nadležnosti njezinih nacionalnih sudova, može zadovoljiti taj zahtjev.
4. Svaka država članica dostavlja Komisiji detaljne podatke o poslovnom odnosu uspostavljenom u skladu s ovim člankom. Komisija o tome obavješćuje druge države članice.
Članak 6.
1. Komisiji pomaže Odbor za sigurnost na moru i sprečavanje onečišćenja s brodova (COSS), osnovan Uredbom (EZ) br. 2099/2002 Europskog parlamenta i Vijeća ( 9 ).
2. Pri upućivanju na ovaj stavak, primjenjuju se članci 5. i 7. Odluke 1999/468/EZ, uzimajući u obzir odredbe članka 8. te Odluke.
Rok utvrđen u članku 5. stavku 6. Odluke 1999/468/EZ je tri mjeseca.
3. Pri upućivanju na ovaj stavak, primjenjuje se članak 5.a stavci od 1. do 4. i članak 7. Odluke 1999/468/EZ, uzimajući u obzir odredbe članka 8. te Odluke.
Članak 7.
1. Ova se Direktiva može izmijeniti, a da se ne proširuje područje njezine primjene, kako bi se:
(a) za potrebe ove Direktive, uključile naknadne izmjene međunarodnih konvencija, protokola, kodeksa i rezolucija povezanih s ovom Direktivom, iz članka 2. točke (d), članka 3. stavka 1., članka 5. stavka 2., koji su stupili na snagu;
(b) izmijenili iznosi navedeni u alinejama ii. i iii. članka 5. stavka 2. točke (b).
Te mjere, namijenjene za izmjene elemenata ove Direktive koji nisu ključni, donose se u skladu s regulatornim postupkom s kontrolom iz članka 6. stavka 3.
2. Nakon donošenja novih instrumenata ili protokola međunarodnih konvencija iz članka 2. točke (d), Vijeće na prijedlog Komisije odlučuje, uzimajući u obzir parlamentarne postupke država članica te odgovarajuće postupke unutar IMO-a, o detaljnim mjerama za ratificiranje tih novih instrumenata ili protokola, pri čemu osigurava njihovu jedinstvenu i istovremenu primjenu u državama članicama.
Izmjene međunarodnih instrumenata iz članka 2. točke (d) i članka 5. mogu se izuzeti iz područja primjene ove Direktive, na temelju članka 5. Uredbe (EZ) br. 2099/2002.
Članak 8.
Bez obzira na minimalna mjerila navedena u Prilogu I. Uredbi (EZ) br. 391/2009, ako država članica smatra da priznata organizacija više ne može biti ovlaštena da u njezino ime obavlja zadatke navedene u članku 3., može privremeno oduzeti ili suspendirati to ovlaštenje. U tom slučaju, država članica bez odlaganja obavješćuje Komisiju i druge države članice o svojoj odluci, te navodi opravdane razloge za tu odluku.
Članak 9.
1. Svaka država članica mora se uvjeriti u to da priznate organizacije koje djeluju u njezino ime u smislu članka 3. stavka 2., učinkovito obavljaju poslove iz tog članka, na način prihvatljiv za njezinu nadležnu upravu.
2. Da bi obavila zadaću iz stavka 1., svaka država članica najmanje svake dvije godine nadzire svaku priznatu organizaciju koja djeluje u njezino ime, te dostavlja drugim državama članicama i Komisiji izvještaj o rezultatima tog nadzora najkasnije do 31. ožujka prve godine nakon godine u kojoj je obavljen nadzor.
Članak 10.
U izvršavanju svojih prava i obveza kao države luke, države članice izvješćuju Komisiju i druge države članice, te obavješćuju dotičnu državu zastave ako utvrde da su priznate organizacije koje djeluju u ime države zastave izdale valjane statutarne svjedodžbe brodu koji ne ispunjava odgovarajuće zahtjeve međunarodnih konvencija, ili u slučaju bilo kakve mane broda s valjanom svjedodžbom klase u vezi sa stavkama iz te svjedodžbe. Za potrebe ovog članka prijavljuju se samo slučajevi brodova koji ozbiljno ugrožavaju sigurnost i okoliš ili ukazuju na posebno nemarno ponašanje priznatih organizacija. Dotična priznata organizacija obavješćuje se o slučaju u trenutku početnog pregleda, tako da može odmah poduzeti odgovarajuće daljnje mjere.
Članak 11.
1. Svaka država članica osigurava da projektiranje, konstrukcija, oprema i održavanje brodova koji plove pod njezinom zastavom bude u skladu s pravilima i postupcima koji se odnose na zahtjeve priznate organizacije u pogledu trupa, strojeva te električnih instalacija i upravljačkih uređaja.
2. Država članica može odlučiti da upotrijebi pravila za koja smatra da su jednakovrijedna pravilima i postupcima priznate organizacije, samo ako o tome odmah obavijesti Komisiju u skladu s postupkom iz Direktive 98/34/EZ i druge države članice, te ako se neka druga država članica ili Komisija ne suprotstavi, te ako se regulatornim postupkom iz članka 6. stavka 2. ove Direktive ne procijeni da nisu jednakovrijedna.
3. Države članice surađuju s ovlaštenim priznatim organizacijama u oblikovanju pravila i postupaka tih organizacija. One se savjetuju s priznatim organizacijama radi postizanja dosljednog tumačenja međunarodnih konvencija.
Članak 12.
Komisija svake dvije godine obavješćuje Europski parlament i Vijeće o napretku u provedbi ove Direktive u državama članicama.
Članak 13.
1. Države članice donose zakone i druge propise potrebne za usklađivanje s ovom Direktivom do 17. lipnja 2011. One o tome odmah obavješćuju Komisiju.
Kada države članice donose ove mjere, te mjere sadržavaju uputu na ovu Direktivu ili se uz njih navodi takva uputa. Te mjere također sadržavaju izjavu kojom se upućivanja u postojećim zakonima i drugim propisima na direktive stavljene izvan snage smatraju upućivanjima na ovu Direktivu. Načine toga upućivanja određuju države članice.
2. Države članice Komisiji dostavljaju tekst glavnih odredaba nacionalnog prava koje donesu u području na koje se odnosi ova Direktiva.
Članak 14.
Direktiva 94/57/EZ, kako je izmijenjena direktivama navedenima u Prilogu I. dijelu A, stavlja se izvan snage s učinkom od 17. lipnja 2009. ne dovodeći u pitanje obveze država članica u pogledu rokova za prenošenje direktiva iz Priloga I. dijela B u nacionalno zakonodavstvo.
Upućivanja na direktive stavljene izvan snage smatraju se upućivanjima na ovu Direktivu i čitaju se u skladu s korelacijskom tablicom u Prilogu II.
Članak 15.
Ova Direktiva stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.
Članak 16.
Ova je Direktiva upućena državama članicama.
PRILOG I.
DIO A
Direktiva stavljena izvan snage s njezinim izmjenama
(iz članka 14.)
|
Direktiva Vijeća 94/57/EZ |
SL L 319, 12.12.1994., str. 20. |
|
Direktiva Komisije 97/58/EZ |
SL L 274, 7.10.1997., str. 8. |
|
Direktiva 2001/105/EZ Europskog parlamenta i Vijeća |
SL L 19, 22.1.2002., str. 9. |
|
Direktiva 2002/84/EZ Europskog parlamenta i Vijeća |
SL L 324, 29.11.2002., str. 53. |
DIO B
Rokovi za prenošenje u nacionalno zakonodavstvo
(iz članka 14.)
|
Direktiva |
Rok za prenošenje |
|
94/57/EZ |
31. prosinca 1995. |
|
97/58/EZ |
30. rujna 1998. |
|
2001/105/EZ |
22. srpnja 2003. |
|
2002/84/EZ |
23. studenoga 2003. |
PRILOG II.
Korelacijska tablica
|
Direktiva 94/57/EZ |
Ova Direktiva |
Uredba (EZ) br. 391/2009 |
|
Članak 1. |
Članak 1. |
Članak 1. |
|
Članak 2. točka (a) |
Članak 2. točka (a) |
Članak 2. točka (a) |
|
Članak 2. točka (b) |
Članak 2. točka (b) |
— |
|
Članak 2. točka (c) |
Članak 2. točka (c) |
— |
|
Članak 2. točka (d) |
Članak 2. točka (d) |
Članak 2. točka (b) |
|
Članak 2. točka (e) |
Članak 2. točka (e) |
Članak 2. točka (c) |
|
— |
Članak 2. točka (f) |
Članak 2. točka (d) |
|
Članak 2. točka (f) |
Članak 2. točka (g) |
Članak 2. točka (e) |
|
Članak 2. točka (g) |
Članak 2. točka (h) |
Članak 2. točka (f) |
|
Članak 2. točka (h) |
Članak 2. točka (i) |
Članak 2. točka (g) |
|
Članak 2. točka (i) |
Članak 2. točka (k) |
Članak 2. točka (i) |
|
— |
Članak 2. točka (j) |
Članak 2. točka (h) |
|
Članak 2. točka (j) |
Članak 2. točka (l) |
— |
|
Članak 2. točka (k) |
— |
Članak 2. točka (j) |
|
Članak 3. |
Članak 3. |
— |
|
Članak 4. stavak 1. prva rečenica |
— |
Članak 3. stavak 1. |
|
Članak 4. stavak 1. druga rečenica |
— |
Članak 3. stavak 2. |
|
Članak 4. stavak 1. treća rečenica |
— |
— |
|
Članak 4. stavak 1. četvrta rečenica |
— |
Članak 4. stavak 1. |
|
— |
— |
Članak 3. stavak 3. |
|
— |
— |
Članak 4. stavci 2., 3., 4. |
|
— |
— |
Članak 5. |
|
— |
— |
Članak 6. |
|
— |
— |
Članak 7. |
|
Članak 5. stavak 1. |
Članak 4. stavak 1. |
— |
|
Članak 5. stavak 3. |
Članak 4. stavak 2. |
— |
|
Članak 6. stavci 1., 2., 3., 4. |
Članak 5. stavci 1., 2., 3., 4. |
— |
|
Članak 6. stavak 5. |
— |
— |
|
Članak 7. |
Članak 6. |
Članak 12. |
|
Članak 8. stavak 1. prva alineja |
Članak 7. stavak 1., točka (a) prvog podstavka |
— |
|
Članak 8. stavak 1. druga alineja |
— |
Članak 13. stavak 1. |
|
Članak 8. stavak 1. treća alineja |
Članak 7. stavak 1., točka (b) prvog podstavka |
— |
|
— |
Članak 7. stavak 1. drugi podstavak |
Članak 13. stavak 1. (drugi podstavak) |
|
Članak 8. stavak 2. |
Članak 7. stavak 2. |
— |
|
Članak 8. stavak 2. drugi podstavak |
— |
Članak 13. stavak 2. |
|
Članak 9. stavak 1. |
— |
— |
|
Članak 9. stavak 2. |
— |
— |
|
Članak 10. stavak 1. uvodni tekst |
Članak 8. |
— |
|
Članak 10. stavak 1. točke (a), (b), (c), stavci 2., 3., 4. |
— |
— |
|
Članak 11. stavci 1., 2. |
Članak 9. stavci 1., 2. |
— |
|
Članak 11. stavci 3., 4. |
— |
Članak 8. stavci 1., 2. |
|
Članak 12. |
Članak 10. |
— |
|
Članak 13. |
— |
— |
|
Članak 14. |
Članak 11. stavci 1., 2. |
— |
|
— |
Članak 11. stavak 3. |
— |
|
— |
Članak 12. |
— |
|
— |
— |
Članak 9. |
|
Članak 15. stavak 1. |
— |
— |
|
— |
— |
Članak 10. stavci 1., 2. |
|
Članak 15. stavak 2. |
— |
Članak 10. stavak 3. |
|
Članak 15. stavak 3. |
— |
Članak 10. stavak 4. |
|
Članak 15. stavak 4. |
— |
Članak 10. stavak 5. |
|
Članak 15. stavak 5. |
— |
Članak 10. stavak 6. prvi, drugi, treći, peti podstavak |
|
— |
|
Članak 10. stavak 6. četvrti podstavak |
|
Članak 16. |
Članak 13. |
— |
|
Članak 17. |
Članak 16. |
— |
|
— |
Članak 14. |
— |
|
— |
Članak 15. |
— |
|
— |
— |
Članak 11. |
|
— |
— |
Članak 14. |
|
— |
— |
Članak 15. |
|
— |
— |
Članak 16. |
|
— |
— |
Članak 17. |
|
— |
— |
Članak 18. |
|
— |
— |
Članak 19. |
|
Prilog |
— |
Prilog I. |
|
— |
Prilog I. |
— |
|
— |
Prilog II. |
Prilog II. |
( 1 ) SL C 318, 23.12.2006., str. 195.
( 2 ) SL C 229, 22.9.2006., str. 38.
( 3 ) Mišljenje Europskog parlamenta od 25. travnja 2007. (SL C 74 E, 20.3.2008., str. 633.), Zajedničko stajalište Vijeća od 6. lipnja 2008. (SL C 184 E, 22.7.2008., str. 11), Stajalište Europskog parlamenta od 24. rujna 2008. (još nije objavljeno u Službenom listu), Odluka Vijeća od 26. veljače 2009. i Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 11. ožujka 2009. (još nije objavljena u Službenom listu).
( 4 ) SL L 319, 12.12.1994., str. 20.
( 5 ) SL L 184, 17.7.1999., str. 23.
( 6 ) Sl L 204, 21.7.1998., str. 37.
( 7 ) SL L 321, 31.12.2003., str. 1.
( 8 ) Sl L 131, 28.5.2009., str. 11.
( 9 ) SL L 324, 29.11.2002., str. 1.