Spojeni predmeti C‑381/14 i C‑385/14

Jorge Sales Sinués

i

Youssouf Drame Ba

protiv

Caixabank SA

i

Catalunya Caixa SA (Catalunya Banc SA)

(zahtjevi za prethodnu odluku koje je uputio Juzgado de lo Mercantil no 9 de Barcelona)

„Zahtjevi za prethodnu odluku — Direktiva 93/13/EEZ — Ugovori koje prodavatelji robe i pružatelji usluga sklapaju s potrošačima — Hipotekarni ugovori — Klauzula o najnižoj kamatnoj stopi — Ispitivanje odredbe radi proglašenja njezine ništavosti — Kolektivni postupak — Postupak za dobivanje sudskog naloga — Prekid pojedinačnog postupka koji ima isti predmet“

Sažetak – Presuda Suda (prvo vijeće) od 14. travnja 2016.

1. Zaštita potrošača – Nepoštene odredbe u potrošačkim ugovorima – Direktiva 93/13 – Nepoštena ugovorna odredba u smislu članka 3. – Ocjenjivanje nepoštenosti ugovorne odredbe od strane nacionalnog suca – Mjerila

   (Direktiva Vijeća 93/13, čl. 3. st. 1. i čl. 4. st. 1.)

2. Zaštita potrošača – Nepoštene odredbe u potrošačkim ugovorima – Direktiva 93/13 – Utvrđivanje nepoštenog karaktera odredbe – Doseg – Nacionalni propis koji predviđa automatski prekid postupka po pojedinačnoj tužbi potrošača koja ima isti predmet kao i kolektivna tužba udruge za zaštitu potrošača o kojoj se vodi postupak do okončanja kolektivnog postupka – Nedopuštenost – Neusklađenost s načelom djelotvornosti

   (Direktiva Vijeća 93/13, čl. 7.)

1.  Vidjeti tekst odluke.

   (t. 22.‑24.)

2.  Članak 7. Direktive 93/13 o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima treba tumačiti na način da mu se protivi nacionalni propis koji nacionalnom sudu kojem je podnesena pojedinačna tužba potrošača koji traži da se utvrdi nepošteni karakter odredbe ugovora kojim je vezan za prodavatelja robe ili pružatelja usluga propisuje da automatski prekine postupak koji se vodi po takvoj tužbi do donošenja konačne presude o kolektivnoj tužbi o kojoj se vodi postupak, podnesenoj od strane udruge potrošača na temelju drugog stavka tog članka, kako bi se u ugovorima iste vrste spriječila upotreba odredbi sličnih onima na koje se odnosi navedena pojedinačna tužba, pri čemu ne može biti uzet u obzir značaj takvog prekida sa stajališta zaštite potrošača koji je sudu podnio pojedinačnu tužbu i pri čemu se taj potrošač ne može odlučiti povući iz kolektivne tužbe.

   Naime, pojedinačne i kolektivne tužbe u okviru Direktive 93/13 imaju različite predmete i pravne učinke, tako da odnosi postupovne naravi između odvijanja jedne i druge mogu odgovarati samo zahtjevima procesne naravi koji se osobito odnose na dobro sudovanje i na potrebu da se izbjegne donošenje proturječnih sudskih odluka a da pritom povezanost tih različitih tužbi ne dovodi do slabljenja zaštite potrošača, kako je predviđena Direktivom 93/13. U tom kontekstu, potreba da se zajamči dosljednost među sudskim odlukama ne može opravdati takav izostanak djelotvornosti koji se sastoji od gubitka, za potrošača, prava koja bi mu bila priznata u okviru pojedinačne tužbe nakon prekida postupka po njoj do donošenja konačne odluke povodom kolektivne tužbe jer bi razlika u naravi između sudskog nadzora koji se izvršava u okviru kolektivne tužbe i onog koji se izvršava u okviru pojedinačne tužbe načelno trebala spriječiti opasnost od donošenja proturječnih sudskih odluka. Isto tako, kada je riječ o potrebi izbjegavanja preopterećenosti sudova, djelotvorno izvršavanje subjektivnih prava potrošačima priznatih Direktivom 93/13 ne može biti dovedeno u pitanje razmatranjima povezanima s organizacijom sudstva neke države članice.

   (t. 30., 35., 40.‑43. i izreka)