Predmet C-542/16

Länsförsäkringar Sak Försäkringsaktiebolag

protiv

Dödsboet efter Ingvar Mattsson

i

Jan-Erik Strobel i dr.

protiv

Länsförsäkringar Sak Försäkringsaktiebolag

(zahtjev za prethodnu odluku, koji je uputio Högsta domstolen)

„Zahtjev za prethodnu odluku – Direktiva 2002/92/EZ – Područje primjene – Pojam posredovanja u osiguranju – Direktiva 2004/39/EZ – Područje primjene – Pojam ‚investicijsko savjetovanje’ – Savjeti pruženi povodom posredovanja u osiguranju koji se odnose na ulaganje kapitala u okviru kapitalnog životnog osiguranja – Kvalifikacija djelatnosti posrednika u osiguranju kada ne postoji njegova namjera da zaključi pravi ugovor o osiguranju”

Sažetak – Presuda Suda (četvrto vijeće) od 31. svibnja 2018.

1. Slobodno kretanje osoba–Sloboda poslovnog nastana–Slobodno pružanje usluga–Posredovanje u osiguranju–Direktiva 2002/92–Pojam posredovanja u osiguranju–Obavljanje pripremnih radnji za zaključivanje ugovora o osiguranju–Uključenost–Nepostojanje namjere posrednika u osiguranju za zaključivanje stvarnog ugovora o osiguranju–Nepostojanje utjecaja

   (Direktiva 2000/92 Europskog parlamenta i Vijeća, čl. 2. t. 3.)

2. Slobodno kretanje osoba–Sloboda poslovnog nastana–Slobodno pružanje usluga–Posredovanje u osiguranju–Direktiva 2002/92–Ugovor o osiguranju–Pojam–Ugovor o kapitalnom životnom osiguranju–Uključenost

   (Direktiva 2000/92 Europskog parlamenta i Vijeća, čl. 2. t. 3.)

3. Slobodno kretanje osoba–Sloboda poslovnog nastana–Slobodno pružanje usluga–Posredovanje u osiguranju–Direktiva 2002/92–Tržišta financijskih instrumenata–Direktiva 2004/39–Područje primjene navedenih direktiva–Financijski savjeti o ulaganju kapitala koji se odnose na zaključivanje ugovora o kapitalnom životnom osiguranju–Uključivanje u područje primjene Direktive 2002/92 i isključivanje područja primjene Direktive 2004/39

   (direktive Europskog parlamenta i Vijeća 2000/92 i 2004/39)

1.  Članak 2. točku 3. Direktive 2002/92/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 9. prosinca 2002. o posredovanju u osiguranju treba tumačiti na način da obavljanje pripremnih radnji za zaključivanje ugovora o osiguranju ulazi u pojam „posredovanje u osiguranju”, čak i kada predmetni posrednik u osiguranju nema namjeru zaključiti stvarni ugovor o osiguranju.

   Najprije, što se tiče članka 2. točke 3. Direktive 2002/92, iz izraza „djelatnost”, „prezentacija”, „predlaganje”, „obavljanje” i „pružanje pomoći” proizlazi da se pojam „posredovanje u osiguranju” definira upućivanjem samo na radnje koje je posrednik u osiguranju objektivno obavio.

   Nadalje, što se tiče konteksta spomenute odredbe, članak 4. stavak 4. Direktive 2002/92 obvezuje države članice da poduzmu sve potrebne mjere za zaštitu klijenata od nemogućnosti posrednika u osiguranju da premiju proslijedi društvu za osiguranje. U nedostatku navoda o suprotnom, valja smatrati da je cilj te odredbe zaštita klijenata od nemogućnosti tog posrednika da proslijedi premiju, neovisno o razlogu. Posljedično, ta zaštita mora pokrivati nemogućnost prosljeđivanja te premije društvu za osiguranje i kada ju je zaposlenik društva za posredovanje u osiguranju otuđio u okviru obavljanja pripremnih radnji za zaključivanje ugovora o osiguranju.

   Naposljetku, treba podsjetiti da ta direktiva ima osobito za cilj, kao što to proizlazi iz uvodnih izjava 8., 9. i 17., poboljšanje zaštite potrošača u području posredovanja u osiguranju. U tu svrhu, kao što je navedeno u toj uvodnoj izjavi 9., sve osobe i institucije koje prodaju proizvode osiguranja moraju biti obuhvaćene spomenutom direktivom.

   Iz svega prethodno navedenog slijedi da je obavljanje pripremnih radnji za zaključivanje ugovora o osiguranju objektivni pojam. Ono stoga predstavlja djelatnost posredovanja u osiguranju u smislu članka 2. točke 3. te direktive, bez obzira na namjeru posrednika u osiguranju da zaključi ili ne spomenute ugovore.

   Iz toga slijedi da trenutak u kojem posrednik u osiguranju više nema namjeru zaključiti ugovore o osiguranju i subjektivna percepcija predmetnih klijenata o djelatnosti tog posrednika, koja se sastoji od obavljanja pripremnih radnji za zaključivanje ugovora o osiguranju, nisu relevantni za kvalifikaciju te djelatnosti posredovanjem u osiguranju u smislu spomenute odredbe.

   (t. 40.-45., t. 1. izreke)

2.  Vidjeti tekst odluke.

   (t. 49.-51.)

3.  Financijski savjeti o ulaganju kapitala dani u okviru posredovanja u osiguranju koje se odnosi na zaključivanje ugovora o kapitalnom životnom osiguranju obuhvaćeni su područjem primjene Direktive 2002/92, a ne onim Direktive 2004/39/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 21. travnja 2004. o tržištima financijskih instrumenata te o izmjeni direktiva Vijeća 85/611/EEZ i 93/6/EEZ i Direktive 2000/12/EZ Europskog parlamenta i Vijeća te stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 93/22/EEZ.

   Takav financijski savjet stoga u načelu može biti obuhvaćen materijalnim područjem primjene Direktive 2004/39 ako, u skladu s člankom 4. stavkom 1. točkom 2. i s točkom 5. odjeljka A Priloga I. toj direktivi, predstavlja investicijsku uslugu i ako, sukladno točki 1. tog stavka, posrednik u osiguranju može biti kvalificiran kao „investicijsko društvo” jer je davanje tih savjeta njegova redovita djelatnost ili poslovanje.

   Međutim, članak 2. točka (c) Direktive 2004/39 isključuje iz područja primjene te direktive osobe koje pružaju investicijske usluge povremeno u sklopu obavljanja svoje redovite djelatnosti ako je ta djelatnost uređena zakonskim ili drugim propisima ili etičkim kodeksom za tu određenu djelatnost koji ne isključuje pružanje takvih usluga.

   Valja utvrditi da se profesionalna djelatnost posrednika u osiguranju, sukladno članku 2. točki 5. Direktive 2002/92, sastoji od posredovanja u osiguranju. Budući da takav posrednik među raspoloživim proizvodima osiguranja nudi proizvod poput kapitalnog životnog osiguranja, treba smatrati da su savjeti o ulaganju kapitala na koji se taj proizvod odnosi dani akcesorno s obzirom na to da su pruženi u okviru djelatnosti posredovanja koje se odnosi na zaključivanje ugovora o osiguranju, a ta djelatnost je uređena zakonodavnim odredbama prava Unije, odnosno onim Direktive 2002/92.

   (t. 60.-62., 70., t. 2. izreke)