Predmet C-673/16

Relu Adrian Coman,

protiv

Inspectoratul General pentru Imigrări
i
Ministerul Afacerilor Interne

(zahtjev za prethodnu odluku koji je uputila Curtea Constituţională)

„Zahtjev za prethodnu odluku – Građanstvo Unije – Članak 21. UFEU-a – Pravo građana Unije na slobodno kretanje i boravak na državnom području država članica – Direktiva 2004/38/EZ – Članak 3. – Nositelji prava – Članovi obitelji građanina Unije – Članak 2. točka 2. podtočka (a) – Pojam ‚bračni drug’ – Istospolni brak – Članak 7. – Pravo na boravak dulji od tri mjeseca – Temeljna prava”

Sažetak – Presuda Suda (veliko vijeće) od 5. lipnja 2018.

1. Građanstvo Unije–Odredbe Ugovora–Pravo na slobodno kretanje i boravak na području država članica–Građanin Unije koji se vraća u državu članicu svojeg državljanstva nakon što je boravio u drugoj državi članici samo u svojstvu građanina Unije–Izvedeno pravo na boravak članova njegove obitelji, državljana treće zemlje–Pretpostavke–Stvarni boravak građanina Unije u državi članici domaćinu na temelju Direktive 2004/38–Analogna primjena pretpostavki za dodjelu predviđenih tom direktivom

   (čl. 21. st. 1. UFEU-a; Direktiva 2004/38 Europskog parlamenta i Vijeća)

2. Građanstvo Unije–Odredbe Ugovora–Pravo na slobodno kretanje i boravak na području država članica–Građanin Unije koji se vraća u državu članicu svojeg državljanstva nakon što je boravio u drugoj državi članici samo u svojstvu građanina Unije–Izvedeno pravo na boravak članova njegove obitelji, državljana treće zemlje–Građanin Unije koji je u državi članici domaćinu zakonito sklopio istospolni brak s državljaninom treće države–Odbijanje države članice državljanstva građanina Unije da na svojem državnom području odobri pravo boravka navedenom državljaninu treće države s obzirom na to da nacionalnim pravom nije predviđen istospolni brak–Nedopuštenost–Opravdanje razlozima u vezi s javnim poretkom i nacionalnim identitetom–Nepostojanje

   (čl. 21. st. 1. UFEU-a; Direktiva 2004/38 Europskog parlamenta i Vijeća, čl. 7. st. 1.)

3. Građanstvo Unije–Odredbe Ugovora–Pravo na slobodno kretanje i boravak na području država članica–Građanin Unije koji se vraća u državu članicu svojeg državljanstva nakon što je boravio u drugoj državi članici samo u svojstvu građanina Unije–Izvedeno pravo na boravak članova njegove obitelji, državljana treće zemlje–Državljanin treće države koji se vjenčao s građaninom Unije istoga spola, pri čemu je brak sklopljen u državi članici u skladu s njezinim pravom–Pravo boravka dulje od tri mjeseca na državnom području države članice državljanstva građanina Unije–Pretpostavke

   (čl. 21. st. 1. UFEU-a; Direktiva 2004/38 Europskog parlamenta i Vijeća, čl. 7.)

1.  Vidjeti tekst odluke.

   (t. 23.-25.)

2.  U situaciji u kojoj se građanin Unije koristio svojom slobodom kretanja, nastanjujući se i stvarno boraveći u skladu s uvjetima iz članka 7. stavka 1. Direktive 2004/38/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o pravu građana Unije i članova njihovih obitelji slobodno se kretati i boraviti na državnom području država članica, o izmjeni Uredbe (EEZ) br. 1612/68 i stavljanju izvan snage direktiva 64/221/EEZ, 68/360/EEZ, 72/194/EEZ, 73/148/EEZ, 75/34/EEZ, 75/35/EEZ, 90/364/EEZ, 90/365/EEZ i 93/96/EEZ u državi članici različitoj od one čiji je državljanin, te koji je tom prilikom zasnovao ili ustalio obiteljski život s državljaninom treće države istog spola s kojim se sjedinio zakonito sklopljenim brakom u državi članici domaćinu članak 21. stavak 1. UFEU-a treba tumačiti na način da mu se protivi to da nadležna tijela države članice čiji je građanin Unije državljanin odbijaju odobriti pravo na boravak na državnom području te države članice navedenom državljaninu treće države zbog toga što se pravom navedene države članice ne predviđa istospolni brak.

   (t. 51. i t. 1. izreke)

3.  Članak 21. stavak 1. UFEU-a treba tumačiti na način da, u okolnostima poput onih o kojima je riječ u glavnom postupku, državljanin treće države koji je istog spola kao i građanin Unije s kojim je u državi članici sklopio brak u skladu s pravom te države članice ima pravo na boravak dulji od tri mjeseca na državnom području države članice čiji je građanin Unije državljanin. To izvedeno pravo na boravak ne može se podvrgnuti strožim uvjetima nego što su to oni propisani u članku 7. Direktive 2004/38.

   (t. 56. i t. 2. izreke)