Predmet C‑617/15

Hummel Holding A/S

protiv

Nike Inc.

i

Nike Retail BV

(zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Oberlandesgericht Düsseldorf)

„Zahtjev za prethodnu odluku – Intelektualno vlasništvo – Uredba (EZ) br. 207/2009 – Žig Europske unije – Članak 97. stavak 1. – Međunarodna nadležnost – Tužba zbog povrede podnesena protiv društva sa sjedištem u trećoj državi – Društvo unuka sa sjedištem na državnom području države članice suda pred kojim se vodi postupak – Pojam ‚poslovnog ‚nastana’”

Sažetak – Presuda Suda (drugo vijeće) od 18. svibnja 2017.

1. Pravo Europske unije–Tumačenje–Metode–Doslovno, sustavno i teleološko tumačenje

2. Žig Europske unije–Sporovi u vezi s povredom i valjanosti žigova Europske unije–Međunarodna nadležnost–Nadležnost sudova države članice poslovnog nastana tuženika koji nema domicil ni u jednoj državi članici–Pojam poslovnog nastana–Doslovno, sustavno i teleološko tumačenje

   (Uredba Vijeća br. 207/2009, uvodna izjava 16., čl. 94., 95. st. 1., čl. 96. i 97. st. 1.; Uredba Vijeća br. 44/2001, čl. 4., čl. 5. st. 1. i 5., i čl. 18. st. 2.)

3. Žig Europske unije–Sporovi u vezi s povredom i valjanosti žigova Europske unije–Međunarodna nadležnost–Nadležnost sudova države članice poslovnog nastana tuženika koji nema domicil ni u jednoj državi članici–Pojam poslovnog nastana–Društvo unuka društva majke koje nema sjedište u Europskoj uniji–Uključenost–Pretpostavke

   (Uredba Vijeća br. 207/2009, čl. 97. st. 1.; Uredba Vijeća br. 44/2001, uv. izj. 11. i čl. 2. st. 1.)

1.  Vidjeti tekst odluke.

   (t. 22.)

2.  Uredba br. 207/2009 o žigu Europske unije, uz iznimke koje su u njoj izričito navedene, za postupke u vezi sa žigovima Europske unije i prijavama takvih žigova izričito propisuje primjenu odredaba Uredbe br. 44/2001 o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima, što izrijekom proizlazi iz uvodne izjave 16. Uredbe br. 207/2009 kao i njezina članka 94. i članka 97. stavka 1.

   S tim u vezi, iako se u nekim odredbama Uredbe br. 44/2001, kao što su njezin članak 5. stavak 5. i njezin članak 18. stavak 2., također navodi pojam „poslovna jedinica”, tako da napuci koji proizlaze iz sudske prakse Suda u vezi s tim dvjema odredbama mogu biti donekle relevantni za tumačenje pojma „poslovni nastan” u smislu Uredbe br. 207/2009, ipak se ne može smatrati da navedeni pojam mora nužno imati isti doseg, ovisno o tome koristi li se u kontekstu jedne ili druge uredbe.

   Naime, bez obzira na načelo primjene Uredbe br. 44/2001 na sudske postupke u vezi sa žigom Europske unije, primjena određenih odredbi te uredbe, osobito pravila iz njezina članka 4. i njezina članka 5. stavka 1., na postupke povodom tužbi i zahtjeva iz članka 96. Uredbe br. 207/2009 isključena je na temelju članka 94. stavka 2. iste uredbe. S obzirom na takvo isključenje, nadležnost sudova za žig Europske unije predviđenih člankom 95. stavkom 1. Uredbe br. 207/2009 za odlučivanje o tužbama i zahtjevima iz članka 96. te uredbe proizlazi iz pravila izravno predviđenih tom uredbom, koja su lex specialis u odnosu na pravila propisana Uredbom br. 44/2001.

   Osim toga, ciljevi Uredbe br. 44/2001 i Uredbe br. 207/2009 nisu isti. Tako je, u skladu s njezinim uvodnim izjavama 12. i 13., svrha Uredbe br. 44/2001 domicil tuženika dopuniti alternativnim osnovama za utvrđivanje nadležnosti utemeljenima na bliskoj vezi između suda i postupka ili radi olakšavanja ispravnog suđenja ili, kad je riječ o osiguranju, potrošačkim ugovorima i zapošljavanju, zaštititi slabiju stranu u sporu propisima o nadležnosti tako da ona više pogoduju zadovoljavanju njezinih interesa nego što to omogućuju opći propisi.

   Cilj je, pak, Uredbe br. 207/2009, u skladu s njezinim uvodnim izjavama 15. do 17., odlukama sudova za žig Europske unije koje imaju učinak na i pokrivaju čitavo područje Unije pojačati zaštitu žigova Europske unije i spriječiti donošenje nedosljednih odluka sudova i narušavanje jedinstvenog karaktera navedenih žigova.

   Stoga je, kako bi se utvrdilo elemente koji obilježavaju pojam „poslovnog nastana” u smislu članka 97. stavka 1. Uredbe br. 207/2009, potrebno uzeti u obzir ne samo njezin tekst nego i njezin kontekst i ciljeve.

   (t. 24.‑29.)

3.  Članak 97. stavak 1. Uredbe Vijeća (EZ) br. 207/2009 o žigu Europske unije treba tumačiti na način da je pravno samostalno društvo sa sjedištem u državi članici, koje je društvo unuka društva majke koje nema sjedište u Uniji, „poslovni nastan” tog društva majke u smislu te odredbe ako je to društvo unuka poslovno središte koje, u državi članici u kojoj je smješteno, ima određenu stvarnu i stabilnu prisutnost iz koje se obavlja poslovna djelatnost i koje se na stalan način očituje na van kao nastavak društva majke.

   Članak 97. stavak 1. Uredbe br. 207/2009, kojim je propisana nadležnost sudova države članice u kojoj je poslovni nastan društva koje nema sjedište u Uniji, daleko od toga da čini iznimku od pravila o načelnoj nadležnosti prema domicilu tuženika koja proizlazi iz članka 2. stavka 1. Uredbe br. 44/2001 o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima, u vezi s njezinom uvodnom izjavom 11., već prije predstavlja njegovu provedbu, što govori u prilog širem tumačenju tog pojma.

   Naime, priroda općeg načela tog pravila o nadležnosti, kojim se izražava maksima actor sequitur forum rei, opravdava se činjenicom da ono tuženiku omogućuje da se lakše obrani. O tome je riječ kada se jedna stranka mora braniti pred sudovima države u kojoj ima poslovni nastan i koja joj je stoga najbliža.

   Tim se tumačenjem, nadalje, ne ugrožavaju ciljevi propisa o žigu Europske unije s obzirom na to da odluke sudova za žig Europske unije nadležnih na temelju članka 97. Uredbe br. 207/2009 imaju učinak na i pokrivaju čitavo područje Unije.

   Iz takvog širokog tumačenja slijedi da se zahtijevaju materijalni znakovi kojima se omogućuje da se postojanje „poslovnog nastana” u smislu članka 97. stavka 1. Uredbe br. 207/2009 s lakoćom prepozna. Takvo postojanje zahtijeva određenu stvarnu i stabilnu prisutnost iz koje se obavlja poslovna djelatnost, koja se očituje prisutnošću osoblja i materijalne opreme. Osim toga, taj se poslovni nastan mora na stalan način očitovati na van kao nastavak društva majke.

   S tim u vezi nebitno je ima li pravnu osobnost poslovni nastan na državnom području države članice društva čije je sjedište izvan Unije. Stoga treći moraju biti u stanju pouzdati se u privid stvoren poslovnim nastanom koji djeluje kao nastavak društva majke.

   Okolnost da je društvo s poslovnim nastanom u državi članici pred čijim se sudovima vodi postupak društvo unuka društva čije je sjedište izvan Unije a ne njegovo neposredno društvo kći također je nebitna pod uvjetom da su ispunjeni gore navedeni uvjeti.

   Nadalje, za primjenu članka 97. stavka 1. Uredbe br. 207/2009 u načelu je nebitno je li tako određen poslovni nastan sudjelovao u povredi. Naime, takav zahtjev, koji nije propisan člankom 97. stavkom 1. Uredbe br. 207/2009, ne bi osim toga bio ni spojiv s prethodno navedenom potrebom širokog tumačenja pojma „poslovni nastan”.

   (t. 34.‑41. i izreka)