mkiPredmet T-359/19

Daimler AG

protiv

Europske komisije

Presuda Općeg suda (drugo prošireno vijeće) od 15. rujna 2021.

„Okoliš – Uredba (EZ) br. 443/2009 – Provedbena uredba (EU) br. 725/2011 – Provedbena odluka (EU) 2015/158 – Provedbena odluka (EU) 2019/583 – Emisije ugljikova dioksida – Metoda ispitivanja – Osobni automobili”

1. Okoliš – Onečišćenje zraka – Uredba br. 443/2009 – Standardne vrijednosti emisija za nove osobne automobile – Smanjenje emisija ugljikova dioksida zahvaljujući inovativnim tehnologijama – Postupak za odobravanje i certifikaciju navedenih tehnologija – Komisijina ad hoc provjera – Primjena metode ispitivanja koja se razlikuje od one korištene u postupku za odobravanje – Nedopuštenost – Povreda načela jednakog postupanja i pravne sigurnosti

   (Uredba br. 443/2009 Europskog parlamenta i Vijeća; Uredba Komisije br. 725/2011, uvodna izjava 13. i čl. 10. st. 2. i čl. 12.; Odluka Komisije 2015/158)

   (t. 70.-77.)

2. Okoliš – Onečišćenje zraka – Uredba br. 443/2009 – Standardne vrijednosti emisija za nove osobne automobile – Smanjenje emisija ugljikova dioksida zahvaljujući inovativnim tehnologijama – Postupak za odobravanje i certifikaciju navedenih tehnologija – Komisijina ad hoc provjera – Razlika između smanjenja koja su utvrdila nadležna nacionalna tijela i smanjenja koja je provjerila Komisija – Komisijino pravo da ne uzme u obzir smanjenja utvrđena za prethodnu kalendarsku godinu provjere – Nedopuštenost

   (Uredba Europskog parlamenta i Vijeća br. 443/2009, čl. 8. st. 4. i 5.; Uredba Komisije br. 725/2011, čl. 12. st. 2. i 3. )

   (t. 87.-93.)

Kratak prikaz

U okviru primjene Uredbe br. 443/2009 ( 1 ), kojom se nastoje smanjiti emisije ugljikova dioksida (CO2) lakih vozila, svaki proizvođač osobnih automobila mora osigurati da njegove emisije CO2 ne prelaze cilj specifičnih prosječnih emisija koji mu je određen ( 2 ). Uredba, kojom se žele potaknuti ulaganja u nove tehnologije, predviđa, među ostalim, da se smanjenja emisija dobivena uporabom inovativnih tehnologija odbijaju od specifičnih emisija CO2 vozila u kojima se koriste te tehnologije ( 3 ). U tu je svrhu Europska komisija donijela provedbenu uredbu ( 4 ) kojom se uspostavlja postupak za odobravanje i certifikaciju tih inovativnih tehnologija.

Komisija je 2015. Provedbenom odlukom 2015/158 ( 5 ) odobrila dva modela visokoučinkovitih alternatora kao eko-inovacije za smanjivanje emisija CO2 iz osobnih automobila. Kako bi ih se odobrilo, neki od predmetnih alternatora bili su predmetom različitih metoda pripreme, označenih generičkim pojmom pretkondicioniranje.

Daimler AG, njemački proizvođač automobila koji oprema određena osobna vozila s visokoučinkovitim alternatorima, zatražio je i dobio od nadležnih njemačkih tijela certifikaciju smanjenja emisija CO2 dobivenih korištenjem navedenih alternatora.

Međutim, tijekom 2017. Komisija je, po završetku ad hocpreispitivanja tih potvrda, utvrdila da su smanjenja utvrđena primjenom metode ispitivanja s pretkondicioniranjem bila mnogo veća od onih koja su se mogla dokazati primjenom metode propisane Provedbenom odlukom (EU) 2015/158 ( 6 ), koja, prema njezinu mišljenju, ne podrazumijeva pretkondicioniranje. Posljedično, Komisija je u svojoj Provedbenoj odluci 2019/583 ( 7 ) (u daljnjem tekstu: pobijana odluka) smatrala da smanjenja odobrena eko-inovacijama društva Daimler AG ne treba uzeti u obzir za izračun njegovih prosječnih specifičnih emisija CO2 za 2017. ( 8 ).

Stoga je Daimler AG podnio tužbu za poništenje pobijane odluke u dijelu u kojem se njome, u odnosu na njega, isključuju prosječne specifične emisije CO2 i smanjenja emisija CO2 koja se pripisuju eko-inovacijama. U svojoj presudi drugo prošireno vijeće Općeg suda prihvaća tužbu smatrajući da je Komisija prilikom ad hoc ispitivanja potvrda o smanjenju emisija CO2 povrijedila provedbenu uredbu.

Ocjena Općeg suda

Kao prvo, Opći sud utvrđuje da je Komisija počinila pogrešku koja se tiče prava time što je pri ad hoc provjeri potvrda o smanjenju emisija CO2 isključila primjenu metode ispitivanja s pretkondicioniranjem, poput one upotrijebljene u okviru postupka odobrenja predmetnih alternatora. Takav pristup nije u skladu s člankom 12. Provedbene uredbe kojim se, među ostalim, propisuju načini te provjere.

Naime, primjenjujući drukčiju metodu ispitivanja od one upotrijebljene u okviru postupka odobrenja predmetnih alternatora, Komisija je zapravo onemogućila usporedbu utvrđenih smanjenja u odnosu na smanjenja koja proizlaze iz Provedbene odluke 2015/158.

Što se tiče Komisijina argumenta prema kojem je njezin pristup opravdan s obzirom na načela jednakog postupanja i pravne sigurnosti, Opći sud podsjeća na to, s jedne strane, da načelo jednakog postupanja zahtijeva da se u usporedivim situacijama ne postupa na različit način i da se u različitim situacijama ne postupa na jednak način. Opći sud u tom pogledu ističe da bi metoda ispitivanja koju je upotrijebila Komisija, koja ne uzima u obzir posebna tehnička svojstva svakog alternatora i način na koji je pretkondicioniran, mogla biti povoljna u pogledu određenih proizvođača automobila i nepovoljna u odnosu na druge.

Opći sud smatra, s druge strane, da potonja metoda nije jasno i precizno predviđena nijednim zakonodavnim tekstom i da nije uobičajena praksa u industriji. Stoga se ne može smatrati prikladnim sredstvom za osiguranje poštovanja načela pravne sigurnosti.

Što se tiče Komisijinih prigovora u vezi s korištenjem pretkondicioniranja, što je uobičajena praksa u industriji, Opći sud zaključuje da je Komisija ovlaštena iznijeti prigovore ili zatražiti dodatna pojašnjenja u pogledu metode ispitivanja u fazi postupka odobravanja alternatora, a ne u fazi ad hoc provjere.

Kao drugo, što se tiče tumačenja članka 12. stavka 2. Provedbene uredbe, kojim se predviđa Komisijino pravo da ne uzme u obzir, pod određenim uvjetima, „potvrđena smanjenja CO2 prilikom izračuna prosječnih specifičnih emisija tog proizvođača za sljedeću kalendarsku godinu”, Opći sud pojašnjava da se to pravo odnosi samo na kalendarsku godinu nakon godine u kojoj je provedena ad hoc provjera. U tom pogledu Opći sud ističe da se izraz „sljedeća kalendarska godina” ne može tumačiti na način da se zapravo odnosi na kalendarsku godinu koja prethodi godini u kojoj je provedena ad hoc provjera, kao što predlaže Komisija. Naime, takvo tumačenje protivno je jasnom i nedvosmislenom tekstu te odredbe i otvara pitanja u pogledu načela pravne sigurnosti s obzirom na to da je pobijana odluka retroaktivno imala teške posljedice za Daimler AG, iako je do toga trebalo doći samo za „sljedeću kalendarsku godinu”.

Naposljetku, Opći sud smatra da je odredba predmetne provedbene uredbe jasna i nedvosmislena, tako da, suprotno Komisijinoj argumentaciji, tumačenje u skladu s osnovnom uredbom, odnosno Uredbom br. 443/2009, nije potrebno.

( 1 ) Uredba (EZ) br. 443/2009 od 23. travnja 2009. o utvrđivanju standardnih vrijednosti emisija za nove osobne automobile u okviru integriranog pristupa Zajednice smanjenju emisija CO2 iz lakih vozila (SL 2009., L 140, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 10., str. 212.)

( 2 ) Članak 4. Uredbe br. 443/2009

( 3 ) Članak 12. Uredbe br. 443/2009

( 4 ) Provedbena uredba Komisije (EU) br. 725/2011 od 25. srpnja 2011. o uspostavljanju postupka za odobravanje i certifikaciju inovativnih tehnologija za smanjenje emisija CO2 iz osobnih automobila sukladno Uredbi (EZ) br. 443/2009 Europskog parlamenta i Vijeća (SL 2011., L 194, str. 19.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 30., str. 42.)

( 5 ) Provedbena odluka Komisije (EU) 2015/158 od 30. siječnja 2015. o odobrenju dvaju visokoučinkovitih alternatora proizvođača Robert Bosch GmbH kao inovativne tehnologije za smanjivanje emisija CO2 iz osobnih automobila u skladu s Uredbom (EZ) br. 443/2009 Europskog parlamenta i Vijeća (SL 2015., L 26, str. 31.)

( 6 ) Članak 2. stavak 3. Provedbene odluke 2015/158

( 7 ) Provedbena odluka Komisije (EU) 2019/583 оd 3. travnja 2019. o potvrđivanju ili izmjeni privremenog izračuna prosječnih specifičnih emisija CO2 i ciljnih vrijednosti specifičnih emisija za proizvođače osobnih automobila za kalendarsku godinu 2017. te za određene proizvođače koji pripadaju udruženju Volkswagen za kalendarske godine 2014., 2015. i 2016. u skladu s Uredbom (EZ) br. 443/2009 Europskog parlamenta i Vijeća (SL 2019., L 100, str. 66.)

( 8 ) Komisijino pravo da provede to ispitivanje, kao i njegovi načini, predviđeni su člankom 12. Provedbene uredbe br. 725/2011.