Predmet C-174/16

H.

protiv

Land Berlina

(zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Verwaltungsgericht Berlin)

„Zahtjev za prethodnu odluku – Socijalna politika – Direktiva 2010/18/EU – Revidirani Okvirni sporazum o roditeljskom dopustu – Klauzula 5. točke 1. i 2. – Povratak s roditeljskog dopusta – Pravo vratiti se na isti posao ili na jednakovrijedan ili sličan posao – Zadržavanje stečenih prava ili prava u postupku stjecanja kakva jesu – Javni službenik savezne zemlje promaknut na rukovodeće radno mjesto kao javni službenik na probnom radu – Propis navedene savezne zemlje kojim se predviđa završetak probnog razdoblja na temelju zakona i bez mogućnosti produljenja nakon isteka razdoblja od dvije godine, čak i u slučaju odsutnosti zbog roditeljskog dopusta – Neusklađenost – Posljedice”

Sažetak – Presuda Suda (drugo vijeće) od 7. rujna 2017.

1. Socijalna politika–Radnici i radnice–Revidirani Okvirni sporazum o roditeljskom dopustu koji su sklopili BUSINESSEUROPE, UEAPME, CEEP i ETUC–Direktiva 2010/18–Pravo vratiti se na isti posao ili na jednakovrijedan ili sličan posao po povratku s roditeljskog dopusta–Zadržavanje stečenih prava ili prava u postupku stjecanja kakva jesu–Nacionalni propis kojim se predviđa završetak probnog razdoblja javnog službenika na rukovodećem radnom mjestu na temelju zakona, bez mogućnosti produljenja nakon isteka razdoblja od dvije godine, uključujući i u slučaju odsutnosti zbog roditeljskog dopusta–Nedopuštenost–Posljedica–Neprimjenjivanje navedenog nacionalnog propisa–Provjere koje su na nacionalnom sudu

   (Direktiva Vijeća 2010/18, prilog, klauzula 5. točke 1. i 2.)

2. Socijalna politika–Radnici i radnice–Revidirani Okvirni sporazum o roditeljskom dopustu koji su sklopili BUSINESSEUROPE, UEAPME, CEEP i ETUC–Direktiva 2010/18–Prava radnika vratiti se na isti posao, ili, u slučaju da to nije moguće, jednakovrijedan ili sličan posao, i da na kraju svojeg roditeljskog dopusta zadrži već stečena prava i ona u postupku stjecanja na njegovu početku–Izravan učinak

   (Direktiva Vijeća 2010/18, prilog, klauzula 5. točke 1. i 2.)

1.  Klauzulu 5. točke 1. i 2. revidiranog Okvirnog sporazuma o roditeljskom dopustu, koji se nalazi u Prilogu Direktivi Vijeća 2010/18/EU od 8. ožujka 2010. o provedbi revidiranog Okvirnog sporazuma o roditeljskom dopustu koji su sklopili BUSINESSEUROPE, UEAPME, CEEP i ETUC te o stavljanju izvan snage Direktive 96/34/EZ, treba tumačiti na način da joj se protivi nacionalni propis poput onoga o kojem je riječ u glavnom postupku, koji konačno promaknuće na rukovodeće radno mjesto javne službe podvrgava uvjetu da odabrani kandidat uspješno završi prethodno probno razdoblje od dvije godine na tom radnom mjestu i na temelju kojeg – u situaciji u kojoj se takav kandidat tijekom većeg dijela tog probnog razdoblja nalazi na roditeljskom dopustu te je i dalje na njemu – to probno razdoblje zakonski prestaje na kraju tog razdoblja od dvije godine a da nije moguće njegovo produljenje te se dotičnu osobu slijedom toga prilikom njezina povratka s roditeljskog dopusta vraća na funkciju niže razine, kako statusno tako i u pogledu plaće, koju je obavljala prije svojeg stupanja u navedeno probno razdoblje. Tako dan negativan utjecaj toj klauzuli ne može se opravdati ciljem koji se nastoji postići istim probnim razdobljem, a to je omogućiti procjenu sposobnosti da se radi na slobodnom rukovodećem radnom mjestu.

   Na sudu koji je uputio zahtjev jest da, prema potrebi ne primjenjujući nacionalni propis o kojem je riječ u glavnom postupku, ispita, kako se to zahtijeva klauzulom 5. točkom 1. revidiranog Okvirnog sporazuma o roditeljskom dopustu koji se nalazi u Prilogu Direktivi Vijeća 2010/18, je li u okolnostima poput onih u predmetu u glavnom postupku dotična savezna zemlja u svojstvu poslodavca bila u objektivnoj nemogućnosti da dotičnoj osobi omogući da se vrati na svoj posao na kraju svojeg roditeljskog dopusta i, u slučaju potvrdnog odgovora, osigura da joj se dodijeli posao koji je jednakovrijedan ili sličan i u skladu s njezinim ugovorom o radu ili o radnom odnosu a da ta dodjela radnog mjesta pritom ne mora biti podvrgnuta prethodnoj provedbi novog postupka odabira. Na tom je sudu i da se osigura da dotična osoba na svojem radnom mjestu na koje se vratila ili koje joj je ponovno dodijeljeno na kraju tog roditeljskog dopusta nastavi probno razdoblje u okolnostima koje su sukladne zahtjevima koji proizlaze iz klauzule 5. točke 2. revidiranog Okvirnog sporazuma.

   Stoga je za potrebe primjene klauzule 5. točaka 1. i 2. revidiranog Okvirnog sporazuma dovoljno da je na dan kada je počela koristiti svoj roditeljski dopust, nakon postupka odabira i promaknuća, osoba H. već bila premještena u svojstvu javnog službenika na probnom radu na dotično radno mjesto, čime je dobila i plaću koja odgovara višem platnom razredu u koji to radno mjesto ulazi. Nasuprot tomu, okolnost da je u trenutku kada je izvršen taj premještaj dotična osoba bila na bolovanju zbog razloga povezanih s trudnoćom ne utječe na činjenicu da je to novo radno mjesto od tog trenutka postalo njezino, tako da treba smatrati da je, kada je dotična osoba kasnije počela koristiti svoj roditeljski dopust, ona već radila na tom radnom mjestu i imala stečena prava ili prava u postupku stjecanja koja su s njim mogla biti povezana.

   Što se tiče, kao prvo, prava koja se radniku na roditeljskom dopustu dodjeljuju u klauzuli 5. točki 1. revidiranog Okvirnog sporazuma – odnosno vratiti se na kraju tog dopusta na svoj posao ili, ako to nije moguće, na jednakovrijedan ili sličan posao u skladu sa svojim ugovorom o radu ili o radnom odnosu – iz odluke kojom se upućuje zahtjev proizlazi da je, s jedne strane, automatska posljedica članka 97. LBG-a isključivanje toga da se javni službenik koji se nalazi u situaciji tužiteljice u glavnom postupku na kraju svojeg roditeljskog dopusta može vratiti na radno mjesto javnog službenika na probnom radu na kojem je radio prije nego što je počeo koristiti taj dopust. Naime, budući da se dotična osoba nalazila na roditeljskom dopustu tijekom dopuštenog trajanja probnog rada i zbog toga nije obavljala funkcije povezane s tim radnim mjestom niti je stoga mogla dokazati svoju sposobnost da na njega bude konačno imenovana, nesporno je da se nakon povratka s dopusta nije mogla vratiti na navedeno radno mjesto.

   S druge strane, automatska posljedica navedenog nacionalnog propisa, kao što to proizlazi iz odluke kojom se upućuje zahtjev, jest i ta da isključuje da se dotičnoj osobi na kraju njezina roditeljskog dopusta ponudi radno mjesto javnog službenika na probnom radu koje je jednakovrijedno ili slično onomu na kojem je bila prije tog dopusta jer je razdoblje od dvije godine tijekom kojeg je ona mogla izvršiti probno razdoblje radi dokazivanja svoje sposobnosti da radi na rukovodećem radnom mjestu isteklo i nije se moglo produljiti.

   Kao drugo, što se tiče klauzule 5. točke 2. prve rečenice revidiranog Okvirnog sporazuma, kojom se propisuje da „stečena prava i prava u postupku stjecanja” ostaju kako jesu, treba podsjetiti da taj pojam obuhvaća ukupnost prava i pogodnosti, bilo u novcu bilo u naravi, koji se izravno ili neizravno izvode iz radnog odnosa i koje radnik može tražiti od poslodavca na dan početka roditeljskog dopusta (vidjeti u tom smislu presudu od 22. listopada 2009., Meerts, C–116/08, EU:C:2009:645, t. 43.).

   Među takvim pravima i pogodnostima nalaze se oni koji proizlaze iz odredbi kojima se uspostavljaju uvjeti pristupa višoj razini profesionalne hijerarhije jer oni proizlaze iz radnog odnosa (vidjeti u tom smislu presudu od 18. studenoga 2004., Sass, C–284/02, EU:C:2004:722, t. 31.). Takav je ovdje slučaj s pravom javnog službenika, uređenim u članku 97. LBG-a, da dobije moguće konačno promaknuće na rukovodeću funkciju ako tijekom radnog odnosa u službi savezne zemlje Berlin – nakon prethodnog postupka odabira – završi probno razdoblje određenog trajanja.

   (t. 45., 48., 49., 51., 52., 63., 82. i t. 1. i 2. izreke)

2.  Međutim, klauzula 5. točke 1. i 2. prva rečenica revidiranog Okvirnog sporazuma općenito i nedvojbenim izrazima posvećena je pravima radnika da se vrate na svoj posao ili, u slučaju da to nije moguće, na jednakovrijedan ili sličan posao i da na kraju svojeg roditeljskog dopusta zadrže već stečena prava i ona u postupku stjecanja na njegovu početku. Takve odredbe time su sadržajno bezuvjetne i dovoljno precizne da bi se pojedinac na njih mogao pozivati, a sud ih primijeniti (vidjeti analogijom presudu od 16. srpnja 2009., Gómez-Limón Sánchez-Camacho, C–537/07, EU:C:2009:462, t. 36.).

   (t. 69.)