
		No	page	date
►M1	Direktiva Vijeća 2004/66/EZ od 26. travnja 2004.	L 168	35	1.5.2004
►M2	Odluka Vijeća 2004/587/EZ od 19. srpnja 2004.	L 257	7	4.8.2004
►M3	Direktiva Vijeća 2006/98/EZ od 20. studenoga 2006.	L 363	129	20.12.2006
►M4	Direktiva Vijeća 2014/48/EU od 24. ožujka 2014.	L 111	50	15.4.2014

▼B

DIREKTIVA VIJEĆA 2003/48/EZ

od 3. lipnja 2003.

o oporezivanju dohotka od kamate na štednju

VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice, a posebno njegov članak 94.,

uzimajući u obzir prijedlog Komisije ( 1 ),

uzimajući u obzir mišljenje Europskog parlamenta ( 2 ),

uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora ( 3 ),

budući da:

(1)	Članci od 56. do 60. Ugovora jamče slobodno kretanje kapitala.

(2)	Dohodak od kamate na štednju po osnovi potraživanja duga predstavlja oporezivi dohodak za rezidente svih država članica.

(3)

Na temelju članka 58. stavka 1. Ugovora, države članice imaju pravo primijeniti važeće odredbe njihovih poreznih propisa koji razlikuju porezne obveznike koji nisu u istom položaju s obzirom na njihovo prebivalište ili s obzirom na mjesto gdje su uložili svoj kapital, te poduzeti sve potrebne mjere da spriječe povrede nacionalnih zakona i podzakonskih propisa posebno u području oporezivanja.

(4)	U skladu s člankom 58. stavkom 3. Ugovora, odredbe poreznih propisa država članica namijenjene sprečavanju zlouporabe ili prijevare ne smiju sadržavati sredstva proizvoljne diskriminacije ili prikrivena ograničenja slobodnog kretanja kapitala i plaćanja kako je to utvrđeno člankom 56. Ugovora.

(5)

Uslijed pomanjkanja koordinacije nacionalnih poreznih sustava za oporezivanje dohotka od kamata na štednju, posebno u pogledu tretiranja kamata koje primaju nerezidenti, rezidenti država članica često mogu izbjeći sve oblike oporezivanja u državi članici njihovog prebivališta na kamate koje primaju u drugoj državi članici.

(6)	Ova situacija stvara poremećaje u kretanju kapitala među državama članicama što je nespojivo s unutarnjim tržištem.

(7)	Ova se Direktiva temelji na konsenzusu postignutom na Europskom vijeću u Santa Mariji da Feira 19. i 20. lipnja 2000. te na sastancima Vijeća Ecofin 26. i 27. studenoga 2000., 13. prosinca 2001. te 21. siječnja 2003.

(8)	Krajnji je cilj ove Direktive omogućiti uspješno oporezivanje dohotka od kamata na štednju u jednoj državi članici ovlaštenim korisnicima koji su fizičke osobe – rezidenti u drugoj državi članici, u skladu s propisima potonje države članice.

(9)	Cilj ove Direktive može se najlakše postići usmjeravanjem na plaćanja kamata koje nositelji gospodarske djelatnosti osnovani u državama članicama vrše ili osiguravaju ovlaštenim korisnicima ili u korist ovlaštenih korisnika koji su fizičke osobe – rezidenti u drugoj državi članici.

(10)

S obzirom da države članice, zbog nedostatka koordinacije nacionalnih sustava za oporezivanje dohotka od štednje, ne mogu u zadovoljavajućoj mjeri postići cilj ove Direktive, te se stoga taj cilj može lakše postići na razini Zajednice, Zajednica može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim člankom 5. Ugovora. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim tim istim člankom, ova Direktiva se ograničava na minimum potreban za postizanje tih ciljeva i ne prelazi okvire onoga što je potrebno za postizanje te svrhe.

(11)	Isplatitelj primitka je nositelj gospodarske djelatnosti koji isplaćuje kamatu ovlaštenom korisniku ili osigurava isplatu kamate u neposrednu korist ovlaštenog korisnika.

(12)	Prilikom definiranja pojma isplate kamate i mehanizma isplatitelja primitka po potrebi treba se pozvati na Direktivu Vijeća 85/611/EEZ od 20. prosinca 1985. o usklađivanju zakona i drugih propisa o društvima za zajednička ulaganja u prenosive vrijednosne papire (UCITS) ( 4 ).

(13)	Područje primjene ove Direktive treba ograničiti na oporezivanje dohotka od kamata na štednju po osnovi potraživanja duga, uz izuzeće, među ostalim, pitanja koja se odnose na oporezivanje primitaka po osnovi mirovina i osiguranja.

(14)	Krajnji cilj uvođenja uspješnog oporezivanja isplaćenih kamata u državi članici u kojoj, za potrebe oporezivanja, ovlašteni korisnik ima prebivalište može se postići razmjenom informacija između država članica o isplatama kamata.

(15)

Direktivom Vijeća 77/799/EEZ od 19. prosinca 1977. o uzajamnoj pomoći nadležnih tijela država članica u području izravnog i neizravnog oporezivanja ( 5 ) već su dane osnove državama članicama za razmjenu informacija u svrhu oporezivanja dohotka koje obuhvaća ova Direktiva. Ta se Direktiva treba nastaviti primjenjivati, uz ovu Direktivu, na one razmjene informacija u dijelu u kojem ova Direktiva ne odstupa od nje.

(16)

Automatska razmjena informacija među državama članicama o isplatama kamata koje obuhvaća ova Direktiva omogućava uspješno oporezivanje takvih isplata u državi članici u kojoj, za potrebe oporezivanja, ovlašteni korisnik ima prebivalište, u skladu s nacionalnim propisima te države. Stoga je potrebno odrediti da državama članicama koje razmjenjuju informacije sukladno ovoj Direktivi ne bude dozvoljeno da koriste ograničenja razmjene informacija utvrđena člankom 8. Direktive 77/799/EEZ.

(17)

Zbog strukturnih razlika, Austrija, Belgija i Luksemburg ne mogu primjenjivati automatsku razmjenu informacija istovremeno s ostalim državama članicama. Tijekom prijelaznog razdoblja, ukoliko porez po odbitku može osigurati minimalnu razinu uspješnog oporezivanja, posebno po stopi koja progresivno raste do 35 %, ove tri države članice trebaju primjenjivati porez po odbitku na dohodak od štednje obuhvaćen ovom Direktivom.

(18)

Kako bi se izbjegle razlike u tretmanu, Austrija, Belgija i Luksemburg ne bi trebale biti obvezne primjenjivati automatsku razmjenu informacija prije nego Švicarska Konfederacija, Kneževina Andora, Kneževina Lihtenštajn, Kneževina Monako i Republika San Marino, na zahtjev, osiguraju uspješnu razmjenu informacija o isplatama kamata.

(19)	Te države članice trebaju prenijeti veći dio svojih prihoda od ovog poreza po odbitku na države članice u kojima ovlašteni korisnici kamata imaju prebivalište.

(20)

Te države članice trebaju odrediti postupak kojim se dozvoljava ovlaštenim korisnicima, koji za potrebe oporezivanja, imaju prebivalište u drugim državama članicama, da izbjegnu nametanje ovog poreza po odbitku i to ovlašćivanjem njihovih isplatitelja primitaka da izvješćuju o isplatama kamata ili predočenjem potvrde izdane od nadležnih tijela države članice u kojoj imaju prebivalište za potrebe oporezivanja.

(21)

Država članica u kojoj ovlašteni korisnik ima prebivalište za potrebe oporezivanja treba osigurati isključenje dvostrukog oporezivanja isplaćenih kamata koje može proizaći iz nametanja ovog poreza po odbitku u skladu s postupcima utvrđenim ovom Direktivom. To treba učiniti tako da se porez po odbitku odbije od iznosa poreza kojeg treba platiti na njenom području i da se ovlaštenom korisniku nadoknadi preplaćeni porez po odbitku. Međutim, umjesto primjene ovog mehanizma odbitaka, država članica može odobriti povrat poreza po odbitku.

(22)	Radi izbjegavanja poremećaja na tržištu ova se Direktiva treba tijekom prijelaznog razdoblja primjenjivati na isplate kamata po osnovi određenih prenosivih dužničkih vrijednosnih papira.

(23)	Ovom se Direktivom ne zabranjuje državama članicama uvođenje ostalih vrsta poreza po odbitku pored onih koji se navode u ovoj Direktivi na kamate koje nastaju na njihovom području.

(24)

Sve dok Sjedinjene Američke Države, Švicarska, Andora, Lihtenštajn, Monako, San Marino te ovisna ili pridružena područja država članica ne primjenjuju mjere koje odgovaraju ili su jednake onima koje su utvrđene ovom Direktivom, odljev kapitala u te države i područja može ugroziti postizanje njenih ciljeva. Stoga je potrebno da se Direktiva primjenjuje od istog datuma od kojega te države i područja počnu primjenjivati takve mjere.

(25)	Komisija treba izvješćivati svake tri godine o primjeni ove Direktive te predlagati Vijeću potrebne izmjene kako bi se osiguralo uspješnije oporezivanje dohotka od štednje te uklonila neželjena narušavanja tržišnog natjecanja.

(26)	Ovom se Direktivom poštuju temeljna prava i načela posebno priznata Poveljom o temeljnim pravima Europske unije,

DONIJELO JE OVU DIREKTIVU:

POGLAVLJE I.

UVODNE ODREDBE

Članak 1.

Cilj

1. Krajnji cilj ove Direktive je omogućavanje uspješnog oporezivanja dohotka od kamata na štednju isplaćenih u jednoj državi članici ovlaštenim korisnicima koji su za potrebe oporezivanja fizičke osobe – rezidenti u drugoj državi članici, u skladu s propisima ove potonje države članice.

▼M4

2. Države članice donose potrebne mjere kako bi osigurale da isplatitelji i drugi nositelji gospodarske djelatnosti osnovani ili, gdje je to relevantno, koji imaju mjesto stvarne uprave unutar njihovog područja, izvrše zadaće potrebne za primjenu ove Direktive, bez obzira na mjesto osnivanja dužnika od kojeg se potražuje dug iz kojeg proizlazi isplata kamate.

▼M4

Članak 1.a

Definicije određenih izraza

Za potrebe ove Direktive:

(a) „nositelj gospodarske djelatnosti” znači kreditna ili financijska institucija, bilo koja druga pravna osoba, ili fizička osoba, koja redovno ili povremeno isplaćuje ili osigurava isplatu kamate u smislu ove Direktive djelujući u izvršavanju svoje profesionalne aktivnosti;

(b) „mjesto stvarne uprave” subjekta, s pravnom osobnošću ili bez nje, znači adresa na kojoj se donose glavne odluke o upravljanju koje su potrebne za obavljanje aktivnosti subjekta u cjelini. Kada se takve odluke donose u više od jedne zemlje ili jedne jurisdikcije, smatra se da je mjesto stvarne uprave na adresi na kojoj se donosi većina glavnih odluka o upravljanju u vezi s imovinom iz koje proizlazi isplata kamate u smislu ove Direktive;

i. stalna adresa fizičke osobe koja snosi glavnu odgovornost za glavne odluke o upravljanju u vezi s imovinom pravnog aranžmana ili, u slučaju trusta, stalna adresa skrbnika. Kada takvu glavnu odgovornost snosi više od jedne fizičke osobe, smatra se da je mjesto stvarne uprave na stalnoj adresi osobe koja snosi glavnu odgovornost za većinu glavnih odluka o upravljanju u vezi s imovinom iz koje proizlazi isplata kamate u smislu ove Direktive; ili

ii. adresa na kojoj pravna osoba koja snosi glavnu odgovornost za upravljanje imovinom pravnog aranžmana ili, u slučaju trusta, na kojoj skrbnik donosi glavne odluke o upravljanju u vezi s tom imovinom. Kada se glavne odluke o upravljanju donose u više od jedne zemlje ili jedne jurisdikcije, smatra se da je mjesto stvarne uprave na adresi na kojoj se donosi većina glavnih odluka o upravljanju u vezi s imovinom iz koje proizlazi isplata kamate u smislu ove Direktive;

(d) „podložno uspješnom oporezivanju” znači da subjekt ili pravni aranžman ima obvezu plaćanja poreza na sav svoj dohodak, ili na dio svog dohotka koji se može pripisati njegovim sudionicima nerezidentima, uključujući onaj na svaku isplatu kamate.

▼M4

Članak 2.

Definicija stvarnog korisnika

1. Za potrebe ove Direktive, i ne dovodeći u pitanje stavke od 2. do 4., „stvarni korisnik” znači svaka fizička osoba kojoj je isplaćena kamata ili svaka fizička osoba za koju se osigurava isplata kamate, osim ako ona predoči dokaze da kamata nije primljena niti osigurana za njezinu korist, to jest da:

(a) djeluje kao isplatitelj u smislu članka 4. stavka 1.;

(b) djeluje u ime subjekta, s pravnom osobnosti ili bez nje, i otkriva nositelju gospodarske djelatnosti koji izvršava isplatu ili osigurava isplatu kamate naziv, pravni oblik, adresu mjesta osnivanja subjekta, i, ako je ona u drugoj zemlji ili jurisdikciji, adresu mjesta stvarne uprave subjekta;

(c) djeluje u ime pravnog aranžmana i otkriva nositelju gospodarske djelatnosti koji izvršava isplatu ili osigurava isplatu kamate naziv, ako on postoji, pravni oblik, adresu mjesta stvarne uprave pravnog aranžmana i ime pravne ili fizičke osobe iz članka 1.a točke (c); ili

(d) djeluje u ime druge fizičke osobe koja je stvarni korisnik te otkrije isplatitelju identitet tog stvarnog korisnika u skladu s člankom 3. stavkom 2.

2. U slučaju da isplatitelj ima informacije koje upućuju na to da fizička osoba koja prima isplatu kamate ili za koju se isplata kamate osigurava možda nije stvarni korisnik, te ako se na tu fizičku osobu ne primjenjuje stavak 1. točka (a), (b) ili (c), tada isplatitelj primitka poduzima razumne mjere za utvrđivanje identiteta stvarnog korisnika u skladu s člankom 3. stavkom 2. Ako isplatitelj nije u mogućnosti utvrditi identitet stvarnog korisnika, s predmetnom fizičkom osobom postupa kao s stvarnim korisnikom.

3. Kada nositelj gospodarske djelatnosti koji je također obuhvaćen područjem primjene članka 2. Direktive 2005/60/EZ Europskog parlamenta i Vijeća ( 6 ), izvrši isplatu kamate, ili osigura takvu isplatu, za subjekt ili pravni aranžman, koji ne podliježe stvarnom oporezivanju i koji je osnovan ili ima mjesto stvarne uprave u zemlji ili jurisdikciji izvan područja iz članka 7. ove Direktive i izvan teritorijalnog područja primjene sporazuma i aranžmana koji predviđaju iste mjere ili mjere ekvivalentne onima iz ove Direktive, primjenjuje se ovaj stavak podstavci od drugog do petog.

Smatra se da je isplata izvršena ili osigurana za trenutačnu korist fizičke osobe koja je rezident u državi članici koja nije država članica nositelja gospodarske djelatnosti i definirana je u članku 3. točki 6. Direktive 2005/60/EZ kao stvarni vlasnik subjekta ili pravnog aranžmana. Identitet te fizičke osobe utvrđuje se u skladu s mjerama temeljite identifikacije stranaka iz članka 7. i članka 8. stavka 1. točke (b) te Direktive. Ta fizička osoba također se smatra stvarnim korisnikom za potrebe ove Direktive.

Za potrebe prvog podstavka, smatra se da kategorije subjekata i pravnih aranžmana iz okvirnog popisa iz Priloga I. ne podliježu uspješnom oporezivanju.

Nositelj gospodarske djelatnosti iz prvog podstavka utvrđuje pravni oblik i mjesto osnivanja ili, gdje je to relevantno, mjesto stvarne uprave subjekta ili pravnog aranžmana korištenjem informacija koje otkrije bilo koja fizička osoba koja djeluje u ime subjekta ili pravnog aranžmana, posebno u skladu sa stavkom 1. točkama (b) i (c), osim ako nositelj gospodarske djelatnosti ima na raspolaganju pouzdanije informacije koje upućuju na to da su dobivene informacije netočne ili nepotpune za potrebe primjene ovog stavka.

Kada subjekt ili pravni aranžman nije obuhvaćen kategorijama iz Priloga I. ili kada je obuhvaćen tim kategorijama, ali tvrdi da podliježe uspješnom oporezivanju, nositelj gospodarske djelatnosti iz prvog podstavka utvrđuje podliježe li on uspješnom oporezivanju na temelju činjenica koje su općenito priznate ili na temelju službenih isprava koje predoči subjekt ili pravni aranžman ili koje su dostupne mjerama temeljite identifikacije stranaka poduzetima u skladu s Direktivom 2005/60/EZ.

4. Kada se smatra da je subjekt ili pravni aranžman isplatitelj, nakon primitka isplate kamate ili nakon osiguravanja takve isplate u skladu s člankom 4. stavkom 2., smatra se da isplata kamate pripada sljedećim fizičkim osobama, koje se smatraju stvarnim korisnicima za potrebe ove Direktive:

(a) svaka fizička osoba koja ima pravo na primanje dohotka proizišlog iz imovine koja stvara takvu isplatu, ili koja ima pravo na primanje druge imovine koja predstavlja takvu isplatu kada subjekt ili pravni aranžman primi isplatu ili kada je isplata osigurana u njegovo ime, razmjerno njegovom pravu na taj dohodak;

(b) za svaki dio dohotka proizišlog iz imovine koja stvara takvu isplatu, ili druge imovine koja predstavlja takvu isplatu, na koju nema pravo nijedna od fizičkih osoba iz točke (a) kada subjekt ili pravni aranžman primi isplatu ili kada je isplata osigurana u njegovo ime, svaka fizička osoba koja je izravno ili neizravno doprinijela imovini dotičnog subjekta ili pravnog aranžmana, bez obzira na to ima li takva fizička osoba pravo na imovinu ili dohodak subjekta ili pravnog aranžmana;

(c) ako nijedna od fizičkih osoba iz točke (a) ili (b) nema zajedničko ili pojedinačno pravo na sav dohodak proizišao iz imovine koja stvara takvu isplatu, ili na svaku drugu imovinu koja predstavlja takvu isplatu, u vrijeme primitka ili osiguravanja isplate kamate, svaka fizička osoba, razmjerno svom pravu na taj dohodak, koja kasnije stekne pravo na svu imovinu ili dio imovine iz koje proizlazi isplata kamate ili drugu imovinu koja predstavlja takvu isplatu kamate. Ukupan iznos za koji se smatra da pripada takvoj fizičkoj osobi ne prelazi iznos isplate kamate primljene ili osigurane za subjekt ili pravni aranžman, nakon odbitka svakog dijela koji je bio pripisan u skladu s ovim stavkom fizičkoj osobi iz točke (a) ili (b).

Članak 3.

Identitet i rezidentnost stvarnih korisnika

1. Svaka država članica na svojem području donosi i osigurava primjenu potrebnih postupaka koji omogućuju isplatitelju utvrđivanje identiteta stvarnih korisnika i njihove rezidentnosti za potrebe članaka od 8. do 12.

Takvi su postupci u skladu s minimalnim standardima utvrđenima u stavcima 2. i 3.

2. Isplatitelj utvrđuje identitet stvarnog korisnika na temelju minimalnih standarda koji se razlikuju ovisno o tome kada su isplatitelj i primatelj kamata stupili u ugovorne odnose, i to kako slijedi:

(a) za ugovorne odnose sklopljene prije 1. siječnja 2004., isplatitelj utvrđuje identitet stvarnog korisnika koji se sastoji od njegovog osobnog imena i adrese, koristeći se informacijama koje su mu na raspolaganju, posebno u skladu s propisima na snazi u državi osnivanja isplatitelja primitka i s Direktivom 2005/60/EEZ;

(b) za ugovorne odnose sklopljene, ili transakcije izvršene bez sklapanja ugovornih odnosa, 1. siječnja 2004. ili kasnije, isplatitelj utvrđuje identitet stvarnog korisnika, koji se sastoji od njegovog osobnog imena, adrese, datuma i mjesta rođenja i, u skladu s popisom iz stavka 4., poreznog broja ili njegovog ekvivalenta koji je dodijelila država članica u kojoj je stvarni korisnik rezident za potrebe oporezivanja. Za ugovorne odnose sklopljene, ili transakcije izvršene bez sklapanja ugovornih odnosa, prije 1. srpnja 2015., podaci o datumu i mjestu rođenja potrebni su samo kada nema dostupnih podataka o takvom poreznom broju ili njegovom ekvivalentu.

Detalji iz prvog podstavka točke (b) utvrđuju se na osnovi putovnice ili službene osobne iskaznice ili svake druge službene identifikacijske isprave, prema potrebi, kako je navedeno u popisu iz stavka 4., koju stvarni korisnik pruži na uvid. Svaki takav detalj koji se ne pojavi na tim dokumentima utvrđuje se na osnovi svakog drugog dokumentiranog dokaza o identitetu koji predoči stvarni korisnik.

3. Kada stvarni korisnik dobrovoljno predoči potvrdu o rezidentnosti za potrebe oporezivanja koju je izdalo nadležno tijelo neke zemlje u razdoblju od tri godine prije datuma plaćanja ili na kasniji datum kada se smatra da isplata pripada stvarnom korisniku, smatra se da je njegova rezidentnost u toj zemlji. U suprotnom se smatra da je njegova rezidentnost u zemlji gdje on ima stalnu adresu. Isplatitelj utvrđuje stalnu adresu stvarnog korisnika na temelju sljedećih minimalnih standarda:

(a) za ugovorne odnose sklopljene prije 1. siječnja 2004., isplatitelj utvrđuje trenutačnu stalnu adresu stvarnog korisnika koristeći se najboljim informacijama koje su mu na raspolaganju, posebno u skladu s propisima na snazi u državi osnivanja isplatitelja primitka i s Direktivom 2005/60/EEZ;

(b) za ugovorne odnose sklopljene, ili transakcije izvršene u slučaju da ugovorni odnosi nisu sklopljeni, 1. siječnja 2004. ili kasnije, isplatitelj utvrđuje trenutačnu stalnu adresu stvarnog korisnika na osnovi adrese koja proizlazi iz postupaka identifikacije utvrđenih u stavku 2. prvom podstavku točki (b) koji se trebaju ažurirati na osnovi najnovije dokumentacije na raspolaganju isplatitelju.

U situaciji iz prvog podstavka točke (b), kada stvarni korisnici podnesu na uvid putovnicu ili službenu osobnu iskaznicu ili neku drugu službenu identifikacijsku ispravu koju je izdala država članica i izjave da su rezidenti treće zemlje, rezidentnost se utvrđuje putem potvrde o rezidentnosti za potrebe oporezivanja koja je izdana u razdoblju od tri godine prije datuma isplate ili na kasniji datum kada se smatra da stvarnom korisniku pripada isplata od strane nadležnog tijela treće zemlje za koju stvarni korisnik tvrdi da je njezin rezident. Ako ne može predočiti takvu potvrdu, država članica koja je izdala putovnicu, službenu osobnu iskaznicu ili neku drugu službenu identifikacijsku ispravu smatra se zemljom rezidentnosti. Za stvarne korisnike za koje isplatitelj na raspolaganju ima službenu dokumentaciju kojom se dokazuje da oni imaju rezidentnost za potrebe oporezivanja u zemlji koja je različita od zemlje gdje imaju stalnu adresu zbog povlastica povezanih s njihovim diplomatskim statusom ili drugim međunarodno dogovorenim pravilima, rezidentnost se utvrđuje pomoću takve službene dokumentacije koja je na raspolaganju isplatitelju.

4. Svaka država članica koja dodjeljuje porezne brojeve ili njihove ekvivalente do 31. prosinca 2014. obavješćuje Komisiju o strukturi i formatu tih brojeva, kao i o službenoj dokumentaciji koja sadrži informacije o dodijeljenim poreznim brojevima. Svaka država članica također obavješćuje Komisiju ako se dogode bilo kakve promjene u tom smislu. Komisija u Službenom listu Europske unije objavljuje objedinjeni popis primljenih informacija.

Članak 4.

Isplatitelji

1. Nositelj gospodarske djelatnosti osnovan u državi članici koji isplati kamatu, ili osigura takvo plaćanje, za trenutačnu korist stvarnog korisnika smatra se isplatiteljem za potrebe ove Direktive.

Za potrebe ovog stavka nevažno je je li dotični nositelj gospodarske djelatnosti dužnik ili izdavatelj potraživanja ili osiguranja koje proizvodi dohodak ili nositelj gospodarske djelatnosti zadužen od strane dužnika ili izdavatelja potraživanja ili od strane stvarnog korisnika za plaćanje dohotka ili osiguravanje isplate dohotka.

Nositelj gospodarske djelatnosti osnovan u državi članici također se smatra isplatiteljem za potrebe ove Direktive kada su ispunjeni sljedeći uvjeti:

(a) on izvrši isplatu kamate drugom nositelju gospodarske djelatnosti ili osigura takvu isplatu, uključujući stalni poslovni nastan ili poduzeće kćer prvog nositelja gospodarske djelatnosti, osnovanom izvan područja iz članka 7. i izvan teritorijalnog područja primjene sporazuma i aranžmana koji predviđaju iste mjere ili mjere ekvivalentne onima iz ove Direktive; i

(b) prvi nositelj gospodarske djelatnosti ima razloga vjerovati, na temelju dostupnih informacija, da će drugi nositelj gospodarske djelatnosti isplatiti dohodak, ili osigurati takvu isplatu za trenutačnu korist stvarnog korisnika koji je pojedinac za kojeg prvi nositelj gospodarske djelatnosti zna da je rezident druge države članice, uzimajući u obzir članak 3.

Kada su ispunjeni uvjeti iz prvog podstavka točaka (a) i (b), smatra se da je isplata koju je izvršio ili osigurao prvi nositelj gospodarske djelatnosti izvršena ili osigurana za trenutačnu korist stvarnog korisnika iz prvog podstavka točke (b).

2. Subjekt ili pravni aranžman koji ima svoje mjesto stvarne uprave unutar države članice i koji ne podliježe uspješnom oporezivanju prema općim pravilima za izravno oporezivanje primjenjivo bilo u toj državi članici ili u državi članici u kojoj je osnovan, ili u bilo kojoj zemlji ili jurisdikciji u kojoj je inače rezident za potrebe oporezivanja, smatra se da je isplatitelj nakon primitka isplate kamate ili nakon osiguravanja takve isplate.

Za potrebe ovog stavka, smatra se da kategorije subjekata i pravnih aranžmana iz okvirnog popisa u Prilogu II. ne podliježu uspješnom oporezivanju.

Kada subjekt ili pravni aranžman ne pripada ni u jednu od kategorija iz okvirnog popisa u Prilogu II. ili kada je obuhvaćen tim prilogom, ali tvrdi da podliježe uspješnom oporezivanju, nositelj gospodarske djelatnosti utvrđuje podliježe li on uspješnom oporezivanju na temelju činjenica koje su općenito priznate ili na temelju službenih isprava koje predoči subjekt ili pravni aranžman ili koje su dostupne mjerama temeljite identifikacije stranaka poduzetima u skladu s Direktivom 2005/60/EZ.

Svaki nositelj gospodarske djelatnosti osnovan u državi članici koji isplati kamatu, ili osigura takvo plaćanje, za subjekt ili pravni aranžman iz ovog stavka i koji ima svoje mjesto stvarne uprave u državi članici koja nije država u kojoj je nositelj gospodarske djelatnosti osnovan obavješćuje nadležno tijelo u svojoj državi članici u kojoj je osnovan o sljedećem, koristeći se informacijama navedenima u članku 2. stavku 3. četvrtom podstavku ili drugim raspoloživim informacijama:

i. nazivu, ako on postoji, subjekta ili pravnog aranžmana;

ii. njegovom pravnom obliku;

iii. njegovom mjestu stvarne uprave;

iv. ukupnom iznosu isplate kamate, navedenom u skladu s člankom 8., koji je isplaćen, ili osiguran, za subjekt ili pravni aranžman;

v. datumu posljednje isplate kamate.

Fizičke osobe koje se smatraju stvarnim korisnicima isplate kamate izvršene ili osigurane za subjekte ili pravne aranžmane iz prvog podstavka ovog stavka utvrđuju se u skladu s pravilima predviđenima u članku 2. stavku 4. Kada se primjenjuje članak 2. stavak 4. točka (c), subjekt ili pravni aranžman, kad god fizička osoba na neki kasniji datum stekne pravo na imovinu iz koje proizlazi isplata kamate, ili drugu imovinu koja predstavlja isplatu kamate, dostavlja nadležnom tijelu države članice u kojoj ima mjesto stvarne uprave informacije navedene u članku 8. stavku 1. drugom podstavku. Subjekt ili pravni aranžman također obavješćuje svoje nadležno tijelo o svakoj promjeni svog mjesta stvarne uprave.

Obveze iz petog podstavka ostaju 10 godina od datuma posljednje isplate kamate koju subjekt ili pravni aranžman primi ili se za njega osigura ili posljednjeg datuma kad je fizička osoba stekla pravo na imovinu iz koje proizlazi isplata kamate ili drugu imovinu koja predstavlja isplatu kamate, već prema tome koji datum je kasniji.

Ako subjekt ili pravni aranžman, u slučaju kada se primjenjuje članak 2. stavak 4. točka (c), promijeni svoje mjesto stvarne uprave u drugu državu članicu, nadležno tijelo prve države članice izvješćuje nadležno tijelo nove države članice o sljedećim informacijama:

i. iznosu isplate kamate primljenom ili osiguranom za subjekt ili pravni aranžman koji nije još uvijek obuhvaćen prošlim pravima na relevantnu imovinu;

ii. datumu posljednje isplate kamate koju subjekt ili pravni aranžman primi ili se za njega osigura ili posljednjem datumu kad je fizička osoba stekla pravo na cijelu imovinu ili dio imovine iz koje proizlazi takva isplata ili na drugu imovinu koja predstavlja isplatu kamate, već prema tome koji datum je kasniji.

Ovaj stavak ne primjenjuje se ako subjekt ili pravni aranžman podnese dokaz o tome da je on obuhvaćen jednim od sljedećih slučajeva:

(a) on je društvo za zajednička ulaganja ili neki drugi zajednički investicijski fond ili program kako su definirani u članku 6. stavku 1. prvom podstavku točki (d) podtočkama i. i iii. ili točki (e) podtočkama i. i iii.;

(b) on je institucija koje pruža usluge mirovina ili osiguranja ili poduzeće kojem je takva institucija dala ovlasti za upravljanje njezinom imovinom;

(c) priznaje se prema postupcima primjenjivima u državama članicama gdje je on rezident za potrebe oporezivanja ili ima svoje mjesto stvarne uprave da će on biti oslobođen od uspješnog oporezivanja prema općim pravilima za izravno oporezivanje jer on služi isključivo u humanitarne svrhe za javnu korist;

(d) on čini slučaj kada ima više stvarnih korisnika za koje je nositelj gospodarske djelatnosti koji izvršava ili osigurava isplatu utvrdio identitet i rezidentnost svih stvarnih korisnika u skladu sa člankom 3. i nositelj gospodarske djelatnosti je stoga isplatitelj u skladu sa stavkom 1. ovog članka.

3. Subjekt iz stavka 2. koji je sličan društvu za zajednička ulaganja ili zajedničkom investicijskom fondu ili programu iz stavka 2. osmog podstavka točke (a) ima mogućnost da se za potrebe ove Direktive s njim postupa kao s takvim društvom, investicijskim fondom ili programom.

Kada subjekt iskoristi mogućnost iz prvog podstavka ovog stavka, država članica u kojoj taj subjekt ima stvarnu upravu izdaje potvrdu o tome. Subjekt predočuje tu potvrdu nositelju gospodarske djelatnosti koji izvršava isplatu kamate ili je osigurava. Nositelj gospodarske djelatnosti je u tom slučaju oslobođen od obveza utvrđenih u stavku 2. četvrtom podstavku.

Države članice utvrđuju detaljna pravila za korištenje mogućnosti iz prvog podstavka ovog stavka od strane subjekata koji imaju stvarnu upravu na njihovom području, kako bi se osigurala učinkovita primjena ove Direktive.

▼B

Članak 5.

Definicija nadležnog tijela

Za potrebe ove Direktive „nadležno tijelo” znači:

(a) za države članice, bilo koje tijelo koje država članica prijavi Komisiji;

(b) za treće države, nadležna tijela za bilateralne ili multilateralne porezne konvencije ili, u nedostatku navedenoga, tijelo koje je nadležno za izdavanje potvrda o prebivalištu za potrebe oporezivanja.

▼M4

Članak 6.

Definicija isplate kamate

1. Za potrebe ove Direktive „isplata kamate” znači:

(a) kamata plaćena ili pripisana na račun koja se odnosi na potraživanja duga bilo koje vrste, bez obzira na to je li osigurana hipotekom ili ne i bez obzira uključuje li pravo na sudjelovanje u dobiti dužnika ili ne, te posebno dohodak od državnih vrijednosnih papira i dohodak od obveznica ili zadužnica, uključujući premije i nagrade od takvih vrijednosnih papira, obveznica ili zadužnica; zatezne kamate na zakašnjela plaćanja ne smatraju se isplatama kamata;

(b) svaki dohodak plaćen ili ostvaren, ili doznačen na račun, u vezi s vrijednosnim papirima bilo koje vrste, osim kada se dohodak izravno smatra isplatom kamate u skladu s točkom (a), (c), (d) ili (e), i gdje:

i. uvjeti za povrat na kapital definiran na datum izdavanja uključuju obvezu prema ulagaču da će on primiti, na kraju razdoblja, najmanje 95 % uloženog kapitala; ili

ii. uvjeti definirani na datum izdavanja predviđaju poveznicu od najmanje 95 % dohotka od vrijednosnog papira na kamatu ili vrstu dohotka iz točke (a), (c), (d) ili (e);

(c) kamate koje teku ili se pripisuju pri prodaji, povratu ili otkupu potraživanja duga iz točke (a) i svaki dohodak obračunan ili koji se pripisuje pri prodaji, povratu ili otkupu vrijednosnih papira iz točke (b);

(d) dohodak koji proizlazi iz isplata iz točke (a), (b) ili (c) ovog stavka bilo izravno ili neizravno, uključujući i one posredstvom subjekta ili pravnog aranžmana iz članka 4. stavka 2., ako ga distribuira bilo koji od sljedećih:

i. društva za zajednička ulaganja ili drugi zajednički investicijski fondovi ili programi, koji su ili registrirani kao takvi u skladu s pravom bilo koje države članice ili pravom zemalja Europskoga gospodarskog prostora koje ne pripadaju Uniji, ili imaju pravila fonda ili osnivačke dokumente uređene pravom u vezi sa zajedničkim investicijskim fondovima ili programima jedne od tih država ili zemalja. To se primjenjuje bez obzira na pravni oblik takvih društava, fondova ili programa i bez obzira na bilo koje ograničenje na ograničenu skupinu ulagača u kupnju, prodaju ili otkup njihovih dionica ili udjela;

ii. subjekti koji su iskoristili mogućnost iz članka 4. stavka 3.;

iii. svaki zajednički investicijski fond ili program osnovan izvan područja iz članka 7. i izvan Europskoga gospodarskog prostora. To se primjenjuje bez obzira na pravni oblik takvog fonda ili programa i bez obzira na bilo koje ograničenje na ograničenu skupinu ulagača u kupnju, prodaju ili otkup njihovih dionica ili udjela;

(e) dohodak ostvaren prodajom, povratom ili otkupom dionica ili udjela u sljedećim društvima, subjektima, investicijskim fondovima ili programima, ako oni ulažu, izravno ili neizravno, putem takvih drugih društava, fondova ili programa, ili putem subjekata ili pravnih aranžmana iz članka 4. stavka 2., više od 40 % svoje imovine u potraživanja duga kako je to navedeno u točki (a) ovog stavka ili u vrijednosne papire kako je to navedeno u njegovoj točki (b):

ii. subjekti koji su iskoristili mogućnost iz članka 4. stavka 3.;

Za potrebe ove točke, imovina koju društva ili subjekti ili investicijski fondovi ili programi moraju držati kao kolateral prema uvjetima njihovih sporazuma, ugovora ili druge pravne dokumentacije kako bi im to omogućilo da ispune svoje investicijske ciljeve, i u odnosu na koju ulagač nije stranka i nema nikakva zakonska prava, ne smatraju se potraživanjima duga iz točke (a) ili vrijednosnim papirima iz točke (b);

(f) beneficije iz ugovora o životnom osiguranju, ako:

i. ugovor sadrži jamstvo prinosa; ili

ii. stvarno izvršenje ugovora je više od 40 % povezano s kamatom ili dohotkom iz točaka (a), (b), (c) (d) i (e).

Za potrebe ove točke višak svakog povrata plaćanja ili djelomičnog povrata plaćanja što ga izvrši osiguravatelj životnog osiguranja prije dospijeća ugovora o životnom osiguranju, kao i višak svakog iznosa što ga isplati osiguravatelj životnog osiguranja iznad iznosa plaćanja izvršenih osiguravatelju životnog osiguranja u sklopu istog ugovora o životnom osiguranju, smatraju se beneficijom od ugovora o životnom osiguranju. U slučaju prijenosa, u cijelosti ili djelomično, životnog osiguranja na treću stranu, višak vrijednosti ugovora prenesen iznad iznosa svih isplata izvršenih osiguravatelju životnog osiguranja također se smatra beneficijom iz ugovora o životnom osiguranju. Beneficija iz ugovora o životnom osiguranju koji isključivo predviđa mirovinu, ili fiksni anuitet, koji se isplaćuje najmanje pet godina, smatra se takvom samo ako se radi o otplati ili prijenosu na treću stranu koji su izvršeni prije kraja razdoblja od pet godina. Iznos isplaćen isključivo u slučaju smrti, invalidnosti ili bolesti ne smatra se beneficijom od ugovora o životnom osiguranju.

Međutim, države članice imaju mogućnost uključivanja dohotka navedenog u prvom podstavku točki (e) u definiciju kamate, za društva za zajedničko ulaganje ili druge zajedničke investicijske fondove ili programe, koji su ili registrirani u skladu s njihovim pravilima ili imaju pravila fonda ili osnivačke dokumente uređene njihovim pravom, samo u mjeri u kojoj takav dohodak odgovara dobiti koja izravno ili neizravno proizlazi iz isplaćenih kamata u smislu prvog podstavka točke (a), (b) ili (c).

Što se tiče prvog podstavka točke (f) podtočke ii., država članica ima mogućnost uključivanja u definiciju isplate kamate beneficije bez obzira na sastav rezultata, ako su plaćene ili dobivene od osiguratelja životnog osiguranja osnovanog u toj državi.

Kada država članica iskoristi jednu ili obje mogućnosti iz drugog i trećeg podstavka, o tome obavješćuje Komisiju. Komisija u Službenom listu Europske unije objavljuje činjenicu da je mogućnost iskorištena i, s učinkom od datuma takve objave, iskorištenje mogućnosti je obvezujuće za druge države članice.

2. Što se tiče stavka 1. prvog podstavka točke (b), kada isplatitelj nema informacije o iznosu dohotka koji se plaća, koji je ostvaren ili doznačen, ukupan iznos isplate smatra se isplatom kamate.

Što se tiče stavka 1. prvog podstavka točke (c), kada isplatitelj nema informacije o iznosu kamate ili dohotka koji je obračunan ili se pripisuje pri prodaji, povratu ili otkupu, ukupan iznos isplate smatra se isplatom kamate.

Što se tiče stavka 1. prvog podstavka točaka (d) i (e), kada isplatitelj nema informacije o dijelu dohotka koji proizlazi iz isplata kamata u smislu točke (a), (b) ili (c) tog podstavka, ukupan iznos dohotka smatra se isplatom kamate.

Što se tiče stavka 1. prvog podstavka točke (f), kada isplatitelj nema informacije o iznosu beneficije od ugovora o životnom osiguranju, ukupan iznos isplate smatra se isplatom kamate.

3. Što se tiče stavka 1. prvog podstavka točke (e), kada isplatitelj nema informacije o postotku imovine uložene u potraživanja duga ili relevantne vrijednosne papire, ili u dionice ili udjele definirane tom točkom, smatra se da je taj postotak iznad 40 %. Ako ne može odrediti iznos dohotka koji ostvaruje stvarni korisnik, smatra se da dohodak odgovara primicima od prodaje, povrata ili otkupa dionica ili udjela.

Što se tiče stavka 1. prvog podstavka točke (f) podtočke ii., kada isplatitelj nema informacije o postotku rezultata povezanog s isplatom kamate u smislu točke (a), (b), (c), (d) ili (e) tog podstavka, smatra se da je taj postotak iznad 40 %.

4. Kada je isplata kamate kako je definirana u stavku 1. izvršena subjektu ili pravnom aranžmanu iz članka 4. stavka 2. ili je doznačena na račun takvog subjekta ili pravnog aranžmana, smatra se da pripada fizičkoj osobi iz članka 2. stavka 4. U slučaju subjekta, to se primjenjuje samo ako subjekt nije iskoristio mogućnost iz članka 4. stavka 3.

5. Što se tiče stavka 1. prvog podstavka točaka (c) i (e), države članice imaju mogućnost zatražiti od isplatitelja na njihovom području da obračunaju kamate ili drugi relevantni dohodak tijekom određenog razdoblja koje ne može biti dulje od godine dana, te postupati s tako obračunanom kamatom ili drugim relevantnim dohotkom kao s isplatom kamate iako nije bilo prodaje, otkupa ili povrata tijekom tog razdoblja.

6. Odstupajući od stavka 1. prvog podstavka točaka (d) i (e), države članice imaju mogućnost isključiti iz definicije isplate kamate svaki dohodak naveden u tim odredbama koji distribuiraju društva ili subjekti ili investicijski fondovi ili programi koji imaju pravila fonda ili osnivačke dokumente uređene njihovim pravom, kad izravna ili neizravna ulaganja takvih društava, subjekata, fondova ili programa u potraživanjima duga iz točke (a) tog podstavka ili u vrijednosnim papirima iz točke (b) tog podstavka ne prelaze 15 % njihove imovine.

Odstupajući od stavka 4., države članice imaju mogućnost iz definicije isplate kamate u stavku 1. isključiti isplatu kamate plaćenu ili pripisanu na račun subjekta ili pravnog aranžmana, navedenog u članku 4. stavku 2., koji ima mjesto stvarne uprave unutar njihovog područja, kad izravna ili neizravna ulaganja takvog subjekta ili pravnog aranžmana u potraživanja duga iz stavka 1. prvog podstavka točke (a) ili u vrijednosne papire iz točke (b) tog podstavka ne prelazi 15 % njegove imovine. U slučaju subjekta, to se primjenjuje samo ako subjekt nije iskoristio mogućnost iz članka 4. stavka 3.

Kada država članica iskoristi jednu ili obje mogućnosti iz prvog i drugog podstavka, o tome obavješćuje Komisiju. Komisija u Službenom listu Europske unije objavljuje činjenicu da je mogućnost iskorištena i, s učinkom od datuma takve objave, iskorištenje mogućnosti je obvezujuće za druge države članice.

7. Pragovi od 40 % iz stavka 1. prvog podstavka točke (e) i točke (f) podtočke ii. i iz stavka 3. od 1. siječnja 2016. iznose 25 %.

8. Pragovi iz stavka 1. prvog podstavka točke (e) i iz stavka 6. određuju se u odnosu na politiku ulaganja, ili u odnosu na strategiju i ciljeve ulaganja, kako je to utvrđeno dokumentacijom kojom se uređuje djelovanje dotičnih društava ili subjekata ili investicijskih fondova ili programa.

Za potrebe ovog stavka dokumentacija uključuje:

(a) pravila fonda ili osnivačke dokumente dotičnih društava ili subjekata ili investicijskih fondova ili programa;

(b) svaki sporazum, ugovor ili drugu pravnu dokumentaciju koju sklope dotična društva ili subjekti ili investicijski fondovi ili programi koja se stavi na raspolaganje nositelju gospodarske aktivnosti; i

(c) svaki prospekt ili sličan dokument izdan od strane ili u ime dotičnih društava ili subjekata ili investicijskih fondova ili programa koji se stavi na raspolaganje njihovim ulagačima.

Kada dokumentacija ne definira politiku ulaganja ili strategiju i ciljeve ulaganja, ti postoci se utvrđuju u odnosu na stvarni sastav imovine dotičnih društava ili subjekata ili investicijskih fondova ili programa, koja proizlazi iz prosjeka imovine na početku, ili na datum njihovog prvog polugodišnjeg izvješća, te na kraju njihovog posljednjeg računovodstvenog razdoblja prije datuma kada isplatitelj izvrši ili osigura isplatu kamate stvarnom korisniku. Za novoosnovana društva ili subjekte ili investicijske fondove ili programe, takav stvarni sastav proizlazi iz imovine na početni datum i na datum prve evaluacije imovine kako je utvrđeno dokumentacijom kojom se uređuje djelovanje dotičnih društava ili subjekata ili investicijskih fondova ili programa.

Sastav imovine mjeri se u skladu s pravilima primjenjivima u državi članici ili u zemlji Europskoga gospodarskog prostora koja ne pripada Uniji, u kojoj su kao takvi registrirani društvo za zajednička ulaganja ili drugi zajednički investicijski fond ili program, ili prema pravu kojim se uređuju njihova pravila ili osnivački dokumenti. Sastav izmjeren kao takav obvezujući je za druge države članice.

9. Dohodak iz stavka 1. prvog podstavka točke (b) smatra se isplatom kamate samo ako su vrijednosni papiri iz kojih proizlazi taj dohodak bili prvi put izdani 1. srpnja 2014. ili kasnije. Vrijednosni papiri izdani prije tog datuma ne uzimaju se u obzir za postotke iz točke (e) tog podstavka i iz stavka 6.

10. Beneficije iz ugovora o životnom osiguranju smatraju se isplatom kamate u skladu sa stavkom 1. prvim podstavkom točkom (f) samo ako je taj ugovor o životnom osiguranju koji proizvodi takve beneficije bio prvi put potpisan 1. srpnja 2014. ili kasnije.

11. Države članice imaju mogućnost smatrati dohodak iz stavka 1. prvog podstavka točke (e) podtočke i., ostvaren prodajom, povratom ili otkupom dionica ili udjela u registriranim društvima za zajednička ulaganja koja nisu UCITS ovlaštena u skladu s Direktivom 2009/65/EZ Europskog parlamenta i Vijeća ( 7 ), isplatom kamate samo ako se ona obračunava za ta društva 1. srpnja 2014. ili kasnije.

▼B

Članak 7.

Područje primjene

Ova se Direktiva primjenjuje na kamate koje isplaćuju isplatitelji primitaka osnovani na području na koje se odnosi Ugovor, na temelju članka 299. tog Ugovora.

POGLAVLJE II.

RAZMJENA INFORMACIJA

▼M4

Članak 8.

Informacije koje daju isplatitelji

1. Ako je stvarni korisnik rezident u državi članici koja nije ona u kojoj je osnovan isplatitelj, minimalna količina informacija koju isplatitelji moraju priopćiti nadležnim tijelima države članice u kojoj su osnovani jest:

(a) identitet i rezidentnost stvarnog korisnika osnovanog u skladu s člankom 3., ili, u slučajevima kada ima više stvarnih korisnika, identitet i rezidentnost svih stvarnih korisnika koji su obuhvaćeni područjem primjene članka 1. stavka 1.;

(b) naziv i adresa isplatitelja;

(c) broj računa stvarnog korisnika, a tamo gdje toga nema, identifikacija potraživanja duga koje daje pravo na isplatu kamate ili ugovora o životnom osiguranju, vrijednosnog papira ili udjela koji daje pravo na tu isplatu;

(d) informacije o isplati kamate u skladu sa stavkom 2.

Ako je stvarni korisnik rezident u državi članici koja nije ona u kojoj isplatitelj prema članku 4. stavku 2. ima svoje mjesto stvarne uprave, takav isplatitelj dostavlja nadležnom tijelu države članice u kojoj ima svoje mjesto stvarne uprave informacije iz prvog podstavka točaka od (a) do (d) ovog stavka. Osim toga, takvi isplatitelji izvješćuju o sljedećem:

i. ukupnom iznosu isplata kamate primljenom ili osiguranom za koji se smatra da pripada njegovim stvarnim korisnicima;

ii. kada fizička osoba postane stvarni korisnik prema članku 2. stavku 4. točki (c), iznosu za koji se smatra da pripada toj fizičkoj osobi i datumu takvog obračunanog iznosa.

2. Minimalna količina informacija o isplati kamate koju isplatitelj mora priopćiti raščlanjuje se na sljedeće kategorije isplate kamata i sadržava:

(a) u slučaju isplate kamate u smislu članka 6. stavka 1. prvog podstavka točke (a): iznos isplaćene ili pripisane kamate;

(b) u slučaju isplate kamate u smislu članka 6. stavka 1. prvog podstavka točke (b): ili iznos svakog plaćenog, ostvarenog ili pripisanog dohotka ili ukupan iznos isplate;

(c) u slučaju isplate kamate u smislu članka 6. stavka 1. prvog podstavka točke (c) ili (e): ili iznos kamate ili dohotka navedenih u tim točkama ili ukupni iznos primitaka od prodaje, otkupa ili povrata;

(d) u slučaju isplate kamate u smislu članka 6. stavka 1. prvog podstavka točke (d): ili iznos dohotka iz te točke ili ukupan iznos raspodjele;

(e) u slučaju isplate kamate u smislu članka 6. stavka 4.: iznos kamate pripisane svakom stvarnom korisniku koji je obuhvaćen područjem primjene članka 1. stavka 1.;

(f) ako se država članica koristi mogućnošću iz članka 6. stavka 5.: iznos obračunane kamate ili drugog relevantnog dohotka;

(g) u slučaju isplate kamate u smislu članka 6. stavka 1. prvog podstavka točke (f): ili iznos obračunane koristi u skladu s tom odredbom li ukupan iznos isplate. Ako, u slučaju prijenosa na treću stranu, isplatitelj nema informacija o prenesenoj vrijednosti: iznos isplata osiguravatelju životnog osiguranja na temelju ugovora o životnom osiguranju.

Kada izvješćuje o ukupnim iznosima u skladu s prvim podstavkom točkama (b), (c), (d) i (g) ovog stavka, isplatitelj obavješćuje nadležno tijelo države članice u kojoj je osnovan ili, u slučaju isplatitelja iz članka 4. stavka 2., nadležno tijelo države članice u kojoj ima mjesto stvarne uprave.

3. U slučajevima kada ima više stvarnih korisnika, isplatitelj obavješćuje nadležno tijelo države članice u kojoj je osnovan ili, u slučaju isplatitelja iz članka 4. stavka 2., nadležno tijelo države članice u kojoj ima mjesto stvarne uprave, je li iznos o kojem je izvijestio za svakog stvarnog korisnika puni iznos koji se može pripisati zajedno svim stvarnim korisnicima, stvarni udio koji se odnosi na dotičnog stvarnog korisnika ili jednaki udio.

4. Neovisno o stavku 2., države članice mogu dopustiti isplatiteljima da izvijeste samo o sljedećem:

(a) u slučaju isplata kamate u smislu članka 6. stavka 1. prvog podstavka točke (a), (b) ili (d): ukupnom iznosu kamate ili dohotka;

(b) u slučaju isplata kamate u smislu članka 6. stavka 1. prvog podstavka točke (c) ili (e): ukupnom iznosu primitaka od prodaje, otkupa ili povrata koji su povezani s takvim isplatama;

(c) u slučaju isplata kamate u smislu članka 6. stavka 1. prvog podstavka točke (f): ili o koristima o kojima isplatitelj nije na drugi način obavijestio nadležno tijelo države članice rezidentnosti stvarnog korisnika, izravno ili putem svog poreznog predstavnika ili nadležnog tijela druge države članice, u skladu sa svim zakonodavnim odredbama koje su različite od odredaba potrebnih za provedbu ove Direktive, ili o ukupnom uplaćenom iznosu u okviru ugovora za životno osiguranje iz kojih takve isplate proizlaze.

Isplatitelj obavješćuje o tome priopćuje li ukupan iznos u skladu s prvim podstavkom točkama (a), (b) i (c) ovog stavka.

▼B

Članak 9.

Automatska razmjena informacija

1. Nadležna tijela države članice isplatitelja primitka prosljeđuju informacije iz članka 8. nadležnim tijelima države članice u kojoj ovlašteni korisnik ima prebivalište.

▼M4

1.a Nadležno tijelo države članice u kojoj je nositelj gospodarske djelatnosti osnovan prosljeđuje informacije iz članka 4. stavka 2. četvrtog podstavka nadležnom tijelu druge države članice u kojoj se nalazi stvarna uprava subjekta ili pravnog aranžmana.

1.b Ako je isplatitelj u smislu članka 4. stavka 2. promijenio mjesto stvarne uprave koje je sad u drugoj državi članici, nadležno tijelo prve države članice prosljeđuje informacije iz članka 4. stavka 2. sedmog podstavka nadležnom tijelu te druge države članice.

▼M4

2. Prosljeđivanje informacija provodi se automatski i najmanje jednom godišnje, u roku od šest mjeseci od završetka porezne godine države članice isplatitelja ili nositelja gospodarske djelatnost i obuhvaća sljedeće slučajeve iz te godine:

i. sve isplate kamate;

ii. sve slučajeve u kojima pojedinci postaju stvarni korisnici u skladu s člankom 2. stavkom 4.;

iii. sve promjene mjesta stvarne uprave isplatitelja iz članka 4. stavka 2.

▼B

3. Odredbe Direktive 77/799/EEZ primjenjuju se na razmjenu informacija prema ovoj Direktivi pod uvjetom da odredbe ove Direktive ne odstupaju od njih. Međutim, članak 8. Direktive 77/799/EEZ ne primjenjuje se na informacije koje se pružaju na temelju ovog poglavlja.

POGLAVLJE III.

PRIJELAZNE ODREDBE

Članak 10.

Prijelazno razdoblje

▼M4

1. Tijekom prijelaznog razdoblja, počevši od datuma navedenog u članku 17. stavcima 2. i 3. i podložno članku 13. stavku 1., Luksemburg i Austrija nisu obvezni primjenjivati odredbe poglavlja II.

Oni će, međutim, primati informacije od drugih država članica u skladu s poglavljem II.

Cilj je ove Direktive, tijekom prijelaznog razdoblja, osigurati minimalnu razinu uspješnog oporezivanja štednje u obliku isplate kamate izvršene u jednoj državi članici stvarnim korisnicima koji su za potrebe oporezivanja fizičke osobe – rezidenti u drugoj državi članici.

▼B

2. Prijelazno razdoblje završava na kraju prve pune fiskalne godine, i to nakon kasnijeg od sljedećih datuma:

— datum stupanja na snagu sporazuma između Europske zajednice, nakon jednoglasne odluke Vijeća, i zadnje od Švicarske Konfederacije, Kneževine Lihtenštajn, Republike San Marino, Kneževine Monako i Kneževine Andora, koji predviđa razmjenu informacija na zahtjev, kako je to definirano OECD-ovim Modelom sporazuma o razmjeni informacija o poreznim pitanjima objavljenim 18. travnja 2002. (u daljnjem tekstu „Model sporazuma OECD-a”), u vezi s isplatom kamata definiranih ovom Direktivom koju vrše isplatitelji primitaka osnovani unutar njihovih područja ovlaštenim korisnicima – rezidentima na područjima na koja se primjenjuje ova Direktiva, uz istovremenu primjenu u tim državama poreza po odbitku na takve isplate po stopi definiranoj za odgovarajuća razdoblja navedena u članku 11. stavku 1.,

— datum kad se Vijeće jednoglasno usuglasi da su Sjedinjene Američke Države obvezne razmjenjivati informacije na zahtjev, kako je to definirano Modelom sporazuma OECD-a, u odnosu na isplate kamata definirane ovom Direktivom koje isplatitelji primitaka osnovani unutar njihovog područja isplaćuju ovlaštenim korisnicima – rezidentima na području na koje se primjenjuje ova Direktiva.

▼M4

3. Na kraju prijelaznog razdoblja, Luksemburg i Austrija obvezni su primjenjivati odredbe poglavlja II. i prestati primjenjivati porez po odbitku i dijeljenje prihoda na temelju članaka 11. i 12. Ako tijekom prijelaznog razdoblja Luksemburg ili Austrija odluče primjenjivati odredbe poglavlja II., oni će prestati primjenjivati porez po odbitku i dijeljenje prihoda na temelju članaka 11. i 12.

▼B

Članak 11.

Porez po odbitku

▼M4

1. Tijekom prijelaznog razdoblja iz članka 10., ako je stvarni korisnik rezident u državi članici koja nije istovjetna onoj u kojoj je isplatitelj osnovan ili, ako se radi o isplatitelju iz članka 4. stavka 2., onoj u kojoj takav isplatitelj ima mjesto stvarne uprave, Luksemburg i Austrija će ubirati porez po odbitku po stopi od 15 % tijekom prve tri godine prijelaznog razdoblja, 20 % tijekom sljedeće tri godine te 35 % nakon toga.

2. Isplatitelj ubire porez po odbitku na sljedeći način:

(a) u slučaju isplate kamate u smislu članka 6. stavka 1. prvog podstavka točke (a): na iznos isplaćene ili pripisane kamate;

(b) u slučaju isplate kamate u smislu članka 6. stavka 1. prvog podstavka točke (b): na iznos svakog plaćenog, ostvarenog ili pripisanog dohotka;

(c) u slučaju isplate kamate u smislu članka 6. stavka 1. prvog podstavka točke (c) ili (e): ili na iznos kamate ili dohotka navedenih u tim točkama ili primjenom istovjetnih davanja na ukupni iznos primitaka od prodaje, otkupa ili povrata koja snosi stvarni korisnik;

(d) u slučaju isplate kamate u smislu članka 6. stavka 1. prvog podstavka točke (d): na iznos dohotka iz te točke;

(e) u slučaju isplate kamate u smislu članka 6. stavka 4.: na iznos kamata pripisanih svakom stvarnom korisniku koji je obuhvaćen područjem primjene članka 1. stavka 1. Ukupan iznos na koji se ubire porez ne prelazi iznos isplate kamate koju prima ili osigurava subjekt ili pravni aranžman;

(f) ako država članica koristi mogućnost iz članka 6. stavka 5.: na iznos obračunane kamate ili drugog relevantnog dohotka;

(g) u slučaju isplate kamate u smislu članka 6. stavka 1. prvog podstavka točke (f): na iznos obračunane koristi u skladu s tom odredbom. Države članice mogu dopustiti isplatitelju da ubire porez po odbitku samo na koristi o kojima isplatitelj ili njegovi porezni predstavnici još nisu obavijestili nadležno tijelo države članice rezidentnosti stvarnog korisnika u skladu s bilo kojim zakonodavnim odredbama različitima od onih koje su potrebne za provedbu ove Direktive.

Kada prihod od poreza po odbitku prenosi nadležnom tijelu, isplatitelj ga obavješćuje o broju stvarnih korisnika na koje se odnosi ubiranje poreza po odbitku razvrstano prema državama članicama njihove rezidentnosti.

▼B

3. Za potrebe ►M4 stavka 2. točaka (a), (b) i (c) ◄ , porez po odbitku se ubire razmjerno razdoblju tijekom kojeg ovlašteni korisnik ima potraživanja duga. Ako isplatitelj primitka nije u mogućnosti utvrditi trajanje tog razdoblja na temelju informacija kojima raspolaže, smatrat će da ovlašteni korisnik ima potraživanja duga tijekom cijelog razdoblja njegovog postojanja osim ako on ne predoči dokaze o danu stjecanja.

4. Nametanje poreza po odbitku od strane države članice isplatitelja primitka ne sprečava državu članicu u kojoj ovlašteni korisnik ima prebivalište za potrebe oporezivanja da oporezuje dohodak u skladu sa svojim nacionalnim propisima, što podliježe postupanju sukladno Ugovoru.

▼M4

5. Tijekom prijelaznog razdoblja, države članice koje ubiru porez po odbitku mogu odrediti da se nositelj gospodarske djelatnosti koji izvršava isplatu kamate ili osigurava takvu isplatu za subjekt ili pravni aranžman iz članka 4. stavka 2. čije je mjesto stvarne uprave u drugoj državi članici smatra isplatiteljem umjesto tog subjekta ili pravnog aranžmana, te da ubire porez po odbitku na tu kamatu, osim ako se subjekt ili pravni aranžman formalno suglasi da se njegovo ime, ako postoji, njegov pravni oblik, mjesto stvarne uprave i ukupni iznos isplaćene ili osigurane kamate priopće u skladu s člankom 4. stavkom 2. četvrtim podstavkom.

▼B

Članak 12.

Dijeljenje prihoda

1. Države članice koje ubiru porez po odbitku u skladu s člankom 11. stavkom 1. zadržavaju 25 % svojih prihoda, a 75 % prihoda prenose državi članici u kojoj ovlašteni korisnik kamate ima prebivalište.

2. Države članice koje ubiru porez po odbitku u skladu s člankom 11. stavkom 5. zadržavaju 25 % svojih prihoda, a 75 % prihoda prenose drugoj državi članici razmjerno prijenosima izvršenima sukladno stavku 1. ovog članka.

3. Takvi prijenosi se vrše najkasnije unutar razdoblja od šest mjeseci nakon kraja porezne godine države članice isplatitelja primitka u slučaju iz stavka 1. ili države članice nositelja gospodarske djelatnosti u slučaju iz stavka 2.

4. Države članice koje ubiru porez po odbitku poduzet će sve potrebne mjere kako bi osigurale pravilno funkcioniranje sustava dijeljenja prihoda.

▼M4

Članak 13.

Iznimke od postupka poreza po odbitku

1. Države članice koje ubiru porez po odbitku u skladu s člankom 11. propisuju sljedeće postupke kako bi osigurale da stvarni korisnik može zatražiti da se ne primjenjuje porez po odbitku:

(a) postupak koji omogućuje da stvarni korisnik izričito ovlasti isplatitelja na priopćivanje informacija u skladu s poglavljem II., pri čemu to ovlaštenje obuhvaća sve isplate kamate koje taj isplatitelj pripisuje stvarnom korisniku; u tom se slučaju primjenjuje članak 9.;

(b) postupak koji osigurava da se ne ubire porez po odbitku ako stvarni korisnik predoči isplatitelju potvrdu izdanu na njegovo ime od strane nadležnog tijela države članice u kojoj on ima rezidentnost za potrebe oporezivanja u skladu sa stavkom 2.

2. Na zahtjev stvarnog korisnika, nadležno tijelo države članice u kojoj on ima rezidentnost za potrebe oporezivanja izdaje potvrdu koja sadrži:

(a) osobno ime, adresu, porezni identifikacijski broj ili njegov ekvivalent i datum i mjesto rođenja stvarnog korisnika;

(b) naziv i adresu isplatitelja;

Takva potvrda vrijedi za razdoblje od najviše tri godine. Izdaje se svakom stvarnom korisniku koji to zatraži unutar dva mjeseca od podnošenja zahtjeva.

▼B

Članak 14.

Izbjegavanje dvostrukog oporezivanja

1. Država članice u kojoj ovlašteni korisnik ima prebivalište za potrebe oporezivanja će osigurati izbjegavanje bilo kakvog oblika dvostrukog oporezivanja koje može proizaći iz nametanja poreza po odbitku navedenog u članku 11., u skladu s odredbama stavaka 2. i 3.

2. ►M4 Ako je na isplatu kamate pripisanu stvarnom korisniku bio primijenjen porez po odbitku u državi članici isplatitelja, tada će država članica u kojoj stvarni korisnik ima rezidentnost za potrebe oporezivanja priznati porezni odbitak jednak iznosu poreza po odbitku u skladu sa svojim nacionalnim pravom. ◄ Ako taj iznos prelazi iznos poreznih obveza u skladu s njenim nacionalnim propisima, država članica prebivališta za potrebe oporezivanja ovlaštenom će korisniku vratiti preplaćen porez.

▼M4

3. Ako je, uz porez po odbitku naveden u članku 11., na isplatu kamate pripisanu stvarnom korisniku bio primijenjen bilo koji drugi oblik poreza po odbitku, a država članica u kojoj stvarni korisnik ima rezidentnost za potrebe oporezivanja priznaje porezni odbitak za takav porez po odbitku u skladu sa svojim nacionalnim pravom ili sporazumima o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja, taj drugi porez po odbitku odbija se prije primjene postupka utvrđenog u stavku 2.

▼B

4. Država članica u kojoj ovlašteni korisnik ima prebivalište za potrebe oporezivanja može zamijeniti mehanizam poreznog odbitka naveden u stavcima 2. i 3. povratom poreza po odbitku navedenom u članku 11.

Članak 15.

Prenosivi dužnički vrijednosni papiri

1. Tijekom prijelaznog razdoblja navedenog u članku 10., ali najkasnije do 31. prosinca 2010., domaće i međunarodne obveznice i ostali prenosivi dužnički vrijednosni papiri, koji su prvi put izdani prije 1. ožujka 2001. ili za koje su izvorni prospekti za izdavanje vrijednosnih papira odobreni prije tog datuma od strane nadležnih tijela u smislu Direktive Vijeća 80/390/EEZ ( 8 ) ili od strane odgovornih tijela u trećim državama, ne smatraju se potraživanjima duga u smislu članka 6. stavka 1. točke (a), pod uvjetom da nije bilo daljnjih izdanja tih prenosivih dužničkih vrijednosnih papira na dan ili nakon 1. ožujka 2002. Međutim, ukoliko se prijelazni period naveden u članku 10. nastavi i nakon 31. prosinca 2010., odredbe ovog članka nastavljaju se primjenjivati samo u odnosu na sljedeće prenosive dužničke vrijednosne papire:

— koji sadržavaju odredbe o izračunavanju bruto iznosa i prijevremenom otkupu i

— u kojima je isplatitelj primitka definiran člankom 4. osnovan u državi članici koja primjenjuje porez po odbitku naveden u članku 11. i taj isplatitelj isplaćuje ili osigurava isplatu kamate za neposrednu korist ovlaštenog korisnika – rezidenta u drugoj državi članici.

Ukoliko se na dan ili nakon 1. ožujka 2002. izvrši daljnje izdanje gore navedenih prenosivih dužničkih vrijednosnih papira koje izdaje država ili s njom povezani subjekt koji djeluje kao javno tijelo ili čija je uloga priznata međunarodnim ugovorom, kako je to definirano u ►M4 Prilog III. ◄ cijelo izdanje tih vrijednosnih papira, koje se sastoji od izvornog izdanja i svih daljnjih izdanja, smatra se potraživanjem duga u smislu članka 6. stavka 1. točke (a).

Ukoliko se na dan ili nakon 1. ožujka 2002. izvrši daljnje izdanje gore navedenih prenosivih dužničkih vrijednosnih papira koje izdaje bilo koji drugi izdavatelj koji nije obuhvaćen drugim podstavkom, takvo daljnje izdanje smatra se potraživanjem duga u smislu članka 6. stavka 1. točke (a).

2. Odredbe ovog članka ne sprečavaju države članice da oporezuju dohodak od prenosivih dužničkih vrijednosnih papira navedenih u stavku 1. u skladu s njihovim nacionalnim propisima.

POGLAVLJE IV.

PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 16.

Ostali porezi po odbitku

Ovom se Direktivom ne brani državama članicama ubiranje drugih oblika poreza po odbitku osim onih navedenih u članku 11. u skladu s njihovim nacionalnim zakonima ili konvencijama o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja.

Članak 17.

Prenošenje

1. Države članice će do 1. siječnja 2004. donijeti i objaviti zakone i druge propise kako bi se uskladile s ovom Direktivom. One će o tome odmah obavijestiti Komisiju.

2. Države članice primjenjivat će ove odredbe od ►M2 1. srpnja 2005. ◄ pod uvjetom da:

i. Švicarska Konfederacija, Kneževina Lihtenštajn, Republika San Marino, Kneževina Monako i Kneževina Andora od tog istog datuma primjenjuju mjere koje odgovaraju mjerama sadržanima u ovoj Direktivi, u skladu sa njihovim sporazumima s Europskom zajednicom, i to nakon jednoglasne odluke Vijeća;

ii. sklopljeni su svi ugovori ili drugi sporazumi koji propisuju da sva relevantna ovisna ili pridružena područja (Kanalski otoci, otok Man te ovisna ili pridružena područja Kariba) od tog datuma automatski razmjenjuju informacije na isti način kako je to propisano poglavljem II. ove Direktive (ili da tijekom prijelaznog razdoblja definiranog člankom 10. primjenjuju porez po odbitku pod istim uvjetima kako je to sadržano u člancima 11. i 12.).

3. Barem šest mjeseci prije 1. siječnja 2005., Vijeće će jednoglasno odlučiti o ispunjenju uvjeta navedenih u stavku 2., uzimajući u obzir datume stupanja na snagu relevantnih mjera u odnosnim trećim državama i ovisnim ili pridruženim područjima. Ako Vijeće ne donese odluku o ispunjenju uvjeta, Vijeće će na prijedlog Komisije jednoglasno odrediti novi datum za potrebe stavka 2.

4. Kad države članice budu donosile odredbe potrebne za usklađivanje s ovom Direktivom, te će odredbe prilikom njihove službene objave sadržavati uputu na ovu Direktivu ili će se uz njih navesti takva uputa. Države članice će odrediti načine toga upućivanja.

5. Države članice će odmah obavijestiti i dostaviti Komisiji tekst glavnih odredaba nacionalnog prava koje će donijeti u području na koje se odnosi ova Direktiva i usporednu tablicu između ove Direktive i donesenih odredaba nacionalnog prava.

Članak 18.

Revizija

►M4 Komisija svake tri godine izvješćuje Vijeće o primjeni ove Direktive na temelju statističkih podataka iz Priloga IV. koje svaka država članica dostavlja Komisiji. ◄ Na osnovi tih izvješća, Komisija po potrebi predlaže Vijeću izmjene Direktive koje se pokažu potrebnim za ostvarivanje učinkovitog oporezivanja dohotka od štednje i za uklanjanje neželjenih narušavanja tržišnog natjecanja.

▼M4

Članak 18.a

Provedbene mjere

1. Komisija može, odlučujući u skladu s postupkom iz članka 18.b stavka 2., donijeti mjere u sljedeće svrhe:

(a) određivanje pružatelja podataka koje isplatitelji mogu koristiti za dobivanje informacija koje su potrebne za pravilnu obradu, za potrebe članka 6. stavka 1. prvog podstavka točaka (b), (d) i (e);

(b) utvrđivanje zajedničkih formata i praktičnih aranžmana koji su potrebni za elektroničku razmjenu informacija iz članka 9.;

(c) utvrđivanje zajedničkih oblika za certifikate i ostale dokumente koji olakšavaju primjenu ove Direktive, posebno za dokumente koji su izdani u državama članicama koje ubiru porez po odbitku, koje država članica u kojoj stvarni korisnik ima rezidentnost za potrebe oporezivanja koristi za potrebe članka 14.

2. Komisija ažurira popis iz Priloga III. na zahtjev države članice koja je izravno zainteresirana.

Članak 18.b

Odbor

1. Komisiji pomaže Odbor za administrativnu suradnju u oporezivanju („Odbor”).

2. Kod upućivanja na ovaj stavak, primjenjuje se članak 5. Uredbe (EU) br. 182/2011.

▼B

Članak 19.

Stupanje na snagu

Ova Direktiva stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Članak 20.

Adresati

Ova je Direktiva upućena državama članicama.

▼M4

PRILOG I.

Okvirni popis kategorija subjekata i pravnih aranžmana za koje se smatra da ne podliježu uspješnom oporezivanju za potrebe članka 2. stavka 3.

1. Subjekti i pravni aranžmani čije je mjesto poslovnog nastana ili mjesto stvarne uprave u zemlji ili jurisdikciji koja je izvan teritorijalnog područja primjene ove Direktive, kako je definirano člankom 7., i koja je različita od onih navedenih u članku 17. stavku 2.:

Zemlje i jurisdikcije	Kategorije subjekata i pravnih aranžmana
Antigva i Barbuda	International business company (međunarodno poduzeće)
Anjouan (Komori)	Trust na koji se primjenjuje lokalno pravo ili strano pravo International business company (međunarodno poduzeće)
Bahami	Trust na koji se primjenjuje lokalno pravo ili strano pravo Foundation (zaklada) International business company (međunarodno poduzeće)
Bahrein	Financijski trust na koji se primjenjuje lokalno pravo ili strano pravo
Barbados	Trust na koji se primjenjuje lokalno pravo ili strano pravo International business company (međunarodno poduzeće) International Society with Restricted Liability (međunarodno društvo s ograničenom odgovornošću)
Belize	Trust na koji se primjenjuje lokalno pravo ili strano pravo International business company (međunarodno poduzeće)
Bermudi	Trust na koji se primjenjuje lokalno pravo ili strano pravo Izuzeto poduzeće
Brunej	Trust na koji se primjenjuje lokalno pravo ili strano pravo International business company (međunarodno poduzeće) International trust (međunarodni trust) International Limited Partnership (međunarodno komanditno društvo)
Cookovi otoci	Trust na koji se primjenjuje lokalno pravo ili strano pravo International trust (međunarodni trust) International company (međunarodno poduzeće) International partnership (međunarodno društvo osoba)
Kostarika	Trust na koji se primjenjuje lokalno pravo ili strano pravo Poduzeće
Džibuti	Izuzeto poduzeće Trust na koji se primjenjuje strano pravo
Dominika	Trust na koji se primjenjuje lokalno pravo ili strano pravo International business company (međunarodno poduzeće)
Fidži	Trust na koji se primjenjuje lokalno pravo ili strano pravo
Francuska Polinezija	Société (poduzeće) Société de personnes (društvo osoba) Société en participation (zajednički pothvat) Trust na koji se primjenjuje strano pravo
Grenada	International business company (međunarodno poduzeće) Trust na koji se primjenjuje lokalno pravo ili strano pravo
Guam	Company (poduzeće) Poduzeće s jednim vlasnikom Partnership (društvo osoba) Trust na koji se primjenjuje strano pravo
Gvatemala	Trust na koji se primjenjuje lokalno pravo ili strano pravo Fundación (zaklada)
Hong Kong	Trust na koji se primjenjuje lokalno pravo ili strano pravo Društvo s ograničenom odgovornošću
Kiribati	Trust na koji se primjenjuje lokalno pravo ili strano pravo
Labuan (Malezija)	Offshore company (offshore poduzeće) Malaysian offshore bank (malezijska offshore banka) Offshore limited partnership (offshore komanditno društvo) Offshore trust (offshore trust)
Libanon	Poduzeća koja koriste offshore režim Trust na koji se primjenjuje strano pravo
Liberija	Nerezidentno poduzeće Trust na koji se primjenjuje lokalno pravo ili strano pravo
Makao	Trust na koji se primjenjuje lokalno pravo ili strano pravo Fundação (zaklada)
Maldivi	Poduzeće Društvo osoba Trust na koji se primjenjuje strano pravo
Sjeverni Marijanski Otoci	Foreign sales corporation (korporacija za stranu prodaju) Offshore banking corporation (offshore bankovna korporacija) Trust na koji se primjenjuje strano pravo
Maršalovi Otoci	Trust na koji se primjenjuje lokalno pravo ili strano pravo International business company (međunarodno poduzeće)
Mauricijus	Trust na koji se primjenjuje lokalno pravo ili strano pravo Global business company categories 1 and 2 (globalno poduzeće kategorije 1 i 2)
Mikronezija	Company (poduzeće) Partnership (društvo osoba) Trust na koji se primjenjuje strano pravo
Nauru	Trust/nominee company (trust/nominalno poduzeće) Company (poduzeće) Partnership (društvo osoba) Poduzeće s jednim vlasnikom Strana oporuka Strani imetak Ostali oblici poduzeća dogovoreni s Vladom
Nova Kaledonija	Société (poduzeće) Société civile (društvo građanskog prava) Société de personnes (društvo osoba) Zajednički pothvat Ostavina Trust na koji se primjenjuje strano pravo
Novi Zeland	Trust na koji se primjenjuje strano pravo
Niue	Trust na koji se primjenjuje lokalno pravo ili strano pravo International business company (međunarodno poduzeće)
Panama	Fideicomiso (trust na koji se primjenjuje lokalno pravo) i trust na koji se primjenjuje strano pravo Fundación de interés privado (zaklada) International business company (međunarodno poduzeće)
Palau	Company (poduzeće) Partnership (društvo osoba) Poduzeće s jednim vlasnikom Predstavništvo Credit union (financijska zadruga) Cooperative (zadruga) Trust na koji se primjenjuje strano pravo
Filipini	Trust na koji se primjenjuje lokalno pravo ili strano pravo
Portoriko	Estate (ostavina) Trust na koji se primjenjuje lokalno pravo ili strano pravo International banking entity (međunarodni bankovni subjekt)
Sveti Kristofor i Nevis	Trust na koji se primjenjuje lokalno pravo ili strano pravo Foundation (zaklada) Izuzeto poduzeće Izuzeto komanditno društvo
Sveta Lucija	Trust na koji se primjenjuje lokalno pravo ili strano pravo International business company (međunarodno poduzeće)
Sveti Vincent i Grenadini	Trust na koji se primjenjuje lokalno pravo ili strano pravo International business company (međunarodno poduzeće)
Sveti Toma i Prinsipe	International business company (međunarodno poduzeće) Trust na koji se primjenjuje strano pravo
Samoa	Trust na koji se primjenjuje lokalno pravo ili strano pravo International trust (međunarodni trust) International company (međunarodno poduzeće) Offshore bank (offshore banka) Offshore insurance company (offshore osiguravajuće društvo) International partnership (međunarodno društvo osoba) Limited partnership (komanditno društvo)
Sejšeli	Trust na koji se primjenjuje lokalno pravo ili strano pravo International business company (međunarodno poduzeće)
Singapur	Trust na koji se primjenjuje lokalno pravo ili strano pravo
Salomonovi Otoci	Company (poduzeće) Partnership (društvo osoba) Trust na koji se primjenjuje lokalno pravo ili strano pravo
Južna Afrika	Trust na koji se primjenjuje lokalno pravo ili strano pravo
Tonga	Trust na koji se primjenjuje lokalno pravo ili strano pravo
Tuvalu	Trust na koji se primjenjuje lokalno pravo ili strano pravo Provident fund (potporni fond)
Ujedinjeni Arapski Emirati	Trust na koji se primjenjuje lokalno pravo ili strano pravo Offshore company (offshore poduzeće)
Država Delaware (SAD)	Društvo s ograničenom odgovornošću
Država Wyoming (SAD)	Društvo s ograničenom odgovornošću
Američki Djevičanski otoci	Trust na koji se primjenjuje lokalno pravo ili strano pravo Izuzeto poduzeće
Urugvaj	Trust na koji se primjenjuje lokalno pravo ili strano pravo Sociedad Anónima Financiera de Inversión
Vanuatu	Trust na koji se primjenjuje lokalno pravo ili strano pravo Izuzeto poduzeće International company (međunarodno poduzeće)

2. Subjekti i pravni aranžmani čije je mjesto poslovnog nastana ili mjesto stvarne uprave u zemlji ili jurisdikciji navedenoj u članku 17. stavku 2., na koje se primjenjuje članak 2. stavak 3. dok dotična zemlja ili jurisdikcija ne donese odredbe koje su jednakovrijedne odredbama iz članka 4. stavka 2.:

Zemlje i jurisdikcije	Kategorije subjekata i pravnih aranžmana
Andora	Trust na koji se primjenjuje strano pravo
Angvila	Trust na koji se primjenjuje lokalno pravo ili strano pravo International business company (međunarodno poduzeće)
Aruba	Trust na koji se primjenjuje lokalno pravo ili strano pravo Stichting Particulier Fonds
Britanski Djevičanski otoci	Trust na koji se primjenjuje lokalno pravo ili strano pravo Poduzeće
Kajmanski otoci	Trust na koji se primjenjuje lokalno pravo ili strano pravo Izuzeto poduzeće
Guernsey	Trust na koji se primjenjuje lokalno pravo ili strano pravo Poduzeće Zaklada
Otok Man	Trust na koji se primjenjuje lokalno pravo ili strano pravo Poduzeće
Jersey	Trust na koji se primjenjuje lokalno pravo ili strano pravo Poduzeće Zaklada
Lihtenštajn	Anstalt (trust na koji se primjenjuje lokalno pravo) i trust na koji se primjenjuje strano pravo Stiftung (zaklada)
Monako	Trust na koji se primjenjuje strano pravo Fondation (zaklada)
Montserrat	Trust na koji se primjenjuje lokalno pravo ili strano pravo International business company (međunarodno poduzeće)
Nizozemski Antili	Trust na koji se primjenjuje lokalno pravo ili strano pravo Stichting Particulier Fonds
San Marino	Trust na koji se primjenjuje lokalno pravo ili strano pravo Fondazione (zaklada)
Švicarska	Trust na koji se primjenjuje strano pravo Zaklada
Otoci Turks i Caicos	Izuzeto poduzeće Limited partnership (komanditno društvo) Trust na koji se primjenjuje lokalno pravo ili strano pravo

PRILOG II.

Okvirni popis kategorija subjekata i pravnih aranžmana za koje se smatra da ne podliježu uspješnom oporezivanju za potrebe članka 4. stavka 2.

Zemlje	Kategorije subjekata i pravnih aranžmana	Napomene
Sve države članice EU-a	Europsko gospodarsko interesno udruženje (EGIU)
Belgija	— Société de droit commun/maatschap (društvo građanskog prava ili trgovačko društvo bez pravne osobnosti) — Société momentanée/tijdelijke handelsvennootschap (društvo bez pravne osobnosti čija je svrha obavljanje jedne ili više određenih trgovačkih aktivnosti) — Société interne/stille handelsvennootschap (društvo bez pravne osobnosti preko kojeg jedna ili više osoba imaju interes u aktivnostima kojima jedna ili više drugih osoba upravljaju u njihovo ime)	Uključeno samo ako nadređeni nositelj gospodarske djelatnosti koji izvršava isplatu kamate ili osigurava isplatu nije utvrdio identitet i rezidentnost svih stvarnih korisnika, inače pripada pod članak 4. stavak 2. točku (d). Ta „društva” (čiji je naziv na francuskom i nizozemskom) nemaju pravnu osobnost i u odnosu na oporezivanje primjenjuje se ‚pristup pregleda’.
Belgija	— „Trust” ili drugi slični pravni aranžman na koji se primjenjuje strano pravo
Bugarska	— Дружество със специална инвестиционна цел (Investicijsko društvo za posebne namjene) — Инвестиционно дружество (Investicijsko društvo koje nije obuhvaćeno člankom 6.)	Subjekt izuzet od poreza na dobit korporacije.
Bugarska	— „Trust” ili drugi slični pravni aranžman na koji se primjenjuje strano pravo	Osim u slučaju da skrbnik može dokazati da trust podliježe bugarskom porezu na dohodak.
Češka	— Veřejná obchodní společnost (veř. obch. spol. ili v.o.s.) (društvo osoba) — Sdružení (udruženje) — Komanditní společnost — „Trust” ili drugi slični pravni aranžman na koji se primjenjuje strano pravo
Danska	— Interessentskab (javno trgovačko društvo) — Kommanditselskab (komanditno društvo) — Kommanditaktieselskab/Partnerselskab — Partrederi — „Trust” ili drugi slični pravni aranžman na koji se primjenjuje strano pravo
Njemačka	— Gesellschaft bürgerlichen Rechts (društvo građanskog prava) — Kommanditgesellschaft — KG, offene Handelsgesellschaft — OHG (komanditno društvo, javno trgovačko društvo) — „Trust” ili drugi slični pravni aranžman na koji se primjenjuje strano pravo
Estonija	— Seltsing (društvo osoba) — „Trust” ili drugi slični pravni aranžman na koji se primjenjuje strano pravo
Irska	— Društvo osoba i investicijsko udruženje	Skrbniku koji je irski rezident općenito se oporezuje dohodak koji proizlazi iz trusta. Međutim, ako korisnik ili skrbnik nisu irski rezidenti, oporezuje se samo dohodak koji potječe iz irskih izvora.
Grčka	— Ομόρρυθμος εταιρεία (OE) (javno trgovačko društvo) — Ετερόρρυθμος εταιρεία (EE) (komanditno društvo)	Društva osoba podliježu porezu na dobit korporacije. Međutim, do 50 % dobiti društava osoba oporezuje se kod pojedinačnih članova društva po njihovoj osobnoj poreznoj stopi.
Grčka	— „Trust” ili drugi slični pravni aranžman na koji se primjenjuje strano pravo
Španjolska	— Subjekti koji podliježu sustavu oporezivanja raspodjele dobiti: — — Sociedad civil con o sin personalidad jurídica (društvo građanskog prava, s pravnom osobnošću ili bez nje), — Herencias yacentes (ostavina preminule osobe), — Comunidad de bienes (zajedničko vlasništvo). — Ostali subjekti bez pravne osobnosti koji predstavljaju posebnu ekonomsku jedinicu li posebnu skupinu imovine (Ley General Tributaria, članak 35. stavak 4.). — „Trust” ili drugi slični pravni aranžman na koji se primjenjuje strano pravo
Francuska	— Société en participation (zajednički pothvat) — Société ou association de fait (de facto društvo) — Indivision (zajedničko vlasništvo) — Fiducie — „Trust” ili drugi slični pravni aranžman na koji se primjenjuje strano pravo
Italija	— Sva društva građanskog prava i izjednačeni subjekti	Kategorija društava građanskog prava uključuje: „società in accomandita semplice”, „società semplici”, associazioni (udruženja) umjetnika ili profesionalaca za obavljanje njihove umjetnosti ili zvanja, bez pravne osobnosti, „società in nome collettivo”, „società di fatto” (neregularna ili de facto društva osoba) i „società di armamento”
	— Poduzeća s ograničenim brojem članova koji su se odlučili za poreznu transparentnost	Društva s ograničenom odgovornošću ili zadruge sastavljene od pojedinaca mogu koristiti režim „porezne transparentnosti” (članak 116. TUIR-a.).
	— „Trust” ili drugi slični pravni aranžman na koji se primjenjuje strano pravo	Osim ako skrbnik može dostaviti dokumentaciju kojom dokazuje da je trust porezni rezident i podliježe uspješnom oporezivanju dobiti u Italiji.
Cipar	— Συνεταιρισμός (društvo osoba) — Σύνδεσμο or σωματείο (udruženje)
	— Συνεργατικές (zadruga)	Samo transakcije s članovima.
	— „Trust” ili drugi slični pravni aranžman na koji se primjenjuje strano pravo	Trustovi osnovani pod ciparskom jurisdikcijom smatraju se transparentnim subjektima u okviru nacionalnog prava.
Latvija	— Pilnsabiedrība (javno trgovačko društvo) — Komandītsabiedrība (komanditno društvo) — Biedrība un nodibinājums (udruženje i zaklada) — Lauksaimniecības kooperatīvs (poljoprivredna zadruga) — „Trust” ili drugi slični pravni aranžman na koji se primjenjuje strano pravo
Litva	— „Trust” ili drugi slični pravni aranžman na koji se primjenjuje strano pravo
Luksemburg	— „Trust” ili drugi slični pravni aranžman na koji se primjenjuje strano pravo
Mađarska	— „Trust” ili drugi slični pravni aranžman na koji se primjenjuje strano pravo	Mađarska priznaje trustove kao „subjekte” u okviru nacionalnih pravila.
Malta	— Soċjetà In Akkomandita (društvo osoba en commandite), čiji kapital nije podijeljen na udjele — Arrangement in participation (udruženje en participation) — Soċjetà Kooperattiva (zadruga)	Društva osoba en commandite čiji kapital je podijeljen na udjele podliježu općem porezu na dobit korporacija.
Nizozemska	— Vennootschap onder firma (javno trgovačko društvo) — Commanditaire vennootschap (zatvoreno komanditno društvo)	Javna trgovačka društva, zatvorena komanditna društva i EGIU-i transparentni su u porezne svrhe.
	— Vereniging (udruženje) — Stichting (zaklada)	Verenigingen (udruženja) i stichtingen (zaklade) ne podliježu oporezivanju osim ako se bave trgovinom ili poslovanjem.
	— „Trust” ili drugi slični pravni aranžman na koji se primjenjuje strano pravo
Austrija	— Offene Gesellschaft (OG) (javno društvo) — Offene Handelsgesellschaft (OHG) (javno trgovačko društvo) — Kommanditgesellschaft (KG) (komanditno društvo) — Gesellschaft nach bürgerlichem Recht (društvo građanskog prava) — „Trust” ili drugi slični pravni aranžman na koji se primjenjuje strano pravo
Poljska	— Spólka jawna (Sp. j.) (javno trgovačko društvo) — Spólka komandytowa (Sp. k.) (komanditno društvo) — Spólka komandytowo-akcyjna (S.K.A.) (komanditno društvo na dionice) — Spólka partnerska (Sp. p.) (partnerstvo) — Spolka cywilna (s.c.) (društvo građanskog prava) — „Trust” ili drugi slični pravni aranžman na koji se primjenjuje strano pravo
Portugal	— Društva osoba građanskog prava koja nemaju pravni oblik trgovačkog društva s pravnom osobnošću — Poduzeća s pravnom osobnošću koja su uključena u navedene profesionalne djelatnosti u kojima su svi partneri pojedinci kvalificirani za isto zvanje — Društva koja imaju samo imovinu i koja su ili pod kontrolom obiteljske grupe ili u vlasništvu najviše pet osoba
	— Društva koja imaju dozvolu za rad u Međunarodnom poslovnom centru Madeire i koja ispunjavaju uvjete za oslobođenje od poreza na dobit korporacije (IRC) (članak 33. EBF-a)	Članak 33. EBF-a, koji se primjenjuje na društva koja su dobila dozvolu do 31. prosinca 2000., predviđa oslobođenje od poreza na dobit korporacije do 31. prosinca 2011.
	— Udruženja bez pravne osobnosti
	— „Trust” ili drugi slični pravni aranžman na koji se primjenjuje strano pravo	Jedini trustovi koji su dopušteni portugalskim pravom su trustovi koje su osnovale pravne osobe na temelju stranog prava u Međunarodnom poslovnom centru Madeire.
Rumunjska	— Association (društvo osoba) — Cooperative (zadruga) — „Trust” ili drugi slični pravni aranžman na koji se primjenjuje strano pravo
Slovenija	— „Trust” ili drugi slični pravni aranžman na koji se primjenjuje strano pravo
Slovačka	— Verejná obchodná spoločnosť (javno trgovačko društvo) — Komanditná spoločnosť (komanditno društvo) — Združenie (udruženje) — „Trust” ili drugi slični pravni aranžman na koji se primjenjuje strano pravo
Finska	— avoin yhtiö/öppet bolag (društvo osoba) — kommandiittiyhtiö/kommanditbolag (komanditno društvo) — „Trust” ili drugi slični pravni aranžman na koji se primjenjuje strano pravo
Švedska	— handelsbolag (javno trgovačko društvo) — kommanditbolag (komanditno društvo) — enkelt bolag (obično društvo osoba) — „Trust” ili drugi slični pravni aranžman na koji se primjenjuje strano pravo
Ujedinjena Kraljevina	— General partnership (javno trgovačko društvo — Limited partnership (komanditno društvo) — Limited liability partnership (zatvoreno komanditno društvo)	Javna trgovačka društva, komanditna društva i zatvorena komanditna društva transparentna su u porezne svrhe.
Ujedinjena Kraljevina	— Investment club (investicijsko udruženje) (u kojem članovi imaju pravo na određeni udio imovine)
Gibraltar (1)	— „Trust” ili drugi slični pravni aranžman na koji se primjenjuje lokalno pravo ili strano pravo	Prihod trusta izuzet je od poreza u skladu s Propisima o porezu na dobit iz 1992. ako je: (a) trust osnovao nerezident ili je osnovan u njegovo ime; i (b) dobit: — obračunana ili nastala izvan Gibraltara, ili — ju je primio trust, a da ju je korisnik primio izravno ne bi podlijegala oporezivanju u skladu s Uredbom o porezu na dohodak. To ne vrijedi ako je trust osnovan prije 1. srpnja.1983. i uvjeti trusta izričito isključuju rezidente Gibraltara kao korisnike.
(1) Ujedinjena Kraljevina je država članica odgovorna za vanjske odnose Gibraltara, pod uvjetima iz članka 355. stavka 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije.

▼M4

PRILOG III.

▼B

POPIS POVEZANIH SUBJEKATA NAVEDENIH U ČLANKU 15.

Za potrebe članka 15., sljedeći se subjekti smatraju „povezanim subjektom koji djeluje kao javno tijelo ili čija je uloga priznata međunarodnim ugovorom”:

— subjekti unutar Europske unije:

—

Belgija	Vlaams Gewest (Flamanska regija) Région wallonne (Valonska regija) Région bruxelloise/Brussels Gewest (Briselska regija) Communauté française (Francuska zajednica) Vlaamse Gemeenschap (Flamanska zajednica) Deutschsprachige Gemeinschaft (Zajednica njemačkoga govornog područja)
▼M3
Bulgaria	Общините (općine) Социалноосигурителни фондове (Fondovi socijalnog osiguranja)
▼B
Španjolska	Xunta de Galicia (Regionalno izvršno tijelo Galicije) Junta de Andalucía (Regionalno izvršno tijelo Andaluzije) Junta de Extremadura (Regionalno izvršno tijelo Extremadura) Junta de Castilla-La Mancha (Regionalno izvršno tijelo Castilla-La Mancha) Junta de Castilla-León (Regionalno izvršno tijelo Castilla-León) Gobierno Foral de Navarra (Regionalna uprava Navare) Govern de les Illes Balears (Uprava Balearskih otoka) Generalitat de Catalunya (Samouprava Katalonije) Generalitat de Valencia (Samouprava Valencije) Diputación General de Aragón (Regionalno vijeće Aragona) Gobierno de las Islas Canarias (Uprava Kanarskih otoka) Gobierno de Murcia (Uprava Murcie) Gobierno de Madrid (Uprava Madrida) Gobierno de la Comunidad Autónoma del País Vasco/Euzkadi (Uprava autonomne zajednice pokrajine Baskije) Diputación Foral de Guipúzcoa (Regionalno vijeće Guipúzcoa) Diputación Foral de Vizcaya/Bizkaia (Regionalno vijeće Vizcaya) Diputación Foral de Alava (Regionalno vijeće Alava) Ayuntamiento de Madrid (Gradsko vijeće Madrida) Ayuntamiento de Barcelona (Gradsko vijeće Barcelone) Cabildo Insular de Gran Canaria (Otočno vijeće Gran Kanarije) Cabildo Insular de Tenerife (Otočno vijeće Tenerifa) Instituto de Crédito Oficial (Javna kreditni institut) Instituto Catalán de Finanzas (Financijski institut Katalonije) Instituto Valenciano de Finanzas (Financijski institut Valencije)
Grčka	Οργανισμός Τηλεπικοινωνιών Ελλάδος (Nacionalna telekomunikacijska organizacija) Οργανισμός Σιδηροδρόμων Ελλάδος (Nacionalna željeznička organizacija) Δημόσια Επιχείρηση Ηλεκτρισμού (Javno poduzeće za električnu energiju)
Francuska	La Caisse d’amortissement de la dette sociale (CADES) (Zaklada za otkup socijalnog duga) L’Agence française de développement (AFD) (Francuska agencija za razvoj) Réseau Ferré de France (RFF) (Francuska željeznička mreža) Caisse Nationale des Autoroutes (CNA) (Nacionalni fond za ceste) Assistance publique Hôpitaux de Pariz (APHP) (Državna pomoć pariškim bolnicama) Charbonnages de France (CDF) (Francuski odbor za ugljen) Entreprise minière et chimique (EMC) (Društvo za rudarstvo i kemiju)
Italija	Regije Provincije Općine Cassa Depositi e Prestiti (Štedno-kreditni fond)
▼M1
Latvija	Pašvaldības (lokalna uprava)
Poljska	gminy (teritorijalne jedinice uprave) powiaty (kotar) województwa (pokrajine) związki (udruge teritorijalnih jedinica) powiató (udruge kotara) województw (udruge pokrajina) miasto stoleczne Warszawa (glavni grad Varšava) Agencja Restrukturyzacji i Modernizacji Rolnictwa (Agencija za restrukturiranje i osuvremenjivanje poljoprivrede) Agencja Nieruchomości (Agencija za poljoprivrednu imovinu)
▼B
Portugal	Região Autónoma da Madeira (Autonomna regija Madeira) Região Autónoma dos Açores (Autonomna regija Azora) Općine
▼M3
Romania	autoritățile administrației publice locale (lokalna tijela javne uprave)
▼M1
Slovačka	mestá a obce (općine) železnice Slovenskej republiky (Slovačko željezničko trgovačko društvo) Štátni fond cestného hospodárstva (Fond za upravljanje državnim cestama) Slovenské elektrárne (Slovačke elektrane) Vodohospodárska výstavba (Trgovačko društvo za izgradnju vodnoga gospodarstva)
▼B

— međunarodni subjekti:

—

Europska banka za obnovu i razvoj

Europska investicijska banka

Azijska banka za razvoj

Afrička banka za razvoj

Svjetska banka/IBRD(Međunarodna banka za obnovu i razvoj)/IMF (Međunarodni monetarni fond)

Međunarodna financijska korporacija

Međuamerička banka za razvoj

Vijeće Europe – Fond za socijalni razvoj

Euratom

Europska zajednica

Corporacion Andina de Fomento (CAF) (Andska korporacija za razvoj)

Eurofima

Europska zajednica za ugljen i čelik

Nordijska investicijska banka

Karipska banka za razvoj

— Odredbe članka 15. ne dovode u pitanje međunarodne obveze koje države članice imaju prema gore navedenim međunarodnim subjektima.

— subjekti u trećim državama:

—

Ti subjekti moraju ispunjavati sljedeće kriterije:

1. u skladu s nacionalnim kriterijima, subjekt se jasno smatra javnim tijelom;

2. takav javni subjekt je netržišni proizvođač koji upravlja i financira grupu aktivnosti, prvenstveno pružajući netržišne robe i usluge namijenjene dobrobiti zajednice koje učinkovito nadzire država;

3. takav se javni subjekt u velikom opsegu i redovno zadužuje;

4. predmetna država može jamčiti da takav javni subjekt neće iskoristiti mogućnost prijevremenog otkupa u slučaju odredaba o izračunavanju bruto iznosa.

▼M4

PRILOG IV.

POPIS PODATAKA KOJE DRŽAVE ČLANICE ZA POTREBE STATISTIKE JEDNOM GODIŠNJE DOSTAVLJAJU KOMISIJI

1. Ekonomski podaci

1.1. Porez po odbitku:

Za Austriju i Luksemburg (dok god primjenjuju privremene odredbe iz poglavlja III.), ukupni godišnji iznos poreznih prihoda koji se dijele iz poreza po odbitku, podijeljen po državi članici rezidentnosti stvarnih korisnika.

Za Austriju i Luksemburg (dok god primjenjuju privremene odredbe iz poglavlja III.), ukupni godišnji iznos poreznih prihoda koji se dijele s drugim državama članicama iz poreza po odbitku koji se ubire u skladu s člankom 11. stavkom 5.

Podatke o ukupnom iznosu prikupljenom od poreza po dobitku, podijeljene po državi članici rezidentnosti stvarnih korisnika, trebalo bi poslati i nacionalnoj instituciji koja je zadužena za prikupljanje statističkih podataka o platnoj bilanci.

1.2. Iznos isplata kamate/primitaka od prodaje:

Za države članice koje razmjenjuju informacije ili koje su se odlučile za dobrovoljno otkrivanje u skladu s člankom 13., iznos isplata kamate unutar njihovog područja za koji vrijedi razmjena informacija u skladu s člankom 9., podijeljen po državi članici ili ovisnom i pridruženom području rezidentnosti stvarnih korisnika.

Za države članice koje razmjenjuju informacije ili koje su se odlučile za dobrovoljno otkrivanje u skladu s člankom 13., iznos primitaka od prodaje unutar njihovog područja za koji vrijedi razmjena informacija u skladu s člankom 9., podijeljen po državi članici ili ovisnom i pridruženom području rezidentnosti stvarnih korisnika.

Za države članice koje razmjenjuju informacije ili koje su se odlučile za sustav dobrovoljnog otkrivanja, iznos isplata kamate za koji vrijedi razmjena informacija, podijeljen po vrsti isplate kamate u skladu s kategorijama iz članka 8. stavka 2.

Podatke koji se odnose na ukupni iznos isplata kamate i primitaka od prodaje, podijeljene po državi članici rezidentnosti stvarnih korisnika, trebalo bi priopćiti i nacionalnoj instituciji koja je zadužena za prikupljanje statističkih podataka o platnoj bilanci.

1.3. Stvarni korisnik:

Za sve države članice, broj stvarnih korisnika rezidenata u drugoj državi članici i ovisnim i pridruženim područjima, podijeljen po državi članici ili ovisnom i pridruženom području rezidentnosti.

1.4. Isplatitelji:

Za sve države članice, broj isplatitelja (po državi članici pošiljateljici) uključenih u razmjenu informacija ili porez po odbitku za potrebe ove Direktive.

1.5. Isplatitelji po primitku:

Za sve države članice, broj isplatitelja po primitku koji su primili isplatu kamate u smislu članka 6. stavka 4. Ovo se odnosi i na države članice pošiljateljice, u kojima je isplata kamate izvršena prema isplatiteljima po primitku čije je mjesto stvarne uprave u drugoj državi članici, i na države članice primateljice, koje imaju takve subjekte ili pravne aranžmane na svom državnom području.

2. Tehnički podaci

2.1. Zapisi:

Za države članice koje razmjenjuju informacije ili koje su se odlučile za dobrovoljno otkrivanje iz članka 13., broj poslanih i zaprimljenih zapisa. Jedan zapis znači jednu isplatu jednom stvarnom korisniku.

2.2. Obrađeni/ispravljeni zapisi:

Broj i postotak sintaktički neispravnih zapisa koji se mogu obraditi;

Broj i postotak sintaktički neispravnih zapisa koji se ne mogu obraditi;

Broj i postotak neobrađenih zapisa;

Broj i postotak zapisa koji su ispravljeni na zahtjev;

Broj i postotak zapisa koji su ispravljeni spontano;

Broj i postotak zapisa koji su uspješno obrađeni.

3. Fakultativni podaci:

3.1. Za države članice, iznos isplate kamate subjektima ili pravnim aranžmanima koji podliježe razmjeni informacija u skladu s člankom 4. stavkom 2., podijeljen po državi članici u kojoj se nalazi mjesto stvarne uprave subjekta.

3.2. Za države članice, iznos primitaka od prodaje subjektima ili pravnim aranžmanima koji podliježe razmjeni informacija u skladu s člankom 4. stavkom 2. podijeljen po državi članici u kojoj subjekt ima poslovni nastan.

3.3. Pripadajući udjeli ukupnoga godišnjeg poreza koji je prikupljen od poreznih obveznika rezidenata na isplatu kamata koju su im izvršili domaći isplatitelji i strani isplatitelji.

( 1 ) SL C 270 E, 25.9.2001., str. 259.

( 2 ) SL C 47 E, 27.2.2003., str. 553.

( 3 ) SL C 48, 21.2.2002., str. 55.

( 4 ) SL L 375, 31.12.1985., str. 3. Direktiva kako je zadnje izmijenjena Direktivom 2001/108/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 41, 13.2.2002., str. 35.).

( 5 ) SL L 336, 27.12.1977., str. 15. Direktiva kako je zadnje izmijenjena Aktom o pristupanju iz 1994.

( 6 ) Direktiva 2005/60/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 26. listopada 2005. o sprečavanju korištenja financijskog sustava u svrhu pranja novca i financiranja terorizma (SL L 309, 25.11.2005., str. 15.).

( 7 ) Direktiva 2009/65/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 13. srpnja 2009. o usklađivanju zakona i drugih propisa u odnosu na subjekte za zajednička ulaganja u prenosive vrijednosne papire (UCITS) (SL L 302, 17.11.2009., str. 32.).

( 8 ) SL L 100, 17.4.1980., str. 1. Direktiva stavljena izvan snage Direktivom 2001/34/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 184, 6.7.2001., str. 1.).

Top

Choose the experimental features you want to try