2002L0053 — HR — 18.04.2004 — 001.003

▼B

DIREKTIVA VIJEĆA 2002/53/EZ

od 13. lipnja 2002.

o zajedničkom katalogu sorata poljoprivrednih biljnih vrsta

Članak 1.

1.  Ova se Direktiva odnosi na priznavanje uključenja u zajednički katalog sorata poljoprivrednih biljnih vrsta, i to repe, krmiva, žitarica, krumpira, uljarica i vlaknastih biljki čije se sjeme može stavljati na tržište u skladu s uvjetima Direktiva koje se odnose na stavljanje na tržište sjemena repe (2002/54/EZ), krmiva (66/401/EEZ), žitarica (66/402/EEZ), krumpira (2002/56/EZ) te uljarica i vlaknastih biljki (2002/57/EZ).

2.  Zajednički katalog sorata sastavlja se u skladu s nacionalnim katalozima država članica.

3.  Ova se Direktiva ne primjenjuje na sorte čije je sjeme ili reprodukcijski materijal namijenjen izvozu u treće zemlje.

Članak 2.

Za potrebe ove Direktive „službene mjere” znači mjere koje poduzimaju:

pod uvjetom da osobe navedene pod (b) i (c) ne ostvaruju nikakav privatan dobitak iz takvih mjera.

Članak 3.

1.  Svaka država članica utvrđuje jedan ili više kataloga sorata službeno priznatih za certificiranje i stavljanje na tržište na njezinom državnom području. Svaka osoba može potražiti informacije u katalozima.

2.  U slučaju sorata (samooplodne linije, hibridi) namijenjenih isključivo kao sastojci završnih sorata, odredbe stavka 1. primjenjuju se samo u mjeri u kojoj se njihovo sjeme stavlja na tržište pod njihovim imenom.

Uvjeti pod kojima se odredbe stavka 1. također primjenjuju na ostale složene sorte mogu se odrediti u skladu s postupkom iz članka 23. stavka 2. U međuvremenu, u slučaju žitarica osim kukuruza, države članice mogu primijeniti te odredbe na ostale složene sorte u odnosu na sjeme namijenjeno certificiranju na njihovim državnim područjima.

Složene sorte se kao takve moraju označiti.

3.  Države članice mogu odrediti da je priznavanje sorte za uključenje u zajednički katalog ili u katalog druge države članice izjednačeno s priznavanjem za uključenje u njihov katalog. Ako se tako predvidi, država članica oslobađa se obveze iz članka 7., članka 9. stavka 4. i članka 10. stavaka od 2. do 5.

Članak 4.

1.  Države članice osiguravaju da se sorta prizna samo ako je prepoznatljiva, postojana i dovoljno ujednačena. Sorta mora biti zadovoljavajuće vrijednosti za uzgoj i uporabu.

2.  Ispitivanje vrijednosti za uzgoj i uporabu nije potrebno:

3.  U slučaju sorata na koje se primjenjuje točka (a) stavka 2. može se odlučiti, u skladu s postupkom iz članka 23. stavka 2. i ako je to opravdano interesom slobodne razmjene sjemena u Zajednici, da se odgovarajućom provjerom pokaže pogodnost sorata za deklariranu namjenu. U takvim se slučajevima utvrđuju uvjeti provjere.

4.  U slučaju genetski modificirane sorte u smislu članka 2. stavaka 1. i 2. Direktive 90/220/EEZ, sorta se priznaje jedino ako su poduzete sve odgovarajuće mjere s ciljem izbjegavanja štetnih posljedica za zdravlje ljudi i okoliš.

▼M1

5.  Nadalje, ako je tvar koja potječe od biljne sorte namijenjena uporabi u hrani koja potpada pod područje primjene članka 3. ili u hrani za životinje koja potpada pod područje primjene članka 15. Uredbe (EZ) br. 1829/2003 Europskog parlamenta i Vijeća od 22. rujna 2003. o genetski modificiranoj hrani i hrani za životinje ( 12 ), ta se sorta prihvaća samo ako je odobrena u skladu s tom Uredbom.

▼B

6.  U interesu očuvanja biljnih genetskih resursa kako je navedeno u članku 20. stavku 2., države članice mogu odstupiti od kriterija za priznavanje iz prve rečenice stavka 1. samo ako su utvrđeni posebni uvjeti u skladu s postupkom iz članka 23. stavka 2. imajući u vidu zahtjeve iz članka 20. stavka 3., točaka (a) i (b).

Članak 5.

1.  Sorta se smatra prepoznatljivom ako je, bez obzira na umjetno ili prirodno podrijetlo od početne iz koje je izvedena, jasno različita u jednoj ili više bitnih karakteristika od bilo koje druge sorte poznate u Zajednici.

Karakteristike sorte moraju biti pogodne za precizno prepoznavanje i preciznu definiciju.

Sorta poznata u Zajednici je svaka sorta koja je, u vrijeme kada je zahtjev za priznavanje sorte uredno podnesen:

osim ako više ne ispunjava uvjete u svim državama članicama kojih se tiče prije donošenja odluke o zahtjevu za priznavanje sorte.

2.  Sorta se smatra postojanom ako nakon uspješnog razmnožavanja ili umnožavanja ili na kraju svakog ciklusa (gdje je uzgajivač definirao poseban ciklus razmnožavanja ili umnožavanja) ostane vjerna opisu njenih bitnih karakteristika.

3.  Sorta se smatra dovoljno ujednačenom ako su, bez obzira na mali broj otklona, biljke od kojih je sastavljena, uzimajući u obzir prepoznatljiva obilježja reproduktivnog sustava biljki, slične ili genetski identične što se tiče ukupnih karakteristika koje se razmatraju u ovu svrhu.

4.  Vrijednost sorte za uzgoj ili uporabu smatra se zadovoljavajućom ako, u usporedbi s ostalim sortama priznatim u katalogu dotične države članice, njena kakvoća u cjelini nudi, barem što se tiče proizvodnje u bilo kojoj regiji, jasno poboljšanje bilo za uzgoj, bilo što se tiče uporabe priroda ili njihovih proizvoda. Kada su druge, više karakteristike prisutne, posebne manje vrijedne karakteristike ne uzimaju se u obzir.

Članak 6.

Države članice osiguravaju da sorte iz drugih država članica podliježu istim zahtjevima, posebno u vezi s postupkom priznavanja, kao onima koji se primjenjuju na domaće sorte.

Članak 7.

1.  Države članice određuju da se priznavanje sorata zasniva na rezultatima službenih ispitivanja, posebno pokusnih uzgoja, koja pokrivaju dovoljan broj karakteristika da bi se sorta opisala. Metode za određivanje karakteristika moraju biti točne i pouzdane. Da bi se ustanovila prepoznatljivost, pokusni uzgoji moraju uključivati barem dostupne usporedive sorte koje su poznate u Zajednici u smislu članka 5. stavka 1. S ciljem primjene članka 9., uključuju se ostale dostupne usporedive sorte.

2.  U skladu s postupkom iz članka 23. stavka 2., imajući u vidu najnovije znanstveno i stručno znanje, utvrđuje se sljedeće:

3.  Kada je ispitivanje genealoških sastojaka potrebno da bi se proučavali hibridi i sintetske sorte, države članice osiguravaju da se rezultati ispitivanja i opis genealoških sastojaka, ako to uzgajivač zahtijeva, smatraju povjerljivima.

4.  

▼M1

5.  Države članice osiguravaju da sorta namijenjena uporabi u hrani ili hrani za životinje, kako je definirana u člancima 2. i 3. Uredbe (EZ) br. 178/2002 Europskog parlamenta i Vijeća od 28. siječnja 2002. o utvrđivanju općih načela i uvjeta propisa o hrani, osnivanju Europske agencije za sigurnost hrane i utvrđivanju postupaka u području sigurnosti hrane ( 13 ), bude prihvaćena samo ako je odobrena u skladu s relevantnim zakonodavstvom.

▼B

Članak 8.

Podnositelj zahtjeva za priznavanje sorte, na zahtjev država članica, kod podnošenja zahtjeva naznačuje je li takav zahtjev već predan u nekoj drugoj državi članici i kojoj te je li odobren.

Članak 9.

1.  Svaka država članica priprema službeno izdanje kataloga sorata priznatih na njezinom državnom području i ime osobe ili osoba odgovornih za održavanje sorata u njihovim zemljama. Kada je više osoba odgovorno za održavanje sorata, ne moraju biti objavljena imena. Ako imena nisu objavljena, u katalogu se navodi tijelo koje čuva popis imena osoba odgovornih za održavanje sorata.

2.  Države članice prilikom priznavanja osiguravaju, koliko je god to moguće, da je sorta poznata pod istim imenom u svim državama članicama.

Ako je poznato da se sjeme ili reprodukcijski materijal dotične sorte stavlja na tržište u nekoj drugoj zemlji pod drugim imenom, to se ime također navodi u katalogu.

3.  Uzimajući u obzir dostupne podatke, države članice osiguravaju da sorta koja se jasno ne razlikuje:

nosi ime te sorte. Ova se odredba ne primjenjuje ako bi to ime moglo dovesti u zabludu ili prouzročiti nejasnoće u vezi s dotičnom sortom ili ako, prema svim odredbama države članice koje se tiču imena sorata, druge činjenice sprečavaju njegovu uporabu, ili ako prava trećih priječe slobodnu uporabu tog imena u vezi s odnosnom sortom.

4.  Države članice sastavljaju evidenciju o svakoj priznatoj sorti koja sadrži opis sorte i jasan sažetak svih činjenica na kojima se priznavanje zasniva. Opis sorata treba odgovarati biljkama uzgojenim izravno iz sjemena i mladica iz kategorije „potvrđeno sjeme i reprodukcijski materijal”.

5.  Države članice osiguravaju da su priznate genetski modificirane sorte jasno označene kao takve u katalogu sorata. Nadalje, osiguravaju da svaka osoba koja stavlja takve sorte na tržište jasno naznači u prodajnom katalogu da je sorta genetski modificirana.

6.  Što se tiče prikladnosti oznake sorte, primjenjuje se članak 63. Uredbe Vijeća (EZ) br. 2100/94 od 27. srpnja 1994. o zaštiti biljnih sorata Zajednice ( 14 ).

Detaljna provedbena pravila o prikladnosti oznaka sorata mogu se priznati u skladu s postupkom iz članka 23. stavka 2.

Članak 10.

1.  O svakom zahtjevu ili odustajanju od zahtjeva za priznavanje sorte, svakom upisu u katalog sorata, kao i svakoj njegovoj dopuni, odmah se izvješćuju ostale države članice i Komisija.

2.  Države članice za svaku novu priznatu sortu šalju ostalim državama članicama i Komisiji kratak opis njezinih uporabnih značajki. Ova se odredba ne primjenjuje u slučaju sorata (samooplodne linije, hibrida) namijenjenih isključivo da budu sastojci konačnih sorata. One moraju, na zahtjev, također ispunjavati posebna svojstva koja daju sorti prepoznatljivost u odnosu na ostale slične sorte.

3.  Svaka država članica stavlja na raspolaganje ostalim državama članicama i Komisiji evidencije iz članka 9. stavka 4. o sortama koje su priznate ili koje su to prestale biti. Informacija razmijenjena u vezi s tim evidencijama smatra se povjerljivom.

4.  Države članice osiguravaju da su evidencije priznavanja dostupne osoblju i isključivoj uporabi svake osobe koja može dokazati legitimni interes. Ove se odredbe ne primjenjuju kada se informacija mora, sukladno članku 7. stavku 3., smatrati povjerljivom.

5.  Kada je priznavanje sorte odbijeno ili opozvano, rezultati ispitivanja moraju biti dostupni osobama na koje takva odluka utječe.

Članak 11.

1.  Države članice osiguravaju da se priznate sorte održavaju u skladu s priznatom praksom održavanja sorte.

2.  U svako doba mora biti moguće provjeriti održavanje iz evidencija koje vodi osoba ili osobe odgovorne za sortu. Ti zapisi također pokrivaju proizvodnju svih generacija koje prethode osnovnom sjemenu ili reprodukcijskom materijalu.

3.  Uzorci se mogu zatražiti od osobe odgovorne za sortu. Takvi se uzorci, ako je potrebno, mogu uzeti službeno.

4.  Kada se održavanje provodi u državi članici različitoj od one u kojoj je sorta priznata, dotične države članice pomažu jedna drugoj upravno u pogledu provjere.

Članak 12.

1.  Priznavanje je valjano do kraja desete kalendarske godine nakon godine priznavanja.

Priznavanje sorata od strane bivše Demokratske Republike Njemačke prije njemačkog ujedinjenja valjano je najkasnije do kraja desete kalendarske godine nakon njihovog upisa u katalog sorata koji je sačinila Savezna Republika Njemačka u skladu s člankom 3. stavkom 1.

2.  Priznavanje sorte može se obnoviti u određenim razmacima ako se još uvijek uzgaja na takvom stupnju da bi se to opravdalo ili će se zadržati u interesu očuvanja genetskih resursa biljke i osiguravajući da je još uvijek udovoljeno zahtjevima u pogledu prepoznatljivosti, ujednačenosti i postojanosti ili kriterijima određenim u članku 20. stavcima 2. i 3. Osim u slučaju genetskih resursa biljke u skladu sa značenjem iz članka 20., zahtjevi za obnovu podnose se najkasnije dvije godine prije isteka priznavanja.

3.  Rok valjanosti priznavanja privremeno se produžuje dok se ne donese odluka o zahtjevu za obnovu.

Članak 13.

1.  Države članice osiguravaju razjašnjenje svake sumnje koja se pojavi nakon priznavanja sorte, a koja se tiče njezine prepoznatljivosti ili njezinog imena u vrijeme priznavanja.

2.  U slučaju kada se, nakon priznavanja sorte, utvrdi da uvjeti koji se tiču prepoznatljivosti u smislu članka 5. nisu bili ispunjeni u vrijeme priznavanja, priznavanje se zamjenjuje drugom odlukom ili, gdje je to primjereno, opozivom u skladu s ovom Direktivom.

Donošenjem druge odluke, sorta, počevši od datuma prvotnog priznavanja, više se ne smatra sortom poznatom u Zajednici u smislu članka 5. stavka 1.

3.  U slučaju kada se, nakon priznavanja sorte, utvrdi da njeno ime u smislu članka 9. nije bilo prihvatljivo u vrijeme priznavanja sorte, ime se prilagođava u skladu s ovom Direktivom. Države članice mogu dozvoliti da se prvotno ime privremeno rabi kao dodatno ime. U skladu s postupkom iz članka 23. stavka 2. može se utvrditi detaljan postupak u skladu s kojim se prvotno ime može rabiti kao dodatno.

4.  U skladu s postupkom iz članka 23. stavka 2., mogu se utvrditi pravila za primjenu stavaka 1. i 2.

Članak 14.

1.  Države članice osiguravaju da se priznavanje sorte opozove ako:

2.  Države članice mogu opozvati priznavanje sorte:

Članak 15.

1.  Države članice osiguravaju da se sorta izbriše iz njihova kataloga ako je priznavanje sorte opozvano ili ako je rok valjanosti priznavanja istekao.

2.  Države članice mogu, na svom državnom području, dozvoliti rok za certifikaciju i stavljanje na tržište sjemena ili reprodukcijskog materijala najkasnije do 30. lipnja treće godine po isteku priznavanja.

U slučaju sorata koje su uvrštene u skladu s člankom 16. stavkom 1. u zajednički katalog sorata iz članka 17., rok koji istječe zadnji od svih rokova priznavanja koji su odobreni u raznim državama članicama u skladu s prvim podstavkom primjenjuje se na stavljanje na tržište u svim državama članicama, uz uvjet da sjeme ili reprodukcijski materijal dotične sorte nisu bili podvrgnuti nikakvom tržišnom ograničenju u pogledu te sorte.

Članak 16.

1.  Države članice osiguravaju da, s učinkom od objave iz članka 17., sjeme sorata priznatih u skladu s ovom Direktivom ili u skladu s načelima koja odgovaraju ovoj Direktivi ne podliježe nikakvim tržišnim ograničenjima u pogledu sorte.

2.  Država članica može, po zahtjevu o kojem se odlučuje sukladno postupku iz članka 23. stavka 2. ili članka 23. stavka 3., u slučaju genetski modificiranih sorata, biti ovlaštena zabraniti uporabu sorte na cijelom ili dijelu svog državnog područja ili utvrditi odgovarajuće uvjete za uzgoj sorte, u slučajevima iz podstavka (c), u skladu s uvjetima za uporabu proizvoda iz takvog uzgoja:

Članak 17.

Komisija na temelju podataka koje joj dostavljaju države članice i po njihovu prijemu objavljuje u seriji C Službenog lista Europskih zajednica pod naslovom „Zajednički katalog sorata poljoprivrednih biljnih vrsta” popis svih sorata čije sjeme i reprodukcijski materijal, sukladno članku 16., ne podliježe nikakvom tržišnom ograničenju u pogledu sorte, kao i podatke tražene u skladu s člankom 9. stavkom 1., koji se tiču osobe ili osoba odgovornih za održavanje sorte. Objavljeni izvještaj navodi države članice koje su ovlaštene u skladu s člankom 16. stavkom 2. ili člankom 18.

Objavljeni izvještaj sadrži popis sorata za koje se rok primjenjuje u skladu s drugim podstavkom članka 15. stavka 2. On naznačuje duljinu roka i, kada je to primjereno, države članice na koje se rok ne odnosi.

Objavljeni izvještaj jasno označava one sorte koje su genetski modificirane.

Članak 18.

Ako se utvrdi da uzgoj sorte uključene u zajednički katalog sorata može u bilo kojoj državi članici biti štetan u pogledu zdravlja bilja za uzgoj ostalih sorata ili vrsta, ili predstavlja rizik za okoliš ili zdravlje ljudi, ta država članica može po predaji zahtjeva biti ovlaštena u skladu s postupkom iz članka 23. stavka 2. ili članka 23. stavka 3. u slučaju genetski modificirane sorte zabraniti stavljanje na tržište sjemena ili reprodukcijskog materijala te sorte na cijelom svom državnom području ili na jednom njegovom dijelu. Kada postoji neminovna opasnost širenja štetnih organizama ili neminovna opasnost za zdravlje ljudi ili okoliš, takvu zabranu može postaviti predmetna država članica odmah po predaji zahtjeva pa do konačne odluke. Ta se odluka, u slučaju genetski modificirane sorte, donosi u roku od tri mjeseca u skladu s postupkom utvrđenim u članku 23. stavku 2. ili članku 23. stavku 3.

Članak 19.

Kada sortu ne prizna država članica koja ju je prvotno priznala, jedna ili više drugih država članica može nastaviti priznavati tu sortu pod uvjetom da su ispunjeni zahtjevi za priznavanje na njihovom državnom području i da održavanje ostaje osigurano.

Članak 20.

1.  U skladu s postupkom iz članka 23. stavka 2. mogu se utvrditi posebni uvjeti za uzimanje u obzir razvoja u odnosu na uvjete pod kojima kemijski tretirano sjeme može biti stavljeno na tržište.

2.  Ne dovodeći u pitanje Uredbu Vijeća (EZ) br. 1467/94 od 20. lipnja 1994. o očuvanju, opisivanju, sakupljanju i korištenju genetskih resursa u poljoprivredi ( 15 ), posebni se uvjeti utvrđuju u skladu s postupkom iz članka 23. stavka 2. za uzimanje u obzir razvoja glede očuvanja in situ i održive uporabe genetskih resursa biljke kroz rast i stavljanje na tržište sjemena domaćih vrsta i sorata koje su prirodno prilagođene lokalnim i regionalnim uvjetima te ugrožene genetskom erozijom.

3.  Posebni uvjeti iz gornjeg stavka 2. osobito uključuju sljedeće:

Članak 21.

Posebni uvjeti mogu se ustanoviti u skladu s postupkom iz članka 23. stavka 2. za uzimanje u obzir razvoja u području očuvanja genetskih resursa.

Članak 22.

1.  Vijeće odlučuje kvalificiranom većinom na prijedlog Komisije o tome:

2.  Stavak 1. također se primjenjuje u odnosu na svaku novu državu članicu od datuma njena pristupanja do datuma kada moraju stupiti na snagu zakoni i drugi propisi potrebni za usklađivanje s ovom Direktivom.

Članak 23.

1.  Komisiji pomaže Stalni odbor za sjeme i reprodukcijski materijal u poljoprivredi, hortikulturi i šumarstvu, osnovan člankom 1. Odluke Vijeća 66/399/EEZ ( 16 ).

2.  Kod upućivanja na ovaj stavak primjenjuju se članci 4. i 7. Odluke 1999/468/EZ.

Rok utvrđen u članku 4. stavku 3. Odluke 1999/468/EZ određuje se na mjesec dana.

3.  Kod upućivanja na ovaj stavak primjenjuju se članci 5.i 7. Odluke 1999/468/EZ.

Rok utvrđen u članku 5. stavku 6. Odluke 1999/468/EZ određuje se na tri mjeseca.

4.  Odbor usvaja svoj poslovnik.

Članak 24.

Osim ako je drukčije određeno u člancima 16. i 18., ova Direktiva ne smije dovoditi u pitanje nacionalne zakone donesene radi zaštite zdravlja i života ljudi, životinja ili bilja ili zaštite industrijske ili komercijalne imovine.

Članak 25.

Države članice dostavljaju Komisiji tekst glavnih odredbi domaćeg prava iz područja koje pokriva ova Direktiva.

Komisija o tome obavješćuje druge države članice.

Članak 26.

1.  Direktiva 70/457/EEZ izmijenjena Direktivama navedenim u Prilogu I. dijelu A ovime se stavlja izvan snage ne dovodeći u pitanje obveze država članica u pogledu rokova za prijenos navedenih Direktiva određenih u Prilogu I. dijelu B.

2.  Upućivanje na tu Direktivu tumači se kao upućivanje na ovu Direktivu i čita se u skladu s korelacijskom tablicom iz Priloga II.

Članak 27.

Ova Direktiva stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europskih zajednica.

Članak 28.

Ova je Direktiva upućena državama članicama.

PRILOG I.

DIO A

DIREKTIVA STAVLJENA IZVAN SNAGE I NJEZINE IZMJENE

(iz članka 26.)

DIO B

ROKOVI ZA TRANSPOZICIJU U NACIONALNO PRAVO

(kao što upućuje članak 26.)

PRILOG II.

( 1 ) Mišljenje doneseno 9. travnja 2002. (još nije objavljeno u Službenom listu).

( 2 ) SL 225, 12.10.1970., str. 1. Direktiva kako je zadnje izmijenjena Direktivom 98/96/EZ (SL L 25, 1.2.1999., str. 27.).

( 3 ) Vidjeti Prilog I., dio A.

( 4 ) SL L 193, 20.7.2002., str. 12.

( 5 ) SL 125, 11.7.1966., str. 2298./66. Direktiva kako je zadnje izmijenjena Direktivom 2001/64/EZ (SL L 234, 1.9.2001., str. 60.).

( 6 ) SL 125, 11.7.1966., str. 2309./66. Direktiva kako je zadnje izmijenjena Direktivom 2001/64/EZ.

( 7 ) SL L 193, 20.7.2002., str. 60.

( 8 ) SL L 193, 20.7.2002., str. 74.

( 9 ) SL L 117, 8.5.1970., str. 15. Direktiva stavljena izvan snage Direktivom 2001/18/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 106, 17.4.2001., str. 1.).

( 10 ) SL L 43, 14.2.1997., str. 1.

( 11 ) SL L 184, 17.7.1999., str. 23.

( 12 ) SL L 268, 18.10.2003., str. 1.

( 13 ) SL L 31, 1.2.2002., str. 1.

( 14 ) SL L 227, 1.9.1994., str. 1. Uredba kako je izmijenjena Uredbom (EZ) br. 2506/95 (SL L 258, 28.10.1995., str. 3.).

( 15 ) SL L 159, 28.6.1994., str. 1.

( 16 ) SL 125, 11.7.1966., str. 2289./66.