Predmet T‑424/13

Jinan Meide Casting Co. Ltd

protiv

Vijeće Europske unije

„Damping — Uvoz lijevanog pribora za cijevi s navojem, od temperiranog lijevanog željeza, podrijetlom iz Kine — Konačna antidampinška pristojba — Povjerljivo postupanje s izračunima uobičajene vrijednosti — Pravodobno pruženi podaci — Rok za donošenje odluke o primjeni tretmana tržišnog gospodarstva — Prava obrane — Jednako postupanje — Načelo zabrane retroaktivnosti — Članak 2. stavci 7. do 11., članak 3. stavci 1. do 3., članak 6. stavak 7., članak 19. stavci 1. i 5. i članak 20. stavci 2. i 4. Uredbe (EZ) br. 1225/2009“

Sažetak – Presuda Općeg suda (osmo vijeće) od 30. lipnja 2016.

1. Akti institucija – Vremenska primjena – Postupovna pravila – Materijalna pravila – Razlikovanje – Vremenska primjena Uredbe br. 1168/2012 o izmjeni Osnovne uredbe br. 1225/2009 – Izmjena roka za odlučivanje o tretmanu tržišnog gospodarstva – Primjena na odluku donesenu prije stupanja na snagu Uredbe br. 1168/2012 – Nedopuštenost

   (Uredba br. 1168/2012 Europskog parlamenta i Vijeća, čl. 1. st. 1. t. (a) i čl. 2.; Uredba Vijeća br. 1225/2009, čl. 2. st. 7. drugi dio točke (c))

2. Zajednička trgovinska politika – Zaštita od dampinga – Uvozi iz zemlje bez tržišnog gospodarstva, kako su utvrđeni u članku 2. stavku 7. točki (b) Uredbe br. 1225/2009 – Postupak ocjene uvjeta pod kojima se proizvođaču može priznati status poduzetnika koji posluje u uvjetima tržišnog gospodarstva – Rok – Obvezujuća priroda

   (Uredba Vijeća br. 1225/2009, čl. 2. st. 7. drugi dio točke (c))

3. Pravo Europske unije – Načela – Viša sila – Pojam

4. Zajednička trgovinska politika – Zaštita od dampinga – Antidampinški postupak – Prava obrane – Postupovna nepravilnost – Mogućnost da se ishodi poništenje uredbe o uvođenju konačnih antidampinških pristojbi dokazivanjem obične vjerojatnosti da bi odluka bila drukčija kad ta nepravilnost ne bi postojala

   (Uredba Vijeća br. 1225/2009)

5. Zajednička trgovinska politika – Zaštita od dampinga – Ispitni postupak – Poštovanje prava obrane – Obveze institucija da obavještavaju dotične poduzetnike i da poštuju povjerljivost informacija, održavajući ravnotežu među tim obvezama – Poštovanje načela dobre uprave – Obveza institucija da poštuju povjerljivost informacija

   (Povelja Europske unije o temeljnim pravima, čl. 41. st. 1. i 2.; Uredba Vijeća br. 1225/2009, čl. 6. st. 7., čl. 19. i čl. 20.)

6. Zajednička trgovinska politika – Zaštita od dampinga – Ispitni postupak – Poštovanje prava obrane – Obveza institucija da obavještavaju dotične poduzetnike – Doseg – Podaci koje je Komisiji dostavio proizvođač iz analogne zemlje, a koji se ne mogu upotrijebiti u ispitnom postupku – Isključenje

   (Uredba Vijeća br. 1225/2009, čl. 6. st. 7.)

7. Zajednička trgovinska politika – Zaštita od dampinga – Ispitni postupak – Poštovanje prava obrane – Obveza institucija da obavještavaju dotične poduzetnike – Doseg – Komisijina obveza davanja pisanog odgovora na zahtjev za pojašnjenje u pogledu podataka iz dokumenta o konačnoj objavi i obveza poštovanja jednomjesečnog roka prije podnošenja konačnog prijedloga uredbe– Nepostojanje

   (Uredba Vijeća br. 1225/2009, čl. 15. i čl. 20. st. 4.)

8. Zajednička trgovinska politika – Zaštita od dampinga – Antidampinški postupak – Prava obrane – Pravo na saslušanje – Doseg – Obveza institucija da prihvate stajalište zainteresiranih stranaka – Nepostojanje – Obveza davanja odgovora na sve argumente stranaka – Nepostojanje

   (Uredba Vijeća br. 1225/2009)

9. Zajednička trgovinska politika – Zaštita od dampinga – Antidampinški postupak – Prava obrane – Sudski nadzor – Uzimanje u obzir razloga na kojima se nije temeljio akt kojim su navodno povrijeđena prava obrane – Nedopuštenost

10. Zajednička trgovinska politika – Zaštita od dampinga – Antidampinški postupak – Komisijino priopćavanje informacija poduzetnicima – Poštovanje načela dobre uprave i jednakog postupanja

    (Povelja Europske unije o temeljnim pravima, čl. 41. st. 2.; Uredba Vijeća br. 1225/2009, čl. 19. i 20.)

11. Zajednička trgovinska politika – Zaštita od dampinga – Antidampinški postupak – Komisijino priopćavanje informacija poduzetnicima – Mogućnost otkrivanja povjerljivih informacija određenoj zainteresiranoj stranci uz posebno odobrenje osobe koja ih je pružila

    (Sporazum o provedbi članka VI. Općeg sporazuma o carinama i trgovini, „Sporazum o antidampingu iz 1994.”, čl. 6. st. 5.; Uredba Vijeća br. 1225/2009, čl. 19. st. 1. i 5., čl. 20. st. 2. i 4.)

12. Međunarodni sporazumi – Sporazum o osnivanju Svjetske trgovinske organizacije – GATT iz 1994. – Obveza tumačenja akata sekundarnog prava u skladu s tim sporazumima – Primjena u području antidampinga

    (Sporazum o provedbi članka VI. Općeg sporazuma o carinama i trgovini, „Sporazum o antidampingu iz 1994.”, čl. 6. st. 5.; Uredba Vijeća br. 1225/2009, čl. 19. st. 1. i 5.)

1.  Člankom 2. Uredbe br. 1168/2012 o izmjeni Osnovne antidampinške uredbe br. 1225/2009 o zaštiti od dampinškog uvoza iz zemalja koje nisu članice Europske zajednice (u daljnjem tekstu: uredba o izmjeni), predviđeno je da se Uredba o izmjeni primjenjuje na buduće i tekuće ispitne postupke od datuma njezina stupanja na snagu. Prije svega, izmjena roka za utvrđivanje MET‑a predviđena člankom 1. stavkom 1. točkom (a) te uredbe primjenjivala bi se na sve tekuće ispitne postupke od datuma njezina stupanja na snagu, čak i da nema spomenutog članka 2. jer je riječ o izmjeni postupovnog pravila.

   Stoga je gore navedena izmjena roka za utvrđivanje MET‑a u okviru tekućeg antidampinškog postupka načelno primjenjiva na sve Komisijine odluke o tome je li poduzetnik zadovoljio kriterije da mu se odobri MET u smislu članka 2. stavka 7. drugog dijela točke (c) Osnovne antidampinške uredbe, koje su donesene na dan njezina stupanja na snagu ili kasnije.

   S druge strane, članak 1. stavak 1. točka (a) uredbe o izmjeni nije se mogla na temelju članka 2. uredbe o izmjeni primjenjivati na odluku o MET‑u donesenu prije stupanja na snagu te uredbe. Naime, time bi se spomenutoj odredbi dao retroaktivan učinak koji ne proizlazi iz teksta članka 2. uredbe o izmjeni. Osim toga, iako se nova pravila, osobito postupovna, mogu primjenjivati na pravne situacije nastale i okončane za vrijeme važenja starih pravila, prilikom primjene tih novih pravila mora se poštovati načelo zabrane retroaktivnosti. Posljedica poštovanja načela zabrane retroaktivnosti je osobito ta da se zakonitost akta Unije načelno mora ocijeniti s obzirom na odredbu koja je bila pravna osnova tog akta, a bila je na snazi na dan njegova donošenja.

   (t. 66.‑68.)

2.  Sama činjenica da Komisija ima mogućnost – čak i obvezu – preispitivanja prvotne odluke o tretmanu tržišnog gospodarstva (MET) koja je sadržavala pogrešku u ocjeni ne utječe na njezinu obvezu da poštuje rok koji je u Osnovnoj antidampinškoj uredbi br. 1225/2009 o zaštiti od dampinškog uvoza iz zemalja koje nisu članice Europske zajednice predviđen za donošenje takve prvotne odluke. Nadalje, tekst članka 2. stavka 7. drugog dijela točke (c) Osnovne antidampinške uredbe ne sadržava nikakve naznake o tome da rok koji je njime predviđen treba tumačiti isključivo kao instruktivan. Posljedično, poštovanje tromjesečnog roka za utvrđenje MET‑a, predviđenog člankom 2. stavkom 7. drugim dijelom točke (c) Osnovne antidampinške uredbe, ne predstavlja Komisijinu mogućnost, nego obvezu.

   (t. 70.‑72.)

3.  Vidjeti tekst odluke.

   (t. 76.)

4.  U području dampinga, postojanje nepravilnosti u pogledu prava obrane može kao posljedicu imati poništenje pobijane uredbe samo ako se ne može u potpunosti isključiti da bi ishod upravnog postupka bio drukčiji da nije bilo te nepravilnosti, što znači da je ona naštetila pravima obrane.

   U tom pogledu, tužitelj ne mora dokazati da bi odluka institucija bila drukčija, nego samo da se takva mogućnost ne može u potpunosti isključiti jer bi se mogao bolje braniti da nije bilo postupovne pogreške.

   (t. 81., 152., 194., 214.)

5.  Vidjeti tekst odluke.

   (t. 92.‑97., 103., 105.)

6.  U okviru antidampinškog ispitnog postupka Komisija ni na koji način ne povređuje članak 6. stavak 7. Osnovne antidampinške uredbe br. 1225/2009 o zaštiti od dampinškog uvoza iz zemalja koje nisu članice Europske zajednice, kao ni tužiteljeva prava obrane time što potonjemu nije dopustila uvid u dopisivanje elektroničkom poštom koje se odnosi samo na poteškoće koje je proizvođač iz analogne zemlje imao prilikom prikupljanja podataka koje je Komisija zatražila kako bi utvrdila uobičajenu vrijednost proizvoda čiji je uvoz zahvaćen antidampinškom pristojbom i na Komisijina pojašnjenja radi rješavanja tih poteškoća. Naime, to dopisivanje ne sadržava podatke koje je Komisiji pružio taj proizvođač, a koji su se koristili u ispitnom postupku da bi se, kako to zahtijeva članak 6. stavak 7. Osnovne antidampinške uredbe, omogućio u vid u njih.

   (t. 111., 114.)

7.  Vidjeti tekst odluke.

   (t. 120.‑122., 124., 125.)

8.  Vidjeti tekst odluke.

   (t. 126.)

9.  Kada Unijine institucije pozovu Opći sud da razloge zamijeni onima na koje se jedna od njih pozvala tijekom ispitnog postupka za utvrđenje antidampinške pristojbe kako bi odbila zahtjev tužitelja za objavu izračuna uobičajene vrijednosti, treba smatrati da se zakonitost akta Unije mora ocijeniti u skladu s činjeničnim i pravnim elementima koji su postojali na dan kada je taj akt donesen.

   Prije svega, povreda prava obrane tijekom upravnog postupka o dampinškim praksama može za posljedicu imati poništenje antidampinške uredbe. Stoga se ta povreda ne može ispraviti tako da sud Unije samo razmotri razloge koji mogu opravdati odluku koja predstavlja navodnu povredu. Naime, takvo razmatranje ograničeno je na sudski nadzor istaknutih razloga te ne može zamijeniti punu istragu slučaja u okviru upravnog postupka. Osim toga, činjenica da je tužitelj razloge na koje se institucije pozivaju pred Općim sudom prvi put doznao u ovom tužbenom postupku znači da nije u položaju u kojem bi bio da je mogao podnijeti svoje primjedbe tijekom ispitnog postupka. Posljedično, Opći sud nikako ne može utvrditi jesu li prava obrane zainteresirane osobe povrijeđena time što joj je u upravnom postupku odbijena objava izračuna uobičajene vrijednosti na temelju razloga na kojima se nije zasnivalo to odbijanje.

   (t. 150., 151.)

10.  Prilikom kombinirane primjene članaka 19. i 20. Osnovne antidampinške uredbe br. 1225/2009 o zaštiti od dampinškog uvoza iz zemalja koje nisu članice Europske zajednice, institucije moraju osigurati poštovanje načela dobre uprave i jednakog postupanja.

    To se opće načelo osobito konkretizira u okviru članka 9. stavka 5. Osnovne antidampinške uredbe. Nadalje, razlika u postupanju temelji se na objektivnom i razumnom mjerilu kada se odnosi na pravno dopušten cilj kojem teži dotično zakonodavstvo i kada je ta razlika proporcionalna cilju koji se želi postići različitim postupanjem.

    Činjenica da je proizvođač iz analogne zemlje dopustio u smislu članka 19. stavka 5. Osnovne antidampinške uredbe proizvođaču izvozniku pristup tim podacima objektivna je razlika u odnosu na druge proizvođače izvoznike u uzorku koja opravdava različito postupanje u pogledu povjerljivosti izračuna uobičajene vrijednosti zasnovanih na tim podacima. Naime, ako nema takvog dopuštenja, članak 19. stavak 5. zabranjuje institucijama da objave podatke u pogledu kojih je zatraženo povjerljivo postupanje. Suprotno tomu, ako takvo dopuštenje postoji, dotični proizvođač izvoznik u najmanju ruku ima pravo da se osnovanost njegova zahtjeva razmotri odvagivanjem njegovih prava obrane u odnosu na interese zaštićene povjerljivošću traženih podataka.

    Doseg takvog dopuštenja ne može dovesti u pitanje činjenica da se ono može odnositi samo na podatke koje je dostavio proizvođač iz analogne zemlje, ali ne i na njima zasnovane izračune uobičajene vrijednosti, ako je Komisija prikrila te izračune upravo da bi zaštitila povjerljivost spomenutih podataka.

    Mora se odbiti i teza prema kojoj takvo dopuštenje ne može imati utjecaj u pogledu podataka koji su povjerljivi po svojoj prirodi, u smislu članka 19. stavka 1. Osnovne antidampinške pristojbe. Naime, iz teksta članka 19. stavka 5. te uredbe proizlazi da se dopuštenje o kojem se govori u toj odredbi odnosi na sve podatke za koje je podnesen zahtjev za povjerljivo postupanje. K tome, tekst članka 19. stavka 1. spomenute uredbe ne isključuje mogućnost da kategorija podataka povjerljivih po svojoj prirodi uključuje podatke u pogledu kojih je njihov pružatelj podnio poseban zahtjev za povjerljivo postupanje. Naposljetku, budući da se otkrivanje podataka povjerljivih po svojoj prirodi ne može isključiti u pojedinim slučajevima, činjenica da je pružatelj podataka dao dopuštenje za njihovu objavu svakako je značajna.

    Tom tumačenju ide u prilog tekst članka 6. stavka 5. Sporazuma o provedbi članka VI. Općeg sporazuma o carinama i trgovini iz 1994. (Antidampinški sporazum), koji je sadržajno prenesen u članku 19. Osnovne antidampinške uredbe, u skladu s kojim se dopuštenje koje je pružatelj povjerljivih podataka dao tijelima koja provode ispitni postupak odnosi i na podatke koji su povjerljivi po svojoj prirodi i na podatke koje stranke u ispitnom postupku daju kao povjerljive.

    (t. 156.‑158., 177., 178., 180., 182.‑188.)

11.  U okviru antidampinškog ispitnog postupka, teza prema kojoj se povjerljivost dijela podataka nije mogla zanemariti u odnosu na određenu zainteresiranu stranku ne nalazi nikakav temelj u relevantnim odredbama Osnovne antidampinške uredbe br. 1225/2009 o zaštiti od dampinškog uvoza iz zemalja koje nisu članice Europske zajednice.

    Tako, kao prvo, iz teksta članka 19. stavka 5. Osnovne antidampinške uredbe ne proizlazi da se dopuštenje osobe koja je pružila podatke – potrebno za objavu svih podataka na koje se odnosi zahtjev za povjerljivo postupanje – nije moglo dati jednom ili većem broju određenih zainteresiranih stranaka.

    Nadalje, iz razloga za povjerljivost koji su kao primjer navedeni u članku 19. stavku 1. Osnovne antidampinške uredbe proizlazi da se u okviru ocjene povjerljive prirode podataka koji su pruženi u antidampinškom ispitnom postupku može uzeti u obzir i položaj osobe koja je pružila podatke i položaj zainteresiranih stranaka kojima se mogu objaviti.

    Međutim, iz teksta članka 19. stavka 1. Osnovne antidampinške uredbe ne proizlazi da zaštita podataka o poslovnoj tajni, koji su povjerljivi po svojoj prirodi i načelno se ne objavljuju, podrazumijeva načelno isključenje svake mogućnosti objave tih podataka te, stoga, svake ocjene konkretnog položaja zainteresirane stranke koja zahtijeva pristup tim podacima.

    Takvo tumačenje ne nalazi svoj temelj ni u razmatranjima koji se tiču zaštite poslovnih tajni. Naime, interesi koji su zaštićeni posebnim pravilima o poslovnim tajnama, ako narav postupka to zahtijeva, moraju se odvagnuti u odnosu na prava obrane zainteresiranih stranaka tog postupka. To je slučaj u antidampinškom ispitnom postupku, što znači da, čak i kada se radi o podacima koji predstavljaju poslovnu tajnu, Komisija ne može imati apsolutnu obvezu da odbije njihovu objavu bez ocjene konkretnih okolnosti slučaja te, osobito, konkretnog položaja dotične zainteresirane stranke.

    Diskrecija koju Komisija ima u pogledu pomirbe prava zainteresiranih stranaka na pristup podacima i zaštite povjerljivih podataka nije ograničena ako je dotična zainteresirana stranka proizvođač izvoznik kojem nije odobren tretman tržišnog gospodarstva (MET).

    Osobito, zahtjev takvog proizvođača izvoznika, kao i bilo koje zainteresirane stranke, za objavu tih izračuna ne može se načelno odbiti bez provjere konkretnih okolnosti slučaja, samo zato što bi mogućnost te objave stvorila „sustavnu neravnotežu“ u odnosima između Komisije i poduzetnika koji sudjeluju u ispitnom postupku, kao što su, osobito, proizvođači kojima MET nije odobren i proizvođač iz analogne zemlje.

    Naposljetku, iz teksta članka 20. stavaka 2. do 4. Osnovne antidampinške uredbe ne proizlazi da su institucije ne mogu određenoj zainteresiranoj stranci koja to zatraži dati podatke izostavljene u toj konačnoj objavi, opravdavajući to činjenicom da sve zainteresirane stranke moraju imati pristup tim podacima. Osobito, zainteresiranoj stranci nije moguće odbiti objavu podataka koji spadaju pod članak 20. stavke 2. do 4. Osnovne antidampinške uredbe samo zato što bi druge zainteresirane stranke imale jednako pravo pristupiti im, ako te druge zainteresirane stranke nisu podnijele zahtjev u tom pogledu.

    Iz navedenog proizlazi da Komisija mora zahtjeve zainteresirane stranke za pristup povjerljivim podacima ocijeniti s obzirom na konkretan položaj te stranke, neovisno o položaju drugih zainteresiranih stranaka kojima bi ti podaci bili korisni za ostvarivanje njihovih prava obrane.

    Suprotno tumačenje dovelo bi do načelnog ograničenja podataka koji su dostupni zainteresiranim strankama koje ne bilo spojivo s obvezama koje proizlaze iz poštovanja njihovih prava obrane i koje bi u slučajevima poput predmetnih dovelo do toga da bi se dotičnom proizvođaču izvozniku uskratili podaci koji su vjerojatno od iznimne važnosti za njegova prava obrane, s obzirom na utjecaj koji izračun uobičajene vrijednosti ima na izračun njegove dampinške marže.

    (t. 159.‑162., 164., 165., 167., 168., 170., 171., 175.)

12.  U okviru provedbe pravila Svjetske trgovinske organizacije (WTO), nadređenost međunarodnih sporazuma koje je Europska unija sklopila sekundarnom pravu Unije zahtijeva da se potonje što je više moguće tumači u skladu s tim sporazumima. Takav je pristup osobito primjenjiv u području antidampinga, s obzirom na to da je utvrđeno da je sporna odredba Osnovne antidampinške uredbe br. 1225/2009 o zaštiti od dampinškog uvoza iz zemalja koje nisu članice Europske zajednice usvojena kako bi se provela posebna obveza preuzeta u okviru Sporazuma o provedbi članka VI. Općeg sporazuma o carinama i trgovini iz 1994. (Antidampinški sporazum).

    Iz samog teksta stavaka 1. i 5. članka 19. Osnovne antidampinške uredbe, u kojima je prenesen tekst članka 6. stavka 5. Sporazuma o antidampingu, slijedi da je zakonodavac Unije u tim odredbama izrazio svoju namjeru da provede posebne obveze koje proizlaze iz Sporazuma o antidampingu. Činjenica da je zakonodavac Unije odlučio usvojiti drukčiju strukturu od one iz članka 6. stavka 5. Sporazuma o antidampingu, osobito time što je dva dijela tog članka prenio u dva različita stavka članka 19. Osnovne antidampinške uredbe, sama po sebi ne znači da je zakonodavac Unije namjeravao zauzeti pristup specifičan pravnom poretku Unije, različit od onog iz Sporazuma o antidampingu. Naime, ta je odluka spadala u okvir diskrecije koju je zakonodavac Unije imao prilikom provedbe obveza iz članka 6. stavka 5. Sporazuma o antidampingu, tako da ne može spriječiti da se članak 19. stavci 1. i 5. Osnovne antidampinške uredbe tumače s obzirom na odredbe Sporazuma o antidampingu.

    (t. 188., 190.)