Predmet C‑216/15

Betriebsrat der Ruhrlandklinik gGmbH

protiv

Ruhrlandklinik gGmbH

(zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Bundesarbeitsgericht)

„Zahtjev za prethodnu odluku – Direktiva 2008/104/EZ – Rad preko poduzeća za privremeno zapošljavanje – Područje primjene – Pojam ‚radnik’ – Pojam ‚gospodarska djelatnost’ – Njegovateljsko osoblje koje nema ugovor o radu, koje je neprofitna udruga ustupila ustanovi zdravstvene zaštite”

Sažetak – Presuda Suda (peto vijeće) od 17. studenoga 2016.

Socijalna politika – Rad preko poduzeća za privremeno zapošljavanje – Direktiva 2008/104 – Područje primjene – Pojam „radnik” – Član neprofitne udruge koja kao osnovnu profesionalnu djelatnost i pod rukovodstvom poduzeća korisnika obavlja poslove uz naknadu te je s tog naslova zaštićen u odnosnoj državi članici – Nepostojanje ugovora o radu s navedenom udrugom – Uključenost – Pojam gospodarske djelatnosti – Neprofitna udruga koja upućuje njegovateljsko osoblje ustanovama zdravstvene zaštite uz naknadu koja obuhvaća troškove osoblja i upravne troškove – Uključenost

(Direktiva Europskog parlamenta i Vijeća 2008/104, čl. 1. st. 1., st. 2., st. 3. st. 1. t. (a) i (c) i čl. 2.)

Članak 1. stavke 1. i 2. Direktive 2008/104 o radu preko poduzeća za privremeno zapošljavanje treba tumačiti na način da u područje primjene te direktive ulazi slučaj kada neprofitna udruga uz financijsku naknadu ustupi jednog od svojih članova poduzeću korisniku za obavljanje, kao osnovne profesionalne djelatnosti i pod rukovodstvom potonjeg, poslova uz naknadu ako je taj član s tog naslova zaštićen u odnosnoj državi članici, a što je na sudu koji je uputio zahtjev da provjeri, iako taj član nema svojstvo radnika prema nacionalnom pravu jer nije sklopio ugovor o radu s navedenom udrugom.

Kao prvo, pojam „radnik” u smislu Direktive 2008/104 valja tumačiti na način da obuhvaća svaku osobu koja obavlja rad, odnosno tijekom određenog razdoblja obavlja posao u korist druge osobe i prema njezinim uputama, za koji u zamjenu dobiva naknadu, i koja je po toj osnovi zaštićena u odnosnoj državi članici neovisno o pravnoj kvalifikaciji njezina radnog odnosa u nacionalnom pravu, naravi pravnog odnosa između tih dviju osoba i obliku te veze.

Naime, u skladu s ustaljenom sudskom praksom Suda, temeljna značajka radnog odnosa je okolnost da neka osoba tijekom određenog razdoblja u korist druge osobe i prema njezinim uputama obavlja poslove za koje u zamjenu dobiva naknadu, pri čemu pravna kvalifikacija u nacionalnom pravu i oblik tog odnosa te narav pravnog odnosa između tih dviju osoba nisu odlučujući u tom pogledu. Osim toga, iz članka 1. stavka 1. Direktive 2008/104 i njezina članka 3. stavka 1. točke (c), koji definira pojam„radnik zaposlen kod poduzeća za privremeno zapošljavanje”, proizlazi da se ta direktiva ne primjenjuje samo na radnike koji su sklopili ugovor o radu s poduzećem za privremeno zapošljavanje, nego i na one koji su u „radnom odnosu” s takvim poduzećem.

Iz toga slijedi da ni pravna kvalifikacija, u nacionalnom pravu, odnosa između dotične osobe i poduzeća za privremeno zapošljavanje ni narav njihovih pravnih odnosa ni oblik tog odnosa nisu odlučujući za određivanje te osobe kao „radnika” u smislu Direktive 2008/104.

To se utvrđenje ne može dovesti u pitanje okolnošću da, na temelju članka 3. stavka 2. Direktive 2008/104, ono ne utječe negativno na nacionalno pravo glede definicije radnika.

Naime, ta odredba znači samo to da je zakonodavac Unije želio sačuvati ovlast država članica da utvrde osobe koje su obuhvaćene pojmom „radnik” u smislu njihova nacionalnog prava i koje se moraju zaštititi u okviru njihovih nacionalnih propisa – aspekt čije usklađivanje nije cilj Direktive 2008/104.

Naprotiv, navedena odredba ne može se tumačiti kao odricanje zakonodavca Unije od toga da sam odredi doseg tog pojma u smislu Direktive 2008/104, a time i područja njezine primjene ratione personae. Naime, zakonodavac nije državama članicama prepustio da jednostrano odrede navedeni pojam, nego je sam odredio okvire u članku 3. stavku 1. točki (a) te direktive, kao što je, osim toga, također učinio glede definicije „radnika zaposlenog kod poduzeća za privremeno zapošljavanje” u članku 3. stavku 1. točki (c) navedene direktive.

Kao drugo, udruga, poput udruge medicinskih sestara, koja upućuje njegovateljsko osoblje ustanovama zdravstvene zaštite uz naknadu koja obuhvaća troškove osoblja i upravne troškove, obavlja gospodarsku djelatnost u smislu članka 1. stavka 2. navedene direktive.

Okolnost da je riječ o neprofitnoj udruzi nije, u skladu sa samim tekstom članka 1. stavka 2. Direktive 2008/104 i s ustaljenom sudskom praksom Suda, s tim u svezi relevantna. Nije relevantan ni pravni oblik te udruge jer ne prejudicira da je obavljena djelatnost gospodarske naravi.

(t. 27.‑32., 43., 46.‑48. i izreka)