EUR-Lex Access to European Union law

Back to EUR-Lex homepage

This document is an excerpt from the EUR-Lex website

Document 62016CJ0517

Presuda Suda (deseto vijeće) od 30. svibnja 2018.
Stefan Czerwiński protiv Zakład Ubezpieczeń Społecznych Oddział w Gdańsku.
Zahtjev za prethodnu odluku – Socijalna sigurnost radnika migranata – Koordinacija sustava socijalne sigurnosti – Uredba (EZ) br. 883/2004 – Materijalno područje primjene – Članak 3. – Izjava država članica u skladu s člankom 9. – Prijelazna mirovina – Kvalifikacija – Zakonski predmirovinski sustavi – Isključenje pravila zbrajanja razdoblja na temelju članka 66.
Predmet C-517/16.

Predmet C-517/16

Stefan Czerwiński

protiv

Zakład Ubezpieczeń Społecznych Oddział w Gdańsku

(zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Sąd Okręgowy w III VII Wydział Pracy i Ubezpieczeń Społecznych)

„Zahtjev za prethodnu odluku – Socijalna sigurnost radnika migranata – Koordinacija sustava socijalne sigurnosti – Uredba (EZ) br. 883/2004 – Materijalno područje primjene – Članak 3. – Izjava država članica u skladu s člankom 9. – Prijelazna mirovina – Kvalifikacija – Zakonski predmirovinski sustavi – Isključenje pravila zbrajanja razdoblja na temelju članka 66.”

Sažetak – Presuda Suda (drugo vijeće) od 30. svibnja 2018.

  1. Socijalna sigurnost–Radnici migranti–Propisi Unije–Materijalno područje primjene–Izjava koju je država članica dala na temelju članka 9. stavka 1. Uredbe br. 883/2004–Učinci–Obveze država članica u vezi navedenih izjava–Kvalifikacija socijalnog davanja koju nacionalni sud provodi autonomno i s obzirom na konstitutivne elemente navedenog socijalnog davanja

    (Uredba br. 883/2004 Europskog parlamenta i Vijeća, čl. 3. i čl. 9. st. 1.)

  2. Socijalna sigurnost–Radnici migranti–Propisi Unije–Materijalno područje primjene–Davanja za slučaj starosti–Prijelazna mirovina–Uključenost–Kriteriji razlikovanja u odnosu na predmirovinska davanja

    (Uredba br. 883/2004 Europskog parlamenta i Vijeća, čl. 1. t. (x) i čl. 3. st. 1. t. (d))

  1.  Klasifikacija socijalnog davanja kao davanja koje se odnosi na jednu od grana socijalne sigurnosti nabrojenih u članku 3. Uredbe (EZ) br. 883/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti, koju je nadležno nacionalno tijelo provelo u izjavi koju je država članica dala na temelju članka 9. stavka 1. navedene uredbe, nije konačna. Kvalifikaciju kao socijalnog davanja može provesti dotični nacionalni sud autonomno i s obzirom na konstitutivne elemente predmetnog socijalnog davanja tako što će po potrebi Sudu uputiti prethodno pitanje.

    Naime, Sud je u više navrata presudio da razlika između davanja koja su isključena iz područja primjene Uredbe br. 883/2004 i davanja koja potpadaju pod to područje primjene u biti počiva na konstitutivnim elementima svakog davanja, osobito na njegovim ciljevima i uvjetima dodjele, a ne na činjenici je li davanje okvalificirano od strane nacionalnog zakonodavstva kao davanje socijalne sigurnosti (presude od 27. ožujka 1985., Scrivner i Cole, 122/84, EU:C:1985:145, t. 18.; od 11. srpnja 1996., Otte, C-25/95, EU:C:1996:295, t. 21., i od 5. ožujka 1998., Molenaar, C-160/96, EU:C:1998:84, t. 19. i navedena sudska praksa).

    U svakom slučaju, kako bi ulazilo u područje primjene Uredbe br. 883/2004, nacionalno zakonodavstvo mora se odnositi na jedan od rizika koji su izričito nabrojeni u članku 3. stavku 1. navedene uredbe (vidjeti u tom smislu presude od 27. ožujka 1985., Scrivner i Cole, 122/84, EU:C:1985:145, t. 19., i od 11. srpnja 1996., Otte, C-25/95, EU:C:1996:295, t. 22.).

    Međutim, kada postoji sumnja u pogledu toga kako je nadležno nacionalno tijelo u izjavi danoj na temelju članka 9. Uredbe br. 883/2004 okvalificiralo socijalno davanje, država članica koja je dala tu izjavu dužna je preispitati njezinu osnovanost i po potrebi je izmijeniti (vidjeti analogijom presudu od 3. ožujka 2016., Komisija/Malta, C-12/14, EU:C:2016:135, t. 39.).

    (t. 33., 34., 36., 40. i t. 1. izreke)

  2.  Davanje, poput onog o kojem je riječ u glavnom postupku, treba smatrati „davanjem za slučaj starosti” u smislu članka 3. stavka 1. točke (d) Uredbe br. 883/2004.

    Kada treba razlikovati različite kategorije socijalnih davanja, Sud je pojasnio da valja uzeti u obzir osigurani rizik pokriven svakim davanjem (presude od 18. srpnja 2006., De Cuyper, C-406/04, EU:C:2006:491, t. 27., i od 19. rujna 2013., Hliddal i Bornand, C-216/12 i C-217/12, EU:C:2013:568, t. 52.).

    Stoga davanja za slučaj starosti iz članka 3. stavka 1. točke (d) Uredbe br. 883/2004 u biti obilježava činjenica da se njima žele osigurati sredstva za osobne životne potrebe osobama koje su, kada su dosegnule određenu dob, napustile svoj posao i nisu više primorane staviti se na raspolaganje upravi za zapošljavanje (presuda od 5. srpnja 1983., Valentini, 171/82, EU:C:1983:189, t. 14.).

    Nasuprot tome, predmirovinska davanja, čak i ako su na određeni način slična davanjima za slučaj starosti kad je riječ o njihovu predmetu i svrsi, to jest, među ostalim, osigurati sredstva za osobne životne potrebe osobama koje su dosegnule određenu dob, od njih se razlikuju osobito u dijelu u kojem se njima želi postići cilj vezan uz politiku zapošljavanja, time što pridonose tome da se radna mjesta koja zauzimaju zaposlene osobe kojima se bliži mirovina oslobode u korist mlađih osoba koje nemaju zaposlenje, a taj se cilj pojavio u kontekstu ekonomske krize koja je pogodila Europu (vidjeti u tom smislu presudu od 5. srpnja 1983., Valentini, 171/82, EU:C:1983:189, t. 16. i 17.). Isto tako, u slučaju prestanka gospodarske djelatnosti poduzetnika, dodjela takvog davanja pridonosi smanjenju broja otpuštenih radnika koji podliježu sustavu osiguranja u slučaju nezaposlenosti (vidjeti analogijom presudu od 11. srpnja 1996., Otte, C-25/95, EU:C:1996:295, t. 31.).

    Iz toga slijedi da su predmirovinska davanja više povezana s kontekstom ekonomske krize, restrukturiranja, otpuštanja i racionalizacije.

    Čak i ako je a priori korisnik prijelazne mirovine, poput radnika koji prima predmirovinsko davanje u smislu članka 1. točke (x) Uredbe br. 883/2004, prestao ili obustavio obavljanje svoje plaćene djelatnosti do starosne dobi na osnovi koje stječe pravo na starosnu mirovinu, prijelazna mirovina ipak nije vezana uz situaciju na tržištu rada u kontekstu ekonomske krize, ni uz financijsku sposobnost poduzetnika u okviru restrukturiranja, nego isključivo uz narav zaposlenja, koje je posebne naravi ili se obavlja u posebnim uvjetima.

    Nadalje, budući da predmetno nacionalno zakonodavstvo izričito upućuje na proces starenja radnika, a nigdje ne spominje cilj oslobađanja radnih mjesta u korist mlađih osoba, proizlazi da je davanje o kojem je riječ u glavnom postupku više povezano s davanjima za slučaj starosti.

    (t. 44 -47., 52., 53., 58. i t. 2. izreke)

Top