Choose the experimental features you want to try

This document is an excerpt from the EUR-Lex website

Document 62015TJ0492

    Presuda Općeg suda (četvrto prošireno vijeće) od 12. travnja 2019.
    Deutsche Lufthansa AG protiv Europske komisije.
    Tužba za poništenje – Državne potpore – Mjere koje je Njemačka provela u korist zračne luke Frankfurt Hahn i zračnih prijevoznika korisnika te zračne luke – Odluka kojom se mjere u korist zračne luke Frankfurt Hahn kvalificiraju kao državne potpore spojive s unutarnjim tržištem i kojom se utvrđuje nepostojanje državne potpore u korist zračnih prijevoznika korisnika te zračne luke – Nepostojanje osobnog utjecaja – Nepostojanje izravnog utjecaja – Nedopuštenost.
    Predmet T-492/15.

    ECLI identifier: ECLI:EU:T:2019:252

    Predmet T-492/15

    Deutsche Lufthansa AG

    protiv

    Europske komisije

     Presuda Općeg suda (četvrto prošireno vijeće) od 12. travnja 2019.

    „Tužba za poništenje – Državne potpore – Mjere koje je Njemačka provela u korist zračne luke Frankfurt Hahn i zračnih prijevoznika korisnika te zračne luke – Odluka kojom se mjere u korist zračne luke Frankfurt Hahn kvalificiraju kao državne potpore spojive s unutarnjim tržištem i kojom se utvrđuje nepostojanje državne potpore u korist zračnih prijevoznika korisnika te zračne luke – Nepostojanje osobnog utjecaja – Nepostojanje izravnog utjecaja – Nedopuštenost”

    1.      Sudski postupak – Tužba kojom se pokreće postupak – Odgovor na tužbu – Formalni zahtjevi – Određivanje predmeta spora – Sažeti prikaz iznesenih razloga

    (Poslovnik Općeg suda, čl. 81. st. 1. t. (c))

    (t. 92.-94.)

    2.      Sudski postupak – Intervencija – Pretpostavke dopuštenosti – Interes za rješenje spora – Pojam – Zahtjev izravnog i postojećeg interesa – Spor o zakonitosti Komisijine odluke u području državnih potpora – Izravan i postojeći interes poddržavnog tijela koji je pridonio mjerama iz navedene odluke

    (Statut Suda Europske unije, čl. 40. st. 2. i čl. 53. st. 1.)

    (t. 97.-103.)

    3.      Sudski postupak – Tužba kojom se pokreće postupak – Formalni zahtjevi – Određivanje predmeta spora – Sažeti prikaz iznesenih razloga – Nedvosmisleno formulirani tužiteljevi zahtjevi

    (Poslovnik Općeg suda, čl. 76. t. (d))

    (t. 107.-112.)

    4.      Sudski postupak – Podnošenje dokaza – Rok – Nepravodobno podnošenje dokaznih prijedloga – Uvjeti

    (Poslovnik Općeg suda, čl. 85. st. 3.)

    (t. 128.-132.)

    5.      Tužba za poništenje – Fizičke ili pravne osobe – Akti koji se na njih izravno i osobno odnose – Kumulativni uvjeti – Nedopuštenost tužbe zbog neispunjenja samo jednog od tih uvjeta

    (čl. 263. st. 4. UFEU-a)

    (t. 138., 195.)

    6.      Tužba za poništenje – Fizičke ili pravne osobe – Akti koji se na njih izravno i osobno odnose – Osobni utjecaj – Kriteriji – Komisijina odluka kojom se određene mjere potpora kvalificiraju kao spojive s unutarnjim tržištem te utvrđuje nepostojanje potpora za druge mjere – Tužba poduzetnika konkurentnog poduzetniku korisniku potpore koji je sudjelovao u upravnom postupku – Konkurentski poduzetnik koji ne dokazuje bitan utjecaj na njegov položaj na predmetnom tržištu – Nedopuštenost

    (čl. 263. st. 4. UFEU-a)

    (t. 139.-182.)

    7.      Tužba za poništenje – Fizičke ili pravne osobe – Pojam regulatornog akta u smislu članka 263. četvrtog stavka UFEU-a – Svi akti opće primjene osim zakonodavnih akata – Komisijina odluka o pojedinačnoj potpori – Isključenost

    (čl. 263. st. 4. UFEU-a)

    (t. 185.-187.)

    8.      Tužba za poništenje – Fizičke ili pravne osobe – Akti koji se na njih izravno i osobno odnose – Izravan utjecaj – Kriteriji – Komisijina odluka kojom se utvrđuje nepostojanje državne potpore – Tužba poduzetnika konkurentnog poduzetniku korisniku potpore – Konkurentski poduzetnik koji ne dokazuje izravan utjecaj na svoje pravo da ne trpi posljedice narušavanja tržišnog natjecanja – Nedopuštenost

    (čl. 263. st. 4. UFEU-a)

    (t. 197.-208.)

    9.      Tužba za poništenje – Fizičke ili pravne osobe – Regulatorni akti – Akti koji ne podrazumijevaju provedbene mjere i izravno se odnose na tužitelja – Nepostojanje izravnog utjecaja – Nedopuštenost

    (čl. 263. st. 4. UFEU-a)

    (t. 211.-212.)

    Kratak prikaz

    U presudi Deutsche Lufthansa/Komisija (T-492/15) donesenoj 12. travnja 2019. Opći sud odbacio je kao nedopuštenu tužbu za poništenje koju je zračni prijevoznik Deutsche Lufthansa podnio protiv odluke Komisije kojom se određene mjere, koje su njemačka tijela donijela u korist Zračne luke Frankfurt-Hahn, kvalificiraju kao državne potpore spojive s unutarnjim tržištem i kojom se utvrđuje nepostojanje državne potpore u korist zračnih prijevoznika korisnika te zračne luke(1).

    Zračna luka Frankfurt Hahn nalazi se u Njemačkoj, na području Landa Rheinland-Pfalz, otprilike 120 km zapadno od grada Frankfurta na Majni i 115 km od Zračne luke Frankfurt na Majni. Land Rheinland-Pfalz odobrio je 2001. i 2006. cjenike pristojbi Zračne luke Frankfurt Hahn, koja je 1999., 2002. i 2005. sklopila pojedinačne sporazume s niskotarifnim zračnim prijevoznikom Ryanair u pogledu pristojbi zračne luke koje je potonji prijevoznik trebao platiti. Ugovor o prijenosu dobiti i gubitka koji su sklopili Fraport, društvo koje upravlja Zračnom lukom Frankfurt na Majni i Zračna luka Frankfurt Hahn stupio je na snagu 2001. Taj je ugovor produljen 2004. Fraport, Land Rheinland-Pfalz i Land Hessen usto su 2001., 2002. te između 2004. i 2009. sudjelovali u povećanjima kapitala Zračne luke Frankfurt Hahn. Od 1997. do 2004. Land Rheinland-Pfalz također je uplatio upravitelju Zračne luke Frankfurt Hahn izravna bespovratna sredstava, među ostalim za financiranje sigurnosnih kontrola.

    Komisija je u pobijanoj odluci smatrala, s jedne strane, da određene mjere opisane u korist Zračne luke Frankfurt Hahn nisu bile potpore u smislu članka 107. stavka 1. UFEU-a, a da su druge potpore spojive s unutarnjim tržištem. Što se tiče mjera u korist društva Ryanair i cjenika pristojbi zračne luke za Zračnu luku Frankfurt Hahn, Komisija je smatrala da te mjere nisu državne potpore. Svojom tužbom za poništenje društvo Deutsche Lufthansa, zračni prijevoznik sa sjedištem u Njemačkoj čija je prva bazna zračna luka u Frankfurtu na Majni, osporavalo je te Komisijine zaključke. Pred Općim sudom Komisija je istaknula više apsolutnih zapreka vođenju postupka, od kojih se jedna temelji na nepostojanju aktivne procesne legitimacije društva Deutsche Lufthansa.

    Što se tiče aktivne procesne legitimacije društva Deutsche Lufthansa protiv pobijane odluke u dijelu u kojem se odnosi na mjere u korist Zračne luke Frankfurt Hahn i društva Ryanair, Opći sud najprije je podsjetio da na temelju članka 263. četvrtog stavka UFEU-a, svaka fizička ili pravna osoba može pod uvjetima utvrđenima u stavku prvom i drugom pokrenuti postupke protiv akta koji je upućen toj osobi (prva pretpostavka) ili koji se izravno i osobno odnosi na nju (druga pretpostavka) te protiv regulatornog akta koji se izravno odnosi na nju, a ne podrazumijeva provedbene mjere (treća pretpostavka). Budući da je Savezna Republika Njemačka jedini adresat pobijane odluke, Opći sud posljedično je ispitao je li tužba društva Deutsche Lufthansa dopuštena na temelju druge i treće pretpostavke predviđene člankom 263. četvrtim stavkom UFEU-a.

    Što se tiče druge pretpostavke predviđene člankom 263. četvrtim stavkom UFEU-a, Opći sud najprije je podsjetio da su uvjeti izravnog utjecaja i osobnog utjecaja koji se njime predviđaju kumulativni, tako da je dovoljan izostanak jednog od tih uvjeta da bi se zaključilo da se tužba na temelju toga ne može proglasiti dopuštenom. Budući da je smatrao prikladnim započeti s ispitivanjem pretpostavke osobnog utjecaja, Opći sud napomenuo je da se iz samog njegovog sudjelovanja u upravnom postupku ne može zaključiti da se pobijana odluka osobno odnosi na društvo Deutsche Lufthansa, tako da ono u svakom slučaju treba dokazati da su mjere koje su predmet navedene odluke mogle bitno utjecati na njegov položaj na tržištu. Stoga Deutsche Lufthansa mora podnijeti elemente uz pomoć kojih se može utvrditi osobitost njegove konkurentske situacije i uputiti na razloge zbog kojih bi dotična potpora mogla povrijediti njegove legitimne interese, bitno utječući na njegov položaj na dotičnom tržištu. Međutim, prema mišljenju Općeg suda, Deutsche Lufthansa nije podnio taj dokaz.

    U tom pogledu, Opći sud naglasio je da Deutsche Lufthansa nije odredio tržište ili tržišta za koje smatra da je na njima nanesena šteta njegovu konkurentnom položaju niti je, a fortiori, pružio dokaze u pogledu veličine, strukture tog ili tih tržišta i položaja koji su on, Ryanair i njihovi eventualni konkurenti imali na tom tržištu ili tržištima tijekom relevantnog razdoblja. Deutsche Lufthansa također nije iznio dokaze koji potkrepljuju njegove tvrdnje prema kojima su osporavane mjere omogućile društvu Ryanair da premjesti svoje djelatnosti u velike zračne luke, kao što je Frankfurt na Majni, u kojoj je Ryanair uveo zračnu liniju koja se preklapa s jednom od linija društva Deutsche Lufthansa. Opći sud također je naglasio da je, s obzirom na to da se u argumentaciji društva Deutsche Lufthansa upućuje na učinak osporavanih mjera na tržište zračnog prijevoza putnika općenito, iznio samo one elemente koji potkrepljuju činjenicu da je to tržište vrlo konkurentno čime se usto sprečava da se pretpostavi da bi Deutsche Lufthansa bio u povoljnijem položaju da nisu donesene osporavane mjere. Osim toga, argumenti koje je Deutsche Lufthansa iznio radi utvrđivanja toga da se znatno utjecalo na njegov konkurentski položaj na hipotetskom tržištu zračnog prijevoza putnika zbog mjera u korist društva Ryanair i Zračne luke Frankfurt Hahn ne mogu se prihvatiti jer se ti argumenti u biti ograničavaju na navođenje općeg konkurentskog pritiska koji Ryanair i drugi niskotarifni zračni prijevoznici izvršavaju nad tradicionalnim zračnim prijevoznicima.

    Što se tiče treće pretpostavke predviđene člankom 263. četvrtim stavkom UFEU-a, Opći sud podsjetio je da je tužba za poništenje dopuštena na temelju tog članka samo ako je podnesena protiv regulatornog akta koji se izravno odnosi na tužitelja i koji ne podrazumijeva provedbene mjere. Međutim, s obzirom na to da mjere u korist društva Ryanair i Zračne luke Frankfurt Hahn nisu bile dodijeljene na temelju programa potpore, one su individualne prirode. Budući da se da se odnosi na te mjere, pobijana odluka također je individualne prirode te se slijedom toga ne može smatrati regulatornim aktom u smislu članka 263. četvrtog stavka UFEU-a.

    Što se tiče aktivne procesne legitimacije društva Deutsche Lufthansa protiv pobijane odluke u dijelu u kojem se odnosi na cjenike pristojbi zračne luke, Opći sud smatrao je da Deutsche Lufthansa nije dokazao da je ispunjen uvjet izravnog utjecaja, koji je jednak u drugoj i trećoj pretpostavci iz članka 263. četvrtog stavka UFEU-a. U tom je pogledu Opći sud, s jedne strane, istaknuo da Deutsche Lufthansa nije dokazao primjenjivost navedenih cjenika na Ryanair. S druge strane, Opći sud utvrdio je da se Deutsche Lufthansa, kao zračni prijevoznik koji se ne koristi Zračnom lukom Frankfurt Hahn, ne može pozvati na navodnu diskriminaciju u odnosu na druge zračne prijevoznike koji posluju u toj zračnoj luci osim Ryanaira, tim više jer nije tvrdio da konkurira tim drugim prijevoznicima.


    1      Odluka Komisije (EU) 2016/789 od 1. listopada 2014. o državnoj potpori SA.21121 (C 29/2008) (ex NN 54/07) koju je provela Njemačka u vezi s financiranjem Zračne luke Frankfurt Hahn i financijskim odnosima između te zračne luke i društva Ryanair (SL 2016., L 134, str. 46.)

    Top