(1)

Ugovorom između Francuske i Ujedinjene Kraljevine Velike Britanije i Sjeverne Irske o izgradnji i upravljanju od strane privatnih koncesionara izravnom vezom ispod Engleskog kanala, potpisanim u Canterburyju 12. veljače 1986. („Ugovor iz Canterburyja”), osnovana je Međuvladina komisija nadležna za sva pitanja u vezi s izgradnjom i upravljanjem izravnom vezom ispod Engleskog kanala („Međuvladina komisija”).

(2)

Do kraja prijelaznog razdoblja predviđenog Sporazumom o povlačenju Ujedinjene Kraljevine Velike Britanije i Sjeverne Irske iz Europske unije i Europske zajednice za atomsku energiju (3) („prijelazno razdoblje”) Međuvladina komisija je tijelo kojemu je više država članica povjerilo zadaće u vezi sa sigurnošću željeznica u pogledu izravne veze ispod Engleskog kanala. S obzirom na to, Međuvladina komisija stoga je tijelo nadležno za sigurnost u smislu Direktive (EU) 2016/798 Europskog parlamenta i Vijeća (4). U tom svojstvu ona primjenjuje odredbe prava Unije koje se odnose na sigurnost željeznica i, na temelju Direktive (EU) 2016/797 Europskog parlamenta i Vijeća (5), na interoperabilnost željezničkog sustava.

(3)

Po isteku prijelaznog razdoblja Međuvladina komisija postat će tijelo koje međunarodnim sporazumom osnivaju država članica, odnosno Francuska, i treća zemlja, odnosno Ujedinjena Kraljevina Velike Britanije i Sjeverne Irske („Ujedinjena Kraljevina”). Nadalje, osim ako je drukčije predviđeno međunarodnim sporazumom kojim se obvezuje Ujedinjena Kraljevina, pravo Unije više se neće primjenjivati na dio izravne veze ispod Engleskog kanala koji je u nadležnosti Ujedinjene Kraljevine.

(4)

Međunarodni sporazum s trećom zemljom u pogledu primjene pravila o sigurnosti željeznica i interoperabilnosti željezničkog sustava u prekograničnim situacijama mogao bi utjecati na područje koje je u velikoj mjeri obuhvaćeno pravom Unije, a posebice Uredbom (EU) 2016/796 Europskog parlamenta i Vijeća (6) te direktivama (EU) 2016/797 i (EU) 2016/798. Stoga je svaki takav sporazum u isključivoj vanjskoj nadležnosti Unije. Države članice mogu u pregovorima dogovarati ili sklopiti takav sporazum samo ako ih za to ovlasti Unija u skladu s člankom 2. stavkom 1. Ugovora o funkcioniranju Europske Unije (UFEU). S obzirom na međudjelovanje s postojećim zakonodavstvom Unije, potrebno je i da takvo ovlaštenje odobri zakonodavac Unije u skladu sa zakonodavnim postupkom iz članka 91. UFEU-a.

(5)

Pismom od 16. srpnja 2020. Francuska je od Unije zatražila ovlaštenje da u pregovorima dogovori i sklopi međunarodni sporazum s Ujedinjenom Kraljevinom o dopuni Ugovora iz Canterburyja.

(6)

Kako bi se osiguralo sigurno i učinkovito upravljanje izravnom vezom ispod Engleskog kanala, primjereno je zadržati Međuvladinu komisiju kao jedinstveno tijelo nadležno za sigurnost koje je odgovorno za cijelu infrastrukturu. S obzirom na poseban položaj izravne veze ispod Engleskog kanala kao željezničke veze putem jedne složene inženjerske građevne konstrukcije koja se djelomično nalazi na državnom području Francuske, a djelomično na državnom području treće zemlje, primjereno je ovlastiti Francusku da u pregovorima dogovori, potpiše i sklopi međunarodni sporazum s Ujedinjenom Kraljevinom u pogledu primjene pravila Unije o sigurnosti željeznica na izravnu vezu ispod Engleskog kanala kako bi se održao jedinstveni sustav sigurnosti, pod određenim uvjetima.

(7)

Međuvladina komisija sposobna je ispuniti ulogu nacionalnog tijela nadležnog za sigurnost koje je odgovorno za dio izravne veze ispod Engleskog kanala u nadležnosti Francuske podložno izmjeni Direktive (EU) 2016/798 te ako su ispunjeni određeni uvjeti.

(8)

Međuvladina komisija trebala bi primjenjivati ista pravila na cijelu izravnu vezu ispod Engleskog kanala. Ta bi pravila trebala biti relevantne odredbe prava Unije, a osobito Uredbe (EU) 2016/796 i direktivâ (EU) 2016/797 i (EU) 2016/798, kako su izmijenjene ili zamijenjene, kao i akata donesenih na temelju tih pravnih akata.

(9)

U skladu s Ugovorom iz Canterburyja sporove između Francuske i Ujedinjene Kraljevine koji se odnose na tumačenje ili primjenu tog ugovora rješava arbitražni sud. Ako se u takvim sporovima pojave pitanja tumačenja prava Unije, kako bi se osigurala pravilna primjena prava Unije, arbitražni sud trebao bi od Suda Europske unije („Sud”) zatražiti da odluči o takvim prethodnim pitanjima te bi trebao biti obvezan njegovom odlukom.

(10)

Potrebno je utvrditi posebna pravila o provedbi prava Unije u dijelu izravne veze ispod Engleskog kanala u nadležnosti Francuske kako bi se osigurala pravilna provedba prava Unije u svakom trenutku te kako bi Komisija mogla nadzirati njegovu primjenu pod nadzorom Suda, uključujući u hitnim okolnostima ili ako Međuvladina komisija ne postupi u skladu s odlukom arbitražnog suda. U tu bi svrhu Francuska trebala zadržati pravo jednostranog djelovanja, prema potrebi, kako bi se osigurala potpuna, pravilna i brza primjena prava Unije u dijelu izravne veze ispod Engleskog kanala u njezinoj nadležnosti.

(11)

Kako bi se osigurala učinkovita pravna zaštita u područjima obuhvaćenima pravom Unije, sudovi na koje se primjenjuje članak 19. stavak 1. Ugovora o Europskoj uniji (UEU) trebali bi biti isključivo nadležni za zahtjeve koje podnose koncesionari i korisnici izravne veze ispod Engleskog kanala protiv odluka Međuvladine komisije.

(12)

Elemente opisane u uvodnim izjavama od 8 do 11 trebalo bi odraziti u međunarodnim sporazumima između Francuske i Ujedinjene Kraljevine u pogledu izravne veze ispod Engleskog kanala. Ti međunarodni sporazumi trebali bi u svim aspektima biti usklađeni s pravom Unije,

(a)

kako bi se zadržao jedinstveni sustav sigurnosti za cijelu izravnu vezu ispod Engleskog kanala, Međuvladina komisija osigurava, u pogledu izravne veze ispod Engleskog kanala, primjenu odredaba prava Unije, kako ga tumači Sud Europske unije („Sud”), koje se odnose na zadaće nacionalnih tijela nadležnih za sigurnost u smislu članka 3. točke 7. Direktive (EU) 2016/798, a osobito Uredbe (EU) 2016/796 i direktivâ (EU) 2016/797 i (EU) 2016/798, kako su izmijenjene ili zamijenjene, kao i akata donesenih na temelju tih pravnih akata;

(b)

ako se u sporu upućenom na arbitražu u skladu s člankom 19. Ugovora iz Canterburyja pojavi pitanje koje se odnosi na tumačenje prava Unije, arbitražni sud nije ovlašten odlučivati ni o kojem takvom pitanju. U takvom slučaju arbitražni sud mora od Suda da odluči o tom prethodnom pitanju. Odluka Suda o prethodnom pitanju obvezujuća je za arbitražni sud;

(c)

prema potrebi, a osobito u hitnim okolnostima ili ako Međuvladina komisija ne postupi u skladu s odlukom arbitražnog suda, Francuska zadržava pravo na jednostrano djelovanje kako bi se osigurala potpuna, pravilna i brza primjena prava Unije u dijelu izravne veze ispod Engleskog kanala u njezinoj nadležnosti;

(d)

sudovi na koje se primjenjuje članak 19. stavak 1. UEU-a isključivo su nadležni za odlučivanje o pravnim lijekovima koje podnesu koncesionari i korisnici izravne veze ispod Engleskog kanala protiv odluka Međuvladine komisije u njezinu svojstvu tijela nadležnog za sigurnost u smislu članka 3. točke 7. Direktive (EU) 2016/798;

(e)

mora u svim aspektima biti usklađen s pravom Unije.