Predmet C‑148/15

Deutsche Parkinson Vereinigung eV

protiv

Zentrale zur Bekämpfung unlauteren Wettbewerbs eV

(zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Oberlandesgericht Düsseldorf)

„Zahtjev za prethodnu odluku — Članci 34. i 36. UFEU‑a — Slobodno kretanje robe — Nacionalni propisi — Lijekovi za humanu primjenu koji se izdaju na recept — Prodaja u ljekarnama — Određivanje ujednačenih cijena — Količinsko ograničenje uvoza — Mjera s istovrsnim učinkom — Opravdanje — Zaštita zdravlja i života ljudi“

Sažetak – Presuda Suda (prvo vijeće) od 19. listopada 2016.

1. Slobodno kretanje robe – Količinska ograničenja – Mjere s istovrsnim učinkom – Pojam – Nacionalni propis koji predviđa određivanje ujednačenih cijena za prodaju na recept lijekova za humanu primjenu u ljekarnama – Uključenost

   (čl. 34. UFEU‑a)

2. Slobodno kretanje robe – Odstupanja – Zaštita zdravlja i života ljudi – Nacionalni propis koji predviđa određivanje ujednačenih cijena za prodaju na recept lijekova za humanu primjenu u ljekarnama – Mjera kojoj je cilj osiguravanje sigurne i kvalitetne opskrbe lijekovima – Opravdanje – Nepostojanje

   (čl. 36. UFEU‑a)

1.  Članak 34. UFEU‑a treba tumačiti na način da je nacionalni propis, prema kojem se za prodaju lijekova za humanu primjenu na recept u ljekarnama određuju ujednačene cijene, mjera s istovrsnim učinkom kao količinsko ograničenje uvoza u smislu tog članka, s obzirom na to da taj propis više pogađa prodaju lijekova na recept putem ljekarni sa sjedištem u drugim državama članicama nego prodaju tih lijekova u ljekarnama sa sjedištem u tuzemstvu.

   Naime, klasične ljekarne sa svojim stručnim osobljem načelno su prije u stanju dati pojedinačni savjet pacijentima i jamčiti opskrbu lijekovima u hitnim slučajevima nego što je to slučaj s dopisnim ljekarnama. Budući da dopisne ljekarne zbog svoje ograničene ponude usluga ne mogu primjereno zamijeniti takve usluge, valja zaključiti da im tržišno natjecanje cijenama može biti važniji parametar konkurentnosti nego klasičnim ljekarnama, s obzirom na to da im taj parametar uvjetuje mogućnost da izravno pristupe nacionalnom tržištu i da ondje ostanu konkurentne.

   Slijedom toga i s obzirom na to da je ljekarnama sa sjedištem u drugim državama članicama, za razliku od ljekarni sa sjedištem u tuzemstvu, poštanska prodaja važniji, pa možda čak i jedini način izravnog pristupa domaćem tržištu, ako se uzmu u obzir posebne značajke tog tržišta, navedeni nacionalni propis ne utječe jednako na prodaju nacionalnih lijekova i onih podrijetlom iz drugih država članica.

   (vidjeti t. 24., 25., 27. i t. 1. izreke )

2.  Članak 36. UFEU‑a treba tumačiti na način da nacionalni propis, prema kojem se za prodaju lijekova za humanu primjenu na recept u ljekarnama određuju ujednačene cijene, ne može biti opravdan zaštitom zdravlja i života ljudi u smislu tog članka, s obzirom na to da taj propis nije prikladan za postizanje zadanih ciljeva.

   Naime, iako je cilj jamčenja sigurne i kvalitetne opskrbe lijekovima na čitavom nacionalnom državnom području načelno obuhvaćen člankom 36. UFEU‑a, isto tako propis koji može ograničiti temeljnu slobodu zajamčenu Ugovorom, poput slobodnog kretanja robe, može se valjano opravdati samo ako je prikladan za jamčenje ostvarenja legitimnog zadanog cilja i ako ne prekoračuje ono što je nužno da bi ga se postiglo.

   U tom pogledu, jače tržišno natjecanje cijenama među ljekarnama imalo bi pozitivne učinke na ravnomjernu opskrbu lijekovima jer bi potaknulo otvaranje ljekarni na područjima na kojima bi se zbog njihova malog broja moglo primjenjivati veće cijene.

   Isto tako, tržišno natjecanje cijenama za lijekove koji se izdaju na recept ne utječu negativno na obavljanje određenih djelatnosti od općeg interesa u ljekarnama, poput izrade magistralnih lijekova sukladno uputi liječnika ili na održavanje određenih zaliha i asortimana lijekova. Naprotiv, moglo bi doći do toga da klasične ljekarne zbog tržišnog natjecanja cijenama dopisnih ljekarni dobiju poticaj za razvoj takvih djelatnosti.

   Konačno, tržišno natjecanje cijenama moglo bi koristiti pacijentu, s obzirom na to da bi ono, ovisno o slučaju, omogućilo ponudu lijekova na recept po povoljnijim cijenama od onih koje su određene u navedenom nacionalnom propisu.

   (vidjeti t. 34., 38., 40., 43., 46. i t. 2. izreke )